Sadržaj iz rubrike Duhovnost
Duhovnost

Duhovnost (515)

Ocijeni...
(0 glasova)

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

islam7Postoje mnogobrojna dobra djela zbog kojih meleki upućuju dove za one koji ih čine, a mi ćemo ovom prilikom spomenuti tri takva djela.

Posjeta (zijaret) bratu muslimanu

Da bi meleki upućivali dove za tebe i molili Allaha da ti podari lijep i sretan život na dunjaluku i da te nagradi Džennetom na Ahiretu, onda posjećuj svoju braću muslimane, posebno one koji su bolesni, tražeći time isključivo Allahovo zadovoljstvo i nagradu.

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko posjeti bolesnika ili ode u posjetu bratu muslimanu, glasnik (melek) ga zovne i kaže mu: ”Čist si (od grijeha) i čisti su tvoji koraci, i pripremljeno ti je mjesto (dvorac) u Džennetu.” (Ahmed i Tirmizi; šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Udjeljivanje sadake

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nema dana u kojem ljudi osvanu, a da se ne spuste dva meleka na Zemlju, pa jedan od njih govori: ”Gospodaru, nadoknadi (povećaj) i smiluj se onome ko udjeljuje”, a drugi govori: ”Gospodaru, umanji onome ko škrtari.” (Buharija)

Od Allahove dobrote i milosti je i to da sadaka i dobročinstvo više koriste onome ko udjeljuje nego siromahu kojem udjeljuje sadaku. Hadis ukazuje na Allahovo obećanje da će onome koji udjeljuje imetak u ime Allaha, otvoriti mnoga vrata dobra, kao što ukazuje i na prijetnju onome ko čini suprotno.

Dova za brata u odsutnosti

Onaj ko uči dovu za svog brata muslimana u njegovoj odsutnosti, odnosno u tajnosti, melek na njegovu dovu kaže: ”Amin! I tebi isto tako”, kao što dolazi u hadisu koji prenosi Safvan ibn Umejje, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dova koju musliman upućuje za svog brata muslimana u odsutnosti je uslišana. Kod njegove glave nalazi se melek i kad god on uputi dovu za svoga brata muslimana, melek kaže: ”Amin! I tebi isto tako.” (Muslim) Što više upućujmo hajr dove za braću muslimane, posebno u toku ramazana, pa će sa ta korist i nama vratiti.

(Saff.ba)

petak, 01 Maj 2020 00:00

Islam i ljepota

Ocijeni...
(1 glasova)

islam2Kada govorimo o ljepoti mislimo na nešto istaknuto dobro i prijatno. Tako bi ljepotu mogli podjeliti na dvije vrste:

1) Ljepotu vezanu za čovjekovu dušu, tijelo i njegova djela;

2) Ljepotu vezanu za nešto drugo. Bez ove podjele, govor o ljepoti bi bio previše apstraktan i nedokučiv. Iako je ljepota i pojam ljepote u mnogočemu vezan za ljudski ukus, ipak postoje osnovne norme ljepote i njenog izražja. One su dodirne tačke našeg svakodnevnog života, koje graniče sa pravdom, harmonijom, stalnošču, pozitivitetom i sl. Posmatrajući današnjeg čovjeka, neminovno zapažamo njegovu borbu protiv ovih – reklo bi se urođenih normi i principa. Taj čovjek, okružen zasljepljujućim blještavilom i mnogobrojnim imaginacijama, sebi pravi predrasude o ljepoti i ljepom. Tako dolazi do miješanja lončića u kulturno umjetničkom – smislu. Pod lijepim se etiketira destruktivnost, buntovništvo, nemoral i šta sve ne. Čovjek lagano prestaje biti čovjek.

Ljepota u islamu

Iako smo rekli da je ljepota veoma vezana za ukuse, a za ukuse vrijedi pravilo:”Ne raspravljaj o njema”. U islamskom duhu ipak postoji kamen temeljac za studioznija izračunavanja ljepote. Taj temelj bio bi u samoj suštini islama; čovjek i pojavni svijet imaju svoga Tvorca; sve je u harmoniji kojom On upravlja; sve ima svoju smisao i ništa nije bez smisla ili bez veze. Rekao je Poslanik islama Muhammed s.a.v.s.:”ALLAH Dž.š. JE LIJEP I VOLI LJEPOTU” (Muslim), pojašnjavajući da je od Allaha svako sobro i da On voli sve što je dobro i lijepo. Ovo se odnosi na sve ono što je manje ili više vezano za čovjeka. Allah dž.š. nam govori o tome kako je čovjek stvoren u najljepšem liku, kako su Zemlja i nebo ukrašeni i uljepšani raznim krasotama da bi ljudi u tome vidjeli Allahove znakove. Međutim Allah dž.š. nas na toliko mjesta u Kur'anu upozorava da nas ta ljepota ne zavara, i da ne postanemo robovi te dunjačke ljepote. Zato što je sva ljepota prolazna. Ova ljepota lika, tijela, prizora, opisa… je ništavna naspram suštinske ljepote duše i djela a skoro nespojiva sa ljepotom Dženneta i Allahovih blagodati u njemu. Da bi došli do ovih ljepota ljude je Allah dž.š. uputio na ljepote ibadeta, sabura, slaganja; na ljepote onoga što im oči vide a da bi uzeli pouku.

Odrazi te ljepote

U islamu sve odiše lijepim. U Kur'anu čitamo ajet:” Pitaju te šta im je dozvoljeno. Reci:” Dozvoljeno vam sve ono što je lijepo…” (El-Maide-4). Dakle, ništa što odiše istinskom ljepotom islam ne zabranjuje. Naprotiv on i zabranjuje sve ono što je ružno i štetno, smatrajući ga štetnim i korovom okrutnim protiv ljepote. Tako vidimo ljepotu i ukrašenost islamskih propisa. Šehadet negira sve ono što je ružno. Namaz zahtjeva čistoču, urednost, sklad …; Post je duhovna i fizička solidarnost…; Zekat uspostavlja pravdu u cijelom društvu, a hadždž duhovno preporađa ljude. Tako je i sa ostalim propisima. Propisima o jelu, piću, o odijevanju, komuniciranju sljudima, propisima o ljudskoj etici- AHLAKU, književnosti, umjetnosti … Sve ovo zajedno je naslikalo duh islamske ljepote na prelijepe bratske odnose, čvrstu i stabilnu vlast, realan pogled na život, te na materijalnu baštinu islamske civilizcije. Narušavanje ove ljepote Allah dž.š. zabranjuje i ajetom:” … I ne zamijenjujte ono što je lijepo sa onim što je ružno …” (En- Nisa 2). Opisi bagdadskih ljepota, kordovskih fascinacija, kairskih umjetnina, istambulških … su vjerno sačuvani u knjigama historije.

