Vijesti iz BiH
BiH

BiH (375)

Ocijeni...
(0 glasova)

sdaRizik koji su autori Programske deklaracije SDA previdjeli ogleda se u tome kakav će biti odgovor biračkog tijela i simpatizera kad tako krupna obećanja i ciljevi ne budu postignuti.

Mnoge odredbe u neskladu su sa proklamovanim nastojanjima Bakira Izetbegovića da spriječi dizanje tenzija i otvaranje nesporazumaAnadolija

Stranka demokratske akcije sa svog sedmog Kongresa u dokumentu Programska deklaracija bacila je rukavicu u lice svojim političkim partnerima, oponentima, međunarodnoj zajednici, ali i svom članstvu, simpatizerima i biračkom tijelu. Može se taj spisak ciljeva posmatrati i ozbiljno ili pojednostavljeno, ali detaljnijom analizom mogu se uočiti neki skriveni odgovori na pitanja koja su decenijama otvorena.

SDA određenjem primarnog i dugoročnog cilja – Republike Bosne i Hercegovine kao demokratske, regionalizirane, pravne, sekularne i socijalne države u kojoj bi izvršnu vlast činili predsjednik Republike i Vlada RBiH sa državnim, regionalnim i lokalnim nivoom vlasti odustaje od temeljnih odrednica Dejtonskog sporazuma. Znakovito je da se tom dijelu dokumenta ne pominje decentralizacija, nadležnosti nivoa vlasti se ne pojašnjavaju, ali odredba o podršci jačanju funkcionalne državne strukture sugerira pravac u kojem se želi ići.

Ukoliko ovo nije odgovor na pitanje zašto se SDA odlučila na povratak Republike kao političkog cilja, kad su prvi koraci ka napuštanju tog koncepta učinjeni 1993. godine, onda se ovaj potez može posmatrati kao prost odgovor na nastojanja iz [bh. entiteta] Republike Srpske za osamostaljenjem i najavama Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i Hrvatskog narodnog sabora (HNS) da će raditi na oživljavanju tzv. Hrvatske Republike Herceg Bosne.
Praksa ravnoteže straha

Iz toga slijedi da su u pravu oni koji tvrde da tri najjače stranke u Bosni i Hercegovine razvijaju i primjenjuju praksu ravnoteže straha kako bi se i u narednom periodu održale na vlasti i upravljale sve većim budžetima različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini.

Strahom od drugog i drugačijeg homogenizira se biračko tijelo i zagovornika i protivnika.

Neodoljivo podsjeća na nikad podnesenu apelaciju o promjeni imena Republike Srpske.

Početkom ove godine Izetbegović je najavio apelaciju kojom bi tražio da se u ime entiteta Republika Srpska dodaju i imena druga dva konstitutivna naroda Bošnjaka i Hrvata. U prilog ovoj tezi govori i činjenica da nijedan od ovih ciljeva ili njegovih dijelova nije uokviren u zakonski prijedlog, apelaciju, inicijativu ili ustavni amandman i stavljen u parlamentarnu proceduru. Dakle, ostaje sumnja da ciljevi nemaju praktičnu, nego isključivo taktičku vrijednost u dnevno-političke svrhe.
Samo jedna žena i bez nebošnjaka među potpredsjednicima

"Novi Ustav treba da u središte pozicionira građanina", piše u usvojenoj Deklaraciji. Ko razuman može biti protiv ovog stava? Ali, to je još jedan signal da SDA napušta dejtonsku strukturu države, jer je postojeći utemeljen na etničkom principu. Takav princip ukazuje da najjača stranka u Bošnjaka odustaje od proklamovanog cilja traženja balansa između nacionalnog i građanskog i opredjeljuje se za ovo drugo.

Neki drugi stavovi u Deklaraciji pokazuju nekonzistentnost, jer potvrđuju da će SDA i u narednom periodu primarno voditi računa o poziciji Bošnjaka. Iako najavljeno, otvaranje stranke prema nebošnjacima ostalo je na obećanju, posmatrajući strukturu izabranih potpredsjednika na Kongresu. Od devet izabranih, nema nebošnjaka, a izabrana je samo jedna žena.

U vezi s odnosom nacionalnog i građanskog postoji još jedna nelogičnost. SDA će, navodi se, u narednom periodu podržavati puni princip ravnopravnosti naroda i građana na svakom dijelu BiH. Ukoliko su ravnopravni građani, prestaje primat konstitutivnosti, na kraju zbog njega je Ustav BiH proglašen diskriminatorskim. Ako se insistira na konstitutivnosti naroda, ostaje diskriminacija građana što je u suprotnosti sa zalaganjem za ustavne promjene kojima bi se poštivala Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Olako korištene sintagme

Onda se u tekstu Programske deklaracije SDA ponovo pojavljuje priča o entitetima. Traži se primjena odluka Ustavnog suda i Suda za ljudska prava u Strazburu kako bi se uspostavila simetrična rješenja u oba entiteta koja se odnose na predsjednike i potpredsjednike entiteta. Da li to ostavlja prostor da se u Republici Bosni i Hercegovini, ako bi je bilo, na regionalnom nivou uspostavi entitetska struktura? Precizan odgovor je u ovom trenutku nemoguće dati, ali znajući kako bh. političke partije kroje tekstove sporazuma i drugih akata, ništa ne bi bilo iznenađujuće.

U Deklaraciji se potom traži zadržavanje posebnog statusa za Mostar u kojem bi se vodila briga o pravima Bošnjaka, a izborni proces odvijao u više izbornih jedinica. Traži se osnivanje Vrhovnog suda BiH i eliminiranje blokada u institucijama Bosne i Hercegovine. U segmentu Deklaracije koji se bavi ekonomijom doslovno piše da će "poseban impuls razvoju ekonomije dati ubrzana izgradnja saobraćajne, energetske i digitalne infrastrukture i da Bosna i Hercegovina u sljedećem desetljeću treba biti pretvorena u veliko gradilište". Tu ubrzanu izgradnju, posebno saobraćajne infrastrukture i pretvaranje u veliko gradilište građani Bosne i Hercegovine čekaju decenijama. Ako je i od najjače stranke, nadmeno je i potcjenjivački.

Da se, ne samo u SDA, neke riječi i sintagme olako koriste potvrđuje stav da "regionalni odnosi treba da budu zasnovani na principima poštivanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta i međusobnog poštovanja". Da li to znači da se u SDA ubuduće Kosovo smatra dijelom ustavno-pravnog poretka Srbije? Ako je do promjene stava došlo, trebalo je o tome obavijestiti biračko tijelo ranije. I još jedna pomalo skrivena poruka. U dijelu Deklaracije o porodici i mladima stavovi SDA govore da u procesu ispunjavanja obaveza na putu ka članstvu u Europskoj uniji neće podržati izmjene zakona i provedbu Istanbulske konvencije u smislu sprečavanja rodne i spolne diskriminacije i prava LGBTIQ osoba.
A šta će reći birači kad se obećanja ne ostvare?

Ako zanemarimo politički trenutak i trenutne aktere koje bi o svim ovim pitanjima trebali donijeti odgovarajuće zakone i odluke, ima u Programskoj deklaraciji SDA mnogo stvari koje treba podržati. One jesu načelne, poput borbe za ljudska prava, baštinjenje antifašističke tradicije, sprečavanje negiranja genocida, jačanja fronta za globalnu borbu protiv terorizma i mnogih drugih, ali ukazuju, bar dijelom, na prepoznavanje globalnih tokova. Nije to dovoljno da bi se Deklaracija smatrala ozbiljnim dokumentom, jer SDA nije stranka u nastajanju, nego politički pokret, pa onda partija koja ima višedecenijsku tradiciju. Trebalo je o tome voditi računa kada je Deklaracija pisana.

Ovako, Deklaracija je spisak lijepih i neostvarivih želja u dogledno vrijeme. Mnoge njene odredbe u neskladu su sa proklamovanim nastojanjima lidera Bakira Izetbegovića da spriječava dizanje tenzija, otvaranje nesporazuma i nakani da svom snagom radi na otvaranju mogućnosti dijaloga. U jednom od posljednjih intervjua uoči Kongresa Izetbegović je, komentirajući zalaganje trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića za ukidanje principa konstitutivnosti, rekao kako taj model nije realno ukinuti.

"Ja bih to rado podržao, ali nije realno. Ne možemo da pomaknemo s ANP-om, ako to Srbi neće, to je kao da tražite da ukinemo RS", rekao je Izetbegović i već za nekoliko dana zaboravio taj stav na Kongresu SDA predlažući Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Rizik koji su autori Programske deklaracije SDA previdjeli ogleda se u tome kakav će biti odgovor biračkog tijela i simpatizera kad tako krupno obećanje i cilj ne budu postignuti. SDA bi tada mogla dočekati sudbinu Stranke za BiH koja je svoje najplodonosnije dane prokockala neostvarivim obećanjem – 100 posto Bosne i Hercegovine bez entiteta.
Rješenje u izmjenama Izbornog zakona

Reakcije od partnera SDA u vladanju Bosnom i Hercegovinom proteklih godina su očekivane, a rješenja ponuđena u Deklaraciji jedva dočekana. Ne treba mnogo proučavati dokument da bi se kategorično odbacila i mogućnost razgovora o njemu, a iz njega će biti izvučen ponuđeni potencijal za stvaranje straha Srba i Hrvata od unitarizacije, dominacije koja vodi do šerijata (o tome govore oni koji o šerijatu pojma nemaju) i u konačnici od neželjene asimilacije u Bosance.

Politički pretis-lonac ključa s pokvarenim ventilom, nema ko da isključi usijanu ploču, jer to vladajućima nije u interesu, a međunarodni faktori i dalje su nezainteresirani.

