Vijesti iz BiH
četvrtak, 09 Maj 2019 00:00

Početak ´druge agresije´koji treba pamtiti da bi se naučile lekcije

Ocijeni...
(0 glasova)

mostar3Deveti maj u Mostaru nije običan dan. Pored konotacija koje se za njega vežu drugdje, u Mostaru ovaj datum podsjeti na 1993. godinu i početak sukoba Armije RBiH i HVO-a, početak "druge agresije" i prave drame za njegove građane koji su kasnije ubijani, protjerivani, zatvarani u logore...
Emiru Hajdaroviću, predsjedniku Udruženja logoraša Mostara, 9. maj bio je početak golgote i kako kaže, kad god ga se prisjeti, obuzme ga jeza.

"U ranim jutarnjim satima je počela grmljavina iz svog oružja koje je u svom posjedu imao HVO i nije trebalo dugo da shvatim da je počela agresija koja je nakon 25 godina napokon i kroz sudski epilog Haškog tribunala dobila svoje pravo ime UZP. Taj 9. maj je početak patnji velikog broja stanovnika Mostara koji su Bosnu i Hercegovinu doživljavali kao jedinstvenu, nedjeljivu i državu svih naroda i narodnosti koji u njoj žive. Niko nije mogao zamisliti koliko okrutnosti i neljudskosti će donijeti velikom broju ljudi koji će u tom danu i danima poslije toga završiti u kazamatima tzv. Herceg-Bosne i koji će mjesecima u neizvjesnosti čekati slobodu", prisjetio se Hajdarović.

Svakodnevna maltretiranja, odvođenja na prve linije, pogibije logoraša, premlaćivanja, izgladnjivanja i sve što bolestan um može da zamisli, nastavlja on, bili su logoraška svakodnevnica.

Datum koji podsjeća na jad, tugu i strah

"To što su prošli logoraši logora HRHB od 9. maja 1993. pa do 19. marta 1994. će historija zapisati kao zločin protiv čovječnosti i generacijama koje dolaze služiti kao primjer koliko zla jedna suluda ideja čistih etničkih prostora može donijeti. Taj datum podsjeća me na jad, tugu i strah u očima logoraša, glad, žeđ i želju za slobodom, kao i na pitanje 'da li sam ja sljedeći na redu'. S tim bi logoraš zanoćio i pitanje je uvijek bilo da li bi se probudio", kazao je Emir Hajdarović.

Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a BiH, kaže kako je vrijeme je da, 26 godina kasnije, govoreći o 9. maju 1993. godine u Mostaru, počnemo govoriti o nadi, o budućnosti, o životu...

"Pri tome ne mislim da treba zaboraviti bijele čaršafe. Pri tome ne mislim da treba zaboraviti progone i palež. Pri tome ne mislim da treba zaboraviti ogromnu količinu mržnje koja je tada vladala gradom i sijala smrt. Treba sve pamtiti, ali pamtiti da bismo naučili lekcije za budućnost, a ne da bismo održavali strane podjela i rata u miru. Vrijeme je da se svi suočimo s tim i takvim 9. majem i zagledamo u budućnost", kazao je Đulić.

To se desilo, nastavlja on i kaže kako je strašna mrlja na licu grada, ali ako je svi uočimo i priznamo kao takvu možemo naprijed.

Vrijeme je da kultura mira zamijeni kulturu rata

"Vrijeme je da ovdje o svim spornim pitanjima počne dijalog, da počne kultura dijaloga koja će nas uvesti u kulturu mira te učiniti otklon od kulture rata koju živimo. To nije nimalo lako, ali je neophodno. Za to u ovom vremenu, kažu, treba hrabrosti, a ja pak mislim da biti čovjek nije hrabrost. Pa, budimo ljudi", zaključio je Đulić.

Novinar i analitičar Amir Kadribegović smatra kako se preklapanje historijskih suprotnosti spojenih u taj 9. maj čini i nevjerovatnim i nadrealnim, ali nažalost očigledno mogućim.

"Zbog toga mislim da je nemoguće taj dan posmatrati samo iz percepcije tog vremena iz prostog razloga jer je proizveo takve posljedice, bukvalno žestoke tektonske poremećaje društvenih prilika koje su na direktan način utjecali na ukupan ishod svih dešavanja u BiH. Nisam siguran da je generacija kojoj pripadam toga dana u punom obimu mogla shvatiti poruke koje su odaslane, međutim, poražavajuće je da i brojne druge generacije decenijama poslije imaju u svom okruženju svakodnevno podsjećanje na taj 9. maj. Posljedice koje su nastupile nakon tog kobnog dana 1993. godine nažalost osjećamo i danas, 26 godina poslije. Paradoksalno, ali bitno je napomenuti da se takav jedan anticivilizacijski čin desio u srcu Evrope samo nekih pola godine prije uspostavljanja Evropske unije u ovom formatu u kakvom i danas funkcionira", zaključio je Kadribegović.

Ipak je to Dan pobjede nad fašizmom

Tarik Tanović zatekao se 9. maja 1993. godine u zgradi "Vranica" u Mostaru, u komandi 4. korpusa Armije RBiH. Kaže nam kako se na taj datum, posebno u Mostaru, obilježavaju vrlo slični, ali s druge strane i vrlo različiti događaji.

"Nekada je to bio lijep majski dan, barem za mene, sve do 9. maja 1993. godine. Poslije toliko godina, razmišljajući o 9. maju, prva asocijacija mi je budućnost. Mislim da budućnost možemo zajedno izgraditi, kako bi naredne generacije ovaj dan doživljavale u vedrom duhu. Budućnost mora biti izgrađena na istini, a mora biti proizvod dogovora. Istina je, nažalost, vrlo često nedokučiva. Bez obzira na takvu njenu prirodu, istinu treba iskazivati, a kao najvažniji zadatak zapisivati. Dogovor je dokučiv. Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope upravo slave dogovore. Dogovorima gradimo bolju budućnost, ne dajmo da nas istina udaljava", kazao je Tanović.

(klix.ba)

Procitano 277 puta

S5 Box