Sadržaj iz rubrike Duhovnost
Duhovnost

Duhovnost (482)

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

allah2Braćo i sestre u islamu! Naslov današnje hutbe je Dovoljan nam je Allah i divan je On Zaštitnik.
Ali prije nego što bilo šta kažem na zadatu temu, podsjećam vas da je danas tačno 15 godina kako je na Ahiret preselio Alija Izetbegović, naš Predsjednik, Vrhovni komandant, mislilac, političar i veliki čovjek, kojeg se sa ovog mubarek mjesta i u ovom mubarek danu sjećamo dovama da ga Allah, dželle še'nuhu, nagradi Firdevsom za sve što je učinio za vjeru, narod i Državu!
Pitanje tevekkula, tj. oslanjanja na Allaha, dželle še'nuhu, jedno je od najvažnijih pitanja koja zadiru u našu akidu (vjerovanje), pa je zbog toga veoma važno da tevekkul pravilno razumijemo i primijenimo u našim životima. Tevekkul na Allaha, azze ve dželle, je jedna od najvećih imanskih obaveza i jedan od najviših stepena tevhida i isti je vezan za sve ibadete i poslove mu’mina. Tevekkul etimološki znači oslanjanje, prepuštanje, predavanje, iskazivanje svoje nemoći i oslanjanje na drugog. U šerijatskoj terminologiji tevekkul ima značenje pouzdanja u Allaha, subhanehu ve te'ala, oslanjanja na Njega, prepuštanje svih stvari Njemu i traženje pomoći od Njega, uz činjenje propisanih i dozvoljenih djela i ulaganje maksimuma napora u svim hairli poslovima. Riječ tevekkul u jednini i množini, prošlom i sadašnjem vremenu i u imperativu spominje se u Kur'anu na 42 mjesta.
Braćo i sestre, suština tevekkula je u činjenju propisanih djela i oslanjanju na Onoga Koji ih je i propisao, tj. na Allaha, dželle še’nuhu, uz ubjeđenje da je sve u Njegovim, azze ve dželle, rukama i da će se desiti samo ono što On želi.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 51. ajetu Sure Et-Tevbe:
قُلْ لَنْ يُصِيبَنَا إِلاَّ مَا كَتَبَ اللَّهُ لَنَا هُوَ مَوْلانَا وَعَلَى اللَّهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ
Reci: „Neće nas zadesiti osim ono što nam je Allah odredio, On je Gospodar naš.“ I neka se vjernici samo na Allaha oslone!
Citirani ajet braćo i sestre nas podučava vjerovanju u kader i oslanjanje na Allaha, subhanehu ve te’ala, Kojem pripadaju sve tajne. I uistinu su vjernici ubijeđeni da se sve dešava Allahovom, dželle še’nuhu, voljom i određenjem i oni se istinski oslanjaju na svoga Stvoritelja, nadajući se Njegovoj milosti i oprostu.
A u drugom dijelu 3. ajeta Sure Et-Talak, stoji:
…وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ إِنَّ اللَّهَ بَالِغُ أَمْرِهِ قَدْ جَعَلَ اللَّهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرًا
...Onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan! Allah će, zaista ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.
I uistinu je Allah, azze ve dželle, mu’minima dovoljan i jedini istinski oslonac, pa se oslonimo na Njega i u isto vrijeme uložimo maksimum truda, pa ćemo postići dobro obadva svijeta!
Ibrahim, alejhis-selam, i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao i ostali poslanici su najbolji primjer istinskog tevekkula, kada su onda kada su bacani u vatru, kada su napadani od neprijateljskih skupina, kada su nazivani lašcima i kada su progonjeni i u drugim prilikama govorili: حَسْبُنَا اللَّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيِلُ Dovoljan je nama Allah i divan je On Zaštitnik.
Imam Ibn Tejmije kaže: “Uistinu je oslonac na Allaha jedna od najvećih obaveza, upravo kao što je obavezna i iskrenost prema Allahu.”
Braćo i sestre, istinski i potpuni oslonac na Allaha, dželle še’nuhu, ne mogu ostvariti osim pravi mu’mini, kako stoji u hadisu koji bilježi imam Ahmed:
عَنْ ‏عِمْرَانَ بْنَ حُصَيْنٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏أَنَّ رَسُولَ اللهِ‏ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏‏قَالَ يَدْخُلُ الْجَنَّةَ مِنْ أُمَّتِي سَبْعُونَ أَلْفًا بِغَيْرِ حِسَابٍ لَا ‏يَكْتَوُونَ ‏وَلَا يَسْتَرْقُونَ وَلَا يَتَطَيَّرُونَ ‏وَعَلَى رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ فَقَامَ ‏عُكَّاشَةُ ‏‏فَقَالَ يَا رَسُولَ اللهِ ادْعُ اللهَ تَبَارَكَ وَتَعَالَى أَنْ يَجْعَلَنِي مِنْهُمْ فَقَالَ أَنْتَ مِنْهُمْ فَقَامَ رَجُلٌ آخَرٌ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللهِ ادْعُ اللهَ أَنْ يَجْعَلَنِي مِنْهُمْ قَالَ قَدْ سَبَقَكَ بِهَا ‏ُعُكَّاشَةُ (أحمد)
Prenosi Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ući će u Džennet od moga Ummeta sedamdeset hiljada bez polaganja računa, a to su oni koji ne liječe kej'om (žigosanjem), koji ne traže da im drugi uče rukju (već to sami sebi čine), koji se ne bave gatanjem i koji se istinski oslanjaju na svoga Gospodara.“ Pa je ustao Ukkaša i rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini od njih!” Reče: “Ti si od njih!” Pa je ustao drugi čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini od njih!” Reče: “Pretekao te Ukkaša!“ (Ahmed)
Braćo i sestre, trudimo se da budemo od pomenutih sedamdeset hiljada mu’mina, koji će u Džennet ući bez polaganja računa, a da bi to postigli čuvajmo se tri pomenute stvari i čvrsto se oslonimo na Allaha, dželle še’nuhu!
Sunnet je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kada izlazimo iz naših kuća da proučimo dovu i ko to učini postiže Allahovu, subhanehu ve te’ala, zaštitu, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏أَنَّ رَسُولَ اللهِ‏ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏‏قَالَ مَنْ قَالَ إِذَا خَرَجَ مِنْ بَيْتِهِ بِسْمِ اللهِ تَوَكَّلْتُ عَلَى اللهِ وَلَا حَوْلَ وَلَا قُوَّةَ إِلاَّ بِاللهِ يُقَالُ لَهُ هُدِيتَ وَوُقِيتَ وَكُفِيتَ فَيَقُولُ الشَّيْطَانُ لِشَيْطَانٍ آخَرٍ كَيْفَ لَكَ بِرَجُلٍ قَدْ هُدِيَ وكُفِيَ وَوُقِيَ (أبو داود)
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko kaže kada izađe iz kuće: „U ime Allaha, oslanjam se na Allaha i nema moći niti snage mimo Allahove!“ bude mu rečeno: „Upućen si, spašen i zaštićen!“ A šejtan kaže drugom šejtanu: „Šta ćeš sa čovjekom koji je upućen, spašen i zaštićen?“ (Ebu Davud)
Zaštita pomenuta u hadisu je zaštita Allaha, dželle še’nuhu, i to besplatna i trajna. Nije to zaštita zaštitarske agencije, policije ili vojske, koje ispostavljaju mjesečne račune ili koriste budžetska sredstva za svoje plaće i nije to zaštita onih koji su uz nas samo dok od nas imaju dunjalučku koristi!
Vjernici čine što je potrebno sa njihovu stranu i čvrsto se oslanjaju na Allaha, azze ve dželle, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:
عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ ‏أَنَّ رَجُلاً قَالَ يَا رَسُولَ اللهِ أَعْقِلُهَا وَأَتَوَكَّلُ أَوْ أَطْلِقُهَا وَأَتَوَكَّلُ قَالَ إِعْقِلْهَا وَتَوَكَّلْ (الترمذي)
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je neki čovjek rekao: „Allahov Poslaniče, hoću li svezati devu i osloniti se na Allaha ili ću je pustiti i osloniti se na Allaha?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Sveži je i osloni se na Allaha!“ (Tirmizija)
Braćo i sestre, nakon iskrenog vjerovanja i ulaganja maksimuma napora i želje da u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, budemo najboji imami, hatibi, karije, učitelji, učenici, studenti, doktori, borci, komandanti, policajci, specijalci, sudije, advokati, radnici, rukovodioci, čobani, roditelji i komšije, istinski se oslonimo na Allaha, dželle še'nuhu, i tako ćemo postići dobro obadva svijeta!
Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji, Egiptu i Manjem bh entitetu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

nedjelja, 14 Oktobar 2018 00:00

Dunjaluk je veliki varalica

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

covjek4Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dunjaluk je veliki varalica.

Prije nego bilo šta kažem na zadatu temu sa vama želim podijeliti tugu i razočarenje zbog podizanja optužnice od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine protiv generala Atifa Dudakovića i 16 pripadnika 5. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji se terete za zločine protiv čovječnosti. To su naši heroji i simboli naše časne borbe i najiskrenije se nadam da će Sud odbaciti pomenute optužbe i da će advokatski timovi u slučaju nastavka sudskog procesa dokazati njihovu nevinost, a Sud na kraju donijeti oslobađajuće presude!

