Vijesti iz BiH
srijeda, 06 Novembar 2019 00:00

Kupreška galama i odlazak živih mrtvaca

Ocijeni...
(0 glasova)

dodikcovic1Ranije nekada, na početku priče o iseljavanjima i minusima u crkvenim knjigama koje koliko-toliko broje ljude u Bosni i Hercegovini, hrvatski su dužnosnici pokušavali umanjiti broj iseljenih. Tako su neki od njih, valjda dok se nije uskladila strategija, govorili kako je riječ o preuveličavanjima.

Govorilo se o naručenim pričama koje su trebale zastrašiti, pa o tome da se svi jednako iseljavaju da bi danas, najglasnije kad šute, potvrđivali kako se broj Hrvata u Bosni i Hercegovini smanjuje zbog trbuha i kruha. I ne samo zbog toga – gladni su ljudi reda i mira, logičnih pravila i odgovornosti na svim stranama.

Danas te priče postaju sve glasnije i sve se jednostavnije traži krivac za takvo stanje. A krivac je država, nasađena na pogrešne vrijednosti, u kojem je život bez predznaka jednako težak kao i s predznakom. Osim ako se on ne piše vrlo velikim slovom. Krivci su i oni koji su društvo učinili takvim da je dobro samo njima i da se to dobro ne može promijeniti u nečiju drugu korist.

Uhljebljena djeca Čovića i Krišto

Na to je, otprilike, pokušao upozoriti Vladislav Berić kad je na 25. obljetnicu oslobođenja Kupresa prekinuo govor generala Hrvatskog vijeća obrane Stanka Sopte i rekao kako se zasluge pripisuju pogrešnima. General je, prilično nespretno, u polupraznoj dvorani, rekao kako se obraća mrtvima. "Želim pozdraviti vas, poginuli hrvatski branitelji", počeo je svoj govor Sopta, a onda je odgovor dobio od živih.

"Potomstvo mi je u Njemačkoj, a djeca Borjane Krišto i Dragana Čovića su se sva uhljebila! Gdje su moja djeca?! Ušao sam prvi na Kupres sa specijalnom livanjskom policijom... Ranjen sam. Koga hvališ?! Ja sam ranjen i mrtve ovdje previjao i gledao, a nisu ni Borjana ni Čović, koji ne daju mome djetetu živjeti!", zagalamio je Berić i tako zaledio one koji su mislili odraditi još jednu obljetnicu i okupljanje zapisano u njihovim folklorima.

Berić je vojnički galamio pred generalom i visokim dužnosnicima, koji svakako nisu očekivali da će progovoriti živi mrtvaci i ponovno povući priču o krivcima zašto je ovdje toliko loše da – pokazalo je to ozbiljno istraživanje – sve više ljudi želi otići. Među njima je, ma koliko se netko trudio rasporediti bijeg zbog dvojnog državljanstva s Hrvatskom, najviše Hrvata.
Prešućivanje, klimanje i odmahivanje

Mnogi će reći kako je Berić preslik naših buntovnika koji samo žale zašto njihovi sinovi nisu uhljebljeni. No, bivši vojnik, koji kaže kako vojnici nisu htjeli ući u dvoranu upravo zbog prvih redova, rekao je kako su njegova djeca otišla jer on nije blizak sa strankom. A kako nije blizak, tako nema ni "hljeba".

Tako smo dočekali da je netko zagalamio o onome što Bosnu u Hercegovinu godinama muči i što ju je dovelo tu gdje jest – da posla nema ako niste bliski i ako niste spremni za poslove vraćati ljubav zaokruživanjem na glasačkim listićima i raspodjelom proračunske stavke. I nije to pravilo vezano samo za one iz prvog kupreškog reda na obljetnici. Pravilo je to koje nije zapisano i o kojem se šuti jer, uz zaokruživanje pred svim predznacima, ide i prešućivanje, klimanje glavom i odmahivanje.

