Vijesti iz BiH
ponedjeljak, 27 Maj 2019 00:00

Škola čiji maturanti imaju zagarantovan i dobro plaćen posao

Ocijeni...
(0 glasova)

cromexNemanja Mitrović ide u drugi razred Mašinske škole u Prijedoru, smjer varilac. Zatičemo ga u dobro opremljenom kabinetu za praktičnu nastavu, gdje zajedno sa kolegama iz razreda i uz nadzor profesora izrađuje metalni okvir za police.

“Volim ovaj posao i interesuje me, a i zanat varioca je trenutno najtraženiji i dobro je plaćen”, kaže Nemanja, ostavljajući za trenutak aparat za zavarivanje kako bi odgovorio na naše pitanje zašto je izabrao baš ovo zanimanje.

Pored prakse u školi, Nemanja dva dana tokom sedmice ima praktičnu nastavu u prijedorskoj metalnoj industriji.

“Jedan dan u školi, jedan u privredi, to se pokazalo kao dobra kombinacija, jer ono što ne može privreda da ponudi, može škola i obrnuto”, kaže profesor praktične nastave Rajko Šušnica.

Objašnjava nam da u kabinetu u kojem se nalazimo učenici imaju mogućnost da vare svim postupcima koji postoje, te da, zahvaljujući donacijama, imaju sav materijal, zaštitnu opremu i ventilaciju. Učenici su, kaže, zainteresovani i vole svoje zanimanje.

Klupe na kojima sjede u hodniku škole, učenici su sami napravili na praktičnoj nastavi, a sada sebi prave i police na kojima će držati zaštitnu opremu koju koriste prilikom varenja.

U radionici koja je smještena nešto dalje od škole, u industrijskoj zoni, takođe se izvodi praktična nastava.

Tamo upoznajemo Bojanu Petrović i Valentinu Pejić, koje idu u drugi razred, smjer tehničar za obradu drveta, i upravo izvode završne radove na jednoj stolici. Bojanin tata se bavi izradom kuhinja, pa je zbog toga izabrala ovaj smjer, kaže ona, a njena drugarica Valentina dodaje da obje poslije srednje škole planiraju upisati fakultet za dizajn namještaja.

Do radionice nas vodi koordinator praktične nastave Mile Vajkić, čiji je posao da povezuje privredu i školu.

Kada škola pravi plan upisa učenika u prvi razred, Vajkić obiđe sva preduzeća u Prijedoru kako bi plan upisa uskladili sa potrebama privrede za radnom snagom. Tako su, na primjer, zbog velike potražnje za zanatskim smjerovima prošle godine upisana dva odjeljenja umesto jednog, a na inicijativu privrede uveden je i novi smjer – obrađivač metala rezanjem. Među deficitarnim zanimanjima trenutno su varilac, tehničari CNC tehnologija i tehničari drveta, nabraja Vajkić.

Učenici trenutno imaju praktičnu nastavu u više od 30 preduzeća, gdje za svoj rad dobijaju i određenu nadoknadu. “To do sada nije bilo definisano zakonom, ali su preduzeća ipak nalazila način da učenike nagrade za njihov rad”, objašnjava nam on i dodaje da je zakonom koji je stupio na snagu u maju prošle godine definisana mogućnost dualnog obrazovanja, a u izradi je i pravilnika o izvođenju praktične nastave u privredi, kojim će se ovo pitanje konačno regulisati.

"Oni su naš najveći ponos, naša najveća snaga"

Sa Vajkićem obilazimo i dvije firme u kojima učenici Mašinske škole imaju praksu i gdje su neki od njih dobili i posao.

U firmi Edna Metalworking na praksi je osam učenika iz Mašinske škole. U razgovoru sa direktoricom Medinom Rahman saznajemo da je firma specijalizovani za proizvodnju stanica za grijanje, koje se izvoze na njemačko tržište. Trenutno zapošljavaju 30 radnika mašinske struke.

