Sadržaj iz rubrike Kolumne
utorak, 24 Oktobar 2017 00:00

Malo viski, malo kafa, malo kola

Ocijeni...
(0 glasova)

kafaMonitoring javnih nabavki, čiji su autori nekoliko nevladinih organizacija i jedan medij, pokazao je još jednom notornu činjenicu: javnim preduzećima u Bosni i Hercegovini gazduje se kao s javnim kućama. Svi znaju da se u tim institucijama radi ono što se radi, ali niko to što se radi nema hrabrosti nazvati pravim imenom niti se mehanizmu koji izvrgava ruglu kontrolu javnih para kroz sistem javnih nabavki želi stati u kraj. S jedne strane, to je "crtanje" tendera za prepoznatljivog učesnika. S druge strane, to je podsmjehivanje onima koji koriste usluge i pune kase javnih preduzeća, pa i samih radnika u njima.

Čita tako radni čovjek i građanin i ne može vjerovati: u jednom od tih javnih preduzeća, koje djeluje u okviru sistema "Elektroprivreda RS-a", detaljno obrazlažu nabavku espreso kafe, minuciozno tražeći da je "sastavljena od Arabice najboljih kvaliteta, sa minimalnom primjesom azijske Robuste", precizno definišući odnos ove dvije vrste kafe u postocima: 70:30. Krema te elektroprivredne javne kafe treba da je "bademasta sa odrazima mahagonij boje". Poput kakvog visokoeduciranog somelijera za kafu, pisac tendera iz Trebinja traži da aroma bude "intenzivna i elegantna, sa blagom primjesom gorčine kakaoa uz aromatsku bazu netom prženog kruha", a "okus vrhunski balansiran, ugodno kiselkast".

Mješavina bordela, bankomata i privatnog bircuza
Iz nepoznatog razloga nabavka viskija u istoj firmi nije propraćena odgovarajućim prohtjevima u pogledu arome i okusa. Može se pretpostaviti da "Elektro-Hercegovina", čiju listu nabavki radni čovjek i građanin iščitava, vjerovatno nije bio u mogućnosti zaposliti i iskusnog kušača viskija, pa se nabavka svela na redanje brendova "Viski Čivas Regal 12 ili odgovarajući ekvivalent, Viski Džek Denijels ili odgovarajući ekvivalent, Viski Džoni Walker ili odgovarajući ekvivalent..."Što bi rekao eminentni izvođač turbofolk šansona Fazlija u svom najvećem hitu, "malo viski, malo koka-kola, dobre žene oko moga stola. Svi gledaju i svi mi se dive. Šta im mogu – ne znaju da žive."

Je li Fazlija ciljao na to da pjesmom opiše lifestyle direktora javnih kuća, pardon: preduzeća? Sasvim sigurno nije, ali, imajući u vidu kako se javni novac troši, banalna slika iz gornjeg stiha upravo plastično dočarava količinu brige koju rukovodeće osobe u ovim od države upravljanim firmama iskazuju u pogledu sudbine novca koji im je povjeren na upravljanje. Nije otkriće Amerike kazati ono što je otkriveno tokom monitoringa Fonda Otvoreno društvo BiH, Transparency International BiH, Razvojne agencije EDA Banja Luka, UG Tender Banja Luka i CIN-a, a to je da se nabavke vrše netransparentno, da su prisutni slučajevi vrlo kratkih rokova i neodgovarajućih postupaka, te određivanja diskriminišućih kriterija i tehničkih specifikacija. Problem upravo i jest u tome što su ovaj zapanjujući bezobrazluk i otvoreno ponižavanje čitavog sistema koji je država uspostavila za najširu javnost postali nešto na što se samo slegne ramenima ili, još gore, konstatuje se da bi "svako" ko dođe na utjecajnu poziciju od javne kompanije napravio mješavinu bordela, bankomata i privatnog bircuza.

Fotelja koja ostaje u vlasništvu i nakon izbora
U zemlji koja bi po potencijalima proizvodnje električne energije mogla biti regionalna, pa i evropska sila, elektroprivrede jedva sastavljaju kraj s krajem, ali se zato tvrdokorno drže životnog stila "malo viski, malo koka-kola", koji im je omogućila državna uprava koja ih "nadzire". Nema tu ni J od javnog interesa i sve su veće šanse da bi nam čak i zloglasno prepuštanje vlasništva nad javnim kompanijama privatnom stranom kapitalu bilo od veće koristi od ovakvog raskalašnog kvazimenadžerisanja.

Ista ova priča, samo s državnim institucijama u glavnoj ulozi, previše je puta ispričana da bi ikoga živog više znatnije tangiralo to što se budžetske pare troše na, recimo, nabavku "klub fotelje sa naslonom i rukonaslonima ispunjenim kombinacijom guščijeg perja i poliuretanske pjene, sve prema opisu i slici". Oni koji smišljaju tendere s ovako detaljno razrađenom specifikacijom vjerovatno računaju da će im ta fotelja ostati u vlasništvu i nakon izbora, kad će biti prilike da se njeni isporučioci adekvatno zahvale, dok se mi, posmatrači javnih nabavki, lutajući kao guske u magli, i dalje budemo pitali ko nas je i kako ogulio i u čijoj je fotelji završilo naše perje.

Za utjehu, na nama je da odlučimo ko će sjediti u fotelji i izaberemo hoćemo li gubiti živce ako pogriješimo u izboru ili poslušati mudri Fazlijin savjet: "Nikom nije kao što je meni, živim život, brigu na veselje. Ovako bih do kraja života; tako mi je svake nedjelje."

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

(Al Jazeera)

Procitano 122 puta

S5 Box