Vijesti iz BiH
BiH

BiH (1007)

Ocijeni...
(0 glasova)

puljicPrije koji dan fra Ivo Marković, profesor sarajevske Franjevačke teologije, ustvrdi kako se najviše religije izgubilo u džematima, župama i parohijama – i da je za svoje potrebe razaraju posebice nacionalne stranke. To je, među inim, slikovito pokazao i na primjeru Katoličke crkve u BiH. Lider HDZ-a, smatra on, pred svake, pa i tek okončane izbore obilazi katoličke župe, u njima za sitnu lovu kupuje župnike i proizvodi atmosferu kako je katolički kler najpotkupljiviji – i najnevjerodostojniji dakako.

Ni pol muke da je „prvi u Hrvata“ u džep strpao samo župnike. Čast iznimkama, Markoviću, Topiću, njima sličnima, u vlastitim mu je raljama, i opet za sitnu lovu, najveći dio i svih ostalih u hijerarhiji Katoličke crkve u BiH.

Ono, pak, što ugledni sarajevski franjevac nije rekao, a potrebno je, religijske zajednice se sve manje i sve usputnije posvećuju Bogu a sve više i sve temeljitije politici. To, doduše, nije nešto što im se prigovoriti može samo danas. Političnost je, naprotiv, odlika njihova odlika od početka devedesetih. Kad se, recimo, na zadnja tri desetljeća bosanskohercegovačke historije bude moglo gledati bez danas gotovo nepodnošljive pristranosti i znanstvene neobjektivnosti, ne vidim kako je moguće da se odgovornosti za kalvariju devedesetih oslobode i religijske zajednice, tri dominantne posebice. Jer, pod njihovom su zaštitom bili, i njihov su blagoslov imali i najsvirepiji ratni zločinci, osuđeni i neosuđeni u istoj mjeri.
Front naspram Željka Komšića

Religijske zajednice su u istom tom periodu, a vrijeme je da se i to kaže, sve vidljivije osvajale prostor društvenoga ekskluziviteta, njihovi službenici su se sve manje zadovoljavali pozicijom duhovnih autoriteta, sve naglašenija im je postajala želja da se nametnu i kao politički i uopće društveni autoriteti. Poslijeizborne „lekcije“ kardinala Puljića, uostalom, sve to na najuvjerljiviji način i potvrđuju.

Nisu to, doduše, lekcije na koje javnost i od ranije nije navikla – niti jedini „ispad“ u prilog tezi kako gospodin kardinal, zbog „izleta“ u politiku ima sve manje vremena za božje poruke. Još uvijek mi je, recimo, u sjećanju njegova „ekspertiza“ Daytonskog sporazuma od prije dvije godine, u podtekstu kojoj je i faktički blagoslov trećem entitetu.

To je, međutim, kako danas stvari stoje, bio i uvod gotovo otvorenom ulasku gospodina kardinala u političku arenu. I to, da ne bude zabune, ruku pod ruku s čelnikom HDZ-a – i upiranjem u kola rješenjima koja ovog ovjekovječuju. Prisjetimo se, među inim, zajedničkog im zahtjeva od prije godinu dana za izmjenom Izbornog zakona prema zahtjevima, kojima je u javnost izišao Dragan Čović. I sve to uz obrazloženje kako su, tobože, izmjene pretpostavka da se „zakonski onemogući manipulacija u procesu izbora političkih predstavnika Hrvata, a potom i u procesu formiranja vlasti na svim nivoima“.

Prisjetimo se, potom, fronta prema Željku Komšiću nakon njegove najave kandidature za člana Predsjedništva u drugoj polovici ožujka. I gotovo pljuvanje po čovjeku što se to uopće usudio učiniti. Ne znam, reče tada gospodin kardinal, „koliko se on priznaje Hrvatom“ – uz dodatak, dakako, da u njegovim očima Komšić to i nije.

Tada, istina, kardinal nije precizirao postoji li način da Komšić Hrvat ikada i postane. No, iz onoga što tada rekao jeste dalo se naslutiti da bi mu za to bio potreban placet, priznanje vodećeg hrvatsko-katoličkog dvojca – njega sama i njegovog svjetovnog pandama. Budući siroti Komšić to nije zatražio, dobio je ono čime se bosanskohercegovačka javnost bavi baš ovih dana – da ga se usporedi s Hitlerom, a BiH s njemačkim Reichom.
A šta sa mostarskim "Aluminijem"

E pa, što je previše, previše je. Gospodinu kardinalu je, i to u mjeri da to ne uspijeva ni prikriti, problem što na čelu države, prema Ustavu i zakonima za koje je glasovao i HDZ,  neće biti onaj kojemu je on dao blagoslov. I stoga se ne uspijeva suzdržati – a istodobno pokazuje kako su mu vrlo oskudna znanja, i ona iz novije povijesti i ona iz drugih područja. Jer, dobro ga je podučio profesor tuzlanskoga univerziteta, na Hitlerove „rasne zakone“, ako se već hoće praviti usporedbe, puno više asociraju Čovićevi prijedlozi izmjena Izbornog zakona, a i viđenja koja u prilog tome, pucajući po Komšiću, iznosi kardinal osobno.

Ako mu je već do dobra Hrvata, gospodinu kardinalu bi puno preča od Čovićeva neulaska u državno predsjedništvo morala biti neka druga pitanja. Zapita li se, recimo, ikad što će biti s 900 radnika mostarskoga Aluminija – jer o tome ne prozbori ni jedne? I zar ne treba uprijeti prstom u one koji su ih u to stanje doveli? Muči li, potom, gospodina kardinala pitanje hoće li i tih 900 ljudi morati spakirati kofere i otići s kartom u jednom smjeru – za Njemačku, Ameriku, Australiju – kao što je već učinilo na desetine, možda i stotine tisuća Hrvata ove zemlje? I zapita li se ikada tko je za to odgovoran – Izborni zakon ili oni koji su i njega sama za sitnu lovu „kupovali“, a svima ostalima temelje biološke egzistencije desetljećima uporno potkopavali?

Zapita li se kardinal, potom, koliko na Hitlerove „rasne“ zakone asocira prijedlog izbornih rješenja po kojima se pravi razlika između Hrvata prvog i drugog reda? I hoće li, zahvaljujući njima – da ne spominjemo sve ostale dijelove RS-a, a i dobar dio Federacije – u njegovom rodnom mjestu nadomak Banje Luke, ostati i oni koji su, ako ih više uopće ima, još uvijek tamo? Zapita li se – i progoni li ga savjest zbog toga? Ili je za ljubav Čoviću, a puno je detalja koji na to upućuju, spreman žrtvovati sve njih?