“Imamo dobru saradnju sa Mašinskom školom i gradom Prijedorom. Imamo 8 učenika na praksi i kad završe svima će biti ponuđeno radno mjesto”, kaže Rahman.

Firma Cromex d.o.o. takođe sarađuje sa Mašinskom školom.

“Najbolje učenike, po preporuci profesora, pozivamo da dođu kod nas na obuku koja traje 6 mjeseci. Mi smo vlastitim sredstvima opremili kabinet gdje ih profesori obučavaju i onda ti učenici, ukoliko imaju želju, ostanu da rade kod nas”, kaže Alma Ćirkić, marketing menadžer u kompaniji Cromex.

Upoznaje nas sa bivšom učenicom Mašinske škole Amelom Kararić, koja je sada zaposlena u ovoj kompaniji.

“Tokom školovanja, u četvrtom razredu, dobili smo priliku da dođemo ovdje na obuku, smjer mašinski tehničar. Nas par koji smo se najbolje pokazali dobili smo stalno zaposlenje”, kaže Amela, koja u Cromexu radi više od dvije godine.

Njen posao uključuje izradu nacrta za proizvodnju i programiranje lasera, a njeni nacrti bili su osnova i za izradu najpopularnijeg proizvoda ove kompanije – prvog bosanskohercegovačkog mopeda, koji se izvozi na inostrano tržište.

Njen školski drug Željko Kečan, sada takođe zaposlen u Cromexu, radio je na konstruisanju novog proizvoda ove firme - javnog WC-a izrađenog od inoksa.

“Radim već dvije godine, počeo sam raditi odmah poslije mature. Tu smo imali obuku u programu Solidworks i nakon te obuke je nas nekoliko drugara iz mašinske škole ostalo da radi. Prošli smo kroz sve dijelove proizvodnje, od mašina do kontruisanja na računarima, projektovanja i slično. Uz puno truda, rada i volje, ovo su rezultati”, kaže Kečan, sa ponosom pokazujući na proizvode izložene u dvorištu firme.

“U ovoj firmi sam se izgradio kao čovjek i u poslovnom smislu. Sve što nisam naučio u školi, naučio sam ovdje uz rad, nadam se da ću još dugo ostati u ovoj firmi i da će biti još uspješnih projekata”, kaže Željko.

“Oni su naš najveći ponos, naša najveća snaga”, kaže Amela Ćirkić iz Cromexa za šest učenika Mašinske škole koji su nakon mature ostali raditi u ovoj firmi.

Sve je veće interesovanje za zanatskim zanimanjima

Svakodnevno slušamo o visokoj stopi nezaposlenosti mladih u BiH, o mladim ljudima koji ne uspijevaju da pronađu posao jer znanja koja su stekli tokom školovanja ne odgovaraju potrebama savremenog tržišta rada. Mašinska škola odlučila je tome stati ukraj i omogućiti svojim učenicima, ne samo da u školi steknu znanja koja su danas tražena, već i da odmah po završetku škole dobiju priliku za zaposlenje.

Sve je počelo davne 2008. godine, kada je na inicijativu lokalnih firmi koje se bave preradom drveta, u saradnji sa Mašinskom školom, uveden smjer tehničar za obradu drveta, priča nam Milena Gnjatović Simatović iz prijedorske razvojene agencije PREDA, koja je odigrala ključnu ulogu u povezivanju Mašinske škole sa lokalnim firmama i obezbjeđivanju sredstava za nabavku opreme neophodne za izvođenje praktične nastave. Tada je uz pomoć donatorskih sredstava opremljena radionica za ručnu obradu drveta.

“Mašinska škola opremila je svoje kabinete najsavremenijom opremom za rad u školama, tako da kada djeca odu na praksu u preduzeća nema razlike između onoga što su radili u školi i što se radi u privredi”, priča nam direktorica škole Dijana Šobot, dok obilazimo kabinete u kojima se nalaze najsavremenije CNC mašine, 3D printer, kompjuteri i druga moderna oprema.

