Sadržaj iz rubrike Duhovnost
ponedjeljak, 20 Maj 2019 00:00

Tuzlanske džamije, duhovno i nacionalno bogatstvo

Ocijeni...
(0 glasova)

dzamija3Ramazan je mjesec jedinstvenih ibadeta, vjerskih obreda, a značajan dio istih vezan je za džamije koje su ovog mjeseca naročito posjećene. Muslimani Tuzle i ovog svetog mjeseca prisustvuju molitvama u brojnim džamijama, ali od ovog ramazana čak četiri čaršijske džamije nose epitet nacionalnog spomenika.

"Stavljanje na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine naše četiri gradske džamije iz najužeg jezgra Tuzle predstavlja veliko priznanje. Tuzla je jedini grad na području sjeveroistočne Bosne i Hercegovine u kojem su četiri vjerska objekta, naše džamije s haremima proglašene nacionalnim spomenicima od izuzetnog značaja za Bosnu i Hercegovinu. To govori o reprezentativnosti ovih objekata i njihovoj kulturno-historijskoj vrijednosti", kaže na početku priče o tuzlanskim džamijama - nacionalnim spomenicima Ahmed ef. Huskanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tuzla.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 27. februara donijela odluku o proglašenju Jalske džamije nacionalnim spomenikom, a prošle godine nacionalnim spomenikom proglašena je i Džindijska džamija. Već ranije na listu su uvrštene Behram-begova, poznata i kao Šarena, te Gazi Turali-begova džamija.
Remek-djelo islamske arhitekture

Jalska džamija, smještena na lijevoj strani rijeke Jale, izgrađena je u prvoj polovini 16. stoljeća. Izgradio ju je Mehmed-aga te se i prvi put spominje 1600. godine kao Mehmed-agina džamija. Zanimljivo je da još nosi i nazive Kizlar (Djevojačka) džamija, po nepoznatoj djevojci koja je ukopana u njenom haremu, te Hafiz-hanumina džamija, koja ju je 1890. godine temeljito obnovila.

"Prvotnim izgledom to je bila, po dimenzijama, manja i niža džamija, ali je krajem 19. stoljeća džamiju iz temelja renovirala hafiz hanuma Tahira Tuzlić. Džamija je imala unutarnju kupolu od cigle, koja se početkom 20. stoljeća urušila i sazdan je ravni strop. Graditelj džamije je bio izvjesni Mehmed-aga, koji je bio upravnik tuzlanske palanke", govori Nedim Dervišević, imam ove džamije.

Kao i u većini džamija u Tuzli, i u ovoj se klanja svih pet dnevnih namaza. Posebne čari vjernici doživljavaju uz ramazan, kada se, pored redovnih aktivnosti, klanjaju teravije, uči sehur mukabela te priređuju džematski i omladinski iftari.

Jalska džamija prva je džamija u Bosni i Hercegovini koja je bila meta napada tadašnje Jugoslovenske narodne armije početkom 1992. godine.

"Duge kolone JNA, vraćajući se sa ratišta iz Hrvatske u Srbiju, prolazile su kroz Tuzlu. Iz jedne od tih kolona, bez ikakvog razloga, Jalska džamija je iznenada zasuta rafalnom paljbom iz automatskog oružja. Bilo je to u popodnevnim satima, dok se u džamiji nalazio veći broj ljudi", kaže Šefko Sulejmanović, direktor Instituta za društvena i religijska istraživanja i autor monografije Tuzlanski džemati.
Džamija bogate prošlosti

O Jalskoj džamiji pisao je daleke 1982. godine u Ljetopisu tuzlanskih džamija i Refik Hadžimehanović, koji kaže da je to "jedan od značajnih islamskih objekata u Tuzli, koji za sobom ima dosta bogatu prošlost, a njena sadašnja građevina predstavlja, moglo bi se reći, remek-djelo islamske arhitekture".

Džamija je tokom povijesti mijenjala svoj izgled, prvobitno je bila izgrađena od ćerpića, a zanimljiva je i priča o renoviranju njene munare.

"Tokom renoviranja džamije poslije 1910. godine izvršena je temeljita obnova munare. Zanimljivo je da su radove izvodili italijanski majstori, s tim da su je do temelja porušili, obilježili svaki kamen i ponovo ga ugradili. S obzirom na to da su kamene stepenice stare munare bile pri vrhu izlizane, a neke i više oštećene, majstori su tada obrnuto okrenuli kameno stepenište, pa se tako na munaru izlazi lijevom stranom, umjesto desnom, kako je to bilo ranije", govori Sulejmanović.
Džindijska džamija

Na suprotnoj strani grada nalazi se još jedna ljepotica, također na listi nacionalnih spomenika, Džindijska džamija. Izgradio ju je u 16. stoljeću Mustafa džindija. Džamija nosi naziv i po svom prvom obnovitelju Husejinu Čaušu.

"Džindijska džamija je tipičan predstavnik originalne i autohtone bosanske arhitekture kada su u pitanju džamije. Građena je od toplih materijala i ono što je bilo na raspolaganju ljudima sa ovih prostora, tako da su zidovi od ćerpića, a sve ostalo od drvene građe. Rijedak je primjer mahalske džamije s drvenim krovom, šindro, iz kojeg izlazi drvena munara. Usljed eksploatacije slanice, u Džindić mahali su stradali gotovo svi objekti koji su bili u njoj. Džindijsku džamiju smo sačuvali, hvala Bogu, jer je u prošlom stoljeću čak tri puta imala veoma detaljne i cjelovite rekonstrukcije", kaže Elmedin Avdibašić, hatib ove džamije.

Džamija je bila sagrađena na domaku hrastove šume, koja je i poslužila za njenu gradnju. Predaje govore da je za njenu gradnju posječena dovoljna količina hrastove šume, koja je na istoj lokaciji obrađena i korištena. Iz elaborata prijedloga za zaštitu iz 1988. godine saznajemo da je džamija djelo domaćih majstora tesara i dunđera. Iz toga proizilazi i njena vrijednost, jer predstavlja očuvani primjer izvorne bosanske arhitekture.

"U džamiji se obavljaju dnevni namazi, džuma, bajrami i teravije. Od ove godine u Džindijskoj džamiji se obavlja hatma teravija, što znači da se na svakom teravih-namazu prouči po jedan džuz te sa tako do kraja ramazana prouči na ovom namazu cijeli Kur'an", kazuje imam Avdibašić.
Nekoliko puta zatvarana

Ova džamija spada u red najznačajnijih objekata islamske arhitekture iz osmanskog perioda, a u prošlosti je zbog slijeganja tla više puta zatvarana.

"Usljed pucanja zidova, koje je izazvalo slijeganje terena, džamija je 1975. godine bila zatvorena. Nakon izvršene temeljite i sveobuhvatne sanacije, džamija je bila van osnovne funkcije sve do 1990. godine", govori Šefko Sulejmanović.

Džindić mahala, u kojoj se nalazi ova džamija, kazuje Sulejmanović, nekada je bila jedna od najnaseljenijih tuzlanskih mahala, ali je zbog dugogodišnje eksploatacije soli došlo do slijeganja zemljišta i, usljed toga, do raseljavanja stanovništva u druge dijelove grada.

"Na ovom prostoru danas se nalazi neznatan broj stambenih i poslovnih objekata, tako da je veoma mali i broj stanovnika. Džemat ove džamije uglavnom čine ljudi koji su tradicijskim i drugim nitima vezani za ovaj džemat", kaže Sulejmanović.

Alem Dedić (Al Jazeera)

Procitano 289 puta

S5 Box