Kardinale, kardinale! Puno pametnije bi Vam bilo, i to Vam najtoplije sugeriram, da se vratite Bogu i Njegovim porukama – i da se, ako ne zbog Vas samih onda zbog dostojanstva Vaše vjerničke pastve, ne petljate u ono u što se ne razumijete.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Slavo Kukić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

logor2"I prije 25 godina dan je bio baš kao ovaj današnji, sunčan, ljetni i topao", počinje svoju logorašku golgotu pripovijedati Stočanin Amer Đulić, koga je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) zatočilo u dobi od 17 godina. U četiri logora Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Koštanoj bolnici u Stocu, Dretelju i Gabeli na području Čapljine i Heliodromu kod Mostara Đulić je proveo 233 dana, a logoraško iskustvo opisao je u knjizi Bili smo samo brojke – 233 dana u logorima, koju je ove godine izdalo Udruženje logoraša Stolac.

Taj august 1993. Đulić nikada neće zaboraviti, a prizori odvođenja bošnjačkog stanovništva iz kuća i razvrstavanje, odvajanje i zarobljavanje muškog stanovništva duboko su mu se urezali u pamćenje. Činjenica da je bio maloljetan vojnicima HVO-a nije ništa značila, a na plač njegove majke, sestre, djeda i nene ostali su gluhi. Svako ko je vojnicima izgledao kao odrastao muškarac bio je razvrstavan u kolonu za odvođenje na ispitivanje. Nije znao kamo ga vode, ali ubrzo će otkriti da je to zgrada Koštane bolnice u Stocu, mjesto koje Đulić i danas pamti kao najgroznije mučilište.

Vandalizirana spomen ploča na ulazu u Koštanu bolnicu.

Koštana bolnica

"Nas 10 ili 15 odveli su na ispitivanje. Sjeli smo u vozilo s oznakom Crvenog krsta i dovezli su nas do Koštane bolnice u Stocu. Nisam znao gdje smo došli, vidjeli smo vojnu policiju. Tu su nas popisali i sveli nas u podrumske prostorije, a taj silazak bio je težak i jeziv, osjećao se miris hladnoće, a bilo je ljeto, osjećao se strah i čuo se miris mema. Kad smo silazili, nismo ni znali gdje smo silazili. Uveli su nas u neku prostoriju i pitali koliko ko ima godina i odveli nâs maloljetne u jednu prostoriju, a punoljetne i vojno sposobne u drugu. Tu smo zatekli neke ljude koji su već bili tu. To su bili Muslimani [kako su se tada Bošnjaci nacionalno izjašnjavali], prezimena Selimić, ljudi koji su se prije dan-dva predali svojim komšijama i oni su bili krvavi i prebijeni."

Prvi vojnik HVO-a koga je Đulić sreo u "Koštanoj" bio je dozapovjednik vojne policije Pero Matić, koji je došao u pratnji dvojice uniformisanih vojnika. Odmah je tražio da se preda sve naoružanje, a od Amera je zahtijevao da prizna gdje njegova porodica krije naoružanje. Đulić je priznao da njegov otac ima pušku i da ju je kupio od HOS-a. Nakon toga uslijedilo je naređenje da se zarobljeni civili odvezu u svoja sela po "skriveno" oružje. Na ulasku u mahalu, prisjeća se Đulić, doživljava pravi šok. Tih nekoliko sati "odsustva" najbliže komšije iskoristile su da opljačkaju njihove kuće.

"Po dolasku u svoje selo vidio sam da je ta puška na ramenu moga komšije Tvrtka Raguža. Ono što me iznenadilo jeste da smo već sat vremena nakon što je narod izašao vidjeli naše komšije koji su kamionima došli i pljačkaju naše kuće. Tu srećem komšiju Ivu Prkačina, koji iz moje kuće iznosi kantu meda, a druge komšije iznose bijelu tehniku. Nakon toga nas vraćaju nazad u Koštanu."

Po povratku u Koštanu bolnicu počinje "pravi pakao", prisjeća se Đulić, jer tada počinju tortura, ispitivanje i maltretiranje, a najveće "neugodnosti" doživljavali su od najbližih komšija "Perića, Prkačina, Raguža, ljudi koji su živjeli kod nas i znali nas u dušu".

Prvo su bili maltretirani i tučeni, tog 2. augusta, vojno sposobni i ljudi koji su bili pripadnici HVO-a. Sjeća se, veoma jasno, krikova koji su dolazili s gornjeg sprata jer su se zatočeni nalazili u dvije podrumske prostorije. Tog dana kada su spušteni, Suad, Hasan, Salem i Vejsil Đulić pričali su o strahotama koje su preživjeli, a od povreda zadobijenih u torturama podliježu Salem i Vejsil.

Đulić priča da su po naređenju vojnika HVO-a odvezli dva leša na seosko groblje i pokopali ih u plitku raku, nakon čega su vraćeni u podrum Koštane bolnice. Tu noć Đulić još pamti kao "najgoru koju je preživio u životu".
'Najteža noć u životu'

"Ta mi je noć bila najteža, noć sa 3. na 4. [august], jer sam osjetio kako šest odraslih prebijaju jedno dijete i to se desilo oko 10 navečer kada su tražili da ja izađem. U tom momentu noge su mi se odsjekle. Ne smijem poći, a ne smijem ni ostati. Vojna policija odvela me gore. Gore sam vidio svoje komšije i, kada sam ih vidio, bilo mi je drago jer sam mislio da oni neće dozvoliti da me biju. Ali, ispostavilo se da su oni najgori jer, da me oni nisu počeli udarati, niko me ne bi ni dirao gore. Nakon deset minuta ispitivanja, u kojem su tražili da sve priznam i sve kažem, počela su neka pitanja tipa 'Bi l' ti pucao na me?', a ja kažem 'Ne bih'. A on pita: 'Šta misliš bi l' ja na te?' i kažem 'Ne bi'. On odgovori 'Ja bih na te', a ja kažem, u šali: 'Onda bih i ja na te'; sve mislim: to je šala i dobri smo, pa će shvatiti da je to zafrkancija. Onda su oni to shvatili kao neku namjeru. Onda slijedi: 'Šta bi, majku ti j...m!' i kažu 'Udaraj glavom u ormar!' Morao sam glavom udarati u njega sve dok ga nisam slomio. 'Sad priznaj da si zapalio crkvu na Aladinićima, priznaj da si palio kuću Mile Perića, da ste pljačkali po našoj mahali!', sve neke stvari su nagonili da priznaš i ti, ako ne priznaš, on te udara, ako priznaš, onda te još više udara. U biti, kako god, ti si svakako dobijao degenek. Tu je bilo pet, šest odraslih ljudi s pendrecima, drvenim motkama, kojima su me tukli."

Tu agonija ne prestaje jer pripadnici HVO-a prislanjaju Đulića uza zid i nastavljaju s fizičkim maltretiranjem. Svaki pokušaj da eskivira torturu bio je neuspješan.

