Vijesti iz BiH
subota, 25 Maj 2019 00:00

Eksploziv u temeljima multikulturne Bosne i Hercegovine

Ocijeni...
(0 glasova)

sarajevo1„Ode Mevludin, dođe Milorad. Ode Selim, dođe Vera. Ode Hajrudin, dođe Vlastimir. Ode Edina, dođe Kristina“, napisala je zastupnica Samra Ćosović-Hajdarević na svom Facebook profilu ostrvivši se na smjenu policijskog komesara i direktora nekih javnih poduzeća u Kantonu Sarajevo.

Da bi čitaocima bilo jasnije - zastupnica pripada Stranci demokratske akcije, najjačoj stranci među Bošnjacima, dok je poslije Općih izbora u oktobru prošle godine vlast u Kantonu formirala grupacija lijevih i narodnjačkih stranaka ostavivši SDA u opoziciji. Nova vlast je smijenila kadrove SDA i imenovala nove ljude.

Nije u ovoj priči nebitno da je okvirni budžet najbogatijeg kantona u BiH oko milijardu maraka. To je bio povod da zastupnica reagira na društvenim mrežama. S obzirom na prirodu njenog stava i ulogu koju obnaša reakcije su bile mlake, pojedinačne, uglavnom vaninstitucionalne.
Odgovornost za javni nastup

Građanka Samra Ćosović-Hajdarević ima pravo na mišljenje. To pravo joj, prema zakonima ove zemlje niko ne smije osporavati. Ali zastupnica Samra Ćosović-Hajdarević ima i odgovornost za javni istup, pa makar on bio i na ličnom profilu neke od društvenih mreža. Zastupnica mora uzeti u obzir da njena podignuta ili spuštena ruka na skupštinskom zasjedanju može bitno uticati na kvalitet života i obim prava građana Kantona Sarajevo.

To bi trebalo da joj izoštri reflekse kad o bilo čemu govori ili piše u javnosti. I upravo stoga, njen FB status u diskriminatorski položaj dovodi nebošnjake vrlo je opasan ukoliko prođe bez posljedica, a pogotovo ako bude ignoriran ili potcijenjen. Zastupnica nije osporavala njihovu stručnost, kreativnost, sposobnost, sporno joj je ime.

Sličnim napadima svjedočili smo i ranije kada su iz istih pobuda prozivani predsjednik Naše stranke Predrag Kojović, profesori Nenad Veličković i Marko Vešović, novinarka Borka Rudić i novinar Vuk Bačanović.
Ima li elemenata za pravno procesuiranje?

Osuda i političko sankcioniranje je jedini pravi odgovor na neskriveni šovinizam koji zastupnica promovira. Još se u BiH nisu stišale reakcije na njen ksenofobni istup povodom najave održavanja Parade ponosa najesen u Sarajevu. Napisala je tada da želi da se „takvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva“, te „da idu negdje drugo i prave sebi grad i državu, zakone i svoja prava koje im niko neće osporavati“.

Sve drugo, osim osude, predstavlja saučesništvo, relativiziranje i intelektualno pres..avanje, jer se ovakav istup ne može tretirati u domenu verbalnog delikta. Da li ima elemenata za pravno procesuiranje, a postoji sumnja u kršenje Zakona o zabrani diskriminacije, uprkos ukaljanom obrazu pravosuđa, procjenu treba ostaviti tužilaštvima i sudovima.

Stranka iz koje zastupnica dolazi još nije reagirala. Sudeći prema dosadašnjoj praksi i neće. A trebala bi. Zbog svoje državotvorne politike kojom se toliko diči, zbog građana ove zemlje koji zavise od te njene politike, pa na kraju i zbog Čede, Liljane, Smiljane, Ivice i drugih članova te stranke sličnog imena i tradicije kao i prozvani. Svođenje ovog incidenta na ljudsko pravo da zastupnica iskaže svoje stav je neoprostivo bježanje od suočavanja s odgovornošću. Dugotrajno ćutanje moglo bi se razumijevati kao podrška. Ništa manje nije odgovorna ni Skupština Kantona koja bi morala staviti na dnevni red raspravu o ovom slučaju i donijeti odgovarajuće mjere.
Istina ima dva kraja

Zastupnica u pojašnjenju svog statusa kaže da je samo rekla istinu, da je neosnovano etiketiraju fašistom i da je „majka nije rodila da ćuti“. Istina ima dva kraja. Tačno je da su svi novoimenovani koje zastupnica imenom navodi nebošnjaci. Ali svi smijenjeni su Bošnjaci. Statistike u posljednjih dvadesetak godina bjelodano dokazuju da se u promilima broje nebošnjaci na rukovodećim funkcijama u Kantonu Sarajevo. A zastupnici to očigledno ne smeta.

