Vijesti iz BiH
utorak, 05 Mart 2019 00:00

Drugi memorandum SANU: Upute za udar na BiH

Ocijeni...
(0 glasova)

bihSrbija nikad nije odustala od projekta velike Srbije, a za to sada ima svog čovjeka u državnom vrhu BiH.

Postojanje pa i sadržaj dokumenta Drugi memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (Memorandum 2), koji je nastao još 2011. godine nisu nikakva tajna. Naprotiv, nakon što je vrlo brzo procurio u javnost, dokument koji je svojevrsni orjentir za djelovanje članova Vlade Republike Srbije, ali i zvaničnika Republike Srpske, detaljno je analiziran i „pročitan“ kao državotvorna strategija za nastavak projekta velike Srbije i njegovu finalizaciju u miru. Mnogi elementi su se u vremenu od njegovog nastanka pokazali besmislenim i neprovodivim, pa u BiH nažalost nije shvaćen dovoljno ozbiljno. Jer, značajan broj uputstava prepoznali smo u praksi političkih odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini i ponašanju političara iz RS.

Na ovaj dokument nedavno je podsjetio Bogić Bogićević javno istaknuvši, kao opasan državni problem, sveopću jalovost probosanske intelektualne elite u BiH koja nema nikakav odgovor na velikosrpsku strategiju. Memorandum 2 sada više nego ikad dobija na značaju zbog proste činjenice što je njegov glavni provoditelj za Bosnu, Milorad Dodik, danas član Predsjedništva BiH gdje će koristiti svaku priliku da realizira upute „oca nacije“ o tome „kako u miru dobiti ono što su Srbi izgubili u ratovima“, jer “srpski porazi nisu konačni“ kako je pisao Ćosić. Dakle, možemo očekivati da ćemo u Predsjedništvu BiH svakodnevno prisustvovati nekom taktičkom manevru Milorada Dodika sukladno ovom dokumentu, od opstrukcije NATO puta, određivanja trase kružne auto-ceste što povezuje BiH i Srbiju pa do manipulacija u oba doma Parlamenta BiH gdje SNSD i HDZ BiH imaju veliku mogućnost uticaja na odluke.
Trasa autoputa, hidroelektrane...

Recimo, jedan od najsvježijih primjera Dodikovog ponašanja u skladu sa Memorandumom 2 jeste njegovo insistiranje na trasi auto-puta koji će kružno povezivati BiH i Srbiju. Od srpskih saobraćajnih eksperata, bilo je vidljivo forsiranje trasa koje bi što više išle kroz RS što je razumljivo sa lokal-interesnog aspekta, ali i sa strateškog. Također, indikativno je i Dodikovo ponašanje u vezi sa načinom raščišćavanja vlasništva nad HE na Drini, gdje on redovno zastupa interes Srbije. Također, najnovije planove za gradnju tri nove hidroelektrane na Drini on nastoji predstaviti kao stvar koja se tiče samo Srbije i RS. A sve je to u skladu sa odredbom iz Memoranduma 2 koja glasi: „Neophodno je RS i Srbiju uvezivati infrastrukturno i ekonomski a posebno čvrstu saradnju treba ostvariti kroz izgradnju komunikacija i hidro i termoelektrana“. Odnosno, Dodik od prvog dana mandata sa pozicije Predsjedništva radi po planu SANU.