Amer Đulić opisuje način na koji je bio fizički maltretiranAl Jazeera

"Prvi val koji sam trpio trajao je nekih deset minuta i osjetio sam bol u leđima i bubrezima. Sve mislim: okanit će me se. Onda su mi rekli da stanem uza zid i raširim ruke i noge da mogu udarati kuda žele. Prvi put sam pao i nekako sam mislio: ustat ću, hoću, neću, ali sam ipak ustao. Drugi put kad sam pao mislim 'Neću da ustanem', pravio se da ne mogu od bola, samo mi onda komšija moj spustio nož i stavio mi pod vrat i rekao 'Ustaj! Moraš ustati!' i ustao sam i nastavili su s udaranjem. Udarao me čovjek od 120 kila u međunožje i od te boli izgubio sam svijest."

Tu noć kada su ga vratili u podrum Koštane bolnice najviše mu je pomogao Amer Obradović, koji ga je njegovao stavljajući na uboje i rane obloge od nakvašenih krpa. Već sutradan s ostalim zatvorenicima izbačen je u dvorište, gdje su potrpani na kamion marke TAM. Tada nije znao, ali kasnije će shvatiti da ih prebacuju u Dretelj, logor u kojem će provesti 38 užasnih dana.

Dobro se sjeća zagušljive atmosfere u kamionu, straha od neizvjesnosti i trenutne spoznaje da idu u Čapljinu i Dretelj. Nisu znali šta ih čeka po dospijeću, ali se nisu nadali ničemu dobrom. "Dretelj je bio pakao", pripovijeda Đulić prisjećajući se da je maltretiranje počelo odmah nakon silaska s kamiona.
Užasi Dretelja

"Na prijemu su odmah razdvojili maloljetne od punoljetnih. Nisu nam vjerovali da smo maloljetni. Maltretiranje počinje odmah na prijemu. Tražili su od mog rođaka Emira da prizna da je punoljetan. Tada su ga mučili induktorskim šokom. Prilikom okretaja od strujnog šoka čovjek pada u nesvijest i krv udara na sve šupljine na tijelu, iz nosa, ušiju i sve to da prizna da je godinu stariji. Zatim je došao do mene taj čovjek što je radio kao stražar, Dražen Mikulić, koji je prije sedam godina osuđen za ratni zločin na dvije i po godine. Stao je do mene i pitao me 'Koliko imaš godina?' Rekao sam: '17'. Imao sam u džepu zdravstvenu knjižicu i htio sam je izvaditi. Rekao je da je bacim i bacio sam je. Mene tada nije dirao. Tada je nastupilo pljačkanje i morali smo izvaditi sve što smo imali, od novaca i zlata. Ko je imao dao je."

Logoraši Hercegovine u logoru DreteljAl Jazeera

Odmah po ulasku u krug logora Đulića počinje tući stanoviti Senad Bašić zvani Trebinjac. On je bio bivši pripadnik HOS-a koji je zbog svoje divljačke naravi i spremnosti da muči ostale logoraše imao privilegovan status. "Jeo je koliko je htio, pio je vodu i imao je cigarete za pušenje", prisjeća se Đulić, koji kaže da je nakon nekog vremena "Trebinjac" odveden u Gabelu, gdje mu se gubi svaki trag.

Kada se prisjeća događaja iz Dretelja, Đulića i dalje najviše zbunjuje naivnost zatočenih. Dobro pamti nevjericu Čapljinaca i tugu Stočana zbog informacija koje su novopridošli logoraši donijeli.

"To su bili hangari dugi 30, a široki osam metara. U svakom je bilo smješteno 400 do 500 ljudi i kada smo ušli i vidjeli narod, ne možeš nikoga prepoznati, svi su bradati, niko se nije brijao, mršavi su. Pitali su nas šta se dešava i mi smo prvi put donijeli informaciju da je narod protjeran, da naroda nema na Dubravi, u Stocu. Nastaje plač. Bila je reakcija Čapljinaca koji su živjeli s nama i koji nisu vjerovali da se nešto takvo može desiti i koji su nas optuživali da smo mi krivi što su oni ratovali sa Hrvatima. To su ljudi koji opet nisu vjerovali da može biti sukoba sa Hrvatima, da je HVO toliko loša vojska i, iako su u logoru, nadali su se da će se vratiti u svoju Čapljinu. Živjeli su u zabludi da se to neće desiti njihovim familijama. Nakon deset dana i njihovo stanovništvo protjerano je u pravcu Blagaja, Mostara i Jablanice."
'Maštovitost' prilikom ponižavanja

Posebno ponižavajući bio je način na koji su logoraši hranjeni. Ispočetka mu nije bilo jasno o čemu je riječ i nije razumio ciničnu poruku stražara. Već sutra ponašao se kao i svaki drugi zatočenik.

"Jelo se svodilo na 33 porcije, tako da su bila tri mjesta gdje su jela: borić, branik i pijesak. To su nazivi. Kod borića bi čučnulo 11 ljudi, branik je bio kao gelender, a pijesak je bila bačva pijeska od JNA i kada izlazimo iz hangara, trčali bismo odozgo 11 nas, trčimo, uzimamo porciju, taj vreo grah, koji je većinom bio svaki drugi dan, dobiješ 150 grama tog graha i daje ti šnitu hljeba koju nemaš vremena pojesti. Ideš, čučneš na taj dio koji si dobio, on ti broji i izbroji ti do 11, a nakon 11 sekundi govori 'Gotovo'. Ustaješ, nosiš tu porciju i odmah je predaješ drugom koji trči odozgo, tako da nikad nema hlađenja. Kada sam prvi dan došao i uzeo porciju, čučnuo sam i gledam, pa iako dva dana u Koštanoj ništa nisam jeo, kontam: kako ću jesti – prljava kašika. Nejasno mi i pitam ovog: 'Gospodine, moram li ja ovo pojesti?' Kaže: 'Ne moraš, samo ti ostavi, pojest će drugi, a ti ćeš pojesti sutra.' Mislim: 'Šta je ovo?' Kontam: ima večera. Ništa od toga – bio je jedan obrok u 24 sata. Sutra kada sam uzeo tu kašiku, toliko sam je oblizao, što se kaže, bio mi je toliko sladak obrok. Šnita je bila tako da se hljeb kidao na 16 dijelova. Nju bismo ostavljali za navečer i davali je za dvije cigare."

Logoraši u DreteljuAl Jazeera

Sadistička mašta mučitelja u Dretelju nije se tu ograničavala. Od svakakvih poniženja najbolje pamti "zabavu" prilikom kupanja.

"Dva puta je bilo neko kupanje za tih 38 dana. Čitav hangar izvedu napolje i imaju vatrogasni top, na njega stave čovjeka koji je zatvoren s nama, ali je imao ovlasti da rade šta hoće. Upali cisternu i onda nas tim topom prska. U jednom momentu se iživljavaju ti stražari, gledaju nas onako gole, omjeraju kako izgledamo. Daju nam neki sapun, koji podijele na 50 dijelova da se namažeš i onda okrenu top prema tebi, pa koga pogodi u prsa baci ga 20 metara, povaljaju 20 ljudi i smiju se tome, ili te ostave nasapunjana, neće da te splaču."

