Vijesti iz BiH
četvrtak, 29 Novembar 2018 00:00

U planinama otkrili snagu kojom su pobijedili sve bolesti

Ocijeni...
(0 glasova)

planina2Savremeni život zbog ubrzanog tempa i prevelike količine stresa, polako uzima danak u ljudskom zdravlju. Predug boravak u zatvorenom prostoru, sjedilačke navike i nezdrav način ishrane uz dodatne poroke, ugrozio je zdravlje i život modernog čovjeka.

Zbog toga je sve veći broj onih koji se okreću prirodi i koriste svaku priliku da u njoj borave što duže. Nihad, Šefik i Samir su tri Krajišnika koja su već odavno spoznali vrijednost prirode i zbog toga su odlučno krenuli u borbu protiv negativnih navika okrenuvši se planinarenju i druženju sa pozitivnim ljudima.

Šefik Sadiković (53) predsjednik je planinarskog  društva Velika Kladuša, a ovim sportom koji je za njega isprva bio hobi, bavi se već desetak godina. Planinarenje mu je promijenilo ne samo život i navike, već i zdravstveno stanje koje nije bilo u najboljem redu.

“Iz rata sam izišao jako narušenog zdravlja. Imao sam strašnih problema sa centrom za ravnotežu i još nekih psihičkih smetnji. Odlaskom na planine i prirodu općenito, osjećam se puno bolje. Kad sam krenuo da se bavim planinarenjem onda sam tek vidio blagodati toga u smislu bolje kontrole sebe i to su mnogi primijetili. Moja mama je primijetila na meni promjene i ona mi savjetovala da češće idem u prirodu, tako da sam imao kompletnu podršku porodice u tome. Danas moja braća rade u Sloveniji, nikad se prije nisu uspinjala na planinu, a sada su gore jedni od aktivnijih planinara. Svi smo, faktički cijela porodica, planinari. To je jedna od najljepših prilika za druženje”, priča oduševljeni Sadiković.

 

Nihad Mujagić (55) nastavnik matematike prije nego se počeo baviti planinarenjem, aktivno je tenirao karate u kojem je postigao zavidno znanje i dobio crni pojas. Kroz karate je nekako došao u planinarenje, ali kaže da ispočetka to nije bilo planinarenje u pravom smislu te riječi, već neka vrsta filozofiranja kroz šetnju prirodom i laganim usponima na obližnja brda, a na kraju se jednostavno zaljubio u planine i počeo aktivno da se bavi tom vrstom sporta.

“Poznato je da ta atmosfera mira u šumi doprinosi tome da čovjek počne razmišljati o nekim stvarima koje nisu svakodnevne kao što je smisao i svrha života. Sve je počelo sa laganim šetnjama u prirodi. Moj kolega iz struke i ja smo šetali, čitali, razgovarali o tome i to je bilo redovno, a nekako istovremeno moj prijatelj Samir Kišmetović i ja smo studirali zajedno matematiku i fiziku. On je u to vrijeme aktivno planinario i ozbiljnije išao po planinama i vrhovima. Na njegov poziv učestvovao sam u usponu na Osječenicu u vrijeme zime i fizički za mene to nije bilo problem, ali nisam imao opremu, išao sam u hlačama. Bila je to čista avantura i moj prvi uspon”, prisjeća se Nihad svoga prvog kontakta sa planinarstvom.

Samir Kišmetović (45) je nastavnik matematike, fizike i profesor informatike u Bužimu, gdje živi sa porodicom. Aktivnim planinarstvom počeo se baviti 2010. godine, a prvi uspon imao je na planinu Bjelolasica u Republici Hrvatskoj. Planinarstvom se počeo baviti iz zdravstvenih razloga. Imao je problema sa jetrom i doktor mu je savjetovao da se više kreće u prirodi. On je taj savjet poslušao i ubrzo vidio njegove pozitivne efekte.

„Otišao sam na skijanje sa prijateljima i tako je sve počelo. Kada sam otkrio prve simptome bolesti jetre, doktor mi je savjetovao da se više krećem vazdušnim banjama, a to je upravo taj prostor kojeg mi koristimo u planinarenju, koji je bogat šumama i kisikom. I već za nekoliko mjeseci uspio sam popraviti to stanje sa jetrom. Drugi razlog bavljenja ovim je moja ljubav prema prirodi koju volim i uživam da boravim na otvorenom. S obzirom da radim u prosvjeti, znači moj svakodnevniw posao je vezan za zatvoreni prostor. Zbog toga svaki moj slobodni trenutak nastojim iskoristiti za boravak u prirodi. To mi dođe kao neka vrsta oduška od svakodnevnog stresa koji se nagomila tokom sedmice”, kaže Kišmetović.

 

Sva tri naša sagovornika ističu značaj i važnost što češćeg boravka u prirodi i zbog toga su pokrenuli inicijativu da se u osnovne i srednje škole Unsko-sanskog kantona uvede predmet “Planinarstvo” u cilju da se mladi pokušaju, barem na kratko, odvojiti od savremenih tehnologija i dugog sjedenja koje nije dobro za njihovo zdravlje.