Ima li puta ka rješenju ove situacije? Ima.

Prvo, moguće je da ove stranke konačno postanu svjesne rizika kontinuiranog sijanja straha i vrate se traganju za najmanjim zajedničkim sadržiocem. On jeste minimalan, ali postoji. Drugo, moguć je put u fazama koji sigurno vodi ka stabiliziranju. Zato ga SDA, SNSD i HDZ pominju malo ili selektivno. I u Deklaraciji SDA izostao je prijedlog za temeljnu izmjenu Izbornog zakona. SNSD se zalaže za kozmetičke izmjene, HDZ BiH za izmjene u načinu izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Dom naroda Federacije i ništa više od toga.

Rješenje su temeljne izmjene Izbornog zakona. Za to nisu potrebne ustavne promjene. Treba otkloniti nedostatke za koje su nezavisni i međunarodni promatrači posljednjih izbora kazali da su teško kompromitirali izborni proces. Kada u nekontaminiranim izborima dođemo do transparentnog i pouzdanog rezultata, onda ćemo imati legitimnu vlast. Tada će birači pokazati žele li Republiku, osamostaljenje do otcjepljenja i reanimaciju paradržave. Sve dotle bavit ćemo se šarenim lažama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Benjamin Butković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

srebrenica1Da je otputovao u Ruandu, možda bi bilo drugačije, no sudbina je Roberta McNeila sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća odvela na Balkan, u centar horora koju mu je iz temelja promijenio život.

Sa 30-godišnjim iskustvom i radom sa patolozima, većinom na slučajevima ubistava u Glasgowu, ovaj škotski forenzičar je na molbu Ujedinjenih naroda, umjesto u Africi, prihvatio angažman u Bosni i Hercegovini, nakon što su zračni snimci otkrili masovne grobnice u rejonu Srebrenice.

To je, kako se ispostavilo, bio početak njegovog angažmana na prikupljanju dokaza za potrebe Haškog tribunala, ali i borbe za istinu o dešavanjima u BiH, koju je poslije završetka posla, nastavio u Velikoj Britaniji na način koji vjerovatno niti sam nije mogao očekivati.

Iako nije imao apsolutno nikakvog iskustva u tom polju, McNeil je odlučio da se posveti slikanju, a njegova umjetnička djela, na kojima je predstavio srebreničku golgotu, bit će dio kampanje obilježavanja 25. godišnjice genocida u Velikoj Britaniji.

Na taj način, McNeil ne samo da vodi borbu za očuvanje istine o srebreničkom genocidu i strahotama koje su prije dvije i po decenije pogodile Balkan, već se i pokušava vratiti životu koji je, nakon što je i sam spoznao dimenzije pokolja u BiH, doživio dramatičnu promjenu i ostavio mu posljedice u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja.
'Ako nađete mog oca, ne govorite majci'

U razgovoru za Al Jazeeru, McNeil je ispričao svoju neobičnu priču, od prvog dolaska u potpuno nepoznatu zemlju, pa do danas, kada po Velikoj Britaniji širi glas o istini u BiH.

„Kada sam 1996. godine, na molbu UN-a, došao u BiH, odveli su me na prvu masovnu grobnicu, u okolini Cerske. Kratko su nas informisali o ratu u Bosni i Hercegovini i rekli nam da su žrtve najvjerovatnije muslimanski muškarci pogubljeni oko jula 1995. Naš posao bio je da preuzmemo dokaze iz grobnice i da prikupimo informacije koje bi mogle pomoći identifikaciju i eventualno uručenje posmrtnih ostataka porodicama za dostojanstven ukop“, prisjeća se McNeil, koji navodi da prije dolaska u BiH nije imao nikakvo znanje o tome šta se na Balkanu dešava.

'Slikamo da pokažemo djeci šta su Srbi uradili'

Od mnogih scena koje su ostale zauvijek urezane u njegovo sjećanje, McNeil izdvaja jednu s Kosova iz 1999. godine.

“Radilo se o relativno maloj grobnici sa tijelima tri odrasle osobe i dvoje djece, kojima su, prije pogubljenja, nanesene užasne povrede. Tokom ekshumacije, lokalno stanovništvo počelo se okupljati i fotografirati tijela. Kada sam prevodiocu rekao da im kaže da prekinu sa slikanjem, oni su objasnili da to rade kako bi 'pokazali svojoj djeci šta su Srbi uradili'. Osjećao sam se užasno i tada sam shvatio da proces opraštanja neće biti lagan. Takve scene me još uvijek proganjaju“, kaže McNeil.

„Svako veče smo na televiziji gledali šta se događa, ali veliki dio ljudi u Velikoj Britaniji, uključujući mene, nismo mogli baš u potpunosti shvatiti suštinu sukoba. Djelovalo je tako komplikovano. Sjećam se da je vladala nevjerica da se takvi zločini mogu desiti na Evropi, naročito nakon holokausta, koji se, kako su tada svi govorili, nikada ne smije ponoviti. Osjećao sam krivicu što sam znao tako malo o historiji konflikata na Balkanu, tako da sam počeo učiti, pitati, čitati i razgovarati s ljudima u BiH koje je rat direktno pogodio“.

Shvatio je šta se događa zahvaljujući trima ženama kod kojih je odsjeo u Tuzli i Visokom.

„Jedna od njih, Zlata, me jednom prilikom, dok smo pili kafu, zamolila da, ako nađem tijelo njenog oca, ništa ne govorim njenoj majci, jer bi joj to slomilo srce. Njena priča me jako pogodila i pomogla da naučim mnogo o ovoj divnoj zemlji, koja me toliko podsjeća na Škotsku, u kojoj i danas postoji religiozna podijeljenost“, objašnjava McNeil.

Mada je vremenom sve više razumijevao šta se dešava i svjedočio užasnim scenama, ovaj bivši forenzičar kaže da je uvijek nastojao biti objektivan i profesionalan, iako je to bilo teško.

Strašne scene srebreničkih majki

“Treniran sam da ostanem pribran i kada se nosim sa najtraumatičnijim ubistvima, ali kada sam počeo raditi sa velikom brojem tijela iz grobnica oko Srebrenice, a kasnije i Prijedora, nekada je bilo teško zadržati tu objektivnost, naročito kada sam vidio o kakvim se povredama radi. Naročito je traumatično bilo saznanje da su dijelovi tijela iz primarnih bila prebacivana u sekundarne grobnice, sa željom da se nikada ne pronađu ili sastave“, priča McNeil.

Donirao sam slike u nekoliko muzeja, koji će ih iskoristiti za edukaciju i informiranje ljudi o događajima u BiH Ustupljeno Al Jazeeri

„Emotivno, bilo je jako iscrpljujuće, naročito kada su žene Srebrenice dolazile u mrtvačnicu, pregledale dijelove odjeće, ili samo cijepale plahte kojima su bila omotana tijela. Nadale su se da su njihovi muževi ili djeca još živi, a kada su shvatale da nisu, to su bile strašne scene“, dodaje.

Kako priča, kada se vratio u Škotsku nakon prve odrađene misije, McNeil je mislio da se nikada neće vratiti.

„BiH nije bila moja realnost, a vraćao sam se relativno normalnom životu. Mislio sam da sam BiH ostavio iza sebe. No, nakon nekoliko mjeseci, shvatio sam da tokom angažmana nisam mnogo doprinio, pa sam se 1997. odlučio vratiti. BiH je promijenila moj život, pa sam se vraćao još osam puta, najviše kako bih nastavio raditi sa tijelima iz Srebrenice“, kaže McNeill.

Kako je dodao, dokaze prikupljene u tih nekoliko godina, koji su, između ostalih, pomogli i slučajeve protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, bilo je teško oboriti. Kaže, kako oboriti dokaz da su srebrenički muškarci ubijani sleđa, vezanih ruku i s povezima na očima?

'Precrtavanje užasa iz glave na slike'

"I sada, kada sam u Velikoj Britaniji i kada me zamole da pričam djeci, studentima, pa i zatvorenicima o forenzičkim istraživanjima u BiH, postavlja se pitanje tačnosti moje verzije priče. No, moje je bilo da prikupim dokaze, a oni su pokazali da su u BiH, a naročito u Srebrenici, počinjeni ratni zločini i genocid. Ukupno su 33 zemlje svijeta poslale forenzičke eksperte. Ne možemo svi biti u krivu, zar ne?", govori on.

'Sramota me što su zapadni političari iznevjerili BiH'

“Nisam niti historičar niti političar, ali lično sam bio šokiran nekim odlukama Ujedinjenih nacija i političara sa zapada. Kad sam shvatio šta se desilo u BiH i kako su zapadni političari tako iznevjerili tu zemlju, bilo me sramota. Općenito, velika većina političara u Velikoj Britaniji ulaže mnogo truda, pokušavaju učiniti ono za šta misle da je ispravno, ali uporedo s tim nastoje slijediti teze koje preovladavaju u njihovoj političkoj partiji, koje ponekad ne služe višem dobru. To je još jedan od razloga zašto trošim toliko mnogo vremena da ukažem ljudima čemu mogu voditi zločini iz mržnje, rasizam, homofobija i netolerancija“.

Sve ono čemu je svjedočio, o čemu je prikupljao dokaze, McNeil je po odlasku u penziju pretočio u aktivizam, s ciljem da ta saznanja što više raširi ljudima oko sebe.

