Sadržaj iz rubrike Duhovnost
Duhovnost

Duhovnost (452)

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

dzamija3Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Prokeleti šejtani inša-Allah ne mogu nauditi mu’minima. Uistinu je neprijateljstvo prokletog Iblisa i njegove družine prema čovjeku, sve do Sudnjega dana veliko i teško, a na nama pripadnicima ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je da se sa time upoznamo i kroz Kur’an i hadis naučimo, kako da se od njih zaštitimo.

Allah, dželle še’nuhu, u ajetima od 61. – 65. Sure Al-Isra’, govori o odbijanju prokletog Iblisa da Ademu, alejhis-selam, po naredbi Allaha, azze ve dželle, učini sedždu, o njegovoj molbi Allahu, subhanehu ve te’ala, da ga pusti do Sudnjega dana, da na razne načine zavodi ljude i Allahovoj, dželle še’nuhu, odluci da mu to dozvoli.

U 61. ajetu pomenute Sure, Allah, dželle še’nuhu, govori o Svojoj naredbi melecima za činjenje sedžde Ademu, alejhis-selam, i odbijanju prokletog Iblisa, da to učini:

وَإِذْ قُلْنَا لِلْمَلآئِكَةِ اسْجُدُوا لِآدَمَ فَسَجَدُوا إَلاَّ إِبْلِيسَ قَالَ أَأَسْجُدُ لِمَنْ خَلَقْتَ طِينًا(61)

I kada rekosmo melekima: „Učinite sedždu Ademu!“ – oni su su svi osim Iblisa učinili sedždu. Reče: „Zar da učinim sedždu onome, koga si od ilovače stvorio?“(61)

Allah, azze ve dželle, nas u citiranom ajetu podučava, da je prokleti Iblis odbio učiniti sedždu Ademu, alejhis-selam, zbog svoje oholosti i uvjerenosti da je on koji je stvoren od vatre, vrijedniji od Adema, alejhis-selam, prvog poslanika i čovjeka, koji je stvoren od ilovače.

Prokleti Iblis na ovaj način čini prvi grijeh, koji ga odvodi u totalnu neposlušnost; neću da kažem nevjerstvo, jer prokleti Iblis ne kaže da on ne vjeruje i on će se na Sudnjem danu pravdati da je on samo zavodio ljude, ali da nad njima nije imao nikakvu vlast.

Potom Allah, subhanehu ve te’ala, u slijedećem ajetu Sure Al-Isra’ govori da ga prokleti Iblis moli da ga ostavi do Sudnjeg dana, kako bi zavodio Ademove, alejhis-selam, potomke i kaže da će zavladati većinom ljudi:

قَالَ أَرَأَيْتَكَ هَـذَا الَّذِي كَرَّمْتَ عَلَيَّ لَئِنْ أَخَّرْتَنِ إِلَى يَوْمِ الْقِيَامَةِ لَأَحْتَنِكَنَّ ذُرِّيَّتَهُ إِلاَّ قَلِيلاً(62)

Reče: „Vidiš li ovoga kojeg si iznad mene uzdigao? Ako me ostaviš do Sudnjeg dana sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.“ (62)

U citiranom ajetu prokleti Iblis obećava da će većinom ljudi ovladati i da će na taj način oni biti njegova družina.

Potom Allah, dželle še’nuhu, govori prokletom Iblisu da je slobodan u svojoj nakani da zavodi ljude, ali da će on i oni koji ga budu slijedili imati potpunu kaznu u džehennemu:

قَالَ اذْهَبْ فَمَنْ تَبِعَكَ مِنْهُمْ فَإِنَّ جَهَنَّمَ جَزَآؤُكُمْ جَزَاءً مَوْفُورًا(63)

Reče: „Odlazi! Onima koji se za tobom budu poveli i tebi kazna džehennemska biće vam puna kazna!“(63)

Allah, azze ve dželle, u citiranom ajetu nagovještava Iblisu, Allah ga prokleo i njegovoj družini da će biti kažnjeni strašnom kaznom, a obećanje Uzvišenog Gospodara je istinito obećanje.

Potom Allah, subhanehu ve te’ala, govori Iblisu, Allah ga prokleo, na koji način će moći zavoditi ljude:

وَاسْتَفْزِزْ مَنِ اسْتَطَعْتَ مِنْهُمْ بِصَوْتِكَ وَأَجْلِبْ عَلَيْهِم بِخَيْلِكَ وَرَجِلِكَ وَشَارِكْهُمْ فِي الْأَمْوَالِ وَالْأَوْلاَدِ وَعِدْهُمْ وَمَا يَعِدُهُمُ الشَّيْطَانُ إِلاَّ غُرُورًا(64)

I zavodi glasom svojim, koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im sudrug u imecima i djeci i daji im obećanja! A šejtan ih samo obmanjuje!(64)

Allah, dželle še’nuhu, dozvoljava prokletom Iblisu da ljude zavodi i sa svojim glasom.

Ibn Abbas, radijallahu anhu, i Ibn Džerir kažu: „Pod „glasom svojim“ misli se na svakoga ko poziva griješenju spram Allaha, dželle še’nuhu.“ Neki kažu: „To je pjesma i zabava.“

Zar prokleti Iblis ne zavodi Bošnjake i Bošnjakinje i na koncertima, u luksuznim restoranima, dvoranama i pod vedrim nebom i to putem „estradnih zvijezda“ sa onu stranu Drine, a samo prije 26, 25, 24 i 23 godine otud se sijala smrt i otud se uništavalo sve što je imalo veze sa islamom i bošnjaštvom? Kako su samo neki Bošnjaci i Bošnjakinje naivni, gluhi i slijepi? Kako su lahko izgubili ponos i pamćenje i kako im je šejtan uljepšao njihova ružna djela? Neki Bošnjaci trguju sa svojom čašću i čašću svoga naroda, sa šejtanima od džina i ljudi se natječu u razvratu i izazivaju Allahovu, azze ve dželle, srdžbu. Oni zaboravljaju, a zaborav je vrlo opak neprijatelj malih naroda, čija sloboda se iz generacije u generaciju skupo plaćala…

Imam ibn Kesir tumačeći dio citiranog ajeta: „i budi im sudrug u imecima i djeci!“, kaže: „Što se tiče saučesništva u imecima, na to se odnosi ono što su sebi zabranjivali od stoke, kao što su bile deve, koje bi im donijele pet puta mladunčad na svijet i ako bi posljednje bilo muško, razrezali bi im uho i zabranjivali bi ih jahati i prepuštali bi ih svojim božanstvima (to je tzv. Behira) i deve koje su zavjetovali božanstvima, ako bi se vratili s’ puta ili ozdravili (tzv. Saiba) i što im se naređuje od trošenja imetka u griješenju spram Allaha i svaki imetak koji je sakupljen na pokvaren način, a troši se u onome što je zabranjeno. Što se, pak tiče djece, svako dijete koje rodi žena, a kod kojeg se grijeh učini nadijevanjem djetetu imena koje Allah ne voli, uvođenjem djeteta u vjeru s’ kojom Allah, dželle še’nuhu, nije zadovoljan, bludom, njegovim ubistvom ili zakopavanjem živog ženskog djeteta i slično…“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava, na koji način ćemo sticati porod, koji će uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć biti sačuvan šejtanskih spletki:

عَنِ إِبْنِ عَبَّاسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُول اللَّه صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَوْ أَنَّ أَحَدَهُمْ إِذَا أَرَادَ أَنْ يَأْتِي أَهْله قَالَ بِسْمِ اللَّه اللَّهُمَّ جَنِّبْنَا الشَّيْطَان وَجَنِّبِ الشَّيْطَانَ مَا رَزَقْتنَا فَإِنَّهُ إِنْ يُقَدَّرُ بَيْنَهُمَا وَلَدٌ فِي ذَلِكَ لَمْ يَضُرَّهُ الشَّيْطَان أَبَدًا (بخاري)

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas hoće da se sastane sa ženom i kaže: „U ime Allaha, Gospodaru odstrani šejtana i udalji ga od onoga sa čime me opskrbljuješ!“ Ako bude određeno da se začne dijete, neće mu nikada moći nauditi šejtan!“ (Buharija)

Dalje Allah, dželle še’nuhu, kaže da prokleti Iblis neće imati nikakva uticaja na Njegove iskrene robove:

إِنَّ عِبَادِي لَيْسَ لَكَ عَلَيْهِمْ سُلْطَانٌ وَكَفَى بِرَبِّكَ وَكِيلاً(65)

Ali, ti doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!(65) (Suretu Al-Isra’: 62.-65.)

Allah, azze ve dželle, potvrđuje da šejtani neće imati vlasti nad Allahovim, subhanehu ve te’ala, iskrenim robovima, a to su oni koji se pridržavaju Njegovih naredbi i čuvaju Njegovih zabrana, te oni koji se oslanjaju na Allaha, dželle še’nuhu i Njega uzimaju kao zaštitnika, a koga On, azze ve dželle, uzme pod Svoju zaštitu, on je uistinu potpuno siguran i sretan na obadva svijeta!

Kaže Allah, azze ve dželle, da nevjernike prepušta prokletim šejtanima i preporučuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da na njih ne priziva stradanje, pa u 83. i 84. ajetu Sure Merjem, kaže:

أَلَمْ تَرَ أَنَّا أَرْسَلْنَا الشَّيَاطِينَ عَلَى الْكَافِرِينَ تَؤُزُّهُمْ أَزًّا(83) فَلاَ تَعْجَلْ عَلَيْهِمْ إِنَّمَا نَعُدُّ لَهُمْ عَدًّا(84)

Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?(83) Zato ne traži da što prije stradaju! Mi im polahko dane odbrajamo.(84)

Braćo i sestre! Čuvajmo se prokletih šejtana i tražimo pomoć od Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas sačuva njihovih spletki i zala njihovih družina od ljudi! Imajmo na umu da je cilj prokletih šejtana da nas zavedu u griješenje, da nas udalje od iskrenog robovanja Allahu, dželle še’nuhu, da nas međusobno zavade i samim time na nas navedu Allahovu, azze ve dželle, srdžbu i kaznu…

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

subota, 13 Januar 2018 00:00

Poučna priča o snazi dove

Ocijeni...
(1 glasova)

dova1U priči koju prenosi šejh Ali et-Tantavi, on kaže: “Bio sam kadija u Siriji i dogodilo se da je grupa nas odlučila da provede noć kod jednog našeg prijatelja kada sam osjetio da teško dišem i da se gušim.

