Sadržaj iz rubrike Duhovnost
Duhovnost

Duhovnost (476)

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

srebrenica8Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadeset i tri godine od genocida u Srebrenici, Žepi i Goraždu. Govoriti o Srebrenici, Žepi i Goraždu i srpskom genocidu nad Bošnjacima u njima naša je obaveza i ujedno velika odgovornost, pogotovo što su to bile tri tako-zvane “Zaštićene zone” na Drini, koje je izadala Međunarodna zajednica.

Nije šala pobiti 8372 nedužna Bošnjaka i Bošnjakinje, potom ih bagerima zagrnuti na više lokacija, pa ih premjestiti u druge masovne grobnice, pa godinama prešućivati lokacije masovnih grobnica, pa uporno negirati genocid! Nije to običan zločin, već dobro isplanirani i provedeni genocid koji traje i koji porodice šehida podrinja i sve nas ponižava, vrijeđa i tiho ubija.

Zato sa ovog mubarek mjesta i u ovom mubarek danu prizivam Allahovo, dželle še’nuhu, prokletstvo na zločince i njihove pomagače i molim Allaha, azze ve dželle, da uništi zločince, ponizi ih, na Zemlji im zatre svaki trag i učini ih ibretom za one koji pameti imaju!

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 32. ajetu Sure El-Maide:
مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاءَتْهُمْ رُسُلُنَا بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِّنْهُم بَعْدَ ذَلِكَ فِي الأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

Braćo i sestre, prema citiranom ajetu u Srebrenici je jula 1995. godine ubijeno čovječanstvo, ne jednom već 8372 puta, taman toliko puta, koliko je ubijeno nedužnih ljudi rukama srpskih zlikovaca, na oči takozvanog civiliziranog svijeta, koji je imao obavezu zaštite stanovništva tako-zvane Zaštićene zone Srebrenica. Zato je odgovornost Međunarodne zajednice po pitanju zločina u Srebrenici, Žepi i Goraždu neupitna.
Srebrenica i Žepa su mjesta u kojima je jula 1995. godine bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće, da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman, da devetogodišnja djevojčica bude silovana, da Bošnjakinja bude obeščašćena na oči roditelja, rođaka i komšija i da tek rođeno dijete bude zgaženo nogom divljaka!!!

Zašto su nakon genocida u Srebrenici i Žepi u tajnosti puni mjesec dana čuvani satelitski snimci muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje, a isti su mogli biti spašeni, da je Međunarodna zajednica u skladu sa svojim mandatom zaštitila stanovništvo „Zaštićenih zona“ koje je nakon donošenja rezolucija razoružala! Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala onda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili „da se 3500 paketa treba odmah riješiti“!? Nisu to bili lanč paketi, već Bošnjaci i Bošnjakinje koji su za zločince i ravnodušnu Međunarodnu zajednicu bili samo brojka!

I zaboravili su zločinci i zaboravila je međunarodna zajednica da su za sve te zločine ostali živi svjedoci, na prvom mjestu Allah, azze ve dželle, naš Stvoritelj i meleki, pouzdani pisari. Šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince, pa i onda kada njihovi preživjeli članovi porodica to isto ne budu željeli ili zbog zaokupljenosti dunjalukom ne budu imali vremena. Imaju preživjeli ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče. Imaju i preživjeli zločinci koji će svjedočiti, ako ne na zemaljskim sudovima, onda zasigurno na Sudnjem danu. Ima kao svjedok ucvijeljena majka i nena i preplašena djeca i puštana krava sa lanca da je dušmani ne zapale i uplašeni mačak koji je od tuge za domaćinima livs'o do heftu iza šehadeta njegovih domaćina i bosanska zemlja i kamen i bosanska oteta krava i ovca i kokoš i horoz koji je od tuge za domaćinima prestao pjevati i bijeli zeko preplašenog dječaka u bazi UN-a u Potočarima i mrav i crv. Sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dželle še'nuhu, Koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice. I siguran sam da će Allah, dželle še'nuhu, Svojom Svemoći i voljom pomoći nam da sačuvamo cjelovitost naše Domovine i da će mrzitelje naše Domovine omesti u njihovim zlim namjerama da nam Domovinu podijele i jedan njen dio prisvoje samo sebi.
Brate i sestro! Zapamti tužnu priču rahmetli Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice, majke kojoj su u Srebrenici srpski zločinci ubili 32 uža člana porodice, a među njima i sinove: Salku, Sulju i Sadika i tri brata. Majka Džemila je preselila 28. ramazana ili 12. juna ove godine.

Ali, ostavila nam je majka Džemila jednu od najtužnijih srebreničkih priča, koja svjedoči o zvjerstvu srpskog zločinca, koji je zgazio tek rođeno dijete: „Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je! Kaže: „Rađam!“ „De sine“, velim ja njoj, „ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu“! Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: „Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano… četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat... Crijeva izletiše…”
Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin! Molim Allaha, dželle še’nuhu, da zločince i njihove porodice zabavi teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve one koji ne vjeruju!!!

Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine u Srebrenici ubijeno 8372 Bošnjaka, iza kojih je ostalo deset hiljada jetima, kojima su ubijeni: babe, mame, sestre, braćua, dajidže, dajidžić, amidže, amidžići, tetkovi i tetići!!!

Pozivam vas na Marš smrti Nezuk – Potočari, od 08.-10. jula ili Marš smrti Žepa – Potočari 09. i 10. jula i na dženazu u Potočare 11. jula, srijeda i tamo klanjamo dženazu srebreničkim šehidima! Pomozimo porodicama oko ukopa i zajedno sa njima kroz suze učimo dove za Domovinu i nas u njoj, a protiv zločinaca i njihovih pomagača!
U srijedu, 11. jula će inša-Allah u Potočarima biti klanjana dženaza za 35 identifikovanih šehida Srebrenice. Najmlađi je šesnaestogodišnji dječak šehid Vesid Ibrić, čije je tijelo pronađeno 2001. godine u masovnoj grobnici Liplje, kod Zvornika. Tu je još jedan šestaestogodišnji dječak šehid Feris Mehmedović čije je tijelo pronađeno u dvije masovne grobnice, 2000. godine u masovnoj grobnici Glogova, Bratunac i 2009. godine u masovnoj grobnici Zalazje, Srebrenica. Najstariji šehid koji će ove godine inša-Allah biti ukopna u Mezarje Potočari je Šahin Halilović koji je u trenutku šehadeta imao 71 godinu. Biće inša-Allah ukopana i majka šehid Remzija Dudić, koja je u trenutku šehadeta imala 20 godina, dok je u koloni pokušavala preći na slobodnu teritoriju, a u trenutku šehadeta je bila u 6. mjesecu trudnoće. Ona će inša-Allah biti ukopana pored svoga supruga Nijaza, koji je u trenutku šehadeta imao 22 godine.

Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka! I nikada ne zaboravimo: Bijeljinu, Zvornik, Prijedor, Srebrenicu, Žepu i Goražde, jer nas oni podsjećaju da stravične zločine, ali i bezdušnost Međunarodne zajednice, na koju se ne smijemo pouzdati, već se možemo osloniti samo na Allaha, dželle še’nuhu, i vlastite snage! Ko god drugačije misli, neka iščita našu krvavu povijest i moraće promijeniti svoje mišljenje!

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama i učini nas od onih koji Ga mnogo spominju! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da zločince kazni zasluženom kaznom i spletke naših neprijatelja vrati na njih i da se oni inša-Allah zabave sobom, a da nas i našu Domovinu ostave na miru! Da šehide sa njihovim porodicama nastani u Firdevs! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še'nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo Vjere! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

allah2Braćo i sestre u islamu! Današnju hutbu sam naslovio sa Doista se zikrullahom (spominjanjem Allaha) smiruju srca.
Braćo i sestre, uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć u drugoj hutbu zaredom govorim o zikrullahu, kao jednostavnom ibadetu, koji kod Allaha, azze ve dželle, ima posebnu vrijednost i za isti slijedi velika nagrada. Želja mi je da sve nas potaknem na to da što više spominjemo Allaha, subhanehu ve te'ala, kako bi nas On upisao među Ez-zakirine (one koji Ga mnogo spominju – zikr čine).

Pojašnjavajući uticaj zikrullaha na srce čovjeka, Allah, dželle še'nuhu, kaže u drugom dijelu 28. ajeta Sure Er-Ra'd:
...أَلاَ بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ
...Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!

Uistinu zikrullah, draga moja braćo i sestre smiruje naša srca i što više spominjemo Allaha, dželle še'nuhu, sve smo mirniji i sigurniji i sve smo više pod Allahovom, dželle še'nuhu, zaštitom, a koga On, azze ve dželle, uzme pod Svoju zaštitu, druga mu zaštita nije ni potrebna!

Allah, subhanehu ve te'ala, nam u 45. ajetu Sure El-Ankebut naređuje učenje Kur'ana i klanjanje namaza i potvrđuje da je Njegovo, dželle še'nuhu, spominjanje najbolje:
أُتْلُ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِنَ الْكِتَابِ وَأَقِمِ الصَّلاةَ إِنَّ الصَّلاةَ تَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ
Uči Knjigu koja ti se objavljuje i klanjaj namaz, uistinu namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a zikrullah je najbolji! Allah uistinu zna šta radite!

Braćo i sestre, jesmo li svjesni ovih kur'anskih naredbi i toga kakve nagrade za njih slijede? Učimo li i izučavamo li Kur'an, jesmo li svjesni kada ga učimo da učimo najsavršeniji Allahov, dželle še'nuhu, govor, koji je uputa čovječanstvu, primijenjujemo li kur'anske istine u našim životima, klanjamo li namaz i odgaja li ga nas naš namaz i spriječava li nas od razvrata i grijeha i spominjemo li mnogo našeg Gospodara, svjesni da nas Allah, subhanehu ve te'ala, vidi i da vidi sve što mi radimo i On zna ono što je u našim srcima i mislima?
Kaže Allah, dželle še'nuhu, u dijelu 24. ajeta Sure El-Kehf:
...وَاذْكُر رَّبَّكَ إِذَا نَسِيتَ...
...Prisjeti se svoga Gospodara onda kada se zaboraviš!...