„Ubrzo nakon što sam otišao u penziju, počeo sam patiti od blaže vrste posttraumatskog stresnog poremećaja. Po noći sam se znojio i imao noćne more. No, to nije toliko smetalo meni, koliko je mojoj supruzi, koja mi je govorila da bih u snu plakao kao dijete. Kada bih se budio, osjećao bih olakšanje i shvatao da je to bio samo loš san i da nije ništa u poređenju s noćnom morom koju su proživljavale ili još proživljavaju žrtve i članovi njihovih porodica. Pošto me umjetnost uvijek interesovala, uskoro sam počeo učiti kako napraviti sliku. Ono što sam želio naslikati su, zapravo, slike koje su ispuzale iz gomile užasa koji je tokom noći bio zaključan u mojoj glavi. I, kada sam počeo slikati, noćne more su polako jenjavale“, kaže McNeil, koji dodaje da je nacrtao 12 slika o Srebrenici i Kosovu, koje, na početku, nisu niti trebale biti dostupne očima javnosti.

McNeil je tokom jednog od boravaka u BiH posjetio Memorijalni centar u Potočarima Facebook

„Nisam mislio da bi neko drugi mogao biti zainteresovan za njih, ali moja supruga pokazala ih je lokalnoj umjetničkoj galeriji u Glasgowu. Njihovi ljudi su me uvjerili da ih treba vidjeti širi krug ljudi i počeli su organizovati izložbe pod nazivom „Svjedok“ širom Velike Britanije, uključujući i Parlament Škotske, gdje sam imao priliku razgovarati s političarima o tome šta se događalo u BiH“, nastavlja McNeil.
'Proces podučavanja ne smije se zaustaviti'

Tu nije bio kraj, jer se ovaj bivši forenzičar uključio i šire društvene aktivnosti sa tematikom srebreničkog genocida.

„Prije pet godina ponudio sam svoje iskustvo fondaciji 'Sjećanje na Srebrenicu UK'. Predavanjima sam prenosio ljudima svoja iskustva, ali nisam im želio pokazivati nikakve fotografije, iz poštovanja prema žrtvama i njihovim porodicama. Umjesto toga, koristio sam nacrtane slike kojima sam ilustrovao događaje. I nije mi želja profitirati od toga, već želim svu korist donirati u svrhe koje će biti korisne za BiH. Također sam donirao slike u nekoliko muzeja, koji će ih iskoristiti za edukaciju i informiranje ljudi o događajima u BiH“. kaže McNeil.

Na pitanje šta ljudi u Škotskoj, i općenito u Velikoj Britaniji danas misle o srebreničkom masakru, McNeil je odgovorio:

„Žalostan sam kada ljude koji me slučaju na predavanjima upitam da li su čuli za Srebrenicu, a oni me zbunjeno gledaju. Otkrio sam da mnogo ljudi nikada nije čulo za BiH, niti za rat koji se vodio na Balkanu. Zato imam strast i želju da podučim te ljude o BiH i njenoj historiji. Sretan sam što sve više profesora tu temu dodaje svom curriculumu i nadam se da će ih vremenom biti još više. Moje slike će sigurno pomoći tome. To je možda spor proces, ali ne bi se smio zaustaviti“, kaže McNeil.

Muamer Tanović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigrantibihac1Scena iz autobusa na relaciji Tuzla – Sarajevo, u kojem su migranti poslani da sjednu u stražnji dio vozila, brzo se proširila društvenim mrežama i medijima te izazvala oštre reakcije i osude. No, nije jedina iz autobusa i vlakova koji prometuju Bosnom i Hercegovinom.

Migranti, koji prolaze Bosnom i Hercegovinom na putu prema Zapadu, suočavaju se i s gorim stvarima, upozoravaju na to i volonteri koji pomažu migrantima, i humanitarne udruge, ali i brojni savjesni građani. I navode primjere iz cijele države, pri čemu ili migrante stavljaju u stražnji dio autobusa, ili ih iz drugih službene osobe izvode van jer nemaju potrebne dokumente, ili im treći, kako tvrde volonteri, „u željezničkim kompozicijama daju posebne vagone“.

„Brojni su problemi s kojima se suočavaju migranti – prodaju im karte iako znaju da u autobusu nema mjesta, drugi im ne žele prodati karte, pa čak i ih i smještaju u zadnji dio vozila. Svjedočio sam tome. A s druge strane, i to često susrećem, ima i vozača koji ih voze džaba“, priča za Al Jazeeru volonter koji je zahtijevao anonimnost.

Kaže da ga „već mnogi znaju“, ali je više onih kojima smeta, i zato ne želi javno govoriti. Više od godinu dana pomaže migrantima na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, pa je imao raznih neugodnih situacija – i na autobusnim, i željezničkim kolodvorima, i s vozačima, i s kondukterima, i s prodavačima karata. Po njemu, „niko ne voli čuti istinu, a to je da se prema tim ljudima loše ophode, iako su zahvaljujući migrantima puni i autobusi, i vozovi – zapravo, nikad nisu bili puniji“.

Mektić: Ma šta ja imam sa autobusima i kartama

Željeznice Federacije BiH obraćale su se od početka migrantske krize više puta Ministarstvu sigurnosti BiH, kao i Ministarstvu unutarnjih poslova Federacije BiH te kantonalnim ministarstvima unutarnjih poslova te tražili pomoć i informacije o načinu postupanja u vezi prijevoza migranata, koji najčešće putuju na relaciji Sarajevo – Bihać.

Od Ministarstva sigurnosti BiH dobili su ovakav odgovor: „Imajući u vidu činjenicu da osobe u statusu tražilaca azila imaju slobodu kretanja, neosporno je da isti imaju pravo putovati i koristiti javni prevoz, uz uvjet da su registrovani u Službi za poslove sa strancima pri Ministarstvu sigurnosti BiH“. I po tim preporukama Željeznice Federacije BiH postupaju.

Na upit o postupanju s migrantima u javnom prijevozu, državni ministar sigurnosti na odlasku, Dragan Mektić priču je vratio prema prijevoznicima, odgovorivši u poruci: „Ma šta ja imam sa autobusima i kartama“.

„Uobičajene su scene i da ih, na tzv. entitetskoj liniji, izbace iz autobusa. Ili ih samo izbace iz voza u pola ničega. Kad su to prestali, daju im posebne vagone. Znaju ti ljudi i kupiti kartu za autobus od Sarajeva do Bihaća, pa ih izbace u Ključu ili negdje usput, iako po zakonu o slobodi kretanja imaju pravo kretati se po cijeloj Bosni i Hercegovini. Uostalom, imaju papire koji im je izdala država“, dodaje.
Država ignorira problem

Zakon o strancima BiH u dva posebna člana jasno kaže: „Stranci koji zakonito borave u BiH … uživaju pravo na slobodu kretanja unutar BiH i slobodan izbor mjesta boravka, ako nije drugačije određeno ovim ili drugim zakonom u posebnim oblastima iz razloga javnog interesa u demokratskom društvu“ …

„Zabranjena je diskriminacija stranaca po bilo kojem osnovu, kao što su: rod odnosno pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, status koji se stiče rođenjem ili drugi status“.

I tu je za odvjetnike, Almu i Azura Prnjavorca sve jasno. Problem je, po njima, u nečemu drugom. Kad se i dogodi problem, a kaznena djela se događaju vrlo često, problem je da je „nekada nemoguće utvrditi identitet migranata/izbjeglica, budući da ne posjeduju nikakve dokumente i da nisu u sistemu baze biometrijskih podataka“.

„Vrlo često migranti odmah uništavaju dokumente koju dobiju od Službe za poslove sa strancima, kako se ne bi mogla izvršiti repatrijacija. S druge strane, za godinu i po dana koliko migranti prolaze kroz našu zemlju ništa sistemski nije urađeno kako bi se decidno znalo kako se nositi u situaciji kada se pojavi jedan osumnjičeni ili svjedoci kao nedavno u Tuzli kad je jedan migrant izboden nožem od drugog migranta“, ukazuju odvjetnici.

Po njima, i lokalne, i državne vlasti „problem ignorišu već godinu i po dana“. I sve što se događa, smatraju, „u odnosu na migrante kriva je Bosna i Hercegovina jer, kao država, apsolutno ne brine o njima sa jedne strane, a sa druge kroz granice prolaze nesmetano na stotine dnevno bez reakcije nadležnih“.
Migranti će i dalje dolaziti, samo u otežanim uvjetima

Da reakcije nadležnih ima, doduše vrlo oštre, kao i da putovanje migrantima kroz Bosnu i Hercegovinu, kako onima koji idu pješke ili se voze sredstvima javnog prijevoza, nije nimalo jednostavno ni bez problema, ukazuju u udruzi „Are You Syrious?“.

Aktivistica Tajana Tadić prepričava situacije s lokacije kod Velečeva, nadomak Ključa, gdje „već godinu dana [službene osobe] skidaju s autobusa ljude nakon prelaska [entitetske linije] iz Republike Srpske u Federaciju BiH“.

„Skidaju ljude s validnim kartama, na temelju rasnog profiliranja, koji bi ostali sami usred ničega da nema podrške tamošnjeg Crvenog križa koji doslovno pronalazi takve obitelji kraj ceste i daje im hranu i vodu. To se događa pod izgovorom rasterećivanja kantona, iako je sasvim jasno da će ti ljudi i dalje dolaziti, samo u nehumano otežanim uvjetima“, prenosi Tadić.

Udruga u kojoj djeluje ovih je dana i reagirala na svojoj Facebook stranici spomenutoj situaciji iz autobusa Tuzla – Sarajevo, kada su migranti poslani na zadnaj sjedišta, navodeći kako je riječ o „rasnoj segregaciji“, ali i ukazujući kako ona nije karakteristična samo za navedeni slučaj nego to „čine i drugi bosanski autobusni prijevoznici“. Doduše, navode i kako takve scene „nikako nisu problem isključivo Bosne i Hercegovine ili Balkana, nego su se slične situacije događale i u Francuskoj gdje su prijevoznici navlačili plastične vrećice na sjedala kada su na istima prevozili migrante i izbjeglice iz subsaharske Afrike“.