„Mi smo u Velikoj Kladuši već osnovali planinarsku sekciju u jednoj srednjoj školi, u okviru čega smo vodili grupe od pedesetak učenika od kojih desetak posto njih odmah zavoli prirodu i planinarenje. Vrlo je bitno da kada vodimo nekog prvi put, da to bude uz neki lagani tempo, po lijepom vremenu kada je priroda lijepa, jer ako ljude odvedemo po ružnom vremenu i učinimo im to putovanje isuviše napornim, onda ih više niko neće natjerati da ponovo idu. Ljudi se bolje i kvalitetnije druže u planinarenju a to je danas vrlo značajno za omladinu. Lično sam svjedok tome a kao primjer mogu navesti organizaciju proslave moga pedesetog rođendana kojeg sam slavio na jednoj krajiškoj planini a preko društvenih mreža sam pozvao prijatelje iz cijelog regiona. Nisam očekivao da će ih doći niti pedesetak, a došlo ih je preko stotinu iz cijele BiH i zemalja regiona. To samo govori u prilog tome da se kroz planinarenje ostvaruju čvrsta i dugotrajna prijateljstva, a to nam danas najviše treba“, ističe Sadiković.

Zdravlje mladih je danas uveliko narušeno uslijed kontinuiranog sjedenja i nezdravog načina života. A tome uveliko doprinosi i manjak boravka na otvorenom, u prirodi i čistom planinskom zraku. Zbog toga je bitno izvući ih iz školskih klupa i odvesti u prirodu kako bi oni uvidjeli njenu vrijednost i spoznali značaj boravka u njoj.

“Dobro bi bilo da mlade pokušamo barem na trenutak ‘otrgnuti’ od savremene svakodnevice, od tih tehničkih aparata i uređaja o kojima su, nažalost, ovisni. Kada gledam našu djecu u osnovnim i srednjim školama, ta djeca gotovo da ne znaju hodati kako treba. Dolazi do deformacije kičme i vratne kičme zato što svako dijete u dobi između 11 i 15 godina provede minimalno nekih pet do šest sati uz tu tehnologiju. Kao prosvjetni radnik mogu kazati da se svakodnevno susrećem sa tim deformitetima kičme i vrata, a upravo iz ovih razloga koje sam naveo. I sam sam roditelj. Imam dva sina obojica su srednjoškolci. Trudim se i uvijek pokušavam da ih, u vrijeme kada su kod kuće i znam da će koristiti računar, koliko toliko odvojim od toga i izvedem u prirodu”, kaže Kišemtović.

 

Mlade danas nije lako privoljeti da izađu iz stanova i ostave tehnologiju oko koje se vrti skoro cijeli njihov život. Ali, uz pomoć ispravnih metoda i načina taj cilj nije nedostižan. Ključna stvar su grupni izleti i dobra atmosfera koja će mlade privući da se zainteresuju i sami organizuju izlaske u prirodu.

„Bitno je da ima dovoljan broj učenika i da postoji dobra atmosfera. Oni su onda nakon par odlazaka i uspona spremni da idu redovno. Već sam nekoliko puta vodio grupu učenika iz škole u kojoj radim i bili su oduševljeni. A jednoj učenici se taj naš izlazak u prirodu i uspon na obližnje brdo toliko svikao, da su mi roditelji kasnije pričali kako ih je stalno molila da idu šetati kroz prirodu. Dakle, bitno je mlade izvesti i praktično im pokazati vrijednost prirode, ubjeđen sam da će oni vrlo brzo i sami početi da praktikuju boravak na otvorenom, u šumi, prirodi i na planinama“, kaže Mujagić.

Osim što je dobro za mentalno, duhovno i fizičko zdravlje planinarenje, ističu naši sagovornici, može biti dobra prilika za neku vrstu selektivnog turizma u kojem se turistima mogu ponuditi jednodnevne i višednevne ture i izleti u prirodu i posjete nekim značajnijim bh planinama, kojih je naša zemlja prepuna.

„Prirodni turizam kroz planinarstvo je lako realizirati, jer mi planinari ionako usput kada putujemo prema nekoj planini, svratimo da obiđemo lokalne kulturno-historijske znamenitosti. Interesantno je to da je kultura boravka u prirodi, kada su zemlje Europske unije u pitanju, izuzetno visoka. Tamo ljudi svaki vikend koriste da izađu u prirodu. Zbog toga vjerujem da bi ta vrsta turizma privukla velik broj turista iz Europske unije“, kaže Kišmetović.

Bosanska krajina bogata svojim prirodnim ljepotama i bogatstvima, već decenijama stagnira i ne razvija se. Dok lokalne vlasti krivce za takvo stanje, uglavnom, vide u centru države, priroda čeka i poziva da se stavi u funkciju turističkog razvoja ovog dijela Bosne i Hercegovine.

 

Fahrudin Vojić (Al Jazeera)

Procitano 365 puta

S5 Box