Tražio sam od mojih saputnika dozvolu da odem, ali su oni insistirali da ostanem tu noć s njima. Ali nisam mogao, kazao sam im da ću prošetati i udahnuti malo svježeg zraka. Ostavio sam ih i krenuo sam šetati po mraku, a onda sam iza jednog brežuljka čuo zvuk plača i dove.

Pogledao sam i ugledao ženu koja je izgleda bila u nevolji i jadu. Jako je plakala i iskreno dovila Allahu, s.v.t..

Prišao sam joj i upitao je: “Sestro, šta te to natjeralo da toliko plačeš?”

Ona je odgovorila: “Moj muž je grub i nepravedan čovjek. Izbacio me iz kuće, uzeo mi djecu i zakleo se da ih nikada više neću vidjeti, a nemam nikoga niti gdje da odem”.

“Zašto ne izneseš svoj slučaj kadiji”, upitao sam je.

Ona je nastavila još jače da plače: “Kako žena poput mene može doći do kadije?”

Šejh je završio svoju priču plačući: “Žena je sve ovo kazala neshvatajući da je Allah, s.v.t.., dovukao kadiju za njegov vrat direktno pred nju”.

SubhanaAllah! Ko mu je naredio da izađe u tami noći? Da se zaustavi tačno ispred nje i da je, kao kadija, pita za njene potrebe?

Šta je dovila ova jednostavna, siromašna žena da bi na nju bilo odgovoreno ovom brzinom i na ovaj način?

Svi vi koji osjećate bol i jad, koji mislite da se svijet okrenuo protiv vas, samo podignite svoje ruke prema nebu i nemojte reći: “Kako da riješim moje probleme?”Umjesto toga, budite ponizni pred Onim koji čuje i korake najmanjeg mrava.

Budite sigurni da vas očekuje nešto lijepo nakon vašeg strpljenja.

Zaista, Allah, s.v.t., vas ne iskušava ni iz jednog drugog razloga osim ako se u tome krije dobro za vas, čak iako mislite suprotno!

(IslamBosna.ba)

četvrtak, 11 Januar 2018 00:00

Šejtan je uistinu vaš neprijatelj

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

vatraBraćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Šejtan je uistinu vaš neprijatelj. Želja mi je da kroz zadatu temu podsjetim i sebe i vas na opasnost šejtanskih spletki, koji u svakom vremenu, pa i u ovom našem vremenu življenja izvršavaju obećanje dato Allahu, dželle še'nuhu, da će zavoditi ljude i da će među njima izazivati sukobe, čime će vjernici nerijetko bespotrebno trošiti snagu, zaboravljajući na to da su mu'mini braća i da je dužnost braće da se međusobo vole, uvažavaju i pomažu, te da se u slučaju zavađe, brzo izmire...
Kaže Allah, azze ve dželle, u 6. ajetu Sure Fatir:
إِنَّ الشَّيْطَانَ لَكُمْ عَدُوٌّ فَاتَّخِذُوهُ عَدُوّاً إِنَّمَا يَدْعُو حِزْبَهُ لِيَكُونُوا مِنْ أَصْحَابِ السَّعِيرِ
Šejtan je uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu od stanovnika vatre.
Na ljudima je da ga kao takvog razumiju i da se utječu Allahu, subhanehu ve te'ala, od njegovih spletki. On nekada unosi zle misli i uljepšava grijehe, a nekada odvraća od dobrih djela i pokornosti Allahu, dželle še'nuhu.
Šejtani su neposlušnici iz reda džina, koji među džinima i ljudima imaju svoje poslušnike i istomišljenike. Šejtani, čiji predvodnik je prokleti Iblis, su stvoreni od vatre. Prokleti Iblis se uzoholio i bio je neposlušan Allahu, azze ve dželle, pa je postao zakleti neprijatelj čovjeku kako bi ga prevario i poveo za sobom na stramputice i udaljio od Allahove, subhanehu ve te'ala, milosti i Njegova dženneta.

Prokleti šejtani čovjeku prave spletke od momenta njegova rođenja, pa sve do smrti. Oni mu neprestano uljepšavaju zlo i stramputicu, kako bi ga privukli i na taj način udaljili od pravog puta i oni mu obaveze i dobro čine teškim i nevažnim, kako bi ga odvratili od njihova činjenja. Šejtani na tom putu koriste razne metode.
Kada je Allah, dželle še'nuhu, stvorio Adema, alejhis-selam, naredio je melekima da mu učine sedždu. Svi su učinili sedždu osim Iblisa koji je odbio da učini sedždu Ademu, alejhis-selam, govoreći da je bolji od njega, o čemu govore 11. i 12. ajet Sure Al-A'raf:
وَلَقَدْ خَلَقْنَاكُمْ ثُمَّ صَوَّرْنَاكُمْ ثُمَّ قُلْنَا لِلْمَلآئِكَةِ اسْجُدُوا لِآدَمَ فَسَجَدُوا إِلاَّ إِبْلِيسَ لَمْ يَكُنْ مِنَ السَّاجِدِينَ(11)‏ "قَالَ مَا مَنَعَكَ أَلاَّ تَسْجُدَ إِذْ أَمَرْتُكَ قَالَ أَنَاْ خَيْرٌ مِنْهُ خَلَقْتَنِي مِن نَارٍ وَخَلَقْتَهُ مِنْ طِينٍ(12) 
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: „Učinite sedždu Ademu!“ I oni su učinili sedždu, osim Iblisa. On nije bio od onih koji su učinili sedždu.(11) Reče: „Šta te je spriječilo da učiniš sedždu, kada sam ti naredio?“ Reče: „Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.(12) 

Prokleti Iblis se uzoholio, čime je počimo grijeh radi kojega je proklet i udaljen od Allahove, azze ve dželle, milosti, te će zbog toga na Ahiretu biti kažnjen teškom kaznom.
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 50. ajetu Sure Al-Kehf:
وَإِذْ قُلْنَا لِلْمَلَائِكَةِ اسْجُدُوا لِآدَمَ فَسَجَدُوا إِلَّا إِبْلِيسَ كَانَ مِنَ الْجِنِّ فَفَسَقَ عَنْ أَمْرِ رَبِّهِ أَفَتَتَّخِذُونَهُ وَذُرِّيَّتَهُ أَوْلِيَاءَ مِنْ دُونِي وَهُمْ لَكُمْ عَدُوٌّ بِئْسَ لِلظَّالِمِينَ بَدَلاً
 A kad smo rekli melekima: „Učinite sedždu Ademu'“ - svi su učinili osim Iblisa, on je bio jedan od džina, pa se ogriješio o naredbu Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i njegov porod, pored Mene kao prijatelje prihvatati, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima?
Allah, dželle še'nuhu, nakon toga naređuje Iblisu da napusti džennet, kao što stoji u 34. i 35. ajetu Sure El-Hidžr:
 قَالَ فَاخْرُجْ مِنْهَا فَإِنَّكَ رَجِيمٌ(34) وَإِنَّ عَلَيْكَ اللَّعْنَةَ إِلَى يَوْمِ الدِّينِ(35) 
Reče: „Onda izlazi iz dženneta, proklet bio!(34) I neka je na tebe prokletstvo do Sudnjega dana!“(35)            

Time se njegova zavist i mržnja prema Ademu, alejhis-selam, i njegovu potomstvu povećala, pa je on zatražio od Allaha, azze ve dželle, da mu podari priliku do Sudnjeg dana, ne da se pokaje, već da se osveti Ademu, alejhis-selam, i njegovu potomstvu, tako što će ih neprestano obmanjivati i spletke im praviti. I Allah, subhanehu ve te'ala, udovoljava njegovoj želji i molbi...

U više predaja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori o tome da svaki čovjek ima svoje pratioce od meleka i džina, pa u tom smislu u predaji koju bilježi imam Muslim, stoji:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا، قَالَتْ: خَرَجَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مِنْ عِنْدِي لَيْلاً، فَغِرْتُ عَلَيْهِ، فَجَاءَ فَرَأَى مَا أَصْنَعُ، فَقَالَ: مَا لَكِ، يَا عَائِشَةَ؟ قُلْتُ: وَمَا لِي لَا يُغَارُ مِثْلِي عَلَى مِثْلِكَ؟!" فَقَالَ: أَقَدْ جَاءَكِ شَيْطَانُكِ؟!" قُلْتُ: يَا رَسُولَ اللهِ، أَوَ مَعِي شَيْطَانٌ؟ قَالَ: نَعَمْ. قُلْتُ: وَمَعَ كُلِّ إِنْسَانٍ؟ قَالَ: نَعَمْ. قُلْتُ: وَمَعَكَ يَا رَسُولَ اللهِ؟ قَالَ: نَعَمْ. وَلَكِنَّ رَبِّي أَعَانَنِي عَلَيْهِ حَتَّى أسلَمَ. (مسلم)

Prenosi Aiša, radijallahu anha: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jedne noći izašao od mene, pa sam bila ljubomorna. Kada se vratio i vidio me takvu, reče: „Šta ti je Aiša?“ Rekoh: „Kako ja ovakva da ne budem ljubomorna na tebe takvog?“ Reče: „Da ti nije došao šejtan?“ Rekoh: „Allahov Poslaniče, zar ja imam šejtana?“ Reče: „Da.“ Rekoh: „I svaki čovjek?“ Reče: „Da.“ Rekoh: „I ti Allahov Poslaniče?“ Reče: „Da. Samo što mi je pomogao moj Gospodar, pa je (šejtan) prešao na islam.“ (Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u drugoj predaji koju bilježi imam Muslim, kaže:
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: ‏مَا مِنْكُمْ مِنْ أَحَدٍ إِلاَّ وَقَدْ وُكِّلَ بِهِ قَرِينُهُ مِنَ الْجِنِّ وَ قَرِينُهُ مِنَ الْمَلاَئِكَةِ.‏ ‏(مسلم)