Sjećamo li se moja braćo i sestre našeg Gospodara onda kada se zaboravimo, a ljudi se zaboravljaju kada su u blagostanju prije nego se zaborave onda kada su u nevoljama, zaborave se kada ih Allah, dželle še'nuhu, oslobodi briga, zaborave se kada razviju biznis, kada naprave kuće, kupe auta, odškoluju djecu, zaposle ih, požene i poudaju, kada dobiju unučad i mnogi od njih se osile i kažu: „Vidiš li ti šta sam ja sve postigao i to sa ovih svojih deset prstiju?!“ I mnogi od njih zaborave spomenuti Allahovo, subhanehu ve te'ala, Ime i Njemu se zahvaliti na svim tim blagodatima, a ne znaju takvi da sve pripada samo Allahu, dželle še'nuhu, i da smo mi privremeni korisnici, koji će sva ta dunjalučka dobra ostaviti i umjesto komfornih auta, fotelja i skupocjenih ležajeva biti postavljeni na jednoobrazne tabute, skovane od najobičnije jelovine, a umjesto višespratne komforne kuće i vrhunski uređene vikendice biti smješteni u privremenu kuću čiji zidovi su od ilovače, a krov najobičniji nasloni i ta kuća se zove kabur i ista ne podliježe porezu, renti i legalizaciji i u toj tijesnoj podzemnoj kući valja čekati Sudnji dan, na kojem će se poravnati svi računi, a nasljednici će za čas podijeliti sve za što se on borio cijeloga života i u tome uživati, a njega se sve rjeđe rahmetom sjećati.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Ahmed podučava vrijednostima zikrullaha, pa kaže:
عَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ أَلَا أُخْبِرُكُمْ بِخَيْرِ أَعْمَالِكُمْ وَأَزْكَاهَا عِنْدَ مَلِيكِكُمْ وَأَرْفَعِهَا فِي دَرَجَاتِكُمْ وَخَيْرٍ لَكُمْ مِنْ إِنْفَاقِ الذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ وَمِنْ أَنْ تُلْقُوا عَدُوَّكُمْ فَتَضْرِبُوا أَعْنَاقَهُمْ وَيَضْرِبُوا أَعْنَاقَكُمْ قَالُوا بَلَى يَا رَسُولَ اللهِ قَالَ ذِكْرُ اللهِ عَزَّ وَجَلَّ (أحمد)

Prenosi Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Želite li da vas obavijestim koje je najbolje vaše djelo, najčistije kod vašeg Gospodara, najviše u vašim deredžama, koje vam je bolje od dijeljenja zlata i srebra i od toga da se susretnete sa neprijateljem i udarate ih po vratovima i oni udaraju vas?“ Rekoše: „Hoćemo Allahov Poslaniče!“ Reče: „Zikr (spominjanje) Allaha, azze ve dželle!“ (Ahmed)
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Malik:
عَنْ أمِّ أَنَسَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أنَّهَا قَالَتْ يَا رَسُولَ اللهِ أَوْصِنِي قَالَ أُهْجُرِي الْمَعَاصِي فَإِنَّهَا أَفْضَلُ الْهِجْرَةِ وَحَافِظِي عَلَى الْفَرَائِضِ فَإِنَّهَا أَفْضَلُ الْجِهَادِ وَأَكْثِريِ مِنْ ذِكْرِ اللهِ فَإِنَّكِ لَا تَأْتِينَ اللهَ بِشَيْءٍ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِنْ كَثْرَةِ ذِكْرِهِ (مالك)

Prenosi Ummu Enes, radijallahu anha, da je kazala: „Allahov Poslaniče, posavjetuj me!“ Reče: „Kloni se grijeha, jer je to najbolja hidžra! Strogo čuvaj farzove, jer je to najbolji džihad! I mnogo spominji Allaha, jer na Sudnjem Danu nećeš doći sa nečim dražim Njemu od mnogo Njegova spominjanja (zikra)!“ (Malik)
Za siromašne mu'mine zikrullah je braćo i sestre zamjena za sadaku, što potvrđuje hadis koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ فُقَرَاءَ الْمُهَاجِرِينَ أَتُوا رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالُوا يَا رَسُولَ اللهِ ذَهَبَ أَهْلُ الدُّثُورِ بِالدَّرَجَاتِ الْعُلَي وَالنَّعِيمِ الْمُقِيمِ يُصَلُّونَ كَمَا نُصَلِّي وَيَصُومُونَ كَمَا نَصُومُ وَلَهُمْ فَضْلُ أَمْوَالِهِمْ يَحِجُّونَ بِهَا وَيَعْتَمِرُونَ وَيُجَاهِدُونَ فَقَالَ أَلَا أُعَلِّمُكُمْ شَيْئـًا تُدْرِكُونَ بِهِ مَنْ سَبَقَكُمْ وَتَسْبِقُونَ بِهِ مَنْ بَعْدَكُمْ وَلَا أَحَدٌ يَكُونُ أَفْضَلَ مِنْكُمْ إِلَّا مَنْ صَنَعَ مِثْلَ مَا صَنَعْتُمْ قَالُوا بَلَى يَا رَسُولَ اللهِ قَالَ تُسَبِّحُونَ وَتَحْمِدُونَ وَتُكَبِّرُونَ خَلْفَ كُلِّ صَلَاةٍ (البخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je grupa siromašnih muhadžira došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazala: „Allahov Poslaniče, bogataši su nas pretekli u visokim stepenima i blagodatima, klanjaju kao što i mi klanjamo i poste kao što i mi postimo, ali oni imaju prednost u imecima sa kojima obavljaju hadž i umru i bore se?!“ Reče: „Hoćete li da vas podučim onome sa čime ćete dostići one prije vas i preteći one poslije vas i niko neće biti bolji od vas osim onoga ko to isto uradi?“ Rekoše: „Da, Allahov Poslaniče!“ Reče: „Izgovarajte Subhanallah, Elhamdu lillah i Allahu ekber, poslije svakog namaza!“ (Buharija)

Kaže Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu: „Da činim tesbih Allahu (izgovaram subhanallah), draže mi je nego da isto toliko podijelim dinara na Allahovu putu!“

Braćo i sestre, potrudimo se da u pogledu zikrullaha imamo na umu slijedeće: 1) Klanjajmo sve propisane namaze u džematu i činimo zikrullah poslije namaza u džamiji! 2) Redovno učimo i slušajmo Kur'an i ne dozvolimo da nam prođe dan, a da nismo proučili koju stranicu, džuz ili više od toga i trudimo se da što više Kur'ana naučimo napamet i primijenimo ga u svakodnevnom životu! 3) Produbljujmo svoje islamsko znanje, jer je podučavanje islamskim propisima i njihova primjena jedan od najboljih načina zikrullaha! 4) Stalno činimo zikrullah u sebi i na glas i ne dozvoliti da ikada dok smo pri svijesti zaboravimo na Allaha, dželle še'nuhu! 5) Prisustvujmo mjestima na kojima se zikr čini i širi islamsko znanje, a izbjegavajmo mjesta na kojima nema zikra, a kada završimo sijelo proučimo poslaničku dovu: „Subhanekellahumme, ve bihamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke“! 6) Redovno učimo sabahski, akšamski i zikr prije spavanja! 7) Redovno klanjajmo Noćni namaz (Salatul-lej) i Duha namaz! 8) Allaha, dželle še'nuhu, zikr činimo na mjestima gdje ga ljudi malo spominju, kao što su čaršije, pijace, prodavnice, prijevozna sredstva i slično! 9) I Allaha, dželle še'nuhu, molimo za oprost grijeha i selamet u svojoj vjeri na dunjaluku i Ahiretu i selamet cijeloga ummeta!

Braćo i sestre! Budimo od onih koji mnogo čine zikrullah, kako bi nas naš Gospodar uzeo pod Svoju zaštitu i natječimo se u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama i učini nas od onih koji Ga mnogo spominju! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da spletke naših neprijatelja vrati na njih i da se oni inša-Allah zabave sobom, a da nas i našu Domovinu ostave na miru! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še'nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo Vjere! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

(Nasevijesti.com)

srijeda, 27 Juni 2018 00:00

Ramazan je završen, misija se nastavlja

Ocijeni...
(0 glasova)

putRamazan je završen, misija traje!
Ramazan je završen. Širom svijeta skoro milijarda i po ljudi postila je s disciplinom i predanošću. Tim činom udahnuli su novi život iskustvu svjetskih religijskih i duhovnih tradicija: savladavali su glad, tjelesne potrebe, pa čak i svoje ljudske nagone, kako bi oslobodili najplemenitiju energiju svog bića.
Težili su božanskom cilju, postizanju velikodušnosti i saosjećanja koje počinje pobjeđivanjem sebičnosti i davanjem komšijama. Ovo je bio mjesec discipline koja nas uči najdubljem značenju ljudskog dostojanstva i slobode.

Post je, prije svega, vježba prepoznavanja svih vrsta izazova i upravljanja njima. S vjerom, pri punoj svijesti, post poziva i žene i muškarce na dodatni stepen samosvijesti. Umjesto da gledamo izvan sebe i prebrojavamo potencijalne neprijatelje, post nas poziva da preusmjerimo svoj pogled prema unutra i procijenimo svoj najveći izazov: svoje ja, svoj ego, kako u vlastitim očima tako i u onome kako nas drugi vide.

Cilj posta je da ovladamo sobom, da postanemo svjesni svojih iluzija, da postanemo izvršitelji svojih djela - a ne objekt vlastitih pretenzija ili nečijih drugih pogleda. Filozofija posta poziva nas da spoznamo sebe, da ovladamo sobom i da se što više disciplinujemo do momenta oslobađanja. Post podrazumijeva prepoznavanje onoga o čemu smo ovisni i oslobađanje od tih ovisnosti. To je prvi izazov.

Moramo savladati svoj egoizam i kroz taj proces iskoračiti izvan sebe i naučiti se davanju. Post zahtijeva da ponovo otkrijemo život oko sebe i pomirimo se sa svojim okruženjem. Post tijelima nam omogućuje da vidimo jasnije svojim srcima: Kur'an nas podsjeća da su srca ta koja postaju slijepa, a ne oči. Slijepo srce ne vidi ništa osim sebe i svoje iluzije, ne može promišljati o prirodi, živim bićima oko sebe i onima poput njega.