Stoga je Berićeva galama, koju u medijski izoliranom području ne bi nitko ni vidio da se novoformirana televizija znala snaći, još glasnija. Nitko nije očekivao da će na "svetom mjestu", tijekom "svete govorancije" o prošlosti, netko progovoriti o sadašnjosti.
Bolno koračanje kroz poluživot

Pokušao je branitelj reći ono što muči tisuće ljudi u ovoj zemlji, s bilo koje strane da gledaju stvarnost. Istina je da se do posla ne može doći ako se nije podoban, rodbinski vezan i ako se ne pristane na neugodan i bolan položaj tijela za koračanje kroz poluživot.

S druge strane, otkrila je vojnikova galama i ono s čim se vodeća stranka u Hrvata u Bosni i Hercegovini godinama bori, a to je nemogućnost da se obuzda područje Livanjskog kantona (10) – Hercegbosanske županije. Područje je to koje je oduvijek zanemarivano i koje je, nakon što je živnulo poslije rata, opet počelo tonuti, a Kuprešaci, Livnjaci i Duvnjaci, koje su mnogi hvalili kad je bilo priča o junaštvu, zanemareni su.

Danas gotovo prazna područja mjesta su u kojima su sigurni samo oni koji su se uspjeli zadužiti kod stranke te privatnici koji se bore s nametima i manjkom radnika koji ne žele biti roblje. S druge strane, Čovićeva stranka bori se godinama s neskladom i neposlušnošću u tim krajevima, pa upućeniji kažu da središnjica ne može ništa dijelu stranke u tom kraju. To je očito i u pokušaju formiranja kantonalne vlasti, gdje, zbog strukture stanovništva, ne bi trebalo biti problema.
Kako je Dodik okrenuo Čovićevu priču

No, stranka ne uspijeva formirati vlast zbog unutarnjih previranja, pa se čeka da se podobniji u stranci probiju do vodećih fotelja, dok im neke druge struje to ne daju. Naravno, sve zbog fotelja, a ne zbog živih mrtvaca, čiji životi odlaze preko granice.

Kupres je, ta "povijesna zaravan", na čemu je drhteći Sopta inzistirao tijekom govora, čini se, pao u galami. S druge strane, u tom kantonu Drvar je pao bez riječi. Naime, iako je Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine najavila proslavu oslobođenja tog mjesta, Čovićev koalicijski partner Milorad Dodik okrenuo je priču.

HDZBiH je medijima koji su se usudili pitati rekao kako nije ni bilo govora o proslavi te da ona nije otkazana, a onda se pokušala ublažiti vijest o glasnim govorima Dodika i Aleksandra Vučića iz Drvara, s kojeg je, između redaka, poručeno kako HDZBiH tu nikad ništa više neće slaviti. A HDZBiH je šutio, baš kao što je zašutio u Kupresu, čekajući da još jedan val koji je poljuljao stranačku barku ne prođe.
Krv se suši na zanemarenoj zemlji

Naime, baš kao i u slučaju nezadovoljstva i bačenih boca nakon kraha "Aluminija", i kupreška galama ostat će zabilježena kao neviđeni slučaj u odnosu stranke i naroda. Nitko još nije galamio na hrvatske dužnosnike tijekom jedne proslave, akademije, skupa ili nekog drugog okupljanja.

Ostat će stoga Livnjak Vladislav Berić upisan kao prvi galamdžija, ali će njegova galama malo toga promijeniti. Stranka Dragana Čovića, koji je dobivao boce, i Borjane Krišto, koja je u rodnom Livnu dobivala kamenje, nastavit će djelovati onako kako u ovakvom sustavu jedna stranka jedino može i djelovati. Djeca čiji roditelji nisu bliski stranci, a koji ne misle da je pražnjenje mozgova na fakultetima i klimanje na praksama životno pravilo, odlazit će da se nikad ne vrate.

Krv koju je Berić prolijevao ostat će se sušiti u zanemarenoj zemlji, koju će poklopiti veliki planovi onih iz prvih redova. Samo što u tim planovima nema onih koji nisu htjeli ući u dvoranu, niti imaju veze za živim mrtvacima prepuštenim samima sebi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Berislav Jurič (Al Jazeera)

Procitano 153 puta

S5 Box