Sadržaj iz rubrike Kolumne
četvrtak, 21 Mart 2019 00:00

Gromoglasna šutnja o Karadžiću je saučesništvo

Ocijeni...
(0 glasova)

karadzicKljučno pitanje sad glasi: Jesu li oni u čije ime su počinjeni zločini za koje je Karadžić osuđen nešto, napokon, iz svega nešto naučili?

Komentar na presudu Karadžiću imaju u Americi, u Njemačkoj i u Australiji, ali nemaju u Crnoj Gori.

Da ponovim: ne postoji kazna za ono što je Radovan Karadžić počinio, ali doživotna je, svakako, bliža pravdi od četrdeset godina.

Ključno pitanje sad glasi: jesu li oni u čije ime su počinjeni zločini za koje je Karadžić osuđen nešto, napokon, iz svega naučili?

I drugo: jesu li "oni" o kojima govorimo tek oni u čije ime su počinjeni zločini, ili su, neko gromoglasnom ćutnjom (koja jeste saučesništvo), neko aktivnim političkim djelovanjem, a neko izborom zločinačke politike na glasačkom listiću, bili dio udruženog zločinačkog pothvata – dio, doduše, koji nikada neće biti proglašen krivim, niti pozvan na makar moralnu odgovornost.

Rješenje koje je takvima ponudio Haag bilo je efikasno i elegantno. Odgovornost je individualna. Ako ste se slagali sa Karadžićevim zločinima, ili ste čak smatrali da on u njihovom činjenju nije dovoljno efikasan, vi ste u čitavoj stvari potpuno nevini – kriv je samo on. Na vama je da prihvatite presudu i žrtvama izrazite sućut.

"Oni" to nisu prihvatili. "Oni" ne prihvataju da njihov projekat bude proglašen zločinačkim, jer taj projekat nije završen, niti oni od njega odustaju. Njihov predstavnik je, recimo, Vučićev poslanik Vladimir Đukanović. Taj je, po izricanju presude, objavio Karadžićevu sliku i dvije poruke ustrajnosti u zločinu: "Presuda dušmana tvoja je pobeda", te "I ja sam Radovan".
'Mladićev mladić'

Njihov predstavnik je i Brnabićkin ministar Nenad Popović. Taj je saopštio da se "Haški sud još jednom razotkrio kao instrument Zapada za specijalni rat protiv Srba".

Njihov predstavnik je čitalac koji je, potpisavši se kao "Mladićev mladić", na portalu podgoričkih Vijesti ostavio poruku: "Grubi radovi su završeni, ostala je samo finalizacija započetog posla. Hvala ti Radovane, nastojaćemo da za tvog života dotučemo taj podgrejani leš tzv. BiH".

Njihov predstavnik je, naravno, Milorad Dodik, koji smatra da je presuda Karadžiću smetnja pomirenju – da ga, zapravo, čini nemogućim. Sa njim se slaže i Radovanova kći, Sonja: ona je za mir i pomirenje, ali ih presuda njenom babi otežava. Da su ga pustili, ko biva, pomirili bismo se isti čas.

Kako u knjizi Nacistički teror: Gestapo, Jevreji i obični Nijemci piše Eric A. Johnson, profesor istorije na Central Michigan University, istorijsko proučavanje vladavine nacista i Holokausta odvijalo se kroz tri faze. Do kraja šezdesetih godina, Treći Rajh je smatran monolitnom konstrukcijom u kojoj je Hitler imao apsolutnu vladavinu, koju je održavao terorom.

Sedamdesetih i osamdesetih godina istoričari su došli do nešto drugačije slike. Hitlerov totalitarizam, ispostavilo se, nije bio baš tako totalitaran kako se mislilo. Mnogi Nijemci, mislilo se tada, nisu se slagali sa nacističkom vladavinom, koja je bila vrlo neefikasna i podijeljena.

To viđenje doživjelo je značajnu izmjenu u radovima istoričara koji su o temi pisali devedesetih godina prošlog vijeka. Te autore je posebno interesovala uloga i odgovornost "običnih Nijemaca" u holokaustu. Prevladalo je mišljenje da je neefikasni nacistički režim itekako ovisio o podršci i kolaboraciji njemačkih građana. Takvo viđenje izneseno je, između ostalog u bestseleru Daniela Jonaha Goldhagena iz 1996. godine, knjizi Hitlerovi dobrovoljni dželati.
Lukavstvo političke korektnosti

Da odmah preduprijedim lukavstvo političke korektnosti kojem često pribjegavaju današnji fašisti i njihovi kolaboranti "zarad višeg cilja": ne poredim holokaust i Bosnu i Hercegovinu, nego pokušavam razumjeti ulogu "običnog" građanina Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koji sa genocidom i čitavim nizom drugih sistematskih zločina nije imao etički problem onda, niti ima sada.

