Vijesti iz BiH
BiH

BiH (1077)

Ocijeni...
(0 glasova)

traktor5Cazinski poljoprivrednici su, kontra svih poljoprivrednih udruženja Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, najavili proteste za 20. decembar zbog neisplaćenih poljoprivrednih poticaja.
Potpuno oprečne izjave dobili smo od predstavnika poljoprivrednih udruženja, tačnije predsjednika Udruženja poljoprivrednika u FBiH Nedžada Biće i predstavnika Udruženja poljoprivrednika Općine Cazin Dževahira Babića, čiji interesi bi trebali da se podudaraju.

 

"Nema ni svrhe ni potrebe da se protesti održe. Prošlo je tek desetak dana od isteka roka za isplatu poticaja, što je zadovoljavajuće s obzirom na to da smo poticaje nekada čekali godinama. Dug neće biti prenesen u sljedeću godinu, a uvijek se prenosio od 15 do 50 miliona KM", kazao nam je Bićo iz Sarajeva.

"Protest smo službeno najavili za 20. decembar 2018. godine. Predstavnici ostalih kantonalnih poljoprivrednih udruženja su odustali od zaključaka koje smo dogovorili 1. decembra u Tomislavgradu. Njima izgleda ne trebaju sredstva od poljoprivrednih poticaja", kazao nam je Babić iz Cazina.

Nema duga, nema druga


Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo je za Klix.ba kazao da je do sada od poljoprivrednih poticaja isplaćeno sve ono što je došlo na naplatu.

"Ima neko kašnjenje od 10-ak dana, što je neznatno u odnosu na prijašnja kašnjenja. Duguje se otprilike blizu osam miliona KM da se ova godina završi. Ove godine smo u budžetu imali 58,2 miliona KM koji će se isplatiti najkasnije do 15. januara. Nama je taj rok ustvari do 31. marta, jer se četvrti kvartal mlijeka uvijek prenosi u narednu godinu. Uglavnom, izmirit će se kompletan dug", kazao je Bićo.

Napomenuo je da se neće izmiriti stvari što su predmet kontrole, budući da se pojavila enormno velika proizvodnja mlijeka u odnosu na treći kvartal prošle godine.

"Slušamo da se zatvaraju farme, da ljudi odlaze i čudno je kako se pojavila tolika proizvodnja mlijeka. To su neki novi proizvođači koje Federalno ministarstvo poljoprivrede hoće da kontroliše, ali to je mali djelić. Velika većina će biti isplaćena do Nove godine, kada je riječ o mlijeku, silažnom kukuruzu, žitaricama, sve što je došlo na naplatu. Tako je dogovoreno i mislim da će biti ispoštovano", rekao je Bićo.

Poručio je da nastojanje Dževahira Babića da se organizuju protesti nije validno budući da on ne predstavlja nijedno udruženje na nivou kantona pa čak ni općinsko.

Dug je zao drug

Predstavnik Udruženja poljoprivrednika Općine Cazin Dževahir Babić istakao je da su predstavnici kantonalnih poljoprivrednih udruženja odustali od zaključaka koje su usvojili na sastanku 1. decembra u Tomislavgradu zahvaljujući Nedžadu Bići.

"Zahtjev je da se isplate poticaji poljoprivrednicima Unsko-sanskog kantona, protesti su 20. decembra. Nismo dobili podršku za proteste od predsjednika kantonalnog poljoprivrednog udruženja na nivou Unsko-sanskog kantona. On nema interesa budući da nema poljoprivredne proizvodnje, svejedno mu je", kazao je Babić.

Napomenuo je da očekuju poljoprivredne poticaje iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a da su im isplaćeni poticaji iz kantonalnog ministartstva.

"Ulazimo u šesti mjesec mlijeka. Mi smo tražili da se isplati treći kvartal, silažni kukuruz, tov i junice. Za tov i junice je nešto isplaćeno. U Srednjobosanskom kantonu su prije skoro dva mjeseca isplatili silažni kukuruz, tako da su oni to malo prošarali da je neko dobio nešto, neko nije. Zbog toga nisu svi jedinstveni, ali mi smo složni da idemo u proteste", rekao je Babić.

U Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nisu bili voljni da se očituju o protestima budući da, kako su nam to istakli telefonski, isplata poljoprivrednih poticaja ide svojom dinamikom.

 

(klix.ba)

srijeda, 12 Decembar 2018 00:00

Nova opasnost: Ubice na našim ulicama

Ocijeni...
(0 glasova)

saobracajka1Nismo mi kratke pameti, mi pameti nemamo. Da li je moguće da na sve oguglamo, da nam sve što se loše događa oko nas, nakon dva ili tri ponavljanja postane normalno. I korupcija, i privredni kriminal, i vršnjačko nasilje, i nasilje u porodici, pa u konačnici i ubistva koja se događaju na našim cestama i trotoarima. Ubistvo! Samo tako se može okvalificirati ono što je u Novom Travniku Nermin Rustempašić učinio majci Azri i djeci koja su s njom bila u društvu.

U saobraćajnoj nesreći aprila 2014. godine Semir Rastoder na pješačkom prelazu u sarajevskom naselju Nedžarići ubio je Havu Šljivić-Dovadžiju. Dvije hiljade ljudi tada je protestiralo zbog puštanja Rastodera da se brani sa slobode. U junu 2015. godine Kerim Mudželet kod zgrade Predsjedništva BiH u Sarajevu izletio je s ceste vozeći neprimjerenom brzinom i ubio državljanku Srbije Jelenu Opričić, a jednog njemačkog državljanina je teško povrijedio. U oktobru 2016. Sanjin Sefić ubio je Editu Malkoč i Selmu Agić na pješačkom prelazu u centru Sarajeva i potom pobjegao s mjesta nesreće. Kolege sa fakulteta na kojem su Edita i Selma studirale organizirali su proteste nekoliko dana zaredom. I ništa.

Do slučaja u kojem su usmrćene Nađa Neradin, Ajla Ibrica i Lejla Oruč. Vozač Almir Ejubović vozio je neregistriran džip s lažnim tablicama. I opet ništa. A onda je u Novom Travniku Nermin Rustempašić osobnim automobilom, u pijanom stanju, na trotoaru pokosio šest osoba, petoro djece i ženu. Azra Hajrić i njena kćerka Alma su ubijene, a ostali su završili sa teškim povredama. Grupa građana Novog Travnika održala je mirni protest, a dva dana žalosti proglašeni su samo u lokalnoj zajednici. I opet ništa. Pomenimo i slučaj Maslo u kojem je ubijena Josipa Knežević, pa slučaj Subašić u kojem je ubijen Zlatan Handžić.
'Od ranije poznat policiji'

Proteklog vikenda za samo 24 sata šest osoba je poginulo u saobraćajnim nesrećama u Bosni i Hercegovini. Rustempašić je, kažu, od ranije poznat policiji. Ako je vjerovati medijskim izvještačima sa mjesta zločina, neki očevici koji nisu željeli stati pred kamere, izjavili su da je Rustempašić i ranije divljao ulicama Novog Travnika pod dejstvom alkohola. To ukazuje na sindrom koji nije svojstven samo malim mjestima u BiH u ovakvim slučajevima. Lokalni šerifi, često uz prećutnu suglasnost vlasti, maltretiraju sugrađane ili sumještane, a oni od svega okreću glavu pod izgovorom – dok mene ne dira, ne tiče me se. Umjesto Azre i Alme, mogao je to biti bilo ko od nas. Pitanje na koje nemam odgovor je – zašto je strah uvijek jači od potrebe da se zaštitimo od samovolje nasilnika?