„Bilo koja forma rasne segregacije je apsolutno nedopustiva, a posebice je groteskna kada je usmjerena ka nekim od najranjivijih ljudi koji su ovdje došli tražiti utočište i nadali se ruci prijateljstva“, ukazuje Tadić.
Prijevoznici negiraju prozivke

U konkretnom, tuzlanskom primjeru odgovorni iz prijevozničke kompanije Transturist su se ispričali klijentima, sugrađanima i prijateljima, navodeći kako je riječ „o neugodnoj situaciji“ te najavili disciplinski postupak protiv vozača.

No, nisu samo tuzlanskog prijevoznika prozivali, nego i sarajevski Centrotrans. Na upit imaju li vozači praksu da migrante smještaju u zadnji dio autobusa, izbacuju li ih prije konačne destinacije i tko ima takve ovlasti, te prodaju li im se uredno karte kao i drugim putnicima, odgovaraju da „kompanija Centrotrans ni u kom slučaju i nikada nije vršila diskriminaciju bilo kojeg putnika na osnovu njegovog statusa, izgleda, boje kože...“

„Za nas bilo koji putnik, sa kupljenom kartom, ima isti status i pravo na prijevoz u skladu sa odabranom destinacijom. Također, naglašavamo da je prijem i izlaz putnika moguć isključivo na registrovanim autobuskim stanicama i stajalištima. Iznimno od ovoga, moguće je da policijski organi mogu na bilo kojem mjestu izvršiti kontrolu putnika, te ukoliko smatraju da neko od putnika nema adekvatnu dokumentaciju istoga izvesti iz autobusa“, navode u Centrotransu.

Priznaju i da imaju određenih problema s migrantima jer se „često puta dešava da bez validne dokumentacije pokušavaju preći granične prijelaze, dok u određenim situacijama ilegalno pokušavaju ući u bunkere ili druga mjesta u autobusu koja nisu namijenjena za prijevoz putnika“.

Nisu glavni krivci, niti negativci u Tuzli

Kad je u pitanju tuzlanski autobusni kolodvor i zaposleni na njemu, i volonteri, i građani će potvrditi da su tamo doista pomagali migrantima. Mnogi će reći i kako u tuzlanskom Transturistu „nisu glavni krivci, niti negativci“. To kaže i šef tuzlanskog kolodvora Muamer Alić-Partić, prepričavajući kako su migrantima zaposleni na stanici, kao i on sam, „često pružali raznorazne vidove pomoći u zbrinjavanju“.

„Dešavaju se situacije, a kao šef stanice imam odriješene ruke u nekim stvarima, da njih desetak dođe da putuje, pa nemaju novaca i mi im pišemo neke studentske karte ili ih pustimo bez karte. Nikad nismo doživjeli da je putnik izašao i žalio se. Zaista, nije se niko žalio i rekao da neće putovati zato što su oni u autobusu“, tvrdi Alić-Partić.

Iz Transturista podsjećaju kako su, „kao kolektiv učinili mnogo pozitivnih stvari za migrante … i nikome nisu uskratili pravo da kupi kartu i putuje“. Ipak ukazuju kako „država nije spremno dočekala ovako intenzivan priliv migranata, a problemi se svakodnevno gomilaju“. „Nismo odbili pružati usluge migrantima, a u isto vrijeme svakodnevno smo pod pritiskom klijenata da to učinimo“, navode uz poziv nadležnima da im pomognu.

„Kao prijevoznička kompanija nemamo pravo da bilo kojeg putnika legitimišemo, tražimo identifikacioni dokument i utvrđujemo da li je neko domaći, strani putnik ili imigrant. Također, nije na prijevoznicima da određuju na kojem mjestu će putnici sjediti obzirom da, u javnom prijevozu putnika unutar BiH, nisu numerisana mjesta za sjedenje i putnici samostalno biraju sjedište, ovisno od mjesta i vremena ulaska u autobus, odnosno popunjenosti autobusa“, poručuju iz Centrotransa.
Nema posebnih vagona

Na navode po kojima željeznički operateri imaju posebne vagone za migrante, te na pitanja izbacuju li ih prije konačne destinacije i prodaju li im se uredno karte kao i drugim putnicima i iz Željeznica Federacije BiH, i iz Željeznica Republike Srpske odgovaraju da su dužni prevesti svakog putnika koji ima urednu prijevoznu ispravu.

„Željeznice Federacije BiH nemaju posebne vagone za migrante, ne izbacuju nikoga iz vagona i ne isključuju iz prometa nikoga ko ima urednu prevoznu ispravu i svojim ponašanjem ne ugrožava ostale putnike i ne narušava bezbjednost saobraćaja“, odgovorila je Senka Račić, načelnica Službe za odnose s javnošću u tom entitetskom željezničkom prijevozniku.

„Željeznice Republike Srpske ne raspolažu nikakvim posebnim putničkim kolima, niti izbacuju migrante prije konačne destinacije, tj. uputne/krajnje stanice nekog od vozova sa prevozom putnika. Karte se uredno prodaju, kako svim ostalim putnicima, tako i migrantima“, odgovorile su, u dvije rečenice, njezine kolege iz drugog prijevoznika.

No, iz Željeznica Federacije BiH upozoravaju da su „česte situacije kada pripadnici MUP-a, u skladu sa svojim ovlaštenjima intervenišu, te zaustave vozove i na taj način rješavaju probleme kretanja migranata što prouzrokuje velika kašnjenja vozova“.
Pružena ruka kao putokaz

I reakcija volontera, i humanitaraca, ali i drugih savjesnih ljudi iz autobusa i vlakova kojima se voze migranti, odnosno ruka koju pružaju i pomoć koju daju migrantima zapravo treba biti putokaz. Sve drugo, pa i na razini incidenata kakve migrantima priređuju neodgovorni pojedinci doista su nedopustivi, nehumani i vrlo opasni kao društvena pojava, složit će se svi sugovornici Al Jazeere.

„Iskreno se nadam da će ti ljudi, migranti i izbjeglice, umjesto ovakvih situacija zapamtiti brojne građane BiH koji nesebično danonoćno volontiraju kako bi im barem malo olakšali put, kao i da će oni koji se danas iživljavaju nad tim ljudima sjetiti da su donedavno i oni bili izbjeglice“, zaključuje Tajana Tadić.

Mladen Obrenović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

licnakartaDo trenutka stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o prebivalištu BiH za vađenje ličnog dokumenta bila je dovoljna samo izjava da živite na određenoj lokaciji. Od tada je postupak prijave prebivališta dosta složeniji.

Naime, da biste se prijavili da živite na određenoj adresi, i na osnovu toga dobili ličnu kartu, potrebno je priložiti dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu nad nekretninama, ili da imate ovjeren ugovor sa stanodavcem. U obzir dolazi i potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, ali i potvrda da je pokrenut postupak legalizacije odnosno uknjižavanja objekta na adresi na kojoj prijavljujete prebivalište.

Najviše problema građani imaju sa posljednje pomenutim, odnosno činjenicom da je veliki broj objekata izgrađen bez valjanih dozvola. Dakle, građani su u posjedu, ali ne mogu dokazati vlasništvo nad kućom, jer ne mogu provesti postupak uknjižavanja.

Sve se dodatno zakomplikovalo kada je istekao zakonski rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju objekata, i kada su gradske i općinske službe prestale izdavati pomenute potvrde.

Šefica Odjela za upravno-pravne poslove MUP-a TK Jasmina Đulović je kazala da su taj problem identifikovali.

- Rok za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata istekao je 31.maja 2019.godine. Do tog roka građani su mogli dostavljati potvrdu da je pokrenut postupak za legalizaciju što bi nama bio dovoljan pravni osnov da stranka može na toj adresi prijaviti svoje prebivalište – kazala je Đulović.

Građani kažu da su danas u velikim problemima, jer u određenom broju slučajeva ne postoji zakonsko rješenje koje bi im pomoglo da dobiju lične dokumente.

Ističu da nisu počinjali postupke dobijanja dozvola za gradnju kuća jer im je to bilo preskupo, a neki su izgradili kuće ne nekom od brojnih rudnih polja, pa su smatrali da će zahtjevi biti odbijeni. Među razlozima su i neinformisanost, ali i u nekoliko slučajeva nemar.

U MUP-u TK kažu da su u ovom slučaju nemoćni i da moraju provoditi Zakon, a u narednom periodu očekuje se i reakcija Ministarstvu civilnih poslova BiH.

(FENA)

ponedjeljak, 09 Septembar 2019 00:00

Propali sporazum skinuo sve maske

Ocijeni...
(0 glasova)

motelskiputbihNajvjerovatnije je da Milorad Dodik neće ostvariti ni jednu od izbiljnih prijetnji te da će se politička trakavica u BiH nastaviti. Ali, u drugačijoj atmosferi. Sjednica predstavnika članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) uoči propasti sporazuma trojice lidera razotkrila je stvarna opredjeljenja pojedinih zemalja prema bosanskoj krizi i njihove interese. Iz zapisnika sjednice koji je protekle sedmice dospio u javnost konačno je jasno šta od koga iz EU ubuduće BiH može očekivati.