Nemoguće je vjerovati i postiti bez solidarnosti. Moramo se odmaći od sebe, postati tjelesno prisutni, poklanjati srcem i doprinositi cijelim svojim bićem. Ljudska priroda brigu o sebi i trošenje stavlja na prvo mjesto; postačeva duhovna težnja je postati pažljiv prema drugima i davati bez prestanka. To je drugi izazov.

Između tamnice vlastitog ega i solidarnosti s drugima, u dijalogu s božanskim, moramo tragati za ravnotežom. Najveći izazov s kojim se suočava čovječanstvo je biti i ostati u skladu s onim srednjim putem o kojem Kur'an govori: potvrditi se kao duhovna zajednica istinskog srednjeg puta. Naš zadatak je da njegujemo duhovne težnje koje poštuju zakone prirode: post po danu podsjeća nas na pravo svakoga od nas da prekine post dolaskom noći.

Oslobađanje od sebe ne može se postići ako se ne poštuje dostojanstvo pojedinca. U skladu s tim, siromaštvo, nepravda, ugnjetavanje i mučenje, koji po samoj svojoj prirodi narušavaju iskustvo slobode i plemenitosti posta, vrijeđaju našu savjest, s njima se moramo suočiti i nikada ih ne smijemo prihvatiti. Traganje za božanskim nas obavezuje da nikada ne ugrožavamo temeljna ljudska prava. To je treći izazov.

Iskustvo posta je duboko individualno, ali i prijeko potrebno kolektivno iskustvo. Svako od nas, u intimnosti svog društvenog života, pozvan je da se uzdigne iznad sebe, da bude ljubazan, nježan, velikodušan i ispunjen saosjećanjem, kako nas je Poslanik, a. s., naučio: "Bog je ljubazan [Refik] i On voli ljubaznost [er-rifk] i nagrađuje ljubaznost, a ne nagrađuje strogoću i nasilje”.

Kroz ovladavanje sobom, svojim tijelom i njegovim potrebama, kao i svojim govorom, post postaje škola solidarnosti, velikodušnosti i poštovanja u ime svima zajedničkog ljudskog dostojanstva. I u ime ovog dostojanstva, iskustvo posta traži da poštujemo temeljna prava žena i muškaraca, da budemo hrabri i uvijek se usudimo podići glas protiv mučitelja, eksploatatora, rasista i zagovarača netolerancije.

Postiti znači odlučno stati protiv svih onih koji eksploatišu siromašne, ugnjetavaju ljude, šire rasizam (bilo koje vrste, bez izuzetka), protiv onih koji negiraju slobodu vjere i uvjerenja, koji ograničavaju slobodu govora. Post, u ime temeljnih prava svih, znači oduprijeti se ludosti nekolicine koji djeluju protiv ljudskog dostojanstva. Neophodno je iskoračiti izvan sebe kako bi se osiguralo poštovanje ljudskog dostojanstva, a time i prava svih ljudi, individualnih i kolektivnih.

Post je istovremeno i introspekcija i poruka za čovječanstvo: pružanje otpora egoizmu i vlastitim iluzijama uslov je da postanemo zagovornici mira među ljudima, zasnovanog na jednakosti i slobodi, pravdi i poštovanju. To je najveći izazov.

Post nas uči tajnama pomirenja, prevazilaženju naših slabosti i naših ljudskih proturječnosti: nema slobode bez discipline, nema istinskog mira bez borbe i otpora. Post otkriva neobičnu sudbinu čovječanstva: spokojstvo slobodnog uma može se postići samo borbom protiv diktature iluzija, lažnih potreba ili tiranije.

Mjesec ramazan je završen. Naučio nas je da čovječanstvo od nas traži potpunu svjesnost i potpunu posvećenost nama samima i svim drugim ljudskim bićima. Do još jednog mjeseca ramazana, koji će se vratiti da nas podsjeti, kao ciklus savjesti, uprkos svim izazovima, s potpunim uvjerenjem da "svi pripadamo Bogu i Njemu ćemo se vratiti".

 

(nahla.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

allah3Braćo i sestre u islamu! Današnju hutbu sam naslovio sa Zikrullah (spominjanje Allaha) je odlika mu’mina.

Ova tema je veoma važna i spada u temeljna pitanja kojim bi trebao da bude zaokupljen svaki mu’min koji voli svoga Gospodara i žudi susretu sa Njim. Zikrullah braćo i sestre označava često spominjanje Allaha, dželle še’nuhu, Njegovo veličanje i zahvalu.

Zikrullah se u Kur’anu spominje u različitim oblicima na 174 mjesta, a 83 vjerodostojna hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govore o zikrullahu. To bez imalo sumnje ukazuje na značaj zikra i njegovu važnost u životu svakog mu’mina.

Allah, subhanehu ve te’ala, u 152. ajetu Sure El-Bekare naređuje da Ga se sjećamo:

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلاَ تَكْفُرُونِ

Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti i zahvaljujte Mi i na blagodatima Mojim nemojte biti nezahvalni!

Braćo i sestre, jesmo li zaista svjesni ove Allahove, dželle še’nuhu, naredbe i obećanja, a On je Taj koji ne krši svoja obećanja?!

Zikrullah je ibadet kojeg pripadnici Ummeta nerijetko zapostavljaju i izostavljaju i smatraju ga privilegijom samo pobožnih ljudi. To je ibadet čiju suštinu ne poznaje veliki broj muslimana i zbog toga ga i zapostavljaju. Običaj je da se zikr čini poslije namaza i uveče i ujutro, ali treba znati da je to ibadet kojeg moramo činiti stalno, spominjući Allaha, dželle še’nuhu: prilikom zahvaljivanja, čuđenja, podnošenja nedaća i u drugim situacijama. Zikrullah je braćo i sestre mehlem za duše mu’mina, efikasno sredstvo za čišćenje naših srca i djelotvoran lijek onda kada ljudska srca obole.

Zikrullah je srž dobrih djela mu’mina i njega nam Allah, dželle še’nuhu, naređuje u ajetima 41. – 44. Sure Al-Ahzab:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا(41) وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا(42) هُوَ الَّذِي يُصَلِّي عَلَيْكُمْ وَمَلَائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا(43) تَحِيَّتُهُمْ يَوْمَ يَلْقَوْنَهُ سَلامٌ وَأَعَدَّ لَهُمْ أَجْرًا كَرِيمًا(44)

O vi koji vjerujete, Allaha često i mnogo spominjite,(41) i ujutro i naveče Ga veličajte!(42) On na vas donosi salavat (Svoj blagoslov), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima samilostan.(43) A na Dan kada oni pred Njega stanu, On će im reći: “Mir na vas!” I On im je pripremio nagradu plemenitu.(44)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, komentarišući 41. ajet Sure Al-Ahzab kaže: „Zaista Allah nije propisao svojim robovima ni jednu obavezu, a da joj nije odredio granicu i izuzeo određene kategorije ljudi, u određenim situacijama za njeno izvršenje, osim zikra. Uzvišeni Allah nije zikru odredio granicu niti je ikoga izuzeo od njegovog izvršenja, rekavši: …فَاذْكُرُوا اللَه قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَى جُنُوبِكُمْ …Allaha spominjite stojeći, sjedeći i ležeći! (Suretu En-Nisa’; 103) To znači; noću i danju, na moru i kopnu, kod kuće i na putu, u izobilju i oskudici, u zdravlju i bolesti, tajno i javno i u svakoj drugoj situaciji.“

U citiranim ajetima Sure Al-Ahzab Allah, dželle še’nuhu, naređuje mu’minima da Ga mnogo spominju, te onima koji to čine obećava da će On, dželle še’nuhu, i Njegovi meleki donositi salavat, kako bi bili na pravome putu. Kolika je samo Allahova, subhanehu ve te’ala, milost, braćo i sestre, na nas, da On i Njegovi meleki za to što Ga spominjemo na nas donose salavat? Zato se trudimo da što više Allaha spominjemo, u različitim sutuacijama: dok čekamo u redu, na semaforu, na stanici, dok se vozimo, šetamo, dok sijelimo, dok se pripremamo za spavanje, dok smo u bolesničkom krevetu i u raznim drugim situacijama! Kada bi Allaha mnogo spominjali, ne bi nam nikada bilo dosadno i ne bi imali slobodnog vremena i praznog hoda!

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u Kudsi hadisu:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ فِيمَا يَرْوِيهِ عَنْ رَبِّهِ عَزَّ وَجّلَّ يَقُولُ اللهُ تَعَالَى أَنَا عِنْدَ ظَنِّ عَبْدِي بِي وَأَنَا مَعَهُ إِذَا ذَكَرَنِي فَإِنْ ذَكَرَنِي فِي نَفْسِهِ ذَكَرْتُهُ فِي نَفْسِي وَإِنْ ذَكَرَنِي فِي مَلَأٍ ذَكَرْتُهُ فِي مَلَأٍ خَيْرٍ مِنْهُمْ وَإِنْ تَقَرَّبَ إِلَيَّ شِبْرًا تَقَرَّبْتُ إِلَيْهِ ذِرَاعًا وَإِنْ تَقَرَّبَ إِلَيَّ ذِرَاعًا تَقَرَّبْتُ إِلَيْهِ بَاعًا وَإِنْ أَتَانِي يَمْشِي أَتَيْتُهُ هَرْوَلَةً (البخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je Uzvišeni Allah rekao: “Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi, a ako Me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako mi se približi koliko jedan predalj, Ja mu se približim koliko lakat, ako Mi se približi lakat, Ja mu se približim hvat, a ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu trčeći.“ (Buharija)

Zato spominjimo Allaha, azze ve dželle, u svakoj situaciji, kako bi zaslužili Njegovo zadovoljstvo i nagradu!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zikrullah ostavio u vasijjet (oporuku) svome Ummetu, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija kaže:

عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ بُسْرٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللهِ إِنَّ شَرَائِعَ الْإِسْلَامِ قَدْ كَثُرَتْ عَلَيَّ فَأَخْبِرْنِي بِشَيْءٍ أَتَشَبَّثُ بِهِ قَالَ لَا يَزَالُ لِسَانُكَ رَطْبًا مِنْ ذِكْرِ اللهِ (الترمذي)

Prenosi Abdullah ibn Busr, radijallahu anhu: „Došao je čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: „Allahov Poslaniče, islamski propisi su se meni uvećali, pa me obavijesti o onome čega da se držim!“ Reče: „Neka ti je jezik uvijek vlažan od zikrullaha!“ (Tirmizija)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava koja je to razlika između onoga koji spominje Allaha i koji to ne čini:

عَنْ أَبِي مُوسَى رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ مَثَلُ الَّذِي يَذْكُرُ رَبَّهُ وَالَّذِي لَايَذْكُرُ رَبَّهُ مَثَلُ الْحَيِّ وَالْمَيِّتِ (البخاري)

Prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer onoga ko spominje svoga Gospodara i onoga koji ne spominje svoga Gospodara je kao primjer živog i mrtvog!” (Buharija)

Zikrullah je uzrok Allahovog, dželle še’nuhu, zadovoljstva sa nama, on ljuti prokletog šejtana, on od mu’mina otklanja brige i poteškoće i mu’minima povećava nafaku i jača iman. Kroz zikrullah se mi braćo i sestre čuvamo od grijeha i na taj način se spašavamo od džehennemske vatre.

