Sadržaj iz rubrike Duhovnost
nedjelja, 27 Septembar 2020 00:00

Sedžda-vrhunac naše pokornosti i poniznosti

Ocijeni...
(0 glasova)

Piše: Abdulvaris Ribo

namazČovjek je stvoren na ovome svijetu radi uzvišene svrhe, koju nikada ne smije zaboraviti. Nikada ne smijemo zaboraviti da smo mi Allahovi robovi i da smo stvoreni radi robovanja; pokornosti i poslušnosti Njemu Uzvišenom, našem Stvoriteju i Gospodaru. Uzvišeni Allah je rekao: „A džine i ljude sam stvorio samo da Mi robuju.“ (Ez-Zarijat, 56.)

Veliki je problem kada čovjek ne zna zašto ga je Allah stvorio i šta su svrha i cilj njegovog postojanja na ovome svijetu. Tada neminovno zaluta i strada. Kada smo kao vjernici svjesni svrhe zbog koje smo stvoreni, onda nastojimo da cijeli svoj život posvetimo svome Stvoritelju, u smislu da Mu budemo pokorni i poslušni koliko god smo u mogućnosti. Uzvišeni Allah je rekao: „Reci (Muhammede): „Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.“ (El-En’am, 162.)

Forme ibadeta i pokornosti Allahu

Uzvišeni Allah nam je ostavio mogućnost da Mu na različite načine i kroz različite vidove i forme ibadeta iskažemo našu pokornost i poslušnost. Prije svega propisao nam je ibadete poput dove, kurbana, učenja Kur’ana, zikra, sadake, namaza…

Od svih spomenutih ibadeta, namaz, zasigurno, zauzima posebn mjesto i značaj, te se smatra najvažnijom islamskom dužnošću nakon šehadeta. Namaz je najvažniji svakodnevni ibadet, kojim uistinu pokazujemo koliko smo pokorni i predani našem Stvoritelju, s obzirom da nam je namaz naređen čak pet puta dnevno, za razliku od ostalih temeljnih islamskih dužnosti koje smo dužni obaviti jednom godišnje ili jednom u životu. U samom namazu ima jedan njegov sastavni dio koji je tajna i vrhunac namaza. To je, naravno, sedžda ili spuštanje lica na tle.

Historijat sedžde

Sam historijat sedžde će nam donekle i otkriti njen dublji smisao i suštinu. Ako se vratimo na historijat sedžde, naći ćemo da se sedžda u Kur’anu spominje već u kazivanju o Ademu i melekima, kada je Uzvišeni zapovjedio melekima, među kojima je bio i Iblis, da se Ademu poklone, odnosno da mu sedždu učine. Od meleka je zatraženo da se pokore Allahovoj naredbi i odluci i da se tom Ademu, kao Allahovom stvorenju koje će preuzeti namjesništvo na Zemlji, poklone iz poštovanja. Uzvišeni Allah je rekao: „I kada smo melekima rekli: „Poklonite se Ademu!“ I Oni su se svi poklonili osim Iblisa, on je bo jedan od džina i ogriješio se o zapovijed Gospodara svoga.“ (El-Kehf, 50.)

Allahu sve sedždu čini, milom ili silom

Uzvišeni Allah je rekao: „Allahu čini sedždu sve što je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove ujutro i u sumrak.“ (Er-Ra’d, 15.)

„Allahu čini sedždu sve živo, na nebesima i na Zemlji, i meleki i oni se ne ohole. Boje se Gospodara svoga Koji je iznad njih i čine ono što im se naređuje“ (En-Nahl, 49.)

„ Zar ne znaš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Sunce , i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga poštovanim ne može učiniti. Allah radi ono što hoće.“ (El-Hadž, 18.)

Iz prethodnih ajeta vidimo da Uzvišenom Allahu sve sedždu čini, i meleki i ljudi i živo i neživo, a sve njih možemo po tom pitanju podijeliti na dvije skupine:

Oni koji sedždu čine dobrovoljno, svojom voljom i izborom, a to su samo ljudi. Samo čovjeku je ostavljeno na volju da odabere da li će Allahu padati na sedždu ili neće.
Oni koji Allahu sedždu čine iz potčinjenosti, a to su meleki i ostala stvorenja koja su kao takva stvorena i Allahu potčinjena.

Dublji smisao sedžde

Sedžda nije puko spuštanje lica na tle i padanje ničice, ona ima mnogo dublji smisao i značenje. Sedžda je prije svega pokazatelj naše pokornosti, poslušnosti i poniznosti pred našim Gospodarom i Stvoriteljem. Naša vjera se ne sastoji samo iz pukog i besplodnog vjerovanja. Vjera se mora potvrditi i dokazati našom pokornošću Allahu. Iman se sastoji iz znanja i prakse, odnosno djela. I Iblis je imao znanje i bio je ubjeđen da Allah postoji, ali Mu se nije htio pokoriti i naređenu sedždu učiniti. „On je odbio, uzoholio se i nevjernik je bio.“ Ovo je dokaz da vjerovanje mora biti popračeno djelom, pokornošću i poniznošću, izvršavanjem onoga što je Allah naredio, a izbjegavanjem onoga što je zabranio.