Ukratko, odnos nekih evropskih zemalja prema Bosni i Hercegovini podsjeća na prve dvije ratne godine – deklarativna podrška, ali nikakva konkretna pomoć u vitalnim državnim pitanjima te više ili manje prikrivena podrška i unutrašnjoj (Milorad Dodik), i vanjskoj (Srbija, Rusija) destruktivnoj politici prema BiH. Novi faktor u cijeloj situaciji (a koji podsjeća na 1994.) je povratak SAD u balkanska žarišta kao činioca koji bi mogao bitno uticati na ishod krize u BiH. Ta činjenica treba biti putokaz probosanskoj politici!

Ko je protiv BiH?

Imajući u vidu dijametralno suprotne stavove probosanskih i separatističkih aktera u vrhu državne politike malo ko je i vjerovao da će se naći kompromis između opcija – nastavak ili odustajanje od puta BiH u NATO, jer je to zapravo pitanje o opstanku cjelovite BiH ili njenom prepuštanju velikodržavnim separatistima. To bi bila suština konflikta na regionalnom nivou. Na globalnom, ovdje je još uvijek upitno ko će od bitnih međunarodnih faktora kojoj opciji dati podršku i uz kakav međusobni dogovor o globalnim sferama uticaja.

Dakle, sjednica PIC-a zakazana je kako bi članice definirale zajedničke stavove za pretpostavljenu situaciju da Milorad Dodik počne ostvarivati svoje prijetnje o povlačenju Srba iz državnih institucija i jednostranoj suspenziji ranijih sporazuma o OSBiH, državnom poreskom sistemu, obavještajno-sigurnosnim službama, Tužilaštvu i Sudu BiH, VSTV-u... Takav razvoj situacije ima veliki potencijal za eskalaciju krize pa je PIC želio pripremiti koji potez unaprijed ili prevenirati Dodikove akcije.

Ambasador Velike Britanije na sjednici je, prema objavljenim detaljima stenograma sjednice, predlagao da se Milorada Dodika upozori da mu destrukcija državnih institucija „neće biti oproštena“ te da se to uradi i javno i „privatno“. Radi boljeg razumijevanja oštrine britanskog stava treba reći da se termin „privatno upozorenje“ odnosi na djelovanje na nivou tajne diplomatije, prijetnje sankcijama, ali i obećanje benefita ako se targetirani političar ponaša ovako ili onako. Međutim, na tako zaoštren prijedlog predstavnika Londona reagirale su neke članice razotkrivajući se kao strane koje pogoduju Dodiku.

Usprotivivši se britanskom prijedlogu, „francuska ambasada se zalagala za umjereniji odnos prema Dodiku“, kako je navedeno u dokumentu PIC-a. I nisu bili jedini. Blaži odnos prema članu Predsjedništva BiH iz RS, bez obzira na njegove opasne namjere, izrazili su predstavnici EU, Ambasade Rusije i Ambasade Italije!

Lobiranja i viši interesi

O porastu ruskog uticaja u BiH upravo preko Dodika i njihovoj strateškoj misiji sprječavanja širenja NATO-a na Balkanu sve je već poznato. Pa ipak, Ivancom se na sjednici PIC-a pita „zašto se politički akteri bore oko ANP-a“! Moskva preko ambasadora Ivancova nastoji svim sredstvima zaštititi svog igrača, što nije ništa novo.

No, predstavnici misije EU svojim zaštitničkim stavom za Dodika poslali su nam bar dvije poruke: da je za njih NATO put BiH u drugom planu i da oni podržavaju formiranje nove vlasti sa SNSD-om „bez ikakvog uslovljavanja ANP-om“ a da se „domaći politički lideri usredotoče na pitanja koja ih objedinjuju, za razliku od pitanja oko kojih se ne slažu“! Za zastoj su predstavnici EU našli i glavnog krivca – Demokratsku frontu čiji predsjednik Željko Komšić kao član Predsjedništva BiH odbija podržati mandatara Tegeltiju bez ANP-a. Odjednom, problem postaje Komšić, a ne Dodik!? Ovakav razvoj situacije mogao se naslutiti i iz ponašanje bivšeg šefa Delegacije EU Larsa Gunara Wigemarka koji je diskretno suflirao bh. liderima da „formiranje vlasti ne treba ničim uslovljavati.“

Podsjećamo da je prosrpska politika nekih evropskih vlada stara stvar u tradiciji odnosa prema Balkanu, a da je posebno pogubna bila tokom rata. Konkretno, upravo je francuski predsjednik Mitterand u kritičnoj, početnoj fazi rata svojim djelovanjem odvratio SAD od vojne intervencije. Ponašanje francuskih predstavnika u PIC-u dio je iste zaštitničke politike velikosrpskog projekta, ali sada mnogo suptilnijim diplomatskim sredstvima.

Nadalje, sklonost evropskih političara Miloradu Dodiku rezultat je i dugotrajnih napora lobističkih kuća koje RS godinama plaća da upravo u krugovima EU propagiraju i afirmiraju velikosrpski separatizam kamufliran u „ideju borbe za samostalnost RS“. Indikativno, na sjednici PIC-a bilo je potpuno slaganje stavova Rusije i predstavnika EU, a što je zapravo signal da neke evropske vlade svoje posebne interese u odnosima sa Rusijom štite ovdje u BiH tako što ne proturječe Ivancovu pri čemu su im interesi BiH u drugom planu Posljednja Wigemarkova aktivnost prije odlaska bio je njegov sastanak upravo sa Aleksandrom Ivancovim. Italijansko stajanje u zaštitu može se tumačiti kao rezultat lobiranja, ali i zaokret u skladu sa jačanjem desnice u Italiji i Dodikovom sve češćem oslanjanju na desničarske snage u Evropi.

Britanski zaokret, američki povratak...

Rigidan stav Velike Britanije prema Dodiku primjetan je već duži period. Sada se može reći da je britanska politika prema BiH iz devedesetih doživjela potpuni zaokret. Više je usaglašena sa američkom politikom na koju se sada zbog Brexita i ispadanja iz sistemka EU mora više oslanjati. Za BiH je to svakako pozitivna okolnost. Osim Britanaca na sjednici PIC-a za zaštitu državnih institucija BiH zalagale su se ambasade SAD, Njemačke, Španije, Holandije, Japana i Turske sa različitim motivima.

Španija je zbog vlastitog katalonskog problema principijelno protiv svakog separatizma. Holandija kroz politiku izražava moralnu obavezu prema BiH, Turska je tradicionalno naklonjena, a Njemačka nastoji zadržati dominantnu ulogu na Balkanu i držati isti pravac prema Dodiku kao i prema Vučiću. Japan redovno proklamira podršku vladavini zakona u međunarodnim odnosima, a za BiH je sada najznačajniji stav SAD.

Američki stav bio je da je "međunarodna zajednica jasna u odbrani države BiH od Dodikovih napada", te da se oni "zalažu za vladavinu zakona u BiH." Pri tome su pojasnili da se to odnosi na Zakon o odbrani BiH kojim je propisano da je NATO jedan od strateških ciljeva BiH. Dakle, ANP je afirmiran kao zakonska obaveza, a ne stvar političke (ne)volje što pokušavaju nametnuti Dodik, Ivancov i njihovi evropski istomišljenici. U takvom nastupu predstavnika SAD može se prepoznati osnova zvaničnih stavova Željka Komšića i Šefika Džaferovića koji insistiraju na provođenju zakona.

Aktivni povratak SAD je vrlo vidljiv i Moskvi i Bruxellesu. Imenovanje Matthewa Palmera za specijalnog izaslanika državnog sekretara za Zapadni Balkan svakako je dizanje američkog interesa za Kosovo i BiH na viši nivo. Palmer naglašava da su rješenje kosovskog žarišta i nastavak NATO puta BiH glavni dijelovi njegove agende. Pozivanje Aleksandra Vučića na sastanak sa državnim sekretarom Mikeom Pompeom u SAD dio je mjera iz istog paketa. Naravno, američko buđenje nije izazvano prvenstveno brigom za BiH, nego zbog „projekta Kosovo“ i intenzivnog ruskog pozicioniranja u Srbiji i RS što je u Washingtonu konačno ocijenjeno kao prijetnja geostrateškim interesima SAD i NATO-a pa će se rješenje tražiti i naći u odnosima Moskve i Washingtona.

SAD i NATO – osnova strategije opstanka

Komšićevo i Džaferovićevo prošlosedmično odbijanje poziva Johanesa Hahna da dođu u Bruxelles i sa Dodikom ipak postignu dogovor bilo je taktički mudro. Hahn je prethodno kao „rješenje“ predložio da Predsjedništvo BiH izda instrukciju "novom sazivu Vijeća ministara BiH da izradi i dostavi modificirani ANP bez prejudiciranja budućih odluka o članstvu BiH" na šta ova dvojica nisu nasjeli. Time bi se praktično udovoljilo Dodiku, ali bez ikakvih garancija da bi premijer Tegeltija, Dodik i SNSD-ministri u VM BiH kasnije uputili ANP. Komšić je i sa dozom oštrine Hahnu odgovorio da „najprije ubijedi Dodika za NATO“ kako bi se dalje razgovaralo o svemu ostalom.

Teško se oteti dojmu da u najnovijoj odlučnosti probosanskih lidera ima i američkog vjetra i određenih garancija. Evidentna je zainteresiranost SAD za uključenje BiH u NATO i vojno-političko-sigurnosno zaokruživanje i pacifiziranje ovog prostora bez bitnog ruskog prisustva. S druge strane, EU je nizom poteza prema BiH i regionu pokazala da je nezainteresirana za skoro proširenje, a posebno za neko ozbiljnije bavljenje Bosnom. Pa iako BiH nema alternativu političko-ekonomske perspektive osim EU, probosanskim snagama je valjda jasno da je članstvo u NATO-u sada gotovo pitanje opstanka, a da je čvrsto savezništvo sa SAD uvjet uspjeha na tom putu. Potrebno je da bh. političari odbace iluziju o podršci nekih evropskih zemalja i da shvate da se njihove politike iz devedesetih do sada nisu bitno promijenile.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti1Narednih dana Unsko-sanski kanton (USK) trebali bi posjetiti predstavnici Evropske komisije, kada bi se konačno mogla znati sudbina novog prihvatnog centra za smještaj migranata. Rok za određivanje nove lokacije za smještaj migranata, koji je odredila Evropska komisija je istekao, objavio je BHRT.

