Sadržaj iz rubrike Kolumne
srijeda, 23 Januar 2019 00:00

Pompeo u Kairu: Slika iz krstaških ratova

Ocijeni...
(2 glasova)

pompeo1„U svom uredu, držim Bibliju otvorenu na svom stolu da me podsjeti na Boga i na istinu.“ Ovako američki državni sekretar Mike Pompeo govori na Američkom univerzitetu u Kairu, glavnom gradu jedne velike muslimanske države.

Ovaj evangelistički propovjednik, koji je zloupotrijebio svoje domaćine i zamijenio univerzitetskog predavača za svoju rodnu crkvenu propovjedaonicu, onda se pobrinuo da njegova publika zna militantne namjere njegovog zazivanja Biblije. „I istina je, malo „d“, da sam ovdje došao da govorim o danas. Istina je da se o tome često ne govori u ovom dijelu svijeta, ali zato što sam ja obučeni vojnik, ja ću danas biti veoma otvoren i direktan: Amerika je sila koja radi za dobrobit Bliskog istoka.“ Vojnik sa Biblijom i nuklearnim arsenalom: krstaš je stajao tu i isporučio svoju poruku Egipćanima.

„Amerika je snaga za zlo“, mora da je nešto šaputalo u militantne uši propovjednika. Evangelistički krstaš koji je pohodio muslimanske zemlje, imao je čitavu publiku muhamedanaca nevjernika koji su uljudno sjedili ispred njega i slušali. Bio je utjelovljenje Gija Lizinjanina.

Da li ova slika, iz historije krstaških ratova sa modernim otklonom ikome smeta?

Trump je uistinu isušio vašingtonsku močvaru kako je i obećao – i oslobodio je na ulice, aleje, trgove, vladine organizacije i američke ambasade širom svijeta. Svugdje se može vidjeti i namirisati ako možete podnijeti vonj.

Ovaj krstaš je u Kairu bio gost lidera vojnog udara protiv egipatske revolucije, generala Abdel Fattaha el-Sisija. Nepristojna drskost Pompea nema ništa sa Egiptom ili Egipćanima. Dostojanstvo imena „Egipat“ i „Egipćani“ nikada ne bi trebalo biti uprljano takvim pljačkaškim imperijalizmom koji se isuviše protivi njegovoj evangelističkoj vulgarnosti.
Misionar islamofob

Ovo nije bio obični evangelistički propovjednik koji je držao govor u Kairu. On je tipični primjer američke islamofobije. „Pored Pompeove potencijalne ratobornosti“, napisao je Ishaan Tharoor u Washington Postu, u vrijeme kada je Pompeo nominovan kao Trumpov „vrhunski diplomata“, „kritičari su zabrinuti zbog Pompeovog zabrinjavajućeg dosadašnjeg učinka u vezi religije i bliske povezanosti sa islamofobnim rubom u Americi“. Osoba koja prolazi kao „vrhunski diplomata“ u Trumpovoj Americi, ima kontinuirani dosije unutrašnjeg prezira prema muslimanima. Ovaj je osjećaj, siguran sam, obostran.

Pompeo je u savršenom društvu u svojoj dijaboličkoj mržnji prema muslimanima, posebno američkim muslimanima. „John Bolton i Mike Pompeo učinili su islamofobiju mainstreamom“ sada je jednostavna činjenica ovih Stanlija i Olija reakcionarnih ratnih huškača koji vladaju SAD-om.

Pompeovo militantno propovjedanje u Kairu je doživljeno kao reakcija protiv Obaminog govora u istom okruženju. Ljudi širom svijeta, naravno, nisu mogli biti manje zainteresovani za minorne razlike između Obame i Trumpa a pogotovo između Peompea i Obame.

Nama svi oni izgledaju manje više isti: neuki, arogantni, uobraženi, militantni, nepopravljivi. Da, Obama je počeo svoj govor u Kairu sa klišeiziranim „Esselamu alejkum“, prije nego što je otišao nazad u Washington i donirao oružje u vrijednosti od nekoliko milijardi dolara Izraelu da ubijaju Palestince i prodao čak više Saudijcima da ubijaju Jemence sa lakoćom. „Esselamu alejkum“ uistinu – we alejkumuselam!

Pompeove nepodobštine u Kairu nisu, naravno, prošle neprimijećeno. Juan Cole ih je s pravom okarakterisao kao „iznimno sramotne“, „beznačajne“, opisujući ih kao „kršćanski cionistički soj američke vanjske politike“. Paul Pillar je adekvatno okarakterisao govor kao „nevjerovatno bez sluha“.

Sve te karakterizacije, međutim, ukazuju na nešto daleko ozbiljnije od slobodnog televijzijskog evangeliste: ova disfunkcionalna imperija nikada nije imala jotu normativne hegemonije, a kamoli moralnog autoriteta. Iskorištavanje kršćanstva za svoje imperijalne svrhe osiromašuje kršćanstvo i izlaže vulgarnost onog što prolazi kao vladajuća elita u Trumpovoj Babilonskoj kuli.
Opasno obmanuta klasa oficira

Mike Pompeo, John Blonton i njihov šef su u opasnoj zabludi. Oni su loše odgojeni maloljetni delinkventi loših manira u odjeći odraslih. Imaju malo ili nimalo pravog obrazovanja, lutaju kroz ovaj život bez obzira za ljudsko dostojanstvo. Jedini razlog zbog kojeg svijet sluša njihove koještarije je taj što hodaju okolo sa velikom vojnom mašinerijom smrti i uništenja iza ili ispred njih. Razmontirajte ili zanemarite tu mašineriju i vidite jadno okupljanje starog prodavača automobila koji vam očajnički želi prodati nešto što ne želite kupiti.

