Vijesti iz BiH
ponedjeljak, 29 Maj 2017 00:00

Kako je Federacija na koncesijama izgubila milijardu eura

Ocijeni...
(0 glasova)

branaSamo u budžet bh. entiteta Federacija Bosne i Hercegovine godišnje bi se moglo "slijevati" 100 miliona eura od koncesija, a primjerice 2014. godine ta stavka u budžetu iznosila je tek 800.000 eura. U drugom bh. entitetu - Republici Srpskoj, godišnje se od koncesija "uzme" i do 20 miliona eura. Istovremeno, umjesto da naplaćuju korištenje prirodnih i javnih dobara, vlasti se u istim iznosima zadužuju kod finansijskih institucija, i to po veoma nepovoljnim uvjetima, upozoravaju ekonomisti.

U Bosni i Hercegovini postoji 14 zakona i institucija za koncesije koje se finansiraju novcem građana. Komisiji za koncesije u Federaciji mandat je istekao 2012. godine, a na novi zakon se čeka već deset godina. U ovom entitetu sveukupno je dodijeljeno samo 11 koncesija.

Komisija na nivou Bosne i Hercegovine u 15 godina postojanja nije dobila niti jedan zahtjev od nadležnih ministarstva za dodjelu koncesija. S druge strane, revizorski izvještaji ukazuju da se ovoj instituciji daje godišnji budžet od gotovo pola miliona eura, od čega većina ide na plate i naknade zaposlenicima.

"Potpuno se slažem da je apsurdno imati komisiju i plaćati te troškove, a s druge strane nemati otvoren proces dodjele koncesije, pogotovo što ima puno tih stvari gdje je Bosna i Hercegovina mogla iskoristiti koncesije", kaže Milomir Amović, zamjenik predsjednika Komisije za koncesije Bosne i Hercegovine, koja je nadležna u slučaju kada se koncesiono dobro prostire na području Federacije i RS-a te na granicama država.
Stotine miliona eura iz Buškog blata

Napominje da ova komisija ne dodjeljuje koncesije, nego Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i nadležna ministarstva, što odobrava Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, dok Komisija djeluje kao regulatorno tijelo kako bi se osigurala transparentnost i spriječila korupcija.

"Praktično nismo imali nijedan zahtjev za zaključivanje bilo kakvih ugovora, niti jedno ministarstvo nije poslalo zahtjev za dodjelu koncesije", dodaje Amović.

Prema njegovim riječima, teško je reći koliki su gubici zbog toga, ali smatra da se radi o velikoj cifri.

"Mi, naprimjer, ne dajemo da se infrastruktura u Bosni i Hercegovini gradi koncesijama. Zašto ne dajemo da se koncesionim modelom finansira izgradnja autoputeva, zašto se tim modelom ne finansira modernizacija željeznica, aerodroma, luka? Gubimo time što prirodne resurse dajemo pod koncesije, dajemo rude, vode, energetski sektor, umjesto da gradimo infrastrukturu, to je za mene nešto što je nelogično. I država dosta gubi, za sve to dižemo i vraćamo kredite, nekada dosta nepovoljno, a to se sve u svijetu daje pod koncesiju."

Naprimjer, vodu iz Buškog blata, jedne od najveće vještačke vodene akumulacije u Evropi, najviše koristi hidroelektrana Orlovac, koja se nalazi u Hrvatskoj. Zaradu tokom posljednjih 20 godina Hrvatska elektroprivreda mjeri u iznosima od više stotina miliona eura, dok su općine naplatile iznose od jedva nekoliko desetaka miliona eura iako se jezero nalazi u Bosni i Hercegovini.

“Ima puno tih stvari gdje je Bosna i Hercegovina mogla da uzme za koncesije, kao što su neki turistički objekti u Hrvatskoj, energetski kapaciteti koje koriste susjedne države, Hrvatska i Srbija. Na taj način su se mogla prikupiti sredstva da se finansira Komisija. Ovako finansirati Komisiju a ne uposliti je za mene je suludo, nema opravdanja", kaže Amović.
Dodijeljeno 11 koncesionih ugovora

Na pitanje ko snosi odgovornost za to, odgovara: "U pitanju je i politika, i nedovoljno uređeni zakoni. S jedne strane imamo takvo zakonodavstvo gdje je većina stvari na entitetima, ali i u politici se ne može doći do nekog dogovora, pogotovo što se tiče infrastrukture, da se ide u neki zajednički nastup."

Sramota je da država gubi toliko novca, a s druge strane uzimaju se veliki krediti koje ko zna kako će vraćati, upozorava Željko Mirković, delegat Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u Domu naroda Parlamenta Federacije. On je od Komisije za koncesije Federacije tražio procjenu godišnjih sredstava koja su se mogla prikupiti od ovakvih ugovora.

"Od komisije sam dobio podatak da se radi o 200 miliona konvertavilnih maraka [100 miliona eura] godišnje, a Federacija se zadužuje isto toliko. U trenutnom budžetu čak ni nema te stavke, koncesije kao prihod, uopšte nije naznačeno."

Na pitanje zašto se korištenje javnih dobara ne naplaćuje, Mirković odgovara: "Očito je da su ti lobiji koji bi trebali plaćati koncesije toliko jaki da Vlada Federacije pod tim uticajem ne poduzima ništa. A Vlada, odnosno nadležna ministarstva su koncesori, prvo Vlada mora da odredi šta je koncesiono dobro, da bi onda Komisija za koncesije mogla provesti taj postupak i da se ta koncesija naplati."