Zapostavljanje zikrullaha je jedan od glavnih razloga grubosti ljudskih srca, njihova gafleta (nemara) i zaborava Allaha, dželle še’nuhu, i takva srca su na neki način mrtvaci u ljudskim tijelima i u takvim tjelima su duše usamljene i pravi garibi (stranci). Stoga, svako ko želi osnažiti svoj iman mora pojačati zikrullah.

Islamski učenjaci saglasni su u tome da je dozvoljeno spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala, srcem i jezikom, osobi bez abdesta i osobi koja je džunub, kao i onima koje su u stanju hajza (mjesečnog pranja) i nifasa (poslije poroda) u formi tesbiha (subhanallah), tehlila (lailahe illallah), tahmida (el-hamdu lillah), tekbira (Allahu ekber), donošenju salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućivanju dove i tome sličnog.

Braćo i sestre! Budimo od onih koji mnogo čine zikrullah i koji se natječu u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da spletke naših neprijatelja vrati na njih i da se oni inša-Allah zabave sobom, a da nas i našu Domovinu ostave na miru! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še’nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo Vjere! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

ramazan4Braćo i sestre u islamu! U prvom danu Ramazanskog bajrama hutbu sam naslovio sa Budimo još bolji poslije mubarek ramazana!
Hvala Allahu, dželle še'nuhu, Koji nam je podario života i snage i uputio nas, pa uz Njegovu, azze ve dželle, pomoć ispostismo još jedan mubarek ramazan, nadajući se samo Allahovoj, subhanehu ve te'ala, milosti i nagradi!
Allah, dželle še'nuhu, u 64. ajetu Sure En-Nur ukazuje ljudima na Svoju, Vlast, Veličinu, Sveznanje i konačan sud:
أَلَا إِنَّ لِلَّهِ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ قَدْ يَعْلَمُ مَا أَنْتُمْ عَلَيْهِ وَيَوْمَ يُرْجَعُونَ إِلَيْهِ فَيُنَبِّئُهُمْ بِمَا عَمِلُوا وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ
Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji. On sigurno zna kakvi ste vi i On će ih (ljude) obavijestiti o svemu što su radili, na Dan kada se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!
Braćo i sestre, sve što uradimo od dobra ili zla, naći ćemo kod svoga Gospodara i ništa od toga neće biti umanjeno i svi ćemo se mi susresti sa svojim djelima, kojih će se oni koji ne vjeruju i koji su dvolični stiditi i poželjeti da su bili prašina, a ne ljudi. Razmišljamo li mi o tom trenutku kada će sva naša djela biti izložena pred nama i kada će se sve tajne objelodaniti?
Blago onima koji su protekli mjesec ramazan proveli: posteći, klanjajući farzove i nafile, učeći Kur'an, čisteći svoje imetke kroz zekat, dijeleći sadaku, hraneći postače, pomažući siromahe, čuvajući svoje jezike od ružna govora i čineći dobra djela! Oni su se očistili od grijeha, a velika je to blagodat. I kao takvi bi trebali da budu bolji i prepoznatljiviji u svojim kućama, džematima i općenito užoj i široj zajednici!
Naši dobri preci su stalno bili u vezi sa ramazanom; pola godine su ga dočekivali, a drugu polovicu su ga ispraćali. Kakav je naš odnos braćo i sestre prema ramazanu? Jesmo li u ramazanu, a ramazan je posebna škola, naučili lekcije iz: poslušnosti roditeljima, većoj odgovornosti prema suprugama i djeci, strpljivosti, solidarnosti, ustrajnosti, hrabrosti, skrušenosti i samilosti i znamo li te lekcije primijeniti i poslije mjeseca ramazana?
Braćo i sestre! Gospodar ramazana je Gospodar i ostalih mjeseci. On od nas traži da budemo u pokornosti Njemu, tokom cijele godine. On od nas traži da izvršavamo sve naše obaveze i On nam zabranjuje ono što je štetno za nas.
Braćo i sestre! Uz ramazan smo se trudili da budemo redovni u našim džamijama, pa šta nas to spriječava da takvi ostanemo i nakon ramazana? Zato se odazivajmo na pozive muezina i čuvajmo džemat! Nemojmo prolaziti pored džamija, diveći se njihovoj ljepoti, već ih ukrašavajmo našim namazima u njima i održavajmo ih! Pozivi sa munara su pozivi upućeni svima nama. Oni nas zovu na spas na obadva svijeta حَيَّ عَلَى الصَّلَاةِ، حَيَّ عَلَى الْفَلَاحِ“Požuri na namaz! Požuri na spas!“ Te riječi su upućene svakom od nas i uistinu su oholi ili „pretjerano hrabri“ oni koji se na njih ne odazovu.
Zato ne dozvolimo da naša srca nakon što su u ramazanu očišćena, budu ponovo zaprljana svakodnevnim grijesima, a srca su podložna promjenama, što potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje bilježi imam Ahmed:
عَنْ اَبِي مُوسَى رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ إِنَّمَا سُمِّيَ الْقَلْبُ مِنْ تَقَلُّبِهِ إِنَّمَا مَثَلُ الْقَلْبِ كَمَثَلِ رِيشَةٍ مُعَلَّقَةٍ فِي أَصْلِ شَجَرَةٍ يُقَلِّبُهَا الرِّيحُ ظَهْرًا لِبَطْنٍ (أحمد)
Prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Srce je nazvano „kalb“ zbog svoje prevrtljivosti. Primjer srca je primjer pera zakačenog za drvo, kojeg vjetar okreće na ovu i onu stranu!“ (Ahmed)
I uistinu se srce okreće na ovu ili onu stranu, u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne okreću tamo-ovamo u potrazi za varljivim dunjalučkim dobrima? Ili zar srca i glave nekih od nas nisu postala kao prazna burad u kojima odzvanja sve sa čime dođu u dodir, a u praznu buretu sve zvoni?
Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su najbolja generacija muslimana, ali i oni su kao ljudi bili u različitim stanjima, što potvrđuje hadis koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ قَالَ أَصْحَابُ النّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَا رَسُولَ اللهِ إِنَّا إِذَا كُنَّا عِنْدَكَ رَأَيْنَا فِي أَنْفُسِنَا مَا نُحِبُّ وَإِذَا رَجَعْنَا إِلَى أَهْلِينَا فَخَالَطْنَاهُمْ أَنْكَرْنَا أَنْفُسَنَا فَقَالَ النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ لَوْ تَدُومُونَ عَلَى مَا تَكُونُونَ عِنْدِي فِي الْخَلَاءِ لَصَافَحَتْكُمُ الْمَلَائِكَةُ حَتَّى تُظِلُّكُمْ بِأَجْنِحَتِهَا عَيَانًا وَلَكِنْ سَاعَةٌ وَسَاعَةٌ (بخاري)
Prenosi Enes, radijallahu anhu: „Ashabi su kazali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Allahov Poslaniče, kada smo kod tebe, u srcima osjećamo ono što volimo, a kada se vratimo porodicama i s' njima boravimo, onda sebe korimo.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Kada bi vi kao što ste kod mene bili na drugim mjestima, sa vama bi se rukovali meleki i oni bi vam svojim krilima pravili pravu hladovinu, ali vi ste čas ovako, čas onako.“ (Buharija)
Gdje smo mi braćo i sestre, a gdje su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Neki od nas smo čas ovako, a duži period onako...
Muslimani su dužni da se trude da u svakom trenutku imaju na umu da su samo obični smrtnici i da nastoje da ih smrt zadesi sa čvrstim imanom, te da se u međusobnim relacijama ponašaju kao istinski muslimani, na način što će svakom čovjeku željeti ono što žele sebi.
U prilog tome je i hadis koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ ‏عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو ‏رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ‏ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏قَالَ ‏مَنْ أَحَبَّ أَنْ يُزَحْزَحَ عَنْ النَّارِ وَيَدْخُلَ الْجَنَّةَ فَلْتُدْرِكْهُ ‏مَنِيَّتُهُ ‏وَهُوَ يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ‏وَيَأْتِي إِلَى النَّاسِ مَا يُحِبُّ أَنْ يُؤْتَى إِلَيْهِ (أحمد)
Prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko želi da bude udaljen od vatre i uđe u džennet, neka mu dođe smrt, a on vjeruje u Allaha i Sudnji dan i neka ljudima čini ono što želi da oni čine njemu!“ (Ahmed)
Citirani hadis nas podsjeća na obavezu kontinuiranog vjerovanja i činjenja dobra svim ljudima, pa budimo od onih koji to čine!
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da nakon ramazana postimo još šest dana u ševvalu, jer je to ravno postu čitave godine:
عَنْ أَبِي أَيُّوبَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ مَنْ صَامَ رَمَضَانَ وَأَتْبَعَهُ سِتًّا مِنْ شَوَّالَ كَانَ كَصِيَامِ الدَّهْرِ (مسلم)
Prenosi Ebu Ejjub, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude postio ramazan, a potom još šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu!“ (Muslim)
Zato, ne zaboravimo post šest dana ševvala, kako bi postigli nagradu posta cijele godine i time slijedili sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Preporučujem vam da to inša-Allah učinimo odmah poslije Bajrama, u prvoj polovici ševvala, kako nam ova blagodat ne bi promakla, a vrijeme brzo prolazi.
Braćo i sestre, uskladimo naše živote sa propisima čiste vjere islama, čuvajmo se grijeha i sumnjivih stvari i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da spletke naših neprijatelja vrati na njih i da se oni inša-Allah zabave sobom, a da nas i našu Domovinu puste na miru! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še'nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo Vjere! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

ramazan3Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Na kraju ramazana 1439. H. / 2018. godine.