Naše ogorčenje, bijes zbog nemoći, žal za oduzetima mladim životima traje koliko prosječna afera u Bosni i Hercegovini. Protesti su sporadični, demonstranata je malo, nismo u stanju svi zajedno ni čestito ožaliti ubijene, jer nas vrtlog budalaština kojima nas zasipa dnevna politika udalji od suštine. Kada je Sanjin Sefić na pješačkom prelazu u centru Sarajeva ubio Editu Malkoč i Selmu Agić, na protestima njihovih kolega studenata nošen je transparent s pitanjem - ko je sljedeći? Hoćemo li i nakon ubistva Azre i Alme samo lakonski pitati – ko je sljedeći, pisati srcedrapateljne statuse na društvenim mrežama i onda se vratiti našim reality životima u Bosni i Hercegovini. Ovo nije samo kritika, nego je i samokritika.

Mnogo više vremena posvetimo raspravama o tome treba li sniziti cijene goriva ili povećati cijene polaganja vozačkih ispita, a mnogo manje suštini – kako umanjiti rizike od ubistava na cestama i trotoarima. Statistike kažu da je u 2017. godini 298 osoba poginulo na cestama u BiH. Nakon ovakvih incidenata predlaže se oduzimanje automobila počiniteljima ovakvih krivičnih djela. Ubici oduzmete pištolj, on ga ponovo nabavi ili ukrade i počini novo ubistvo. Nema tu prevencije. Kao ni u uskraćivanju vozački dozvola nasilnicima.

Sanjin Sefić je za ubijene dvije mladosti dobio 14 i po, a Semir Rastoder za nesreću kojoj je ubijena Hava Dovadžija 5 i po godina zatvora. Sefić je kažnjen zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog prometa i izbjegavanja da ukaže pomoć osobi povrijeđenoj u nesreći. Rastoder je kažnjen zbog krivičnog djela protiv sigurnosti saobraćaja, a sudac je prilikom izricanja presude naglasio da djelo sadrži elemente umišljaja. Kerim Mudželet je zbog krivičnog djela teškog ugrožavanja sigurnosti saobraćaja osuđen na 7 godina zatvora. Ocu ubijene Jelene je prilikom izricanja presude pozlilo u sudnici. Sve dok ovakva ponašanja i (ne)djela ne budu kvalificirana kao ubistvo i prema tome odmjeravane kazne, ginut ćemo i na cestama i na trotoarima i na parkiralištima.
Razlog za nove demonstracije

Komentirajući stravičnu nesreću u Novom Travniku vještak saobraćajne struke Ševal Kovačević rekao je da saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom koje su izazvane u pijanom stanju ili pod dejstvom opijata, te one koji ne poštuju ograničenja brzine ili namjerno prođu kroz crveno svjetlo treba tretirati kao ubistvo. Javno pozivam bilo koga od zastupnika u novom sazivu državnog parlamenta da, kao ovlašteni predlagač, podnese prijedlog za izmjene i dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u suradnji sa stručnjacima saobraćajne struke i pravnicima.

Ukoliko takav prijedlog izostane do proljeća naredne godine, svi skupa imamo osnov za okupljanja poput JMBG prostesta u junu 2013. kada su građani diljem Bosne i Hercegovine digli glas protiv vlasti i parlamentaraca odrođenih od problema građana ove zemlje. Tada je teško oboljeloj tromjesečnoj bebi Belmi Ibrišević iz Gračanice bio potreban pasoš za odlazak na liječenje van zemlje, ali ona nije imala jedinstveni matični broj, jer je zakon zaustavljen u Parlamentu zbog nekih političkih sporenja.

Izostanak takvog građanskog pritiska, a nadam se da do njega neće morati doći, jer u Parlamentu ima razumnih zastupnika, doveo bi nas u poziciju da i dalje pišemo velike statuse malih dometa na društvenim mrežama, pitamo se ko je sljedeći i čekamo nove policijske izvještaje.

Hoće li ovakve izmjene Zakona zaustaviti divljake na cestama? Hoće li zaustaviti noćne utrke ulicama bh gradova? Zaustaviti neće, ali umanjiti rizike sigurno hoće. Počinitelji bar neće biti osuđeni na neprimjereno male kazne zatvora niti će se braniti sa slobode. Azra i Alma, Nađa, Ajla i Lejla, Selma i Edita, Jelena, Hava, Josipa i Zlatan nas na to obavezju.

Gaze nas osioni, drogirani ili pijani vozači. Odnos našeg društva prema žrtvama saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodom, a pravilnije bi bilo rečeno - ubistvom i novim potencijalnim opasnostima mogao bi se svesti na rečenicu koju smo često slušali u opkoljenom Sarajevu devedestih. „Gdje su padale granate? Na Koševo“, odgovara upitani. Pitalac kaže: „Dobro je, moji su na Pofalićima.“ Nije možda prošao ni cijeli dan, a granate su potom padale i na Pofalićima, i na Stupu, i po Starom Gradu,... To se mora promijeniti. Uzor iz 2013. imamo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Benjamin Butković (Al Jazeera)

utorak, 11 Decembar 2018 00:00

Uprava za oporezivanje sirotinje u BiH

Ocijeni...
(0 glasova)

kreditMakar jednom mjesečno skočim u prvu domovinu i stalno razmišljam gdje smo sada, a gdje smo bili prije 30 godina? Da li smo se pomakli naprijed ili nazad, lijevo ili desno? Brine me što je zaključak uvijek isti - u Bosni i Hercegovini se igra teška i napeta poziciona utakmica 'podijeli pa vladaj' i 'ko će koga', a većina aktera tekme svjesno i nesvjesno polazi iz netačnih pretpostavki. Ako su premise pogrešne kako će zaključak biti pravilan?

Svakom je jasno da su u osnovi podjele (prirodne i vještačke) jer postojeći sistem može samo na tome opstati. Kapitalizam je specifičan oblik društvenog uređenja i ima vlastita unutrašnja pravila koja se, pojednostavljeno rečeno, svode na iskorištavanje jednih od strane drugih. Što je negdje vidljivo, a uglavnom je prikriveno. Znači, nije transparentno, tako da nikad nećemo znati da li su novopečeni kapitalisti i tajkunčići platili dovoljno poreza. Građani jesu.

Nedavno je Vjekoslav Bevanda, odlazeći ministar finansija i trezora u Vijeću ministara BiH, izjavio u Banjoj Luci: "Uprava za indirektno oporezivanje je najuspješnija institucija u Bosni i Hecegovini". Što je vjerovatno tačno, ali je jadna i otužna država u kojoj samo berači poreza rade i niko drugi (ostale institucije su u djelimičnoj ili potpunoj blokadi). Bevanda nam šalje poruku da je vlast efikasna samo kad treba izvući novac od građana.
Novac je potrošen na administraciju

Neki od pokazatelja su alarmantni i već bi mnogi završili u zatvoru da tužilaštva i sudovi nisu pod političkom kontrolom. Od uvođenja PDV-a, po osnovu poreza, akciza ili drugih davanja za puteve, građani su uplatili osam milijardi konvertibilnih maraka (četiri milijarde eura). A ako je prosječna cijena jednog kilometra autoputa deset miliona konvertibilnih maraka (pet miliona eura), to bi bilo 800 kilometara. I to bez ijednog eura kredita. Dosad je izgrađeno 200 kilometara, a novac je potrošen na plate zaposlenih institucija koje ne rade.

