Sadržaj iz rubrike Kolumne
subota, 02 Februar 2019 00:00

Kako Kina špijunira muslimane Ujgure

Ocijeni...
(0 glasova)

ujguri2Turski gradić Zonguldak, u kojem se iskopava ugalj, čini se nevjerovatnim mjestom za susret sa čovjekom koji tvrdi da je kineski špijun, ali ovdje je Yusuf Amat organizirao sastanak s nama.

Sjedeći u predvorju hotela s pogledom na Crno more, čekajući da dođe, pitao sam se kakva bi osoba pristala špijunirati susjede, prijatelje pa čak i porodicu za vladu koju organizacije za zaštitu ljudskih prava optužuju da provodi brutalnu kampanju masovnih hapšenja i zatvaranja.

Gotovo mi je promakao Amat dok je ulazio na staklena vrata. U sivom kombinezonu, sa sivom pamučnom kapom, u sivoj prostranoj jakni, sve je u vezi s njime – od njegove odjeće do ponašanja – neupadljivo.

"Ni hao (Dobar dan)", tiho reče Amat, pozdravljajući me na mandarinskom spustivši pogled, i nježno se rukova sa mnom.

"Oprostite što kasnim, upravo sam završio sa smjenom na benzinskoj pumpi i morao sam promijeniti nekoliko autobusa da bih stigao ovdje."

Ujgur Yusuf Amat kaže da su ga navodno kineske vlasti prisilile da špijunira porodicu i prijatelje u Xinjiangu i u inostranstvuJenni Henderson/Al Jazeera

Amat je Ujgur. Muslimanska etnička manjina u Kini, Ujguri, meta su mjera strogog kažnjavanja vlade u Pekingu. Panel Ujedinjenih naroda za ljudska prava rekao je da je to dovelo do zatvaranja miliona ljudi u onom što Kinezi nazivaju "centrima za reedukaciju".

"Moja uloga", pojašnjava Amat, "bila je da prosljeđujem informacije zvaničnicima."

"Prijavljivao sam sve što su ljudi radili – šta su jeli, pili , šta su radili u privatnosti svojih domova, bez obzira na to je li riječ o prijateljima ili porodici... Sve sam prenosio."

Kaže da su njegove informacije proslijeđene vlastima.

Uzrujalo ga je, kaže, to što su zvaničnici često zatvarali ljude zbog "bezazlenih i nevažnih" razloga.

"Mogli ste imati dugu bradu ili neki vjerski tekst na svom telefonu, ili ste možda studirali u inozemstvu ili ste vodili telefonski razgovor s nekim u prekomorskim zemljama. Sve to je moglo biti razlog za pritvor."

Amat kaže da je počeo špijunirati 2012. jer su zvaničnici uhapsili i mučili njegovu majku, zaprijetivši da će je zadržati u pritvoru ako ne pristane raditi za njih.

"Još od mladih dana uvijek sam sebi govorio da ću zaštititi moju majku. Ali nisam to učinio. Kad su me odveli da je vidim, srce me jako zaboljelo."

Rekao je da ga je njegov nadređeni poslao da špijunira u inozemstvu, u okviru rastuće kineske globalne mreže nadzora. Od 2012. do 2018, kaže Amat, bilo mu je naređeno da se infiltrira u ujgurske zajednice u Afganistanu, Pakistanu i Turskoj. Kaže da Peking ima "nebrojeno" doušnika širom svijeta.

"Ja sam iz malog grada Karamaya i samo sam jedan od mnogih kojim upravlja moj nadređeni. Postoje deseci gradova iste veličine širom Xinjianga, da ne govorimo o velikim gradovima. A tu su i međunarodne operacije, tako da se može pretpostaviti koliko očiju imaju."

Dodaje da Kina postaje smionija na međunarodnom frontu, ustvrdivši da su državni operativci otimali Ujgure u inozemstvu.