Varljiva ljepota

Rekli smo da je ljepota povezana sa ukusom tj. sa stanjem srca. Ovo stanje srca, Islam uvjek želi učiniti stabilnim i pozitivnim, samilosnim i razumljivim, osjećajnim i iskrenim … Svako skretanje sa puteva islama narušava normalnost ljepote u čovjekovim grudima. Šejtan mu tada nudi kapije i falsifikate ljepote. U čovjekovim očima tada dobro postaje zlo a zlo postaje dobro. Milostivi Gospodar kaže:” Ali njihova srca su postala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.” (El-Maide –43). Ovaj slučaj, možemo reći fenomen gluposti, se odvijao, odvija se i odvijat će se u svakoj generaciji ljudi. Sjedoci smo raznih pokreta, udruženja, pojedinaca koji prostituciju i blud smatraju lijepim, uništavanje i samouništenje smatraju dobrim, strasti i zla obožavaju, i koji svakodnevno dokazuju da su nešto drugo ane ljudi.

“Kada im se kaže:” Ne remetite red na zemlji” odgovaraju:” Mi samo red uspostavili”. Zar? A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.” (El-Bekare-11,12).

Varljivost dunjaluka

“Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni”. (Er-Rum –7).

Govorimo o dunjaluku. Živimo na njemu. Jedemo ga, pijemo, živimo sa njim. Dunjaluk ili dun-ja je prostor, vrijeme koji nas okružuju, a koji odišu blizinom, kratkoćom i varljivošću. U arapskom jeziku DUN-JA dolazi od riječi EDNA – što znači nešto manje, bezvrijednije, brže, bliže i sl. (“Mu'džemul- mufredati …”).

Sve ovo često zavara čovjeka u toj mjeri da i sam zaboravi ko je, šta je, ko je njegov Gospodar, kakva je njegova uloga na dunjaluku … Ovo je jedna od slabosti čovjeka. A “Čovjek je stvoren slabim”. tada se dešava da ovaj “oslabljeni” čovjek gubi svoj orjentir u životu, tj. Allahovu uputu, i počinje da luta po zavarljivim hodnicima ovog dunjaluka. Tu mu dolazi šejtan i stvari mu predočava “malo drugačijim”. Nude mu se razni životni koncepti, razne filozofije, “novi pogledi” i sl., te se čovjek potpuno preda svojim strastima zaboravljajući svoga Tvorca, te na smisao svoga života. On se spušta na nivo životinje. Zaboravlja na Allaha i Njegovu opomenu. Kaže Uzvišeni Allah dž.š. za ovakve:” Allahova prijetnja je istinita, pa neka nas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba”. (Lukman 33).

Sav ovaj zaborav dolazi nakon toga što su mu predočeni jasni dokazi. Pa sjetimo se samo stanja islamskih zemalja u vrijeme “Zalivskog rata” , kada su džamije bile pune. Ili još bliže protekle agresije na nas i našu državu. Situacija identična. Dok je granata – dotle je i džemata. Zašto? Zar je se 93’, 94’,95’, dijelio med po džamijama? Ne. Nego se Allahu iskreno obračalo i muško i žensko. Nerijetko su oni “heroji” koji su po birtijama psovali vjeru i vjerske svetinje, pijančili, kurvali se, – a ti isti kada bi dođi ispod “linije” – učili i ono što zna i ono što ne zna. Zar nam Milostivi nije spomenuo ovu situaciju prije 1400 godina, govoreći:” Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače kljanate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan” (El- Isra –67).

I danas kada smo stali na “kopno”- odmah smo se zaboravili. Džamije su praznije, džemati “tanji”, puno zavisti , ogovaranja, ukratko za neprepoznat. A dakle sve ovo dolazi? Iz have? Ne subhanallah. nego dolazi od prokletog šejtana. Kolovođe svjetskog zla. Utemeljitelja društva za zlo. I danas je najveći čovjekov neprijatelj postao njegov kućni prijatelj! Ušao je u naše kuće, ušao je u naše džemate, ušo je skoro svugdje , jer su ga svugdje dočekala širom otvorena vrata! Legao je i liježe sa nama u krevet. Ušao je u nas, u našu djecu, naše roditelje, naše supruge! Svuda se kreće! Uljepšao je dunjaluk specijalno za nas. Narkaminao ga, obukao mu miniće. Skoro svi su zabravili na Allahove rijči:”A šta je život na ovom svijetu osim varljivo naslađivanje” (ali – Imran-185). I to varljivo naslađivanje se ogleda u strastima, lopuvlucima, zabavljenosti djecom i porodicom, bogatstvom … A Allah dž.š. poručuje:” Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova a ni djeca njihova! Allah dž.š. hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skonačaju kao nevjernici ” (Tewbe –55). I zaista! Svakodnevno gledamo kako djeca tuku rodirelje, u svijetu je u modi ubiti roditelje, gledamo kako se brakovi cijepaju, kako želja za dinarom i strah od njegovog gubitka pretvara u besanicu, nervozu, psihičko ludilo…

A onaj koji je odgovoran? Šta nam Uzvišeni o njemu kaže:” Zaista je šejtan otvoreni čovjekov neprijatelj” (Jasin – 60). U drugom ajetu kaže Plemeniti Gospodar o šejtanu:” On je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi”! (El-Kasas –15). Draga braćo i sestre! On je veći neprijatelj i od četnika i ustaša! Oni su samo njegove sluge! On je taj kome nije samo cilj da te pobijedi, nego mu je cilj i da te u zabludu odvede, da bi potvrdio svoje riječi koje je rekao Allahu:” Ja sam bolji od njeg’ …” Stoga svi mi trebamo se osvrnuti oko sebe. Pogledati šta nas okružuje, koliko je sve prolazno i čvrsto se prihvatiti užeta koje nam Allah dž.š. daje a za koje je On rekao:” I svi se Allahova užeta čvrsto držite, i nikako se ne razjedinjujte”.

Allahovo uže – Islam

Moramo biti svjesni da nam je Allah dž.š. podario svoje uže – islam radi nas samih. Jer islam je sve ono što čovjeku treba. On obuhvata i rat i mir. On je vjerovanje rad i borba. Obuhvata i srce i razum. Dušu i tijelo. Državu i vjeru. Pušku i knjigu. Oslonac na Allaha dž.š. i rad na Njegovom putu … Njegov put je od jedinke muslimana do ummeta mu'mina. Pa ima li išta ljepše i pravednije od ove vjere?!

