Sadržaj iz rubrike Kolumne
utorak, 16 Januar 2018 00:00

Potraga za slobodom u svijetu nadzora

Ocijeni...
(0 glasova)

internetsigurnostSumnjao sam u postojanje tajnog i nekontrolisanog, nasumičnog i potpunog, sveobuhvatnog praćenja svih elektronskih aktivnosti ljudi koji se ne bave kriminalnim aktivnostima.

Snowdenove slutnje o nadzoru postaju realnost
Jedna od najupečatljivijiih scena dokumentarca Citizenfour o najpoznatijem američkom „zviždaču“ Edwardu Snowdenu je ona kada se Snowden, sjedeći na krevetu hotelske sobe u Hong Kongu, pokrije crvenom dekom po glavi kako bi otipkao nešto na svom laptopu. Sjećam se - dok se vrtila odjavna špica ovog sjajnog, uz to i Oskarom nagrađenog filma – neke čudne jeze koja mi se spuštala niz kičmu. Do tada, da se razumijemo, nisam imao nikakvih iluzija u pogledu činjenice da se svakodnevno multiplicirala mogućnost prikupljanja i praćenja svih mogućih podataka i komunikacija koje nastaju i koje se razmjenjuju svake sekunde u svakom kutku ove planete.

Znao sam da postoje tehnološke mogućnosti za hiljadupostotnu realizaciju noćne more iz Orweolovog romana 1984 i nisam imao dilema u pogledu postojanja ne jednog „Velikog brata“ nego nepoznatog broja njegovih inačica. Ali jesam sumnjao u postojanje tajnog i nekontrolisanog, nasumičnog i potpunog, sveobuhvatnog praćenja svih elektronskih aktivnosti ljudi koji se ne bave kriminalnim aktivnostima. Dakle, nadgledanja komunikacija one velike većine građana svijeta koji nisu predmet interesa istražnih organa. Ispovijest Edwarda Snowdena otklonila mi je svaku sumnju.

Nadzor interneta
Prošlog četvrtka jedan dom najvišeg američkog zakonodavnog tijela usvojio je prijedlog zakona kojim se za narednih šest godina produžava važenje programa za nadzor Interneta, bez naloga, sa minimalnim promjenama, a neke grupe za zaštitu privatnosti saopštile su da će se ovlaštenja agencije koja je nadležna za nadgledanje čak i proširiti. Iako se formalno još čeka odobrenje Senata te potpis američkog predsjednika Donalda Trumpa, sa velikom dozom vjerovatnoće se može govoriti o tome da ulazimo u razdoblje nadzora i kontrole nad svim vidovima ljudske komunikacije bez presedana u dosadašnjoj historiji.

Iako su pojedini zastupnici i grupe boraca za ljudska prava izrazili svoju duboku zabrinutost, prije svega, zbog potencijalnog prekomjernog korištenja programa u svrhu praćenja američkih državljana, inicijalno „Odeljak 702“, kako se naziva ovaj propis, dozvoljava agenciji da prisluškuje ogromne količine digitalnih komunikacija stranaca koji žive van Sjedinjenih Država preko američkih kompanija kao što su Facebook, Verizon Communications i Google Alphabet.

Istina, ovaj program zvanično obuhvata i praćenje bez naloga komunikacije samih Amerikanaca ali u slučajevima kada komuniciraju sa strancima koji žive u inostranstvu. Ili, što bi živopisni američki predsjednik jednostavno objasnio putem svog omiljenog sredstva izražavanja, Twittera, uoči samog glasanja u Zastupničkom domu: „... today’s vote is about foreign surveillance of foreign bad guys on foreign land“. Trumpovim riječnikom rečeno, špijuniranje bez naloga je namijenjeno nadzoru onoga što se događa van SAD, odnosno praćenju „loših momaka“ u stranim zemljama.

Šta je to neutralnost interneta
E sad ko je „loš“ a ko nije? Ko to određuje i po kojim kriterijima? Ima još ovakvih “filozofskih pitanja“. Recimo, šta ste radili ili šta radite na Facebooku? Koje su vaše preference u pretraživanju interneta? Ko su vaši omiljeni kontakti? S kim, koliko dugo, i o čemu ste danas razgovarali putem mobilnog ili fiksnog telefona? Da li ste non-stop online ili postoje rijetki momenti u vašem životu kada niste dostupni svemoćnom oku pratitelja elektronskih komunikacija? Da li vas je uopće briga za to što neko vrijedno prikuplja podatke o vama? Kome ste vi uopće interesantni? I zašto baš vi?

Ovakve ili slične dileme ne izazivaju glavobolju samo zbog ugrožavanja osnovnih sloboda ili prava pojedinaca. Nije tu čak ni toliko bitno da li ste Amerikanac ili Eskim jer neartikulisani nadzor je samo dio problema. Drugi dio problema je manipulacija internetom odnosno ukidanje tzv „neutralnosti interneta“, što je pitanje koje će u najskorije vrijeme najsnažnije pogoditi upravo stanovnike SAD.

Prije otprilike mjesec dana, sredinom decembra, američka Federalna komisija za komunikacije (FCC) izglasala je prestanak Naredbe o otvorenom internetu iz 2015. godine i donijela inicijativu kojom internet provajderima daje više moći da selektivno ograniče internet korištenje i favoriziraju određene tokove podataka. Drugim riječima, klasna podjela pa tako i klasna borba se iz realnog seli u virtualni prostor na način da će kompanije i pojedinci koji su spremni da plate više, dobiti slobodniju, bržu internet uslugu. Što će rezultirati pojavom da će bogati biti bogatiji, i novcem i informacijama, dok će siromašni kaskati i biti u svojevrsnoj informatičkoj deprivaciji.

Ako odemo korak dalje, brži ili sporiji internet, skuplji ili jeftiniji pristup su idealno oruđe kontrole nad uticajem koji pojedine grupe ljudi ili ideja imaju u nekoj društvenoj zajednici. Što će reći da internet, umjesto ekspanzije, postaje prostor nadzora i supresije.

Odgovorno ponašanje
S druge strane, potraga za virtuelnom slobodom ili slobodnom digitalnom i svakom drugom komunikacijom, sloboda pristupa i dijeljenja informacija sa onim sa kim želimo da se one dijele, sve su to, u krajnjoj liniji, ideali za koje borba nikada nije prestala. Odgovorno ponašanje u komunikaciji podrazumjeva i to da se cijene vrijednosti, tekovine neutralnog interneta ali i drugih komunikacijskih kanala koji su pod opsadom vlada ili velikih korporacija što ih žele okupirati, nadzirati i naplaćivati svaku informaciju koju želimo dobiti.

Pitanje je samo da li smo svjesni da se ta borba za „slobodno nebo“ odvija i u ovom momentu i da li želimo u njoj učestvovati ili nas, jednostavno, nije briga dok plovimo prostorom koji koristimo isključivo za ispoljavanje niskih strasti i postizanje banalnih zadovoljstava. Riječima Miljkovićeve pjesme rečeno: da li će sloboda (interneta) umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj. Čak i ako sužnji slobodu vide samo kao priliku za shoping&f...ing. Čak i ako internet nije ništa više od carstva tagovanja i duck facea, lajkova i smajlija...

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.


Ermin Čengić (Al Jazeera)

Procitano 619 puta

S5 Box