Činjenica je da Srba, Hrvata i ostalih u Sarajevu ima procentualno malo, ali upravo to bi trebao biti razlog za senzibilnost pri izboru rukovodećih ljudi u javnim firmama. Dakako, prednost bi trebali imati kvalificirani i u poslu dokazani.

A što se ćutanja tiče, gluposti je bezuslovno uvijek dobro prećutati.

U prvim reakcijama na pisanje zastupnice ima elemenata poziva na linč, neprimjerenih komentara na račun njenog poštivanja pravila o odijevanju muslimanki (zastupnica nosi hidžab, maramu koja prekriva glavu od čela do vrata ispod potiljka), dovođenja ovog njenog stava u vezu s mjesecom posta ramazanom, posprdnog tretiranja njene odluke da u braku prihvati model ponašanja koji odobri njen suprug. Ništa od navedenog nema veze sa njenom pozicijom koju obavlja i ne smije biti predmetom izrugivanja.

Hudnica, ludača, antropološki nedovršena kreatura i druga oslovljavanja umanjuju u reakcijama na društvenim mrežama njenu odgovornost. Nije to zastupnica rekla u neznanju, ona savršeno zna šta i zašto to radi.
Ubijanje perspektive povratnika

Najopasnija posljedica izostale institucionalne reakcije na ovakav stav je odustajanje od Kralja Tvrtka, dinastije Kotromanića, kraljice Katarine, Mehmed-paše Sokolovića, Deklaracije Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, brojnih ličnosti iz bliže povijesti države Bosne i Hercegovine, odustajanje od Platforme Predsjedništva BiH s proljeća 1992. kada su definirani ciljevi borbe protiv agresivne politike susjeda, karakter tadašnje Armije Republike Bosne i Hercegovine i Bosna i Hercegovina kao državni okvir za ravnopravne narode i građane. Istina, od te Platforme se počelo odustajati već ratnih godina.

Ipak, odreći se dometa ovih povijesnih ličnosti, dokumenata i događaja značilo bi staviti eksploziv u temelje multikulturne Bosne i Hercegovine kao jedinstvenog primjera u Evropi. Time se daje za pravo onima koji žele da država BiH ustanovljena na takvim principima prestane postojati.

Svako ime koje je izgovorila ili napisala zastupnica ubilo je po jednu perspektivu Bošnjaka-povratnika, koje SDA pretenduje da unisono predstavlja u Republici Srpskoj i na prostorima gdje su Hrvati većina.
Klica mržnje je posijana

Narod koji je pretrpio genocid krajem prošlog vijeka ne smije mržnjom odgovoriti na mržnju kojoj je bio izložen. Pogotovo ne prema onima koji su s njim bili i u vremenu stradanja.

Ovakve pozive, poput zastupničinog, imali smo priliku slušati i gledati u proljeće 1992. i u nekoliko godina kasnije od političara koji su karijere završili u haškim sudnicama i zatvorima širom Evrope. Posljedice su bili zločini, Keraterm, Trnopolje, Batković, Dretelj, Heliodrom, grobnice u Tomašici, u Podrinju.

Neiživljenih vojskovođa, kvazipatriota, ima uvijek i na njih treba upozoriti na vrijeme. Toleriranje ovakvih stavova neminovno će dovesti do toga da žrtve neće biti samo nebošnjaci, nego i Bošnjaci koji se ne daju utrpati u ovu ideološku matricu.

Klica mržnje je posijana. Bez adekvatne reakcije kroz institucije, jasnijeg i prodornijeg glasa javnosti protiv ovakve politike sve ide u pogrešnom smjeru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Benjamin Butković (Al Jazeera)

Procitano 281 puta

S5 Box