Građani su dali pare koje su nenamjenski potrošene. I nikom ništa. Prošli su izbori i ponovo su isti na vlasti, što je mazohizam bez presedana. Ali, možda nam to govori da se ista praksa koristi kod brojanja glasova. Šta ako se novcem namijenjenim za ceste, direktno i indirektno, kupuje izborna volja. To je ozbiljno pitanje na koje članovi Centralne izborne komisije BiH mogu dati odgovor ako nisu pod političkim uticajem stranaka na vlasti koje su ih i postavile.

Skoro 20 godina gledamo jedne iste ljude koji su se uvezali u najmonstruzniju mrežu klijentelizma i političke korupcije. Oni rade što god hoće, bez ikakve odgovornosti. Kako je moguće da niko ništa ne odgovara ili da se niko ne upita od čega Bosna i Hercegovina živi? Dobro, dio novca šalje dijaspora (procjena je - u posljednjih dvadesetak godina stiglo je oko 26 milijardi eura), ali direktnih stranih ulaganja skoro da nema. Izvoz raste, samo nije još ni blizu da pokrije uvoz.
Nepodnošljiv ambijent

Vanjski dug je cca šest milijardi eura, ali to je ono što država duguje. Privreda je u prilično lošem stanju i malo ko ima novaca za novu opremu i tehnologije. Realni rast BDP-a (kad se odbije inflacija) od dva odsto, nedovoljan je za bilo kakav iskorak prema EU i NATO. A kako su institucije u stalnom nadmudrivanju i blokadama, ambijent je gotovo nepodnošljiv. Teško da se može očekivati da će kapital i investicije odnekud doći. Nigdje ne pada s neba.

Šta je onda 'komparativna prednost' koja Bosnu i Hercegovinu 'drži iznad vode'? Nažalost, samo žilavost i tvrdoglavost građana koji žive ispod egzistencijalnog minimuma u mekom trbuhu Evrope. Ono što je 'standard i kvalitet života', za Bosance i Hercegovce je misaona imenica jer je Uprava za indirektno oporezivanje 'najuspješnija institucija' u državi. Znači, prevedeno na jezike konstitutivnih naroda i ostalih, građani će sve pare dati državi.

Neće im ostati ništa za novi stan (ako demografija učini svoje), ili za novi auto (da ne voze motore sa oznakom 1, 2 i 3 jer oni zagađuju okoliš i štete zdravlju), ili za pokretanje nekog malog obrta kojim bi popravili kućni budžet i 'krvnu sliku'. Kakve koristi ima od bezviznog režima i približavanja Evropi ako građani BiH nemaju novaca da plate put i steknu znanja i iskustva koja im mogu promijeniti život. Samo zato što žive u državi u kojoj političke elite njeguje kult nacije i stavljaju kolektivno ispred pojedinačnog, osim ako su oni u pitanju.
Potpuno izvrnuta logika

Država je važna, ali je porodica još važnija, a nacija je politički pamflet izmišljen u 19. stoljeću da bi Italija i Njemačka ujedinile na desetine svojih državica. Tako da se kod nas ne može govoriti o nacijama već o kvazinacionalnom konceptu koji je davno prevaziđen. Nema više nacionalnih država u tom smislu jer to je primitivno i nesvrsishodno (služi kao paravan za stvaranje lažnih elita koje varaju i potkradaju sunarodnjake). U modernom demokratskom društvu, pojedinac je u centru i on radi za sebe, svoju porodicu i plaća simboličan porez.

Ako su u građanskom društvu svi jednaki pred zakonom i svi plaćaju porez, taj porez ne bi smio biti veći od jedne trećine plate. S tim novcem se finansiraju osnovne funkcije države: školstvo, zdravstvo, vojska, policija, tužilaštva i sudovi. Ako to plaćaju građani, ti ljudi bi morali biti u njihovoj službi a ne pod uticajem političkih elita. Valjda je to osnovni princip ljudskog poštenja i lojalnosti. Funkcioneri su samo izabrani posrednici koji u ime i za račun građana raspodjeljuju sredstva (od poreza) po unaprijed utvrđenim zakonima.

U nakaradnom sistemu, kakav je trenutno u Bosni i Hercegovini, logika je potpuno izvrnuta. Političari se ponašaju kao da je to njihova očevina i mogu da rade šta hoće. Milorad Dodik traži da mu daju deset miliona konvertibilnih maraka (pet miliona eura) da može da dijeli (kupuje). Folira da ne razumije koja je ustavna funkcija članova Predsjedništva. Ili, Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH - nije li malo čudno da su uvijek iz HDZ-a u ministarstvima finansija? Ili, 'siromašni predsjednik' Bakir Izetbegović - kako ih više nije sramota da vrijeđaju inteligenciju svojih građana?
Kad se Bakir žali

Ljudi nemaju šta da jedu, žive na granici egzistencije i izdržljivosti a oni se bahate u skupim autima i helikopterima, Armani odjelima i 'rolex' satovima. Svaki ima desetak telohranitelja (ako je država nesigurna oni su krivi), savjetnika, sekretara i sekretarica, vozača, prevodilaca i drugog pomoćnog osoblja. A Izetbegović se žali što nema poslugu? Da li ti ljudi uopšte znaju da su ti novci natopljeni nečijim znojem, pa čak i oni krediti od MMF-a i trezorskih zapisa - biće natopljeni krvlju budućih generacija. Krv će propišati da to vrate.

Naravno, meni je jasno da su neiživljeni i da su, sticajem okolnosti, ušli u prevelike cipele, samo ne shvatam kako građani to mirno posmatraju. Plašim se da se može ponoviti februar 2014. godine, kada su stradale nevine institucije jer nisu krive institucije, već ljudi koji ih nedostojno predstavljaju. I događaji u Francuskoj mogu biti inspirativni. To se dogodi kad prevlada neoliberalni sistem koji nastoji da favorizuje samo bogate i nema empatije za one 'manje uspješne'. U našem slučaju, žrtve rata, privatizacije i tranzicije.

Kad ministar Bevanda hvali Upravu za indirektno oporezivanje, on ustvari hvali sebe jer je 'njegov resor' a time pokazuje da vlast u Bosni i Hercegovini nema kontrolnih mehanizama. Valjda neko neutralno tijelo ili nevladina organizacija treba da ocijeni rad svih institucija na osnovu činjenica. Generalno, utisak je da institucije rade netransparentno. Kako uspostaviti javnost, bez koje niti jedna država ne može funkcionisati, ako nemamo dovoljno podataka, pogotovo o svakoj 'zarađenoj' konvertibilnoj marki, a i 'potrošenoj'.
Uspostaviti ravnotežu u društvu

Novac je najosjetljivija stvar jer je zajednički. Nije pošteno i korektno da svi zarađujemo, a samo odabrani troše. Kad gledam neke političare koji su došli na funkciju, izgledaju mi kao da su dobili sedmicu na lotu. Ponašaju se kao pijani milioneri. Ne znaju onu staru poslovicu da je lako 'tuđim glogom gloginje mlatiti', ali da možeš biti i 'omlaćen' zbog toga. Njihova skromnost, empatija i posvećenost građanima, bio bi prvi korak u pravom smjeru. Jer, tako malo treba da se napravi normalna država u kojoj će većina biti zadovoljna (sad je manjina).

Problem su centri otuđene moći i izvaninstitucionalno djelovanje. U državi kakva je Bosna i Hercegovina, parlamenti moraju biti središte parlamentarne i svake druge borbe (nakon fer i poštenih izbora). To su ključne institucije. Za izvršnu vlast je preporučljivo da se što manje miješa u privredu čak i u državna preduzeća (vlast nije plijen). Imamo Uprava za indirektno oporezivanje i inspektorate koji su kontrolori. Posao vlade je da stvori povoljan ambijent i omogući da svi sistemi i javne politike funkcionišu.

