Sadržaj iz rubrike Duhovnost
Duhovnost

Duhovnost (463)

Ocijeni...
(2 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

armijabih6Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadeset i šesta godišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Za dva dana će se inša-Allah na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s’ bošnjačkom većinom, obilježiti Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine.

A u ponedjeljak, 16. aprila je punih 25 godina od teškog ustaškog zločina u Ahmićima kod Viteza, u kojem je mučki ubijeno 116 bošnjačkih civila, a selo je opljačkano i spaljeno. Ovaj i druge ustaške i četničke zločine Bošnjaci nikada ne smiju zaboraviti i stalno trebaju insistirati na hapšenju i suđenju zločinaca i u dovama moliti Allaha, dželle še’nuhu, da zločince kazni zasluženom kaznom, a oni su zaslužili da ostanu bez pomena i poroda!

Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, maloljetnim dobrovoljcima, invalidima, znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim borcima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć, u nemogućim uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.

Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, Državu i našu i čast svih časnih građana naše Domovine i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stiditi, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi, niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te’ala, bojati!

Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji. Ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:

كُتِبَ عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.

Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju Zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima diljem kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije „više ciljeve“. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u njoj.

U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a Republike Bosne i Hercegovine su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli dokazati kao patriote ove zemlje.

Hiljade šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresorima oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara. Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe!

Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi sponzori i supervizori sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine, a embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza kojim nas je Zapad želio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu s kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.

Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo itd.? Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.

Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu „zelene opasnosti“.

Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku „dobrotu“ svijeta nikada neće zaboraviti.

Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate… Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, Zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju…

U knjizi Čudo bosanskog otpora, koja govori o najtežim danima oružane agresije i borbi za opstanak i slobodu Bosne i Hercegovine i njenih naroda, naš vrhovni komandant, rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je napisao: “Mi smo svijetu priredili dva šoka. Prvi je bio taj naš otpor, naša žilavost. Očekivali su da ćemo biti razbijeni za dvadesetak dana. A grmljavina našeg otpora čula se do neba. To „čudo bosanskog otpora“ potpuno neočekivanog, kad mi ne samo da nismo poraženi i ne da se uspješno opiremo nego smo, hvala Bogu, svaki dan sve jači, dok je neprijatelj, iako jak, svaki dan sve slabiji. U ovom ratu skoro svi zakoni rata su poraženi sa njihove strane, ne sa naše. Drugi šok, je taj da se kultura ili ljudskost našla na našoj, a ne na njihovoj strani. Ako će već neko rušiti bogomolje, mostove, kulturne spomenike, ubijati žene i djecu, Evropa bi to očekivala od Bosanaca. Zašto? Pa tako je pisalo u njenim knjigama, to su te zablude širene stotinama godina. Mi smo za njih bili poludivlji svijet, porijeklom s Istoka, Azijati neki. Ali dogodilo se upravo da su oni od kojih su očekivali kulturu, narodi evropske provenijencije, ubijali nejač, rušili džamije, mostove. Mi to nismo radili.”

Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi bespoštedna borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju Države koja je skupo plaćena!

Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!!

I na kraju današnje hutbe, još jednom, neka nam je mubarek Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i daj da se oni zabave sobom, a nas da puste da živimo u miru i rahatluku! Nagradi obećanom nagradom naše šehide i sve borce koji su sa šehadetom branili i oslobađali našu Domovinu! Nagradi najboljom nagradom porodice šehida za njihov sabur i sastavi ih sa šehidima u Džennetu! Kazni zločince zasluženom kaznom i ostavi ih bez pomena i poroda i zameti im svaki trag! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

agresijaBraćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dvadeset i šest godina od početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima.

Danas je Dan Grada Sarajeva i punih je dvadeset i šest godina od zvaničnog početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane krnje Jugoslavije, a godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske.

Braćo i sestre, pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bosne i Hercegovine i nas Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i potomcima, pa i nama samima! To su pojmovi koje moramo dobro urezati u našu memoriju i memoriju naših ukućana, rodbine i prijatelja, tačnije u memoriju našega naroda!

Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na dio 217. ajeta Sure El-Bekare:

...وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّى يَرُدُّوكُمْ عَنْ دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا…

…Oni će se neprestano boriti protiv vas, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli…

Ova kur’anska istina ostaje sve do Sudnjega dana i o njoj nema polemike, a najčudnije je i najbolnije kada se ove kur’anske istine kušaju vlastitim iskustvom i opet se ne izvuče pouka.

Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Načertanije, koje je sredinom XIX stoljeća zagovaralo stvaranje Velike Srbije, kao i Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao „nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“.

Nakon oružane agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvana Jugoslovenska narodna armija (JNA), jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne formacije krnje Jugoslavije u vidu Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih i izdajničke, zločinačke srpske snage iz Republike Bosne i Hercegovine. Obzirom da Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, preduzete su opsežne zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja nesrba, a na prvom mjestu Bošnjaka i pljačkanja i uništavanja njihove imovine i kulturnog blaga.

Četnici su partizanske kape i spomenice, kojima su se okitili poslije Drugog svjetskog rata, zamijenili šajkačama i kokaradama, koje su bile njihovo tradicionalno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s’ koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, a živa izvađena djeca bacana u zrak i dočekivana na njih, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe tako-zvane Jugoslovenske narodne armije (JNA), kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine godinama plaćali i kupovali, stavljeno je na raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze sa islamom i muslimanima. Istina je da su meta njihovih zločina bili i drugi narodi, kao i pojedini Srbi koji su odbili da učestvuju u zločinima.

Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji način. Kada srpski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od sedam godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je “udariti na čast žene muslimanke” teže i od samog ubistva. Tako je projekat silovanja sistematski provođen na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. Čak su prisiljavali očeve da siluju vlastite kćeri, što je nespojivo sa moralom Bošnjaka. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu živu dojenčad. Žive Bošnjake su posipali benzinom i palili ih u vlastitim kućama. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje…

Zločini nad golorukim i naivnim Bošnjacima su se dešavali u I i II Svjetskom ratu, ali ovoga puta je to bilo na kraju XX stoljeća, na oči cijeloga svijeta, a naivni Bošnjaci su bili sigurni u efikasnu vojnu intervenciju i humanitarnu pomoć međunarodne zajednice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, građanima Republike Bosne i Hercegovine uveden je embargo na uvoz naoružanja, što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu i to ova tvrda bošnjačka glava mora dobro zapamtiti.

Licemjerstvo Zapada za vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu jasno se može vidjeti i iz prepiske bivšeg britanskog premijera Džona Mejdžora (John Major) i višeg službenika ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije Daglasa Hoga (Douglas Hogg). Mejdžor je Hogu, 2. maja 1993. godine, u pismu zahvalio “na iscrpnom izvještaju o sadašnjoj i bivšoj situaciji u Bosni i Hercegovini, dijelu bivše Jugoslavije”. A potom je napisao: “Na osnovu prethodnih razgovora u Kabinetu i drugim mjestima, Vlada Njenog Kraljevstva nije promijenila svoj stav u pogledu slijedećih političkih rješenja:

– Nismo saglasni da niti sada niti ubuduće naoružavamo ili obučavamo Muslimane u Bosni i Hercegovini vojnom opremom. Mi ćemo i dalje pomagati da se nametne i ostane na snazi embargo na oružje UN-a u ovom području. Iako pouzdano znamo da Grčka, Rusija i Bugarska isporučuju oružje i vrše obuku u Srbiji. Njemačka, Austrija, Slovenija, čak i Vatikan, na sličan način pomažu Hrvatsku i snage HVO-a. Od posebnog je značaja da pouzdano znamo da takva nastojanja u korist muslimana u tom području od strane islamskih zemalja i grupa nisu uspješna;

– Do završetka i konačnog ishoda situacije na terenu, to jest podjele Bosne i Hercegovine i onemogućenja stvaranja iste kao “Islamske države” u Evropi, koja se ne može tolerisati, nastavićemo da slijedimo ovu politiku…

– Neophodno je da se nastavi s’ prevarom “Vance-Owenovim” mirovnim razgovorima da bi se događala kakva-takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje… Ovakav stav ima svaka druga evropska i sjeverno-američka vlada i zato nećemo intervenisati u ovom području da spasimo muslimansko stanovništvo ili da ukinemo embargo na oružje.”

Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u tako-zvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i Bihaću i drugim općinama događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda.

