Sadržaj iz rubrike Kolumne
petak, 03 Avgust 2018 00:00

U tuzlanskom kraju više nema ko da radi

Ocijeni...
(0 glasova)

tuzlaSvakodnevno slušamo o sve većem broju bh. stanovnika koji traže i pronalaze zaposlenje daleko od domovine. Podaci su zabrinjavajući. Svega ovoga nije pošteđen ni Tuzlanski kanton, najmnogoljudniji kanton u Federaciji BiH.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku sa područja Tuzlanskog kantona u periodu 2013.-2017. godina ukupno je odseljeno 19.048 osoba uključujući kretanje stanovništva unutar BiH kao i inostranstvo.

Da je situacija iz godine u godinu sve lošija govori kontinuirano povećanje broja odjava sa evidencije u periodu 2013.-2017. godina građana sa područja Tuzlanskog kantona koji su se odjavili sa evidencije kao razlog navodeći zaposlenje u inostranstvu (530 u 2013. godini, 2.626 u 2017. godini).

Dvadeset posto građana iz pet gradova Tuzlanskog kantona sigurno bi napustilo BiH kako bi se trajno nastanili u nekoj drugoj zemlji, dok je naročito velika stopa takvih građana mlađe starosne dobi ispod 31 godine i iznosi 46,6 posto, rezultati su istraživanja Fondacije tuzlanske zajednice.
Odlaze radno sposobni ljudi

Odlazak, prije svega mladih ljudi, dovodi do mnogobrojnih problema. Jedan od njih jeste nedostatak radne snage.

“Činjenica je da je veliki broj ljudi odselio. Uglavnom su to stručni ljudi, kvalifikovani radnici koji su potrebni našoj privredi, ali i društvu u cjelini. Sve je veći problem naći radnike, posebno u proizvodnji”, kaže Nedret Kikanović, direktor Kantonalne privredne komore Tuzla.

Privrednici u Tuzlanskom kantonu se već sada susreću sa ozbiljnim problemima kada je u pitanju radna snaga.

“Kratkoročno, u građevinarstvu, drvnoj i metalnoj industriji, ali i svim drugim industrijama koje su osnova naše privrede, sve je teže pronaći radnike. Firme konstantno traže kvalifikovane radnike, posebno u proizvodnji, ali jako teško ih pronalaze.  To dovodi u opasnost poslovanje firmi. Ne mogu prihvatati nove poslove, a ako se nastavi ovaj trend i postojeći ugovori i rokovi mogu biti dovedeni u pitanje. Napominjem da je naša industrija uglavnom izvozno orijentisana, a vanjski kupac će, u slučaju nepoštivanja ugovorenih poslova, brzo svoje zahtjeve usmjeriti ka nekim drugim državama i privredama”, upozorava Kikanović.

Dugoročne posljedice, kada je riječ o privredi jesu usporen rast i razvoj, ako ne i stagnacija, u ovom slučaju kantona, ali i cijele države. Ljudi su osnova svakog privrednog razvoja.

“Ne možemo sebi dozvoliti luksuz da ulažemo novac i vrijeme u obrazovanje ljudi, da investiramo u njih, a da oni, obrazovani, osposobljeni svoju privrednu aktivnost obavljaju u nekoj drugoj državi”,  kaže Kikanović.

Prema njegovom mišljenju potrebno je radnicima ponuditi bolje uslove rada, prije svega veću cijenu satnice. Privrednici to ne mogu uraditi bez podrške države, jer uz ovakve troškove radnog mjesta, povećanjem cijene satnice bi postali nekonkurentni na vanjskim tržištima. Stoga je potrebno izvršiti rasterećenje privrednika, posebno po pitanju doprinosa, ali i ostalih nameta koji su izuzetno visoki, te na taj način stvoriti prostor za povećanje neto plaće koja će radnika motivisati da ostane u Bosni i Hercegovini.
Odlazak čitavih porodica

Nermin Mehić je iz Srebrenika. U Njemačku je otišao 2016. godine. Kaže da iz BiH nije otišao samo zbog nezaposlenosti, iako je to primarni razlog, već i zbog političke situacije u našoj zemlji.

