Sadržaj iz rubrike Kolumne
petak, 16 Mart 2018 00:00

Od Arapskog proljeća profitirali trgovci oružjem sa Zapada

Ocijeni...
(0 glasova)

egipatPosljedice Arapskog proljeća pogubne su, stanje u zemljama gore je od onog prije prevrata, a događaji su proizveli bijedu, bol i ubijanja.

Sarajevo Talks: Arapsko proljeće - sedam godina poslije

Događanja koja su prije sedam godina potresla veliki dio arapskog svijeta, probudivši nadu miliona ljudi u bolji i pravedniji život, iz današnje perspektive pokazuju se kao sasvim nerealna, jer ono za što se na površini činilo da je narodna revolucija u svojoj strukturi imalo je sasvim drugačije motive.

Urednik Middle East Eyea David Hearst, jedan od najboljih poznavalaca stanja na Bliskom istoku i učesnik Al Jazeerine konferencije Sarajevo Talks, kad govori o događajima, priznaje da ga je zapanjila nasilna reakcija kojom je odgovoreno na traženja ljudi koji su vjerovali da se masovnim demonstracijama mogu izboriti za demokratiju i slobodu.

Ta reakcija iznenadila je aktere Arapskog proljeća, koji su u cijeli proces krenuli s potpuno različitih političkih stajališta.

"Izbila je tako nasilna reakcija za koju mislim da je ni sekularisti, ni islamski dio Arapskog proljeća nisu očekivali. Zašto je reakcija bila tako nasilna pitanje je koje zadire u same temelje arapske države. Uzdrman legitimitet armije, dubinske države i njenih vladara... Drugi problem Arapskog proljeća ogledao se u tome što je novac bio na jednom mjestu, a narod na drugom. Sav novac, recimo, država Zaljeva koji je kružio u to vrijeme ulagan je u Veliku Britaniju u kupovinu nekretnina, a ne u vlastiti narod, što je i danas jedan od glavnih problema."

Stanje gore nego prije prevrata
Bitno je ipak shvatiti, objašnjava Hearst, da je Arapsko proljeće oslobodilo sile koje su decenijama bile potiskivane, ali je pružilo priliku i ljudima poput Abdel Fattaha al-Sisija, koji su, uzurpiranjem vojske, iskoristili ogromnu silu protiv svog naroda.

Represija je postala toliko proširena da se danas u veoma ozbiljnim krugovima govori da je Hosni Mubarak bio pošteniji vladar od svog nasljednika.

"Arapsko proljeće porodilo je veliku silu, koja je djelovala u Siriji i Egiptu, i učinilo da jedan Mubarak, upoređen sa Sisijem, izgleda kao mučenik. Sisi je preuzeo vojsku i okrenuo je u potpunosti u svoju korist. Imate arapske vlade koje su i više autokratske nego prije, imate stotine hiljada političkih zatvorenika, nema pravih političkih stranaka. U Egiptu su svi koji mogu izazvati neko političko kretanje u zatvoru, uključujući i dva bivša visoka vojna funkcionera. To vam govori da čak ni nakon toliko godina Sisi ne vjeruje u izborni proces. To je i veliko pitanje legitimiteta. Ovo nije posljednje poglavlje i ne trebamo govoriti da je ovo arapska zima i stvari su veoma turbulentne i stanje jest gore nego što je bilo prije prevrata."

Historijski proces koji je Arapsko proljeće pokrenulo nije jednostavan i još nije završen, kaže Galip Dalay sa Al Sharq Foruma, pojašnjavajući da je veliki problem u procesima demokratizacije arapskog svijeta što ne postoji prauzor na koji bi se zemlje mogle ugledati.

"Prije svega moramo shvatiti da je Arapsko proljeće, ili buđenje arapskog svijeta, fenomen smišljen na Zapadu, a 'arapsko buđenje' jest termin koji se koristio u zemljama gdje se događao historijski proces. Buđenje arapskog svijeta historijski je proces transformacije i veoma je komplicirvan i nikad nije ni trebao biti jednostavan. Kad uporedite druge slične fenomene koji su se događali tokom historije (recimo, preobrazbu Evrope u moderne države, s ciljem objedinjavanja u nadnacionalnu zajednicu, kakva je Evropska unija), onda vidimo da je integrativni faktor bio i NATO, i ideja o zajedništvu. U kontekstu Arapskog proljeća nije bilo nekog mjesta kojem se može vratiti, ali ne vidim razloga da se ljudi žele vratiti u okrilje starih režima."

Promjena svijesti stanovnika
Po Dalayevom mišljenju, najveće naslijeđe Arapskog proljeća je promjena svijesti stanovnika i podrivanje vjekovne paradigme koja je diktatorske arapske režime činila gotovo neuništivima.