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema nikoga od vas, a da uz sebe nema pratioca od džina i pratioca od meleka.“ (Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas u citirana dva hadisa podučava da svaki čovjek ima uz sebe pratioca od šejtana, koji ga nadgleda i prati i trudi se da ga zavede i skrene sa pravoga puta. U tome je velika Allahova, dželle še'nuhu, mudrost, jer na taj način iskušava Svoje robove.
Šejtan može da dođe do ljudskog razuma i srca, na njemu jednostavan način.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas slijedećim primjerom podučava, kako trebamo da vodimo računa o svojim postupcima i da ne ostavljamo prostora za nagađanja i sumnje, te ukazuje na opasnost prokletog šejtana:
عَنْ اَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ اَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ كَانَ مَعَ اِحْدَى نِسَائِهِ، فَمَرَّ بِهِ رَجُلٌ فَدَعَاهُ فَجَاءَ فَقَالَ: ‏يَا فُلاَنُ، هَذِهِ زَوْجَتِي فُلاَنَةُ.‏ ‏فَقَالَ: يَا رَسُولَ اللَّهِ، مَنْ كُنْتُ اَظُنُّ بِهِ فَلَمْ اَكُنْ اَظُنُّ بِكَ.‏ فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: إِنَّ الشَّيْطَانَ يَجْرِي مِنْ الْإِنْسَانِ مَجْرَى الدَّمِ (مسلم)

Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio sa jednom od svojih žena, pa je pored njega prošao čovjek. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga pozva i reče: „O ti, ovo je moja žena, ta i ta.“ Reče: „Allahov Poslaniče, nisam ni pomislio nešto drugo.“ Reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Šejtan u čovjeku kruži isto kao što kruži krv.“ (Muslim)

Braćo i sestre! Čuvajmo se šejtanskih spletki, kroz izvršavanje Allahovih, azze ve dželle, naredbi i klonjenje Njegovih zabrana, te traženjem Njegove zaštite, a koga štiti Uzvišeni Gospodar, on je uistinu pod najboljom zaštitom!
Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

petak, 05 Januar 2018 00:00

Šta je za nas Bošnjake deveti januar

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

rs4Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Šta je za nas Bošnjake deveti januar. Za pomenutu temu sam se opredijelio iz razloga što se za četiri dana navršava punih 26 godina od proglašenja tako-zvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Naime 9. januara 1992. godine je na Palama tako-zvana Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini usvojila Deklaraciju o proglašenju tako-zvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koji je u Republika Srpska promijenjen 12. avgusta 1992. godine. Prema tome, 9. januar je početak provođenja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima.

Dok mi ovdje u našoj Domovini hvala Allahu, dželle še’nuhu, živimo u miru i slobodi, naš ucvijeljeni Ummet krvari i biva napadnut, zarobljavan, mučen i ponižavan u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi i drugim prostorima zemaljske kugle. Molim Allaha, azze ve dželle, da im pomogne na putu do slobode, pravde i blagostanja! Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da zulumćare, ma ko oni bili omete u njihovu zulumu i njihove spletke i silnu tehniku i ljude vrati i sruči na njih, zulumćare i učini ih ibretom za razumom obdarene!

Prihvatajući 9. januar za godišnjicu genocidnog entiteta Srbi su prihvatili nacionalističko, fašističko naslijeđe Miloševića, Karadžića i Mladića. Obilježavajući 9. januar kao dan Republike Srpske, Srbi nesvjesno priznaju agresiju i genocid i sve ono što je nastalo kao rezultat toga. To je priznavanje agresije, genocida, ekocida, etnocida, kulturocida, urbicida, elitocida, mučenja u koncentracionim logorima smrti, masovnih silovanja i masovnih i nasilnih protjerivanja, počinjenih u period 1992. – 1995. godina. Insistiranje na obilježavanju ovog datuma uprkos odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine direktno znači podržavanje i produžavanje politike koja je dovela do agresije i genocida.

Pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i našim potomcima, pa i nama samima.

Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na dio 217. ajeta Sure El-Bekare:

...وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّىَ يَرُدُّوكُمْ عَن دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا…

…Oni će se neprestano boriti protiv, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli…

Ova kur’anska istina ostaje sve do Sudnjega dana i o njoj nema polemike, a najčudnije je i najbolnije kada se ove kur’anske istine iskuse u vlastitim životima i iz toga se ne izvuče pouka.

Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao „nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“, razumijevajući to kao historijsko i demokratsko pravo srpskog naroda. Glavni redaktor Memoranduma, Srpski nacionalista Dobrica Ćosić ističe da je „ujedinjenje svih Srba u jednu državu historijski cilj srpskog naroda“. U cilju stvaranja „Velike Srbije“ izvršena je kompleksna politčko-psihološka priprema masa za ratna osvajanja, uz famozne mitinge i „događanja naroda“.

Važno je napomenuti da je i Memorandum SANU 2, iz 2012. godine u potpunosti na istom kursu, što bi trebalo da zabrine sve patriote naše Domovine!

Nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvana JNA (Jugoslovenska narodna armija), jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne formacije krnje Jugoslavije u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih, te izdajničkih srpskih snaga iz Republike Bosne i Hercegovine. Obzirom da Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, preduzete su zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja Bošnjaka.

Četnici su partizanske spomenice, kojima su se okitili poslije Drugog svjetskog rata, zamijenili kokaradama, koje su bile njihovo trajno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s’ koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, a živa izvađena djeca bacana u zrak i dočekivana na njih, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe takozvane JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine kupili, stavljeno je na raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze s’ islamom i muslimanima. I uživali su u svome zločinu smatrajući to velikom čašću, podvigom i pobjedom srpskoga naroda, a jadni li su narodi i pojedinci koji na zločinu gradiše vlastitu slavu!

Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu pravili razliku između: vjernika i ateiste, člana SDA i Pokreta za Jugoslaviju, manje pobožnog i više pobožnog, trijeznog i pijanice, onoga koji je jeo krmetinu i drugoga koji je nikada nije probao, onoga ko je udavao za njih i koji se ženio od njih i onoga koji to nije činio, onoga koji je bludničio i onoga koji je čuvao svoju čast, onoga koji je psovao svetinje i onoga koji to nije činio, onoga koji se zaklinjao u Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo i onoga koji je znao da je to farsa prisutna samo u bošnjačkim glavama… Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji način. Kada srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od devet godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je „udariti na čast žene muslimanke“ teže i od samog ubistva. Toga su zločinci bili svjesni, te su projekat silovanja sistematski provodili na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu dojenčad. Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje…

U tim okolnostima su naivni Bošnjaci očekivali efikasnu vojnu i humanitarnu pomoć međunarodne zejadnice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, uveden je embargo na uvoz oružja, što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo Međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu.

Genocid nad Bošnjacima na koncu XX stoljeća, od 1992. do 1995. godine, je jedan u nizu pokušaja srpskog i hrvatskog agresora da Republiku Bosnu i Hercegovinu međusobno podijele, te da je etnički očiste od Bošnjaka kao autohtonog naroda koji islam baštini kao vjeru, a dogovor u Karađorđevu između Miloševića i Tuđmana je potvrda tome. Srpski i hrvatski agresori su u ime veliko-srpskih i veliko-hrvatskih ciljeva počinili zločin nad onima koji su za njih poturice, balije ili Muslimani – Bošnjaci.

Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u tako-zvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i Bihaću, događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda. Bošnjaci su samo zato što su muslimani, a ne npr. kršćani ili višebošci, bili predmetom neviđenog genocida koji je imao za cilj njihovo biološko istrijebljenje kao i zatiranje njihovih: vjerskih, kulturnih i svih drugih obilježja. Sve to nije mogla da „čuje i vidi gluha i ćorava“ Evropa, koja se tješila da je humanitarna pomoć koju šalje potpuno amnestira, bez obzira što se u toj pomoći ponekad moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da opstanu, kao što su četkice i paste za zube, čačkalice, toalet papir i slično. Mojim hrabrim Žepljacima su u akciji padobran bacane i Biblije, te lanč-paketi sa svinjetinom…

Evropa i Zapad su zasigurno pali na ispitu kada su bezdušno posmatrali kako se Bošnjaci, jedan od najstarijih evropskih naroda, ubija i kako se ruše kulturna blaga, kojima bi se trebala ponositi Evropa i cijeli svijet.

U Republici Bosni i Hercegovini je proveden strašan genocid, a na njegovim temeljima je priznata i genocidna tvorevina dejtonska Republika Srpska, u čemu Međunarodna zajednica ima velike zasluge.

Braćo i sestre! Ne zaboravimo oružane agresije iz Srbije i Crne Gore i Hrvatske, na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima! Budimo budni i oprezni! Trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima, čekamo milost koljača i humanitarnu pomoć i adekvatnu reakciju bezdušne Međunarodne zajednice!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Zločince kazni zasluženom kaznom još na dunjaluku i učini ih ibretom za one koji pameti imaju! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

Autor: Šejh Junus Katrada

dovaPogledajte moć dove i nikada nemojte gubiti nadu u Allaha. Budite iskreni, znajte da Allah sluša i budite sigurni da će On, s.v.t., odgovoriti, ali ne prema vašem rasporedu. On će odlučiti kada je pravo vrijeme za vas i kada je treba da to bude. Uvijek imajte na umu da smo mi na Allahovom rasporedu, a ne obrnuto. Mi ne možemo diktirati Allahu kad želimo da se nešto dogodi. On ne požuruje ništa zbog žurbe nekoga.

Šejh Muhammed Hassan se približavao Kabi kada je jedan starac, koji je dovio, privukao njegovu pažnju. Njegova iskrenost i poniznost su bili kao magnet. Šejh mu je prišao nečujno kako ga ne bi uznemirio, te navodi kako je osjećao da će mu srce eksplodirati dok ga je posmatrao kako srčano dovi.

Šejh je klanjao dva rekata te je sjeo je pored njega plačući dok je posmatrao odnos ovog čovjeka sa njegovim Gospodarom. On kaže da je dugo sjedio pored njega, a za to vrijeme je još jedan muškarac primjetio kako starac dovi, te mu je prišao, poselamio ga. Starac nije odgovorio jer je toliko utonuo u svoju dovu da nije ni primijetio da mu se neko obraća. Prolaznik je onda izvukao veliku sumu novca i stavio je u krilo ovog starca i otišao. Nakon nekog vremena, starac je spustio ruke i pogledao u svoje krilo. Vidjevši novac nasmijao se, zaplakao i ponovo podigao ruke obraćajući se Allahu.

Kada je starac završio, šejh mu je prišao, poselamio ga, poljubio je njegovo čelo i kazao: “Halali što pitam, ali možeš li mi reći šta se dešava?” Starac se nasmiješio i jednostavno rekao: “A šta ti to znači da saznaš?” Šejh mu reče: “Tako ti Allaha, molim te da mi kažeš jer želim da znam”. I onda je plakao dok se starac nije sažalio i ispričao mu svoju priču.