Braćo i sestre, ne zaboravimo oružanu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad nama Bošnjacima! Budimo budni i oprezni i trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama! Rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i učimo ih da budu moralni, vrijedni, hrabri, jasni i nepokolebljivi! Govorimo im da ako žele sačuvati našu lijepu Domovinu da moraju vrijediti za troje, da moraju u svemu biti najbolji, da ovom bosanskom zemljom moraju hodati dostojanstveno i na prstima, svjesni da je svaki korak koji naprave korak po čistoj šehidskoj krvi najhrabrijih i najboljih od nas! Pričajmo im o agresiji i genocidima! Budimo ponosni i odlučni i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima za strijeljanje čekamo milost koljača ili pomoć dvoličnih međunarodnih institucija i pojedinaca koji su nas bezbroj puta ostavljali nezaštićene i ponižene!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Nagradi obećanom nagradom naše šehide i sve borce koji su sa šehadetom branili i oslobađali našu Domovinu! Nagradi najboljom nagradom porodice šehida za njihov sabur i sastavi ih sa šehidima u Džennetu! Kazni zločince zasluženom kaznom i ostavi ih bez pomena i poroda i zameti im svaki trag! Spletke neprijatelja naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

(Nasevijesti.com)

četvrtak, 15 Mart 2018 00:00

Pomirenje zavađenih muslimana

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

muslimani4Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Pomirenje zavađenih muslimana. Koliko nam je samo važna ova tema, u ovom našem vremenu življenja u kojem je sve više zavađenih muslimana, pa i muslimanskih zemalja, koji jedni protiv drugih čak vode otvorene ratove i međusobno se uništavaju.

Pomirenje dvojice zavađenih muslimana je kod Allaha, dželle še'nuhu, veliko dobro djelo, a pomirenje dvije zavađene grupe muslimana je još veći hajr.

Pomirenje zavađenih muslimana otklanja iz srca muslimana mržnju i zamjenjuje je međusobnom ljubavlju u ime Allaha, azze ve dželle, vodi ih ka jedinstvu, koje je farz i otklanja međusobne podjele. Pomirenje je braćo i sestre izvor sigurnosti, stabilnosti i ljubavi i ujedno je dokaz istinskog imanskog bratstva.

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 10. ajetu Sure El-Hudžurat:
إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ إِخْوَةٌ فَأَصْلِحُوا بَيْنَ أَخَوَيْكُمْ وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ
Vjernici su uistinu braća, pa pomirite vaša dva brata! I bojte se Allaha da bi vam se smilovao!
Pomirenje rađa ljubav i ulijeva sigurnost. Ljudi se nakon toga posvećuju činjenju dobrih djela, izgradnji i rekonstrukciji kojoj su prethodili mjeseci i godine sporova, prepirki, prolijevanja krvi i uništenja imetaka.

Allah, azze ve dželle, nam naređuje da mirimo ljude i to je učinio vrijednim djelom, rekavši u 1. ajetu Sure El-Enfal:
يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْأَنْفَالِ قُلِ الْأَنْفَالُ لِلَّهِ وَالرَّسُولِ فَاتَّقُوا اللَّهَ وَأَصْلِحُوا ذَاتَ بَيْنِكُمْ وَأَطِيعُوا اللَّهَ وَرَسُولَهُ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ
Pitaju te o plijenu. Reci: „Plijen pripada Allahu i Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem).“ Zato se bojte Allaha i pomirite se i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem), ako ste pravi vjernici!”
Kada je u pitanju pomirenje u domenu zajednice vjernika, Allah, azze ve dželle, kaže u 9. ajetu Sure El-Hudžurat:
وَإِنْ طَائِفَتَانِ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ اقْتَتَلُوا فَأَصْلِحُوا بَيْنَهُمَا...
Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih..!

A o pomirenju u domenu porodice i bračnog života, Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u 35. ajetu Sure En-Nisa:
وَإِنْ خِفْتُمْ شِقَاقَ بَيْنِهِمَا فَابْعَثُوا حَكَمًا مِنْ أَهْلِهِ وَحَكَمًا مِنْ أَهْلِهَا إِنْ يُرِيدَا إِصْلاحًا يُوَفِّقِ اللَّهُ بَيْنَهُمَا إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا خَبِيرًا
A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele pomirenje, Allah će ih pomiriti. Uistinu je Allah Onaj Koji sve zna i o svemu je obaviješten!

U pogledu pomirenja između pojedinaca, Allah, dželle še'nuhu, kaže u 224. ajetu Sure El-Bekare:
وَلاَ تَجْعَلُوا اللَّهَ عُرْضَةً لِأَيْمَانِكُمْ أَنْ تَبَرُّوا وَتَتَّقُوا وَتُصْلِحُوا بَيْنَ النَّاسِ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude! Allah uistinu sve čuje i sve zna!

O pomirenju između nositelja prava kod oporuke, Allah, subhanehu ve te'ala, kaže u 182. ajetu Sure El-Bekare:
فَمَنْ خَافَ مِنْ مُوصٍ جَنَفًا أَوْ إِثْمًا فَأَصْلَحَ بَيْنَهُمْ فَلاَ إِثْمَ عَلَيْهِ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَحِيمٌ
A onaj ko se plaši da je oporučilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. Allah, zaista, prašta i samilostan je.

Onome ko izmiruje ljude vjerujući i nadajući se nagradi, Allah, dželle še'nuhu, je obećao da će mu dati veliku nagradu, kao što stoji u 114. ajetu Sure En-Nisa':
لَا خَيْرَ فِي كَثِيرٍ مِنَ نَجْوَاهُمْ إِلاَّ مَنْ أَمَرَ بِصَدَقَةٍ أَوْ مَعْرُوفٍ أَوْ إِصْلاحٍ بَيْنَ النَّاسِ وَمَن يَفْعَلْ ذَلِكَ ابْتِغَاءَ مَرْضَاتِ اللَّهِ فَسَوْفَ نُؤْتِيهِ أَجْرًا عَظِيمًا
Nema nikakvog dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se sadaka udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu sigurno, veliku nagradu dati.

Pomirenje među ljudima bila je funkcija i zadaća svih Allahovih poslanika, a ulogu pomiritelja nakon poslanika mogu imati samo iskreni pokorni Allahovi robovi, jer oni žele dobro, a mrze zlo i trude se na putu uništenja spletki mnogobrojnih spletkaroša.

Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lično je mirio dvojicu zavađenih, o čemu Sehl bin Sa‘d, radijallahu anhu, kazuje: „Stanovnici mjesta Kuba počeli su se međusobno svađati, pa čak su i kamenje bacali jedni na druge. Kada je o tome obaviješten Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: إِذْهَبُوا بِنَا نُصْلِحُ بَيْنَهُمْ„Idemo da ih izmirimo!“ (Buharija)

Briga o tome da se izmire muslimani ide do te mjere da je dozvoljena laž iako je ona u osnovi zabranjena i ružna.
عَنْ أُمِّ كُلْثُومٍ بِنْتِ عُقْبَةَ بْنِ أَبِي مُعَيْطٍ، قَالَتْ: سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، يَقُولُ: لَيْسَ بِكَذَّابٍ مَنْ أَصْلَحَ بَيْنَ النَّاسِ، فَقَالَ خَيْرًا أَوْ نَمَّى خَيْرًا (الطبراني)
Prenosi Ummu Kulsum bint Utbe bin ebi Mu'ajt, radijallahu anha: „Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: „Nije lažac onaj koji izmiruje ljude, pa dostigne dobro ili kaže dobro.” (Taberani)
Srca vjernika su poput sjajnog ogledala, čista od svakog oblika negativnosti, otvorena prema drugim vjernicima, prostrana i ispunjena vjerovanjem koje je u njih usadio njihov Stvoritelj, ljubavlju i samilošću. Kao i što na ogledalo mogu da padnu trunčice prašine i prljavštine, tako isto u srca vjernika mogu da se uvuku određene netrpeljivosti prema drugim vjernicima, ali tada oni nastoje da ih, jačinom svoga imana, svojom izgrađenom samosviješću i samokontrolom, što prije eliminišu.