Kako shvatiti život i dunjaluk

Riječ “dun-ja” je lahka za izgovor. Ali riječ “ahire” je teška u arapskom jeziku. Duša skoro da dođe do grkljana dok se izgovori ova riječ. A zar nije tako i u suštini?! Jedno je olakšano a drugo otežano!?! A šta je dunjaluk, osim njiva na kojoj se uz krv, suze i znoj stiče ahiret?! Primjer dunjaluka je porimjer prašume. U njemu su i dalje zvijeri, i mesožderi i biljojedi. I bašte i izvori. I slatko i slano. Živa blata i pašnjaci… Cvrkut ptica uljepšan mirisom bodljikave ruže i otrovnih gljiva… A islam je put preko te prašume. Siguran i prav. njegovi rubovi su granica halala i harama. On je prostran, komotan i siguran. njegove smjernice i putokazi su od Tvorca te presume, koja se nalazi u dolini između dva brda. Prvo brdo se zove rođenje, a drugo smrt! On, Uzvišeni je Tvorac i onoga što je vidljivo i onoga što je nevidljivo. I ako sve ovo shvatimo, biti ćemo, inšaallah, sigurni i obezbjeđeni putnuci. Ono kojima je obećana nagrada:” One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada…” (Ez- Zumer- 10). Tada ćemo postići i dunjaluk i ahiret. Slijedeći iskrene Allahove robove o kojima On kaže:” I Mi mu damo dobro na ovome svijetu, a na onom će doista biti među onima dobrima”. (En- Nahl- 122). Stoga sav naš trud treba biti u pravcu kur'anske dove:” Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svujetu, i sačuvaj nas patnje u ognju”! (El- Bekare- 201).

(Saff.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

sadakaPrenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao: ”Allahov Poslaniče, za koju sadaku slijedi najveća nagrada?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Najveća nagrada slijedi za sadaku koju udijeliš dok si zdrav i pohlepan (lakom za imetkom), dok se bojiš siromaštva, a nadaš se bogatstvu. Ne čekaj da ti duša dođe do grla, pa da onda kažeš: ‘Tom čovjeku dajem toliko i toliko, onom toliko i toliko’, jer tada tvoj imetak svakako pripada drugom.” (Muttefekun alejhi)

Posvetite se ibadetu u punom zdravlju i snazi, prije nego se između vas i ibadeta ispriječi bolest i iznemoglost. Uživajte u sedždama dok ste snažni i zdravi. Spustite mlada čela na zemlju pred Allahovom Uzvišenošću, prije nego što neko od vas bude primoran da klanja sjedeći na stolici, tako da ne može potpuno učiniti sedždu osim neznatnog i simboličnog pomjeranja glave naprijed.

Istina je da će Allah primiti i ukabuliti i takve sedžde, jer možda onaj ko klanja na stolici čini iskrenu sedždu svojim srcem i svim organima, iako ne spušta glavu na tlo, ali je ibadet u stanju zdravlja i potpune snage draži Allahu.

Prirodno je i za očekivati da bolest čovjeka učini poniznim i da ga približi Allahu, ali onaj ko je zdrav i ko je u punoj snazi, on sâm i dobrovoljno odabire da čini sedždu, i kada stane da klanja namaz kao da kaže: ”Moj Allahu, Tebi na sedždu padam i glavu svoju na tlo spuštam pred Tvojom veličinom i pored njene zauzetosti razmišljanjem o drugim (dunjalučkim) stvarima, i moje srce je ponizno i skrušeno pred Tobom, i pored zova mladalačkih strasti.”

Uživajte u hadžu dok ste zdravi i snažni, činite tavaf oko Ka'be i sa'j između Safe i Merve na nogama, bacajte kamenčiće na džemretima na Mini svojim rukama, prije nego neko od vas bude primoran da sjedi u kolicima dok tavafi oko Ka'be i dok čini sa'j između Safe i Merve, i bude primoran poslati opunomoćenika da baca kamčiće na Mini umjesto njega.

Istina je da Allah prima ibadete od Svoga roba u skladu sa njegovom sposobnošću i mogućnostima. Možda onaj koji tavafi oko Ka'be sjedeći u kolicima, koja neko drugi čuva i gura, tavafi svojim srcem i svim organima i istinski doživljava taj ibadet, ali užitak u ibadetu kada je čovjek zdrav i snažan, te kad on lično izvršava sve propisane obrede, ne može ništa zamijeniti.

Postite i uživajte u ibadetu posta dok ste snažni i zdravi, prije nego vas iznenade razne bolesti, visok pritisak, dijabetes i čir na želucu, pa ćete morati platiti iskup ili fidiju za propuštene dane ramazanskog posta i nadati se da ćete se brzo vratiti u svoj normalni život, kako biste postili i dobrovoljni post a kamoli obavezni ramazanski post.

Istina je da Allah prima iskup za post iz Svoje milosti prema vjernicima, ali je bolan osjećaj da se između vjernika i određenog ibadeta ispriječi bolest, a da se on nije posvetio tom ibadetu u mladosti i dok je bio zdrav i snažan. Griješe oni koji misle da se stare osobe odmore i da su rahat jer ne moraju postiti, već je dovoljno da propuštene dane posta iskupe simboličnom fidijom. Allaha mi, muslimani koji zbog bolesti ne mogu postiti ramazan, osjećaju neopisivu patnju i bol.

Uživajte u dijeljenju sadake i dobročinstvu dok ste zdravi i snažni. Kada biste potrošili hiljadu plata na sebe i svoju porodicu neće vam biti dovoljno, jer su zahtjevi života mnogobrojni i sve je više raskoši i luksuza u našim životima. Međutim, sve to nestaje i prolazi, a sadaka ostaje. Stoga, navikni sebe da odvajaš od plate makar i neznatan dio i nazovi to ”novac za sadaku”, kao što odvajaš novac za režije i ostale troškove. Ne budi onaj koji sakuplja i gomila novac, jer će tvoji nasljednici svakako uzeti sve što sakupiš, a ti ćeš sâm polagati račun na Sudnjem dan za taj novac.

Ne čekaj trenutak nemoći i padanja na bolesničku postelju pred kraj života, kada ti novac više nije potreban, pa da onda kažeš: ”Dajte tome toliko i toliko, tome toliko i toliko!”

Istina je da Allahu u svakom slučaju prima dobročinstvo, ali je ogromna razlika između onoga koji udjeljuje iako mu je taj novac potreban, i onoga koji je pri kraju života, pa se tek tada osvijesti i opameti.

(Saff.ba)

Ocijeni...
(2 glasova)

Autor: Salih b. Abdullah b. Humejd / Preveo: Semir Imamović

islam1Društvo koje nije nosilac plemenitog morala neće uspjeti, ma koliko ono izgledalo jako i organizirano. Ukoliko u njemu i vlada red, to je zbog vlasti i pojačane kontrole. Nigdje kao u islamu ne postoji da zakon tretira kako vanjštinu tako i nutrinu, javne i tajne postupke. Dok drugi samo kažnjavaju greške i prijestupe, islam nagrađuje svako učinjeno dobro, pa čak i ono koje je namjeravano ali iz opravdanih razloga nije urađeno.

Tajna uspjeha islama, na ovom a i svakom drugom polju, nije samo u njegovim obredima i zakonima, već dobrim dijelom u moralu pojedinca koji on zagovara. Za čovjeka se ne može reći da je pobožan ukoliko ga taj ibadet nije odgojio u plemenita čovjeka. Ibadet postiže svoj vrhunac nakon što njegovi rezultati budu vidljivi na čovjekovom ponašanju. O tome Allah Uzvišeni kaže: ”Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.” (El-Ankebut, 45.)