Ilija Ćorić, zamjenik predsjednika Komisije za koncesije Federacije, kaže da je do sada u ovom entitetu dodijeljeno 11 koncesionih ugovora, i to sve, dodaje, na osnovu samoinicijativnih ponuda, a ne raspisanih tendera.

"Od dana donošenja Zakona do danas nijedno ministarstvo nije pokrenulo nijedan postupak dodjele koncesije, i pored stalnih upozorenja Komisije", rekao je on, dodajući da federalna Vlada pokreće postupak dodjele koncesije, nadležna ministarstva vode cijeli postupak, a Komisija daje određena odobrenja.
Zakon još na čekanju

"Na osnovu analize za oblasti: proizvodnje električne energije, benzinske stanice, telekomunikacije, korištenja šume i šumskog zemljišta, igre na sreću, ukupna godišnja koncesiona naknada bi mogla iznositi 135 miliona KM [67,5 miliona eura], a prema podacima koja raspolaže Komisija, u budžet Federacije uplaćeno je, naprimjer, 1,6 miliona KM [800.000 eura] za 2014. godinu. Dodamo li ovome predmete koncesija u putnom pojasu autoputeva i magistralnih puteve, kao što su trgovački centri, autoservisi, moteli, restorani i slično, primjenom Pravilnika o utvrđivanju naknada za koncesiju, po kojima godišnja koncesiona naknada iznosi najmanje 1,5 posto od ostvarenog prihoda, stičemo pravu sliku o financijskim iznosima", objašnjava Ćorić.

Osim ovoga, Vlada Federacije nadležna je za moguće koncesije u izgradnji ili korišenju autoputeva, magistralnih puteva i pripadajućih infrastrukturnih objakata, željezničkih pruga, plovnih kanala, luka i aerodroma, korištenje vodotoka i drugih voda na prostoru dva ili više kantona, izgradnju i korištenje hidroakumulacija na prostoru dva ili više kantona, izgradnju, korištenje i upravljanje cjevovodima za transport nafte i gasa i uskladištenje u cjevovodima i terminalima, putnički i teretni željeznički saobraćaj, prostore i objekte prirodnog i graditeljskog naslijeđa.

"Zbog nemogućnosti pribavljanja adekvatnih podataka, koncesione naknade nisu obračunate za ostale predmetne koncesije, a po procjenama, iznosila bi značajna finansijska sredstva", napominje Ćorić.

Dodaje da se legalizacija onih koji sada eksploatiraju bez ugovora može dogoditi ako se za to osigura ambijent i ako bude postojala volja za koncesione projekte. To predviđa i novi nacrt zakona, koji se već našao u Parlamentu. Na njega se čeka već deset godina. Vlada Federacije u augustu 2015. godine imenovala je interresornu radnu grupu za izradu nacrta zakona u roku od šest mjeseci. Međutim, kako to nije urađeno, Vlada je u aprilu 2016. godine raspustila grupu i utvrdila tekst nacrta zakona.

Tako se novim zakonom predviđa da se naknada za koncesiju raspoređuje u omjeru 20 posto u budžet Federacije, 30 posto u budžet kantona na kojem se dodjeljuje koncesija, a 50 posto u budžet općina i gradova. Za razliku od postojećeg zakona, novim se ukida stalna komisija za koncesije te se ona imenuje za svaki pojedini postupak dodjele koncesije.

Što se tiče drugog bh. entiteta, iz Komisije za koncesije RS-a, koja vodi registar dodijeljenih koncesija, navode da je do sada sklopljeno 259 takvih ugovora. Ipak, analitičar Adis Arapović upozorava na sivu zonu u kojoj je moguća korupcija prilikom sklapanja takvih ugovora, gdje se koncesija nedovoljno ili nikako ne naplaćuje.
Siva zona za moguću korupciju

"Vrlo neažurno i nekontrolirano i neodgovorno se raspolaže tim ugovorima, bezbroj je primjera gdje su date koncesije kompanijama, a zauzvrat se nije dobilo ono što se očekivalo i gdje čak nisu pokrenuti sudski postupci. U isto vrijeme cijeli taj koncesioni aparat košta, a na svakom nivou postoje agencije ili komisije koje se bave dodjeljivanjem, kontrolom ili osporavanjem koncesionih ugovora. To mnogo košta, a rezultat nije ni približan onome što bi trebalo biti."

Dodaje da na to sve dolazi i ustavna struktura koja omogućuje svakom nivou da raspolaže dobrim dijelom imovine i resursa.

"To znači da prirodni resursi bivaju u vlasništvu najnižeg nivoa vlasti, što je sporno. Nisu li svi građani Bosne i Hercegovine vlasnici svih rijeka, svih šuma? A onda je, naravno, politička elita podesila za svoj interes raspolaganje tim dobrima i na kraju svega nekolicina ljudi u nekoj komisiji ili ministarstvu odlučuje o dodjeli koncesionih ugovora za nešto što je opće dobro. To ne pripada samo sadašnjim nego i budućim generacijama i s time treba krajnje odgovorno postupati", smatra Arapović.

Naši sagovornici se slažu da su koncesije u Bosni i Hercegovini ogromna neiskorištena prilika. Ekonomisti upozoravaju da su istovremeno i velika siva zona za moguću korupciju. U svakom slučaju, zaključuju, građani su ti koji plaćaju "koncesioni aparat", koji ne radi onoliko koliko bi trebao, dok se istovremeno vlasti sve više zadužuju.

 

 Vedrana Maglajlija (Al Jazeera)

Procitano 138 puta

S5 Box