Izmiriti dvije zavađene osobe uistinu je ponekad pravi izazov, često opasna i rizična misija, a onaj koji uzme ulogu pomiritelja često je izložen mnogim optužbama koje dolaze sa obje strane. Svaka od zavađenih strana smatra da je istina na njenoj strani i samim time subjektivno gleda na uzroke koji su doveli do nesuglasice i svađe, ali pomiritelj je osoba koja objektivno sagledava situaciju i predstavlja jasnu istinu ne odstupajući od nje ni u jednom trenutku.
U trenutku rješavanja spora između zavađenih strana može se dogoditi da jedna ili obje strane ne prihvate istinu i rješenje koje nudi pomiritelj. Stoga on mora imati veliko strpljenje pri izvršenju ovog velikog djela za koje slijedi velika nagrada od Allaha, subhanehu ve te’ala.

Braćo i sestre, budimo od onih koji mire zavađene muslimane, u želji postizanja Allahova, dželle še'nuhu, zadovoljstva, natječimo se u dobru i žudimo za džennetima koji su nam obećani!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(3 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

vodopadBraćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Majke su inša-Allah naši vodiči u Džennet. Želim inša-Allah kroz ovu hutbu govoriti o ulozi majke, sa posebnim osvrtom na moralnu, plemenitu, vrijednu i skromnu majku Bošnjakinju, koja je kroz sve nedaće u našoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini prošla kao simbol svih moralnih vrijednosti i svaka naša majka i nena su institucija za sebe i one zaslužuju da se o njima pišu studije i knjige, snimaju filmovi i da se izučavaju u obrazovnim institucijama. One zaslužuju da se njima i njihovim moralnim životima bave instituti i da one budu uzori i inspiracija generacijama Bošnjakinja koje dolaze.

Braćo i sestre, kako je samo topla ta riječ majka ili još bolje mama, kako je mi žepljaci i istočnjaci dozivamo, riječ koju prvu tečno izgovaramo svojim dječijim jezicima koji još uvijek zapliću dok izgovaraju sve druge riječi, riječ kojom ih dozivamo kada smo gladni, žedni, promrzli, nesigurni, ostavljeni od ljudi, kada nas je strah i kada nam je teško i uvijek smo sigurni da će nam se naše majke odazvati, zaboraviti na sebe i svoje potrebe i želje i za nas se bez imalo dilema žrtvovati.

Majka ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji porodice i društva i što je majka bolja i požrtvovanija u podizanju svoje djece, time je porodica snažnija i samim time društvo je jače i sigurnije. Nema braćo i sestre pravih mu’mina, istinskih lidera i pravih boraca, naučnika i radnika bez dobrih majki, koje ih rađaju i odgajaju na izvorima islama. Naše majke na nas ostavljaju najsnažnije osobine i putem mlijeka kojim nas hrane, toplih zagrljaja u kojima tražimo utočište i islamskog odgoja kojim nas uče da budemo istinski Allahovi, dželle še’nuhu, robovi.

Kaže, Allah, subhanehu ve te’ala, u 15. ajetu Sure Al-Ahkaf:

وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلاثُونَ شَهْرًا …

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s’ mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci…

Braćo i sestre, svaka majka koja u svojoj utrobi nosi na halal način začeto dijete je borac na Allahovu, dželle še’nuhu, putu i njene dove se primaju tokom njene trudnoće, jer ona svo vrijeme kako Kur’an kaže „trpi“. Ako žena dok u svojoj utrobi nosi dijete umre, ona je po sahih predaji šehid:

… وَالْمَرْأَةُ تَمُوتُ بِجُمْعٍ شَهِيدَةٌ. (النسائي)

„…i žena koja u trudnoći umre je šehid.“ (Nesaija)

Majka je i dok doji svoje dijete u džihadu, tako da su naše majke bile u džihadu mnogo duže od nas, jer za svako dijete su bile u džihadu po trideset i više mjeseci.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam ibn Madždže:الْجَنَّةُ تَحْتَ أَقْدَامِ الْأُمَّهَاتِ „Džennet je pod majčinim stopalima“.

U islamu je žena najviše poštovana kao majka. Imam Zejnu-l-Abidin kaže o pravima majke: „Pravo tvoje majke je da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikoga, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na Suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni i to sve da bi te imala.“

Majka je izvor sreće i ono što majka pruža djetetu ničim se ne može platiti. Samo uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć dijete svojim lijepim ophođenjem prema njoj i pružanjem pažnje i pomoći može se djelimično zahvaliti majci, ali nikada joj se ne može u potpunosti odužiti.

Kuća će braćo i sestre uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu, a to žrtvovanje je pravo investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.

A šta reći o majci Bošnjakinji? Majka Bošnjakinja ima najjači iman i sabur. Ona ne propušta ni jedan vakat i ne pravi razliku između farza, sunneta i mustehaba u želji da postigne Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo. Ona ne pravi razliku između harama i mekruha iz straha da ne pogriješi. Ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, zaova, jetrva, nena, pranena, rodica i komšinica. Ona nas je nosila krijući stomak od svijeta i rađala nas usput. Ona nas je rađala i podizala bez straha za nafakom. Ona nas je dojila dvije i više godina i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas. Ona od bešike do kabura nikada nije besposlena i ona radi i muške i ženske poslove. Ona je poslušna svome mužu. Ona se najmanje odmara, posljednja liježe, a prva ustaje i nikada ne kasni, pa i kada joj stari sahat prestane hoditi. Ona stalno na usnama ima šehadet i salavat. Ona na sebi nosi dimije, bluze i mirišljive šamije. Ona ne da nikome da joj vidi uredno spletene pletenice. Ona nosi jedne opanke ili zepe po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju novu obuću. Ona pravi najukusniju hranu, koju začinjava ljubavlju i zikrom. Ona svojom suzom i dovom brani Bosnu i Hercegovinu. Ona se sikira za svakoga, samo ne za sebe. Ona se nikome ne žali, a svome srcu prima svačiju bol. Ona se od tereta povila, a nikada nije kazala da joj je teško. Ona nas hajir dovama ispraća u školu, vojsku, fakultete, borbu, na posao i nigdje nam ne da otići dok se ne nahranimo. Ona nas dočekuje sa majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kada sve pojedemo. Ona se raduje našim ženidbama i udajama, snahama i zetovima, a posebno unučadima. Ona sve što dobije od para podijeli drugima. Ona nikada nije smrknuta i ne zna za pakost. Ona se raduje musafirima i pravi im gušću kahvu i jači domaći himber, a ona pije doljevušu i običnu vodu. Ona je džomet i musafirima i rodbini iznosi najbolje voće i još im spakuje da ponesu. Ona se brine da joj nisu gladne kokoši, janjad, telad, goveda i mačak. Ona mravinjake ne razgoni, da je sikluk ne snađe. Ona i pored mnogobrojnih obaveza oko kuće sadi starinsko mirišljivo cvijeće. Ona uvijek ima čistu kuću, avliju i put. Ona nema neopranih suda. Ona špara struju i vodu. Ona ne baca njimet. Ona tke najljepše i najukrašenije ćilime i ponjave. Ona prede vunu i plete pape i čarape, da „pokuči“ (da hediju) onima koje zna i koje ne zna. Ona nema ni dana škole sem nekoliko godina mejtefa, a mudrija je i pametnija od svih svojih ženskih potomaka zajedno. Ona se ne zna potpisati, ali joj je otisak prsta vrijedniji i pouzdaniji od sultanskog muhura. Ona do smrti može bez đozluka uvući konac u iglu, jer joj oči nikada nisu gledale harama. Ona i svojom šutnjom i uzdahom dovoljno kaže. Ona za života ušpara da joj se dženaza od njenih para može obaviti. Ona nurli lica umire s’ osmijehom i šta sve nije moja i tvoja majka brate i sestro, pa joj sve to vratimo lijepim osmijesima, zagrljajima, pažnjom, poklonima i dovama, a one zaslužuju mnogo više od toga!

Neka naše majke i nene budu najljepši uzori našim sestrama, suprugama, kćerima i unukama i onda će inša-Allah biti više i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a i ummet će biti jači i sigurniji!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

bih3Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine 1992. – 2018. godina, a neposredan povod za nju je sjećanje na Dan nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, koji je juče obilježen samo na prostoru sa bošnjačkom većinom.