Nakon što smo hvala Allahu, dželle še’nuhu, ispostili prvu trećinu ramazana, koja je „rahmet – milost“, a potom i drugu trećinu ramazana, koja je „magfiret – oprost“, prije četiri dana smo hvala Allahu, azze ve dželle, ušli u posljednju trećinu ramazana, koja je posebna i kao nagradu za krunu naših ibadeta u njoj inša-Allahko imamo načnu nagradu, a to je آخِرُهُ عِتْقٌ مِنَ النِّيرَانِ” “Njegova posljednja trećina je oslobađanje od vatre!”

Kada bi došla posljednja trećina ramazana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi pojačao ibadete, što potvrđuju riječi Aiše, radijallahu anha, majke mu’mina:

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا كَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِذَا دَخَلَ الْعَشْرُ شَدَّ مِئْزَرَهُ أَيْ اعْتَزَلَ نِسَاءَهُ وَأَحْيَا لَيْلَهُ وَأَيْقَظَ أَهْلَهُ (الصحيحين)

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi došla posljednja trećina ramazana, smotao svoju posteljinu, tj. ne bi se primicao ženama, noći bi provodio u ibadetu i budio bi svoje ukućane (radi činjenja ibadeta). (Buharija i Muslim)

Pored teravije koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao tokom ramazana, u zadnjih deset noći bi u zadnjoj trećini noći klanjao i Salatut-tehedždžud.

Danas, u posljednjoj ovogodišnjoj ramazanskoj džumi srca postača su radosna zbog toga što su iskreni mu’mini uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć gotovo ispostili još jedan ramazan i time učvrstili jedan od pet stubova islama i posvjedočili svoju iskrenost u vjeri!

Neka se zato raduju vjernici, uvjereni da su im svi njihovi ibadeti u mubarek ramazanu primljeni, a grijesi oprošteni! Radosni smo i zahvalni smo Allahu, subhanehu ve te’ala, na rodnoj kiši koju nam je On Svojom milošću tokom ramazana spuštao da oživi obamrlu bosansku zemlju i napoji stoku i usjeve, a neki od nas to zbog naših grijeha i nemara nismo zaslužili!

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u ajetima 7. – 10. Sure Eš-Šems:

وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا(7) فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا(8) قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا(9) وَقَدْ خَابَ مَن دَسَّاهَا(10)

…I duše i Onoga koji je stvori(7) pa je nadahnu griješenju i bogobojaznosti!(8) Spašen je onaj ko je očisti,(9) a izgubljen je onaj ko je uprlja!(10)

Zato neka se u ovim danima raduju oni koji su svoju dušu očistili, a neka tuguju i neka učine iskrenu tevbu (pokajanje) oni koji su svoju dušu uprljali!

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed, da je ummet počašćen u ramazanu sa pet stvari sa kojima nije počašćen bilo koji drugi ummet, a kao peta odlika se navodi:

…وَيُغْفَرُ لَهُمْ فِى آخِرِ لَيْلَةٍ قِيلَ يَا رَسُولَ اللَّهِ أَهِىَ لَيْلَةُ الْقَدْرِ قَالَ لا وَلَكِنَّ الْعَامِلَ إِنَّمَا يُوَفِّى أَجْرَهُ إِذَا قَضَى عَمَلَهُ (أحمد)

„…Opraštaju im se grijesi zadnju noć!» Neko reče: „Allahov Poslaniče, je li to Noć Kadra?“ Reče: „Ne, jer radnik prima punu nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!“ (Ahmed)

Ovih su dana srca mu’mina zadovoljna i sretna i svako od nas se trudi da u jednoj od neparnih noći zadnjih deset noći ramazana pronađemo Noć Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, a u naredni četvrtak se inša-Allah završava ovogodišnji ramazan, u kojem smo postili u ime našeg Gospodara, čvrsto Ga vjerujući i nadajući se samo Njegovoj nagradi.

Zbog toga su ovo trenuci u kojima učimo dove i činimo istigfar (traženje oprosta) i nadamo se da će nam naš post biti primljen, a za ispravan post nema druge nagrade sem dženneta.

Pa neka su sretni oni čije tevbe su primljene! Neka se raduju oni koji se u ramazanu potpuno očistiše od grijeha! Oni koji su pobijedili sebe, svoj nefs i proklete šejtane! Oni koji su se postom uzdigli na više deredže imana i takvaluka (bogobojaznosti), a to su oni koji žude za džennetima čija su prostranstva kao nebesa i Zemlja!

Braćo i sestre, ako ispraćamo ramazan, sa njim ne ispraćamo pokornost Allahu, azze ve dželle, bogobojaznost i ustrajnost. Naprotiv odlaskom ramazana mi jačamo našu vezu sa Allahom, subhanehu ve te’ala, i potvrđujemo da ćemo inša-Allah biti još bolji i snažniji u svome dinu. Oni koji nakon ramazana zaborave na namaz, Kur’an i džemat, oni pokazuju svoju slabost i površnost u vjerovanju i potvrđuju da nisu položili ramazanski ispit i da se pod hitno moraju popravljati.

Vjernik ne smije posustati u ibadetima sve do smrti, baš kao što Allah, dželle še’nuhu, kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u 99. ajetu Sure El-Hidžr:

وَاعْبُدْ رَبَّكَ حَتَّى يَأْتِيَكَ الْيَقِينُ

Robuj svome Gospdaru, sve dok ti smrt ne dođe!

Braćo i sestre, uistinu su nesretni oni koji su u ramazanu bili nemarni. Oni koji su bez opravdanog razloga mrsili, a posebno oni koji su to činili javno. Oni koji su neredovno klanjali. Oni koji su umjesto učenja Kur’ana ili njegova slušanja učili i slušali ono što je Gospodar zabranio. Oni koji su umjesto bereketa sehura i iftara u svojim kućama imali uobičajena tri obroka. Oni koji su umjesto u namazu, zikru i i’tikafu u džamijama, ramazanske noći provodili u kafanama i diskotekama. Oni koji su se zaboravili ko su i zašto su na ovoj Zemlji. Oni koji svojim ponašanjem izazivaju Allahovu, azze ve dželle, srdžbu u našoj Domovini, koja je natopljena rijekama šehidske krvi i u kojoj se ne može ni korak napraviti, a da se ne stane na mjesto gdje je u posljednjem stoljeću prolivena krv nevinih Bošnjaka!

Danas je braćo i sestre Svjetski dan Kudsa, pa se u ovom mubarek danu i narednim danima sjećajmo iskrenim dovama naše braće i sestara u okupiranoj Palestini, koja je predmetom kontinuiranih cionističkih napada. Ono što nas posebno treba zabrinuti je bezdušan i nemaran odnos međunarodnih institucija po pitanju stradanja palestinskog naroda, koji cionisti punih 70 godina sistematski biološki uništavaju, a njihovu imovinu otimaju i naseljavaju pridošlim cionistima iz različitih dijelova svijeta.

Zato imajmo na umu tri naše obaveze prema našoj ugroženoj braći u Palestini: 1) Naše iskrene dove Allahu, subhanehu ve te’ala, za njihovu pomoć. 2) Pružanje im materijalne pomoći. 3) I razvijanje svijesti u krugovima naših porodica i šire po pitanju Palestine i Kudsa, gdje je Mesdžidu-l-Aksa, prva Kibla i treći Harem muslimana!

Braćo i sestre, neka vam je mubarek ostatak ramazana i da ih inša-Allah još puno dočekamo u još jačem imanu, miru, sreći, blagostanju ummeta i u našoj cjelovitoj domovini Bosni i Hercegovini!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u: Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da od nas primi namaze, post, učenje Kur’ana, zekat, sadekatu-l-fitr, dove i sva dobra djela koja učinismo u mubarek ramazanu! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še’nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo dina! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

ramazan4Braćo i sestre, u islamu! Tema današnje hutbe je Daleko je od Allahove, dželle še’nuhu, milosti onaj ko dočeka ramazan i ne budu mu oprošteni grijesi.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 183. ajetu Sure El-Bekare:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.

Allah, azze ve dželle, od nas traži da postom mjeseca ramazana postignemo veći stepen takvaluka (bogobojaznosti) i da Mu se na taj način još više približimo i zaslužimo Njegovu milost i nagradu.

Hvala Allahu, azze vedželle, Koji nam je dao ibadete, kojima se brišu naši prošli grijesi, o čemu govori hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Muslim u Sahihu:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: الصَّلَوَاتُ الْخَمْسُ وَالْجُمْعَةُ إِلَى الْجُمْعَةِ وَرَمَضَانُ إِلَى رَمَضَانَ مُكَفِّرَاتٌ مَا بَيْنَهُنَّ إِذَا اجْتَنَبَ الْكَبَائِرَ (مسلم)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, brišu grijehe počinjene između njih, ako se izbjegnu veliki grijesi.” (Muslim)

Kako je samo velika Allahova, dželle še’nuhu, milost kada nam kroz naše ibadete svaki dan pet puta, džumom i ramazanom prašta naše grijehe, koje počinimo u vremenu između tih ibadeta i svaki put bivamo potpuno čisti od grijeha?!

Ramazan je prilika da da postom i ostalim ibadetima u ovom mubarek mjesecu zaslužimo Allahovu, dželle še’nuhu, milost i potpuno se očistimo od grijha koje smo počinili od prošlog ramazana.

Braćo i sestre, kako je u toku ramazana tužno kretati se ovom našom Domovinom i na svakom koraku gledati Bošnjake kako bez imalo stida javno mrse, a ugostiteljski objekti nesmetano rade i imaju prometa kao i da nije ramazan? Kako je tužno pročitati izvještaj u kojem stoji da je samo jedna Kladionica iz Čitluka u protekloj godini imala veću dobit od BH telecoma? I kako je tužno gledati nas kako se politički još više usitnjavamo, a znamo da snage koje su radile na podjeli naše Domovine zbijaju svoje redove i ne odustaju od zacrtanih ciljeva i pokušavaju na svaki način degradirati našu časnu borbu i naše komandanate i saborce optužiti za ratne zločine!