Odgoj duše i njena iskrenost srž je ibadeta i cjelokupan čovjekov uspjeh vezan je za to. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas da je pravi gubitnik i bankrot u islamu onaj ko na Sudnjem danu dođe sa namazom, postom i ostalim ibadetima, no njegov moral nije bio u skladu sa tim. Jedne je ubio, druge zakinuo, treće okaljao i oklevetao, pa kada je svakome od njih dao od svoga ibadeta, ništa mu nije ostalo sa čime bi ušao u Džennet. U drugim hadisima najveći stepeni u Džennetu pripisuju se onima koji su bili najljepšeg morala. Tako se u jednom od njih kaže: ”Na vagi Sudnjega dana neće biti ništa teže od lijepog morala”, ili: ”Allahu su najdraži oni koji su lijepog morala”, ili: ”Vjernici najpotpunijeg morala jesu oni koji imaju najljepši moral”. Nosiocima takvog morala i na ovom svijetu otvaraju se vrata svakog dobra. Takvi ljudi izvor su svakog dobra.

Oni mole za druge muslimane, kao što Uzvišeni kaže: ”Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima.” (El-Hašr, 10.) U velike nedostatke današnjih muslimana spada to što vjeruju da je islam vjera koja podstiče na plemenitost, iskrenost, blagost i ostale vidove lijepog morala, ali njihova praksa govori nešto sasvim drugo. Još gore od toga je da pojedini muslimani nepravilno razumijevaju vjeru, obavljaju namaz i druge ibadete, ali su zakazali na polju lijepog ponašanja, tako da drugima ne pružaju pravu sliku o islamu. Muslimani moraju znati da loše ponašanje ugrožava njihovu vjeru i ruši muslimansku zajednicu.

(Saff.ba)

četvrtak, 09 April 2020 00:00

Deset načina kako dočekati ramazan

Ocijeni...
(0 glasova)

Priredio: Sanel Ramić
ramazanHvala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je selam i salavat na najodabranijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe. Ovo pismo upućujem svakom onom muslimanu koji dočekuje ramazan u zdravlju i snazi, kako bi ga iskoristio u pokornosti Stvoritelju. Pokušao sam u ovom tekstu da objasnim načine i sredstva koja će pobuditi imansku motivaciju za što većim činjenjem ibadeta u ovom plemenitom mjesecu. Molim Allaha, azze ve dželle, da nam podari uspjeha i učini da ovo djelo bude iskreno u Njegovo, subhanehu ve te’ala, ime!
Pitanje: Koji je ispravan način da se dočeka ovaj plemeniti mjesec?
Musliman ne treba da dozvoli sebi da propusti hajrate i dobra djela, posebno ako se radi o određenim danima koji su potvrđeni da se u njima djelo vrednuje mnogo više od drugih dana i mjeseci, naprotiv treba da se natječe u činjenju dobrih djela, kako kaže Allah, tebareke ve te’ala:
وَفِي ذٰلِكَ فَلْيَتَنَافَسِ الْمُتَنَافِسُونَ
“I neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!” (Prijevod značenja El-Mutaffifun, 26.)
Zato, dragi brate, potrudi se da dočekaš ramazan na sljedeći način:

1. Dova
Trebaš doviti Allahu da ti omogući da dočekaš ramazan u zdravlju i rahatluku, kako bi bio poletan u izvršavanju ibadeta, poput posta, namaza, zekata i zikra. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada bi nastupio mjesec redžeb, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi dovu: ‘Allahu, podari nam berićet u mjesecu redžebu i ša’banu i omogući nam da dočekamo ramazan!’” (Hadis bilježe imam Ahmed i Taberani)
Naši dobri prethodnici imali su običaj moliti Allaha da im omogući da dočekaju ramazan, a poslije ramazana da im Allah primi dobra djela, koja su radili u ramazanu. Kada izađe mlađak, reci kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio:
“Allah je najveći, Allahu, učini da nam ovaj mjesec nastupi u sigurnosti i imanu, miru i islamu, te pomoći u onome što Ti voliš i čime si zadovoljan. Naš Gospodar i tvoj Gospodar (Mjeseče) jeste Allah.” (Hadis bilježi Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio Ibn Hibban)

2. Zahvalnost Allahu što ti je omogućio da dočekaš mjesec ramazan
Rekao je imam En-Nevevi u knjizi “El-Ezkar”: “Znaj da je pohvalno (mustehab), svakom onom kome se ponovi neka od vidljivih blagodati, ili otkloni neka od vidljivih nedaća, da učini sedždu zahvalnosti Allahu, te’ala, ili da Ga pohvali kako Njemu dolikuje.”
Od najvećih Allahovih blagodati prema robu jeste da mu omogući da Mu ispravno robuje i ibadet čini. Nema sumnje da je dočekati ramazan u zdravlju velika Allahova blagodat prema čovjeku, i zato treba zahvaliti Allahu koji mu je podario tu blagodat: “Hvala Allahu neizmjernom zahvalom, hvala Ti koliko dolikuje veličini Tvoga lica i moći Tvoje vladavine!”

3. Osjećaj sreće i radosti zbog nastupanja mjeseca ramazana
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj da obraduje ashabe, nagovještavajući im dolazak ramazana, riječima: “Došao vam je mjesec ramazan, mjesec bereketa, mjesec koji vam je Allah propisao da postite, u njemu se otvaraju vrata Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema…” (Hadis bilježi Ahmed) Naši ispravni prethodnici posvećivali su veliku pažnju mjesecu ramazanu, radovali su se njegovom dolasku. A zar ima veće radosti od vijesti da se mjesec ramazan bliži, mjesec svakog dobra, mjesec Allahove milosti!

4. Jasno pripremljen plan i čvrsta odluka da se mjesec ramazan maksimalno iskoristi u hajru
Mnogi ljudi, pa čak i oni koji se više pridržavaju vjere i njenih propisa, imaju jasno i precizno pripremljene dunjalučke planove, ali je malo onih koji imaju pripremljene ahiretske planove. Razlog tome je nedostatak shvatanja uloge jednog vjernika na ovom dunjaluku, ili zaborav i nemarnost prema mogobrojnim šansama koje Allah, subhanehu ve te’ala, pruža robu da iskoristi u hajru i odgoju samoga sebe, kako bi ostao čvrst i ustrajan u svojoj vjeri. Primjer jednog preciznog ahiretskog plana je planiranje kako iskoristiti ramazan u što većem ibadetu. Musliman treba da pripremi sebi plan i program kako bi iskoristio dane i noći mjeseca ramazana. Ovaj tekst koji čitaš, pomoći će ti da iskoristiš mjesec ramazan u pokornosti Allahu, te’ala, inšallah!

5. Čvrsta i iskrena odluka da se vrijeme ramazana iskoristi u činjenju dobrih djela
Ko bude iskren prema Allahu, Allah će mu olakšati puteve dobra i pomoći će mu da čini ibadete. Allah kaže:
فَلَوْ صَدَقُوا اللَّهَ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُمْ
“…bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.” (Prijevod značenja Muhammed, 21.)