Podsjećam sebe i vas na 55. ajet Sure En-Nur:
وَعَدَ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُم فِي الْأَرْضِ كَمَا اسْتَخْلَفَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَلَيُمَكِّنَنَّ لَهُمْ دِينَهُمُ الَّذِي ارْتَضَى لَهُمْ وَلَيُبَدِّلَنَّهُمْ مِنْ بَعْدِ خَوْفِهِمْ أَمْنًا يَعْبُدُونَنِي لاَ يُشْرِكُونَ بِي شَيْئًا وَمَنْ كَفَرَ بَعْدَ ذَلِكَ فَأُولَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ
Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih i da će im zasigurno vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni robovati i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici.

Zemlja braćo i sestre i sve na njoj pripadaju samo Allahu, dželle še'nuhu, a mi smo Njegovom voljom na njoj Njegovi namjesnici i njeni privremeni korisnici. Kroz historiju su se vodili mnogobrojni ratovi u cilju osvajanja novih teritorija i uspostavljana su mnoga carstava, a onda su ista slabila i propadala zajedno sa cijelim narodima.
I našom Bosnom i Hercegovinom koja spada u red najstarijih evropskih zemalja su marširale razne vojske i na njenom teritoriju su se dešavali stravični zločini i njene granice su prekrajane, tj. sužavan nam je životni prostor. Zato je važno da poznajemo našu historiju, te da razvijamo državotvornu i patriotsku svijest.

Historijski izvori braćo i sestre bilježe da je Sultan Mehmed Fatih II 1463. godine, to jeste deset godina po oslobađanju Istanbula krenuo u pohod na Bosnu. Sultan u snu vidje prelijepu Zemlju, neviđenu do tada, Zemlju prepunu zelenila, bezbrojnih rijeka, potoka i predivnih životinja, raznih vrsta i boja. Sa ljepotama te Zemlje ne mogu se porediti ni Stambolske bašče. I sanjao je Sultan u toj Zemlji vatru čiji plameni jezici su se uzdizali ka nebu, a oko vatre je usnio trojicu časnih halifa: Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, Osmana ibn Affana, radijallahu anhu, i Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu. Kada je ustao na sabah, ispričao je svoj san šejhu Ajni Šemsudinu i zamolio ga da mu ga protumači. Šejh reče: „Maša-Allah! Sinko moj, sanjao si prelijep san, koji uz Allahovu pomoć tumačim sa: „Zemlja koju si vidio je zemlja u koju se tvoja vojska upravo sprema da uđe. To je zemlja Bosna. Što se tiče vatre koju si vidio, vatra predstavlja čistu Allahovu vjeru Islam. I to je znak da će se u toj zemlji Allahova vjera Islam, inša-Allah, zadržati do Sudnjeg dana. To što si sanjao Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, znači da će Bosna inša-Allah biti zemlja istinskih mu'mina, koji sebe i imetak neće štediti na Allahovu putu. To što si sanjao Osmana ibn Affana, radijallahu anhu, znači da će u inša-Allah Bosni biti mnogo pobožnih i skromnih ljudi. To što si sanjao Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, znači da će ta zemlja inša-Allah Carevini dati mnogo ratnika i alima koji će kročiti stopama časne porodice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Šteta što nisi sanjao Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, jer to znači da u Bosni neće biti pravde i da će se njen narod stalno morati boriti za nju!“
I kroz krvavu historiju Bosne i Hercegovine se Allahovom, dželle še'nuhu, voljom obistinjuje san Sultana Mehmeda Fatiha II.

Braćo i sestre, zapamtimo da je pod vođstvom Srpske demokratske stranke, na Palama 24. oktobra 1991. godine formirana tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, čije ime je u avgustu 1992. godine promijenjeno u Republika Srpska. U Grudama je 18. novembra 1991. proglašena tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. U tako rovitoj situaciji i želji Srba i Hrvata da zaokruže svoje teritorije unutar Republike Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su mogli da biraju između ropstva ili časne odbrane svoje Domovine, od agresije koja je uslijedila odmah nakon referenduma.

Odluka o održavanju Referenduma o nezavisnosti, usvojena je na Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, 25. januara 1992. godine. Prije glasanja predstavnici srpskog naroda, na prijedlog predsjednika SDS-a, sada presuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, napustili su skupštinsko zasjedanje.

Na referendum je 29. februara i 01. marta 1992. godine izašlo 64,31 % birača s' pravom glasa, a za suverenost Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99,44 %. Kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosansko-hercegovačkim gradovima u kojima počinje prava agresija.
Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije Ujedinjenih naroda. Nažalost, agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je već tada bila u punom jeku, a ista je odnijela ogromne ljudske živote i uzrokovala velika materijalna razaranja.
Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu je 28. februara 1995. godine donijela odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

U Federaciji Bosne i Hercegovine svaki godine se obilježava 1. mart, Dan nezavisnosti, a on je jedan od najznačajnijih datuma u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, dok se u Republici Srpskoj ovaj datum doživljava kao “generator ratnih sukoba i početak rata“.

Braćo i sestre, najbolji dokaz da će Države Bosne i Hercegovine inša-Allah biti i da će ona ne samo preživjeti, već da će inša-Allah postati funkcionalnom i naprednom Zemljom je i taj da ovu Zemlju stoljećima uništavaju, svojataju, dijele, pljačkaju, prodaju, predaju i poklanjaju, a ona i dalje opstoji i preživljava, što je kader Allaha, subhanehu ve te'ala, Koji upravlja Kosmosom i Koji će nadamo se dati da naši potomci budu svjesniji i savjesniji od nas i Koji će Svojom Svemoći naše neprijatelje ostaviti bez pomena, a oni drugo i ne zaslužuju!

Ova Zemlja braćo i sestre je sama po sebi keramet, jer je gotovo niko od ljudi ne brani, niti čuva, a ona ipak Allahovom, dželle še'nuhu, voljom opstoji i prkosi dušmanima. Ona Allahovom, subhanehu ve te'ala, voljom siguran sam ne opstoji na odlučnosti i principijelnosti naših političara, ne opstoji ni na moralu nas koji tumačimo vjeru, a nerijetko odstupamo od onoga što govorimo, ne opstoji ni na ekonomskoj snazi Bošnjaka, već opstoji voljom i svemoći Gospodara nebesa i Zemlje, na rijekama čiste šehidske krvi, dovama, suzama i moralu naših dobrih majki i očeva i suzama, nadama i željama jetima i mnoštvu obespravljenih i ucvijeljenih Bošnjaka.

Braćo i sestre, neka podsjećanje na Dan nezavisnosti bude još jedna lekcija iz naše moderne historije i budimo odlučni da sačuvamo cjelovitost naše Države i mir u njoj!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

bihLjubav prema domovini je urođena ljudska osobina. Svaki čovjek je emotivno vezan za svoju domovinu, a posebno za mjesto svoga rođenja. Ljubav prema domovini je pohvalno svojstvo koje čovjeka podstiče da se uvjek vraća svom topraku, da ga ne zaboravi, da ga brani i čuva u ime Allaha.

Kada je Poslanik, s.a.v.s., napuštao Mekku, prilikom Hidžre u Medinu, okrenuo se i rekao: ”Meni nema ljepšeg i dražeg mjesta od tebe! Tako mi Allaha, da me moj narod nije protjerao, nikada te ne bih napustio niti bih nastanio drugo mjesto.” (Tirmizi, Ibn Hiban, Hakim)

A kada je nastanio Medinu učio je dovu u kojoj je govorio: ”Moj Allahu, omili nam Medinu kao što si nam omilio Mekku, i još više!” ( Buharija i Muslim )

Poslanik, s.a.v.s., kada bi pogledao u Uhud, govorio je: ”Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo.” (Mutefekun alejhi)

Imam Zehebi je, nabrajajući sve što je Poslanik, s.a.v.s., volio, rekao: ”Volio je Aišu, r.a., volio je njezinog babu Ebu Bekra, r.a., volio je Usamu ibn Zejda, r.a., volio je brdo Uhud i volio je svoju domovinu.”

Osim što je dovio za Medinu da im je Allah omili, Poslanik, s.a.v.s., proklinjao je one koji su ga protjerali iz Mekke, govoreći: ”Allahu moj, neka su prokleti Šejbe ibn Rebia, Utbe ibn Rebia, Umejje ibn Halef, jer su nas protjerali iz naše domovine u tuđu domovinu.”

Govoreći o ljubavi prema domovini, imam Gazali, rekao je: “Ljudi se vezuju za svoj toprak, za mjesto u kojem žive, čak i ako je to neplodna pustinja. Domoljublje je jednostavno priroda i ćud koja je povezana sa svakom ljudskom dušom. Ostanak i boravak u njoj za čovjeka predstavlja rahatluk, a napuštanje donosi tugu, brani je kada bude napadnuta, a srdi se ako je neko pokuša umanjiti.”