Nedavni sastanak entitetskih i državnog ministra komunikacija sa Dodikom bio je tek prvi pa svakako ne odlučujući sastanak na tu temu. No, indikativno je da su partneri iz RS progurali trasu koja u svakom slučaju pokriva pravac tzv. „koridora kroz Posavinu“ i kroz Brčko što je u smislu teritorijalnog kontinuiteta „ahilova peta“ RS-a, a veza tom trasom sa Beogradom je nulti prioritet Banjaluke. Isto tako, južni dio cestovne kružnice po toj varijanti trase išao bi kroz istočnu Bosnu, bez obzira što je struka rekla da je ta trasa ekonomski neisplativa zbog zanemarljivih potreba stanovništva, industrije i malog prometa vozila. Izgleda da je važniji cilj (od ekonomske isplativosti) povezivanje istočnog dijela RS sa Srbijom. Posebno pitanje je način finansiranja puta za šta je zainteresirana Turska. Da li će se raditi o kreditu (koliko povoljnom?) ili turskoj investiciji, a zatim koncesiji još nije jasno. Upravo u toj nejasnoći krije se opasnost da dođe do povezivanja RS i Srbije o trošku i na štetu BiH, što bi bio strateški dobitak velikosrpskih planera. A ovo nije i jedini zadatak iz Memoranduma 2 na kojem Dodik aktivno radi.
Eskalacija negiranja BiH, genocida...

Kao i prvi Memorandum SANU iz 1986. godine i ovaj drugi je nastao iz glave prvenstveno Dobrice Ćosića, zatim Ljubomira Tadića i nekoliko kooautora iz SANU bosanskog porijekla. Tretira se kao nezvanični dokument za internu upotrebu u Vladi Srbije sa naznakom za „čitanje bez daljeg rasturanja“. Ovaj status „nezvaničnosti“ je stari pravno-politički trik srbijanskih vlasti koji primjenjuju kada nešto žele provesti nelegalnim sredstvima, a pri tome zaštititi zvanične organe od odgovornosti, ako dokument proizvede pravne posljedice (istu funkciju imale su tzv. paravojne jedinice za čije zločine u ratu država Srbija „nije bila odgovorna“).

Među najočiglednijim akcijama trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH jeste neprestano negiranje BiH kao države, njene perspektivnosti i održivosti. U Memorandumu 2 uputa glasi: "Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom.“ Također, u dokumentu stoji i: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija.“

Sjetimo li se opstrukcija pri donošenju Zakona o JMB građana jasno je da se tu radilo o ometanju zakona koji nije bio „pretnja za RS“, ali jeste prilika da se fingira situacija kako se u Parlamentu BiH baš ništa ne može dogovoriti. Osim toga, u političkoj praksi Milorada Dodika je bezbroj izjava kao npr: "Šta vi (Bošnjaci, op.a.) imate od toga što ne date da se odvojimo? Ovo nije zajednička država, svi smo njeni zarobljenici i BiH ništa ne vrijedi“. Ili... „BiH je za Srbe moranje, a ne opredeljenje, a ni to nije konačno“. Sada, kad je Dodik praktično šef države, ovakve izjave su vrlo problematične kako sa moralne, logičke i mentalne strane, tako i sa pravne. Jer, Visoki predstavnik je u prošlosti i za mnogo manje antidejtonske poruke smjenjivao članove Predsjedništva. Tako da je pitanje – da li Dodik sada zna da za ovakav vokabular neće biti kažnjen i da li je to prećutni stav međunarodne zajednice o BiH?
„Zaobilaziti BiH !“

Memorandum 2 dalje savjetuje: „Političari i državni funkcioneri Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati sastanke sa političarima iz RS-a po protokolu definisanom za međudržavne susrete. (...) Visoki funkcioneri RS-a i ostali građani bi tokom boravka u inostranstvu trebali izbegavati ambasade, konzulate i predstavništva BiH. Ukoliko im zatreba konzularna pomoć, onda bi se trebali obratiti DKP-ima Srbije bez obzira što formalno ne poseduju državljanstvo Srbije“. I upravo je Dodik taj koji nikada nije u međunarodnim posjetama Rusiji kontaktirao Ambasadu BiH pa čak ni prilikom posljednje kad je već bio član Predsjedništva BiH. Također, godinama svjedočimo praksi posjeta predsjednika i visokih političara Srbije gradovima u BiH (RS) bez znanja i kontakta sa državnim organima BiH, a kojima je najčešće domaćim bio sadašnji član Predsjedništva. Biće zanimljivo vidjeti kako će ovakve posjete Dodik primati sada iz svoje nove pozicije u Sarajevu.