6. Potrebno je da imamo znanje o propisima koji su vezani za post.
Obaveza je muslimanu da obožava Allaha sa znanjem, i nema opravdanja za svoje neznanje kada su u pitanju obaveze (farzovi), koje je Allah propisao Svojim robovima. Od tih farzova je i post ramazana, zato musliman treba da uči i izučava propise vezane za post, prije nego ramazan počne, kako bi njegov post bio ispravan i primljen kod Allaha, azze ve dželle. Allah kaže:
فَاسْأَلُوا أَهْلَ الذِّكْرِ إِن كُنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
“Zato pitajte učene, ako ne znate vi! ” (Prijevod značenja El-Enbija, 21.)

7. Trebamo dočekati ramazan sa čvrstom odlukom da ostavljamo sve vrste grijeha, sa iskrenim pokajanjem od svih grijeha koje smo počinili, i odlukom da se više nećemo vratiti istim.
Mjesec ramazan je mjesec pokajanja, onaj ko se ne pokaje u ramazanu, pa kada će onda? Allah, tebareke ve te’ala, kaže:
وَتُوبُوا إِلَى اللَّهِ جَمِيعًا أَيُّهَ الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
“I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. ” (Prijevod značenja En-Nur, 24.)

8. Duševna priprema za doček ramazana, kroz čitanje knjiga, letaka, slušanje predavanja, koji pojašnjavaju vrijednost ramazana i propise vezane za post.

9. Priprema za da’vetske aktivnosti, a neke od njih su:
a) davanje savjeta svima kojima su potrebni;
b) dijeljenje brošura, letaka vezanih za ramazan;
c) spremiti neki ramazanski poklon, npr. upakovati neku knjigu i pokloniti nekom kome je potrebno, a na njoj napisati ramazanski poklon;
d) ukazivati na siromašne, i podsticanje na udjeljivanje sadake i zekata njima.

10. Dočekati ramazan sa novim, čistim i blistavim stranicama:

a) sa iskrenim pokajanjem Allahu;
b) sa slijeđenjem i uz pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je naredio i klonjenjem onog što je zabranio;
c) dobročinstvo prema roditeljima, bližnjim, ženi, djeci, kao i briga o očuvanju rodbinskih veza;
d) opća korist za zajednicu u kojoj živiš, kako bi bio dobar i društveno koristan. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od ljudi je onaj koji im najviše koristi. “

Svaki musliman treba ovako dočekati ramazan: poput žedne zemlje kojoj je potrebna kiša, bolesnika kojem je potreban doktor da mu dadne lijek, poput iščekivanja voljene osobe koja je odsutna, a treba da dođe.

Allahu dragi, omogući nam da dočekamo ramazan, i primi ga od nas, Ti si Onaj koji sve čuje i zna! Amin!

Autor teksta: Šejh Halid ibn Abdurrahman ed-Durvejš

(Minber.ba)

Ocijeni...
(2 glasova)

Priredio: mr. Elvedin Pezić

namaz71. Dokazi iz Kur’ana i sunneta potvrđuju da je musafiru – putniku dozvoljeno da skraćuje namaze na putovanju, ali ako bi klanjao potpun namaz, njegov bi namaz bio validan.

2. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da je Allahov Poslanik skraćivao namaze na putovanju i ne bi ih klanjao potpuno sve dok se ne bi vratio u Medinu.
3. Dozvola skraćivanja namaza odnosi se na namaze koji imaju četiri rekata: podne, ikindija i jacija, dok se sabah i akšam na putovanju klanjaju kao što se klanjaju i kod kuće, kada čovjek nije musafir, akšam tri, a sabah dva rekata.
4. Ne postoji druga situacija u kojoj se namazi mogu skraćivati osim putovanja.
5. Da bi čovjek počeo da skraćuje namaze, treba da krene na put i da napusti naseljeni dio mjesta (grada ili sela) u kojem živi.
6. Nije ispravno početi s korištenjem olakšica na putovanju, od kojih je i skraćivanje namaza, u vremenu dok je čovjek kod kuće, bez obzira na to što ima čvrstu namjeru da će putovati, već počinje koristiti olakšice kada napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi.
7. Ako se aerodrom s kojeg čovjek putuje nalazi u unutrašnjosti grada u kojem on živi, tada olakšice putovanja, od kojih je skraćivanje namaza, ne može početi koristiti na aerodromu, već olakšice putovanja za njega važe kada avion poleti s aerodroma.
8. Isti propis važi i za prekidanje posta. Musafir ne može prekinuti obavezni post sve dok ne napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi, ili dok avion ne poleti, ako se aerodrom s kojeg putuje nalazi unutar grada u kojem živi.
9. Da bi se čovjek smatrao musafirom, prema mišljenju većine učenjaka, njegovo putovanje treba da bude duže od 80 do 85 km, otprilike.
10. Neki učenjaci nisu smatrali da je dužina putovanja uvjet za korištenje olakšica na putovanju, nego su zastupali mišljenje da se pod putovanjem smatra ono što se u jednom narodu smatra putovanjem, bez obzira na trajanje putovanja i udaljenost od mjesta boravka, i to mišljenje je s aspekta dokaza jače, a mišljenje većine učenjaka lakše je za prakticiranje.
11. Jedno od pogrešnih uvjerenja koje se vezuje za skraćivanje namaza jeste i uvjerenje da čovjek skraćuje namaz tek nakon pređenih 80–85 km, što nije tačno. Učenjaci su govorili o dužini putovanja na kojem putnik može skraćivati namaz, a nakon što se određena osoba proglasi putnikom, ona počinje s olakšicom skraćivanja onda kada napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi.
12. Olakšica skraćivanja namaza, prema preferirajućem stavu, prestaje kada se čovjek vrati kući, bez obzira na to koliko dana odsjeda u nekom mjestu, sve dok u to mjesto nije došao s namjerom boravka. To nam jasno potvrđuje sunnet Allahovog Poslanika.
13. Putnik će skraćivati namaz samo ako klanja za osobom koja skraćuje namaz ili on predvodi ljude u namazu, ili klanja sam, ali ako klanja u džematu za imamom koji klanja potpun namaz, i putniku je obaveza da klanja potpun namaz.
14.Ako musafir dođe u džamiju gdje se klanjaju četiri rekata nekog farz-namaza, onda će klanjati i on četiri rekata. Ako zakasni pa se džematu priključi na trećem rekatu, onda će klanjati potpun namaz, tj. nakon što imam preda selam, on će ustati i naklanjati onaj dio na koji je zakasnio.
15.Čovjek na putovanju neće klanjati pritvrđene sunnete osim sabahskog sunneta i vitra.
16.Musafir može klanjati opću nafilu jer je tako činio Allahov Poslanik. Ako se vozi i putuje, i želi klanjati opću nafilu na putovanju, musafir može da klanja sjedeći i bez okretanja prema kibli.
17.Vjerodostojni argumenti potvrđuju da je putniku dozvoljeno na putovanju spajati namaze ako ima potrebu za tim. Ako mu spajanje namaza neće olakšati, onda će namaze klanjati u njihovom namaskom vremenu, skraćeno.
18.Osoba koja spaja namaze ima mogućnost da spoji podne sa ikindijom, a akšam sa jacijom. Dva namaska vremena se spajaju i postaju jedno namasko vrijeme. Spajat će namaze onda kada je njemu najlakše i kada mu najviše odgovara.
19. Prilikom spajanja namaza uči se jedan ezan i dva ikameta. Naprimjer, osoba koja želi spojiti podne i ikindiju, prvo će proučiti ezan, potom ikamet za podne, pa će klanjati podne dva rekata, a onda će ponovo proučiti ikamet za ikindiju i klanjati dva rekata ikindije.
20. Prilikom spajanja namaza obaveza je da se namazi klanjaju po redoslijedu: podne pa ikindija, akšam pa jacija.