Jedan od dokaza vezanosti za toprak, za rodno mjesto i ljubavi prema njemu, jeste i to da, kada čovjek bude dugo odsutan iz svog mjesta, pa dođe neko ko je bio u tom mjesto, on se odmah raspituje i pažljivo sluša šta će mu ovaj kazati.

El-Ezreki bilježi predaju u svom djelu Ahbaru Mekka, da je Esil el-Gifari došao u Medinu iz Mekke, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., pitao u kakvom stanju je ostavio Mekku, a on je rekao: ”Ostavio sam je u takvom stanju da su se njene palme savile od roda, njena zemlja je urodila plodovima, njena dolina Batha je bijela i čista”, pa ga je Poslanik, s.a.v.s., prekinuo, rekavši: ”Dosta je, ne pričaj više i ne rastužuj nas!”

Sličan primjer desio se i sa Musaom, a.s., koji je morao napustiti rodni Egipat da ga faraon ne bi ubio, ali je jedva čekao da se ponovo vrati u svoju domovinu.

U svom djelu Ahkamu-l-Kur’an, Ibnul-Arebi je rekao: ”Naši učenjaci su kazali da, kada je Musa, a.s., ispunio ugovoreni rok kod Šuajba, tražio je da se sa porodicom vrati u Egipat, jer ga je ljubav i nostalgija tjerala da se vrati u svoju domovinu. I nakon što je prošlo mnogo vremena, kada se naumio vratiti, rekao je: ”Možda su oni zaboravili potvoru koju su na mene iznijeli”, toliko je žudio da se vrati na svoju rodnu grudu.

Neki učenjaci su kazali: ”Ako želiš da saznaš kakav je neko čovjek, onda pogledaj koliko je vezan za svoju domovinu, koliko voli svoju braću i koliko žali za onim što mu je prošlo i promaklo u životu od dobrih djela.”

U Kur’anu se u nekim ajetima domovina upoređuje sa životom, kao što dolazi u ajetu: ”A da smo Mi njima naredili: ”Poubijajte se!” ili ”Iselite iz zavičaja svoga”, – malo ko od njih bi to učinio.” (En-Nisa, 66.) Dakle, ovdje se želi reći da je čovjeku teško napustiti domovinu i rastati se od nje, kao što mu se teško rastati od života.

Ljubav prema domovini mora se praktično potvrditi

Ljubav prema domovini mora se pokazati i potvrditi u praktičnom životu i ona podrazumijeva čuvanje općih i univerzalin prava svih ljudi i otklanjanje svih smetnji i prepreka na putu napretka i prosperiteta države i njezinih građana.

A nipošto i nikako ne znači rigidni nacionalizam i fanatizam koji dijeli stanovnike jedne države po nacionalnoj i etničkoj pripadnosti i koji, u ime tog nacionalizma, sije smutnju i nered u državi.

Ahmed i Ibn Madže bilježe predaju od žene koja se zvala Fesila, a koja je rekla da je njezin otac pitao Poslanika, s.a.v.s.: ”Allahov Poslaniče, da li je fanatizam to što čovjek voli pripadnike svoga naroda?” Posalnik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Ne, fanatizam je da čovjek bude saučesnik i pomagač u zulumu i nepravdi koju čini pripadnik njegovog naroda.”

Obaveza je graditi ambijent koji će odgovarati svim stanovnicima i svim građanima države. Nije dovoljno biti dobar samo za sebe i svoj narod, već i drugima činiti dobro, jer smo svi odgovorni za životni prostor na kojem živimo i harmoniju u njemu. Mi muslimani smo najpreći da činimo dobro, da gradimo povjerenje, da svojim ponašanjem potvrdimo uzvišene principe naše vjere islama.

No, isto tako, ljubav prema domovini potvrđuje se i spremnošću da se ona brani od svih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, koji pokušaju ugroziti njen suverenitet, integritet, cjelovitost i slobodu. Nažalost, naša država Bosna i Hercegovina je ugrožena i ona traži srca koja će je istinski voljeti, koja će biti jedinstvena u njenoj odbrani, a nema jedinstva bez istinske vjere u Allaha, a nema iskrene vjere bez ljubavi i jedinstva među muslimanima. Kada se to postigne onda je to garancija da će ta čista vjernička srca znati čuvati i na ispravan način afirmisati svoj nacionalni identitet i svoju državu.

Živ narod, ponosan narod, osvješćen narod, ne prihvata porobljavanje ni poniženje, i uvijek je spreman i odlučan da brani slobodu i suverenitet svoje države. Nema sumnje da smo mi Bošnjaci upravo takav narod. I to je ono na šta neprijatelji Bosne i Hercegovini moraju računati. Jer, Bosna je zemlja koju mi volimo i koja nas voli.

(Minber.ba)

petak, 16 Februar 2018 00:00

Mu'mini će inšaAllah pobijediti

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

namaz7Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Mu’mini će inša-Allah pobijediti. Na zadatu temu govorimo u vremenu u kojem muslimani, a među njima i mi Bošnjaci kao dio ummeta bezrazložno poginjemo svoje glave pred dušmanima koji u svojoj aroganciji prelaze svaku mjeru.

Allah, azze ve dželle, nam u 139. ajetu Sure Alu Imran zabranjuje da gubimo odlučnost i da se žalostimo:

وَلاَ تَهِنُوا وَلاَ تَحْزَنُوا وَأَنْتُمُ الْأَعْلَوْنَ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ

I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici!

U citiranom ajetu Allah, azze ve dželle, obećava, a On ispunjava Svoja obećanja da će istinski mu’mini biti superiorni u odnosu na druge ljude, a razlog takvog njihovog stanja je zato što sebi za zaštitinika imaju Gospodara svjetova, Koji nema početka, niti kraja, Kojem niko nije ravan, Koji upravlja svim stvarima i Koji je svemu odredio rok.

Allahu, dželle še’nuhu, pripada sva veličina, kao što stoji u prvom dijelu 10. ajeta Sure Fatir:

مَنْ كَانَ يُرِيدُ الْعِزَّةَ فَلِلَّهِ الْعِزَّةُ جَمِيعًا…

Ako neko želi veličinu, pa u Allaha je sva veličina…

Islam odbija slabost i poniženje svojih pripadnika i u isto vrijeme traži od njih izgradnju dostojanstva i samopoštovanja.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u drugom dijelu 8. ajeta Sure El-Munafikun:

…وَ لِلهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لَا يَعْلَمُونَ

…A snaga je samo u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.

Dobronamjeran insan se pita kuda vodi ovaj opasni virus islamofobije, čemu toliki strahovi i mržnje i zašto se ulažu tolika materijalna dobra da bi od Allahova, subhanehu ve te’ala, puta odvraćali? Odgovare na ova pitanja nalazimo u 36. ajetu Sure El-Enfal:

إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ لِيَصُدُّوا عَنْ سَبِيلِ اللّهِ فَسَيُنْفِقُونَهَا ثُمَّ تَكُونُ عَلَيْهِمْ حَسْرَةً ثُمَّ يُغْلَبُونَ

Uistinu kafiri troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će, zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti…

Koliko neprijatelji islama ulažu u odvraćanju od Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere i koliko se trude da utrnu Njegovo svjetlo!? Koliko je samo elektronskih i printanih medija u jednom safu, protiv islama i muslimana? Koliko je dušmana bilo i koliko ih ima u borbi protiv nas Bošnjaka, a neki od nas se uprkos tome još uvijek imamo potrebe dodvoravati, izvinjavati i pravdati!

Neću da mojom Domovinom Bosnom i Hercegovinom mi Bošnjaci hodamo pogetih glava i neću da se dušmanima izvinjavamo i slušamo njihove isprazne priče o multikulturi i toleranciji, dok nas kontinuirano ubijaju i uništavaju, a mi Bošnjaci stoljećima živimo u miru i toleranciji i to nas opet nije amnestiralo od stravičnih genocida i zločina koje su dušmani činili nad nama.

Neću da slušam i čitam laži korumpiranih medija i političara! Neću da pratim oslobađajuće presude zločincima i kriminalcima od strane takozvanih sudija i neću da se osjećam u svojoj Domovini kao manjina i bez prava glasa!