Imam Bejhekija bilježi hadis:

عَنْ كَعْبِ بْنِ عُجْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: أُحْضُرُوا الْمِنْبَرَ، فَحَضَرْنَا، فَلَمَّا ارْتَقَى دَرَجَةً قَالَ آمِينَ، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّانِيَةَ قَالَ آمِينَ، فَلَمَّا ارْتَقَى الدَّرَجَةَ الثَّالِثَةَ قَالَ آمِينَ، فَلَمَّا فَرَغَ، نَزَلَ عَنِ الْمِنْبَرِ، قُلْنَا يَا رَسُولَ اللَّهِ، لَقَدْ سَمِعْنَا الْيَوْمَ مِنْكَ شَيْئًا لَمْ نَكُنْ نَسْمَعُهُ، قَالَ: إِنَّ جِبْرِيلَ عَلَيْهِ السَّلامِ عَرْضَ لِي، فَقَالَ :بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ رَمَضَانَ، فَلَمْ يُغْفَرْ لَهُ، فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّانِيَةَ، قَالَ: بَعُدَ مَنْ ذُكِرْتَ عِنْدَهُ، فَلَمْ يُصَلِّ عَلَيْكَ، فَقُلْتُ: آمِينَ، فَلَمَّا رَقِيتُ الثَّالِثَةَ، قَالَ: بَعُدَ مَنْ أَدْرَكَ وَالِدَيْهِ الْكِبَرَ عِنْدَهُ، أَوْ أَحَدُهُمَا، ثُمَّ لَمْ يُدْخِلاهُ الْجَنَّةَ، أَظُنُّهُ قَالَ: فَقُلْتُ: آمِينَ (البيهقي)

Prenosi Ka’b bin Udžre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primaknite se minberu!” I mi se primakosmo. Pa kada se pope na prvu stepenicu, reče: „Amin!“ Pa kada se pope na drugu stepenicu, reče: „Amin!” Pa kada se pope na treću stepenicu, reče: „Amin!” Kada je završio (govor) i sišao sa minbera, rekosmo: „Allahov Poslaniče, danas smo od tebe čuli nešto što nikada prije nismo čuli!?” Reče: “Došao mi je Džibril, alejhis–selam, i rekao: „Neka je daleko (od Allahove milosti) onaj ko dočeka ramazan i ne bude mu oprošteno!“ Pa sam rekao: “Amin!” Pa kada sam se popeo na drugu stepenicu, reče: „Neka je daleko (od Allahove milosti) onaj pred kojim se spomeneš, a on ne donese salavat na tebe!” Pa sam rekao: “Amin!” Pa kada sam se popeo na treću stepenicu, reče: „Neka je daleko (od Allahove milosti) onaj kod kojeg oba roditelja ili jedan od njih dočeka starost, pa ga ne uvedu u džennet!“ Pa sam rekao: “Amin!”! (Bejhekija)

U citiranom hadisu imamo tri dove Džibrila, alejhis-selam, Meleka Objave, na koje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Amin, što za ova tri stanja daje još veću težinu i odgovornost, jer se dove Džibrila, alejhis-selam, i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, primaju kod Allaha, azze ve dželle, pa hoćemo li iz ovoga izvući pouku i hoćemo li se popravljati?

Trudimo se da u ramazanu što više učimo Kur’an, budimo skrušeniji u našim namazima, klanjajmo nafile, učimo dove, dijelimo sadaku i obiđimo bolesnike i rodbinu!

Post mjeseca ramazana je propisan druge godine po Hidžri, tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio devet ramazana. Zanimljivo je da je post ramazana propisan iste godine kada je propisan i džihad (borba) na Allahovom, dželle še’nuhu, putu. Naredba o postu ramazana je objavljena u mjesecu ša’banu, a naredba o džihadu u mjesecu ramazanu, prije bitke na Bedru, tj. za oko mjesec dana.

Postavlja se pitanja kakva je veza između posta i džihada, pa da budu propisani iste godine u približno vrijeme? Veza je veoma čvrsta, jer je post jedna vrsta džihada sa samim sobom. Kada pobjedimo sami sebe, tj. naš nefs, spremni smo se boriti i sa neprijateljima, a njih u našoj krvavoj historiji nikada nije falilo.

Upravo najveće bitke u historiji islama su bile u mjesecu ramazanu: Bitka na Bedru, Oslobađanje Meke, Bitka na Kadisiji, Bitka Ajnu Džalut protiv Mongola, Oslobađanje Endelusa, Bitka za Amurijju protiv Rimljana, Šesti oktobar 1973. godine protiv Izraela i tako dalje.

I mi smo u našoj odbrani od oružane agresije na našu Domovinu imali hvala Allahu, dželle še’nuhu, velike vojne pobjede upravo u ramazanu.

Zbog veličine snage koju borba sa samim sobom daje čovjeku u borbi protiv neprijatelja, stanje muslimana se mijenja i postom, kao posebnim ibadetom, za koji slijedi i posebna nagrada.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi imam Ahmed:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ الصِّيَامُ وَالْقُرْآنُ يَشْفَعَانِ لِلْعَبْدِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ، يَقُولُ الصِّيَامُ: أَيْ رَبِّ مَنَعْتُهُ الطَّعَامَ وَالشَّهَوَاتِ بِالنَّهَارِ فَشَفِّعْنِي فِيهِ وَيَقُولُ الْقُرْآنُ: مَنَعْتُهُ النَّوْمَ بِاللَّيْلِ فَشَفِّعْنِي فِيهِ قَالَ فَيُشَفَّعَانِ (أحمد)

Prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhuma, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Post i Kur’an će se zauzimati za roba na Sudnjem danu. Post će reći: „Gospodaru, ja sam mu zabranio hranu i pro­htjeve u toku dana, pa mi dopusti da se zauzmem za njega!“ Kur’an će reći: „Ja sam ga sprječavao od spavanja noću, pa me učini njegovim zagovornikom!“ I Allah će im to dopustiti zalaganje.“ (Ahmed)

Kada na Sudnjem danu budemo u velikom strahu kako ćemo položiti račun, doći će inša-Allah naš post i naše učenje Kur’ana i za nas će se zauzimati, pa će im Allah, subhanehu ve te’ala, dozvoliti zauzimanje. Zato u ovom mubarek mjesecu uljepšajmo naš post učenjem Kur’ana!

Allahu, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Domovini Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene ljude, a posebno našu braću i sestre u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i učini da se umjesto nama bave sobom i svojim nevoljama! Pomozi nam da sa lahkoćom ispostimo mubarek ramazan i postignemo Tvoju milost i oprost! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, radostima naših očiju i srca i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

(Nasevijesti.com)

četvrtak, 24 Maj 2018 00:00

10 koristi posta – 10 razloga za post

Ocijeni...
(1 glasova)

Piše: Mithad R. Ćeman

ramazan1Post mjeseca ramazana je potvrđena obaveza koje su muslimani naših krajeva sve svjesniji i sa kojom su sve više upoznatiji i tu obavezu je sve manje potrebno dokazivati, što je samo po sebi pokazatelj da je znanje rašireno i da je, hvala Allahu, znanje dostupno.

Ono što nas interesira i što ovim tekstom želimo spomenuti jesu koristi posta i koliki trag ovaj ibadet ostavlja kako na dušu tako i na tijelo.

Razmišljejući i istražujući o ovoj temi spoznali smo neke koristi od kojih su sljedeće:

1. Bogobojaznost

Puno je tragova koje post ostavlja na postače a prije svega se u islamskoj literaturi spominje izgradnja i postizanje strpljivosti (sabr), upoznavanje sa stanjem siromaha što nas podstiče na solidarnost…, ali sve te stvari vraćaju čovjeka na njegovu osnovu a ta osnova je bogobojaznost. Post razvija bogobojaznost u duši postača a ako se ova osnova usadi u pojedinca onda će se iz nje razviti svi ovi ogranci i tragovi o kojima želimo govoriti. Samim tim što je naređen i samim tim što predstavlja jedan od pet stubova naše vjere znači da pospješuje pokornost Allahu i učvršćuje naše korake na Njegovom putu.

Uzvišeni Allah kaže: “O vi koji vjerujete, propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas da bi ste se Allaha bojali.” (El-Bekare, 183.)

Ovo je cilj i razlog posta, da se odgojimo na pokornost našem Stvoritelju i da se klonimo Njegovih zabrana. Onaj ko to ne ostvari taj od svog posta samo ima glad i žeđ. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne ostavi ružan govor i rad po njemu, pa Allahu nije potrebno da ostavi hranu i piće.” (Bilježi El-Buhari)

Zbog činjenice da je suština posta bogobojaznost, tj. ostavljanje grijeha, istaknuti islamski a ujedno i evropski učenjak Ibn Hazm, rahimehullah, smatrao je da post ne kvari samo konzumiranje hrane i pića već da ga može pokvariti činjenje bilo kojeg grijeha tokom dana posta.

2. Svijest o Allahovom nadzoru

Značajan plod i korist posta jeste to što postač razvija osjećaj da ga Allah posmatra. Upravo ta svijest i razvijeni osjećaj Allahovog nadzora spriječava nas da konzumiramo postom zabranjene stvari u trenucima kada nema ljudskog nadzora.

3. Izvor nagrade

Postač svojim sustezanjem od hrane i pića očekuje nagradu od Stvoritelja Koji mu je za to djelo propisao a na taj način ostvaruje jedan od najvećih ciljeva islama a to je svijest o Allahovoj nagradi i kazni. Post posebno potencira aspekt Allahovog nagrađivanja jer smo podučeni da post pripada Allahu i da On posebno za njega nagrađuje.

4. Suzbijanje šejtana

Postom se umanjuje šejtansko prisustvo u samom čovjeku jer šejtan kola čovjekom kao što krv kola našim venama, a to kretanje mu se postom umanjuje.

5. Priprema za oskudicu

Post može biti trening i priprema za vremena oskudice i životnih probleme. To je nama, koji živimo na Balkanu, jako bitno jer nas je život naučio da je to konstantna periodika u životu jedne generacije.