Istovremeno, ponuđenu lokaciju Medeno polje Evropska komisija ne prihvata, uz obrazloženje da ne žele finansirati privatne, nego državne objekte.

Stanje u migrantskom kampu Vučjak, zbog nepostojanja dogovora, dovelo je do ekonomskog, humanitarnog, socijalnog i političkog problema, čiji najveći teret već drugu godinu nosi Unsko-sanski kanton.

Stanje u ovom migrantskom kampu je teško i svaki dan iziskuje traženje novih donacija, kako bi bila osigurana hrana za 700 migranata koliko ih trenutno boravi u kampu.

Ono što je grad Bihać mogao iz svojih sredstava to je 10.000 KM koje je dobio od Vlade USK. Mogu još reći da je bila još jedna donacija od Vlade USK u iznosu od 10.000 KM početkom godine. To je tih nekih 20.000 za sav period našeg rada. Ono što trenutno radimo na terenu je postavljanje velikih šatora od 105 kvadrata koji su zaštićeni od propusnosti”, kaže Selam Midžić, sekretar Crvenog križa Bihaća.

Evropska komisija ove godine osigurala je 14,5 miliona eura za potrebe migranata i izbjeglica u Bosni i Hercegovini. Najavljeno je i dodatnih deset miliona, za ovu i sljedeću godinu. Najveći dio novca ide za rad migrantskih centara kojima upravljaju zajedno bh. vlasti i IOM. Drugi dio se direktno daje institucijama države, kako bi se oni na najbolji način nosili sa migrantskom krizom, navodi šef misije IOM-a u našoj zemlji.

“Jedan je humanitarni dio Evropske komisije, a drugi se odnosi na IPA fondove. Taj novac dobivaju direktno Granična policija, Služba za poslove sa strancima, itd. Policija USK je dobila nova vozila, novu opremu, jer imaju mnogo više posla zbog ove krize nego što su imali inače”, kaže Peter Van Der Auweraert, šef Misije IOM u Bosni i Hercegovini i koordinator za Zapadni Balkan.

U prošloj godini Evropska komisija je usvojila odluku o specijalnoj mjeri podrške Bosni i Hercegovini u upravljanju migracijama u iznosu većem od sedam miliona eura. Na ime pomoći migrantima Češka Republika je uplatila više od million maraka Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine, dok je državni sekretarijat za migracije Švicarske osigurao oko 240.000 maraka za Službu za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine. UNHCR-u je za prošlu i ovu godinu iz raznih izvora dosad dodijeljeno ukupno oko 1,6 miliona eura.

Kako se Bosna i Hercegovina nosi sa kontinuiranim pritiskom, ilustruje podatak da tek 30 posto službenika Granične policije vrši nadzor graničnog pojasa, dok je ostalih 70 posto na graničnim prelazima. Podršku im pruža 130 policijskih službenika iz drugih policijskih agencija.

“Granična policija je sa solidnom, ali sigurno ne dostatnom opremom sprečavala ilegalne prelaske sve ove godine. Kada govorimo o 2019. godini do danas, spriječeno je oko 8.150 ilegalnih prelazaka”, navodi Sanela Dujković iz Granične policija Bosne i Hercegovine.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je, po ovlaštenju Vijeća ministara, osiguralo 60.000 maraka za članstvo naše zemlje u Fondu za migrante. No, nepostojanje dogovora unutar zemlje i slaba koordinacija domaćih institucija dovela je do ekonomskog, humanitarnog, socijalnog i političkog problema, čiji najveći teret već drugu godinu nosi Unsko-sanski kanton.

(preuzeto sa Fokus)

Ocijeni...
(0 glasova)

branaBosna i Hercegovina je jedina zemlja u regionu koja proizvodi više struje nego što su njene domaće potrebe. Samim tim je donedavno važila za jedinog regionalnog izvoznika električne energije, da bi posljednjih godina došla u situaciju da izdvaja milionska sredstva za kupovinu električne energije iz inostranstva.

Tako je samo u prvom kvartalu 2019. BiH više nego udvostručila uvoz struje- u periodu januar-mart uvoz električne energije bio je 95,3 miliona KM i za 125,9 posto veći nego godinu ranije kada je iznosio 42,2 miliona KM.

I najnoviji podaci za Republiku Srpsku kažu da u spoljnotrgovinskoj razmjeni najveći skok u uvozu ima električna energija i to za čak 141 posto više nego u prvoj polovini prošle godine.

Ako znamo da tek dolaze hladni mjeseci, kada se i potrošnja i cijena stuje na tržištu značajno povećava, za očekivati je da ćemo u zimskom vremenu tek bili prisiljeni plaćati preskupu električnu energiju iz uvoza.

Jer liberalizacijom tržišta električne energije, svi potrošači, a posebno veliki i srednje veliki, kupuju električnu energiju putem berze. A i proizvođači je prodaju putem berze.

Iz razgovora sa bh ekonomistima pokušali smo sazanati šta se krije iza dramatičnog porasta uvoza struje u BiH i kako smo uopšte došli u situaciju da od jedinog regionalnog izvoznika došli do toga da trošimo milione na uvoz?

Ekonomista Armin Avdić dosta se bavio ovom temu i njegov zaključak je da u ovom sektoru ima previše politike i političkih odluka, a premalo struke.

Stoga je, više otežavajućih faktora u cijeloj priči o električnoj energiji u nšoj zemlji.

Prije svega, pojašnjava Avdić, naša proizvodnja električne energije je ralativno skupa jer je dobrim dijelom bazirana na rudnicima i proizvodnji struje iz termoelektrana, a u odnosu na druge proizvođače, posebno iz nuklearnih elektrana iz Bugarske koje je znatno, gotovo dvostruko jeftinija.

Druga otežavajuća okolnost je to što smo na nivou Bosne i Hercegovine, i pored optimalne strukture hidroenergetskih i termoenergetskih kapaciteta (oko 51%:49%), podijeljenošću elektroprivrednih područja na tri dijela (HZHB, EP BiH i EPRS) dobili tri neoptimalne strukture koje uzrokuju smanjenu neefikasnost proizvodnje kao i strukturu proizvodnja koja ne može adekvatno u periodima izražene potražnje tokom dana zadovoljiti tržišne potrebe.

Otežavajuća stvar u ovoj priči, naglašava Avdić, jeste i to što je u našim elektroprivredama zaposleno previše zaposlenika koji imaju visoke platee i druge razne beneficije, a to uglavnom ne mogu opravdati produktivnošću i kvalitetom rada, te će oni dugoročno da budu u sve nepovoljnijoj situaciju, manje konkurentni te da zbog toga i po tom osnovu uvozimo sve više el.energije.

Međutim budućnost nosi još jednu promjenu - trend smanjenja uvoza.

“Na nivou FBiH postoji odluka kojom se sa 10% stimuliše izvoz električne energije, tako da se naša el.energija izvozi, a onda ponovo uvozi preko posrednika. No gašenje Aluminija Mostar koji je bio najveći potrošač el.energije u BiH će znatno redukovati potražnju na domaćem tržištu, a oni su značajan dio električne energije uvozili preko drugih država iako je to uglavnom bila naša električna energija. Iz tog razloga se može očekivati smanjenje uvoza el.energije u narednom periodu, što će bitzi posebno zanimljivo posmatrati u statističkim izvještajima u narednih pola godine ”, pojasnio je Avdić.

Iako vodeći ljudi u elektro-energetskom sektoru ovu situaciju pravdaju smanjenjem vodostaja rijeka kao i tvrdnjom da posluju stabilno, ekonomista Damir Miljević ističe da svakako treba pogledati istini u oči- u zadnjih 30 godina nije bilo ozbiljnih ulaganja u elektro-energetski sektor kojim se inače loše upravlja, nema vizije niti održive strategije, a postojeće elektroprivrede uglavnom služe za partijsko i robinsko zapošljavanje ili za izvlačenje novca kroz razne tendere.

“Mora se zavesti ozbiljan red u elektroprivredama, njihovoj poslovnoj i finansijskoj konsolidaciji, strategiji razvoja sektora zasnovanoj isključivo na obnovljivim izvorima energije i energetskoj efikasnosti. U protivnom s obzirom na cijenu bazne energije iz domaćih TE i kretanje cijena na energetskim berzama društveno je isplativije uvoziti električnu energiju nego je sam proizvoditi iz uglja pri tome poslujući neprofitabilno, zagađujući okolinu i narušavajući zdravlje stanovnika”, kaže Miljević.

I tako je BiH od zemlje koja je donedavno izvozila struju, postala veliki uvoznik.

Tatjana Čalić (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

zukorlic4Poslanik u Skupštini Srbije i predsjednik Stranke pravde i pomirenja Muamer Zukorlić potvrdio je za Vijesti.ba da će prihvatiti kandidaturu za vrhovnog poglavara Islamske zajednice (IZ) u BiH.
Podsjetimo, Mešihat i Sabor IZ u Srbiji jučer su na odvojenim sjednicama jednoglasno za funkciju novog reisu-l-uleme IZ u BiH predložili Zukorlića i Huseina Kavazovića, aktuelnog reisa koji tu funkciju obnaša od 2012. godine.