Hoću da kada se moje vođe pojave svi drugi zašute, a kada nešto kažu, da se toga i drže! Hoću da me predstavljaju oni koji se boje Allaha, dželle še’nuhu, jer sam tada siguran da će inša-Allah i kada su uslovno rečeno „sami“ štititi moje interese i interese moga naroda! Hoću da prednost u zapošljavanju imaju oni kod kojih u kući niko ne radi, a da se ne zapošljava po rodbinskim i tazbinskim linijama! Hoću da me u diplomatiji predstavljaju oni koji imaju poštovanje prema mome izmasakriranom narodu! Hoću da vlasnici firmi ne zloupotrebljavaju socijalnu krizu i radnicima umjesto plata daju sadaku! Hoću da moja braća iz islamskog svijeta ulažu novac u moju Domovinu i da dobit pošteno dijele sa radnicima, a ne da ekstra profit nose izvan moje Domovine, a radnicima daju mrvice! Hoću da su nam čiste avlije, ulice i naselja! Hoću da Bošnjaci ne premeću po kontejnerima u potrazi za koricom hljeba! Hoću da uzor Bošnjakinjama budu njihove čestite majke i nene! Hoću da naša djeca budu prvaci na svjetskim takmičenjima i da prednjače u svakom hajru! Hoću da u mojoj Domovini nema nemorala i golotinje! Hoću da moj džemat bude bez birtija, sportskih kladionica, trgovačkih radnji sa alkoholom i hoću da se volimo i pomažemo kao istinska braća!!!

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim:

عَنْ ثَوْبَانَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “إِنَّ اللَّهَ زَوَى لِي الْأَرْضَ فَرَأَيْتُ مَشَارِقَهَا وَمَغَارِبَهَا وَإِنَّ أُمَّتِي سَيَبْلُغُ مُلْكُهَا مَا زُوِيَ لِي مِنْهَا وَأُعْطِيتُ الْكَنْزَيْنِ الْأَحْمَرَ وَالْأَبْيَضَ وَإِنِّي سَأَلْتُ رَبِّي لِأُمَّتِي أَنْ لَا يُهْلِكَهَا بِسَنَةٍ عَامَّةٍ وَأَنْ لَا يُسَلِّطَ عَلَيْهِمْ عَدُوًّا مِنْ سِوَى أَنْفُسِهِمْ فَيَسْتَبِيحَ بَيْضَتَهُمْ وَإِنَّ رَبِّي قَالَ يَا مُحَمَّدُ إِنِّي إِذَا قَضَيْتُ قَضَاءً فَإِنَّهُ لَا يُرَدُّ وَإِنِّي أَعْطَيْتُكَ لِأُمَّتِكَ أَنْ لَا أُهْلِكَهُمْ بِسَنَةٍ عَامَّةٍ وَأَنْ لَا أُسَلِّطَ عَلَيْهِمْ عَدُوًّا مِنْ سِوَى أَنْفُسِهِمْ يَسْتَبِيحُ بَيْضَتَهُمْ وَلَوْ اجْتَمَعَ عَلَيْهِمْ مَنْ بِأَقْطَارِهَا أَوْ قَالَ مَنْ بَيْنَ أَقْطَارِهَا حَتَّى يَكُونَ بَعْضُهُمْ يُهْلِكُ بَعْضًا وَيَسْبِي بَعْضُهُمْ بَعْضًا.” (مسلم)

Prenosi Sevban, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah mi je sastavio Zemlju, pa sam vidio njen Istok i Zapad i moj ummet će doći dotle, dokle sam vidio. Date su mi dvije riznice: bijela i crvena. Molio sam svoga Gospodara da ne uništi moj ummet glađu i da moj ummet ne uništi sa neprijateljem koji će ih poniziti. Gospodar mi je rekao: „O Muhammede, Ja sam dao odredbu i ona se ne može promijeniti. Odredio sam da tvoj ummet neće biti uništen glađu i da ga neću uništiti sa neprijateljem, pa makar se oni udružili sa raznih strana svijeta, sve dok jedni druge ne budu uništavali i zlo činili.“ (Muslim)

Obećanje Gospodara svjetova je istinito i ono se nikada ne može dovesti u pitanje.

Muslimani su dužni da u svakoj životnoj situaciji čuvaju svoje dostojanstvo, da ne dovode u pitanje svoj ponos i da ne dozvole sebi i drugim muslimanima i najmanje poniženje.

Zato, uzdignimo naše glave, budimo časni, ponosni i moralni i stalno se trudimo da pružimo maksimum svoga napora na putu uzdizanja Allahove, subhanehu ve te’ala, Riječi i čuvajmo našu i čast drugih mu’mina, ali i svih čestitih ljudi!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

utorak, 13 Februar 2018 00:00

Allah prima dobra djela samo od iskrenih

Ocijeni...
(0 glasova)

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

allah3Prenosi se da je jedan muslimanski vladar želio izgraditi džamiju u svom gradu i naredio je da niko ne smije učestvovati u izgradnji te džamije, ni novcem, ni bilo kojom drugom vrstom pomoći. Želio je da džamija bude izgrađena isključivo od njegovih sredstava. Tako je i bilo, on je izgradio džamiju i na njoj napisao svoje ime.

Međutim, jedne noći sanjao je kao da je melek sišao sa neba i obrisao vladarevo ime sa džamije, a napisao ime jedne žene muslimanke. Vladar se probudio iz sna razočaran, pa je odmah poslao nekoliko svojih vojnika da vide je li njegovo ime još uvijek na džamiji. Oni su otišli i brzo se vratili sa viješću da je vladarevo ime još uvijek na džamiji i da nije izbrisano. Njegovi savjetnici su konstatovali da su to samo zbrkani snovi.

Drugu noć vladar je sanjao isti san, pa je opet poslao vojnike da provjere. Oni su ga obavijestili da je njegovo ime i dalje na džamiji. Vladar se začudio, ali i naljutio zbog toga. I treću noć je sanjao isti san, ali je ovaj put zapamtio ime žene koje su meleki napisali na džamiji umjesto njegovog. Čim se probudio, odmah je naredio da mu dovedu ženu koju je sanjao. Kada su je doveli, vladar je pred sobom ugledao staru i siromašnu muslimanku koja je drhtala od straha.

Vladar ju je upitao da li je ona na bilo koji način pomagala u izgradnji džamije, a starica je odgovorila: ”Vladaru, ja sam stara i siromašna žena. Čula sam da si zabranio da bilo ko učestvuje u izgradnji tvoje džamije, pa kako ja da budem neposlušna svome vladaru?!”
Vladar je ponovo upitao: ”Tako ti Allaha, reci mi na koji način si učestvovala u izgradnji moje džamije?” Odgovorila je: ”Allaha mi, nisam ništa uradila u izgradnji tvoje džamije, osim…” ”Osim, šta?”, prekinuo ju je znatiželjni vladar. Starica je odgovorila: ”Osim što sam jedanput prošla pored džamije u toku njene izgradnje i vidjela sam jednog magarca, koji je korišten za nošenje drva i građevinskog materijala, svezanog za stub pored džamije, a nedaleko od njega bila je kanta puna vode. Životinja je nastojala da dohvati kantu sa vodom, jer je skapavala od žeđi, ali je nije mogla dohvatiti. Ja sam prišla, uzela kantu i prinijela je magarcu da se napije. Allaha mi, to je sve što sam uradila vezano za izgradnju džamije.”

Tada je vladar rekao: ”To je to! Ti si to uradila u ime Allaha i Allah je primio tvoje djelo, a ja sam gradio džamiju da bi ljudi govorili da je to vladareva džamija, pa Allah nije primio moje djelo.” Zatim je naredio da se izbriše njegovo ime a da se na džamiji napiše ime siromašne starice.
Stoga, ne podcjenjuj ni jedno dobro djelo, jer ne znaš koje djelo će te uvesti u Džennet i spasiti od džehennemske vatre.

(Saff.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

islam4Braćo i sestre u islamu! U drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć govorim na temu Deset šejtanovih zamki. U prošloj hutbi sam pojasnio prvh pet šejtanovih zamki, a danas ću inša-Allah govoriti o preostalih pet.