O okolnostima koje su dovele do zatvaranja Dretelja saznao je mnogo kasnije, ali se sjeća da su ih jednog dana samo potrpali na kamione i sproveli do 15 minuta udaljene Gabele. U tom logoru proveo je 78 dana, a pamti ga po upravniku Boki Previšiću i psihološkom maltretiranju.
Gabela, Boko Previšić, pjevanje pjesama

"Gabela je specifična. Spomen Gabele veže te za upravnika logora, logornika Boku Previšića, koji je bio tu i koji je i prije rata imao dijagnozu i nije bio sav svoj. Radio je neke mizerne poslove. Kad bi god dolazio, morali bismo svi ustajati i taj što je bio redar rekao bi glasno 'Za dom...', a mi bismo svi uglas rekli '...spremni!' To smo ponavljali, prvi, drugi dan možda stotinu puta sve dok nismo uvježbali da jednoglasno i dobro kažemo. Pjevale su se pjesme: 'Sarajevo ispod Trebevića bit ćeš opet Ante Pavelića', pa onda te i slične pjesme: 'Ne volim te, Alija, zato što si balija, odnijela ti Drina tisuć mudžedina'. Morao sam to prihvatiti kako bih preživio."

Obroci u Gabeli bili su redovniji, a tretman je bio nešto humaniji nego u Dretelju, prisjeća se Đulić. Zatvorenici su imali dva obroka dnevno i mogli su ih jesti u miru, sjedeći.
Đulićeva potvrda o zatočenju koju je izdao Crveni krstUstupljeno Al Jazeeri

"Prednost Gabele je što nismo morali trčati nego smo sjedili i jeli. Zatvorenici su preuzimali hranu i unosili je u hangar i tamo smo jeli bez žurbe. Bila je zabrana [pušenja] cigareta. Unutra je bio toliki mrak da bi se većina gubila kad bismo izašli na svjetlost. Ona nam je smetala, bili smo neuhranjeni. Prvi put smo u Gabeli osjetili vaške ili uši. Prvo smo ih osjetili u glavi, pa je naređeno da nas ošišaju sve na 'nulu'. Donijeli su neku mašinu i ošišali nas sve na 'nulu'. Tada srećem oca, jer je došao u Gabelu. Nisam za njega znao nekoliko mjeseci jer je bio zatvoren u drugom hangaru, Dvojci, a ja sam bio u Četvorci. Koliko mi je teško kad ga vidim toliko mi je i drago, jer sam osjetio sigurnost što je kraj mene. On se trudio, išao na prisilni rad, rizikovao život da bi meni koru hljeba donio, da bih ja imao da pojedem."

Nakon velike razmjene zarobljenika i zatvorenika između Armije Republike Bosne i Hercegovine i HVO-a sredinom decembra 1993. preostali dio logoraša – dakle, one koji nisu bili razmijenjeni – vlasti Herceg-Bosne premještaju u Heliodrom kod Mostara. Đulić opet doživljava šok.
'U Heliodromu bih mogao ostati dvije godine'

"Kada smo sišli na Heliodrom, vidjeli smo da smo došli u neku kasarnu. Vidimo sređeno stanje, to je već 15. 12. '93. Ulazimo u zgradu koju su zvali Centralni zatvor i vidimo u hodniku tri prostorije. Ulazimo u prvu, vidimo spavaonicu; imaju dušeci, vidim: ima i ćebadi i vidimo parket ispod nas, prozori otvoreni s rešetkama, ali nam nejasno da ćemo mi u ovakvim uslovima boraviti. Onda nas vrate vani na hodnik i postroje nas. Vidimo: ima WC i tuš-kabina i sve nam nejasno, jer mi do tada nismo imali ni vode ni hrane ni bilo čega. Do tada smo imali neke kante od nekih keksova i na njima smo vršili malu i veliku nuždu. To se ujutro istrese, pa se vraćalo u hangar. Nije bilo ni brijanja ni umivanja. Kada smo to vidjeli i na moje pitanje 'Mogu li ići da se napijem vode?', čovjek me gleda i kaže 'Ko ti brani?' Rekoh:'Nama nije bilo dozvoljeno da imamo vode.' Kaže on: 'Uđi' i prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je 'Mogu ovdje biti i dvije godine koliko je dobro, samo da nas ne diraju."

No, bolji uvjeti u zatočenju nisu značili prestanak životne opasnosti. Specifičnost Heliodroma bila je u tome što su zatvorenici odvođeni na prisilni rad na samu liniju razdvajanja između Armije RBiH i HVO-a u centru Mostara.
Knjiga u kojoj Amer Đulić opisuje događaje iz svog logorskog životaUstupljeno Al Jazeeri

"Jednog dana otvorila su se vrata i tražili su dobrovoljce da idu na rad. Nismo znali da ljude vode na linije razdvajanja između Armije i HVO-a i bila je riječ o 90-ak dobrovoljaca. Nisam bio među njima jer sam više volio da se patim nego negdje da idem u nepoznato. Dvadeset dana nakon toga pola ih se vratilo, pola nije. Nekoliko poginulo, nekoliko ranjeno, prebačeno u bolnicu pod Bijelim brijegom, nekoliko prebjeglo Armiji i nekoliko se vraća. Vratili se 40, 50, a otišlo ih 90. Ljudi su rizikovali život pretrčavajući liniju razdvajanja između Armije i HVO-a na Bulevaru i u Šantićevoj."

Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma preostali logoraši prebačeni su na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH, priča Đulić. Kad je vidio zastavu s ljiljanima, prvi put je osjetio da je slobodan. Kod zgrade "Razvitka" dočekali su ga rođak i otac, a nakon 12 kilometara pješačenja, do Blagaja, susreće ostatak porodice. Tek tada počinje shvatati da više nije logoraš.

 

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

studentdiplomaU Sarajevu je nedavno Rijaset Islamske zajednice u BiH otvorio najmoderniji studentski centar u državi. Izgradnja studentskog doma i popratnih objekata koštala je osam miliona KM, a za direktora ove ustanove izabran je dr. Muamer Tinjak.
Studentski centar IZ u BiH početkom ovog mjeseca primio je prvu grupu studenata u svoje prostorije. Ovaj iznimno uređeni kompleks koji se zajedno s popratnim objektima i dvorištem prostire na nešto više od 5.000 kvadratnih metara, prvobitno je namijenjen studentima Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, ali je otvoren i za sve one studente kojima odgovara boravak na adresi Logavina 75.