“Sine moj, tako mi Allaha, došao sam ovdje u takvom stanju brige koje niko osim Allaha nije bio svjestan, a toliko sam bio uznemiren da samo Allah zna. Tako mi Allaha, nikada nisam ni od koga ništa tražio osim od Njega. Rekao sam Mu: “Moj Gospodaru, nalazim se u Tvojoj kući i ni od koga nisam ništa tražio, hoćeš li me Ti vratiti praznih ruku”. On je dalje nastavio: “Sine moj, tako mi Allaha, poslao mi je triput više nego što sam tražio…!”

Braćo i sestre, ko god se osloni na Allaha, On će mu biti dovoljan. Ko god se obrati Allahu, On će mu pomoći. Ko god svoj problem povjeri Allahu, Allah će ga izbaviti.

Nikada nemojte zaboraviti da je Allah sposoban da ispuni sve naše potrebe, samo je potrebno da budemo iskreni i uvjereni i neprekidno kucamo na Njegova vrata jer On nas nikada neće razočarati.

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

novagodinaBraćo i sestre u islamu! Današnja hutba je na temu Mu’mini (vjernici) ne obilježavaju Novu godinu.

Povodom dolaska Nove gregorijanske godine i njenog proslavljanja, što je kršćanski običaj, želim da podsjetim na bolnu činjenicu da ovaj događaj na žalost obilježavaju i neki od onih koji sebe smatraju muslimanima, nesvjesni da na taj način oponašaju druge narode, a svako oponašanje drugih znači udaljavanje od islama i njegovih propisa. Još je apsurdnije da veliki broj njih to čini uz činjenje harama, koji muslimane izvode iz islama.

Ako volimo Allaha, dželle še’nuhu, dužni smo slijediti sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa će nas Allah, azze ve dželle, zavoljeti i grijehe nam oprostiti, kao što stoji u 31. ajetu Sure Alu Imran:

قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!“ – a Allah prašta i samilostan je.

Svako činjenje harama, braćo i sestre izaziva Allahovu, subhanehu ve te’ala, srdžbu, a posebno činjenje harama od strane naroda koji su u teškim situacijama pomognuti da opstanu, onda kada su se neprijateljske vojske i njihovi pomagači udružili u želji da ih potpuno unište. Zar se smiju javno činiti grijesi i izazivati Allahova, subhanehu ve te’ala, srdžba u Zemlji kerameta, Zemlji u kojoj se širio miris šehidske krvi, Zemlji u kojoj su vojske meleka pomagale golobrade i goloruke borce Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine i zaustavljale neprijatelje, Zemlji dvije stotine hiljada šehida, Zemlji kojom su tekle rijeke šehidske krvi i rijeke suza ucvijeljenih majki, nena, supruga, djece i unučića, Zemlji u Potočarima 11. jula 1995.g. zgažene tek rođene bebe, Zemlji četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, među kojima je deset hiljada maloljetnih djevojčica, Zemlji stotina zloglasnih logora, Zemlji 614 do temelja porušenih džamija, Zemlji koja u sebi krije dijelove tijela heroja koji obespravljeni pogetih glava hodaju ovom bosanskom zemljom, Zemlji gazija koji su goloruki stajali pred tenkove i specijalne jedinice, koji su bosi gazili kroz neprijateljska minska polja, a danas su na birou, jer su njihova radna mjesta zauzeli rođaci i rodice i ljubavnice nekih korumpiranih političara, pa i neprijatelji ove zemlje, koji su se zapošljavali i još zapošljavaju po nacionalnom ključu, Zemlji u kojoj nije bilo kolektivne osvete nas Bošnjaka i Zemlji dobroćudnih ljudi koji ni neprijatelje ne znaju mrziti koliko to oni zaslužuju, Zemlji koju stoljećima pljačkaju i žele prisvojiti, a ona se odupire i svjedoči da ona pripada samo Allahu, dželle še’nuhu, a da smo mi samo njeni privremeni korisnici, za koje je u nekom njenom ćošku pripremljeno dva kvadratna metra zemljišta za privremenu kabursku kuću, koja je na jednu vodu i prokišnjava, pokrivena običnim daskama, bez izolacija, lima, tondah crijepa, bez vrata i prozora, bez fasade, centralnog grijanja, klima i video nadzora, kuće koja ne podliježe plaćanju poreza i koja ostaje do Dana kada će se u Sur (Rog) puhnuti, a ljudi iz kabura oborenih pogleda izaći, kao što Allah, dželle še’nuhu, kaže u 8. ajetu Sure El-Kamer:

خُشَّعًا أَبْصَارُهُمْ يَخْرُجُونَ مِنَ الْأَجْدَاثِ كَأَنَّهُمْ جَرَادٌ مُنْتَشِرٌ

Oni će oborenih pogleda iz kabura izlaziti, kao skakavci rasuti.

Nova godina se proslavlja širom svijeta, a najveću pažnju joj posvećuju Kršćani, koji ovaj praznik vežu za smrt pape Silvestra I, koji je umro 31. decembra 335. godine, a 1582. godine kada je bila reforma gregorijanskog kalendara početak Nove godine je promijenjen sa 25. decembra, na 01. januar i od tada je 31. decembar poznat u svijetu kao Silvester. Iz ovoga se jasno vidi da je došlo do odstupanja za nekoliko dana od navodnog datuma rođenja Isaa, alejhis-selam, tj. 25. decembra, kako to tvrde Kršćani.

Jedan od prepoznatljivih detalja vezanih za novogodišnje praznike je i Djeda Mraz. Prema Enciklopediji Britanici postojanje Svetog Nikole, kasnije Djeda Mraza, nije potvrđeno ni jednim historijskim dokumentom, tako da se ništa sigurno ne zna o njegovom životu osim da je vjerovatno bio biskup Myre u IV vijeku. Kao mladić putovao je u Palestinu i Egipat, a nakon povratka u rodno mjesto postao je biskup u Myri. Bio je zatvoren za vrijeme progona Kršćana od strane rimskog imperatora, a za vrijeme drugog imperatora je oslobođen. Prisustvovao je Prvom Koncilu u Nikeju, 325. godine. Sahranjen je u crkvi u Myri, a u VI stoljeću njegovo svetište je postalo veoma poznato. Darežljivost i dobrota po kojima je Sveti Nikola bio poznat prerasle su u legende o čudima koje je činio za siromašne i nesrećne. U Srednjem vijeku privrženost Svetom Nikoli raširila se po cijeloj Evropi. Transformacija Svetog Nikole u Djeda Mraza otpočela je 1823. godine. Prema legendi Djeda Mraz uz pomoć vilenjaka dostavlja darove dobroj djeci širom svijeta.

Prema tome, Djeda Mraz je isključivo vjerski simbol Kršćana i nema nikakve veze sa islamom i muslimanima, niti sa bosanskom tradicijom.

Podsjećam i sebe i vas na hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Hakim:

عَنْ أَبي سَعيِدِ الْخُدْرِيِّ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: لَتَتْبَعُنَّ سُنَنَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ شِبْرًا بِشِبْرٍ، وَذِرَاعًا بِذِرَاعٍ حَتَّى لَوْ دَخَلُوا جُحْرَ ضَبٍّ لَاتَّبَعْتُمُوهُمْ قُلْنَا: يَا رَسُولَ اللهِ الْيَهُودُ وَالنَّصَارَى قَالَ: فَمَنْ (حاكم)

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili.“ Rekosmo: „Allahov Poslaniče, Kršćane i Židove?“ Reče: „Koga drugog?“ (Hakim)

Tužno je braćo i sestre da ima veliki broj „muslimana“ koji su u slijeđenju nemuslimana prešli svaku mjeru i koji se ni po čemu ne razlikuju od njih. To njihovo slijeđenje ih nije amnestiralo od ubijanja i progona u toku posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, pa hoćemo li doći pameti i hoćemo li se vratiti izvorima naše vjere?

Potrebno je znati da je islamsko pravilo neslijeđenje onoga ko odstupa od Allahovih, subhanehu ve te’ala, propisa i od njih se treba razlikovati u: običajima, praznicima, vjeri, odjeći, govoru, ishrani itd.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud kaže:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَنْ تَشَبَّهَ بِقَوْمٍ فَهُوَ مِنْهُمْ (أبو داود)

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko oponaša neki narod, on je od njih.“ (Ebu Davud)

U ovom hadisu je veliko upozorenje svima onima koji oponašaju nemuslimane, jer ih to oponašanje svrstava u njihov red.

Imam Ibn Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onima koji slijede nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu obožavanja Stvoritelja, a tako isto i u svemu drugome što nije od naše vjere i što nam se ne dozvoljava.

Tako možemo zaključiti, da onaj ko ostavlja sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a slijedi običaje Jevreja i Kršćana, da može izaći iz islama, bez obzira koliko se on smatrao muslimanom i imao izvorno muslimansko ime.

I na kraju se braćo i sestre postavlja logično pitanje: „Šta činiti u ovoj noći?“ Odgovor je jednostavan: Ne pridavati joj nikakvu važnost u odnosu na druge noći. Ne obilježavati je nikakvim posebnim sijelima, večerama, kahvama, gledanjima novogodišnjeg programa, ne čestitati ga, ne kupovati djeci nikakve poklone, niti primati, već kao i ostalih noći na vakat leći spavati, ustati na noćni namaz i sabah i nastaviti živjeti islamski kao i do sada!

Braćo i sestre, izvršavajmo naše islamske obaveze, čvrsto se držimo Allahova, subhanehu ve te’ala, užeta i ne povodimo se za običajima i praznicima drugih naroda!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(4 glasova)

djedamraz1Nagrađena priča učenika vjeronauke iz Konjica na temu ''Djed mraz''. Vrijedi pročitati!

 

Ja živim u porodici koju čine babo, majka, brat i sestra.
Babo je najstariji i svaki dan ide na posao.
Majka ne ide na posao, ona radi po kući.

Kuha ručak, loži vatru, hrani seku i mjenja joj pelene.
Ja idem u školu a mlađi brat ne ide nego se kad je vako hladno ko sad, po čitav dan kliže majki po živcima.
On je još mali i ne shvata da ne može vani kada je hladno.
Ja idem u školu i moram se u školi fino ponašat da ne rekne učiteljica da me majka nije fino odgojila, a moram i dobro učiti da bi kad odrastem ko babo mogo imati dobar posao i zaraditi dovoljno para da mogu djeci kupiti šta žele.