6. Poziv razgolićavanju:
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 27. ajetu Sure El-A'raf:
يَا بَنِي آدَمَ لاَ يَفْتِنَنَّكُمُ الشَّيْطَانُ كَمَا أَخْرَجَ أَبَوَيْكُمْ مِنَ الْجَنَّةِ يَنْزِعُ عَنْهُمَا لِبَاسَهُمَا لِيُرِيَهُمَا سَوْآتِهِمَا إِنَّهُ يَرَاكُمْ هُوَ وَقَبِيلُهُ مِنْ حَيْثُ لاَ تَرَوْنَهُمْ إِنَّا جَعَلْنَا الشَّيَاطِينَ أَوْلِيَاءَ لِلَّذِينَ لاَ يُؤْمِنُونَ
O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši sa njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! Uistinu vas on i njegove vojske vide, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.
Allah, dželle še'nuhu, u ovom ajetu jasno nam kazuje da je poziv razgolićavanju jedan od načina na koji prokleti šejtan zavodi ljude. Onog momenta kada se muškarci i žene odazovu šejtanu na ovaj poziv, kao što je to vidljivo u današnjem vremenu, dolazi do velikog nemorala, koji je uzrokom rastakanja porodice i slabljenja društva. Koliko je samo bluda, preljuba, prevara i potvora nastalo kao plod ovog šejtanovog načina zavođenja ljudi!?

7. Došaptavanje:
Kaže Allah, azze ve dželle, u 20. ajetu Sure El-A'raf:
فَوَسْوَسَ لَهُمَا الشَّيْطَانُ لِيُبْدِيَ لَهُمَا مَا وُورِيَ عَنْهُمَا مِنْ سَوْآتِهِمَا وَقَالَ مَا نَهَاكُمَا رَبُّكُمَا عَنْ هَذِهِ الشَّجَرَةِ إِلاَّ أَنْ تَكُونَا مَلَكَيْنِ أَوْ تَكُونَا مِنَ الْخَالِدِينَ
I šejtan im poče došaptavati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: „Gospodar vaš zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili.“
Šejtan u osnovi nema nikakve vlasti i moći nad čovjekom. Jedino što ima jeste došaptavanje i nagovaranje. Kontinuiranim došaptavanjem i nagovaranjem onih koji se ne znaju zaštititi od toga, on postiže svoje ciljeve. U citiranom ajetu jasno se ukazuje da je na ovaj način šejtan uspio da zavede našeg praoca Adema, alejhis-selam, i njegovu suprugu Havu. Koliko je samo ljudi upalo u ovu šejtanovu zamku? Nakon što se nisu mogli oduprijeti ili nakon što im nije padalo na pamet da počine određeni grijeh, oni su poslije dugotrajnog šejtanovog došaptavanja ipak počinili određene grijehe.

8. Zastrašivanje neimaštinom i nagovaranje na škrtost:
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 268. ajetu Sure El-Bekare:
الشَّيْطَانُ يَعِدُكُمُ الْفَقْرَ وَيَأْمُرُكُمْ بِالْفَحْشَاءِ وَاللَّهُ يَعِدُكُمْ مَغْفِرَةً مِنْهُ وَفَضْلاً وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ
Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.
Jedna od veoma uspješnih metoda putem koje je šejtan zaveo mnoge, kako muslimane tako i nemuslimane, jeste plašenje neimaštinom. Koliko je grijeha počinjeno zbog toga što se ljudi boje siromaštva? Ljudi se međusobno ubijaju, kradu, otimaju, uzurpiraju, ostavljaju namaz, žene ne nose hidžab i čine mnogo drugih grijeha, jer se boje siromaštva. Allah je Taj koji daje opskrbu, za kojom mi treba da se potrudimo, ali bez obzira na to koliko se mi trudili, ne možemo dobiti osim ono što nam je propisano.

9. Postepenost:
Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 21. ajetu Sure En-Nur:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ وَمَنْ يَتَّبِعْ خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ فَإِنَّهُ يَأْمُرُ بِالْفَحْشَاءِ وَالْمُنْكَرِ وَلَوْلَا فَضْلُ اللَّهِ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَتُهُ مَا زَكَا مِنْكُمْ مِنْ أَحَدٍ أَبَدًا وَلَكِنَّ اللَّهَ يُزَكِّي مَنْ يَشَاءُ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.
Allah, azze ve dželle, na nekoliko mjesta u Kur’anu zabranio je slijeđenje šejtanovih stopa, koje se ogleda u tome da čovjeka postepeno poziva u grijeh. Kada bi šejtan neke čvrste vjernike direktno pozvao u grijeh, oni se nikada ne bi odazvali tome, ali kada ih poziva postepeno, onda mnogi ne mogu odoljeti. Tako šejtan ne poziva direktno u blud, ali poziva na kontakt, pogled, dopisivanje, osamljivanje i dodirivanje i to na kraju dovede do zinaluka, a zbog težine tog grijeha se zatrese Arš Allaha, azze ve dželle.

10. Ovladavanje ljudima i zaborav na Allaha, subhanehu ve te'ala:
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 19. ajetu Sure El-Mudžadele:
اسْتَحْوَذَ عَلَيْهِمُ الشَّيْطَانُ فَأَنْسَاهُمْ ذِكْرَ اللَّهِ أُوْلَئِكَ حِزْبُ الشَّيْطَانِ أَلَا إِنَّ حِزْبَ الشَّيْطَانِ هُمُ الْخَاسِرُونَ
Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a oni na šejtanovoj strani sigurno će nastradati.
Jedna od metoda kojom šejtan zavodi ljude jeste i metoda ovladavanja, toliko da ljudi zaborave na Allaha, dželle še'nuhu, a kada čovjek zaboravi na Allaha, azze ve dželle, postaje lahak plijen za šejtane i njegove zamke. Čovjek koji ne razmišlja o tome da ga Allah, subhanehu ve te'ala, neprestano vidi, da ga neprestano čuje, da zna ono što radi i ono što misli, koji nije neprestano svjestan da će biti proživljen i da će polagati račune za svaki postupak, takav je čovjek spreman da uradi sve što mu došapne prokleti šejtan.
Allah, dželle še'nuhu, nas u 22. ajetu Sure Ibrahim podučava šta će prokleti šejtan na Sudnjem danu reći svojim pristalicama:
وَقَالَ الشَّيْطَانُ لَمَّا قُضِيَ الْأَمْرُ إِنَّ اللَّهَ وَعَدَكُمْ وَعْدَ الْحَقِّ وَوَعَدْتُكُمْ فَأَخْلَفْتُكُمْ وَمَا كَانَ لِيَ عَلَيْكُمْ مِنْ سُلْطَانٍ إِلاَّ أَنْ دَعَوْتُكُمْ فَاسْتَجَبْتُمْ لِي فَلاَ تَلُومُونِي وَلُومُوا أَنْفُسَكُمْ مَا أَنَا بِمُصْرِخِكُمْ وَمَا أَنْتُمْ بِمُصْرِخِيَّ إِنِّي كَفَرْتُ بِمَا أَشْرَكْتُمُونِ مِنْ قَبْلُ إِنَّ الظَّالِمِينَ لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ
I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: „Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali. Zato ne korite mene, već sami sebe! Niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.“ Nevjernike, sigurno, čeka bolna patnja.
Citirani ajet potvrđuje da će se prokleti šejtan na Sudnjem danu odreći onih koji ga slijede i uzimaju za zaštitnika, jer toga dana jedni drugima neće moći pružiti bilo kakvu pomoć. I oni će zajedno biti kažnjeni bolnom kaznom u džehennemu. A mi se utječemo Allahu, azze ve dželle, od prokletog šejtana i utječemo Mu se se od kazne u džehennemu!

Braćo i sestre! Čuvajmo se šejtanskih zamki, kroz izvršavanje Allahovih, dželle še'nuhu, naredbi i klonjenje Njegovih zabrana, te traženjem Njegove zaštite! Čuvajmo se harama i mekruha, ispunjavajmo farzove i sunnete, izvršavajmo sve preuzete obaveze, natječimo se u dobru i radujmo se i nadajmo obećanim džennetima!
Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!
وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(2 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

dzamijaBraćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Deset šejtanovih zamki čovjeku.

Mnogo je ljudi koji ne posjeduju osnovno znanje na koje načine prokleti šejtan, kao čovjekov najveći neprijatelj, zavodi ljude, pa se samim time i ne znaju ni zaštitit od njega. Odgovori na ta pitanja su u Kur’anu i Sunnetu, u kojima je uputa čovječanstvu sve do Sudnjega dana. Za nas je svijet džina-šejtana svijet gajba i nepoznanica, pa ćemo inša-Allah u ovoj i narednoj hutbi kroz ajete i hadise govoriti o deset šejtanskih zamki, sa ciljem da to naučimo i lakše se suprostavimo prokletom šejtanu.