Sređene i čiste spavaće sobe raspoređene u dva odvojena paviljona, biblioteka sa čitaonicom, restoran, studentski klub, multimedijalna sala i moderna sportska igrališta samo su neki od sadržaja koje Studentski centar IZ u BiH nudi svojim korisnicima, a u okviru njegovog djelovanja bit će organizirane i brojne dopunske aktivnosti.

Kako nam je kazao Muamer Tinjak, direktor Studentskog centra IZ u BiH, ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez finansijske pomoći Generalne direkcije vakufa Republike Turske u partnerstvu s Vakufskom direkcijom Rijaseta IZ u BiH. Tinjak posebno ističe ime Hatidže Džugumije koja je uvakufila zemljište na kojem je izgrađen cjelokupan kompleks.

Odlični uvjeti za nisku cijenu

Direktor Studentskog centra IZ u BiH Muamer Tinjak nam je rekao kako su planovi o izgradnji jednog modernog boravišta za studente FIN-a stari koliko i sam fakultet. Istakao je i to kako je inicijativa za početak izgradnje jednog objekta poput ovog začeta upravo na sarajevskom FIN-u i to dok je dekan bio prof. dr. Enes Karić.

"Neposredno nakon osnivanja Univerziteta u Sarajevu javila se potreba i za osiguravanjem adekvatnog smještaja za studente koji dolaze izvan Sarajeva. Nerijetko smo svjedoci da studenti moraju iznajmljivati privatne sobe ili kompletne stanove, što je finansijski neisplativo. Uz veliku pomoć Generalne direkcije Vakufa Republike Turske, a sve pod pokroviteljstvom Vakufske direkcije Rijaseta IZ u BiH, uspjeli smo napraviti vrlo lijep studentski centar koji će mnogim mladim ljudima olakšati proces usvajanja novih znanja", govori nam na početku razgovora direktor Studentskog centra IZ u BiH Muamer Tinjak.

"Naš studentski centar ima 202 kreveta, a trenutno su nam kapaciteti popunjeni blizu 80 posto. Tačnije, trenutno je zauzeto nešto više od 160 kreveta, ali je važno naglasiti kako konkursna procedura još uvijek nije okončana i kako se studenti još uvijek mogu prijaviti za boravak u našoj ustanovi", kaže Tinjak te nastavlja o cijeni boravka u ovom domu:

"Ako biste izračunali isključivo cijenu obroka koje studenti dobijaju u našem domu, došli biste do zaključka da bi bilo nemoguće podmiriti i one osnovne troškove za novac koji nam studenti plaćaju. Cijene naših dvokrevetnih, trokrevetnih i četverokrevetnih soba iznose 180, 200 i 220 KM, a u cijenu su uključeni smještaj, hrana i korištenje svih sadržaja koje nudimo, kao što su upotreba biblioteke, čitaonice, interneta, grijanja, struje i dr. Teško da ćemo sami moći finansirati sve troškove pa će nam Rijaset IZ u BiH sigurno morati pomoći dijelom svojih sredstava."

Nisu obavezne vjerske aktivnosti

Muamer Tinjak naglašava kako ovaj studentski dom nije izgrađen isključivo u komercijalne svrhe i spominje da su moguće posebne pogodnosti za studente koji dolaze iz socijalno ugroženih grupa stanovništva. Također, s obzirom na to da je IZ u BiH ključni inicijator gradnje i ujedno osnivač navedenog centra, direktora Muamera Tinjaka pitali smo da li su za studente obavezne vjerske aktivnosti tokom boravka u centru.

"Iako je IZ u BiH osnivač, moram naglasiti da je ispunjavanje vjerskih obaveza u ovom studentskom centru individualno i da mi nemamo poseban vjerski program. Tačnije, aktivnosti našeg centra ne odudaraju od aktivnosti ostalih studentskih domova u državi. Primjerice, mi trenutno imamo jednog studenta iz SAD-a koji se odlično uklopio. Uprava ovog studentskog centra nije pravila nikakva ograničenja i nismo insistirali na određenim kategorijama", zaključuje Muamer Tinjak.

Edhem Osmić završio je medresu u Zagrebu, a trenutno studira u Sarajevu gdje boravi u Studentskom centru IZ u BiH. Kazao nam je da nema pozitivna iskustva s boravkom u iznajmljenim stanovima i da ga je obradovala informacija da postoji studentski smještaj poput ovog.

"Ovaj smještaj odlična je prilika da se studenti osjećaju sigurno dok nisu kod kuće. Svojim trenutnim boravištem zaista sam oduševljen. Sobe su nove, klima je digitalna, kuhinja je odlična, a također nam se pruža prilika i za aktivnosti koje nisu usko vezane za nastavni proces, među kojima se ističu one edukativne i humanitarne. Ovo je zaista jedan moderan studentski dom koji je zasigurno u rangu velikih evropskih studentskih domova", govori Osmić.

S obzirom na to da je Studentski centar IZ u BiH zvanično počeo raditi ovog mjeseca, ostalo je blizu 20 posto upražnjenih mjesta. Proces aplikacije za smještaj isti je kao i za ostale studentske domove, a konkurs za prijem novih studenata bit će otvoren sve do popunjavanja kapaciteta.

(Klix.ba)

četvrtak, 11 Oktobar 2018 00:00

Podignuta optužnica protiv Atifa Dudakovića

Ocijeni...
(0 glasova)

dudakovicKomandant i 16 pripadnika Petog korpusa Armije BiH se tereti za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv civila.
Optužnica protiv Atifa Dudakovića i ostalih je proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podignulo je optužnicu protiv Atifa Dudakovića te 16 zapovjednika i pripadnika Petog korpusa Armije Bosne i Hercegovine.

Optuženi se terete za zločine protiv čovječnosti, koji obuhvaćaju ubojstva više od 300 osoba, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništenja 38 pravoslavnih hramova, crkava i vjerskih objekata, potvrdio je Odjel za odnose s javnošću Tužiteljstva Bosne i Hercegovine.

Osim Dudakovića, optuženi su: Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Ale Hodžić, Edin Domazet, Ejub Koženjić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.
Za nekim žrtvama se još traga

Svi optuženi se terete za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti, a Dudaković i za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Optužnica Posebnog odjela za ratne zločine tereti ih za zločine protiv čovječnosti počinjene na području općina Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa, Sanski Most te ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području općina Bihać i Cazin.

Optuženi se terete za ubojstva više od 300 osoba srpske nacionalnosti, među kojima najviše civila, uglavnom starije životne dobi, kao i vojnika koji su se predali ili bili zarobljeni i na taj način onesposobljeni za borbu.