Trebam biti dobar s drugovima i drugaricama jer su prijatelji važni u životu.
Moj babo i mama imaju prijatelje i oni nam nekad dođu na sijelo i donesu nešto slatko za mene i brata.
Nekad neko od njih donese i neku igračku, ali mi ih većinu kupi babo.
Jednom sam ja i babo šetali gradom i ja sam u izlogu vidio jednu finu igračku.
-Kako bi ja, babo, volio da imaš para pa da mi kupiš onu igračku iz izloga!, rekao sam babi jer nam je jednom i meni i bratu i mami rekao da moramo svoje želje izgovarati jer on ne zna naše misli.
Babo je pitao koju igračku želim i ja sam mu je pokazao u izlogu.
Bila je puno para jer je babo izrogačio oči i nabrao čelo.
Ja sam se rastužio jer sam znao da mi je ne može kupit.
Tad me pomilovao po glavi, poljubio u čelo i rekao mi:
-Babi, sine, sad nema para da ti kupi ovu igračku, ali ima neko ko puno voli djecu i može im ispuniti sve fine želje.
Samo trebaš da ga zamoliš.
Ja sam se obradovao i odmah pito babu možemo li otić kod njega da ga zamolim da mi da para da kupim igračku.
Babo me na to opet sa smješkom pomilovao po glavi i pokazao na džamiju.
-Sad ćemo sine otić na podne u džamiju, kad klanjamo i kad hodža počne učiti dovu i ti digni ruke Bogu i traži da ti da babi para za igračku.
-Hoće li odmah? pitao sma ga.
-Ne znam, ako Bog da, trebaš biti dobar, fino se ponašat, jer Bog prije da dobroj djeci ali prvo moraš tražiti.
-Znam, rekao si da sve želje treba govoriti.
-Tako je sine.
Samo kad tražiš od Boga ne moraš glasno, možeš i u sebi, on čuje i u sebi kad tražiš.
I ja sam tražio od Boga da mom babi da para da mi kupi igračku. Nakon namaza sam gledao u babu a on mi je rekao da se strpim.
Ja sam kasnije zaboravio na svoju želju al babo je nakon nekoliko dana došao s posla i u ruci donio onu igračku.

Razgoračio sam oči od sreće i ljubio babu.
Mama ga je pogledala ko što mene gleda kad uradim nešto što nije dobro i spomenula neki tepih a on joj je rekao, biće ako Bog da i za to, naplatio sam nešto što sam mislio da neću nikad i mislim da je ovo njegova nafaka.
Kasnije su njih dvoje veselo pili kafu a ja sam se s bratom igrao u hodniku.
Kad nam je nakon toga crkla veš mašina i kad je mama rekla babi da će morat negdje pozajmit jer se toliko veša ne može oprat na ruke ja sam čim sam čuo ezan otišo u džamiju i tražio od Boga da mom babi da para da kupi veš-mašinu.
Mislio sam da će opet trebat nekoliko dana ali Bog je babi dao pare odmah jer su nam idućeg jutra radnici s kombijem dotjerali veš mašinu ispred našu zgradu i pitali gdje stanuje moj babo da je iznesu.
Kasnije sam tražio od Boga puno stvari, pley stejšn, kopačke i da se sviđam Naidi iz prvog C ali mi te želje Bog nije ispunio jer, kako mi je rekao babo, Bog ispunja samo dobre želje.
A ja sam kasnije kad je Naida nakon dva dana rekla da joj Orhan više nije simpatija shvatio da je bolje što mi nije ispunio želju jer bi tako i mene ostavila čim joj ne bi mogao kupiti dvojni C na velikom odmoru. )
Kad dođe Nova godina neki moji prijatelji iz razreda imaju novogodišnje želje i pišu Deda Mrazu da im ih ispuni.
Ja ne pišem jer mi je babo rekao da Deda Mraz opet mora tražiti od Boga, a kako ja to znam i mogu i sam tražiti od Boga nije dobro da zahmetim čojeka.
Pogotovo što mi je mama rekla da od svih u kući meni Bog najbolje ispunja želje.
Jednom me čak zamolila da i njenu želju za novom peglom tražim pa sam tražio i kad sam navečer rekao babi šta sam taj dan tražio od Boga on se veselo nasmijao a mama je pocrvenila i otišla u kuhinju.
Za nekoliko dana mama je peglala s novom peglom.

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

jerusalem2Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Ummet, Palestina, Kuds i Mesdžidu-l-Aksa na udaru neprijatelja. Neposredan povod za ovu temu je višegodišnje uništavanje muslimanskih zemalja, kontinuirani genocid Cionista nad nezaštićenim Palestincima i sramna odluka Američkog predsjednika u pogledu priznavanja Jerusalema za glavni grad Izraela.

Mediji su na žalost navikli svjetsko javno mnijenje da vijesti o stradanju muslimana širom svijeta pored njih prolaze kao i bilo koja vijest iz kulture ili sporta, u kojoj se samo navode brojevi novih žrtava, bez bilo kakve osude počinioca istih. Svakodnevno se na društvenim mrežama objavljuju stravični prizori ubistava, mučenja i ponižavanja Palestinaca, većinom djece i žena, a niti jedna od vlada muslimanskih zemalja ozbiljno ne osuđuje pomenute zločine, a kamoli da povuče određene diplomatske i druge poteze u cilju zaštite elementarnih ljudskih prava nezaštićenih Palestinaca, kojima su Cionisti okupirali Zemlju na kojoj grade nova cionistička naselja i stežu obruč oko Mesdžidu-l-Aksa.

Zemlje članice Organizacije islamske saradnje (OIC) odbacile su prošle sedmice na Vanrednom samitu u Istanbulu odluku američkog predsjednika o priznanju Jerusalema kao glavnog grada Izraela i pozvale Međunarodnu zajednicu da prizna Istočni Jerusalem kao prijestolnicu Palestine.

I sve se završilo na tome! E moj Ummete, koji se ponosiš sa preko milijardu i sedam stotina miliona svojih pripadnika, a danas se nizašta ne pitaš i ozbiljno ne učestvuješ ni u kakvim značajnim globalnim procesima, pa te se stoga nekoliko miliona Cionista u okupiranoj Palestini i svijetu ne plaši, niti ti pridaje bilo kakvu važnost, jer smo kako je to najavljeno u hadisima postali غُثَاءٌ كَغُثَاءِ السَّيْلِ „kao pjena na vodi“!

Pozadina kontinuiranih cionističkih napada se vidi iz njihovih jasnih ciljeva, te poimanja svijeta, koji oni dijele na dva dijela: Židove i ostale. Židovi su po njima odabrani narod, a svi ostali su zli ljudi.

Dozvola uzurpiranja tuđih svetinja je dio njihovog vjerskog ubjeđenja, o čemu Kur’an govori u 75. ajetu Sure Alu Imran:

…ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُوا لَيْسَ عَلَيْنَا فِي الْأُمِّيِّينَ سَبِيلٌ وَيَقُولُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ وَهُمْ يَعْلَمُونَ

Oni govore: “Nama nije grijeh što učinimo neukima.” I oni na Allaha svjesno iznose laži!

Braćo i sestre, ovo su riječi Stvoritelja svjetova, riječi Silnog i Mudrog, govor Onoga Koji nije rodio niti je rođen, govor Onoga Koji zna ono što ljudi javno i tajno rade, govor Onoga Koji zna šta ljudi misle, Onoga Koji zna sva došaptavanja, Koji zna sve pregovore, ugovore i rezolucije, Koji zna za sva veta, Koji zna za silu silnika, Koji zna za spletke spletkaroša, Koji zna za marionetske režime, Koji zna za one koji prodaju svoje narode za šake dolara i varljive položaje, Koji zna za one koji džennete daju u bescijenje i mijenjaju ih za ono što im se ponudi od dunjaluka, Koji daje nafaku crvu u utrobi Zemlje, Koji zna za svoje robove u okupiranoj Palestini, Koji zna za tek rođenu na zvjerski način ubijenu djecu u: Prijedoru, Potočarima, Tuzli, Sarajevu, Bihaću, Mostaru, Gornejm Vakufu, Gazi, Kudsu, Bagdadu, Basri, Halepu, Kabulu, Kandaharu, Kašmiru i Mijanmaru, Koji zna za obespravljene siromahe i bijednike, Koji zna za bogate profitere koji nemaju milosti prema bijednicima, koji umjesto da rađaju, odgajaju i školuju djecu, hrane i vodaju pse ili psi vodaju njih… On sve zna i kada On kaže „Budi!“ i ono bude. Neka je Uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

Palestina je muslimansko-arapska zemlja čiji je glavni grad Kuds. U Palestini ima više svetih mjesta, a najvažnija su Mesdžidu-l-Aksa i Ibrahimova, alejhis-selam, džamija. Površina Palestine je 27 000 kvadratnih kilometara, a graniči sa Egiptom, Sirijom, Jordanom i Libanom. Palestinaca ukupno ima 7,3 miliona, ali danas ih tek 2,8 miliona živi u Palestini (ili 39%). Nakon okupacije od strane Cionista oko 4,4 miliona (61%) Palestinaca postaje dijasporom.

Kršćani su okupirali Kuds 1099. godine, uz pokušaj okupacije cijele Palestine. Pod komandom Salahudina El-Ejjubija, 1187. godine oslobođen je Kuds, nakon Bitke na Hittinu i vraćen je u posjed muslimanima. Potpuno oslobađanje Palestine bilo je 1291. godine. Britanija je okupirala Palestinu 1917. godine, a okupacija je trajala sve do 1948. godine. Projekat naseljavanja Palestine Jevrejima je realiziran uz pomoć Engleske kao kolonijalizatora i Sjedinjenih Američkih Država. Palestinci su se odupirali tome u nekoliko revolucija, ali su sve ugušene.

Odmah nakon povlačenja Engleza iz Palestine, Cionisti su proglasili formiranje jevrejske države (Izrael) i to 14. maja 1948. godine. Cionisti su 1967. godine okupirali cijelu Palestinu, Sinaj i Golansku visoravan, a 1982. godine i južni dio Libana.