Uljepšavanje grijeha i loših postupaka:
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 48. ajetu Sure El-Enfal:

وَإِذْ زَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ أَعْمَالَهُمْ وَقَالَ لاَ غَالِبَ لَكُمُ الْيَوْمَ مِنَ النَّاسِ وَإِنِّي جَارٌ لَكُمْ فَلَمَّا تَرَاءَتِ الْفِئَتَانِ نَكَصَ عَلَى عَقِبَيْهِ وَقَالَ إِنِّي بَرِيءٌ مِنْكُمْ إِنِّي أَرَى مَا لاَ تَرَوْنَ إِنِّيَ أَخَافُ اللَّهَ وَاللَّهُ شَدِيدُ الْعِقَابِ

I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: „Niko vas danas ne može pobijediti i ja sam vaš zaštitnik“! A kada su se dva protivnička tabora sukobila, natrag je uzmakao i rekao: „Ja nemam ništa sa vama! Ja vidim ono što vi ne vidite i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“

Iblis, la’netullahi alejhi (Allah ga prokleo), koji je bio u liku Surake bin Malika je pred bitku na Bedru hrabrio mušrike govoreći im da su oni toga dana nepobjedivi i da je on njihov zaštitinik. Ali kada su se suočile dvije vojske i kada su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bili na pragu prve i najvažnije pobjede u historiji islama, Iblis se prepao i pobjegao sa bojnog polja. Bježao je sve do mora i zaronio u njega, govoreći: „Vi ne znate ono što ja znam!“

Koliko je danas ljudi u svijetu, muslimana, ali i nemuslimana, kojima je šejtan uljepšao njihove loše postupke, pa lijepim smatraju ubistvo, drogu, alkohol, kocku, blud, prevaru, mito, krađu, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi i potvaranje čestitih mu’mina i mu’minki, ne razmišljajući da su na taj način upali u jednu od šejtanovih zamki. A prokleti šejtan nakon što kroz pomenute grijehe zavede ljude, on ih ostavlja i izdaje, a posebno će ih se odreći na Sudnjem danu.

Odgađanje pokajanja, povratka Allahovoj vjeri i ostavljanja grijeha:
Kaže Allah, azze ve dželle, u 25. ajetu Sure Muhammed:

إِنَّ الَّذِينَ ارْتَدُّوا عَلَى أَدْبَارِهِمْ مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الْهُدَى الشَّيْطَانُ سَوَّلَ لَهُمْ وَأَمْلَى لَهُمْ

One koji su od vjere svoje otpali, pošto im je bio jasan Pravi put, šejtan je na grijeh navodio i lažnu im nadu ulivao.

Jedno od najjačih oružja kojima šejtan zavodi mnoge ljude ili bolje kazano, putem kojeg mnoge ostavlja u grijehu i zabludi, jeste i odgađanje tevbe (pokajanja) i povratka Allahovom, dželle še’nuhu, putu. Tako ćemo primijetiti da mnogi ljudi znaju da ono što čine nije dobro, ali odgađaju donošenje odluke da krenu Pravim putem i da ostave grijehe i loše navike. Mnogi i ne dočekaju da dožive trenutak povratka Allahu, subhanehu ve te’ala, jer ih pretekne smrt, a šejtan nije ništa drugo radio osim što im je ulivao nadu u dug život i došaptavao odgađanje pokajanja.

Lažno obećanje, nagovaranje na sticanje haram imetka i zavođenje glasom:
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 64. ajetu Sure El-Isra’:

وَاسْتَفْزِزْ مَنِ اسْتَطَعْتَ مِنْهُمْ بِصَوْتِكَ وَأَجْلِبْ عَلَيْهِم بِخَيْلِكَ وَرَجِلِكَ وَشَارِكْهُمْ فِي الْأَمْوَالِ وَالْأَوْلادِ وَعِدْهُمْ وَمَا يَعِدُهُمُ الشَّيْطَانُ إِلاَّ غُرُورًا

I zavodi koga možeš od njih svojim glasom i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im ortak u imecima i u djeci i daji im obećanja, a šejtan ih samo obmanjuje!

Ovaj ajet razotkriva nekoliko načina na koje šejtan zavodi ljude: a) Glasom, a svi smo svjedoci koliko je danas grijeha i nemorala nastalo putem zavođenja ljudi glasom, kroz pjesme uz muziku, medije, laži i potvore. b) Ortaklukom u imecima i porodu i pozivanjem da ljudi imetak i djecu stiču na haram način. Razumnom čovjeku ne treba pojašnjavati koliko se ljudi u današnjem vaktu upalo u ovu šejtanovu zamku, jer je nekima od njih bitno da povećaju svoj imetak, ne vodeći računa o tome kako su ga stekli i na koji ga način troše. c) Lažnim obećanjima, a samo koliko je grijeha na svijetu počinjeno zbog ove šejtanove metode? On ljudima obećava dobru završnicu u grijesima, obećava im da se za grijehe neće saznati i obećava im da će se nakon grijeha popraviti, a sve su to čiste obmane.

Podučavanje ljudi sihru:
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 102. ajetu Sure El-Bekare:

وَاتَّبَعُوا مَا تَتْلُوا الشَّيَاطِينُ عَلَى مُلْكِ سُلَيْمَانَ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَانُ وَلَكِنَّ الشَّيَاطِينَ كَفَرُوا يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ

I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude sihru.

Zaista je mnogo grijeha počinjeno kao plod ovog načina kojim šejtan zavodi ljude. Koliko je samo u sihru nepravde, laži, potvore i kidanja rodbinskih veza! Najgore u svemu tome jeste to što se sihrom na našem prostoru u većini slučajeva bave na prvi pogled pobožne i učene osobe, koje se u svom grijehu sihra sakrivaju iz plašta vjere.

Uči nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ اجْتَنِبُوا السَّبْعَ الْمُوبِقَاتِ قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ، وَمَا هُنَّ قَالَ: الشِّرْكُ بِاللَّهِ، وَالسِّحْرُ، وَقَتْلُ النَّفْسِ الَّتِي حَرَّمَ اللَّهُ إِلَّا بِالْحَقِّ، وَأَكْلُ الرِّبَا، وَأَكْلُ مَالِ الْيَتِيمِ، وَالتَّوَلِّي يَوْمَ الزَّحْفِ، وَقَذْفُ الْمُحْصَنَاتِ الْمُؤْمِنَاتِ الْغَافِلَاتِ (البخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klonite se sedam grijeha!“ Rekoše: „Allahov Poslaniče, koji su?“ Reče: „Pripisivanje druga Allahu, sihr, ubistvo na bigajri-hak, jedenje kamate, jedenje imetka siročeta, bježanje sa bojnog polja i potvora moralnih vjernica!“ (Buharija)

Vino i kocka:
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 91. ajetu Sure El-Maide:

إِنَّمَا يُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَنْ يُوقِعَ بَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةَ وَالْبَغْضَاءَ فِي الْخَمْرِ وَالْمَيْسِرِ وَيَصُدَّكُمْ عَنْ ذِكْرِ اللَّهِ وَعَنِ الصَّلاةِ فَهَلْ أَنْتُمْ مُنْتَهُونَ

Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?

Allah, azze ve dželle, u ovom ajetu jasno nam kazuje da šejtan putem vina i kocke zavodi ljude. Pogledajmo koliko je danas na svijetu vina/alkohola, u svim njegovim vrstama i koliko danas postoji vrsta kocke, a zatim koliko su ta dva grijeha unijela razdora među ljude na Zemlji! Koliko se ubistava, kriminala i krađe, desilo kao plod činjenja jednog od ova dva grijeha, koji su zahvatili i naše društvo, kao prava epidemija!

Braćo i sestre! Čuvajmo se šejtanskih zamki, kroz izvršavanje Allahovih, dželle še’nuhu, naredbi i klonjenje Njegovih zabrana, te traženjem Njegove zaštite! Čuvajmo se harama i mekruha, ispunjavajmo farzove i sunnete, izvršavajmo sve preuzete obaveze, natječimo se u dobru i radujmo se i nadajmo obećanim džennetima!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Stranica 1 od 34

S5 Box