Tijela jednog dijela žrtava pronađena su nakon rata i ekshumirana iz više pojedinačnih i masovnih grobnica, a za dijelom ubijenih se još uvijek traga, navodi Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine.
Bit će pozvano 447 svjedoka

Dio optužnice za Dudakovića se odnosi na ratne zločine počinjene nad žrtavama bošnjačke nacionalnosti, pripadnicima i pristalicama samoproglašene Autonomne pokrajine zapadna Bosna, za vrijeme sukoba u Cazinskoj krajini, na području općina Bihać i Cazin.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine će navode optužbe dokazivati pozivanjem 447 svjedoka i šest stručnih vještaka te prilaganjem više od 1.100 dokaznih materijala.

Optužnica je proslijeđena Sudu Bosne i Hercegovine na potvrđivanje.

 

(Al Jazeera i agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

nezavisniblokKako Klix.ba saznaje iz pouzdanih izvora, danas je u Zenici dogovoren zajednički nastup četiri stranke u pregovorima za formiranje vlasti na svim nivoima gdje to bude moguće i gdje su zastupljene. Dogovor je postignut između Stranke demokratske aktivnosti (ASDA), Naroda i pravde (NiP), Nezavisnog bloka (NB) i Pokreta demokratske akcije (PDA).
Dogovor o zajedničkom nastupu postignut je danas, a u narednom periodu zvanični tekst sporazuma trebaju potpisati sve navedene stranke u svojim centralama.

Plan ASDA, NiP-a, NB-a i PDA je da pokušaju u dogovoru s potencijalnim partnerom formirati vlast u kantonima gdje to bude moguće, odnosno gdje ove stranke budu zastupljene u dovoljnom broju u kantonalnim skupštinama.

Također, spomenute stranke će zajedno nastupiti i u pregovorima za formiranje vlasti na nivou FBiH, ali i države, kada je riječ o strankama koje budu imale zastupnike.

Na nivou FBiH projekcije su da će ASDA, NiP, NB i PDA imati 13 zastupničkih mjesta, a kao potencijalni partner u pregovorima se spominje SDP. Ono što je zajedničko ovim strankama je opredijeljenost da ne pregovaraju sa SDA o vlasti.

Kantoni gdje bi ove stranke sa SDP-om potencijalno mogle formirati vlast su Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton, Zeničko-dobojski te Unsko-sanski kanton.

Podsjetimo, najviše glasova pojedinačno na svim nivoima osvojila je SDA, koja će tražiti vertikalno uspostavljanje vlasti, odnosno nakon Predsjedništva BiH, formiranje državne vlasti, zatim entitetske pa kantonalnih.

Ključni faktor u pregovorima na državnom i federalnom nivou će biti HDZ.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

pernarSaborski zastupnik Ivan Pernar kaže da je ogorčenje Zagreba zbog izbora Komšića licemjerno.
Željko Komšić, Dragan Čović, Bakir IzetbegovićZa probleme Hrvata u BiH, kaže Pernar, najviše je krivo rukovodstvo koje su sami izabrali, a ne Komšić ili bilo tko drugi.

Izbor Željka Komšića kao predstavnika hrvatskog naroda u Predsjedništvo BiH u političkim krugovima u Hrvatskoj izazvao je nezadovoljstvo i negativne reakcije, posebice premijera i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Andreja Plenkovića.

No, Ivan Pernar, zastupnik Živog zida u Hrvatskom saboru usprotivio se toj i sličnim reakcijama vladajućih krugova, napisavši na svojem Facebook profilu da moralno pravo prozivati nekoga za nepoštenje i izbornu manipulaciju ima onaj koji je prvi sam biti pošten, a da upravo HDZ provodi izborne manipulacije na lokalnoj razini kada se organiziraju autobusi i dovode Hrvati iz BiH na glasovanje u kojoj, kako kaže, imaju lažno prijavljene adrese i glasuju za HDZ.

"Zar nije sramota da u mnogim mjestima živi manje ljudi nego ima birača, pa nam onda dođu kad su lokalni izbori i glasuju za HDZ? Kad su zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića pitali o organiziranju autobusa kojima su birači iz Hercegovine dolazili u Hrvatsku na glasovanje, rekao je kako svi Hrvati imaju pravo glasovati. Zapazite, on kaže - nemate se što bunit, to je legalno. A je li to moralno? Je li pošteno da oni koji tu ne žive odlučuju o tome tko će bit gradonačelnik u nekom mjestu?", napisao je Pernar.
Pernar: Svaki poraz HDZ-a velika stvar za hrvatski narod

Navodi da kada se postavi pitanje je li moralno da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva, Pernar kaže da nije, ali je legalno.

"Odbacite put kriminala i put mržnje, odbacite politiku HDZ-a pa vas Bošnjaci neće nadglasavati", poručio je i zahvalio Bošnjacima što su preglasali HDZ i Dragana Čovića.

Pojašnjavajući tu objavu za Al Jazeeru, Pernar kaže da je najveći apsurd kada HDZ optužuje druge za nepoštenje.

Navodi da se radi o licemjernoj i kriminalnoj politici koja nema nikakvo moralno pravo prigovarati da je prevarena jer se HDZ-u, ističe, samo dogodilo im se ono što oni rade drugima. Također proziva Dragana Čovića da radi samo u svom interesu i interesu ljudi koji ga okružuju.

"Kada se uzme u obzir rezultat HDZ-ove politike, odnosno što znači zapravo HDZ-ova politika i za Hrvatsku i za BiH, ja da sam Bošnjak ja bih prvi glasao protiv Dragana Čovića i da sam Hrvat u BiH isto bih glasao protiv njega. Ali, nažalost, velik dio Hrvata u BiH je 'pupčanom vrpcom' vezan za HDZ i njihovu politiku".
Prihvatiti realnost i i razgovarati i promjenama

Neke od izjava koje su došle iz Hrvatske, kaže Puhovski, nisu u skladu s onim što sada treba učiniti, a to je konstituirati vlast. S druge strane, navodi, Dragan Čović je govorio umjereno, a najoštriji je do sada bio Plenković, ne računajući Most.

"Drugi su se uglavnom ponašali razmjerno pristojno jer naprosto je situacija takva, što je lijepo rekao Komšić, takav je Ustav, ja sam po tom Ustavu izabran, po tom Ustavu je prošli puta bio nota bene izabran i Čović pa nije bilo nekakvih prosvjeda ovoga tipa. Dakle, meni se čini da će se naprosto morati prihvatiti realnost kao što je, naravno, važno razgovarati o promjenama čitavog seta zakona, pa i izbornog zakona u BiH, ali to mi se čini da u ovom trenutku naprosto nije realno jer nema autoriteta koji bi to mogao nametnuti. Naime, po shvaćanju, jedini autoritet koji bi mogao nešto učiniti u tom pogledu jesu SAD, a ne vidim da oni imaju naročiti interes na tom polju".

S druge strane, kaže, to je jedino što im je preostalo da upozore na svoju poziciju. "Tako da se time Hrvate u BiH dovodi u doista, politički gledano, veoma neugodnu situaciju i toga treba biti svjestan".