Palestinska Oslobodilačka organizacija (PLO) formirana je 1964. godine, a 1965. godine formira se pokret „Fatah“, koji u svome programu ima oslobađanje cijele Palestine. Od 8. decembra 1987. godine počela je Intifada (Ustanak) u Palestini protiv cionističeke okupacije, te su formirani islamski odbrambeni pokreti „Hamas“ i „El-Džihadu-l-islami“, baš u vrijeme kada je PLO počeo političke pokušaje za proglašenje Države mirnim putem zaboravivši da rađanje podrazumijeva borbu, žrtvu i bol.

Formiranje države Izrael je politička i historijska prevara, a po riječima Rože Garodija: „Izrael ne posjeduje legitimitet; ni historijski, ni Biblijski, ni pravni, u pogledu prostora na kojem je osnovan!“

Izrael ne odustaje od svojih snova o proširenju i njihova zamišljena zemlja ili kako oni kažu “Obećana zemlja” se proteže između Nila i Eufrata. Oni ne poštuju međunarodne konvencije i kada god potpišu primirje, oni ga u stvari razumiju samo kao novu pripremu za još žešći napad u cilju ostvarenja zacrtanih ciljeva.

Cionisti smatraju Kuds jednim od najvažnijih pitanja Jevreja, jer se tamo po njihovu mišljenju nalazi njihova kibla, koju su izgubili prije 2000 godina. Zato ne čude riječi Bena Goriona: „Izrael nema nikakve vrijednosti bez Kudsa, a Kuds nema nikakve vrijednosti bez Hrama!“

Jedan od najekstremičnijih cionističkih vođa je 17. septembra 1998. godine između ostalog rekao: „Iznad zemlje Hrama će se zavioriti zastava Izraela, tamo neće biti ni Stijene, ni Kupole, ni džamije, nego samo zastava Izraela. To je sveta zadaća naše generacije“.

Cionisti tvrde da se na mjestu današnjeg Mesdžidu-l-Aksaa nekada nalazio tzv. Solomonov hram, a država Izrael je, prema njihovim shvatanjima, nezamisliva bez tog Hrama. Zato je potrebno pronaći bilo kakav dokaz da se Hram tu nekada doista i nalazio kako bi se dobio “legitimitet” za njegovu ponovnu izgradnju. Naravno, prije toga treba srušiti Mesdžidu-l-Aksa i zaposjesti njegov harem ili barem njegov veći dio.

Palestinci su uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć bez obzira na velike ljudske i materijalne žrtve apsolutni pobjednici. Njih cionistički zločini ujedinjuju, oni ih uče na podnošenje teškoća i oni ih prisiljavaju da se samoorganiziraju i da se neprijatelju usprotive svom žestinom!

Od 08.12.1987. godine traje Intifada (Ustanak) u Palestini protiv cionističke okupacije. Intifada će inša-Allah trajati do konačnog oslobođenja Palestine. To će se inša-Allah desiti povratkom Isa’a, alejhis-selam, i konačnim okršajem sa Dedžalom i Cionistima, kada će po hadisima i drveće i kamenje progovoriti, osim drveta garkad i govoriti: يَا مُسْلِمُ يَا عَبْدَ اللَّهِ هَذَا يَهُودِيٌّ خَلْفِي فَتَعَالَ فَاقْتُلْهُ „Muslimanu, Allahov robe, iza mene je Židov, dođi i ubij ga!“ (Muslim)

Braćo i sestre, šta mi možemo učiniti za Ummet, Medžidu-l-Aksa, Kuds i Palestinu? Mi možemo i trebamo učiniti slijedeće: 1) stalno upućivati dove Allahu, subhanehu ve te’ala, za pomoć Ummetu i Palestincima, 2) širiti istinu o Ummetu i Palestini i zločinačkim namjerama Cionista, posebno u pogledu rušenja Mesdžidu-l-Aksaa, 3) organizirati demonstracije podrške ugroženim muslimanima i protivljenja neprijateljskim zločinima, 4) bojkotovati cionističke proizvode i proizvode njihovih pomagača i 5) novčano pomoći ugroženim muslimanima, a posebno Palestincima.

Braćo i sestre, neka naša briga za Ummet i Palestinu i iznalaženje načina za pružanje pomoći bude naš stalni zadatak i natječimo se u činjenju dobrih djela kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Učini nas od onih koji iskreno vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijede njegov sunnet! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Učini nas oslobodiocima i šehidima Palestine, Kudsa i Mesdžidu-l-Aksaa! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

petak, 15 Decembar 2017 00:00

Ti si uistinu najljepšeg ahlaka

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

muhamed1Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Ti si uistinu najljepšeg ahlaka. Ista je pisana prema djelu Zapečaćeni džennetski napitak, autora Safijjur-Rahmana El-Mubarakfurija. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je odgojio Njegov Gospodar i samo On tako odgaja i On o njegovom odgoju u 4. ajetu Sure El-Kalem, kaže: وَإِنَّكَ لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ Ti si, uistinu najljepšeg ahlaka.

Na kraju pomenutog djela autor piše: „Najljepše što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjedovao, bila je počast od Allaha, dželle še’nuhu, da primi Objavu i umijeće da je prenese ljudima. Bio je blag i tolerantan, sklon oprostu kada treba, strpljiv pri nedaćama i posjedovao je svojstva kojima ga je Allah, dželle še’nuhu, počastio.

Sve nedaće i svi problemi na koje je nailazio pojačavali su kod njega strpljivost i iman. Prema nepristojnom neznalici Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je bio pažljiv.

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أَنَّهَا قَالَتْ: مَا خُيِّرَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ بَيْنَ أَمْرَيْنِ إِلَّا أَخَذَ أَيْسَرَهُمَا مَا لَمْ يَكُنْ إِثْمًا فَإِنْ كَانَ إِثْمًا كَانَ أَبْعَدَ النَّاسِ مِنْهُ (البخاري)

Kaže Aiša, radijallahu anha: “Kada bi se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, našao u dilemi između dvije stvari ili dva problema, izabrao bi uvijek lakši put rješavanja, ako nije grijeh, a ako je bio u pitanju grijeh, on je bio prvi čovjek koji bi ga odbacio.” (Buharija)

Nikada se nije nikome svetio zbog sebe lično. Osveta bi dolazila zbog kršenja Allahovih, dželle še’nuhu, propisa i radi Allaha, subhanehu ve te’ala. Rijetko se kada ljutio, a vrlo brzo mirio.

Posjedovao je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, veliku darežljivost i plemenitost prema slabijim i nejakim i pomagao je siromasima.

Kaže Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek, posebno uz ramazan, kada ga je najviše posjećivao Džibril… Bio je brži da učini dobro djelo nego jaki vjetrovi.” Kaže Džabir, radijallahu anhu: “Nikada nije od njega nešto zatraženo, a da je rekao: „Ne.”

Bio je hrabar, neustrašiv i smion i smatran je najhrabrijim čovjekom. Prisustvovao je mnogim teškim situacijama, iz kojih su više puta bježali čak i oni najhrabriji. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je bio čvrst i nepokolebljiv i išao je u susret problemu, a nije bježao od njega. Nije se povlačio, a zna se da nije bilo i među najodvažnijim ljudima onih koji su, ne jednom, odustajali od teških zadataka i pravili odstupnicu, osim Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, kaže: „Kada bi smo se našli licem u lice s’ neprijateljem, obuzeo bi nas strah i groznica, pa bi se ugledali na Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, bogobojaznost i neustrašivost. On je bivao najbliži do neprijatelja.”

Enes, radijallahu anhu, kaže: “Jedne noći u Medini, ljude je probudio strašan glas. Oni pohrliše prema tom glasu, pa ih susrete Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, koji se vraćao. Otišao je prije njih da vidi šta je to. Jahao je neosedlanog konja Ebu Talhe, radijallahu anhu, a oko vrata mu je visila sablja. Reče: ”Ne brinite se, ne brinite se! To su bili morski talasi!” (Muslim)

عَنْ أَبِي سَعِيدٍ الْخُدْرِيِّ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ: كَانَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَشَدَّ حَيَاءً مِنَ الْعَذْرَاءِ فِي خِدْرِهَا فَإِذَا رَأَى شَيْئًا يَكْرَهُهُ عَرَفْنَاهُ فِي وَجْهِهِ (أحمد)

Bio je veoma stidan i obazriv. Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, je rekao: “Bio je stidljiviji od mlade pod duvakom. Kada mu nešto nije bilo po volji, to se očitavalo na njegovu licu.” (Ahmed)

Nije nikada upadljivo gledao nekome u lice. Uvijek je imao spušten pogled. Duži mu je bio pogled u zemlju nego pogled u nebo i pogled mu je posjedovao snagu zapažanja. Nije sa sagovornikom razgovarao o bestidnim stvarima i omrznutim temama, nije zapamćeno da je neko od njega prenio nešto ružno, nije direktno nikoga kritikovao, već je govorio: “Šta misliš da neko učini tako i tako?”

Bio je najpravedniji čovjek. Volio je opraštati i govorio je iskreno. Veoma je cijenio emanet, što su potvrdili i njegovi prijatelji i neprijatelji i zbog toga je prije poslanstva nosio nadimak “El-Emin” (Povjerljivi). Tražili su i prije islama njegov sud o mnogim stvarima.

Tirmizija prenosi od Alije, radijallahu anhu, da je Ebu Džehl rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Mi ne smatramo tebe lašcem, ali mislimo da je lažno tvoje poslanstvo.” Na to je Allah, dželle še’nuhu, objavio 33. ajet Sure El-En’am:

قَدْ نَعْلَمُ إِنَّهُ لَيَحْزُنُكَ الَّذِي يَقُولُونَ فَإِنَّهُمْ لاَ يُكَذِّبُونَكَ وَلَكِنَّ الظَّالِمِينَ بِآيَاتِ اللَّهِ يَجْحَدُونَ

Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi. (Suretu El-En’am; 33.)

Herakle je pitao Ebu Sufjana: “Da li ga optužujete da je bio lažov prije nego je počeo govoriti što govori (prenositi Objavu)?” Odgovorio je: “Ne.”

Bio je veoma tolerantan i daleko je bio od oholog čovjeka. Nije dozvoljavao da mu se ustaje i poklanja, kao što se poklanjalo kraljevima. Posjećivao je siromahe i družio se sa njima. Uslišavao je želje posluge i sjedio je sa svojim ashabima kao jedan od njih. Aiša, radijallahu anha, priča: “Popravljao je sebi nanule, šio odjeću i radio kućne poslove, kao što i vi radite. Bio je čovjek kao svaki drugi, čistio bi svoju odjeću, muzao svoju ovcu i sebe opsluživao.”