6. Samokontrola

Post nas podsjeća da smo mi ljudi jedna od rijetkih stvorenja koji znaju za pojam samokontrole. Bez ikakvih dunjalučkih posljedica i bez ikakvih zakonskih kazni, a pored hrane i pića koje nas okružuju i koje bi u svakom momentu mogli konzumirati, ipak pokazujemo visok nivo samokontole. Taj postupak nas podsjeća na razliku između ljudi i životinja. Sustezanje od hrane, pića i drugih stvari koje kvare post jedan je vid treninga koji nam može pomoći u razvoju naše ličnosti.

7. Pobjeda duhovnosti nad materijalizmom

Postom zanemarujemo materijalno i dajemo prednost duhovnom jer ostavljamo jelo, piće i druge zabrane za postača a time postižemo osjećaj zadovoljstva u našim prsima. Danas, kada je materijalna vrijednost jedini način preko koga ljudi pokušavaju postići sreću, postom se otvaraju nove životne vrijednosti na koje je čovjek skoro zaboravio. Upravo je duhovnost najbolji način liječenja vodećih modernih bolesti među kojima je i depresija.

8. Strpljenje

Post nas uči strpljenju koja je jedan od temelja svake čvrste i velike ličnosti. Strpljenje se u islamu dijeli na tri vrste: strpljivost na pokornosti, strpljivost na ostavljanju grijeha i strpljivost na životnim problemima i izazovima. Samo strpljivi mogu ostvariti svoje životne ambicije i želje a post je nabolji način da oživimo i usadimo ovu osobinu.

9. Poistovjećivanje sa siromasima

Post nas uči i podsjeća na stanje siromašnih slojeva u društvu i time nas približava njima. Tim približavanjem i solidarnošću postiže se društvena stabilnost i harmonija. Na taj način post prevazilazi individualne koristi već se njime postiže društveni napredak. Čovječanstvo proizvodi i do dvadeset posto više hrane nego što je ljudima na Zemlji dovoljno ali ipak i pored toga mnogi gladuju i umiru od gladi.

10. Postom do zdravog života

Postač svojim djelom, revidiranjem konzumiranja hrane i pića, postiže mnoge zdrastvene koristi o čemu sve češće preko moderne medicine saznajemo. Parametri i standardi prosječne težine pojedinca se iz godine u godinu sve više i više pomjeraju a sve zbog prekomjernog unosa hrane a sve slabijeg kretanja i fizičkih napora. Post mjeseca ramazana nam može biti prilika za reviziju i kontrolu unosa hrane na osnovu čega bi postigli velike zdrastvene koristi.

Mi vjerujemo u korist svakog propisa i svake Allahove naredbe i prije nego što nauka to potvrdi, jer to je pokazatelj prave i iskrene vjere i to je način na koji iskazujemo povjerenje prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Takav slučaj nalazimo kada je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao noćno putovanje od Mekke do Kudsa a zatim od Mesdžidu-l-Aksa u Kudsu do Bejtu-l-ma’mura (nebeske Ka‘be) iznad sedam nebesa. Kada je vijest saopštena stanovnicima Mekke niko nije potvrdio istinitost toga sve dok Ebu Bekr nije čuo za to. Tada ga je interesiralo samo da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to sigurno rekao pa ako jeste da mu on vjeruje, jer mu vjeruje i ono što je čudnije od toga a to je da mu dolazi Objava od Gospodara svjetova. Zbog te svoje nepokolebljive i bezrezervne vjere prozvan je Es-Siddikom – Istinoljubivim.

Mi postom postižemo mnoge koristi od kojih smo spomenuli bogobojaznost, samokontrolu, pročićavanje tijela, sužavanje puta šejtanu, solidarnost sa siromasima i mnoge druge koristi. Zato donesimo odluku (nijjet) da postimo ovaj mjesec ramazan, a i svaki sljedeći, imajući puno povjerenje prema Onome Koji nas je stvorio i čije propise možemo posmatrati kao terapije i tretmane za zdrav život.

Ramazanski preporod, br. 2

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim ef. Halilović Muderris

ramazanBraćo i sestre, u islamu! Tema današnje, ujedno prve ovogodišnje ramazanske hutbe je Na početku ramazana 1439.H. / 2018. godine.

Govorim na zadatu temu u danima u kojima naša braća i sestre u Palestini, a posebno u Kudsu i Gazi preživljavaju teške trenutke, gdje ih Cionisti ubijaju, ranjavaju i ponižavaju, a Ummet šuti i čeka milost onih koji milosti nemaju. Zato neka naša braća i sestre u Palestini u ovom mubarek mjesecu budu bar u našim dovama, ako im ne možemo ili ne želimo pomoći na druge načine!

Podsjećam sebe i vas na 183. ajet Sure El-Bekare, kojim Allah, dželle še'nuhu, naređuje mu’minima post mjeseca ramazana:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.
Naš Gospodar nam je naredio post ovog mubarek mjeseca, da bi se samo Njega bojali, da bi samo Njemu robovali i da bi se nadali samo Njegovoj milosti i nagradi.

Mjesec ramazan je mjesec našeg popravljanja, uspravljanja i potpunog tjelesnog i duhovonog čišćenja. On je mjesec naše godišnje revizije, mjesec naše međusobne solidarnosti, koja rezultira zbijanjem redova i sigurnijim životom i mjesec neizmjernih Allahovih, azze ve dželle, blagodati, koje svaki razumni mu’min i mu’minka koriste na najbolji način.

Imam Buharija u Sahihu bilježi hadis:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ قَالَ اللَّهُ سُبْحَانَهُ وَ تَعَالىَ كُلُّ عَمَلِ ابْنِ آدَمَ لَهُ إِلَّا الصِّيَامُ فَإِنَّهُ لِي وَأَنَا أَجْزِي بِه.ِ ..وَالصِّيَامُ جُنَّةٌ وَإِذَا كَانَ يَوْمُ صَوْمِ أَحَدِكُمْ فَلَا يَرْفُثْ وَلَا يَصْخَبْ فَإِنْ سَابَّهُ أَحَدٌ أَوْ قَاتَلَهُ فَلْيَقُلْ إِنِّي امْرُؤٌ صَائِمٌ. وَالَّذِي نَفْسُ مُحَمَّدٍ بِيَدِهِ لَخُلُوفُ فَمِ الصَّائِمِ أَطْيَبُ عِنْدَ اللَّهِ مِنْ رِيحِ الْمِسْكِ. لِلصَّائِمِ فَرْحَتَانِ يَفْرَحُهُمَا إِذَا أَفْطَرَ فَرِحَ وَإِذَا لَقِيَ رَبَّهُ فَرِحَ بِصَوْمِه (بخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah je rekao (u Kudsi hadisu): “Svako ljudsko djelo pripada njemu (čovjeku), osim posta, koji pripada Meni i Ja ću za njega nagraditi!... Post je štit, pa kada neko od vas posti, neka ne govori bestidan govor i neka ne podiže svoj glas (ne viče), a ako ga neko od ljudi bude grdio ili ga bude napadao, neka kaže: “Ja postim!” “Tako mi Onoga u čijoj Ruci je Muhammedov (sallallahu alejhi ve sellem) život, zadah iz usta postača je bolji kod Allaha, dželle še’nuhu, od mirisa miska. Postač ima dvije radosti: kada se iftari i kada susretne svoga Gospodara!” (Buharija)

Prema citiranom hadisu, Allah, subhanehu ve te’ala, je za post pripremio posebnu nagradu, jer post pripada Njemu, pa zato uljepšajmo naš post sa što više iskrenih ibadeta!

Kao vjernici smo u svakoj prilici dužni čuvati svoje jezike od bestidnog govora, a posebno u mubarek mjesecu ramazanu, pa se čuvajmo od ružna govora, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i posebno potvore čestitih mu'mina i mu'minki! Čuvajmo i svoj sluh od slušanja i vid od gledanja onoga što je zabranjeno! Izvršavajmo naše poslove i preuzete obaveze savjesno i ne zloupotrebljavajmo naša radna mjesta i radno vrijeme!

Postači će biti počašćeni time što će u džennet ući na posebna vrata, koja se zovu „Rejjan“, pa je u tom smislu i hadis koji bilježi imam Buharija:
عَنْ سَهْلٍ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ إِنَّ فِي الْجَنَّةِ بَابًا يُقَالُ لَهُ الرَّيَّانُ، يَدْخُلُ مِنْهُ الصَّائِمُونَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ لَا يَدْخُلُ مِنْهُ أَحَدٌ غَيْرُهُمْ. يُقَالُ أَيْنَ الصَّائِمُونَ فَيَقُومُونَ، لَا يَدْخُلُ مِنْهُ أَحَدٌ غَيْرُهُمْ فَإِذَا دَخَلُوا أُغْلِقَ فَلَمْ يَدْخُلْ مِنْهُ أَحَدٌ (بخاري)