Među ljudima ima onih koji su dvolični i koji nakon slatkog i privlačnog govora, kada dođu na položaj, požuruju u činjenju nasilja, o čemu govore ajeti od 204. – 206. Sure El-Bekare:

وَمِنْ النَّاسِ مَنْ يُعْجِبُكَ قَوْلُهُ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَيُشْهِدُ اللَّهَ عَلَى مَا فِي قَلْبِهِ وَهُوَ أَلَدُّ الْخِصَامِ(204) وَإِذَا تَوَلَّى سَعَى فِي الْأَرْضِ لِيُفْسِدَ فِيهَا وَيُهْلِكَ الْحَرْثَ وَالنَّسْلَ وَاللَّهُ لَا يُحِبُّ الْفَسَادَ(205) وَإِذَا قِيلَ لَهُ اتَّقِ اللَّهَ أَخَذَتْهُ الْعِزَّةُ بِالْإِثْمِ فَحَسْبُهُ جَهَنَّمُ وَلَبِئْسَ الْمِهَادُ(206)

Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.(204) Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji na Zemlji napraviti nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered!(205) A kada mu se kaže: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta džehennem, a on je, doista ružno boravište.(206)

Braćo i sestre, dobro prostudirajmo ova tri ajeta Sure El-Bekare, pa ćemo vidjeti da i u našem vremenu ima puno onih koji lijepo govore i koji se pozivaju na Allaha, azze ve dželle, kao svjedoka, ali kada dođu do položaja, obično sjedećih koje obavljaju ležeći ili putujući, onda čine nasilje na Zemlji, ne samo prema ljudima nego i prema usjevima i životinjama. Takvi, kada im se kaže da ne griješe, oni iz inada griješe i govore kako oni na Zemlji red uspostavljaju i kako su za sve krivi drugi. Koliko je onih koji iz inada danas ovdje u krvavoj i opustošenoj Bosni i Hercegovini griješe i izazivaju Allahovu, subhanehu ve te’ala, srdžbu?

U Bosni i Hercegovini ima pojedinaca koji su najkorisniji za Državu i narod onda kada su u dubokom snu, jer jedino tada joj ne čine zlo, osim što i to naplaćuju, kao prekovremeni rad i odvojeni život. To što je uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć Bosna i Hercegovina izdržala u posljednjih 140 godina, ne bi lahko podnijela bilo koja druga zemlja, a ona se konstantno pljačka i napada i opet u njoj ima još mnogo hajrata i u njoj se kontinuirano ubijaju nevini Bošnjaci i uprkos tome hvala Allahu opet smo većinski i bez nas se inša-Allah u ovoj Zemlji više nikada ništa neće moći odlučiti.

Živimo u vremenu velike trke u postizanju dunjalučkih dobara i vremenu u kojem su na tom putu pogažene mnoge moralne norme. Ovo je na mikro planu vrijeme borbe za funkcije i prestiž, vrijeme nedoraslih i neiživljenih pojedinaca, a na makro planu je ovo vrijeme globalizacije, u kojem za slabe i male ostaju samo mrvice, za puko preživljavanje, dok jaki i bogati bivaju još jačim i bogatijim. Kako je samo tužno posmatrati, kako se borba za lične interse stavlja u prvi plan, a zaboravljaju osnovna načela! To dolazi do izražaja posebno kada se treba konstituisati vlast i zauzeti fotelje. Zasigurno, da smo u vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu imali toliko odlučnih pojedinaca za borbu za Domovinu, naša Zemlja bi bila mnogo slobodnija. Sjetimo se riječi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, koji je nakon Dejtona rekao: „Najviše mi je žao mojih boraca, jer kada se postigne mir, slijedi komanda: „Nalijevo krug!“, tako da oni koji su bili na prvim borbenim linijama ostaju posljednji, a oni koji su bili posljednji, bivaju prvi!“

Braćo i sestre, živimo u vremenu u kojem su mnogi pojedinci i grupe opčarani svojim postupcima, položajima i diplomama, koje su nerijetko sticali u toku krvave oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme kada su odvažni Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetke patriote iz reda druga dva naroda vodili odsudne bitke širom Republike Bosne i Hercegovine. Ti pojedinci ili kako oni za sebe znaju kazati „eksperti“ ili stručnjaci, opčarani svojim zvanjima i funkcijama, nakon što zauzmu poziciju, spremni su da se za nju bore do iznemoglosti. Vrijeme našeg življenja je vrijeme poltrona i beskičmenjaka, koji radi niskih poriva izdaju ono što su drugi plaćali životima i dijelovima tijela. I na pretek je onih koji se hvale sa onim što oni nisu učinili, pa čak obilježavaju tuđe pobjede kao svoje. Koliko je u našem okruženju samo hvalisavaca, koji su u vrijeme teške oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu bili prave kukavice, koji nisu mogli kontrolirati svoje fiziološke potrebe, čak ni na granate koje su padale po nekoliko kilometara daleko od njih, a oni su danas faktor koji odlučuje? Zar to nije vrijeme apsurda i vrijeme u kojem pojedinci počinju zazirati sami od sebe?

Kroz historiju je bio vrlo mali broj čestitih naroda i pojedinaca u tim narodima, koji su se suprostavljali nasilju i koji su spriječavali nered na Zemlji. Takvi narodi i pojedinci su bili spašeni i imaće nagradu kod Onoga koji ispunjava Svoje obećanje, na Danu kada će se gledati samo dobra djela. Za razliku od njih, griješnici su još na dunjaluku kažnjeni bolnom kaznom, a ahiretska kazna je vječna i nesnosna.

O tome, kako su se ponašali narodi prije nas, govori i 116. ajet Sure Hud:

فَلَوْلَا كَانَ مِنْ الْقُرُونِ مِنْ قَبْلِكُمْ أُوْلُوا بَقِيَّةٍ يَنْهَوْنَ عَنْ الْفَسَادِ فِي الْأَرْضِ إِلَّا قَلِيلًا مِمَّنْ أَنْجَيْنَا مِنْهُمْ وَاتَّبَعَ الَّذِينَ ظَلَمُوا مَا أُتْرِفُوا فِيهِ وَكَانُوا مُجْرِمِينَ

A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali i grješnici su postali.

Nevjernici su uvijek kroz historiju imali potpuno prepuštanje grijesima i činili su nasilje uz puno ironije javno. Nasilnici su uvijek kroz historiju uživali u svome nasilju, tlačeći druge i živeći na njihov račun. Tako su sebe smatrali “gospodarima”, koji imaju pravo da u svako doba rade što hoće, te da kao što je to savremeni trend napadnu sve one koji vjeruju i misle drugačije i da to prikažu “demokratizacijom neciviliziranih društava” i otklanjanjem „opasnosti po svjetski poredak”. Urnek po kojem djeluju je urnek svih nasilnika, kroz historiju, kojima danas nema ni pomena.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči u hadisu koji bilježi imam Ahmed:

عَنْ أَبِي أُمَامَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ مَا مِنْ رَجُلٍ يَلِي أَمْرَ عَشَرَةٍ فَمَا فَوْقَ ذَلِكَ إِلَّا أَتَى اللَّهَ عَزَّ وَجَلَّ مَغْلُولًا يَوْمَ الْقِيَامَةِ يَدُهُ إِلَى عُنُقِهِ فَكَّهُ بِرُّهُ أَوْ أَوْبَقَهُ إِثْمُهُ أَوَّلُهَا مَلَامَةٌ وَأَوْسَطُهَا نَدَامَةٌ وَآخِرُهَا خِزْيٌ يَوْمَ الْقِيَامَةِ (أحمد)

Prenosi Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema niti jednog čovjeka koji je odgovovoran za deset i više osoba, a da na Sudnjem danu neće biti vezanih ruku za vrat, koje će osloboditi dobročinstvo, a pritegnuti grijeh. Prvi period vlasti je prekoravanje, drugi kajanje, a posljednji poniženje na Sudnjem danu!” (Ahmed)

Braćo i sestre! Budimo iskreni Allahovi, dželle še’nuhu, robovi, koji će se nadmetati u činjenju dobrih djela, radi postizanja dobra na obadva svijeta!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji, Egiptu i Manjem bh entitetu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

allah1Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni ne mare za to.

Za pomenutu temu sam se opredijelio u vremenu osjetnog nemara velikog broja ljudi, pa među njima i muslimana, koji tvrde da pripadaju Ummetu i da su od sljedbenika Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a njihova djela to ne potvrđuju. Ljudi su nemarni u: ibadetima, obavezama prema široj i užoj zajednici, prema svojim roditeljima, supružnicima, djeci, komšijama, rodbini i prijateljima, pa i prema samima sebi.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 1. ajetu Sure El-Enbija:

اقْتَرَبَ لِلنَّاسِ حِسَابُهُمْ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ مُعْرِضُونَ

Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni ne mare za to!

Kada malo bolje razmislimo o citiranom ajetu vidjećemo da se naše današnje stanje odslikava u njemu, jer srljanje ljudi, a među njima i nas Bošnjaka je više nego očigledno. Ljudi su zabavljeni prolaznim dunjalučkim stvarima i pitanjima i sve manje imaju vremena za Allaha, azze ve dželle, svoj Din i budući svijet. U toj svakodnevnoj trci, ljudi izgledaju kao da su radi dunjaluka stvoreni ili kao da će na njemu trajno ostati. Kada nešto rade, rade uglavnom radi dunjaluka. Kada razmišljaju, opet to najčešće čine radi dunjaluka. Kada vole, vole radi dunjaluka. Radi dunjaluka se prepiru, ratuju i sude, tako da su mnogi od njih spremni ostaviti namaz na račun bilo čega dunjalučkog, kao što su: sastanak, utakmica, serija, sijelo i tome slično. A da li se smije obaveza prema Allahu, subhanehu ve te’ala, zapostaviti na račun nečega drugog?

Allah, dželle še’nuhu, govoreći o onima koji su nemarni, u 7. ajetu Sure Er-Rum, kaže:

يَعْلَمُونَ ظَاهِرًا مِنَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ عَنْ الْآخِرَةِ هُمْ غَافِلُونَ

Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.

Allah, azze ve dželle, podsjeća ljude na to da oni nisu uzalud stvoreni, te na neminovni povratak Njemu, o čemu govore slijedeći ajeti Sure El-Mu’minun:

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ(115) فَتَعَالَى اللَّهُ الْمَلِكُ الْحَقُّ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ رَبُّ الْعَرْشِ الْكَرِيمِ(116) وَمَنْ يَدْعُ مَعَ اللَّهِ إِلَهًا آخَرَ لَا بُرْهَانَ لَهُ بِهِ فَإِنَّمَا حِسَابُهُ عِنْدَ رَبِّهِ إِنَّهُ لَا يُفْلِحُ الْكَافِرُونَ(117) وَقُلْ رَبِّ اغْفِرْ وَارْحَمْ وَأَنْتَ خَيْرُ الرَّاحِمِينَ(118)

Zar mislite da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neće vratiti?(115) I neka je uzvišen Allah, Vladar istine, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!(116) A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati i nevjernici se neće spasiti!(117) I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!”(118)

Prema citiranim ajetima, ljudi nisu stvoreni uzaludno i za njihovo ponašanje slijede nagrada ili kazna. Oni se prema tome suštinski razlikuju od životinja, koje nemaju nikakve odgovornosti za ono što čine. Ljude čeka povratak njihovu Gospodaru, pred Kojim će položiti račune, za sva djela koja su činili.