Najveći problem su tužilaštva i sudovi (njima bi dodao policiju koja mora biti izvan i iznad politike). Taj treći stub vlasti pravi štetu državi Bosni i Hercegovini, koja se može mjeriti u stotinama miliona konvertibilnih maraka, pa i milijardama. Samo zato što nisu nezavisni i ne balansiraju ostale institucije u državi. Oni treba da uspostave ravnotežu u društvu. Tu gdje sudovi i tužilaštva, ne rade kako treba, državi se ne vjeruje. Niko neće uložiti novac u nju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Nihad Đozić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

topicPosljednje godine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj donijele su čudno izobličavanje istine i stvarnosti, jer su nekim strankama sada veći neprijatelji bošnjačke nego srpske stranke, izjavio je u subotu predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Franjo Topić.

On je u Sarajevu govorio kao promotor knjige Izdaja Bosne, čiji je autor nekadašnji predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i bivši član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Stjepan Kljuić.

Topić je istakao kako je odnos prema politici kao zalaganju za opće dobro u Bosni i Hercegovini odavno napušten, što je bitan uzrok problema u kojima se ta država nalazi.

Za Kljuića je rekao kako je on jedan od onih kojima je teško naći premca u tome da je Hrvat i Bosanac istovremeno, što je veliki izazov za svakog pripadnika hrvatskog naroda u toj balkanskoj državi.

Hrvati su gotovo nestali u RS-u
Monsinjor Topić je podsjetio na činjenicu kako je HDZ BiH na prvi demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini 1990. godine dobio 24 posto glasova u vrijeme kada su Hrvati činili 17 posto stanovništva, što dovoljno govori o kvalitetu politike vođene dok je ovom strankom upravljao Kljuić.

“Kada se počelo pucati, stvari su se stubokom promijenile i to više nije bilo vrijeme za demokratsku politiku Stjepana Kljuića”, kazao je Topić, dodajući da je Kljuić stoga marginaliziran od hrvatskog vodstva u Zagrebu, a potom i od bošnjačkog u samoj Bosni i Hercegovini.

On je upozorio kako zadnje godine donose čudno izobličavanje istine i stvarnosti, jer su nekim hrvatskim stankama sada veći neprijatelji bošnjačke nego srpske stranke, a pri tom niko ne govori o stanju u bh. entitetu Republika Srpska, gdje su Hrvati gotovo nestali, a malobrojni ostali potpuno su obespravljeni.

“Kada govore danas neki hrvatski političari, čini se da su Vukovar rušili Bošnjaci”, konstatirao je Topić, upozoravajući kako se borba za vlast prenosi na cijele narode, a borba oko fotelja tretira kao sukob dva naroda, što je ogromna šteta.

(Agencije)

subota, 08 Decembar 2018 00:00

Bh. tužioci s kraljevskim ovlaštenjima

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Slučajevi 'Memić' i 'Dragičević' ogolili su praksu sumnjivih i neadekvatnih istraga, u koje su se upleli neformalni centri moći, politika i jaki pojedinci.
'Kontaminirani' predmeti 'Memić' i 'Dragičević' otkrili su surovu i pogubnu istinu o utjecaju na tužilački esnaf  'sa strane'Al Jazeera

Samo na dva primjera, a to je sasvim dovoljno da ukaže na ozbiljne devijacije, krivičnim predmetima "Dženan Memić" i "David Dragičević", koja su podvrgnuta bespoštednoj, utemeljenoj kritici - kako pravnih stručnjaka, advokata, upozoravajućim signalima iz policijskih izvora, čak i aktivnih stručnjaka u pravosuđu te mobiliziranoj javnosti - mogla bi se braniti teza o, da budemo frazeološki smjerni, krajnje zabrinjavajućem stanju u kojem se nalazi bh. pravosuđe, prije svega tužilački "resor".

Uz lavinu argumentiranih kritika koje ne prestaju mjesecima ("Dragičević") i godinama ("Memić"), uz zastrašujuću šutnju iz pravosudnih "centara moći" (Visoko sudsko i tužilačko vijeće - VSTV), svjedočimo istovremeno i o očaju i bespomoćnosti porodica ubijenih mladića, čiji su životi dovedeni do razarajućeg stepena socijalne kataklizme.

Afektivna "revolucija" javnosti s protestima na ulicama zbog krajnje sumnjivih istraga u ovim slučajevima vektorski opisuje užasan strah običnih ljudi od potpunog gubitka nade u "reformirano" pravosuđe. Jer, sutra svako od nas može postati glavni glumac u ličnoj tragediji.
Sistemska kontaminacija dokaza

"Mislim da su slučajevi 'Memić' i 'Dragičević' pretjerano kontaminirani te ne postoji mogućnost razumne pravne procjene tih predmeta", napisao je jedan bh. advokat "krivičar", braneći svoje "izuzeće" u javnom diskursu.

Strazbur u slučajevima ubistva uvijek nalaže da se provede adekvatna istraga, odnosno proceduralnoj normi da se efikasno istraži nečija smrt. U protivnom, imamo eklatantne slučajeve povrede Člana 2. (pravo na život) Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Strazbur je u našim slučajevima daleko, jer smo još uvijek u bh. pravosudnoj močvari, koja običnom čovjeku, ali i struci, muti elementarno rasuđivanje.

Nekontrolirana moć

Sudija Branko Perić u stručnom radu Nekontrolisana tužilačka moć, objavljenom u Pravnim sveskama Fondacije Centar za javno pravo, opisuje prostor tužilačkih zloupotreba i pojavne oblike koji ukazuju na ozbiljne probleme u funkcioniranju tužilačkog sistema.

On ističe kako u ovom modelu tužilačke istrage tužilac ima ogromnu moć, nad kojom nema nikakvog mehanizma ni interne, ni vanjske kontrole.

Tužilac je 'slobodna zvjerka', koja odlučuje da li će, kad i protiv koga otvoriti istragu ili je obustaviti, koga hoće, a koga neće optužiti ili odustati od istrage ili optužnice.

Također samostalno odlučuje o žalbama te potpuno slobodno planira istrage i odlučuje koje će dokaze izvoditi.

Perić smatra da u rukama nesavjesnog tužioca svaka istraga može biti opstruirana i namjerno upropaštena a da uopće ne odgovara.

Isto tako, po njegovom mišljenju, svaka optužba se može planirano okončati oslobađajućom presudom, koja će pokriti zloupotrebu tužilačkih ovlaštenja.

'Nekontrolisana tužilačka moć je otvorila širok prostor za zloupotrebe. Motivi koji su uveli tužilačku praksu u prostor zloupotreba mogu se proširiti na ozbiljan organizovani kriminal i korupciju neslućenih razmjera. Dva slučaja koji su trenutno u fokusu javnosti (slučaj nerazjašnjenih smrti Dženana Memića u Sarajevu i Davida Dragičevića u Banjaluci) navode na ozbiljnu sumnju o postojanju teških policijsko-tužilačkih zloupotreba u istrazi, sračunatih na skrivanje ubica. Predlažem da se bez odlaganja preduzimaju mjere na rješavanju pitanje kontrole tužilačke moći kroz efikasne mehanizme interne kontrole, institucionalne kontrole i izmjene zakonodavne regulative. Prijedlog mogućih intervencija treba uzeti kao teze za razmišljanje kako doći do djelotvorne kontrole koja će osigurati zakonito postupanje i vratiti povjerenje u pravosudne institucije', piše Perić.