(Minber.ba)

Ocijeni...
(2 glasova)

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

islam2– Osoba koja se utopila u ljubavi prema Svemogućem Allahu, ma kakva je nevolja snašla i ma kakav udarac sudbine dočekala, kod nje se ne povećava ništa osim blizine i ljubavi prema Allahu.

– Nema ništa ljepše od toga da se zaogrneš odjećom moralnosti i da se namirišeš osmijehom, jer, čak i ako je tvoj izgled drugima čudan i odbojan, on će iščeznuti pred snagom tvoga morala i uljudnosti.

– Dobro društvo je ono zbog kojeg živiš dva sretna života. Jedan na dunjaluku, a drugi na Ahiretu.

– Ne ostavljaj onoga ko ti je drag zbog jedne mahane ili pogreške, jer ko traži prijatelja bez mahane, ostat će bez prijatelja.

– Žalosno je i katastrofalno to što su ljudi spremni izbrisati svu tvoju lijepu historiju, zbog posljednjeg tvoga stava koji im se nije dopao.

– Ljepota je bezvrijedna bez razmišljanja, istinskih vrijednosti i morala.

– Budi uvijek spreman da daruješ oprost i samilost, učini svoje srce čistim i sjeti se da nas jednog dana neće biti na ovome svijetu.

– Sve stvari odlaze i ne vraćaju se, osim dove, ona odlazi sa nadom a vraća se sa darovima kojima smo se nadali.

– Nije prijateljstvo družiti se sa prijateljem što duže, već sačuvati prijateljstvo bez obzira na dužinu i težinu životnog puta.

– Čudan je čovjek; bježi od slušanja savjeta, al’ zato pažljivo sluša uvrede.

– Jezik je prijestupnik koji je zatvoren iza zubi. Ako ga, usljed nastupa srdžbe, pustiš, bacit će te u tamnicu kajanja, pred sud savjesti.

Postoje ljudi kojima je potrebna unutarnja ”plastična” operacija, poput: povećanja srca, isisavanja mržnje, zatezanja intelektualne mlitavosti i razbijanja zlih čelija u njihovim dušama.

(Saff.ba)

nedjelja, 08 Decembar 2019 00:00

Onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan

Ocijeni...
(3 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderis

allah3Braćo i sestre u islamu! Današnje hutba je inša-Allah na temu Onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan.
Pitanje tevekkula, tj. oslanjanja na Allaha, dželle še'nuhu, jedno je od najvažnijih pitanja koja zadiru u našu akidu (vjerovanje), pa je zbog toga veoma važno da tevekkul pravilno razumijemo i primijenimo u našim životima. Tevekkul na Allaha, azze ve dželle, je jedna od najvećih imanskih obaveza i jedan od najviših stepena tevhida i isti je vezan za sve ibadete i poslove mu’mina. Tevekkul etimološki znači oslanjanje, prepuštanje, predavanje, iskazivanje svoje nemoći i oslanjanje na drugog. U šerijatskoj terminologiji tevekkul ima značenje pouzdanja u Allaha, subhanehu ve te'ala, oslanjanja na Njega, prepuštanje svih stvari Njemu i traženje pomoći od Njega, uz činjenje propisanih i dozvoljenih djela i ulaganje maksimuma napora u svim hairli poslovima. Riječ tevekkul u jednini i množini, prošlom i sadašnjem vremenu i u imperativu spominje se u Kur'anu na 42 mjesta.

Ali prije nego bilo šta kažem na zadatu temu, saosjećajući sa našom braćom i sestrama, koji su prije nekoliko dana u Albaniji iskušani zemljotresom, koji je imao smrtne posljednice i veliku materijalnu štetu, podsjećam sebe i vas na hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ لَا تَقُومُ السَّاعَةُ حَتَّى يُقْبَضَ الْعِلْمُ وَتَكْثُرَ الزَّلَازِلُ وَيَتَقَارَبَ الزَّمَانُ وَتَظْهَرَ الْفِتَنُ وَيَكْثُرَ الْهَرْجُ وَهُوَ الْقَتْلُ حَتَّى يَكْثُرَ فِيكُمُ الْمَالُ فَيَفِيضُ (البخاري)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće nastupiti Sudnji dan, sve dok znanje ne nestane, dok zemljotresi ne učestaju, dok se vrijeme ne okrati, dok se ne rasprostrane smutnje i neredi, dok se ne proširi „el-herdžu“, tj. ubijanje i dok vam se ne poveća imetak, preko vaših potreba.“ (Buharija)

Braćo i sestre, dobro razmislimo o ovom hadisu čije sve pobrojane predznake preživljava ova naša generacija!
Suština tevekkula je u činjenju propisanih djela i oslanjanju na Allaha, dželle še’nuhu, Koji ih je i propisao, uz ubjeđenje da je sve u Njegovim rukama i da će se desiti samo ono što On želi.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 51. ajetu Sure Et-Tevbe:
قُلْ لَنْ يُصِيبَنَا إِلاَّ مَا كَتَبَ اللَّهُ لَنَا هُوَ مَوْلانَا وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ
Reci: „Neće nas zadesiti osim ono što nam je Allah odredio, On je Gospodar naš.“ I neka se mu'mini samo na Allaha oslone!
Citirani ajet braćo i sestre nas podučava vjerovanju u kader i oslanjanje na Allaha, subhanehu ve te’ala, Kojem pripadaju sve tajne. I uistinu su vjernici ubijeđeni da se sve dešava Allahovom, dželle še’nuhu, voljom i određenjem i oni se istinski oslanjaju na svoga Stvoritelja, nadajući se Njegovoj milosti i oprostu.
A u drugom dijelu 3. ajeta Sure Et-Talak, stoji:
…وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ إِنَّ اللَّهَ بَالِغُ أَمْرِهِ قَدْ جَعَلَ اللَّهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرًا
...Onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan! Allah će, zaista ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.
I uistinu je Allah, azze ve dželle, mu’minima dovoljan i jedini istinski oslonac, pa se oslonimo na Njega i u isto vrijeme uložimo maksimum truda, pa ćemo inša-Allah postići dobro obadva svijeta!