Prenosi Ebu Nu’ajm od Ibrahima ibn El-Harisa: „Poslao nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sllem, u jedan vojni pohod i naredio nam je da učimo kada omrkemo i kada osvanemo: أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti? (Suretu El-Mu’minun; 115) Pa smo mi to učili, plijen izborili i zdravi i čitavi se vratili.“

Ovaj uvaženi ashab nas podučava da kada bi svaki od nas ujutro i uveče učili citirani ajet, da bi sve naše poslove obavljali savjesno i odgovorno i da bi nam Allah, subhanehu ve te’ala, davao bereket u njima i to bi bio razlog nizanja naših uspjeha i postizanja konačne ahiretske nagrade.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 36. ajetu Sure El-Kijame:

أَيَحْسَبُ الْإِنْسَانُ أَنْ يُتْرَكَ سُدًى

Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti; da neće odgovarati?

Allah, azze ve dželle, postavlja pitanje, čovjeku, tom sićušnom biću, koje je prihvatilo emanet halife na Zemlji, da li on misli da će biti tek tako ostavljen i puštan bez bilo kakve odgovornosti. To je ujedno podsjećanje čovjeku, da dobro pazi na svoje postupke i da u svakom momentu ima na umu da će za svako svoje djelo, pokret i riječ, biti pitan i na osnovu toga, nagrađen ili kažnjen. Pa zbog čega su ljudi i pored svega toga nemarni i neodgovorni u svojim životima?

Na Sudnjem danu će svaki čovjek naći svoja dobra i loša djela, što potvrđuje 30. ajet Sure Alu Imran:

يَوْمَ تَجِدُ كُلُّ نَفْسٍ مَا عَمِلَتْ مِنْ خَيْرٍ مُحْضَرًا وَمَا عَمِلَتْ مِنْ سُوءٍ تَوَدُّ لَوْ أَنَّ بَيْنَهَا وَبَيْنَهُ أَمَدًا بَعِيدًا وَيُحَذِّرُكُمْ اللَّهُ نَفْسَهُ وَاللَّهُ رَءُوفٌ بِالْعِبَادِ

Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio, poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima!

Allah, subhanehu ve te’ala, obavještava Svoje robove da On zna ono što oni tajno i javno čine i da mu ništa ne može promaći. Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, nebesa i Zemlju i sve što je na njima i ne može mu izmaći ni koliko trun, niti manje od njega. To je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što je On zabranio i što izaziva Njegovu srdžbu.

Na Sudnjem danu će biti pred čovjekom predočeno svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovaće ga, a ako bude zlo, ožalostiće ga, pa će on poželjeti da bude daleko od njega. Uzvišeni Allah upozorava ljude na Svoju kaznu i ohrabruje Svoje robove da ne gube nadu u Allaho­vu, dželle še’nuhu, milost. On je milostiv prema Svojim stvorenjima i voli da oni budu na Njegovom putu i da slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Imam Ibn Madždže bilježi slijedeći hadis:

عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ قَالَ خَطَبَنَا رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ يَا أَيُّهَا النَّاسُ تُوبُوا إِلَى اللَّهِ قَبْلَ أَنْ تَمُوتُوا وَبَادِرُوا بِالْأَعْمَالِ الصَّالِحَةِ قَبْلَ أَنْ تُشْغَلُوا وَصِلُوا الَّذِي بَيْنَكُمْ وَبَيْنَ رَبِّكُمْ بِكَثْرَةِ ذِكْرِكُمْ لَهُ وَكَثْرَةِ الصَّدَقَةِ فِي السِّرِّ وَالْعَلَانِيَةِ تُرْزَقُوا وَتُنْصَرُوا وَتُجْبَرُوا (إبن ماجه)

Prenosi Džabir ibn Abdullah: „Govorio nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „O ljudi, učinite tevbu Allahu, prije nego umrete i požurite sa činjenjem dobra, prije nego budete zauzeti! Povežite ono što je između vas i vaša Gospodara na način što ćete puno spominjati Njega! Puno dijeliti sadaku tajno i javno, pa ćete biti opskrbljeni, potpomognuti i ojačani! (Ibn Madždže)

Katade kaže: „Spomenuto nam je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao nekog čovjeka: „Šta obožavaš?“ Odgovorio je: „Obožavam Allaha i toga i toga“, nabrojavši neke kipove. Pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Koji od njih ti kada te nešto pogodi, pa ga pozoveš, to otkloni?“ Odgovorio je: “Allah, Slavljeni i Uzvišeni.” Zatim ga je upitao: “Koji od njih ti kada imaš neku potrebu, pa ga pozoveš, to da i ispuni?” Odgovorio je: “Allah, Slavljeni i Uzvišeni.” Zatim je rekao: “Pa šta te onda navodi da obožavaš ove uporedo sa Njim ili ti misliš da Njega možeš nadvladati?” Odgovorio je: “Ja samo želim da Mu budem zahvalan robujući i ovima uporedo sa Njim.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Vi znate, a oni ne znaju.” Rekao je ovaj čovjek nakon što je primio islam: “Sreo sam čovjeka koji me je pobijedio u raspravi.” (Tirmizija)

Braćo i sestre! Budimo od onih koji su odgovorni u svojim životima, ne budimo nemarni u izvršavanju Allahovih, azze ve dželle, naredbi i pripremajmo se za Dan polaganja računa!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

petak, 03 Avgust 2018 00:00

Hadžija su Allahovi gosti

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

meka2Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hadžije su Allahovi gosti. Na zadatu temu govorim u danima u kojima na hadž ispraćamo naše hadžije.

Jedna od Allahovih, dželle še'nuhu, blagodati ljudima je i ta što je propisao u određenim vremenskim periodima posebne obaveze i ibadete, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvih deset dana mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani, te je podsticao ashabe na što pojačani ibadet u njima.
Allah, azze ve dželle, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:
وَالْفَجْرِ(1) وَلَيَالٍ عَشْرٍ(2) وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ(3) وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ(4) هَلْ فِي ذَلِكَ قَسَمٌ لِذِي حِجْرٍ(5)
Tako mi zore,(1) i deset noći,(2) i parnih i neparnih,(3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije?(5)
Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu. Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu, subhanehu ve te'ala, milost!

Velika je čast braćo i sestre biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se miloni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama, skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!
Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara će inša-Allah biti 1680 hadžija iz Bosne i Hercegovine i oko šest stotina hadžija iz Bošnjačke dijaspore, koji će se odazvati pozivu praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha.
Trebamo znati da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta. Svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dove za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu. Svi znaju za našu borbu i našu neustrašivost. Znaju za naše žrtve i za našeg rahmetli Predsjednika Aliju Izetbegovića. Znaju za našu Armiju, za Prijedor, Srebrenicu, Žepu, Goražde i Bihać. Znaju da se Ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna i Hercegovina izdržati i svi oni uče dove za nas! Pitaće nas hoće li Bošnjaci izdržati stalne atake na nas i našu Domovinu! Pitaće nas šta nam je sa Bošnjacima raseljenim po bjelom dunjaluku i da li oni i dalje vole svoju Domovinu. Šta je sa njihovim potomcima i znaju li bosanski jezik i žele li se vratiti u svoju Bosnu i Hercegovinu? Pitaće nas zašto veliki broj obrazovanih mladića i djevojaka u posljednje vrijeme napuštaju našu Domovinu i idu po bijelome svijetu da za koju paru više služe drugima! Pitaće nas kako je našim povratnicima u Manji bh entitet i pružamo li im adekvatnu pomoć! Pitaće nas i zašto naši političari nisu odlučniji i dosljedniji u neravnopravnoj političkoj utakmici. I pitaće nas još mnogo toga na što trebamo i moramo imati jasne odgovore.

Draga moja braćo i sestre, možemo mi na hadžu i drugdje na dunjaluku da razumijemo ili ne razumijemo pitanja naše barće iz cijeloga svijeta i možemo i da odgovorimo ili ne odgovorimo na njih, ali imajmo stalno na umu kako ćemo odgovoriti našem Stvoritelju na sva ova pitanja! Kako ćemo na Sudnjem danu pogledati u oči stotinama hiljada bosanskih šehida i šta ćemo im kazati kada nas budu pitali zašto smo jeftino prodavali Bosnu i Hercegovinu, zemlju šehida, zemlju rijeka mubarek šehidske krvi, zemlju znanih i neznanih junaka i zemlju stamenih Bošnjaka i čestitih Bošnjakinja? Šta će na Kijametu kazati političari i predvodnici ovoga napaćenog naroda? Zašto su zloupotrebljavali funkcije i zašto veliki broj njih misli samo na sebe? Zašto su zapostavljali sposobne, a imenovali i unapređivali podobne i nesposobne? Zašto nisu donosili zakone u interesu naroda i još stotinu pitanja „zašto“, a nakon svakoga će neodgovorni poželjeti da tlo ispod njih propadne!?
Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te'ala, gosti, kao što stoji u slijedeća dva hadisa:
عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ أعَنْهُ َأَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ وَفْدُ اللَّهِ ثَلَاثَةٌ الْغَازِي وَالْحَاجُّ وَالْمُعْتَمِرُ (نسائي)
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu'temir (onaj koji obavlja umru)!” (Nesaija)

Bošnjaci su za razliku od velikog broja drugih muslimana prije više od dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi, dželle še’nuhu, gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih, subhanehu ve te’ala, gostiju, radosni i puni nade. Eto ih da u dva Harema upućuju iskrene dove za Ummet, Domovinu, rodbinu, prijatelje, komšije i ukućane. Eto ih suznih očiji i drhtavih glasova, da na mubarek mjestima daju zavjet Alahu, dželle še’nuhu, da će svoju vjeru držati kao žeravicu na dlanu i da će nit vjere prenijeti na svoje potomke!
U drugoj predaji stoji:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ أعَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَنَّهُ قَالَ الْحُجَّاجُ وَالْعُمَّارُ وَفْدُ اللَّهِ إِنْ دَعُوهُ أَجَابَهُمْ وَإِنِ اسْتَغْفَرُوهُ غَفَرَ لَهُمْ (إبن ماجه)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hadžije i mu'temiri su Allahovi gosti, koji, ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!” (Ibn Madždže)
Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu'mini, koji su došli iz dalekih krajeva da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.

Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni... Svi muškarci u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja.

Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še'nuhu, izvršiti ovu dužnost.
Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa'ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.

Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti Ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še'nuhu, se u Suri El-'Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.
Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i sa hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika Ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!
Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će iznova izvršavati ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas učvrsti na putu islama! Da pomogne našoj ugroženoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu, ali i u manjem bh entitetu, gdje su našim povratnicima uskraćena osnovna ljudska prava! Da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti! Da našim hadžijama olakša put na hadž i obavljanje obreda umre i hadža! Da se smiluje našim roditeljima i dobrim precima, koji su na nas prenije svjetlo Dina! Da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

(Nasevijesti.com)

petak, 27 Juli 2018 00:00

Mu’minska kuća

Ocijeni...
(2 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

islamBraćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Mu’minska kuća. Želja mi je da kroz ovu veoma važnu temu inša-Allah potaknem sve nas na to da donesemo čvrstu odluku da naše kuće učinimo pravim mu’minskim kućama, a to su kuće mira, bogobojaznosti, rahmeta, ljubavi, rahatluka, samopouzdanja i napretka.

Prije nego bilo šta kažem na zadatu temu, učim dovu za rahmetli majku Hatidžu Mehmedović, koja je prije pet dana u 66. godini života preselila na Ahiret. Molim Allaha, azze ve dželle, da je za njenu dostojanstvenu borbu za istinu počasti Firdevsom, zajedno sa njenim sinovima šehidima Azmirom i Almirom, mužem i bratom! Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da zločince kazni još na dunjaluku, a ahiretska kazna je bolna i trajna!

Jedna od Allahovih, dželle še’nuhu, blagodati ljudima su i njihove kuće, kao što stoji u prvom dijelu 80. ajeta Sure En-Nahl:

وَاللَّهُ جَعَلَ لَكُمْ مِنْ بُيُوتِكُمْ سَكَنًا…

Allah vam daje da u kućama svojim stanujete (budete mirni)…

Blagodat rahatluka i duševnog zadovoljstva u svojim kućama i stanovima je braćo i sestre jedna od najvećih blagodati, kojih veliki broj nas nije ni svjestan, pa zato razmislimo o onima koji ne posjeduju to sa čime nas je Allah, subhanehu ve te’ala, počastio!

Mu’minska kuća je braćo i sestre jedna vrsta medrese, koledža i univerziteta i iz nje izlaze korisni članovi uže i šire društvene zajednice, u njoj se odgajaju dobri i poslušni sinovi i kćeri, hafizi, daije, imami, vođe, alimi, sudije, doktori, političari, ministri, direktori, komandanti, vojnici, policajci, biznismeni, radnici, majstori, vozači, čuvari, zemljoradnici, čobani, čestite muslimanke, majke, domaćice, odgajateljice, profesorice i doktorice.

Da li su braćo i sestre naše kuće, mjesta našeg rahatluka ili su ne dao Allah mjesta bihuzurluka i nezadovoljstva? Je li dovoljno napraviti konfornu kuću i hvaliti se njenom veličinom i ljepotom, a ne učiniti je pravom mu’minskom kućom? Zato se postavlja pitanje: Kako izgraditi kuću u kojoj ćemo se osjećati rahat, kuću u kojoj će njeni materijalni nedostaci biti neprimijetni i nebitni pored duhovnih vrijednosti sa kojima ćemo se sa našim ukućanima osjećati sretnim, kako prevazići prepreke koje se nalaze između članova porodice, kako da pregradni zidovi u našim kućama budu samo fizičke naravi, a da u našoj međusobnoj komunikaciji ti zidovi ne postoje i kako izgraditi atmosferu međusobnog poštivanja i povjerenja?

Da bi naša kuća ili stan bili mjestom smiraja i sreće, moramo ih graditi ili kupovati isključivo od halal imetka i opremati je opet samo od halal zarađenih sredstava, ali prije nego se odlučimo za gradnju ili kupovinu kuće ili stana potrebno je da povedemo računa o lokaciji i budućem komšiluku i da mislimo o tome da ona bude što bliže džamiji, školi i ambulanti.

Slijedeći bitan korak u našim životima je odabir bračnog druga, a prilikom te važne životne odluke, potrebno je imati na umu hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Ibn Madždže:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ لَا تَزَوَّجُوا النِّسَاءَ لِحُسْنِهِنَّ فَعَسَى حُسْنُهُنَّ أَنْ يُرْدِيَهُنَّ وَلَا تَزَوَّجُوهُنَّ لِأَمْوَالِهِنَّ فَعَسَى أَمْوَالُهُنَّ أَنْ يُطْغِيَهُنَّ وَلَكِنْ تَزَوَّجُوهُنَّ عَلَى الدِّينِ وَلَأَمَةٌ سَوْدَاءُ ذَاتُ دِينٍ أَفْضَلُ (ابن ماحه)

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne ženite žene zbog njihove ljepote, možda će ih ljepota unakaziti i ne ženite ih zbog njihovih imetaka, možda će ih imeci upropastiti, već ih ženite zbog njihove vjere, a crna robinja vjernica je od njih bolja!“ (Ibn Madždže)

Draga moja braćo i sestre, koliko muslimana i muslimanki prilikom sklapanja braka vode računa o tome da njihov budući bračni drug bude na prvom mjestu mu’min ili mu’minka?

Islam podstiče vjernike da izgrađuju i uljepšavaju svoju kuću obavljanjem namaza, učenjem Kur’ana i zikra, muhabetom sa mu’minima koji ga zijarete i on njih zijareti i lijepim savjetima članovima porodice, komšijama i prijateljima.

U hadisu koji bilježi imam Muslim stoji:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ مَثَلُ الْبَيْتِ الَّذِي يُذْكَرُ اللَّهُ فِيهِ وَالْبَيْتِ الَّذِي لَا يُذْكَرُ اللَّهُ فِيهِ كَمَثَلِ الْحَيِّ وَالْمَيِّتِ (مسلم)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Primjer kuće u kojoj se spominje Allah i kuće u kojoj se ne spominje Allah, poput je primjera živog i mrtvog.“ (Muslim)

Koliko li je braćo i sestre muslimanskih kuća danas mrtvo i gluho, zbog toga što se u njima ne spominje Allahovo, subhanehu ve te’ala, Ime, tj. koliko je muslimanskih kuća i stanova pretvoreno u staništa džina i šejtana, koliko danas muslimanskih kuća bez svijesti i znanja o tome ima kao podstanare vojske šejtana koji zajedno sa ukućanima jedu haram hranu, koji se dodatno hrane iz neopranog suđa, koji uživaju u nepometenim i zapuštanim kućama i stanovima, koji zajedno sa njima slušaju muziku, prate koncerte, šoue, izbore misica i mistera, razvratne serije i filmove, koji sa njima glasaju za tako-zvane zvijezde, koji sa njihovom djecom surfaju po internetu, koji se sa njima šminkaju, lakiraju nokte ili ih nadograđuju, ugrađuju pirsinge u noseve, usne, obrve i stomake, čupaju obrve i razgolićuju se i šejtani bez bilo kakvih obaveza za plaćanje stanarine ili režija uživaju i razmnožavaju se? Takve kuće napuštaju meleci, osim onih meleka koji vjerno bilježe ono što se u njima dešava, kako bi njihovim stanarima na Sudnjem danu bila data njihova knjiga i bilo im rečeno: إِقْرَأْ كِتَابَكَ كَفَى بِنَفْسِكَ الْيَوْمَ عَلَيْكَ حَسِيبًا „Čitaj svoju knjigu! Ona ti je danas dovoljna za polaganje računa!“ (Suretu El-Isra’; 14.) Stanovnici takvih kuća su neraspoloženi, ljuti, nenaspavani, gladni, žedni, nezadovoljni i puni bijesa i mržnje.

Mu’minska kuća je čista od slika po zidovima, od kipova i pasa i po noj ne hodaju džunubi (neokupani), u skladu sa hadisom koji bilježi imam Nesaija:

عَنْ عَلِيِّ بْنِ أَبِي طَالِبٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ لَا تَدْخُلُ الْمَلَائِكَةُ بَيْتًا فِيهِ صُورَةٌ وَلَا كَلْبٌ وَلَا جُنُبٌ (النسائي)

Prenosi Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Meleci ne ulaze u kuću u kojoj su slika, pas ili džunub!“ (En-Nesai)

U mu’minskoj kući nema mjesta neislamskim običajima i oponašanju drugih, što potvrđuje hadis koji bilježi imam Ebu Davud:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ابْنِ عُمَرَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ مَنْ تَشَبَّهَ بِقَوْمٍ فَهُوَ مِنْهُمْ (أبو داود)

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko oponaša neki narod, on je njihov!“ (Ebu Davud)

Braćo i sestre, oživimo naše kuće učenjem Kur’ana, nafilama, islamskim sadržajima, poslušnošću našim roditeljima ako su živi, a dovama ako su preselili, islamskim odgojem naše djece, svakodnevnim nasihatima članovima naših porodica, uz podsjećanje ko su i zašto su na ovome svijetu, zajedničkim čuvanjem džemata u džamijama, slanjem djece u mektebe, čuvanjem rodbinskih veza, pažnjom prema komšijama, pomoći siromasima i jetimima i stalnom brigom šta smo mi i naši ukućani pripremili za Ahiret!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Učini nas od onih čije su kuće mu’minske kuće u kojima će se odgajati mu’mini, koji se bojati samo Allaha, dželle še’nuhu! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

nedjelja, 22 Juli 2018 00:00

Ispunjavanje emaneta je odlika mu’mina

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

islam6Braćo i sestre! Tema današnje hutbe je Ispunjavanje emaneta je odlika mu’mina. Pod emanetom se u islamu podrazumijevaju: ispunjavanje obaveza prema Allahu, dželle še’nuhu, sebi, porodici i ljudima, čuvanje od grijeha, otklanjanje dženabeta (tjelesne nečistoće), hrabrost, iskrenost, darežljivost, pravednost, ne zakidanje na vazi i drugo.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 72. ajetu Sure Al-Ahzab, govoreći o emanetu hilafeta na Zemlji:

إِنَّا عَرَضْنَا الْأَمَانَةَ عَلَى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَالْجِبَالِ فَأَبَيْنَ أَن يَحْمِلْنَهَا وَأَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْإِنسَانُ إِنَّهُ كَانَ ظَلُومًا جَهُولًا

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek. On je zaista prema sebi nepravedan i lahkomislen.