"Kad imate takve postupke kad se svjesno opstruira, posljedica toga je i protok vremena. Vrijeme protiče da bi se sve teže i teže dokazivalo. Sasvim sigurno, istragom moraju biti obuhvaćeni i oni koji vrše opstrukcije. S vremenom to postaje 'model' kako ne treba raditi, što je pogubno za cijelo društvo. Stoga se mora, i to odmah, insistirati na otkrivanju onih koji su 'kontaminirali' neki dokaz, odnosno skrenuli istragu u neadekvatnom smjeru", kaže Ifet Feraget, advokat koji zastupe oštećene strane u predmetima "Memić" i "Dragičević".
'Politika diktira mnoge procese'

Ističe kao ključnu stvar odsustvo kontrole učinjenih propusta u istrazi. U bh. zakonodavstvu nema adekvatne kontrole tužioca, a oštećena strana, ukoliko smatra da tužilac ne radi svoj posao, ima jedino mogućnost da piše prigovor njegovom šefu, glavnom tužiocu. No, takva praksa uglavnom potvrđuje narodnu gnomu da "vrana vrani oči ne vadi" te da suspektne tužioce štite šefovi, kako bi tužilačka sramota ostala "unutrašnje pitanje". Pravosuđe nije brod u boci koja plovi bh. morem, ono je tu ne zbog tužioca, sudija i advokata, već treba služiti narodu, odnosno državi, kao jedan od njenih temeljnih stubova.

Krivično zakonodavstvo u regiji (Hrvatska, Crna Gora, Srbija), za razliku od "reformiranog" bh. pravosuđa, ima, naprimjer, zakonsku mogućnost da oštećena strana u krivičnom postupku, ukoliko tužilac odustane od istrage, postane takozvani supsidijarni tužilac, koji sa svojim advokatima preuzima gonjenje i u istrazi, i na glavnom pretresu. Pravo preuzimanja krivičnog gonjenja je moćno procesno oruđe oštećenog i ujedno korektiv nepravilnog ili pasivnog postupanja tužioca, a samim tim se automatski ispunjava i zahtjev EU Direktive 2012/29, koja predviđa da se žrtvi omogući preispitivanje obustave postupka koju nije naložio sud, ističu pravni stručnjaci. Potpuno je jasno da je oštećena strana u krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini, a to najbolje pokazuju predmeti "Dragičević" i "Memić", u deplasiranom i skoro beznadežnom položaju s prigovorom protiv tužioca koji čita njegov nadređeni.

"Politika se snažno uvukla u pravosudne institucije i diktira mnoge procese", izjavio je ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić. Takve (pr)ocjene postale su opće mjesto, koje više nikoga ne uzbuđuju, što je onespokojavajuće.

O centrima nekontrolirane moći, politici i lobijima unutar pravosuđa vrlo često govori i piše sudija Suda Bosne i Hercegovine Branko Perić. Otvoreno tvrdi da ne postoji mehanizam odgovornosti koji može kontrolirati VSTV. Govoreći o slučaju "Dragičević", Perić ističe ozbiljnu sumnju u akt udruživanja policije i tužioca, zajedno s vještakom, koji objavljuju javno uzrok smrti nesretnog mladića a da do danas nema niti reakcije ni tužilaštva, ni VSTV-a.
'Definitivno uništena tužilačka organizacija'

"To je slučaj koji je definitivno uništio tužilačku organizaciju. Sve te stvari dovode do raznih spekulacija i zaključivanja da, ustvari, nema nezavisnog tužilačkog sistema, da nema nezavisnog pravosuđa, da su u sve upleteni neki centri moći – policijski, politički... Odgovora nema. I to je problem. Nije problem slučaj 'Dragičević', nego je problem što nema odgovora iz tužilaštva, što nema adekvatnog reagovanja institucija. Nema ga ni u slučaju 'Memić'", nedavno je izjavio Perić.

Advokat Feraget smatra da su oba predmeta, nažalost, kompromitirana politikom - predmet "Dragičević" počev od zahtjeva ministra unutrašnjih poslova bh. entiteta Republika Srpska da se donese naredba o neprovođenju istrage, a predmet "Memić" po tome što je optužnica bila za nesreću u saobraćaju, a sud presudio da nije bilo saobraćajke.

"Javnost se bombardira predmetom 'Memić' tri godine, predmetom 'Dragičević' devet mjeseci. U predmetu 'Memić', konkretno, nestao snimak; kažu - nije bitno. A moralo se znati ko je izbrisao snimak, postoji nalaz vještaka da je snimak sa hotela namjerno izbrisan, ali ko je to uradio nije utvrđeno, evo, tri godine. Nestala majica sa tragovima krvi; ne zna se ništa o tome. Nestao komad laka iz federalnog Ministarstva unutrašnjih poslova; niko nije odgovarao. U slučaju 'Dragičević' nestale gaćice sa ubijenog mladića Davida, nestao izvještaj mrtvozornika; niko nije uhapšen. Snimci neki oduzimani, ne od strane tužioca, nego od strane privatnih lica; niko nije odgovarao", kaže Feraget.

"Neistraživanje ovih anomalija, odnosno krađe ključnih dokaza, pokazuje da je prisutan utjecaj politike ili drugih centara moći. Onaj koji ima moći i koga se tiče ovo on se ne istražuje. Ako se ne istražuje osoba X, onda zaključujemo da je osoba X moćna", objašnjava advokat ozbiljne sumnje da neko vlada i upravlja "sa strane s tužiocima, koji su po zakonskim rješenjima, da cinizam bude veći, nezavisni u radu".
Tužioca ne kontrolira niko

"Kontaminirani" predmeti "Memić" i "Dragičević" otkrili su, kroz ogromni protok vremena i bez prave kontrole tužilačkog rada, surovu i pogubnu istinu o utjecaju na tužilački esnaf "sa strane". To da inače istrage neopravdano dugo traju te da je mnogo onih koji apelacijama pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine traže zaštitu zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, što je upisano u Članu II/3 tačke E Ustava Bosne i Hercegovine i Člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine i po pravnoj snazi iznad njega, činjenica je.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu AP 206/08, rješavajući apelaciju R.I. 49, utvrdio je da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz Člana II/3 tačke e Ustava Bosne i Hercegovine i Člana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima jer nadležno tužilaštvo nije okončalo istragu za pet godina, a pritome nije ponudilo nijedan opravdan i razuman razlog za toliko trajanje postupka.

Ono što ima današnje krivično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini kada je riječ o kontroli tužilačke istrage preko sudije za prethodni postupak tiče se uglavnom istražnih mjera i radnji od strane tužioca ili policije kojima se mogu narušiti prava i slobode građana. Međutim, ključna je stvar da je tužilac potpuno izuzet od bilo kakve kontrole, jer sud ne vrši kontrolu osnovanosti vođenja istražnog postupka u bilo kojoj fazi istrage. Da budemo surovi i precizni – tužioca ne kontrolira niko.

"U Hrvatskoj imate sudiju za istrage koji nadzire tužioca, imate i mogućnost da se oštećena strana može pridružiti tužiocu bez obzira što tužilac vodi postupak. Oštećena strana, ako bismo pravili paralelu s ova dva zlatna primjera teških anomalija u tužilačkim istragama ('Memić i 'Dragičević'), u takvom slučaju piše sudiji za istrage da je nestao snimak sa banke u slučaju 'Memić', da je nestala majica Alise Mutap s tragovima krvi, da je nestao lak iz federalnog MUP-a, odnosno da su nestale gaćice i izvještaj mrtvozornika u Banjoj Luci; sudija za istrage kaže onda tužiocu: 'Ovo su relevantne okolnosti - hitno, odmah, sad, trenutno istraži...' Kada neko svjesno otkine kariku u lancu, lanac puca i tada imate dva kraja na dvije strane svijeta. Kada nađete ko je tu kariku uništio, onda imate i onog ko je zainteresiran da taj slučaj nikada ne bude riješen", objašnjava advokat Feraget.
Gdje smo mi sada i ovdje?