Oprema je nabavljena uz pomoć donatorskih sredstava vlade Švajcarske i drugih donatora, a čak su i same firme opremale kabinete mašinama koje koriste u svojoj proizvodnji i pružale učenicima obuku za rad na njima.

Ali ništa im nije došlo servirano na tacni. Direktorica ističe zalaganje osoblja škole koje je svoje slobodno vrijeme posvećivalo realizaciji ovih aktivnosti.

“Veliki broj zaposlenih u školi potrošili su dosta svog slobodnog vremena, i subotom i nedeljom, kako bi se sve aktivnosti realizovale na vrijeme i kako bismo mi dobili tu opremu. U mnogim projektima smo morali učestvovati svojim radom, ali nam nije bilo teško jer smo željeli učiniti nešto za učenike i za svoju školu.”

Cilj je da učenik, kada pođe iz škole, ponese znanja koja će koristiti i njemu i budućem poslodavcu, kaže Šobot, kako se ne bi desilo da kada učenik završi školu i zaposli se, poslodavac kaže „nisu ga u školi ništa naučili“. “Sve ove aktivnosti traže puno našeg zalaganja, ali na kraju krajeva, mi smo prosvjetni radnici, a svaki odgovoran prosvjetni radnik će dati sve od sebe da naši učenici imaju nastavu i znanja koja će im sutra biti od koristi”.

Obzirom da do sada nije postojao pravilnik o izvođenju praktične nastave u privredi, preduzeća nisu bila obavezna da prime učenike, ali Mašinska škola je uspijevala da smjesti sve učenike na praksu, kaže Šobot.

Gradska uprava obezbjeđuje po 5 stipendija za varioce po godini, a kroz projekte je obezbijeđeno još šest stipendija, tako da gotovo pola odjeljenja ima stipendiju, što za učenike predstavlja dodatnu motivaciju, priča nam dalje Šobot. “Takođe, škola organizuje i stručne posjete preduzećima i u drugim gradovima, gdje djeca mogu nešto novo da saznaju,” navodi ona.

Saradnja sa privredom rezultirala je sve većim interesovanje za upis u Mašinsku školu. Prošle godine su zbog velikog broja zahtjeva za upis, umjesto jednog odjeljenja zanatske struke upisali dva.

“Mi nemamo problem sa brojem učenika za prvi razred, jer ta djeca znaju da će imati priliku da rade. Evo sad šest učenika ide na praksu u MIP (Metalna industrija Prijedor, op.aut.) i oni su im ponudili da ostanu da rade. Oni koji ne odu studirati većinom ostanu da rade u preduzećima u kojima su imali praktičnu nastavu”, kaže Šobot.

“Prvi put se desilo da je veći broj djece bio zainteresovan za zanatska zanimanja nego za druge srednje škole, što je do sada bilo nevjerovatno, a što ukazuje na potpunu promjenu trenda”, kaže Milena Gnjatović Simatović iz razvojne agencije PREDA, navodeći da su škole kojima je agencija pomogla da opreme kabinete i povežu se sa privredom dobile primat. Pored Mašinske škole, Agencija na sličan način sarađuju i sa Elektrotehničkom, Poljoprivredno-prehrambenom i Ekonomskom školom.

Godinama se govori o potrebi da se obrazovni sistem u našoj zemlji uskladi sa potrebama privrede, kako bi se mladi ljudi školovali za zanimanja za kojima postoji potražnja na tržišta rada, i kako bi se zaustavila hiperprodukcija kadrova koji završavaju na birou za zapošljavanje. U posljednje vrijeme priča o reformi obrazovanja dobija konkretnije obrise, ali Mašinska škola iz Prijedora nije čekala da institucije provedu spore reformske procese, već je sama napravila pionirske korake, uspostavila saradnju sa lokalnim firmama, prilagodila nastavu njihovim potrebama i svojim učenicima tamo obezbijedila praksu, a nakon mature i zaposlenje.

 

Milica Plavšić (6yka.com)

Procitano 330 puta

S5 Box