Ibrahim, alejhis-selam, i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao i ostali poslanici su najbolji primjer istinskog tevekkula, kada su onda kada su bacani u vatru, kada su napadani od neprijateljskih skupina, kada su nazivani lašcima i kada su progonjeni i u drugim prilikama govorili: حَسْبُنَا اللَّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيِلُ Dovoljan je nama Allah i divan je On Zaštitnik.
Imam Ibn Tejmije kaže: “Uistinu je oslonac na Allaha jedna od najvećih obaveza, upravo kao što je obavezna i iskrenost prema Allahu.”
Braćo i sestre, istinski i potpuni oslonac na Allaha, dželle še’nuhu, ne mogu ostvariti osim pravi mu’mini, kako stoji u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ ‏عِمْرَانَ بْنَ حُصَيْنٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏أَنَّ رَسُولَ اللهِ‏ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏‏قَالَ يَدْخُلُ الْجَنَّةَ مِنْ أُمَّتِي سَبْعُونَ أَلْفًا بِغَيْرِ حِسَابٍ لَا ‏يَكْتَوُونَ ‏وَلَا يَسْتَرْقُونَ وَلَا يَتَطَيَّرُونَ ‏وَعَلَى رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ فَقَامَ ‏عُكَّاشَةُ ‏‏فَقَالَ يَا رَسُولَ اللهِ ادْعُ اللهَ تَبَارَكَ وَتَعَالَى أَنْ يَجْعَلَنِي مِنْهُمْ فَقَالَ أَنْتَ مِنْهُمْ فَقَامَ رَجُلٌ آخَرٌ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللهِ ادْعُ اللهَ أَنْ يَجْعَلَنِي مِنْهُمْ قَالَ قَدْ سَبَقَكَ بِهَا ‏ُعُكَّاشَةُ (أحمد)
Prenosi Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ući će u Džennet od moga Ummeta sedamdeset hiljada bez polaganja računa, a to su oni koji ne liječe kej'om (žigosanjem), koji ne traže da im drugi uče rukju (već to sami sebi čine), koji se ne bave gatanjem i koji se istinski oslanjaju na svoga Gospodara.“ Pa je ustao Ukkaša i rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini od njih!” Reče: “Ti si od njih!” Pa je ustao drugi čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini od njih!” Reče: “Pretekao te Ukkaša!“ (Ahmed)

Braćo i sestre, trudimo se da budemo od pomenutih sedamdeset hiljada mu’mina, koji će u Džennet ući bez polaganja računa, a da bi to postigli čuvajmo se tri pomenute stvari i čvrsto se oslonimo na Allaha, dželle še’nuhu!
Sunnet je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kada izlazimo iz naših kuća da proučimo dovu i ko to učini postiže Allahovu, subhanehu ve te’ala, zaštitu, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏أَنَّ رَسُولَ اللهِ‏ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏‏قَالَ مَنْ قَالَ إِذَا خَرَجَ مِنْ بَيْتِهِ بِسْمِ اللهِ تَوَكَّلْتُ عَلَى اللهِ وَلَا حَوْلَ وَلَا قُوَّةَ إِلاَّ بِاللهِ يُقَالُ لَهُ هُدِيتَ وَوُقِيتَ وَكُفِيتَ فَيَقُولُ الشَّيْطَانُ لِشَيْطَانٍ آخَرٍ كَيْفَ لَكَ بِرَجُلٍ قَدْ هُدِيَ وكُفِيَ وَوُقِيَ (أبو داود)
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko kaže kada izađe iz kuće: „U ime Allaha, oslanjam se na Allaha i nema moći niti snage mimo Allahove!“ bude mu rečeno: „Upućen si, spašen i zaštićen!“ A šejtan kaže drugom šejtanu: „Šta ćeš sa čovjekom koji je upućen, spašen i zaštićen?“ (Ebu Davud)
Zaštita pomenuta u hadisu je zaštita Allaha, dželle še’nuhu, i to besplatna i trajna. Nije to zaštita zaštitarske agencije, policije ili vojske, koje ispostavljaju mjesečne račune ili koriste budžetska sredstva za svoje plaće i nije to zaštita onih koji su uz nas samo dok od nas imaju dunjalučku koristi!

Vjernici čine što je potrebno sa njihovu stranu i čvrsto se oslanjaju na Allaha, azze ve dželle, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏أَنَّ رَجُلاً قَالَ يَا رَسُولَ اللهِ أَعْقِلُهَا وَأَتَوَكَّلُ أَوْ أَطْلِقُهَا وَأَتَوَكَّلُ قَالَ إِعْقِلْهَا وَتَوَكَّلْ (الترمذي)
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao: „Allahov Poslaniče, hoću li svezati devu i osloniti se na Allaha ili ću je pustiti i osloniti se na Allaha?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Sveži je i osloni se na Allaha!“ (Tirmizija)
Braćo i sestre, nakon iskrenog vjerovanja i ulaganja maksimuma napora i želje da u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, budemo najboji imami, hatibi, karije, učitelji, učenici, studenti, doktori, borci, komandanti, policajci, specijalci, sudije, advokati, radnici, rukovodioci, političari, čobani, roditelji i komšije, istinski se oslonimo na Allaha, dželle še'nuhu, i tako ćemo postići dobro obadva svijeta!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i učini ih radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

Piše: mr. Elvedin Pezić

islamHvala Allahu živimo u vremenu kada insan može da nauči osnove vjere islama bez da vidi islamskog učenjaka uživo.

Putem interneta, youtubea, društvenih mreža, insan ima mogućnost i bez izlaska iz svoje kuće da nauči osnovne temelje vjere islama, i ne samo to i mnogo više od osnova vjere.

Osnove vjerovanja, temelji islama, temelji imana, komentar mnogih korisnih knjiga iz akide, fikha, hadisa, ahlaka, sve se to može nači na internetu.

Kako abdestiti, kako namaze klanjati, sve je to dostupno na našem jeziku potpuno i precizno pojašnjeno onima koji hoće da to nauče.

Također, pute interneta insan može da nađe odgovore na laži i potvore koje neprijetelji islama iznose o islamu.

Zašto sve ovo spominjemo?!

Iz razloga što je mnogo ljudi u okruženju Bosne koji u proteklom vremenu nisu imali priliku da se upoznaju sa orginalnim postulatima vjere islama, a sada hvala Allahu, putem interneta imaju mogućnost da se detaljno upoznaju sa islamom i njegovim savršenim principima.

Hvala Allahu, svakim danom sve je više onih koji su prevazišli prepreke islamofobije i odlučili se da se upoznaju sa islamom, a velik broj njih to kruniše svojim ulaskom u islam.