Nestanak u Kini

Jednom kad se vrate u Kinu, kaže on, mnogi nestaju u centrima za reedukaciju.

Kineska vlada poručuje da Ujgure proizvoljno hapse i zatvaraju protivnoj njihovoj volji, te tvrdi da su to "dobrovoljne" ustanove za strukovno osposobljavanje, namijenjene da pruže obuke za poslove i suzbiju "ekstremističke" tendencije.

Amat kaže da vlada "otvoreno laže" te da je on sam proveo godinu i po u pritvorskom centru, kad su ga uhapsili zbog pokušaja da odleti na Bliski istok i pridruži se muslimanskim borcima.

Kaže da su ga vlasti regrutirale dok je služio kaznu. Kad je pristao biti doušnik, Amat kaže da mu je dat posao čišćenja zatočeničkih objekata.

Njegova zaduženja omogućila su mu pristup mnogim područjima centra.

"Vidio sam kako mnoge ljude premlaćuju u sobama za ispitivanje. Povremeno su koristili električne kablove, koji su izazivali nezamisliv bol. Oni koje su tukli užasno su vrištali, pogotovo djevojke mojih godina. Ne mogu zaboraviti krv – ljudsku krv na podu, zidovima, svugdje, poslije."

Al Jazeera je razgovarala s desecima bivših zatočenika. Mnogi su potvrdili da su ili svjedočili ili sami bili žrtve mučenja i zlostavljanja u tim centrima.

Učitelj Abduweli Ayup, musliman Ujgur, volonterski predaje ujgursku kulturu i jezik djeci koja su s porodicama pobjegli iz Xinjianga.

Abduweli Ayup, učitelj i pisac, proveo je 15 mjeseci u tri objekta u Urumqiju, prijestonici pokrajine Xinjiang. Na dan kad je uhapšen kaže da su ga policajci, navodno, odveli u ćeliju i silovali ga.

"Prvi dan bio je veoma užasan", rekao je Ayup.

"Skinuli su mi odjeću, pljusnuli me po stražnjici i onda su me zlostavljali... više od 20 Kineza. Sutradan me policija upitala: 'Jednog dana, ako ste vi ljudi na vlasti, šta ćete učiniti nama?' Rekao sam: 'Vidite, ja sam ljudsko biće, ja nisam životinja poput vas'."

Kaže da su ga u sljedećim mjesecima redovno tukli drugi zatvorenici. Zatvorski čuvari ignorirali su njegove pozive u pomoć, dodao je.

"Oni žele da budete tako mučeni. Ako vas mnogo muče, lakše je za vas da sarađujete s njima tokom ispitivanja."

Rekao je da su silovanja i premlaćivanja organizirana kako bi ga natjerali da prizna da je separatist ili "terorist".
Novac za škole

"Ja sam učitelj, učenjak. Nikad nisam razmišljao o ovim stvarima. Nisam separatist. Nisam terorist. Šta imam priznati?", pita on.

Ayup je zatvoren zbog prikupljanja novca za ujgurske škole nakon što su kineske vlasti zabranile djeci da uče ujgurski jezik.

"Žele izbrisati Ujgure. Žele da Ujguri vjeruju da je Kineska komunistička partija Bog", rekao je Ayup.

Nakon što su ga oslobodili Ayup kaže da se bojao da će ga ponovo zatvoriti. Zato je s porodicom pobjegao u Tursku. Ujguri dijele dugu historiju s tom zemljom i hiljade su ih se naselile tamo tokom protekle decenije.

U Istanbulu Ayup dokumentira priče ujgurskih zatočenika.

Jedna od njih jest Gulbakhar Jaliloua.

Ayup nas je odveo da se sastanemo s njom u sigurnoj kući u gradu. Sjedeći na kauču, počela je nekontrolirano plakati dok se prisjećala svog iskustva.

"Držali su me godinu, tri mjeseca i deset dana... Brojala sam svaki sat i svaku minutu. Sat se činio kao godina", rekla je ona.