Pod Trumpom i njegovim pristalicama, američki imperijalizam je više nag, brutalan, vulgaran i fanatičniji nego ikada prije. Na isti način na koji, pod Netanyahuom, vidimo stvarno ružno lice cionizma ogoljeno i stavljeno na globalnu pozornicu, pod Trumpom, također, vidimo nasilnu istinu američkog imperijalizma u punom sjaju. Trump je ogolio istinu američkog militarizma do samih kostiju – bez lažne odjeće ili otmjene ideološke šminke. Ovo je Amerika. Pompeo na toj pozornici u Kairu je bio Amerika: „usamljena, jadna, nevaljala, brutalna i kratka“.

Cijeli pasus iz Hobbesovog Levijatana zapravo savršeno opisuje ono što Pompeo i njemu slični imaju pohranjeno u našoj predstojećoj budućnosti na ovoj zemlji:

Koji god je stoga posljedičan vremenu Warrea, gdje je svaki čovjek neprijatelj svakom čovjeku; isto je posljedično vremenu, gdje muškarci žive bez druge sigurnosti, osim one s kojom će ih opremiti njihova snaga i njihova namjera. U takvom stanju, nema mjesta za marljivost; jer je plod toga nesiguran i posljedično tome nema kulture Zemlje...nema Znanja lica Zemlje; nema računa o vremenu; nema Umjetnosti; nema Slova; nema Društva, i što je najgore od svega kontinuirani strah i opasnost od nasilne smrti; i život čovjeka, usamljen, jadan, nevaljao, brutalan i kratak.
Trump kao sramota

Liberalna elita u SAD-u želi što prije da se riješi Trumpa jer je on sramota i iznio je na vidjelo istinu o političkoj kulturi koja ga je omogućila, da je imperator ove oligarhije go, da Trump nije slučajan, već konačan za SAD.

Isto je istina za sve njegove delegate i ministre u vladi. Oni su iz centra američke noćne more koju zovu san. Pompeo ne može i ne treba biti odbačen kao luđak evangelistički cionista koji ne predstavlja ništa. On predstavlja. Njega je imenovao američki predsjednik i to je odobrio američki Kongres da predstavlja SAD širom svijeta – i on to i radi.

Svijet ne može priuštiti da gurne Trumpa, Pompea, Boltona i ostale pod tepih. Pompeo i njegov rasistički, evangelistički cionizam su ono s čime se naš dio svijeta, posebno, muslimanski svijet, suočava – i naši „lideri“ (od Mohammeda bin Salmana do generala el-Sisija i sviju između njih) pozivaju, primaju i omogućavaju ih.

Nema ništa pogrešno u vezi Biblije ili čitanja Biblije. Biblija je veličanstvena knjiga, kao i Kur'an i hebrejska Biblija. Svaki civiliziran čovjek bi trebao redovno čitati ove knjige. Ali Biblija u rukama Pompea i Boltona je kao Kur'an u rukama Abu Bakra al-Baghdadija i Osame bin Ladena, i kao hebrejska Biblija u rukama Benjamina Netanyahua, Naftali Bennett i Ayeleta Shakeda: oštar mač u rukama pijanog luđaka.
Pravilo, a ne izuzetak

Ono što je Pompeo rekao u Kairu je pravilo u historiji američke politike a ne izuzetak – obrisi njegovog evangelističkog fanatizma su artikulisane u knjizi Kevina Phillipsa Američka teokracija: Opasnosti i politika radikalne religije, nafte i posuđenog novca u 21. stoljeću (2007), i njegovi efekti su vidljivi od historije ubijanja američkih Indijanaca do afričkog ropstva do institucije Ku Klux Klana.

Ako bismo se pitali kako bi Abu Bakr al-Baghdadi izgledao i zvučao da na raspolaganju ima nuklearni arsenal, samo pogledajte Mikea Pompea u Kairu: tako bi on izgledao i zvučao, a govor koji je Pompeo održao na Američkom univerzitetu u Kairu je tekst koji bi Abu Bakr al-Baghdadi čitao da je dovoljno moćan da dođe i održi govor na Univerzitetu Columbia u New Yorku. Ta noćna mora je stvarnost sa al-Baghdadijevim srodnim dušama Mikeom Pompeom u američkom State Departmentu i Naftali Bennett u Netanyahuovom kabinetu.

Ali ne treba pomiješati gospodara sa plaćenikom. Kako je Timothy Egan napisao u New York Timesu: „Osamdesetpetogodišnji kasino magnat, Sheldon Adelson sada ima više utjecaja na američku vanjsku politiku nego čak i državni sekretar Kohov alat Mike Pompeo“.

Pompeo ne vodi ovu državu. On je koristan pribor – ljutiti propovjednik. Nešto drugo vodi ovu državu. Ponovo, Eganovim tačnim riječima: „Ali Kohovi plaćaju političare da bi se obogatili i da zaobiđu regulative koje utječu na zagađivačke industrije koje su ih učinile milijarderima. Adelson je dobio slične poreske olakšice za milione koje je uložio u biranje Republikanaca, sa dodanom koristi kontrolisanja načina na koji State Department vidi Izrael.“

Među Kohovima, Adelsonima i Pompeoima Amerika postoji grešan savez. Dvojica u cirkusu vuku lance i pucketaju bičevima da Pompeo skoči i izvede, kako on citira Bibliju: „Koliko visoko?“

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Hamid Dabashi (Al Jazeera)

Procitano 241 puta

S5 Box