Mnogi pravni stručnjaci, autori i praktičari predlažu uporno godinama da bi zakonske odredbe u Bosni i Hercegovini trebalo mijenjati kako bi oštećeni, recimo, imali pravo na uvid u spise, predlaganje određenih istražnih radnji i dokaza, saslušavanje okrivljenog svjedoka i vještaka. Evropski sud je postavio standarde učešće oštećenih (srodnika ubijenih) u istrazi, uključujući i postavljanje pitanja. To piše u EU Direktivi 2012/29, da budemo precizni - da države članice osiguraju da žrtve budu saslušane i da mogu pružati i podnositi dokaze u krivičnom postupku.

Te institute imaju, naprimjer, Hrvatska i Crna Gora, a katalog takvih prava u Bosni i Hercegovini je prazan. U tim pravnim prazninama i čudovišno nagomilanoj moći tužioca s kraljevskim ovlastima i subjektom potpunog odlučivanja u istragama te očiglednoj inklinaciji politike u mnogim predmetima, pa i u pomenuta dva slučaja, koja su skoro demonizirala i devastirala jedan pravosudni stub države, dvije porodice, Memić i Dragičević, žive tragične dane i noći.

I svete knjige govore svoje istine. Ajet iz Kur'ana kaže da "onaj koji ubije samo jednog nevinog čovjeka, kao da je ubio cijeli svijet". Pa, gdje smo mi sada i ovdje?

 

Midhat Dedić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

ambulantaMediji u BiH javljaju kako su majka i kćerka preminule, da je troje djece u bolnici, te da je vozač bio pijan.
Navodi se kako je policija lišila slobode vozača automobila koji je napravio udesTwitter/ @kameni_nt

Tridesetogodišnjakinja H.A. i maloljetna djevojčica poginule su, a troje djece je povrijeđeno, u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u petak navečer u Novom Travniku, potvrdio je za agenciju Fena glasnogovornik MUP-a SBK-a Hasan Hodžić, te istakao kako je priveden vozač automobila koji je udario pješake.

„Troje djece je prevezeno u bolnicu u Travnik. Prema našim informacijama, radi se o težim povredama, a jedno povrijeđeno dijete je naknadno smješteno u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu“, kazao je Hodžić.

On je dodao kako je priveden vozač automobila Opel Astra R.N. (1984).

Hodžić je rekao da još ne može potvrditi informacije da su u nesreći, koja se dogodila oko 20:35 sati u Ulici Mehmeda Spahe, poginule majka i kćerka.

„Ženska osoba H.A. poginula je na licu mjesta, a djevojčica je preminula u bolnici“, rekao je on.
Borba za život

Ranije su bh. portali objavili kako se nezvanično navodi kako je riječ o majci i kćerki.

Nesreća se desila u 20:35 sati kada je vozač automobila Opel Astra udario pet osoba i nanio im povrede.

Portal Klix prenosi informacije iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjebosanskog kantona (MUP SBK) kako je jedna osoba preminula, dok su preostale četiri prebačene u travničku bolnicu.

Nešto kasnije je potvrđena smrt još jedne osobe, te kako se još jednom djetetu ljekari bore za život.
Alkohol i narkotici

Dalje se navodi kako je policija lišila slobode vozača automobila koji je napravio udes, a portali navode kako se vjeruje da je bio u alkoholiziranom stanju.

Klix piše kako je nezvanično da je udario ženu i četiri djeteta. Majka i kćer su preminule, dok je sin u kritičnom stanju. Ovaj portal dalje piše kako preostalo dvoje djece pripada drugoj porodici.

Portal Dnevnog avaza navodi kako je vozač od ranije poznat policiji, te kako mještani navode da je sklon konzumiranju narkotika.

 

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

sda1Na hapšenje generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, Ramiza Drekovića je reagovala i Stranka demokratske akcije poručivši da je to "uzlaudan pokušaj izjednačavanja žrtve i agresora".

U nstavku vam u cijelosti prenosim saopštenje Stranke demokratske akcije:

"Stranka demokratske akcije (SDA) najoštrije osuđuje jutrošnje hapšenje generala Ramiza Drekovića. Neprihvatljiv je sam čin hapšenja osoba koje su uvijek spremne da se odazovu pozivu pravosudnih institucija i to se može tumačiti jedino kao namjera da se branitelji BiH dodatno ponize.

SDA je čvrsto opredijeljena za procesuiranje svih ratnih zločina, kao i za neovisnost pravosudnih institucija, ali je više nego očigledno da je Tužilaštvo BiH podleglo političkim pritiscima i da se vodi kampanja protiv branilaca Bosne i Hercegovine. Nedopustivo je da se stvaranjem vještačkih balansa u procesuiranju ratnih zločina pokušava izjednačiti agresor i žrtva.

Još jedanput podsjećamo da su snage koje su branile Bosnu i Hercegovinu sistematski spriječavale i kažnjavale zločine u svojim redovima, dok su snage koje su izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu sistematski planirale, organizovale, ohrabrivale i izvršavale zločine. Broj zločina sistematski počinjenih od strane snaga koje su izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu neuporedivo je veći od broja zločina počinjenih od strane pojedinaca u redovima Armije Bosne i Hercegovine, te je stoga neprihvatljivo stvaranje vještačkih balansa u broju pokrenutih krivičnih postupaka i izrečenih sudskih presuda.

Vjerujemo u nevinost generala Drekovića i uvjereni smo da će se to, kao i u nizu ranijih slučajeva, na kraju i dokazati", saopšteno je iz ove političke stranke.

(N1)

Ocijeni...
(1 glasova)

inzko1Valentin Inzko, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, opisao je šta se dešavalo prije i poslije odluke Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva, da napusti sjednicu Vijeća za implementaciju mira (PIC) koja se održala u zgradi kolektivnog vodstva Bosne i Hercegovine.

"Situacija u Predsjedništvu je bila takva da je Dodik pozdravio predstavnike država i međunarodnih institucija. Rekao bih da je to uradio vrlo srdačno. Rukovao sa svakim pojedinačno. Djelovalo mi je to vrlo korektno. Zatim je odlučio da napusti sjednicu jer u prostoriji nije bila zastava entiteta. Bila je postavljena samo zastava Bosne i Hercegovine, kako to i zakon nalaže", objasnio je Inzko.

Istakao je da se zajedničkom komunikeu PIC-a nije pridružila Rusija jer nije bila saglasna s određenim dijelovima sadržaja. Zamjenik visokog predstavnika, Denis Hearnne, je ovaj podsjetio da to Rusija nije učinila po prvi put i da njihovog ambasadora treba pitati zašto je to Rusija učinila.

Kao najznačajnijom temom razgovora na sjednici je naveo postizborna dešavanja. Naglasio je da je jedan od zaključaka sjednice PIC-a bio i taj da se mora izmjeniti izborni sistem kako bi "javnost imala povjerenje u izbore".

Inzko je upozorio da će formiranje vlasti biti usporeno ako se ne riješi pitanje načina popunjavanja Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Podcrtao je da ne postoji krajnji rok da Centralna izborna komisija donese odluku po ovom pitanju.