A u 8. ajetu Sure El-Mu’minun i 32. ajetu Sure El-Me’aridž, govoreći o svojstvima mu’mina, kaže Allah, azze ve dželle:

وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ

I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu!

Islam stavlja svaki emanet u usku vezu sa vjerovanjem čovjeka i njegovim ponašanjem i zato ga poziva na odgovornost.

Emanet obuhvata sve stvari vjere: namaz, zekat, post mjeseca ramazana, hadž, džihad i ostale ibadete, preuzimanje uprave nad narodom, pravednu podjelu imetka, pomoć i ispunjavanje prava onoga kome je učinjeno nasilje, pravednost pri donošenju odluka i presuda i čuvanje tijela od svega zabranjenog i štetnog.

Naši roditelji su naš veliki emanet i moramo im biti poslušni i izdržavati ih i pomagati im, a nakon smrti ih se sjećati dovama i sadakom. Naša Domovina je emanet i nju moramo čuvati i unaprijeđivati i moramo stati u njenu zaštitu riječima i djelom, ali i fizički kada ista bude napadnuta od strane njenih i naših neprijatelja. Naše supruge i naša djeca su naš veliki emanet, pa ih moramo čuvati, popravljati njihovo stanje, odgajati, školovati i izdržavati halal nafakom. Naš sluh je naš emanet, pa smo zato dužni slušati samo ono što je korisno, kao što je učenje Kur’ana, hadise, predavanja, savjete učenih ljudi i tako dalje. Naše uši trebamo čuvati od ogovaranja, svađa, prenošenja tuđih riječi, potvaranja, lažnog svjedočenja, razvratnih pjesama i muzike i slično. Naš vid je naš emanet i našim očima ne smijemo gledati ono što je haram; ženska tijela, razvratne filmove, emisije i fotografije i drugo. Naš jezik je naš emanet i njime moramo govoriti samo ono što je dobro i korisno, kao što su: učenje Kur’ana, čitanju hadisa, korisnih knjiga i svega onog sa čime je zadovoljan naš Gospodar. Nije dozvoljeno čovjeku da svoj jezik koristi u ogovaranju, potvaranju, psovci, ismijavanju muslimana, narušavanju tuđe časti i ponižavanju drugih. Naše noge i naše ruke su emanet, pa njima ne smijemo koračati, niti raditi ono sa čime nije zadovoljan naš Gospodar. Škole i fakulteti su naš emanet i valja nam se truditi da budemo što bolji učenici i studenti i da stičemo što više korisnog znanja. Naše vrijeme je naš veliki emanet i ne smijemo ga zloupotrebljavati i provoditi u besposlici i ljenčarenju, već svaki trenutak koristiti za dobro naše Vjere, Ummeta, Domovine i naroda. Naš imetak je emanet, pa ga ne smijemo sticati na nedozvoljen načini, niti ga smijemo trošiti na način kojim izazivamo Allahovu, dželle še’nuhu, srdžbu. A dužni smo ga čistiti kroz zekat i sadaku. Naša radna mjesta su naš emanet i sve naše poslove moramo obavljati savjesno i na najbolji način, a naše položaje ne smijemo zloupotrebljavati. Naši potčinjeni su naš emanet i ne smijemo zakidati njihova prava…

U hadisu koji bilježi Imam Tirmizija stoji:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ لَتُؤَدُّنَّ الْحُقُوقَ إِلَى أَهْلِهَا حَتَّى يُقَادَ لِلشَّاةِ الْجَلْحَاءِ مِنْ الشَّاةِ الْقَرْنَاءِ (الترمذي)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Biće nadoknađena prava onima kojima pripadaju na Sudnjem danu, pa će se šukavoj ovci dati pravo od rogate ovce!“ (Tirmizija)

Šejh Usejmin je u komentaru ovoga hadisa rekao: „Na Sudnjem danu Allah će presuditi između ove dvije ovce i namiriti će se pravo šukavoj ovci od rogate ovce, a to su životinje koje nemaju razuma i ne shvataju. Allah, azze ve dželle, je najpravedniji i kroz ovo On pokazuje Svojim robovima savršenstvo Svoje pravednosti čak ako se radi i o životinjama, pa kakav je tek slučaj što se tiče ljudi?!“

A kako će se tek na Kijametu poravnati računi sa agresorima i zločincima, sa nesavjesnim nosiocima zakonodavne i izvršne vlasti, sa nemoralnim vlasnicima medijskih kuća i novinarima, koji su zloupotrebljavali svoje položaje i koji će morati odgovoriti za torturu i raspamećivanje građana naše Domovine, sa poslodavcima i biznismenima koji se, čast izuzecima prema svojim radnicima odnose kao prema roblju koje plaćaju koliko hoće i kada hoće, pa nam naša školovana mladost napušta Domovinu i odlazi po bijelome svijetu u potrazi za pristojnijim primanjima i zagarantiranim pravima radnika!?

Emanet utiče da se u društvu odgaja pojedinac, koji će valjano ispunjavati svoje obaveze prema Allahu, subhanehu ve te’ala, i prema drugim ljudima; tako će vladar pravedno vladati i držati se zakona, profesori će podučavati učenike i studente korisnom znaju, učenici i studenti će usvajati i primjenjivati to znanje, imami će živjeti i tumačiti vjeru i prenositi je na druge, trgovci će biti pošteni i neće podvaljivati neispravnu robu, bogataši neće uzimati kamatu, poslodavci će izmirivati svoje obaveze prema radnicima i Državi, radnici će vrijedno raditi na svojim radnim mjestima, a sudci će pravedno suditi.

U vrijeme hilafeta Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, sudstvo je bilo povjereno Omeru ibn El-Hattabu, radijallahu anhu. Nakon što je prošla godina od preuzimanja te odgovorne funkcije, Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, traži od Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, da ga zamijeni. Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, se začudio takvim zahtjevom Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, pa ga je upitao: ”Omere, da ti nije možda dodijalo nositi odgovornost, pa želiš da je se oslobodiš?” Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, reče: ”Ne, već je u pitanju nešto drugo. Evo prošla je godina, a ja još nisam imao niti jedan slučaj parničenja muslimana predamnom. Stoga, nemam potrebe biti sudija u zajednici u kojoj svaki vjernik zna svoja prava i obaveze i odgovorno se ponaša prema njima.”

To je bilo primjerno društvo u kojem su ljudi vjerovali jedni drugima i u kojem je svaki pojedinac nastojao da popravi odnose među muslimanima. To je bilo društvo koje je znalo svoje obaveze i ispunjavalo ih i svoja prava i ostvarivalo ih, bez bilo kakve potrebe za sudskim postupcima.

Braćo i sestre, ispunjavajmo preuzete emanete i natječimo se u činjenju dobrih djela, pripremajući se za Dan proživljenja, kada će se gledati samo naša djela!

Allahu, učvrsti nas na putu islama! Učini nas od onih koji ispunjavaju i čuvaju preuzete emanete! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Smiluj se našim roditeljima i precima, koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

srebrenica8Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadeset i tri godine od genocida u Srebrenici, Žepi i Goraždu. Govoriti o Srebrenici, Žepi i Goraždu i srpskom genocidu nad Bošnjacima u njima naša je obaveza i ujedno velika odgovornost, pogotovo što su to bile tri tako-zvane “Zaštićene zone” na Drini, koje je izadala Međunarodna zajednica.

Nije šala pobiti 8372 nedužna Bošnjaka i Bošnjakinje, potom ih bagerima zagrnuti na više lokacija, pa ih premjestiti u druge masovne grobnice, pa godinama prešućivati lokacije masovnih grobnica, pa uporno negirati genocid! Nije to običan zločin, već dobro isplanirani i provedeni genocid koji traje i koji porodice šehida podrinja i sve nas ponižava, vrijeđa i tiho ubija.

Zato sa ovog mubarek mjesta i u ovom mubarek danu prizivam Allahovo, dželle še’nuhu, prokletstvo na zločince i njihove pomagače i molim Allaha, azze ve dželle, da uništi zločince, ponizi ih, na Zemlji im zatre svaki trag i učini ih ibretom za one koji pameti imaju!

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 32. ajetu Sure El-Maide:
مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاءَتْهُمْ رُسُلُنَا بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِّنْهُم بَعْدَ ذَلِكَ فِي الأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

Braćo i sestre, prema citiranom ajetu u Srebrenici je jula 1995. godine ubijeno čovječanstvo, ne jednom već 8372 puta, taman toliko puta, koliko je ubijeno nedužnih ljudi rukama srpskih zlikovaca, na oči takozvanog civiliziranog svijeta, koji je imao obavezu zaštite stanovništva tako-zvane Zaštićene zone Srebrenica. Zato je odgovornost Međunarodne zajednice po pitanju zločina u Srebrenici, Žepi i Goraždu neupitna.
Srebrenica i Žepa su mjesta u kojima je jula 1995. godine bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće, da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman, da devetogodišnja djevojčica bude silovana, da Bošnjakinja bude obeščašćena na oči roditelja, rođaka i komšija i da tek rođeno dijete bude zgaženo nogom divljaka!!!

Zašto su nakon genocida u Srebrenici i Žepi u tajnosti puni mjesec dana čuvani satelitski snimci muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje, a isti su mogli biti spašeni, da je Međunarodna zajednica u skladu sa svojim mandatom zaštitila stanovništvo „Zaštićenih zona“ koje je nakon donošenja rezolucija razoružala! Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala onda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili „da se 3500 paketa treba odmah riješiti“!? Nisu to bili lanč paketi, već Bošnjaci i Bošnjakinje koji su za zločince i ravnodušnu Međunarodnu zajednicu bili samo brojka!