Jaliloua kaže da su je uhapsili u Xinjiangu dok je preuzimala pošiljku za njen posao s odjećom. U vezi s njenim hapšenjem zbunjuje je to što ona uopće nije kineska državljanka. Kad je rekla vlastima da je iz Kazahstana, oni su jednostavno prikrili njen identitet, kaže Jaliloua.

"Dali su mi kinesko ime i kineski identifikacijski broj kako me kazahstanska ambasada ne bi mogla pronaći."

Gulbakar Jaliloua je muslimanka Ujgurka i državljanka Kazahstana, ali su je kineske vlasti zatočile duže od godinu danaSteve Chao/Al Jazeera

Jaliloua se prisjeća kako su je nagurali u malu ćeliju s 35 drugih žena, a zatim je bila podvrgnuta zastrašujućim ispitivanjima, koja su nekad trajala 24 sata.

"Stavili su mi crnu kapuljaču na glavu i lisice na ruke i lance... Nisam mogla brzo hodati zbog lisica na nogama, tako da su me gurali. Kad bih pala, vukli bi me do sobe za ispitivanje."

Kaže da njoj i drugim muslimanskim zatočenicima nije bilo dozvoljeno da se mole i živjeli su u stalnom strahu da će ih kazniti ako otkriju da oni to u tajnosti rade.

U pritvoru je izgubila 30 kilograma, ali kaže da je njen tretman bio bolji od onog s kojim su se suočavali Ujguri.

"Bila je ova mlada žena, po imenu Patigul. Jednog dana vratila se s raščupanom kosom. Pokazala mi je desnu stranu glave. Bila je natečena i krvarila... nakon žestokog premlaćivanja."

Kineski zvaničnici kategorično negiraju optužbe za zlostavljanje i ignoriraju učestale međunarodne pozive da zatvore centre za "reedukaciju".

Vlada kaže da će dozvoliti zvaničnicima UN-a da posjete objekte dok god oni "budu poštivali kineski zakon, izbjegavali uplitanje u domaća pitanja i umjesto toga zauzmu neutralan i objektivan stav".

Neki Ujguri smatraju da bi pokrajina Xinjiang, njihova domovina, trebala biti nezavisna država Istočni TurkestanSteve Chao/Al Jazeera

Amat kaže da on više ne može šutjeti o odnosu prema njegovom narodu.

"Kina misli da je ispravno ovo što rade, ali griješe", kaže on. "Da, svaka zemlja ima vlastite zakone, ali postoji i univerzalni međunarodni standard. A u mojim očima oni ozbiljno krše taj standard. Ujguri nemaju pravo na vlastitu slobodu, živjeti na način kako bismo željeli."

Priznaje da ga izjeda krivica jer je davao informacije o kolegama Ujgurima.

"Osjećam se kao da me svaki put stalno bolno probada."

Pitao sam ga zašto je odlučio sada podijeliti ovu informaciju. Kaže da više nema šta izgubiti. Većina njegove porodice zatvorena je u centre. Dijelom, kaže, zbog njegovog špijuniranja.

"Moja sestra, majka i zet, njegova braća, njihovi roditelji, moj ujak – svi su oni u zatvoru. Svi su tamo."

Kaže da je preselio u Zonguldak jer u tom gradu živi malo Ujgura, što otežava kineskim zvaničnicima da od njega zatraže da ih špijunira.

Sada kad se obratio medijima kaže da je vjerovatno da će se suočiti s odmazdom.

No, kaže da je spreman.

"Ovdje nije riječ samo o mojoj bližoj porodici, ovdje je riječ o zauzimanju za sve Ujgure. Svi su oni moja porodica. Moj život nije bitan. Šta se dogodi – dogodi. Dovoljno sam živio."

Steve Chao (Al Jazeera)

Procitano 893 puta

S5 Box