Ukazao je na značaj što je Bosna i Hercegovina dobila pozitivno svjetlo od NATO-a za aktiviranje i podsjetio da je Nebojša Radmanović, član Predsjedništva iz reda srpskog naroda, prije deset godina potpisao pismo kojim je podržao put zemlje u NATO.

(N1)

Ocijeni...
(0 glasova)

nato4Ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO-a na današnjem sastanku odobrili su prvi bh. Godišnji nacionalni program čime je Bosna i Hercegovina dobila ponudu za Akcioni plan za članstvo (MAP) u NATO-u.
Za ispunjavanje obaveza iz MAP-a u narednom periodu ponajviše će biti zaduženo Vijeće ministara BiH u cjelini, a posebno Ministarstvo odbrane BiH i Oružane snage BiH, ali i kompletna država.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg danas je izjavio da su sigurnost i stabilnost Zapadnog Balkana najvažniji za NATO, da je Bosna i Hercegovina vrijedan doprinos operacijama NATO-a i da u potpunosti podržavaju njen put ka euroatlantskim integracijama.

Akcioni plan za članstvo (MAP) predstavlja program pomoći, praktične podrške i konsultacija, namijenjen pripremama zemalja za članstvo u NATO-u. On se prilagođava potrebama dotične zemlje, ali učešće u njemu ne garantuje zemlji da će na kraju i dobiti zeleno svjetlo za članstvo.

Prema Akcionom planu za članstvo, zemlja koja želi postati članica priprema svoj Godišnji nacionalni program (ANP) koji predstavlja NATO-u. Na kraju godišnjeg ciklusa ministri vanjskih poslova i odbrane prezentuju rezultate reformskog programa i buduće aktivnosti pred Sjevernoatlantskim vijećem koje zatim procjenjuje pojedinačan napredak u pripremama za članstvo. Pripreme i reforme uključuju pet oblasti: političku i ekonomsku, odbrambenu i vojnu, finansijsku, sigurnosnu i pravna pitanja.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 10. juna 2009. usvojilo zaključak o upućivanju formalnog zahtjeva Bosne i Hercegovine za Akcioni plan za članstvo, a zahtjev je službeno uručen 2. oktobra 2009. godine u mandatu članova Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića, Harisa Silajdžića i Željka Komšića.

"Još jednom smo potvrdili našu predanost vrijednostima Alijanse, kao i našu volju da ostanemo proaktivan, vidljiv i pouzdan partner koji dijeli teret današnjih izazova. Iznad svega, podvukli smo našu želju da postanemo punopravna članica NATO-a, što je od strateške važnosti za BiH", napisao je Radmanović u pismu 2009. godine.

Ministri vanjskih poslova NATO-a koji su se sastali u Talinu u aprilu 2010. godine uputili su poziv Bosni i Hercegovini na priključenje MAP-u.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik već je najavio kako će se on pridržavati rezolucije Narodne skupštine Republike Srpske o vojnoj neutralnosti te da ništa što se tiče NATO-a on neće podržati.

"Mi smo jasno iskazali svoj stav o NATO-u kroz politički konsenzus svih stranaka u RS-u. Ja nemam druge politike osim politike Narodne skupštine RS-a i vladajuće strukture u RS. Ne znam šta je bila namjera da se sada to nešto ubrza, da li da se iskuša Bosna i Hercegovina ili da se pokaže apsurdnost situacije u BiH. Mene kao člana Predsjedništva BiH obavezuje isključivo rezolucija NSRS", rekao je Dodik.

Već je izvjesno kako će MAP, koji ima pet poglavlja (politička i ekonomska pitanja,
odbrambena i vojna pitanja, pitanja resursa, sigurnosna i pravna pitanja), naići na brojne opstrukcije političara iz RS-a.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

zagadjenje1Bosna i Hercegovina svake zime predvodi listu evropskih zemalja kada je riječ o zagađenosti zraka, a u svijetu smo odmah poslije Sjeverne Koreje. Posljedice, o kojima se u bh. javnosti ne govori i koje nikada neće saopštiti nadležne insttucije,  je sve veća smrtnost ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija kaže da zbog zagađenog vazduha ovdje umire 10 000 ljudi godišnje, dok u BiH ovako istraživanje nikada nije rađeno. Iako alarmantnih informacija imamo i previše, naše vlasti ne rade ništa da se ovi problemi počnu rješavati. “Ne vodi se računa o tome i rezultat je takav kakav jeste-loš”, kaže na početku razgovora za Buku Martin Tais, stručnjak za kvalitet zraka i klimatske promjene i dodaje: “Mogu reći da udišemo dosta zagađen vazduh u većim gradovima BiH. Prije svega u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Kakanju, ali u u Banjaluci, iako ovdje nema odgovarajućih mjerenja. Svi ovi gradovi imaju određene klimatske probleme, odnosno imaju pojave temperaturnih inverzija u hladnijem dijelu godine. Po tom pitanju se posebno ističe Sarajevo jer grad je planinski, na nadmorskoj visino od preko 500 metara, sa velikom kotlinom gdje je zrak zagađen i to štetnim česticama prašine. Plitke inverzije ima i Banjaluka, kao i Zenica gdje veliki problem pored prašine predstavlja i sumpor dioksid. Isti problem ima i Tuzla, te gradovi sa termoelektranama Ugljevik, Kaknj i Gacko. U ovim gradovima je svake zime stanje alarmantno”.

Spomenuli ste situaciju u Banjaluci, gdje se od Banjaluci kvalitet zraka ponovo počeo mjeriti u julu ove godine, nakon pauze nešto više od godinu dana, kada građani uopšte nisu informisani o kvalitetu vazduha. Ali ipak se i golim okom moglo vidjeti da on nije zadovoljavajući.

Da, u Banjaluci iako brda nisu visoka prizemna inverzija je dosta jaka i sigurno je riječ o jakom zagađenju posebno u jutarnjim satima pa sve dok ne dođe sunce i donekle očisti vazduh, ali nikada u potpunosti. Mada smo ove zime, imali dosta sreće zbog klimatskih promjena, duvali su jugozapadni i južni vjetrovi i time pomogli da imamo dosta viši kvalite zraka. Ono što treba uraditi u Banjaluci je svakako nabaviti odgovarajuće mjerne stanice i početi mjeriti kvalitet zraka jer mislim da je, kao i u FBiH, to zakonska obaveza  i svakog grada i opštine u RS. Problem neizvještavanja je najopasniji po građane jer zdravlje nema cijenu.

 Banjaluka, foto BUKA

"Po dolasku u BiH ostao sam šokiran kada sam vidio od čega ovdje umire 10 000 ljudi godišnje…“, izjavio je nedavno u Sarajevu ambasador Švedske u BiH Anders Hagelberg, pozivajući se na podatke Svjetske zdravstvene organizacije o tome koliko ljudi ovdje umire od zgađenog vazduha. Umire li nas zaisto toliko?
Svjetska zdravstvena organizacija je radila istraživanje na osnovu nekih modela prema drugim gradovima, dok mi istraživanja nismo radili, tako da umiremo, ali ne znamo koliko nas zapravo umire od zagađenog vazduha. Da li je brojka 10, 15 ili više hiljada mi to ne znamo. I to je kod nas problem. Možda bi medicinski strušnjaci trebali ovo istražiti. Podataka ima dovoljno i mogla bi se ispitati povezanost zagađenja i smrtnih slučajeva.