I zaboravili su zločinci i zaboravila je međunarodna zajednica da su za sve te zločine ostali živi svjedoci, na prvom mjestu Allah, azze ve dželle, naš Stvoritelj i meleki, pouzdani pisari. Šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince, pa i onda kada njihovi preživjeli članovi porodica to isto ne budu željeli ili zbog zaokupljenosti dunjalukom ne budu imali vremena. Imaju preživjeli ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče. Imaju i preživjeli zločinci koji će svjedočiti, ako ne na zemaljskim sudovima, onda zasigurno na Sudnjem danu. Ima kao svjedok ucvijeljena majka i nena i preplašena djeca i puštana krava sa lanca da je dušmani ne zapale i uplašeni mačak koji je od tuge za domaćinima livs'o do heftu iza šehadeta njegovih domaćina i bosanska zemlja i kamen i bosanska oteta krava i ovca i kokoš i horoz koji je od tuge za domaćinima prestao pjevati i bijeli zeko preplašenog dječaka u bazi UN-a u Potočarima i mrav i crv. Sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dželle še'nuhu, Koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice. I siguran sam da će Allah, dželle še'nuhu, Svojom Svemoći i voljom pomoći nam da sačuvamo cjelovitost naše Domovine i da će mrzitelje naše Domovine omesti u njihovim zlim namjerama da nam Domovinu podijele i jedan njen dio prisvoje samo sebi.
Brate i sestro! Zapamti tužnu priču rahmetli Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice, majke kojoj su u Srebrenici srpski zločinci ubili 32 uža člana porodice, a među njima i sinove: Salku, Sulju i Sadika i tri brata. Majka Džemila je preselila 28. ramazana ili 12. juna ove godine.

Ali, ostavila nam je majka Džemila jednu od najtužnijih srebreničkih priča, koja svjedoči o zvjerstvu srpskog zločinca, koji je zgazio tek rođeno dijete: „Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je! Kaže: „Rađam!“ „De sine“, velim ja njoj, „ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu“! Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: „Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano… četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat... Crijeva izletiše…”
Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin! Molim Allaha, dželle še’nuhu, da zločince i njihove porodice zabavi teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve one koji ne vjeruju!!!

Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine u Srebrenici ubijeno 8372 Bošnjaka, iza kojih je ostalo deset hiljada jetima, kojima su ubijeni: babe, mame, sestre, braćua, dajidže, dajidžić, amidže, amidžići, tetkovi i tetići!!!

Pozivam vas na Marš smrti Nezuk – Potočari, od 08.-10. jula ili Marš smrti Žepa – Potočari 09. i 10. jula i na dženazu u Potočare 11. jula, srijeda i tamo klanjamo dženazu srebreničkim šehidima! Pomozimo porodicama oko ukopa i zajedno sa njima kroz suze učimo dove za Domovinu i nas u njoj, a protiv zločinaca i njihovih pomagača!
U srijedu, 11. jula će inša-Allah u Potočarima biti klanjana dženaza za 35 identifikovanih šehida Srebrenice. Najmlađi je šesnaestogodišnji dječak šehid Vesid Ibrić, čije je tijelo pronađeno 2001. godine u masovnoj grobnici Liplje, kod Zvornika. Tu je još jedan šestaestogodišnji dječak šehid Feris Mehmedović čije je tijelo pronađeno u dvije masovne grobnice, 2000. godine u masovnoj grobnici Glogova, Bratunac i 2009. godine u masovnoj grobnici Zalazje, Srebrenica. Najstariji šehid koji će ove godine inša-Allah biti ukopna u Mezarje Potočari je Šahin Halilović koji je u trenutku šehadeta imao 71 godinu. Biće inša-Allah ukopana i majka šehid Remzija Dudić, koja je u trenutku šehadeta imala 20 godina, dok je u koloni pokušavala preći na slobodnu teritoriju, a u trenutku šehadeta je bila u 6. mjesecu trudnoće. Ona će inša-Allah biti ukopana pored svoga supruga Nijaza, koji je u trenutku šehadeta imao 22 godine.

Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka! I nikada ne zaboravimo: Bijeljinu, Zvornik, Prijedor, Srebrenicu, Žepu i Goražde, jer nas oni podsjećaju da stravične zločine, ali i bezdušnost Međunarodne zajednice, na koju se ne smijemo pouzdati, već se možemo osloniti samo na Allaha, dželle še’nuhu, i vlastite snage! Ko god drugačije misli, neka iščita našu krvavu povijest i moraće promijeniti svoje mišljenje!

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama i učini nas od onih koji Ga mnogo spominju! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da zločince kazni zasluženom kaznom i spletke naših neprijatelja vrati na njih i da se oni inša-Allah zabave sobom, a da nas i našu Domovinu ostave na miru! Da šehide sa njihovim porodicama nastani u Firdevs! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še'nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo Vjere! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

allah2Braćo i sestre u islamu! Današnju hutbu sam naslovio sa Doista se zikrullahom (spominjanjem Allaha) smiruju srca.
Braćo i sestre, uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć u drugoj hutbu zaredom govorim o zikrullahu, kao jednostavnom ibadetu, koji kod Allaha, azze ve dželle, ima posebnu vrijednost i za isti slijedi velika nagrada. Želja mi je da sve nas potaknem na to da što više spominjemo Allaha, subhanehu ve te'ala, kako bi nas On upisao među Ez-zakirine (one koji Ga mnogo spominju – zikr čine).

Pojašnjavajući uticaj zikrullaha na srce čovjeka, Allah, dželle še'nuhu, kaže u drugom dijelu 28. ajeta Sure Er-Ra'd:
...أَلاَ بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ
...Doista se uz zikrullah smiruju ljudska srca!

Uistinu zikrullah, draga moja braćo i sestre smiruje naša srca i što više spominjemo Allaha, dželle še'nuhu, sve smo mirniji i sigurniji i sve smo više pod Allahovom, dželle še'nuhu, zaštitom, a koga On, azze ve dželle, uzme pod Svoju zaštitu, druga mu zaštita nije ni potrebna!

Allah, subhanehu ve te'ala, nam u 45. ajetu Sure El-Ankebut naređuje učenje Kur'ana i klanjanje namaza i potvrđuje da je Njegovo, dželle še'nuhu, spominjanje najbolje:
أُتْلُ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِنَ الْكِتَابِ وَأَقِمِ الصَّلاةَ إِنَّ الصَّلاةَ تَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ
Uči Knjigu koja ti se objavljuje i klanjaj namaz, uistinu namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a zikrullah je najbolji! Allah uistinu zna šta radite!

Braćo i sestre, jesmo li svjesni ovih kur'anskih naredbi i toga kakve nagrade za njih slijede? Učimo li i izučavamo li Kur'an, jesmo li svjesni kada ga učimo da učimo najsavršeniji Allahov, dželle še'nuhu, govor, koji je uputa čovječanstvu, primijenjujemo li kur'anske istine u našim životima, klanjamo li namaz i odgaja li ga nas naš namaz i spriječava li nas od razvrata i grijeha i spominjemo li mnogo našeg Gospodara, svjesni da nas Allah, subhanehu ve te'ala, vidi i da vidi sve što mi radimo i On zna ono što je u našim srcima i mislima?
Kaže Allah, dželle še'nuhu, u dijelu 24. ajeta Sure El-Kehf:
...وَاذْكُر رَّبَّكَ إِذَا نَسِيتَ...
...Prisjeti se svoga Gospodara onda kada se zaboraviš!...

Sjećamo li se moja braćo i sestre našeg Gospodara onda kada se zaboravimo, a ljudi se zaboravljaju kada su u blagostanju prije nego se zaborave onda kada su u nevoljama, zaborave se kada ih Allah, dželle še'nuhu, oslobodi briga, zaborave se kada razviju biznis, kada naprave kuće, kupe auta, odškoluju djecu, zaposle ih, požene i poudaju, kada dobiju unučad i mnogi od njih se osile i kažu: „Vidiš li ti šta sam ja sve postigao i to sa ovih svojih deset prstiju?!“ I mnogi od njih zaborave spomenuti Allahovo, subhanehu ve te'ala, Ime i Njemu se zahvaliti na svim tim blagodatima, a ne znaju takvi da sve pripada samo Allahu, dželle še'nuhu, i da smo mi privremeni korisnici, koji će sva ta dunjalučka dobra ostaviti i umjesto komfornih auta, fotelja i skupocjenih ležajeva biti postavljeni na jednoobrazne tabute, skovane od najobičnije jelovine, a umjesto višespratne komforne kuće i vrhunski uređene vikendice biti smješteni u privremenu kuću čiji zidovi su od ilovače, a krov najobičniji nasloni i ta kuća se zove kabur i ista ne podliježe porezu, renti i legalizaciji i u toj tijesnoj podzemnoj kući valja čekati Sudnji dan, na kojem će se poravnati svi računi, a nasljednici će za čas podijeliti sve za što se on borio cijeloga života i u tome uživati, a njega se sve rjeđe rahmetom sjećati.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Ahmed podučava vrijednostima zikrullaha, pa kaže:
عَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ أَلَا أُخْبِرُكُمْ بِخَيْرِ أَعْمَالِكُمْ وَأَزْكَاهَا عِنْدَ مَلِيكِكُمْ وَأَرْفَعِهَا فِي دَرَجَاتِكُمْ وَخَيْرٍ لَكُمْ مِنْ إِنْفَاقِ الذَّهَبِ وَالْفِضَّةِ وَمِنْ أَنْ تُلْقُوا عَدُوَّكُمْ فَتَضْرِبُوا أَعْنَاقَهُمْ وَيَضْرِبُوا أَعْنَاقَكُمْ قَالُوا بَلَى يَا رَسُولَ اللهِ قَالَ ذِكْرُ اللهِ عَزَّ وَجَلَّ (أحمد)

Prenosi Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Želite li da vas obavijestim koje je najbolje vaše djelo, najčistije kod vašeg Gospodara, najviše u vašim deredžama, koje vam je bolje od dijeljenja zlata i srebra i od toga da se susretnete sa neprijateljem i udarate ih po vratovima i oni udaraju vas?“ Rekoše: „Hoćemo Allahov Poslaniče!“ Reče: „Zikr (spominjanje) Allaha, azze ve dželle!“ (Ahmed)
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Malik:
عَنْ أمِّ أَنَسَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أنَّهَا قَالَتْ يَا رَسُولَ اللهِ أَوْصِنِي قَالَ أُهْجُرِي الْمَعَاصِي فَإِنَّهَا أَفْضَلُ الْهِجْرَةِ وَحَافِظِي عَلَى الْفَرَائِضِ فَإِنَّهَا أَفْضَلُ الْجِهَادِ وَأَكْثِريِ مِنْ ذِكْرِ اللهِ فَإِنَّكِ لَا تَأْتِينَ اللهَ بِشَيْءٍ أَحَبَّ إِلَيْهِ مِنْ كَثْرَةِ ذِكْرِهِ (مالك)