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je kao nijedno drugo ljudsko biće, poštivao dogovor i zadanu riječ. Čuvao je rodbinske veze i bio je najmilostiviji, najosjećajniji i najblaži u ophođenju sa ljudima. Bio je druželjubiv, odgojen, jednostavan i veoma pažljiv. Bio je daleko od pokvarenosti, ogovaranja, podlosti i nije uzvraćao zlo zlim.

Nije dozvoljavao da iko u društvu ide iza njega. Nije ni u odjeći ni u ishrani odskakao od svoje posluge. Volio je opslužiti one koji su njega opsluživali. Svojoj posluzi nije nikada rekao ni “uf” i nije ih ružio za neurađeni posao.

Nije mrzio siromahe zbog njihovog siromaštva i išao je siromašnim na dženaze. Na putovanjima je obavljao poslove kao i drugi. Jedanput je naredio da se skuha ovca. Jedan ashab je rekao da će je zaklati, drugi oguliti, treći skuhati, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da će sakupiti drva da se naloži vatra. Ashabi mu rekoše da ga oslobađaju tog posla, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, im reče:

قَدْ عَلِمْتُ أَنَّكُمْ تَكْفُونِّي وَلَكِنْ أَكْرَهُ أَنْ أَتَمَيَّزَ عَلَيْكُمْ فَإِنَّ اللَّهَ يَكْرَهُ مِنْ عَبْدِهِ أَنْ يَرَاهُ مُتَمَيِّزًا عَنْ أَصْحَابِهِ.

“Znam da bi ste to uradili umjesto mene, ali me mrzi da se razlikujem od drugih. Zaista Allah ne voli vidjeti čovjeka da se razlikuje od svoga društva.” Nakon toga je ustao i sakupio drva.

Braćo i sestre, trudimo se da sve pobrojane osobine Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što je sastavni dio njegova sunneta, pretočimo u naše živote! Budimo od onih koji se natječu u dobru i koji se nadaju njegovu šefa’atu (zauzimanju) na Sudnjem danu i žude za njegovim društvom i društvom ostalih poslanika, šehida i dobrih mu’mina, u džennetima koji su za njih pripremljeni!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Učini nas od onih koji iskreno vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijede njegov sunnet! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

utorak, 12 Decembar 2017 00:00

Razgovor sa profesorkom Shuruq Naguib

Ocijeni...
(0 glasova)

naukaShuruq Naguib je svoj doktorat iz islamskih nauka stekla na Univerzitetu u Mančesteru, na Odsjeku za bliskoistočne studije. Njeno istraživanje obuhvata dvije ključne oblasti: klasičnu i predmodernu intelektualnu i tekstualnu tradiciju, posebno hermeneutiku Kur’ana i obredoslovlje, i muslimanske odgovore na modernost, s fokusom na to na koji način savremene muslimanske učenjakinje kao i one iz 20. stoljeća iščitavaju tradiciju, kako bi na intelektualnom i društvenom nivou razvile svoj vjerski autoritet kao poznavateljice tradicije. Posljednjih godina profesorica Naguib razvila je interes za temu islama u Velikoj Britaniji te je kao ko-autorica učestvovala u izradi studije “Muslim Women Reading Religious Texts in Britain and Egypt” (2010-2011). Također je uključena u pružanje podrške proučavanju islamskih nauka u Velikoj Britaniji kroz svoj položaj privremene kopredsjedavajuće Britanske asocijacije za islamske nauke (BRAIS). Istraživački interesi profesorice Naguib obuhvataju: klasičnu egzegezu Kur’ana (intertekstualnost i hermeneutika); predstavljanje žena u Kur’anu; obredoslovna etika u islamu; rod u islamskoj misli; savremene tumačice Kur’ana (muslimanski feminizam); (dis)kontinuitet između tradicionalne i savremene islamske misli; Bintuš-Šati’: prva sunijska egzegetkinja i hermeneutičarka.

Spomenuli ste da kavvama u porodici ne znači da žena automatski nije u poziciji da proizvodi znanje jednako kao muškarac. S druge strane, koliko je meni poznato, u klasičnim tefsirima u značajnoj meri postoji konsenzus o kavvami u porodici. Međutim, kad čitamo radove istaknutih muslimanskih misliteljki 20. i 21. veka, vidimo da su one posebno fokusirane na reiščitavanje 34. ajeta 4. sure An-Nisa i pitanje muške kavvame. Kako vi sagledavate usredsređenost savremenih misliteljki na navedeni ajet?

 

Mislim da postoje dva razloga za taj fokus, jedan je ono što neki nazivaju „feministička hermeneutika Kur’ana“ – malena oblast u kojoj djeluje samo nekoliko žena i muškaraca. I drugi, hitnost rješavanja svakodnevnih problema u muslimanskom društvu, posebno u porodici. Porodica se u većini muslimanskih društava (čak i u onim sekularnim) veže za predmodernu fikhsku tradiciju, što stvara neku vrstu sukoba između savremene stvarnosti u kojoj su žene zaposlene i obrazovane jednako kao muškarci i propisa koji ne prate tu promjenu društvene stvarnosti. Uloge muškaraca i žena su se promijenile, broj obrazovanih žena u poređenju s onim prije nekoliko stotina godina je ogroman. To su neki od razloga za usmjerenost na ovu temu. Svakako da je jedan od njih i utjecaj orijentalističke literature koja govori o potlačenosti žena unutar muslimanske porodice, kao i principi ljudskih prava.

 

Feministička hermeneutika fokusirala se na urgentne probleme, posebno na krizu u društvu izazvanu određenom vrstom kodifikacije srednjovjekovnih zakona. Kao što Vail Hallak navodi, kodifikacija zakona nikako ne doprinosi promjeni društvene stvarnosti i ne predstavlja način na koji je Šerijat djelovao u prošlosti, kad je bio mnogo fleksibilniji i fluidniji. Tada niste mogli kodificirati nečije mišljenje s ciljem da ono postane zakon koji primjenjuje država. Kadije i muftije su se mogle pozvati na svoje mezhebe i odabrati jedno od mišljenja. Nasuprot tome, kod kodificiranja islamskog porodičnog zakona imate pribjegavanje samo jednom tumačenju, što je vrlo problematično. Ovakav postupak je izazvao brojna razilaženja sa stvarnošću koju ljudi žive. Tu je hitno potrebno djelovati, ali mi nemamo dovoljno ljudi, a posebno nemamo dovoljno žena koje su obrazovane u oblasti islamske tradicije u najširem smislu i koje su u stanju izgrađivati razumijevanje na koji način se islamska tradicija tokom historije odnosila prema rodnim pitanjima na različitim nivoima – na nivou teologije, kosmologije, etike, prava i na nivou samog teksta.

 

Uvođenje rodne perspektive je novina u razumijevanju islamske tradicije. Pred nama je još dug put produciranja znanja prije nego što se odmaknemo od opsjednutosti brakom i kavvamom. Iz opravdanih razloga to jeste vrlo značajna tema, ali moramo je posmatrati u odnosu na ostale dijelove tradicije koji se bave rodom kao kategorijom. Naprimjer, kao što sam već napomenula, mene zanima poslanstvo, zanima me na koji način su muškarci i žene jednaki ili različiti u odnosu na koncept čistoće. Fascinirana sam činjenicom kako je imam Šafija razumijevao čistoću, na način da su i muškarci i žene suštinski čisti, čak neovisno o tome da li su muslimani ili nisu. Drugim riječima, on je smatrao da su svi ljudi, sav Benu Adem (Ademova vrsta), čisti, što je temeljio na hadisu koji glasi: El-mu’minu la jendžes ve la junedždžis (Vjernik nije nečist i ne onečišćuje). Nasuprot druge abrahamske tradicije, judaizma, ili drugih religija koje ženu smatraju nečistom zbog menstruacije – islamska tradicija to ne čini.

 

Mi imamo problem jer ne sastavljamo sve dijelove slagalice, već se samo fokusiramo na jedno područje u kojem su mufessiri i fakihi odražavali vlastitu stvarnost dok su razumijevali Kur’an i kontekstualizirali ga. Rodna hijerarhija unutar porodice bila je normativ i oni su razvili zakon koji možda nije odražavao sve aspekte Kur’ana, ali je služio njihovim specifičnim stvarnostima. Danas se radije fokusiramo na patrijarhalno društvo nego da sagledavamo cijelu sliku i formiramo bolje razumijevanje opće poruke Kur’ana i na koji način ju je razumijevala tradicija kroz sve ove teme iz perspektive rodnih studija. Čeka nas još mnogo posla.

Kako definišete feminizam? Da li je preciznije koristiti množinu, feminizmi? U tom kontekstu kako razumete koncept „islamskog feminizma“? Da li ste više pobornica termina „reiščitavanja Kur’ana iz ženske perspektive“ umesto “islamskog feminizma”? Primećuje se da u svojim radovima uglavnom koristite termin „muslimanska feministička tradicija“.

Problem s feminizmom općenito jeste da je feministički diskurs koji većina ljudi poznaje zapravo onaj liberalni, a postoji još mnogo škola unutar feminizma. Marksistička škola je poznata po svojim kritikama liberalnog feminizma zbog njegove povezanosti s kapitalizmom. Postoje feminizmi koji kritikuju feminizam zbog toga što je previše usmjeren protiv majčinstva ili vidi majčinstvo kao problem. Postoji cijelo novo studijsko polje nazvano „matricentrični feminizam“, koje slavi majčinstvo. Feminizam je vrlo širok pojam, ali feminizam koji je povezan s islamskom tradicijom, a koji zovemo islamskim feminizmom, zapravo ima prilično ograničen pristup. On je u suštini zapadnoevropski, to jest, on je po svojoj strukturi zapadnjački i zasniva se na liberalnoj tradiciji ljudskih prava. Drugim riječima, liberalna feministička tradicija odsudno je oblikovala islamski feminizam. Ono što ja pokušavam dokazati jeste da se od islama, a posebno od Kur’ana očekuje da ponudi specifičan okvir. Kad Asma Barlas čita Kur’an, ona očekuje da Kur’an ponudi liberalni koncept jednakosti. Kao politologinja čiji su stavovi utemeljeni na liberalnoj političkoj tradiciji, ona želi da Kur’an to istakne u prvi plan. Mnoge islamske feministice se u različitim rasponima kreću unutar takve paradigme. O tome govori Aiša Hidajetullah u svom radu Feminist Edges, gdje kaže da, kad jedna paradigma postane vrsta dogmatske pozicije, ona zapravo postaje vrsta fundamentalizma.