“Otišao sam u Njemačku u potrazi za boljim životom. Želim sebi obezbijediti bolji život i u budućnosti život svojoj porodici. Ovdje radim kao šef kuhar u jednom restoranu”, kaže Mehić uz napomenu da bi se vrlo rado vratio kad bi se stvorili uvjeti za to.

Ali ne odlazi se samo pojedinačno, odlaze cijele porodice. Damir Babajić, takođe iz Srebrenika sa djecom uskoro napušta BiH. Njegova supruga je već prošle godine otišla u Njemačku i radi u državnoj klinici u Minhenu. Iako je Babajićeva supruga doktor nauka, a i on sam je u završnoj fazi izrade doktorske disertacije svoju budućnost ne vide ovdje.

“Onoga trenutka kada je u pitanje došla egzistencija odlučili smo se za odlazak. Iako nije samo egzistencija u pitanju, puno je još razloga, od nesigurnosti, nepovjerenja, korupcije. Jedan od najvećih razloga jeste i budućnost naše djece. Šta im kazati, koje razloge navesti da ostanu ovdje, mogu li mu garantirati slobodu i sigurnost, adekvatno obrazovanje? Mogu li?”, pita se Babajić.

Kao i Mehić i on bi se vratio u zemlju ukoliko bi se stanje popravilo.

“Naravno, i to vrlo rado. Ali tek onda kada se bude poštivalo obrazovanje, struka, kada se stvore uvjeti za normalno egzistiranje, kada institucije budu institucije u pravom smislu te riječi, kada se u ljude bude ulijevala sigurnost, povjerenje, tada bih se vratio”, ističe Babajić.
Novo ministarstvo za mlade

Poseban problem jeste odlazak mladih. Ovim problemom bi se u budućnosti trebalo baviti novoosnovano Ministarstvo kulture, sporta i mladih Tuzlanskog kantona.

“Skupština Tuzlanskog kantona je usvojila zaključak sa mjerama koje će doprinijeti rješavanju problematike odlaska građana i mladih sa područja Tuzlanskog kantona, pri čemu su neke od definisanih mjera i: izraditi Strategiju za mlade na području Tuzlanskog kantona, izraditi Strategiju razvoja sporta sa jasnim smjernicama za plansko ulaganje u sportsku infrastrukturu, realizovati programe promocije uspješnih mladih ljudi u zajednici, uskladiti upisnu politiku sa potrebama tržišta rada te ubrzati proceduru donošenja Zakona o dopunama Zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava kojim se od plaćanja poreza na promet nepokretnosti i prava oslobođaju mladi bračni parovi”, kaže ministrica kulture, sporta i mladih Tuzlanskog kantona, Slavena Vojinović.

Vlada Tuzlanskog kantona, ističe ministrica Vojinović, u 2018. godini već je sprovela niz aktivnosti u kontekstu implementacije navedenih mjera, objavljen je Javni poziv za odabir korisnika sredstava sa potrošačke jedinice „Podrška mladima“ u 2018. godini. Ukupno 100.000,00 KM će putem Javnog poziva biti dodijeljeno za dva programa. 100.000,00 KM je obezbjeđeno i za stipendiranje učenika prvih razreda srednjih škola sa liste deficitarnih zanimanja.

Iako iz Ministarstva za kulturu, sport i mlade Tuzlanskog kantona navode da se može izvući generalni zaključak da su nizak životni standard i nezaposlenost najčešći razlozi zbog kojih se građani i mladi odlučuju da napuste zemlju, što su ujedno vjerovatno i najveći problemi sa kojima se susreću, iz razgovora sa mladima evidentno je postojanje mnoštva drugih faktora od korupcije, stranačkog i rodbinskog zapošljavanja, nesigurnosti do komplicirane i skupocjene birokracije i neuređenog sistema.

 

Alem Dedić (Al Jazeera)

Procitano 166 puta

S5 Box