I Avdagić smatra da sada treba prihvatiti izborne rezultate te pristupiti konstituiranju legitimnih demokratskih tijela i tamo nastojati održavati jednakopravnost prema Dejtonskom ustavu BiH.

"I da se sada napokon, kada je vidljivo da ovakav izborni proces kakav je napravljen nije najpozitivniji za BiH i da može izazivati određene probleme, da se pristupi njegovom mijenjanju“.

 

Pernar smatra da je svaki izborni poraz HDZ-a velika stvar za hrvatski narod jer je, kako kaže, upravo HDZ-ova politika raselila stotine tisuća Hrvata iz Hrvatske i BiH u inozemstvo.

"Iz tog razloga je dobro da je Komšić pobijedio, da ukaže na tu farsu i da istina postane očita svima, a istina je da je za probleme Hrvata u BiH krivo najviše to rukovodstvo koje su si sami izabrali, a ne gospodin Komšić ili bilo tko drugi".

Pernar ističe kako ga u BiH na Facebooku prati 42.000 ljudi i svima njima za svake izbore namjerava sugerirati da preglasaju kandidata HDZ-a.
Puhovski: Ponašati se 'pristojnosusjedski'

"Ako gospodin Plenković smatra da je ispravno i normalno da se miješa u izborne procese u drugoj državi kako bi HDZ dobio izbore, onda ja ne vidim razloga zašto ja ne bih smio činiti isto sa ciljem da HDZ izgubi izbore".

Analitičar Žarko Puhovski kaže kako se HDZ-u posljednjih mjeseci i u Hrvatskoj događaju taktike i prakse koje su oni drugima nametali.

"I sad im se događa da im se vraća ona izvorna praksa koju su oni desetljećima provodili u Hrvatskoj - ne samo oni, nota bene, da budemo pošteni - koja je zapravo dovela do toga da su mnogi izbori u mnogim lokalnim i drugim sredinama bili, recimo, u najmanju ruku sumnjivi. To se sad dogodilo, ne prvi puta naravno, i HDZ-u BiH, a hrvatski HDZ se utoliko u to može smatrati upletenim što je sam njegov predsjednik u zadnjem trenutku još izborne kampanje smatrao dopustivim, pa i potrebnim onda valjda, da ode u BiH i agitira za jednog od kandidata", kaže Puhovski.

Nakon izjava od kojih je, kako kaže, 'najkrvoločnija' bila ona iz Mosta da Komšića ne treba primati u Zagrebu kao predstavnika hrvatskog naroda - što pripisuje 'lovu' na birače - Zagreb se prema BiH treba ponašati susjedski, odnosno ako ne već dobrosusjedski, onda barem 'pristojnosusjedski'.  

Hrvatska vlast bi tako, smatra, trebala utjecati na Hrvate u BiH da ne ometaju ili usporavaju brzo konstituiranje vlasti na svim razinama u BiH, što očekuje i Bruxelles. U slučaju bilo kakvog sabotiranja, navodi, Plenković će se naći između 'čekića i nakovnja', odnosno između pritiska iz Bruxellesa i pritiska iz Mostara.

Govoreći o reakcijama iz Hrvatske, politički analitičar Denis Avdagić ocjenjuje kako je reakcija hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović bila suzdržana te je ostavila sebi mogućnost da prije nego dublje komentira i ocjenjuje događanja, čuje kakvi će biti komentari u samoj BiH, dok je Plenković bio malo žešći jer jedna izjava vuče drugu.
Avdagić: I Komšić je bio žestok

"Moramo uzeti u obzir i da su izjave gospodina Komšića na kojeg se, naravno, odnosi kompletna izjava gospodina Plenkovića, bio prilično žestok i u predizbornoj kampanji, ali i nakon što su izbori završili", kaže Avdagić.

Navodi da se ne može pljeskati onome što se u BiH događa, ako ta događanja izazivaju nezadovoljstvo veće populacije, u najvećem dijelu Hrvata koji žive u Hercegovini.

Jer, birali oni HDZ ili nekoga drugoga, navodi, nezadovoljni su jer osjećaju da je izabran netko koga Hrvati kao takvi ne žele.

"Da su kojim slučajem izabrana sva tri člana Predsjedništva kao oni koji se možda ne smatraju od strane nekakve jezgre nacionalne legitimnim predstavnicima, bilo bi posve drugačija situacija. Ovako, kad se to zapravo već treći puta dogodilo kada govorimo o Hrvatima u BiH, naravno da nije dobro, da izaziva nestabilnost, da izaziva i izjave iz Hrvatske, a kako i neće kada je gospodin Komšić vodio kampanju koja je bila izrazito usmjerena prema Hrvatskoj, ona je puno manje u nekim segmentima bila usmjerena po pitanju Hrvata u BiH, nego što je bila usmjerena u kontekstu prema RH", zaključuje Avdagić.


Tomislav Šoštarić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

rafinerijaJedna osoba je smrtno stradala, a njih najmanje 10 ozlijeđeno je u eksploziji koja se dogodila u Rafineriji Brod u utorak navečer, potvrdila je Optima grupa.

Ta tvrtka, u ime ruskog vlasnika Zarubežnjefta, u Bosni i Hercegovini upravlja rafinerijama nafte u Brodu i ulja u Modriči.

"Formirana je operativna komisija za lokalizaciju i uklanjanje poljedica havarije. Službena komisija je pristupila istraživanju razloga nastalog incidenta i određivanju razmjera posljedica. Rezultati rada komisije biće objavljeni naknadno", poručili su iz Optima grupe.

Prema njihovom priopćenju, "mjerni pokazatelji kvaliteta vazduha su u granicama normale i nema opasnosti po zdravlje stanovnika Broda i susjednih opština".

Ukupno šest osoba je zadržano na liječenju u dobojskoj bolnici i svi su izvan životne opasnosti, dok su ostali radnici pušteni na kućno liječenje, potvrdili su medicinski izvori.

rethodno je Dragana Kerkez, glasnogovornica Policijske uprave Doboj, pod čijom je nadležnošću i Brod, izjavila da su "svi povrijeđeni van životne opasnosti, a požar lokalizovan".
Požar brzo stavljen pod kontrolu

Požar, koji je izbio nakon eksplozije u postrojenju broj 4, stavljen je pod puni nadzor nešto prije 23:00 sata, čime je otklonjena opasnost od daljeg širenja vatre.

Policija je zapriječila prilaze Rafineriji, pa novinarske ekipe, kao ni radnici treće smjene, nisu mogli prići pogonima.

Načelnik općine Brod Ilija Jovičić rekao je za Al Jazeeru kako nije bilo potrebe za angažiranjem dodatnih vatrogasnih snaga, niti za ponuđenom medicinskom pomoći iz Slavonskog Broda, na hrvatskoj strani Save, te je uputio poruke umirenja građanima.

Ni njemu nije dozvoljeno da uđe u krug Rafinerije.