Problem je što se ne odmičemo izvan teksta i onoga što tekst govori i što je govorio prethodnim ili predmodernim muslimanima. Dakle, postoji tekst, postoji ono što su prethodni muslimani ili prethodne generacije muslimana razumjele da on znači i postoji naše razumijevanje unutar ovih parametara. Ali mi ne posmatramo te dublje nivoe hermeneutike – kako tekst sugerira načine svog čitanja. Mufessiri i fakihi iz prošlosti su razvili fascinantne tehnike. Ali feministička hermeneutika, posebno ona liberalno ili pravaški orijentirana, ne obazire se na njihove tehnike i metodologiju. I mislim da na taj način propuštaju vrlo značajne i duboke načine na koje se tekst može čitati.

 

Ako se vratimo pitanju kavvame, vidimo da se er-ridžalu kavvamune ‘alen-nisa (muškarci vode brigu o ženama) ponekad razumijevalo kao opis trenutne situacije, bilo kao način na koji stvari trebaju funkcionirati ili način da se postavi ograničenje ili unese određena kvalifikacija. Oko toga mufessiri imaju različita mišljenja, pa je er-ridžalu kavvamune ‘alen-nisa prije status quo nego kur’anski ideal. Ako detaljnije pogledate Taberija, dobijate osjećaj da i on upravo to kaže. Ovo nije idealna situacija, ovo je ograničavajuća okolnost s kojom se Kur’an suočava i pokušava je izbalansirati. Drugim riječima, to je pokušaj da se poboljša i reformira trenutna praksa tog doba. To nije ontološko kur’ansko razumijevanje načina na koji svijet treba biti organiziran. Imamo zanimljive reference u Siri, kad je jedan od ashaba, Abdullah ibn Mesud, koji je bio nezaposlen, odabran da bude uz Poslanika i ne radi nikakav posao. Njegova supruga je bila vješta trgovkinja i tkalja, prodavala je vlastite tkanine i ona je bila ta koja je zarađivala novac, zbog čega joj je Poslanik naredio da troši svoju zaradu na izdržavanje svog muža i porodice. Ovo je istovremeno bio njen zekat i sadaka, tako da je nagrađena dvostruko, za plaćanje zekata i izdržavanje porodice.

 

Dakle, imamo i primjere iz Sire da Poslanik nije osudio žene zato što „zarađuju hljeb“. Isto tako, mi nemamo idealtipski model u Kur’anu ili u Siri koji kaže da muškarci moraju „zarađivati hljeb“, da je to poredak stvaranja i da žene trebaju ostati kod kuće. Vrlo je teško pronaći takav pogled. Postoje primjeri u hanefijskom fikhu, jedna fetva Ebu Su’uda gdje žena kaže da je njen muž prestao donositi nafaku (opskrbu), pa pita da li to znači da ona još uvijek mora tražiti njegovu dozvolu da izađe iz kuće i posjeti porodicu. On joj odgovara: „Ne, on nema starateljstvo nad tobom, ne moraš ga poslušati i ostati kod kuće.“ Ostajanje kod kuće i traženje muževe dozvole nije bilo rezultat ontološkog statusa žene na svijetu, to je više bio rezultat određenih ugovora, pa ukoliko uvjeti ugovora nisu bili ispunjeni, žena je bila oslobođena njegovih ograničenja.

Navedeni primjeri pokazuju da kavvama nije razumijevana kao neodvojivi dio odnosa muškarca i žene na svijetu ili u kosmosu. Smatram da se ajet o kavvami može razumijevati na različite načine na temelju tradicije, a ne samo u savremenom okviru ljudskih prava. Ali ako prihvatimo samo jedno čitanje ajeta ili jednu mogućnost, kakva god da je ona, mi reduciramo tradiciju na jednu poziciju, što je protivno konsenzusu koji postoji stoljećima, da su različita mišljenja uvijek bila prihvatljiva, ohrabrivana i tolerirana, zato što ne postoji jedinstven način razumijevanja Kur’ana. Zato, čak i ako se ljudskopravaško ili feminističko čitanje čini pozitivnijim za ženu danas, prihvatanjem jednog tumačenja i njegovim uspostavljanjem u vidu konačnog načina čitanja zaustavljamo potencijalnu produkciju znanja za muškarce i žene, kao i različite kontekste u kojima se nalaze.

Kakav je vaš stav o muslimanskim misliteljkama koje se suprotstavljaju terminu „feminizam“ i koje ga percipiraju kao zapadnjačku ideologiju? Slažete li se sa Sabom Mahmud kad kritikuje politički uticaj SAD-a u „reformisanju i reoblikovanju islama“. Njena dva ključna argumenta su da sekularizam danas proizvodi „religijski subjekt kompatibilan s racionalnošću i liberalnom političkom vlašću“ i da su kreatori američke politike pronašli „moćnog partnera u sekularno-liberalnim muslimanskim reformistima“ koji žele da uspostave apsolutnu dominaciju sekularnog poretka u muslimanskim društvima.

 

Saba Mahmud se referira na prevlast određenog načina razmišljanja i nije jedina koja o tome govori. Tu je i Hallak, koji govori o hegemonističkoj liberalnoj paradigmi, hegemonističkom konceptu države koji je oblikovao naš politički i kulturni svijet i činjenici da se svaki izuzetak mora uskladiti s tim modelom, bilo miroljubivim ili drugim sredstvima. Tu nije riječ samo o porodičnom pravu ili politici, naći ćete to u različitim sferama gdje se susreću islam i modernost, gdje se svi stavovi koji se ne uklapaju u tu hegemonističku paradigmu opisuju kao radikalni, ekstremistički ili, u najmanju ruku, problematični i treba ih promijeniti. Patologiziraju se sve verzije islama osim onih koje su slične ili su unutar parametara liberalnog modela. Neke od njih patologiziraju se ili percipiraju kao problematične zbog niza razloga, koji su ponekad bazirani na samoj islamskoj tradiciji. Ali vrlo je problematično i nasilje, intelektualno i konceptualno nasilje koje se provodi protiv različitih mišljenja unutar tradicije i način na koji ih muslimani sami odbacuju.

Džozef Masad u svojoj knjizi također govori o pojavi liberalnih reformatora u islamu, kao nekoj vrsti industrije koja ne uočava svoje saučesništvo u stvaranju dominacije određene ideje. Preoblikovanje islama u skladu s određenom idejom znači da gubimo kontakt s veoma bogatom tradicijom u kojoj možemo pronaći mnogo mogućnosti.

 

Neki muslimanski intelektualci za Taberija tvrde da ga ne možemo koristiti zato što su njegovi stavovi mizoginistički. Ali ako pažljivo čitate Taberija, zadivljujuće je koliko je on prijateljski naklonjen prema ženama. Problem je samo što mi nemamo dovoljno znanja i što na stereotipan način gledamo na to kako su muslimani razumijevali Kur’an i islam u prošlosti, toliko stereotipan da mi, zapravo, cijelu historiju pogrešno tumačimo. Taberi je osnivač mezheba nazvanog džeririjski, koji je prihvatao žene kao imame miješanog džemata – muškaraca i žena.

U Ibn Rušdovom djelu Bidajetul-mudžtehid navodi se da se Taberi nije protivio tome. On nije zagovarao tu praksu, ali nije vidio problem da muškarci i žene klanjaju za ženom, ako postoji potreba i ukoliko žena stoji sa strane i nije ispred džemata, jer ne postoji eksplicitna zabrana za to. To je naslijeđena tradicija i postoje dokazi koji upućuju na tu mogućnost. On je također prihvatao žene kao sutkinje u svim vrstama slučajeva, uključujući i hudud (šerijatske kazne), a u svom tumačenju ženskih pitanja najrestriktivniji je prema širenju dominantno muških tumačenja. U svom tumačenju on uvijek nastoji umanjiti privilegije muškaraca. Ali također uključuje u svoja djela i mnoga mišljenja koja se iz rodno egalitarne perspektive mogu smatrati mizoginističkim i problematičnim. Kad savremeni čitaoci, uključujući i reformiste, feministe i liberalne intelektualce, čitaju Taberija, oni iz samog uključivanja takvih tekstova iščitavaju da je Taberi podržavao takva mišljenja. A znamo da je Taberijev rad kompilacija koja pravi određene izbore.

 

Reformisti često nisu prijateljski raspoloženi prema tradiciji, njihova polazna pretpostavka je da ona ne može biti drugačija nego patrijarhalna, što smatram vrlo frustrirajućim, jer su tekstovi koje imamo fascinantni. Odakle nam, onda, ljudi poput Taberija – mufessira koji slijedi ranije egzegete, koji je progresivan oko pitanja imameta, ili Ibn Arebija, koji je sufija i prihvata da su žene čak sposobnije za dostizanje ideala savršenog ljudskog bića od muškaraca. A onda imamo tvrdnje da je tradicija patrijarhalna, muški orijentirana itd.

 

Postoji mnogo problema u načinu na koji reformisti pristupaju tradiciji, a mislim da tu postoji i neka vrsta filozofske krize, zato što zapravo nemamo muslimanske mislioce ravne onima iz prošlosti. Ne romantiziram prošlost, ali kad su Ibn Sina, Gazali i Ibn Rušd pisali svoja djela oni su bili uzori svog vremena. Dosegli su nivo znanja koji je bio vrhunac kulture njihovog doba. A čini se da naši mislioci danas djeluju unutar već zadatih okvira. Oni možda iniciraju nova čitanja ili ponovna čitanja, ali ne iniciraju nove načine čitanja i nove teorije koje nadilaze ove savremene dihotomije.

Tokom narednih nedelja na algoritam.net biće publikovani preostali delovi razgovora sa profesorkom dr Shuruq Naguib. Da pročitate prvi deo razgovora sa prof. dr Shuruq Naguib kliknite ovde.

 

Prevod: Elmina Musinović (algoritan.net) http://algoritam.net/2017/12/04/razgovor-sa-profesorkom-shuruq-naguib-drugi-deo/

 

 

Stranica 1 od 33

S5 Box