Što se tiče negiranja genocida, vidljiva je bila Dodikova preobrazba od priznavanja srpskih zločina do ekstremnog negatora genocida. Štaviše, ljetos je od Narodne skupštine RS tražio i proveo da se Izvještaj Vlade RS o genocidu u Srebrenici (iz 2004.) poništi, a nedavno je potaknuo i formiranje međunarodne komisije za „ponovno utvrđivanje istine o događajima u Srebrenici čime se zapravo poništavaju i presude i već utvrđene činjenice tj. relativizira i negira genocid, mijenja suština događaja do karikaturalnosti.

„Srebrenički zločin bio je dogovorena tragedija s namjerom sotonizacije Srba. RS nikada nije niti će osporavati zločine koje su počinili pojedini Srbi, ali želimo nepristrano utvrditi istinu i o stradanju srpskog naroda. Podržat ćemo formiranje nove međunarodne nepristrane komisije koja će istraživati sve zločine bez obzira na nacionalnost žrtve“, izjavio je Dodik, a sve to je sasvim u skladu sa memorandumskim uputstvom o tome kako „... umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju“. U ovom posljednjem dijelu stava prepoznajemo izvor montiranih procesa koje je Srbija pokušala povesti protiv Ejupa Ganića i Jovana Divjaka preko Interpola i stranih sudova te protiv nekoliko bivših pripadnika ARBiH koji su se zatekli na teritoriji Srbije i bili hapšeni zbog izmišljenih zločina.
Međunarodna zajednica i lobiranje

Posebno poglavlje posvećeno je međunarodnoj zajednici. Kaže se: „Posebnu pažnju treba usmeriti prema zemljama koje nemaju čvrst stav po pitanju tzv. jedinstvene BiH i kojima je svejedno kakav će biti rasplet događaja u BiH. Ukoliko bi se ove zemlje lobiranjem ili na drugi način privolele na stav o podeli, onda bi broj i uticaj zemalja naklonjenih tzv. jedinstvenoj BiH bio u manjini“. Vezano uz ovo podsjećamo na zapaženi vrlo kooperativni stav Dodika prilikom nedavne posjete sva tri člana Predsjedništva BiH Briselu koji tamo nije pravilno shvaćen kao njegov pokušaj amortiziranja negativnih naboja prema RS-u u većini članica EU. Podaci o lobiranju u korist RS, a protiv suvereniteta BiH ukazuju da su milioni dolara uloženi u realizaciju samo ovog uputstva o odnosu prema međunarodnoj zajednici.

S druge strane, njegovo arogantno ponašanje i prostački riječnik osjetili su gotovo svi šefovi OHR-a. Bivšu američku ambasadoricu Cormack optužio je da je ona "lično lažno informisala Washington o situaciji u BiH" i da je „dokazani neprijatelj Srba i RS-a", a svi se sjećamo i skandaloznog izbjegavanja rukovanja s ambasadoricom u Jasenovcu. Osim prema njoj, nije birao riječi ni za Paddyja Ashdowna kao ni za aktuelnog Visokog predstavnika Valentina Inzka za koje je rekao da je „simpatizer nacističkih zločina, protuha, lažljivac, smutljivac, međunarodni klovn, isprazni faktor u BiH..." Sve je to ponovo u skladu sa savjetom iz Memoranduma 2: „Odnos prema njima načelno ne bi trebao biti zasnovan na aroganciji i sukobima, ali u zavisnosti od datih okolnosti biti spreman i na takav način ophođenja.“

Dok je Dodik predstavljao isključivo RS, štetu od takvog ponašanja trpio je on lično i manji entitet, ali takvo ponašanje sa sadašnje pozicije značilo bi kompromitaciju države BiH i političku štetu po sve u njoj. Šefik Džaferović, Željko Komšić i drugi akteri državne vlasti moraju imati spreman odgovor, ali bar zasad oni se čine inferiornim u odnosu na Dodika !?
Gušenje drugog mišljenja