Udisanje ovakav vazduh sigurno ostavlja posljedice

Naravno.  Gledali smo smo i najavljivali kada dolazi prašina preko 400 ili 500 mg/m3.  Tada se planiraju određene mjere i zabrane tipa ‘Ne izlazite iz kuća’. Ali od toga građani imaju slabu ili nikakvu korist jer su to palijativne mjere. To je kao kada vas boli zub, a vi uzmete nešto protiv bolova. Međutim kada  prestane dejstvo lijeka bol se opet vrati. Tako je i sa ovim mjerama. To nisu rješenja i samim tim ne doprinose boljem zdravlju građana. Pored specifišnog geografskog položaja pojedinih gradova  tu je ljudski faktor -individualna ložišta u kojima se spaljuju ugljen, drva, pa čak i gume. Problem su i stare termoelektrane i stari automobili. U BiH se nalazi automobilski otpad Evrope neki automobili i danas sagorijevaju lož ulje. S druge strane Evropa se u potpunosti riješila sumpor-dioksida, dok su prosječne vrijednosti prašine 40-50 mikrograma. Kod nas je sumpor-dioksid ogroman problem, a vrijednosti prašine se kreću i do 400 odnosno 600 mikrograma, u Banjaluci i drugim ravničarskim krajevima 300 mikrograma. Sve to zajedno ostavlja značajne posljedice na kvalitet vazduha, a potom i na zdravlje građana. Takođe u Zenici je problem Mital koji  pored sumpor dioksida i prašine ispušta i druge opasne zagađujuće komponente u zrak, što posebno eskalira  zimi kada se javlja i problem sagorijevanja uglja u ložištima, koji ima povećan sadržaj sumpora u sebi. Tuzla ima problem sa emisijama u zrak iz termoelektrane, a zimi također ima mnogo individualnih ložišta koja sagorijevaju ugalj, kao i većina gradova u našoj zemlji.

Termoelektrana u Tuzli godišnje izbaci oko 73 000 tone sumpor dioksida

Koja su rješenja?

Rješenja su dugoročni planovi za svaki grad.

Prije svega dugoročno treba zamijeniti korištenje uglja sa korištenjem plina. Naravno ne može se zabraniti ljudima da se griju na ugalj, te stoga treba subvencionisati cijenu plina u zimskim mjesecima da bi bio isti ili jeftiniji od uglja. I London je šezdesetih godina imao velikih problema sa zagađenim zrakom i riješio ga tako što je zabranio loženje uglja.

Takođe treba stimulisati ugradnju plina ugradnju plina u automobile i u gradski saobraćaj. Ubrzati saobraćaj kroz grad, praviti zaobilaznice.

Jedna od mjera u svijetu je i utopljavanje zgrada, da bi se izvršile uštede potrošnje energije-goriva. Ova mjera može smanjiti potrošnju energenata i do 40%, a samim ti i smanjiti i zagađivanje zraka uz donošenje finansijskih ušteda.

A riješenja za gradove sa termoelektranama i industrijom pored naprijed navedenog?

Primjerice rješenje za Zenicu bi bilo toplovod ili plinska centrala, jer Zenica ima jako loš ugalj u kome ima oko 5 posto sumpora.  

Bitno je napomenuti da termoelektrane više ne zagađuju okolinu prašinom, ali zato zagađuju sumpordioksidom  i riječ je o ogromnim količinama. Tako u Kaknju imamo godišnje izbacivanje oko 53 000 tona sumpor dioksida, u Tuzli 73 000 tona, a Ugljevik je nekada imao i preko 120 000 tona. Stoga nove termoelektrane koje se budu gradile kao zamjenske za ove stare moraju imati sisteme za odsumporavanje dimnih gasova i adekvatne filtere za odprašivanje. Kada bi se termoelektrana 8 u Tuzli napravila sa sistemom za odsumporavanje,  dosadašnja emisija sa 73 000 tona godišnje spala bi na 5 000 tona, a to je mnogo. To je ono što je efikasno.

Vide li nadležni ono što je efikasno, gledaju li oni u budućnost?

 Nažalost ne gledaju. Mnogo je studija urađeno i završile su u ladici. Evo Vlada RS i FBiH  hoće da povećaju izgradnju ternmoelektrana. Kako onda mislimo ući u Evropu, jer pred nama je zadatak da smanjujemo emisiju štetnog zagađenja. Međutim ako ostanu i ove stare btermoelektrane i ako nove budemo gradili samo da bi prodavali struju, a ne da bi ta struja ovdje otvarala nova radna mjesta, dobićemo situaciju kao sa drvnom industrijoom gdje umjesto gotovog proizvoda prodajemo balvane, trupce. Mi moramo, sada, dok imamo ove energije istu trošiti u industriju. Takođe moramo postaviti sebi i pitanje šta kada nestane uglja. To pitanje smo već sebi trebali postaviti i postepeno se okretati obnovljivim izvorima energije. To je neminovna budućnost.

Da li su do sada nadležne institucije barem u nekom segment ili gradu provele adekvatne dugoročne mjere?

Da, 70-tih godina kada je u Sarajevu uveden plin. Tada je generalni direktor Energoinvesta, Emerik Blum, pokrenuo inicijativu za riješavanje pitanja plinskog i vodovodnog sistema u Sarajevu. Oba su problema tada riješena, zašto onda ne bi mogla i sada.

To je inače najveća ikada provedena mjera na ovim prostorima. Sve ostalo studije i elaborati koji su urađeni završili su u raznoraznim ladicama. Ključno je i da se educiraju odgovorni ljudi, jer sutra će nam ljudi bježati iz  Sarajeva i Banjaluke, ne zbog posla, već zbog zagađenja. Sigurno će to učiniti svi oni koji budu imali priliku. I stranci će nam sve manje dolaziti zbog enormno visokih koncentracija opasnih čestica. Neki kažu, vi ste se Bosanci navikli, ali to nije tačno, na to se ne navikava. To je vrlo opasno po zdravlje.

Emerik Blum sa predsjednikom Jugoslavije Titom (desno do Tita) i stranom delegacijom za vrijeme posjete Energoinvestu

Više puta smo pomenuli i klimatske promjene. Koliko je po vama država BiH, a i sami njeni građani spremna da odgovori sasvim izvjesnim promjenama u pogledu ove problematike?

Zemlje Jugoistočne Evrope, među kojima i naša zemlja, sastale su se još 2008. godine. Napravili smo plan i projekat, kakav je uticaj klimatskih promjena i šta treba uraditi. Poslje konferencije napravljena je i studija, u kojoj je za svaku zemlju konkretno precizirano šta ona treba da uradi. Pretpostavljam da dalji slijed događaja znate- sve to kupi prašinu u nečijim ladicama.

Koliko je ovaj ignorantski odnos zapravo poguban?

Itekako, jer se na klimatke promjene treba adaptirati. Iznijeću vam samo jednu činjenicu. Mi imamo problem sa poplavama i sušama. Šta trebamo raditi? Praviti rezervoare vode.

Treba takođe razmišljati i o drugim poljoprivrednim kulturama. Za zemlje u razvoju, kakva je naša, razvijene zemlje daju sredstva za projekte adaptacije na klimatske promjene. Trebaju samo stručni ljudi sjesti, napisati valjan projekat i može se krenuti u jedan iznimno važan poduhvat. Ali nažlost nedostaju nam stručni ljudi i tu se opet vraćamo na važnost edukacije ljudi koji vode ovu državu i ključne institucije.

Riješenje je jako jednostavno.

Naravno. Klimatske promjene su tu. Ne možemo ih izbjeći i cijela suština je u tome da se prilagodimo, da izvučemo koristi od njih. A onaj ko se prvi prilagodi  taj će i profitirati.

 

Razgovarala: Tatjana Čalić (6yka.)

Stranica 1 od 77

S5 Box