Prenosi Ummu Enes, radijallahu anha, da je kazala: „Allahov Poslaniče, posavjetuj me!“ Reče: „Kloni se grijeha, jer je to najbolja hidžra! Strogo čuvaj farzove, jer je to najbolji džihad! I mnogo spominji Allaha, jer na Sudnjem Danu nećeš doći sa nečim dražim Njemu od mnogo Njegova spominjanja (zikra)!“ (Malik)
Za siromašne mu'mine zikrullah je braćo i sestre zamjena za sadaku, što potvrđuje hadis koji bilježi imam Buharija:
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ فُقَرَاءَ الْمُهَاجِرِينَ أَتُوا رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالُوا يَا رَسُولَ اللهِ ذَهَبَ أَهْلُ الدُّثُورِ بِالدَّرَجَاتِ الْعُلَي وَالنَّعِيمِ الْمُقِيمِ يُصَلُّونَ كَمَا نُصَلِّي وَيَصُومُونَ كَمَا نَصُومُ وَلَهُمْ فَضْلُ أَمْوَالِهِمْ يَحِجُّونَ بِهَا وَيَعْتَمِرُونَ وَيُجَاهِدُونَ فَقَالَ أَلَا أُعَلِّمُكُمْ شَيْئـًا تُدْرِكُونَ بِهِ مَنْ سَبَقَكُمْ وَتَسْبِقُونَ بِهِ مَنْ بَعْدَكُمْ وَلَا أَحَدٌ يَكُونُ أَفْضَلَ مِنْكُمْ إِلَّا مَنْ صَنَعَ مِثْلَ مَا صَنَعْتُمْ قَالُوا بَلَى يَا رَسُولَ اللهِ قَالَ تُسَبِّحُونَ وَتَحْمِدُونَ وَتُكَبِّرُونَ خَلْفَ كُلِّ صَلَاةٍ (البخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je grupa siromašnih muhadžira došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kazala: „Allahov Poslaniče, bogataši su nas pretekli u visokim stepenima i blagodatima, klanjaju kao što i mi klanjamo i poste kao što i mi postimo, ali oni imaju prednost u imecima sa kojima obavljaju hadž i umru i bore se?!“ Reče: „Hoćete li da vas podučim onome sa čime ćete dostići one prije vas i preteći one poslije vas i niko neće biti bolji od vas osim onoga ko to isto uradi?“ Rekoše: „Da, Allahov Poslaniče!“ Reče: „Izgovarajte Subhanallah, Elhamdu lillah i Allahu ekber, poslije svakog namaza!“ (Buharija)

Kaže Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu: „Da činim tesbih Allahu (izgovaram subhanallah), draže mi je nego da isto toliko podijelim dinara na Allahovu putu!“

Braćo i sestre, potrudimo se da u pogledu zikrullaha imamo na umu slijedeće: 1) Klanjajmo sve propisane namaze u džematu i činimo zikrullah poslije namaza u džamiji! 2) Redovno učimo i slušajmo Kur'an i ne dozvolimo da nam prođe dan, a da nismo proučili koju stranicu, džuz ili više od toga i trudimo se da što više Kur'ana naučimo napamet i primijenimo ga u svakodnevnom životu! 3) Produbljujmo svoje islamsko znanje, jer je podučavanje islamskim propisima i njihova primjena jedan od najboljih načina zikrullaha! 4) Stalno činimo zikrullah u sebi i na glas i ne dozvoliti da ikada dok smo pri svijesti zaboravimo na Allaha, dželle še'nuhu! 5) Prisustvujmo mjestima na kojima se zikr čini i širi islamsko znanje, a izbjegavajmo mjesta na kojima nema zikra, a kada završimo sijelo proučimo poslaničku dovu: „Subhanekellahumme, ve bihamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etubu ilejke“! 6) Redovno učimo sabahski, akšamski i zikr prije spavanja! 7) Redovno klanjajmo Noćni namaz (Salatul-lej) i Duha namaz! 8) Allaha, dželle še'nuhu, zikr činimo na mjestima gdje ga ljudi malo spominju, kao što su čaršije, pijace, prodavnice, prijevozna sredstva i slično! 9) I Allaha, dželle še'nuhu, molimo za oprost grijeha i selamet u svojoj vjeri na dunjaluku i Ahiretu i selamet cijeloga ummeta!

Braćo i sestre! Budimo od onih koji mnogo čine zikrullah, kako bi nas naš Gospodar uzeo pod Svoju zaštitu i natječimo se u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama i učini nas od onih koji Ga mnogo spominju! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da spletke naših neprijatelja vrati na njih i da se oni inša-Allah zabave sobom, a da nas i našu Domovinu ostave na miru! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še'nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo Vjere! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

(Nasevijesti.com)

srijeda, 27 Juni 2018 00:00

Ramazan je završen, misija se nastavlja

Ocijeni...
(0 glasova)

putRamazan je završen, misija traje!
Ramazan je završen. Širom svijeta skoro milijarda i po ljudi postila je s disciplinom i predanošću. Tim činom udahnuli su novi život iskustvu svjetskih religijskih i duhovnih tradicija: savladavali su glad, tjelesne potrebe, pa čak i svoje ljudske nagone, kako bi oslobodili najplemenitiju energiju svog bića.
Težili su božanskom cilju, postizanju velikodušnosti i saosjećanja koje počinje pobjeđivanjem sebičnosti i davanjem komšijama. Ovo je bio mjesec discipline koja nas uči najdubljem značenju ljudskog dostojanstva i slobode.

Post je, prije svega, vježba prepoznavanja svih vrsta izazova i upravljanja njima. S vjerom, pri punoj svijesti, post poziva i žene i muškarce na dodatni stepen samosvijesti. Umjesto da gledamo izvan sebe i prebrojavamo potencijalne neprijatelje, post nas poziva da preusmjerimo svoj pogled prema unutra i procijenimo svoj najveći izazov: svoje ja, svoj ego, kako u vlastitim očima tako i u onome kako nas drugi vide.

Cilj posta je da ovladamo sobom, da postanemo svjesni svojih iluzija, da postanemo izvršitelji svojih djela - a ne objekt vlastitih pretenzija ili nečijih drugih pogleda. Filozofija posta poziva nas da spoznamo sebe, da ovladamo sobom i da se što više disciplinujemo do momenta oslobađanja. Post podrazumijeva prepoznavanje onoga o čemu smo ovisni i oslobađanje od tih ovisnosti. To je prvi izazov.

Moramo savladati svoj egoizam i kroz taj proces iskoračiti izvan sebe i naučiti se davanju. Post zahtijeva da ponovo otkrijemo život oko sebe i pomirimo se sa svojim okruženjem. Post tijelima nam omogućuje da vidimo jasnije svojim srcima: Kur'an nas podsjeća da su srca ta koja postaju slijepa, a ne oči. Slijepo srce ne vidi ništa osim sebe i svoje iluzije, ne može promišljati o prirodi, živim bićima oko sebe i onima poput njega.

Nemoguće je vjerovati i postiti bez solidarnosti. Moramo se odmaći od sebe, postati tjelesno prisutni, poklanjati srcem i doprinositi cijelim svojim bićem. Ljudska priroda brigu o sebi i trošenje stavlja na prvo mjesto; postačeva duhovna težnja je postati pažljiv prema drugima i davati bez prestanka. To je drugi izazov.

Između tamnice vlastitog ega i solidarnosti s drugima, u dijalogu s božanskim, moramo tragati za ravnotežom. Najveći izazov s kojim se suočava čovječanstvo je biti i ostati u skladu s onim srednjim putem o kojem Kur'an govori: potvrditi se kao duhovna zajednica istinskog srednjeg puta. Naš zadatak je da njegujemo duhovne težnje koje poštuju zakone prirode: post po danu podsjeća nas na pravo svakoga od nas da prekine post dolaskom noći.

Oslobađanje od sebe ne može se postići ako se ne poštuje dostojanstvo pojedinca. U skladu s tim, siromaštvo, nepravda, ugnjetavanje i mučenje, koji po samoj svojoj prirodi narušavaju iskustvo slobode i plemenitosti posta, vrijeđaju našu savjest, s njima se moramo suočiti i nikada ih ne smijemo prihvatiti. Traganje za božanskim nas obavezuje da nikada ne ugrožavamo temeljna ljudska prava. To je treći izazov.

Iskustvo posta je duboko individualno, ali i prijeko potrebno kolektivno iskustvo. Svako od nas, u intimnosti svog društvenog života, pozvan je da se uzdigne iznad sebe, da bude ljubazan, nježan, velikodušan i ispunjen saosjećanjem, kako nas je Poslanik, a. s., naučio: "Bog je ljubazan [Refik] i On voli ljubaznost [er-rifk] i nagrađuje ljubaznost, a ne nagrađuje strogoću i nasilje”.

Kroz ovladavanje sobom, svojim tijelom i njegovim potrebama, kao i svojim govorom, post postaje škola solidarnosti, velikodušnosti i poštovanja u ime svima zajedničkog ljudskog dostojanstva. I u ime ovog dostojanstva, iskustvo posta traži da poštujemo temeljna prava žena i muškaraca, da budemo hrabri i uvijek se usudimo podići glas protiv mučitelja, eksploatatora, rasista i zagovarača netolerancije.

Postiti znači odlučno stati protiv svih onih koji eksploatišu siromašne, ugnjetavaju ljude, šire rasizam (bilo koje vrste, bez izuzetka), protiv onih koji negiraju slobodu vjere i uvjerenja, koji ograničavaju slobodu govora. Post, u ime temeljnih prava svih, znači oduprijeti se ludosti nekolicine koji djeluju protiv ljudskog dostojanstva. Neophodno je iskoračiti izvan sebe kako bi se osiguralo poštovanje ljudskog dostojanstva, a time i prava svih ljudi, individualnih i kolektivnih.