"Najvažnije je da su svi povrijeđeni zbrinuti. Nije bilo potrebe ni da se uključuju sirene za uzbunu, a ja sam, putem svog Facebook naloga i stranica opštine, stavio obavještenje da umirim građane", rekao je Jovičić.

Čim se dogodila eksplozija, gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara sazvao je sjednicu Kriznog stožera, s koje je poručio da za građane nema opasnosti od štetnih plinova.

"Za građane Slavonskog Broda nema opasnosti, a štetni plinovi su u granicama normale, odnosno na najnižim mogućim granicama. Vjetar puše prema Derventi, tako da Slavonski brod nije u opasnosti", rekao je Duspara.
Uznemirenost u Slavonskom Brodu

Glasnogovornik koordinacije građanskih udruženja koje se bore za čist zrak u Slavonskom Brodu Mladen Sudar kazao je da je eksplozija bila toliko snažna da su se u gradu zatresli prozori na objektima.

"Nemamo više detalja, ali je stanje jako ozbiljno", dodao je Sudar.

Stanovnici mjesta koja se nalaze u blizini Broda kažu da je eksplozija bila toliko jaka da su prvobitno mislili da je riječ o potresu, a u nekim područjima su popucali prozori, prenijeli su bh. mediji.

Velika eksplozija u Rafineriji je bila 2011. godine, kada je povrijeđeno nekoliko radnika.

 

(Al Jazeera i agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

nsrsTrend pada broja glasova, omjera s drugim strankama i naposljetku broja mandata većinski bošnjačkih stranaka u Narodnoj skupštini Republike Srpske je evidentan kroz sve godine nakon rata. Donosimo podatke o statusu SDA, SDP-a i SBiH u NSRS od 1996. do danas.
Počnimo od aktuelnih općih izbora. Prema posljednjim podacima Centralne izborne komisije BiH, koalicija "Zajedno za BiH" (SDA, SBiH i BPS) jedva da je prešla izborni prag sa 20.000 glasova, čime će zauzeti tri poslanička mjesta. Druga koalicija "Proevropski blok" (SDP BiH, DF, SBB, NB, HS BiH i Radom za boljitak) osvojila je jedva jedan posto glasova, čime ove partije neće biti u NSRS.

Pogledajmo kako izgleda nedavna historija.

Na prvim poslijeratnim izborima većinski bošnjačke partije osvojile su ukupno 18 mjesta u Skupštini Republike Srpske. Dvije godine kasnije taj broj je pao na 17, a još dvije godine kasnije većinski bošnjačke partije u klupama NSRS-a imale su 10 poslanika.

Kako bismo imali u vidu i omjer u parlamentu, bitno je napomenuti da u entitetsku skupštinu ulaze ukupno 83 delegata.

U vrijeme prvih navedenih poslijeratnih općih izbora na sceni su bile dvije koalicije, Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH (SDA i SBiH), dok je SDP u jednom navratu koalirao sa MBO-om, UBSD-om, HSS-om.

Već 2002. godine koalicije su se raspale, a spomenute stranke su osvojile ukupno 13 mandata - SDA šest, SBiH četiri, a SDP tri mjesta. Time je broj poslanika ovih stranaka skočio prvi i jedini put od 1996. do danas.

Narodna skupština Republike Srpske je 2006. godine u svoje klupe primila osam poslanika iz većinski bošnjačkih partija - četiri mandatara SBiH, tri iz SDA i jednog iz SDP-a. Usporedbe radi, SNSD je tada osvojio 41 mjesto, a SDS 17 mjesta.

Narodna skupština Republike Srpske četiri godine kasnije, većinski bošnjačke stranke osvojile su samo pet mjesta. S koalicijom "Domovina", koja je 2014. godine okupila sve probosanske partije, taj broj je ostao isti.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

asdaPrema djelimičnim posljednjim preliminarnim rezultatima, koje je objavila Centralna izborna komisija, Stranka demokratske akcije vodi za Skupštinu Unsko-sanskog kantona sa 20.638 odnosno 28,62 posto osvojenih glasova.
Na osnovu obrađenih 305 (80,26 posto) od ukupno 380 biračkih mjesta u USK na drugom mjestu je koalicija Stranke demokratske aktivnosti (A SDA) i Pomaka zajedno sa 18.060 glasova odnosno 25,05 posto.

Slijede Socijaldemokratska partija BiH sa 7.461 ili 10,35 posto glasova, Laburistička stranka sa 5.704 ili 7,91 glasova, Savez za bolju budućnost BiH sa 5.241 ili 7,27 posto glasova, Demokratska fronta sa 4.833 ili 6,70 posto glasova, Nezavisni blok sa 3.214 ili 4,46 posto glasova i Naša stranka sa 2.570 ili 3,56 posto glasova.

Ostali politički subjekti nisu prešli izborni prag od tri posto.

(Fena)

Ocijeni...
(0 glasova)

komsic1Željko Komšić je, kao kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, tokom izborne kampanje najavio zatvaranje ureda člana bh. Predsjedništva u Mostaru.

Sada, kada je izabran za člana bh. Predsjedništva, poručio je da to obećanje želi ispuniti te da će predložiti da se taj prostor ustupi i pomogne prenamjeni u svrhu stvaranja zajedničkog prostora Univerziteta i Sveučilišta u Mostaru, saopćeno je iz njegove stranke, Demokratske fronte.

"Odmah pored rezidencije odlazećeg člana Predsjedništva nalazi se porušena univerzitetska čitaonica, koju niko nije obnovio poslije rata. Želim vidjeti kakve su mogućnosti da trenutne prostorije ureda Predsjedništva u Mostaru učinimo zajedničkim prostorom za učenje i aktivnosti studenata Univerziteta 'Džemal Bijedić' i Sveučilišta u Mostaru", poručio je Komšić.
Pozitivno protiv segregacije

"Po preuzimanju mandata, želim upriličiti sastanak s predstavnicima unije studenata Univerziteta i Sveučilišta te se u tom smislu upoznati s njihovim razmišljanjima o prijedlogu, ali i da govorimo o mogućnosti realizacije prijedloga. Najavio sam zatvaranje tog ureda, ali ne želim da prostorije zjape prazne i neiskorištene", kazao je Komšić.

Njegova namjera je, kako kaže, da naredne četiri godine bude neko ko će povezivati ljude.

"Želim svoju energiju uložiti u mlade ljude, hoću da pričamo o fondu otvorenih škola i postepenom približavanju u nastojanju da prevaziđemo segregaciju u srednjim i osnovnim školama. Hoću da počnemo mijenjati način kako razgovaramo o obrazovanju i prilikama za generacije koje dolaze. Hajde da pričamo o pozitivnim stvarima, možemo li tako krenuti s ovim mandatom", zaključio je Komšić.

 

(Agencije)

Stranica 1 od 72

S5 Box