Prenosi Sehl, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U džennetu imaju vrata koja se zovu „Rejjan“, na koja će na Sudnjem danu ući samo postači. Biće rečeno: „Gdje su postači?“ Pa će ustati i osim njih niko drugi neće ući. Kada uđu ona će se zatvoriti i niko više na njih neće ući!“ (Buharija)
Allah, dželle še’nuhu, je u mjesecu ramazanu počastio ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa posebnih pet odlika, o kojima govori hadis koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ أُعْطِيَتْ أُمَّتِى فِى شَهْرِ رَمَضَانَ خَمْسَ خِصَالٍ لَمْ تُعْطِ أُمَّةٌ قَبْلَهَا خُلُوفُ فَمِّ الصَّائِمِ أَطْيَبُ عِنْدَ اللَّهِ مِنْ رِيحِ الْمِسْكِ، وَتَسْتَغْفِرُ لَهُمُ الْمَلئِكَةُ حَتَّى يُفْطِرُوا، وَتُصَفَّدُ فِيهِ مَرَدَةُ الشَّيَاطِينِ، فَلاَ يُخَلِّصُونَ فِيهِ إِلَى مَا كَانُوا يُخَلِّصُونَ فِى غَيْرِهِ، وَيُزَيِّنُ اللَّهُ كُلَّ يَوْمٍ جَنَّتَهُ وَيَقُولُ لَهَا: يُوشَكُ عِبَادِىَ الصَّالِحُونَ أَنْ تُلْقِى عَنْهُمُ الْمَؤونَةُ وَالأَذَى وَ يَصِيرُوا إِلَيْكِ وَيُغْفَرُ لَهُمْ فِى آخِرِ لَيْلَةٍ. قِيلَ: يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَهِىَ لَيْلَةُ الْقَدْرِ؟ قَالَ: لاَ، وَلَكِنَّ الْعَامِلَ إِنَّمَا يُوَفِّى أَجْرَهُ إِذَا قَضَى عَمَلَهُ (أحمد)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Mome umetu je u mjesecu ramazanu dato pet blagodati, koje nisu date niti jednom narodu prije njih: 1) Zadah iz usta postača bolji je kod Allaha, dželle še’nuhu, od mirisa miska (džennetskog mirisa). 2) Meleki za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne omrse. 3) Okivaju se u okove prokleti šejtani, pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću (nanose im nevolje), kao što to čine izvan ovog mjeseca. 4) Allah, dželle še’nuhu, uljepšava svaki dan svoj džennet i govori mu: „Samo što nisu Moji iskreni robovi koje snalaze nevolje i teškoće, ušli u tebe!“ 5) Opraštaju im se grijesi zadnju noć!“ Neko reče: „Je li to Noć Kadra?“ Reče: „Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!“ (Ahmed)
Pored sustezanja od jela i pića, potrebno je da se postač kloni i ružna govora, kao i loših djela. Da li i mi vodimo računa o našim jezicima i djelima ili smo nastavili sa našom ružnom praksom? Zapitajmo se braćo i sestre: „Da li postimo cijelim svojim bićem ili samo stomacima?“

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u tom smislu kaže:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَنْ لَمْ يَدَعْ قَوْلَ الزُّورِ وَالْعَمَلَ بِهِ فَلَيْسَ لِلَّهِ حَاجَةٌ فِي أَنْ يَدَعَ طَعَامَهُ وَشَرَابَهُ (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko ne napusti ružan govor i ružna djela, nema potrebe da ostavlja hranu i piće!” (Buharija)
Blago onim mu'minima koji su se obradovali ramazanu i kojima se ramazan obradovao! Blago postačima, koji svojim postom i ostalim ibadetima pripremaju sebi put da u Džennet uđu na vrata Rejjan! Pa se zato potrudimo da osjetimo slast ramazana i da budemo od onih sa kojima će Gospodar biti zadovoljan!

Braćo i sestre! Budimo u ovom mubarek mjesecu solidarni i od onih kod kojih se iftare postači i koji se iftare kod postača! Uzmimo sebi u zadatak, mi muhadžiri iz Manjeg bh Entiteta da organiziramo makar jedan iftar, ako ne možemo za veći broj, onda makar za naše bližnje, u svojim rodnim mjestima, u: džamijama, u našim obnovljenim kućama, na temeljima naših porušenih kuća ili u našim baščama! Potrudimo se da koju teraviju klanjamo u našim rodnim mjestima i drugim džematima manjeg bh entiteta, jer je naše prisustvo tamo, podrška našim povratnicima i potvrda naše opredijeljenosti za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu! Neka ramazan bude našim istinskim preporodom i stvarnim oslobađanjem od grijeha! Koristimo blagodati ramazana i molimo Allaha, dželle še’nuhu, za uputu, hairli potomstvo, halal nafaku, šehadet, milost i oprost!

Allahu, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Domovini Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene ljude, a posebno našu braću i sestre u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i učini da se umjesto nama bave sobom i svojim nevoljama! Pomozi nam da sa lahkoćom ispostimo mubarek ramazan i postignemo Tvoju milost i oprost! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, radostima naših očiju i srca i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

(Nasevijesti.com)

petak, 11 Maj 2018 00:00

U susret ramazanu 1439.h./2018. g.

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

ramazan4Braćo i sestre u islamu. Tema današnje hutbe je U susret ramazanu 1439.H./2018. godine.

Po Takvimu Rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prvi dan mubarek ramazana je inša-Allah u srijedu 16. maja, a noć uoči je prva teravija. Tačnije sa akšamom, jacijom i teravih-namazom ulazimo u mubarek mjesec ramazan, mjesec: Allahove, subhanehu ve te’ala, neizmjerne milosti, mjesec Kur’ana, koji je „Uputa svjetovima“, Noći Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, bitke na Bedru, oslobađanja Meke i drugih značajnih događaja iz historije islama, mjesec međumuslimanske solidarnosti, mjesec iftara i sehura, mjesec pojačanog ibadeta i raznih ljepota koje ga krase i čine posebnim u odnosu na druge mjesece.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 183. ajetu Sure El-Bekare:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.

Citiranim ajetom Allah, subhanehu ve te’ala, naređuje ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, post, koji je bio naređen i prošlim narodima, a glavni cilj posta je bogobojaznost. Neka zbog toga predstojeći ramazan bude mjesecom naše iskrene bogobojaznosti i odluke da sve što radimo bude samo u Allahovo, azze ve dželle, ime i radi postizanja Njegova, dželle še’nuhu, zadovoljstva!

Dalje Allah, subhanehu ve te’ala, u 184. ajetu Sure El-Bekare kaže:

أَيَّاماً مَعْدُودَاتٍ فَمَنْ كَانَ مِنْكُمْ مَرِيضاً أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِنْ أَيَّامٍ أُخَرَ وَعَلَى الَّذِينَ يُطِيقُونَهُ فِدْيَةٌ طَعَامُ مِسْكِينٍ فَمَنْ تَطَوَّعَ خَيْرًا فَهُوَ خَيْرٌ لَهُ وَأَنْ تَصُومُوا خَيْرٌ لَكُمْ إِنْ كُنْتُمْ تَعْلَمُونَ

I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.

U prvo vrijeme islama, post je bio propisan po tri dana, u sva­kom mjesecu, da bi se taj propis potom derogiralo i zamije­nio postom mjeseca ramazana.

Rekao je Muaz ibn Mes’ud, radijallahu anhu: „Ovaj post bio je šerijatski određen još od vremena Nuha, alejhis-selam, sve dok to Allah, azze ve dželle, nije dokinuo i zamijenio ga postom mjeseca ramazana. Bilo im je propisano: “Kada neko klanja večernji namaz i ode na spavanje, zabranjeni su mu hrana, piće i žene, do istog vremena.”

Slijedeći ajet Sure El-Bekare govori o tome da je u mjesecu ramazanu počela objava Kur’ana, a zatim Allah, dželle še’nuhu, ponovo naređuje post, te da oni koji su bolesni ili na putu naposte propuštene dane. Ajet završava riječima da Allah, subhanehu ve te’ala, vjernicima želi olakšati, a ne otežati…

Nakon ova tri ajeta u kojima se govori o propisima posta, u 186. ajetu se govori o primanju dove onoga koji se obrati Allahu, azze ve dželle, da bi već u slijedećem ajetu ponovo govorio o propisima vezanim za post.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 186. ajetu Sure El-Bekare:

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّ

اعِي إِذَا دَعَانِي فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se dovi onoga koji čini dovu, kada Mi se obrati. Zato neka se oni pozivu Mome odazovu i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu!

Smještanje ovog ajeta u ovaj kontekst daje poruku da je dova pogotovo u ramazanu kabul. To je ujedno poziv za vjernike da se iskreno obraćaju svome Gospodaru i da se nadaju Njegovoj pomoći.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu spominje trojicu ljudi, kojima se dova ne odbija, a jedan od njih je i postač dok se ne iftari:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ ثَلَاثَةٌ لَا تُرَدُّ دَعْوَتُهُمُ الصَّائِمُ حَتَّى يُفْطِرَ وَالْإِمَامُ الْعَادِلُ وَدَعْوَةُ الْمَظْلُومِ يَرْفَعُهَا اللَّهُ فَوْقَ الْغَمَامِ وَيَفْتَحُ لَهَا أَبْوَابَ السَّمَاءِ وَيَقُولُ الرَّبُّ وَعِزَّتِي لَأَنْصُرَنَّكِ وَلَوْ بَعْدَ حِينٍ (ترمذي)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »Trojici se dova ne odbija: postaču dok se ne omrsi, pravednom vladaru i mazlumu (onome kome se čini nepravda). Nju Allah uzdiže iznad oblaka i otvara joj nebeska vrata i kaže Gospodar: »Tako Mi Moje Veličine i Uzvišenosti, pomoći ću ti, makar malo pričekao!« (Tirmizija)

Prenosi Selman, radijallahu anhu: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam se obratio na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: „Ljudi, dolazi vam veliki, mubarek mjesec. U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah, dželle še’nuhu, je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim. Ko se Allahu, dželle še’nuhu, u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobiće i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču.” Tada ashabi rekoše: “Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah, dželle še’nuhu, će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo su: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dželle še’nuhu,) i da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha, dželle še’nuhu, molite za džennet i tražite zaštitu od vatre. Ko napoji postača, Allah, dželle še’nuhu, će ga napojiti sa moga izvora, tako da nakon toga neće ožedniti i kao takav će ući u džennet!” (Ibn Huzejme)

Braćo i sestre, da li i mi spremno dočekujemo ovogodišnji ramazan, sa ciljem da se u njemu približimo našem Gospodaru i zaslužimo Njegovu milost? Da li će se i kod nas iftariti siromasi, rodbina i komšije ili će naši iftari biti poslovne večere, za ugledne i uticajne pojedince, sa kojima nas veže dunjaluk i varljivi i prolazni interesi? Da li ćemo u ramazanu obavljati farzove kako treba, hoćemo li čuvati džemat i hoćemo li se potpuno očistiti, duhovno i tjelesno?!

Neka je vama i vašim najmilijim još jednom Mubarek ramazan!

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Domovini Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene ljude, a posebno našu braću i sestre u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Spletke naših neprijatelja vrati na njih i učini da se umjesto nama bave sobom i svoijm nevoljama! Pomozi nam da sa lahkoćom ispostimo predstojeći ramazan i postignemo Tvoju milost i oprost! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo islama! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih prvacima ummeta, radostima naših očiju i srca i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

(Nasevijesti.com)

Stranica 1 od 34

S5 Box