Post je istovremeno i introspekcija i poruka za čovječanstvo: pružanje otpora egoizmu i vlastitim iluzijama uslov je da postanemo zagovornici mira među ljudima, zasnovanog na jednakosti i slobodi, pravdi i poštovanju. To je najveći izazov.

Post nas uči tajnama pomirenja, prevazilaženju naših slabosti i naših ljudskih proturječnosti: nema slobode bez discipline, nema istinskog mira bez borbe i otpora. Post otkriva neobičnu sudbinu čovječanstva: spokojstvo slobodnog uma može se postići samo borbom protiv diktature iluzija, lažnih potreba ili tiranije.

Mjesec ramazan je završen. Naučio nas je da čovječanstvo od nas traži potpunu svjesnost i potpunu posvećenost nama samima i svim drugim ljudskim bićima. Do još jednog mjeseca ramazana, koji će se vratiti da nas podsjeti, kao ciklus savjesti, uprkos svim izazovima, s potpunim uvjerenjem da "svi pripadamo Bogu i Njemu ćemo se vratiti".

 

(nahla.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

allah3Braćo i sestre u islamu! Današnju hutbu sam naslovio sa Zikrullah (spominjanje Allaha) je odlika mu’mina.

Ova tema je veoma važna i spada u temeljna pitanja kojim bi trebao da bude zaokupljen svaki mu’min koji voli svoga Gospodara i žudi susretu sa Njim. Zikrullah braćo i sestre označava često spominjanje Allaha, dželle še’nuhu, Njegovo veličanje i zahvalu.

Zikrullah se u Kur’anu spominje u različitim oblicima na 174 mjesta, a 83 vjerodostojna hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govore o zikrullahu. To bez imalo sumnje ukazuje na značaj zikra i njegovu važnost u životu svakog mu’mina.

Allah, subhanehu ve te’ala, u 152. ajetu Sure El-Bekare naređuje da Ga se sjećamo:

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلاَ تَكْفُرُونِ

Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti i zahvaljujte Mi i na blagodatima Mojim nemojte biti nezahvalni!

Braćo i sestre, jesmo li zaista svjesni ove Allahove, dželle še’nuhu, naredbe i obećanja, a On je Taj koji ne krši svoja obećanja?!

Zikrullah je ibadet kojeg pripadnici Ummeta nerijetko zapostavljaju i izostavljaju i smatraju ga privilegijom samo pobožnih ljudi. To je ibadet čiju suštinu ne poznaje veliki broj muslimana i zbog toga ga i zapostavljaju. Običaj je da se zikr čini poslije namaza i uveče i ujutro, ali treba znati da je to ibadet kojeg moramo činiti stalno, spominjući Allaha, dželle še’nuhu: prilikom zahvaljivanja, čuđenja, podnošenja nedaća i u drugim situacijama. Zikrullah je braćo i sestre mehlem za duše mu’mina, efikasno sredstvo za čišćenje naših srca i djelotvoran lijek onda kada ljudska srca obole.

Zikrullah je srž dobrih djela mu’mina i njega nam Allah, dželle še’nuhu, naređuje u ajetima 41. – 44. Sure Al-Ahzab:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اذْكُرُوا اللَّهَ ذِكْرًا كَثِيرًا(41) وَسَبِّحُوهُ بُكْرَةً وَأَصِيلًا(42) هُوَ الَّذِي يُصَلِّي عَلَيْكُمْ وَمَلَائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ وَكَانَ بِالْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا(43) تَحِيَّتُهُمْ يَوْمَ يَلْقَوْنَهُ سَلامٌ وَأَعَدَّ لَهُمْ أَجْرًا كَرِيمًا(44)

O vi koji vjerujete, Allaha često i mnogo spominjite,(41) i ujutro i naveče Ga veličajte!(42) On na vas donosi salavat (Svoj blagoslov), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima samilostan.(43) A na Dan kada oni pred Njega stanu, On će im reći: “Mir na vas!” I On im je pripremio nagradu plemenitu.(44)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, komentarišući 41. ajet Sure Al-Ahzab kaže: „Zaista Allah nije propisao svojim robovima ni jednu obavezu, a da joj nije odredio granicu i izuzeo određene kategorije ljudi, u određenim situacijama za njeno izvršenje, osim zikra. Uzvišeni Allah nije zikru odredio granicu niti je ikoga izuzeo od njegovog izvršenja, rekavši: …فَاذْكُرُوا اللَه قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَى جُنُوبِكُمْ …Allaha spominjite stojeći, sjedeći i ležeći! (Suretu En-Nisa’; 103) To znači; noću i danju, na moru i kopnu, kod kuće i na putu, u izobilju i oskudici, u zdravlju i bolesti, tajno i javno i u svakoj drugoj situaciji.“

U citiranim ajetima Sure Al-Ahzab Allah, dželle še’nuhu, naređuje mu’minima da Ga mnogo spominju, te onima koji to čine obećava da će On, dželle še’nuhu, i Njegovi meleki donositi salavat, kako bi bili na pravome putu. Kolika je samo Allahova, subhanehu ve te’ala, milost, braćo i sestre, na nas, da On i Njegovi meleki za to što Ga spominjemo na nas donose salavat? Zato se trudimo da što više Allaha spominjemo, u različitim sutuacijama: dok čekamo u redu, na semaforu, na stanici, dok se vozimo, šetamo, dok sijelimo, dok se pripremamo za spavanje, dok smo u bolesničkom krevetu i u raznim drugim situacijama! Kada bi Allaha mnogo spominjali, ne bi nam nikada bilo dosadno i ne bi imali slobodnog vremena i praznog hoda!

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u Kudsi hadisu:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ فِيمَا يَرْوِيهِ عَنْ رَبِّهِ عَزَّ وَجّلَّ يَقُولُ اللهُ تَعَالَى أَنَا عِنْدَ ظَنِّ عَبْدِي بِي وَأَنَا مَعَهُ إِذَا ذَكَرَنِي فَإِنْ ذَكَرَنِي فِي نَفْسِهِ ذَكَرْتُهُ فِي نَفْسِي وَإِنْ ذَكَرَنِي فِي مَلَأٍ ذَكَرْتُهُ فِي مَلَأٍ خَيْرٍ مِنْهُمْ وَإِنْ تَقَرَّبَ إِلَيَّ شِبْرًا تَقَرَّبْتُ إِلَيْهِ ذِرَاعًا وَإِنْ تَقَرَّبَ إِلَيَّ ذِرَاعًا تَقَرَّبْتُ إِلَيْهِ بَاعًا وَإِنْ أَتَانِي يَمْشِي أَتَيْتُهُ هَرْوَلَةً (البخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je Uzvišeni Allah rekao: “Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi, a ako Me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako mi se približi koliko jedan predalj, Ja mu se približim koliko lakat, ako Mi se približi lakat, Ja mu se približim hvat, a ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu trčeći.“ (Buharija)

Zato spominjimo Allaha, azze ve dželle, u svakoj situaciji, kako bi zaslužili Njegovo zadovoljstvo i nagradu!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zikrullah ostavio u vasijjet (oporuku) svome Ummetu, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija kaže:

عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ بُسْرٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللهِ إِنَّ شَرَائِعَ الْإِسْلَامِ قَدْ كَثُرَتْ عَلَيَّ فَأَخْبِرْنِي بِشَيْءٍ أَتَشَبَّثُ بِهِ قَالَ لَا يَزَالُ لِسَانُكَ رَطْبًا مِنْ ذِكْرِ اللهِ (الترمذي)

Prenosi Abdullah ibn Busr, radijallahu anhu: „Došao je čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: „Allahov Poslaniče, islamski propisi su se meni uvećali, pa me obavijesti o onome čega da se držim!“ Reče: „Neka ti je jezik uvijek vlažan od zikrullaha!“ (Tirmizija)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava koja je to razlika između onoga koji spominje Allaha i koji to ne čini:

عَنْ أَبِي مُوسَى رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ مَثَلُ الَّذِي يَذْكُرُ رَبَّهُ وَالَّذِي لَايَذْكُرُ رَبَّهُ مَثَلُ الْحَيِّ وَالْمَيِّتِ (البخاري)

Prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer onoga ko spominje svoga Gospodara i onoga koji ne spominje svoga Gospodara je kao primjer živog i mrtvog!” (Buharija)

Zikrullah je uzrok Allahovog, dželle še’nuhu, zadovoljstva sa nama, on ljuti prokletog šejtana, on od mu’mina otklanja brige i poteškoće i mu’minima povećava nafaku i jača iman. Kroz zikrullah se mi braćo i sestre čuvamo od grijeha i na taj način se spašavamo od džehennemske vatre.

Zapostavljanje zikrullaha je jedan od glavnih razloga grubosti ljudskih srca, njihova gafleta (nemara) i zaborava Allaha, dželle še’nuhu, i takva srca su na neki način mrtvaci u ljudskim tijelima i u takvim tjelima su duše usamljene i pravi garibi (stranci). Stoga, svako ko želi osnažiti svoj iman mora pojačati zikrullah.

Islamski učenjaci saglasni su u tome da je dozvoljeno spominjanje Allaha, subhanehu ve te’ala, srcem i jezikom, osobi bez abdesta i osobi koja je džunub, kao i onima koje su u stanju hajza (mjesečnog pranja) i nifasa (poslije poroda) u formi tesbiha (subhanallah), tehlila (lailahe illallah), tahmida (el-hamdu lillah), tekbira (Allahu ekber), donošenju salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućivanju dove i tome sličnog.

Braćo i sestre! Budimo od onih koji mnogo čine zikrullah i koji se natječu u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama! Da pomogne svoj našoj ugroženoj i obespravljenoj braći i sestrama, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti! Da spletke naših neprijatelja vrati na njih i da se oni inša-Allah zabave sobom, a da nas i našu Domovinu ostave na miru! Da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su Allahovom, dželle še’nuhu, voljom na nas prenijeli svjetlo Vjere! Da našu djecu i potomke učini boljim čuvarima Dina i Domovine od nas, radostima naših očiju i srca i prvacima Ummeta! Da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećane džennete, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

(Nasevijesti.com)

Stranica 1 od 35

S5 Box