Uzvišeni Allah je rekao: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (En-Nisa’, 65.)

Sedžda je simbol hitre i bezpogovorne pokornosti i poslušnosti Allahu, i ona je najviši izraz naše predanosti Njemu.

Sedžda nas duhovno uzdiže i približava Allahu

Prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Rob je najbliži svome Gopodaru onda kada je na sedždi, pa zato učite mnogo dove.“ (Ahmed, Muslim, Ebu Davud, Nesai)

Ma’dan b. Ebi Talha el-Ja’muri je rekao: „Sreo sam Sevbana, Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, oslobođenog roba i rekao mu: „Obavijesti me o djelu koje ću raditi i zbog kojeg će me Allah uvesti u Džennet.“ Ili je rekao: „Najdražem djelu Uzvišenom Allahu.“ On je šutio. Zatim sam ga ponovo upitao, ali je on opet šutio. Ja sam ga upitao i treći put, a on mi je rekao: „Ja sam o tome upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: „Mnogo čini sedždu, jer, uistinu, kad god učiniš sedždu Allahu, Allah će te zbog nje uzdići za jedan stupanj i obrisat će ti jedan grijeh.“ (Muslim)

U drugom hadisu se prenosi da je Rebi’ b. Ka’b el-Eslemi, rekao: „Jednog dana donio sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, vodu za abdesta i za druge potrebe, pa mi je rekao: „Traži!“ Ja sam rekao: „Tražim da budem s tobom u Džennetu.“ On me je upitao: „Ili možda nešto drugo tražiš?“ Rekao sam: „To je ono što tražim.“ On mi je tada rekao: „Pomozi mi u tome tako što ćeš mnogo sedždu činiti.“ (Muslim)

Prema tome, vidimo da nas sedžda uzdiže duhovno i povećava nam naše stupnjeve u Džennetu, sve dok ne stignemo do onog najvišeg stupnja, Firdevsa, na kojem će biti poslanici, vjerovjesnici, šehidi i iskreni Allahovi robovi.

Sedžda srca

Pored našeg tijela i njegovih organa i naše srce također čini sedždu i Allahu se pokorava. Sedžda srca je, ustvari, njegova poniznost pred Allahom i ona je važnija od sedžde tijela. Tijelo je na sedždi dok se ne podignemo iz položaja sedžde, ali srce na sedždi može ostati i nakon toga, sve dok osjeća poniznost i skrušenost pred Allahom. Na sedždi je najvažnije stanje našega srca, jer ako je ono ponizno, skrušeno i svjesno Allahovog prisustva, tada ćemo osjetiti slast i ljepotu sedžde i Allahove blizine. Ako srce ne čini sedždu, odnosno, ako nije ponizno, tada sedžda gubi svoju suštinu i puninu. Ako osjetimo slast i ljepotu u duši dok smo na sedždi, tada znamo da i naše srce sedždu čini. Sedžda srca je istinska i prava sreća i slast. Istinska sreća i zadovoljstvo dolazi zbog Allahove blizine. Što smo Allahu bliže sve više osjećamo tu sreću i zadovoljstvo. Zato pravi vjernik kod kojeg i tijelo i srce čine sedždu, na namazu pronalazi smiraj svoje duše. Sedžda u ovome smislu je veliko bogatstvo za jednog vjernika i to bogatastvo on ne bi dao ni za cijeli dunjaluk.

Sedžda je tajna namaza

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao: „Sedžda je tajna namaza, njegova bit i njegov pečat. Sve druge radnje u namazu prije sedžde su samo priprema i uvod za nju.“

Sedžada nas duhovno uzdiže i približava Uzvišenom Allahu, i ostavlja duboki trag na našu duhovnost i pobožnost. Uzvišeni Allah, kada opisuje vjernike, kaže: „Njihovi znakovi su na licima njihovim od tragova sedžde.“(El-Feth, 29.) Mnogi islamski učenjaci kažu da su to tragovi poniznosti i skrušenosti, svjetlost i sjaj u očima po kojima se klanjači mogu prepoznati.

Ovo potvrđuje i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve slelem, rekao: „Mojim sljedbenicima će toga dana lica sijati od sedžde, a ruke i noge će im se bijeliti od abdesta.“ (Muslim)

(Minber.ba)

Procitano 178 puta

S5 Box