Islam je potpun, savršen, lijep, nudi odgovor na sva pitanja s kojima se insan sreće u svakodnevnom životu, potpuno odgovara ljudskoj prirodi, zato je samo potrebno da u izvornom obliku i dođe do ljudi, a nakon toga ljudi će to shvatiti i uzeti ga kao svoj životni put.

Nekada su ljudi putovali danima i mjesecima da bi naučili nešto novo ili se upoznali sa islamom, danas stvari stoje drugačije, iz svoje kuće, bez da to iko vidi i zna, možeš da naučiš vjeru islam.

Nekada prije, ljudima se putem medija mogao islam prikazivati kao nešto nazadno i ekstremno, ali su ta vremena iz nas jer ljudi danas imaju mogućnost da sami čitaju o islamu, iz njegovih izvora Kur’ana i sunneta.

Stoga je na muslimanima ogromna obaveza da iskoriste potencijale interneta, a i sve druge dostupne a dopuštene metode, da ljudima dostave islam onakakv kakav on u stvarnosti i jeste.

(Minber.ba)

nedjelja, 03 Novembar 2019 00:00

Kriza kulture milosti

Ocijeni...
(1 glasova)

Piše: Abdulvaris Ribo

islam2Uoči poslanja posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svijet je bio utonuo u duboki mrak. Nered je vladao u svim sferama života i to ne samo na Arabijskom poluotoku, nego i u cijelom svijetu. Prava i istinska vjera s kojom su dolazili raniji poslanici bila je skoro nestala. Obožavali su se kipovi i razni idoli, vjerovalo se u mnoga krivovjerja i praznovjerja. Ničiji život, čast i imetak nisu bili sigurni i zaštićeni. Jači su tlačili i porobljavali slabije, a bogati su iskorištavali siromašne.

To je bilo vrijeme kada se cijeli svijet suočavao sa krizom morala i moralnih vrijednosti. Vrijednost koja je tada bila najviše ugrožena bila je vrijednost milosti, koja skoro da je bila iščezla. To nam potvrđuju mnogi primjeri surovosti i nemilosti iz tog doba. Poznato je da su Arapi zakopavali živu žensku djecu i ubijali ih bez ikakve milosti, i to iz straha od sramote i siromaštva, međusobno su se ubijali i zbog najsitnijeg razloga, bespravno su uzimali imetak jetima, bili su rašireni nemoral, razvrat i kamata. Te prilike i stanje u kojem su živjeli Arapi najbolje nam je opisao Džafer b. Ebu Talib, radijallahu anhu, u razgovoru sa abesinskim vladarom Nedžašijem, kojem je, između ostalog, rekao: “Vladaru, mi smo bili ljudi koji su živjeli u neznaboštvu, obožavali smo kipove, jeli strvinu, činili bestidna djela, prekidali rodbinske veze, zapostavljali komšiluk, a oni jaki među nama tlačili su one slabe. Bili smo u takvom stanju sve dok nam Allah nije poslao poslanika, jednog od nas, čije su nam porijeklo, iskrenost, povjerljivost i čednost bili poznati. Pozvao nas je Allahu, da vjerujemo samo u Njega, i da samo Njega obožavamo, i da se odreknemo svih idola, koje smo prije obožavali mi i naši preci. Naredio nam je da govorimo istinu, da ispunjavamo emanete, da održavamo rodbinske veze, da se lijepo odnosimo prema komšijama, da se klonimo onoga što je zabranjeno, tuđe krvi, nemorala, lažnog svjedočenja, otimanja imetka siročadi i potvaranja čednih žena za nemoral. A naredio nam je da Allaha obožavamo, da Mu nikoga kao sudruga ne pripisujemo, da obavljamo namaz i da dajemo zekat…” (Ahmed i Ibn Huzejma, sahih)

Također, u okruženju, u moćnoj bizantijskoj kulturi, koja je bila utemeljena na snazi i sili, nije bilo mjesta za “kulturu milosti”. Perzija je patila od klasnog tlačenja koje je satiralo slabe i siromašne. U Indiji se žena spaljivala živa sa mužem nakon njegove smrti. Dugotrajni, krvavi i iscrpljujući ratovi vodili su se između plemena i naroda, bez ikakve milosti.

U takvim okolnostima u kojima je milost bila itekako potrebna, Uzvišeni Allah šalje Svoga miljenika i posljednjeg poslanika ljudskom rodu – Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da u cijelom svijetu i među svim ljudima proširi “kulturu milosti”, postavi temelj ophođenja prema drugima i svijetu oko sebe, u kojem će milost biti dominantna i pravda milošću određena i u kojem će čak i ratovi biti prožeti milošću.

Ova kultura, kultura milosti, došla je do izražaja u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, životu i teoretski i praktično. Podsticao je na milost, blagost i samilost, kritizirao je one koji su pokazivali nemilost i grubost, i ljudima pojasnio širinu te milosti koja obuhvata sve, i prijatelje i neprijatelje, i ljude i životinje…

Na ovaj način Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo bilo je početak širenja jedne nove kulture u čovječanstvu – kulture milosti i zbog toga ga i nazivamo Poslanikom milosti. To potvrđuje i nama poznati kur’anski ajet u kojem Uzvišeni kaže: “A tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107)

Prema tome, najveća manifestacija milosti koju nam je donio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ogleda se u tome što je čovječanstvo, uz Allahovu dozvolu, izveo iz tmina neznaboštva i zablude na pravi put.

Uzvišeni Allah kaže: “Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.” (Alu Imran, 164)

Pored toga što je bio milost koja je poslana čovječanstvu, stalno je podsticao i svoje sljedbenike da budu milostivi, o čemu govore mnogobrojni hadisi koje je izrekao:

“Milostivi će Svoju milost ukazati onima koji budu imali milosti prema drugima. Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji, pa će prema vama biti milostiv Onaj koji je na nebesima.” (Ebu Davud, br. 4936)

“Milost će biti odstranjena samo iz srca nesretnika.” (Ebu Davud, br. 4937)

“Vatri će biti zabranjen svaki čovjek koji je ljubazan, pristupačan, blag i dobroćudan.” (Tirmizi, br. 2488)

“Allah je blag i voli blagost, i daje uz blagost ono što ne daje uz grubost…” (Ebu Davud, br. 4802)

“U čemu se god nađe blagost, ukrasi ga, a gdje god nestane blagosti, to bude unakaženo.” (Ebu Davud, br. 4803)

“Kome bude uskraćena blagost, uskraćeno mu je svako dobro.” (Ebu Davud, br. 4804)

Kao i prije četrnaest stoljeća, tako je i danas “kultura milosti“ koju je utemeljio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u velikoj krizi, i to ne samo u našem odnosu prema ljudima općenito, nego i prema sljedbenicima kible, odnosno muslimanima. Zato je zadaća prije svega islamskih učenjaka, daija i vaiza da promiču i oživljavaju ovu zaboravljenu kulturu, onako kako ju je širio i oživljavao onaj koji je poslan kao “milost svjetovima”.

(Minber.ba)

Stranica 1 od 37

S5 Box