Razvojem ideje da određeno državno stanje nije "sudbinski" dano i da su promjene sasvim normalan društveni, politički i historijski proces udaren je temelj za napredak svih država regije.

"Ono što je Arapsko proljeće promijenilo u mentalnom ili psihološkom smislu, i to je najvažniji dio, jeste da je izrodilo novu političku sociologiju, i to sociologiju koja se dugo vremena zasnivala na ideji da su diktature 'dane' i da su one sudbina. I da se nisu smjeli propitivati njihovi temelji. Vidimo da, uprkos svim tragedijama i svim patnjama koje su preživjeli, ljudi više ne žele prihvatiti takav odnos kao svoju sudbinu. Ovo možete vidjeti u Siriji, Libiji, Jemenu i Egiptu. Politički temelji svih tih režima mnogo su nestabilniji nego prije deset godina. Razlog za to je očigledan, jer su prije nekako mogli kupiti prešutni pristanak. Autoritarni režimi bili su u stanju kupiti pristanak naroda, jer je vladala psihologija da su oni sudbinski predodređeni."

Da Arapsko proljeće nije bio samo narodni pokret ili politički projekt u potpunosti rođen u zemljama koje su bile pogođene protestima mišljenje je Kamala Alama sa Royal United Service Institutea, koji otvoreno govori o utjecaju zapadnih zemalja na događaje u cijeloj regiji.

Uplitanje zapadnih zemalja išlo je toliko daleko da su obavještajne službe opskrbljivale opozicijske grupe oružjem, novcem i ideologijom, što je za kontraefekt imalo gubitak povjerenja u istinske ideale pokreta.

Uloga zapadnih službi
"Mislim da su zapadne obavještajne službe, posebno britanska i francuska, bile uključene u Arapsko proljeće, ako nikako drugačije, onda barem opskrbljivanjem opozicijskih grupa novcem i oružjem. Neke od tih grupa, posebno u sjevernoj Africi, primale su oružje od obavještajnih službi i bile na taj način pod kontrolom tih organizacija i teško kompromitirane."

Alam je uvjeren da su razlozi za podsticanje i podršku pokretima Arapskog proljeća koji su dolazili sa Zapada bili veoma pragmatične prirode i da je trgovački interes zapadnih korporacija imao veliku ulogu u "rasplamsavanju" sukoba i ratova.

"Na kraju svega vidimo da su najviše koristi imali trgovci oružjem i mislim da su mnoge takve kompanije na Zapadu pokušale iskoristiti priliku, čak i sada, tokom zaljevske krize, gdje oružje prodaju objema stranama - i Kataru, i svim zemljama okupljenim oko Saudijske Arabije. Čak je i cijena nafte pala. Ako malo bolje pogledate, vidite da je prodaja nafte u Iraku i Siriji bila povezana s ISIL-om [oružana grupa Islamska država Irak i Levant] i ekstremno izmanipulirana."

Dio tih manipulacija je i ideja da su Sjedinjene Američke Države namjerno inicirale valove migranata koji se pokušavaju domoći zemalja Evropske unije.

Takve priče, tvrdi Alam, samo služe da bi se što više zamaglila prvobitna ideja Arapskog proljeća, a njegovi efekti sveli samo na negativne političke i geostrateške posljedice.

Bijeda, bol i ubijanja
"Mislim da je migracija spontana i izazvana je teškim humanitarnim stanjem u Libiji, Somaliji, Sudanu, Iraku i Siriji, i to su prave izbjeglice koje idu u Evropu kako bi našle bolji život, i to se dešavalo i prije Arapskog proljeća."

Kao i Hearst, koji misli da je stanje u većini zemalja pogođenih Arapskim proljećem "gore nego prije prevrata", i Alam sasvim negativno vidi posljedice događaja.

"Bez ikakve sumnje, Arapsko proljeće donijelo je bijedu, bol i ubijanja. Bez obzira na to koji su bili korijeni i namjere, arapski svijet razoren je više nego što je bio unazad 100 godina. Posljednji put katastrofa ovakvih razmjera bila je u vrijeme kad su Mongoli osvojili Bagdad. Mislim da Arapsko proljeće nije donijelo ništa dobro, da je donijelo smrt, ubijanja i još više potlačenosti."

Na konferenciji u Sarajevu, osim Hearsta, Dalaya i Alama, učestvovali su i direktor Al Jazeera Media Networka Edhem Fočo i direktor Centra za napredne studije Ahmet Alibašić.


Jasmin Agić (Al Jazeera)

Procitano 1181 puta

S5 Box