U razgovoru za naš portal, Zukorlić ističe kako je počastvovan što je predložen za kandidata za vrhovnog poglavara IZ u BiH, te je zahvalio ulemi s prostora Sandžaka, bosanske Krajine, ali i određenih dijelova dijaspore.

- Ja ću akobogda prihvatiti tu kandidaturu, iako iskreno, dok nisam dobio informaciju da sam predložen, o tome nisam ni razmišljao, s obzirom da sam, kao što već i znate, angažiran na drugim poslovima - kaže Zukorlić koji je prije ulaska u politiku 2016. obavljao dužnost glavnog muftije IZ u Srbiji.

Navodi da je Kavazović u odnosu na njega, na prvi pogled, u određenoj prednosti, jer je aktuelni poglavar „i stoga su uglavnom u njegovim rukama mehanizmi utjecaja na značajan broj biračkog tijela i određenih ljudi i autoriteta u IZ“.

- Međutim, iskreno, moj motiv za prihvatanje kandidature neće uzimati u obzir moje šanse za pobjedu. Moj motiv je tu isključivo duhovno-moralne prirode, i ukoliko neko od legitimnih predlagača želi da se ja pojavim kao kandidat, smatram da to ni nemam pravo odbiti. Stoga se ne želim opterećivati takvim proračunima - potcrtava Zukorlić.

Sabor IZ u BiH će Zukorlićevu i Kavazovićevu kandidaturu verifikovati na sjednici 21. septembra, nakon čega će biti određen i termin sazivanja izbornog tijela za izbor reisa, kako je to i predviđeno Pravilnikom.

- Nakon konačne verifikacije moje kandidature, pristupit ću temeljnoj izradi programa s kojim bih izašao pred članove biračkog tijela i javnost. Međutim, i prije toga ja imam određena promišljanja koja se odnose na unapređenje kvaliteta rada IZ u BiH - napominje naš sagovornik.

Prije svega, smatra Zukorlić, potrebno je dovršiti pravnu i već suštinski proklamovanu autonomnost IZ u odnosu na državu, političare i politike.

- Dakle, to je ono na čemu bih ja posebno insistirao. Vjerujem da bih, ukoliko dobijem takvu priliku, mogao okupiti određene snage u IZ i realizirati tu veoma važnu stavku - kaže Zukorlić.

S druge strane, nastavlja, poseban fokus stavio bi i na eliminaciju ili bar svođenje na minimum frakcionaštva u Islamskoj zajednici i oko nje.

- Tu mislim na paradžemate i na razne mezhebske i vanmezhebske grupacije koje se pokušava instalirati u raznim slojevima, pogotovo u samoj džematskoj bazi IZ. Svakako da bi mi među prioritetima bila i dalja afirmacija i unapređenje prosvjetnog sektora u IZ, koji bi trebao da doživi određenu reformu, shodno izazovima 21. stoljeća - ističe Zukorlić.

Izuzetno važnim ocijenio je i dalje profiliranje strateške orijentacije muslimana Balkana, uključujući i Bošnjake.

- Dakle, tu prije svega mislim na potrebu jasne diferencijacije našeg odnosa prema sebi prije svega, prema Evropi i prema muslimanskom svijetu, s ciljem da se stavi naglasak na našu autohtonost u Evropi i ovdje na Balkanu, kao i na potrebu daljeg profiliranja nas kao evropskih muslimana. To znači da nipošto ne smijemo ostavljati utisak ili davati povoda da nas Evropa doživljava kao nekakve turske ostatke ili došljake s Istoka, što bi moglo biti veoma kobno i negativno za nas. To su sve izazovi pred kojima se nalazi IZ i mislim da bih mogao s jednim dobrim timom ponuditi veoma kvalitetne odgovore na njih - zaključuje Zukorlić u razgovoru za Vijesti.ba.

D.K.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

homoseksualizam7Građani koji se protive prvoj bosanskohercegovačkoj gej povorci okupili su se na Ciglanama u Sarajevu kako bi se mirno i dostojanstveno borili protiv nemorala i devijacija u društvu.
Desetine građana izašli su na ovaj kontraskup gej povorci i jasno poručuju kako su protiv održavanja LGBT paradiranja. 

Neki od natpisa na njihovim transparentima glase: "Još će mi biti sramota reći da sam muškarac i da imam ženu", "Licemjerni Gadovi Bolesnih Težnji", "Levati, u svoja četiri zida", "Ne budi Derpe, drži do sebe", "Budi gej, ali ne nameći meni da je ok"...
Sanin Musa, teolog i univerzitetski profesor, jedan je od organizatora današnjeg okupljanja.

"Naša osnovna poruka je reći 'ne' nemoralu koje nam želi nametnuti LGBT populacija u javnom eteru. Dakle, svoje poglede na seksualno iskustvo koje žele unijeti na naše trogove, šole... A 'da' kažemo svim tradicionalni vrijednostima koje su krasile ovaj grad, narod i državu, a to su brak, porodica i djeca. Mi se danas kitimo nekim retoričkim zavrzlamama kao što su heteroseksualac, transrodno... Brak je između muškarca i žene kao što je to uvijek bilo, kao što je to Bog stvorio, kao između ljudi, tako i između životinja", kazao je Musa.

Na skupu smo zatekli i Sabedina Brahović koji na je kazao kako je na kontraskup povorci došao čak iz Švicarske.

"Smatram da je neprirodno ono što ovi danas rade, a ja podržavam sve što je prirodno. Nadam se s vjerske strane da danas ovdje neće biti nasilja. Vjera sama nalaže da sve bude mirnim putem i bez nasilja", rekao nam je Brahović

(Naevijesti.com/Klix.ba)

četvrtak, 05 Septembar 2019 00:00

Dodik na Karadžićevom putu

Ocijeni...
(0 glasova)

dodikOdluči li se Dodik na separatističke akcije, to će biti skoro repriza događanja iz 1991. godine, odnosno kretanje Karadžićevim stopama.

Čime prijeti Dodik, šta zaista može, šta smije učiniti i kakve bi bile posljedice?

Petog septembra sasvim sigurno neće biti ništa od realizacije sporazuma trojice stranačkih lidera, neće se formirati vlast, niti će biti poslan ANP u Bruxelles, pa je sad ključno pitanje šta će se zatim dešavati? Politički odnosi strana u Bosni i Hercegovini u međusobnom sučeljavanju različitih interesa, zahtjeva i uslova dospjeli su u nerazmrsiv čvor koji će se sada morati presjeći. Pri tome, na koji način će stvari teći najmanje će se pitati potpisnici sporazuma od 5. augusta, njihovi trabanti i bh. opozicija.

Novost u domaćem haosu jeste da se bitni strani faktori u borbi za svoje geostrateške interese na Balkanu (ili preko Balkana) - SAD, najmoćnije vlade EU i Rusija - posljednjih dana gotovo direktno sučeljavaju na neuralgičnim pitanjima u trouglu Srbije, BiH i Kosova. Pomenuti stvarni faktori isturili su u političku bitku za Balkan svoje „specijalne predstavnike“, prema biografijama vrlo respektabilne diplomate, i upravo je u toku međusobno testiranje dokle je ko spreman ići.

Zastupnik ruskih interesa

Čime prijeti Dodik, šta zaista može, šta smije učiniti i kakve bi bile posljedice? Za početak, on ponavlja praksu ratnog predsjednika RS da za svaku kritičnu odluku traži pokriće u odlukama NSRS gdje će strogo kontrolirana većina izglasati bilo šta da predloži „u interesu srpskog naroda“. Na ovaj način on stiče prividni legitimitet i za nezakonite odluke, ali praksa je pokazala da je neke takve odluke suspendirao OHR. Zato je Dodik nedavno, bez ikakvog pravnog osnova, poručio Valentinu Inzku da će RS odbaciti bilo kakvu intrvenciju OHR-a. Konkretno, Dodik je zaprijetio da će povući saglasnost RS o sporazumu o Oružanim snagama BiH. U praksi bi to išlo tako što bi (to je već najavljivao) pozvao sve pripadnike OS BiH iz RS da napuste kasarne u Federaciji BiH i da se povuku u vojne objekte u RS. Vjerovatno bi suspenzijom učešća u OS BiH / MOBiH automatski reaktivirao VRS / MORS.

Ali, poziv Srbima da napuste OS BiH i njihov eventualni odziv u značajnijem broju (što je vrlo diskutabilno) te reaktiviranje VRS vrlo brzo bi se pokazalo nefunkcionalnim manevrom. Jer, RS sada nije spremna finansirati bilo kakvu novu formaciju, a kamoli plate vojnika, održavanje borbene tehnike i drugih resursa. Ljudstvo bi se ubrzo našlo bez redovnih primanja koja sada ima u OS BiH. Međutim, to bi poremetilo funkcioniranje OS BiH (mada ima i drugačijih mišljenja u samim OS!), a time i sve euroatlantske procese. Poenta je da je upravo to u potpunosti – ruski interes. BiH što dalje od NATO-a. Zbog toga se posljednjih dana ruski ambasador u BiH Aleksandar Ivancov ne odvaja od Dodika kako do njega ne bi mogli doći američki, britanski i ini izaslanici i dati mu bolju ponudu od ruske. A ruska ponuda je da bi Moskva politički podržala secesiju RS, iako u tome nema baš nikakav drugi motiv osim da Dodik nastavi opstruirati NATO u BiH.