Poznato je da u RS danas skoro i ne postoji opozicija. Čak je i SDS upao u putanju SNSD-a, a što je posljedica često brutalnog gušenja mišljenja drugačijeg od onog koje diktira zvanična vlast. Tradicionalno teška etiketa nacionalnog izdajstva namijenjena je svima koji odstupaju od tog pravca. I to je uređeno Memorandumom 2 čak i u sferi sporta: „Onim Srbima iz RS-a koji eventualno budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili reprezentacije BiH jasno staviti do znanja da time izdaju srpstvo i svrstavaju se u red srpskih izdajnika. Ukoliko nastave sa takvim aktivnostima, primeniti druge mere kako bi se obeshrabrili.“ Na političkom polju Dodik je najčešće napadao uspječne ministre u Vijeću ministara BiH, Mektića, Šarovića i Crnatka (SDS) za kojeg nije štedio uvreda. O šefu bh. diplomatije je govorio da je "periferna ličnost", "nedorastao", "skorojević", "prolazna karikatura u političkom životu", "turbo izdajnik"… Za odlazeće ministre iz Koalicije za promjene ovo možda i nije više posebno bitno, ali je bilo pokazna vježba Dodikove dosljedne primjene Memoranduma 2 te vjerovatni model ponašanja ubuduće.
Muslimani i sve srpsko

„Treba izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to Srbi koji su izdali veru pradedova i prihvatiti islam“, kaže se dalje u dokumentu. Ponašajući se po ovoj direktivi Dodik je npr. u izjavi o zahtjevu za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije rekao: „Ovaj akt mržnje muslimana prema Srbima uopšte pokazuje da žele postići dva cilja: desetine miliona nekakve odštete, a drugi je da se ukine RS“. Također, i sam Bakir Izetbegović je označen kao „nekadašnji Srbin koji bježi od svog porijekla“.

Kada je upravo Izetbegović nedavno pokrenuo inicijativu da se izmjeni naziv entiteta RS dodavanjem imena i ostala dva konstitutivna naroda, Dodikova reakcija bila burna. Zaprijetio je otcjepljenjem RS od BiH, a zapravo je branio odrednicu iz Memoranduma 2 koja kaže: „Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. (...) “Maksimalno izbegavati upotrebu termina - Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u Srbiji“. I tako dalje...

Objavljivanje sadržaja Drugog memoranduma SANU iz 2011. godine i njegovo raščlanjivanje te potvrđivanje u političkoj praksi Srbije i Republike Srpske ukazalo je na najmanje tri problema Bosne i Hercegovine. Prvi je da Srbija u svojoj državotvornoj strategiji nikad nije odustala od projekta Velike Srbije, drugi je da u tom pothvatu sada ima svog čovjeka u samom državnom vrhu BiH, a treći je da intelektualne elite probosanske orjentacije ni danas nemaju nikakav, a kamo li suvisli odgovor na prijetnju, niti nacionalni projekt opstanka i razvoja bh. društva.

Mnogo faktora će uticati na to koliko i kako će Milorad Dodik moći u Predsjedništvu BiH provoditi velikosrpsku politiku. Svakako će svakodnevno imati priliku za to. Komšić i Džaferović mogu formalno svaki sporni potez odbiti ili preglasati, ali tako se ostvaruje samo blokada i stagnacija ovog organa što je opet dobitak za Dodika i prosrpsku politiku. Bosni i Hercegovini je za opstanak i afirmaciju potrebno mnogo više od obuzdavanja velikodržavnih politika u oba doma Parlamenta BiH i državnim ministarstvima. Stoga je posljednji momenat da se neshvatljivo pasivna i apatična probosanska intelektualna elita probudi, mobilizira i kreira „bh. memorandum“ o tome kako ova zemlja može sačuvati u miru sve što je izborila u ratu i na međunarodnom političkom planu. A za početak je neophodno najprije definirati koje su to političke snage zainteresirane za opstanak BiH. Jer, neprijatelji ove zemlje nisu samo srpski i hrvatski nacionalisti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Procitano 268 puta

S5 Box