Pokušavam, takođe, razumjeti logiku liberalnih intelektualaca iz Srbije i Crne Gore koje smatraju da je bolju Srbiji, i bolju Crnu Goru, ne samo moguće, nego i nužno stvarati sa onima koji i dalje brane Karadžića i njegov politički projekat, tim prije što je njihov projekat sama negacija i bolje Srbije i bolje Crne Gore. Pokušavam razumjeti logiku ljudi koji smatraju da je priča o fašizmu smetnja građanskom jedinstvu, ljudi koji građansko pomirenje vide kao pomirenje sa fašizmom. Pri tome, ja baš kao i oni, politički odlazak i Vučića i Đukanovića smatram nužnim samo, za razliku od njih, promjene nisam spreman platiti paktom sa fašizmom.

Crnogorska proevropska i independistička elita već je jednom napravila pakt sa Đukanovićem, koji je bio blizak Miloševićev saradnik. No taj pakt je napravljen onda kada je Đukanović izveo U-turn i postao Miloševićev neprijatelj. Pakt sa Đukanovićem nije napravljen na njegovim "vrijednostima" iz devedesetdruge, nego na ideji Crne Gore u NATO i EU. Sada je dio te elite napravio pakt za "demokratizaciju" Crne Gore sa Demokratskim frontom, koji sa obje noge stoji u devedesetdrugoj, pakt koji podrazumijeva da se na fašizam žmuri i o njemu ne govori.

Na direktno novinarsko pitanje da komentarišu presudu Radovanu Karadžiću, organizatori protesta u Crnoj Gori saopštili su: "Komentar na presudu međunarodnog suda prema osobi koja nije ni državljanin Crne Gore, naravno da nemamo, i blago smo iznenađeni ovakvim pitanjem".

Pa jasno, kakve veze Radovan Karadžić, rođen kod Šavnika, ima sa Crnom Gorom? Komentar na tu presudu imaju u Americi, u Njemačkoj i u Australiji, ali nemaju u Crnoj Gori.

Poređenja radi, lider protesta u Srbiji, Sergej Trifunović pozdravio je presudu.
Pokoljenja djela sude

Za razliku od organizatora protesta, koji su komentar odbili iz praktičnih razloga, da ne raspiruju "crnogorske podjele", u Demokratskom frontu, koji, kako je u emisiji "Načisto" na Televiziji Vijesti saopštio jedan od lidera te političke organizacije, obezbjeđuju logistiku i masovnost protesta, za te podjele nisu brinuli. Oni su imali komentar.

"Jasno je da ovakva brutalna osuda za osnivača Republike Srpske nije samo suđenje njemu već i pokušaj suđenja Republici Srpskoj - najvećoj tekovini našeg naroda posle 1918. godine. Mi nemamo dileme da će ova presuda biti korišćena dominantno u tom pravcu… Međutim, nikakve presude i montirani politički procesi navođeni od pojedinih velikih sila ne mogu poništiti herojsku borbu srpskog naroda od 1992-1995. godine. Pokoljenja djela sude - dr Radovan Karadžić je komandovao odbranom srpskog naroda u borbi protiv onih koji su mučki udarali i 1914. i 1941. godine i spriječio da se ponovi genocid nad našim narodom. Iz te borbe, iz krvi svojih najboljih sinova, rodila se Republika Srpska. Time je dr Radovan Karadžić ispunio svoj cilj i dug prema srpskom narodu, i tu činjenicu ne mogu poništiti niti umanjiti namještaljke antisrpskog Haškog suda".

U Demokratskom frontu nemaju ni dilemu kakve veze Karadžić ima sa Crnom Gorom:

"Namjera da se srpski narod okrivi za ratove u bivšoj Jugoslaviji i samom presudom Radovanu Karadžiću, rođenom u Crnoj Gori, u šavničkoj Petnjici, i više je nego očigledna i tendenciozna, ali i neodrživa. Ovo tim prije što odgovornost, za sve što se dešavalo za vrijeme građanskog rata u Jugoslaviji, snose i Alija Izetbegović i Franjo Tuđman. Pritom svaki pokušaj zamjena teza, pa i kroz ovu presudu Radovanu Karadžiću iz Petnjice kod Šavnika u Crnoj Gori, ne samo da ne može doprinijeti pomirenju, već, nasuprot, može doprinijeti destabilizaciji ionako krhkih političkih prilika na prostoru zapadnog Balkana… A srpski i crnogorski narod kroz svoju svijetlu istoriju nikad nije bio genocidan, već se isključivo borio za svoju slobodu, i slobodu drugih, i u toj borbi redovno i oduvijek bio najveća žrtva".

Crna Gora koju bi vodili ljudi koji su pisali ova saopštenja bila bi ne samo opasnost za sebe, nego i za Bosnu i Hercegovinu. To je ono što je jasno. Ono što treba do kraja razjasniti je tema ovog teksta: koja je istinska uloga "običnih građana" u zločinima razmjera kakvi su bili oni počinjeni u Bosni i Hercegovini?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Andrej Nikolaidis (Al Jazeera)

Procitano 1356 puta

S5 Box