Ivancov naglašava da „Rusija daje bezuvjetnu podršku ekonomskoj saradnji s RS te da su zainteresirani da ruski investitori uspješno rade u RS“ što je doslovno kupovanje naklonosti. Sada ni pomena o poštivanju suvereniteta BiH! Stvarni ruski interes sadržan je u nastavku izjave Ivancova da „...suprotni stavovi o ANP-u trebaju biti stavljeni po strani.“

Rizičan udar na Oružane snage BiH

Naravno da Dodikov udar na OS BiH ne bi prošao bez incidenata. On bi podrazumijevao sprječavanje nesrpskim pripadnicima OS BiH da uđu u kasarne u RS, uzurpiranje imovine u zajedničkim skladištima i vjerovatno isprovocirane incidente koji bi bili povod za policijske blokade međuentitetske linije. Od ranije znamo da su u RS već postrojavane paravojne četničke formacije koje su u stanju na politički mig i izazvati incidente, a da je MUP RS u pokaznoj vježbi izigravao graničare.

To bi bio najopasniji pravac djelovanja, ali ipak nije i najvjerovatniji. U njemu je sadržano previše rizika od eskalacije situacije koja bi prisilila i zapadne faktore na konkretnu reakciju, a konfrontacija je nešto što ni Rusiji, ni Dodiku ne treba sve dok se rezultat postiže „soft taktikom“.

Ipak, za očekivati je da se proizvede neki ometač u OS BiH koje su glavni generator približavanja BiH Savezu. Već duže vrijeme je na sceni tiha opstrukcija svih aktivnosti vezanih za NATO upravo od prododikovskih kadrova u vojsci i MO. Npr. na prvi Dodikov poziv Srbima da napuste Vijeće ministara BiH odazvao se zamjenik ministrice obrane Boris Jerinić, zaključao „srpski kabinet“ u MO na Bistriku, a danas je nezaobilazni dio Dodikove svite na svim javnim pojavljivanjima. MO BiH, međutim, funkcionira i bez (civila) Jerinića pa je za očekivati da možda sličan korak napravi još neko od ključnog vojnog kadra S-komponente.

Lista antidejtonskih akcija

Dodik je naravno svjestan finansijske nemoći RS za ovakav potez pa stoga u paketu zaprijećenih mjera navodi i istupanje RS iz državnog poreskog sistema, tj. iz Uprave za indirektno oporezivanje. Cilj je prisvajanje entitetskog dijela poreskog kolača koji se sada sliva u Trezor BiH i državni budžet. Ali, ovakav „reformski“ potez u ovom trenutku je prekompliciran i ne može biti brz. A osim na taj novac ili na nova zaduženja (?) RS teško da može računati npr. na upumpavanje novca iz Srbije. Također, deklarativna spremnost Rusije na „ekonomsku saradnju sa RS“ ne podrazumjeva rusko finansiranje Dodikovog separatizma na način kako Moskva finansira okupaciju Krima i jugoistočne Ukrajine. Rusiju ovdje zanima samo da instrumentalizira Dodika/RS i Aleksandra Vučića/Srbiju za suzbijanje širenja NATO-a.

Nadalje, Dodik je najavio i povlačenje iz Ministarstva pravde, državnog pravosuđa (Sud, Tužilaštvo BiH, VSTV) i derogiranje nadležnosti tih institucija za RS. Posebno je zainteresiran za poništavanje nadležnosti Ustavnog suda BiH. Ovo je za njega još opasniji manevar jer je domen pravosuđa predmet posebne pažnje zapadnih međunarodnih faktora, kao i vojska, i svakako bi izazvao oštru reakciju zapadnih činilaca.

Poseban trn u oku su mu državne „institucije koje se ne pominju nigdje u Dejtonskom sporazumu“ kako kaže Dodik. Dakle, Ministarstvo sigurnosti i agencije OSA BiH, SIPA, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela (DKPT). Dakako i druge državne agencije koje bi bile sporedna meta destrukcije. Glavna meta su obavještajno-policijski kapaciteti na državnom nivou. Opstrukcija i njihovog rada od selektirano instaliranih kadrova stara je stvar tako da je pomalo nelogično da bi Dodik išao na vrlo rizičnu destrukciju institucija koje u nekoj mjeri već kontrolira.

Najrizičnije za Dodika je činjenica da bi realizacija prijetnji prema ovim institucijama i derogiranje državnih zakona bio niz akcija kršenja Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH te dokumenata koji su nakon rata usvojeni kao nadogradnja. Takav nivo destrukcije konačno ne bi mogao proći bez konkretnih mjera OHR-a, i posebno zapada, konkretno SAD kao tvorca slova Dejtona i bez novih sankcija za samog Dodika. U principu on je već prilično potrošen igrač i to upravo u ovom pretvaranju u rusko strašilo za NATO i sve servilnijem zastupanju ruskih umjesto srpskih interesa o čemu opozicija, kakva god, sve češće prigovara.

Povratak SAD-a na Balkan

Da Dodikovo traženje povrata prenesenih nadležnosti taktikom „nema to nigdje u Dejtonskom sporazumu“ neće proći kao ozbiljan argument sugerira izjava Matthewa Palmera, specijalnog predstavnika SAD za Zapadni Balkan, koji je na Bledskom strateškom forumu (na temu "Izvori stabilnosti i nestabilnosti") o tome rekao: "Daytonski sporazum nikad nije bio zamišljen kao fiksni okvir, nego okvir koji se mijenja, no ja sam skloniji evoluciji nego revoluciji utjecaja tog sporazuma."

Novost u bh. stvarnosti je da su ozbiljnost ruskog prisustva i uticaja na Balkanu konačno i u Washingtonu shvatili kao prijetnju američkim interesima. Najprije, kao prijetnju „projektu Kosovo“, a zatim i kao rasklimavanje evropske kompaktnosti NATO teritorije ruskim uklinjavanjem u BiH, u dubokoj pozadini Saveza. Ofanzivna diplomatija ambasadora SAD Erica Nelsona i Velike Britanije Matthewa Fielda prema predsjedavajućem Željku Komšiću uoči otkazanih sjednica te kasnija posjeta general-pukovnika Oliviera Rittimanna (komandant Operacije Althea i zamjenik načelnika štaba NATO-a za Evropu) tročlanom Predsjedništvu ukazuje da su najuticajnije zemlje odlučile očuvati dosadašnje rezultate NATO puta BiH, a ne odustati. Konkretan povod je bio sprječavanje da se preglasavanjem i kasnijim potezanjem vitalnog interesa ANP i MAP za duži period stave izvan političke rasprave u BiH. To se nije dogodilo pa je sve još na stolu.

SAD su djelovale i prema Aleksandru Vučiću tokom njegovog sastanka sa državnim sekretarom Mikeom Pompeom u New Yorku koncem augusta. Ključne teme bile su Kosovo i BiH, a Palmer je upravo na Bledu potvrdio daće fokus američkog angažmana biti upravo ova dva žarišta. Ponašanje SAD podsjeća na 1994. godinu kada je nakon dvije godine evropskog mrcvarenja Bosne Clintonova Administracija odlučila poduzeti konkretne korake pa najprije zaustavila sukob ARBiH i HVO-a, a zatim omogućila i promjenu odnosa snaga u korist strana napadnutih agresijom SR Jugoslavije.

Situacija je sada ipak različita, jer u ratnim godinama Rusija nije bila ni izbliza značajan faktor kao danas i SAD će svakako svoj nastup i rješenje za Balkan prilagoditi geostrateškom dogovoru sa Moskvom. Ruska strana ima svoje prioritete u kojima im treba američka prećutna saglasnost (Krim, j/i Ukrajina, novo savezništvo s Turskom), dok SAD i NATO imaju svoje interese gdje bi voljeli izbjeći konfrontaciju sa Rusijom (Sirija, Afganistan, Iran, Irak, EU i također Ukrajina). RS i Srbija samo su aduti u rukama Putina u igri za stvarne geostrateške pozicije.

Ne treba zanemariti ni simboličku dimenziju bipolarnog nadmetanja SAD i Rusije za prestiž na planeti. Ovladavanje NATO-a Makedonijom i Crnom Gorom čak više ima psihološki i simbolički, nego geostrateški značaj pa se rusko ukopavanje u RS i Srbiji može posmatrati i kao revanš.

Kontrolirano popuštanje tenzija

Najvjerovatniji pravac razvoja situacije je da se ništa dramatično neće desiti. U toku je kontrolirano popuštanje tenzija. U svakom slučaju, konačni ishod aktuelne krize u BiH ovisiće o kompromisu između super-sila na njima važnijim pitanjima. Sada je malo vjerovatno da bi na terenu situacija u regionu mogla eskalirati u neki novi sukob u BiH ili na Kosovu. Parcijalne politike kakve vode Dodik, Čović, ali i bošnjačke elite trenutno se više ili manje uklapaju u geostrateške planove velikih, ali svakako ideja otcjepljenja, „trećeg entiteta“ ili neka treća nemaju taj potencijal da bi usmjerili naredne događaje.

Odluči li se Dodik na separatističke akcije, pa čak i zaštićen odlukama NSRS, to će biti skoro repriza događanja iz 1991. godine, odnosno kretanje Karadžićevim stopama. Obzirom na epilog i posljedice takvih odluka teško je povjerovati da bi Dodik prihvatio i odgovornost za posljedice kao i sankcije koje bi ga stigle. Međutim, krene li ipak u takvu avanturu, to će značiti da to čini po „ruskom scenariju“ (koji nije uspio u Makedoniji i Crnoj Gori), zatim da nije postignut geostrateški kompromis velikih te da je Moskva odlučila zaustaviti NATO ponovo preko leđa malih naroda. U tom slučaju sada je teško predviđati reakciju SAD, NATO-a i EU, ali ona sigurno ne bi izostala.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Stranica 1 od 27

S5 Box