Print this page
utorak, 26 Novembar 2019 00:00

Ima li BiH rješenje za demografsku kataklizmu sela

Ocijeni...
(0 glasova)

traktor5„Svake godine sve nas je manje i manje. Prošle godine teško, ove nikako. Pet dana tražio sam dva čovjeka da mi pomognu oko silaže. Ovo je sada već nemoguća misija, ne znam ko će ove farmerske poslove raditi iduće godine, koliko će nas se uopće baviti ovim poslom i koliko će nas uopće biti ovdje na selu“, kaže Fajko Malovčić iz Okreča kod Sanskog Mosta, električar po struci, poljoprivrednik –mljekar po poslu, politički općinski vijećnik SDP-a.

Malovčić voli svoje selo i ljude, kad progovori to je dobroćudni manifest lokal-patriotizma, a kako voli zapjevati (rođak je folk pjevača Kemala Malovčića) ne bi nas iznenadilo da smo čuli i ruralnu himnu „Selo moje ljepše od Pariza“.

Neraskidiva veza

No, iz Malovčićevih riječi progovara istina o neraskidivoj vezi između sela i grada u kome prvi uvijek izvuče deblji kraj i demografskoj katastrofi kojoj svjedočimo posljednju deceniju u kojoj ništa bolje ne prolazi ni „drugi partner“, pogotovo ako je riječ o manjim bh gradovima.

Na Okreču je prije rata bilo 200 domaćinstava, a danas jedva 50. Malovčić kaže da je prije 10 godina ovdje bilo 42 mljekara koji su prodavali mlijeko kompaniji Meggle, a danas tek njih trojica. Pitanje je kada će im se mljekara „zahvaliti“.

„Moji šurjaci u susjednom selu Lukavice prodaju farmu sa oko 40 krava i namjeravaju vani. Meni je sada prvi komšija hodža, a nekada je do džamije bilo još desetak punih kuća“, opisuje pustoš svog sela.

Okreč još „dobro stoji“ u usporedbi sa oko 500 sela u BiH koja su sablasno prazna, a u 1.486 njih živi manje od 10 stanovnika.

Statistika je itekako varljiva, pa tako po popisu iz 2013.godine Okreč ima više stanovnika nego 1991. godine (1.208 naprema 1.104), baš kao što statistika i dalje tvrdi da u BiH 60 posto stanovništva živi na selu, po čemu je naša zemlja jedna od najruralnijih u Evropi, dok začelje drže Crna Gora, Finska i Irska.

No, da selo odumire, to je nesporna činjenica, jer popis iz 2013. nabrojao je više od 300 potpuno praznih sela. Statističari navode kako je u posljednjih nekoliko godina oko 100.000 ljudi iz cijele BiH naselilo 20-tak većih gradova. Agorafobija (strah od otvorenih prostora) bh. sela dobija kataklizmičke razmjere.

Jeziva ljepota napuštenih predjela

Braco Kovačević, profesor sa Banjalučkog univerziteta, u studiji „Poljoprivredno stanovništvo u Bosni i Hercegovini“ koja je objavljena kao dio publikacije „Demografske i etničke promjene u Bosni i Hercegovini“ u izdanju Akademije nauka i umjetnosti BiH zaključuje da sela u BiH nestaju te da bh. društvo postaje „gerijatrijsko“.

Osim sela opustjeli su i manji gradovi, konstatira Kovačević. Prijeratni podaci kažu da je u BiH bilo u poljoprivredi 21 posto radno aktivnog stanovništva, što je u tadašnjem BDP-u iznosilo 14 posto. Danas poljoprivreda u BDP-u sudjeluje sa svega 8 posto.

Demograf i statističar Hasan Zolić godinama upozorava na izumiranje sela.

„Kamo god da krenete, sela su nam prazna, imate takvo stanje kod Zenice, Travnika, u istočnoj Bosni, u istočnoj Hercegovini. Kuće i sela su prazni potpuno, a ima sela u kojima živi po jedna starac ili starica. U selu je stoljećima bila viša stopa nataliteta nego u gradu. Jer da bi ljudi opstali na selu morali su imati radnu snagu, a to znači da su morali imati dosta djece, posebno muške. Sada je ta slika drastično promijenjena“, ističe on.

Stručnjaci predviđaju da će BiH u narednih 30 godina ostati bez 700.000 stanovnika, te da će za 80 godina naša zemlja imati manje od dva miliona ljudi.

U Unsko-sanskom kantonu za dvije godine i 10 mjeseci 39.000 punoljetnih građana je u policijskim upravama izvadilo uvjerenja o nekažnjavanju kao dokument koji je neophodan za ulaznu vizu u evropske zemlje. Ovoj brojci treba dodati i djecu, pa je ona za nepune tri godine oko 50.000, a najvećim dijelom se radi o seoskom stanovništvu.

Pusta sela postaju nijemi svjedoci tragedije ovih krajeva koja je počela ratnim razaranjima 1992. i nastavlja se pomorom seoskog življa. Na koju god stranu svijeta kroz BiH krenete dočeka vas jeziva ljepota napuštenih predjela.

Tek pokoji đuturum na pragu

U selima Ivica i Skrti kod Bugojna, tek je pokoja kuća naseljena, a prije rata u njima je živjelo ukupno oko 70 domaćinstava. Selo Kratina kod Viteza je prazno. U bugojanskom selu Planinica, gdje je prije rata živjelo 50 porodica, prema podacima od prošle godine žive četiri stanovnika, a ništa bolje nije ni u susjednom Jazveniku.

U kupreškom selu Ravno prije rata bilo je 300, a danas svega dva učenika. U ovom selu bez budućnosti proteklih 15 godina rodilo se četvero djece, a umrlo više od 40 starosjedilaca.

U selima oko Sokoca prava pustoš - u pet sela živi manje od 50 ljudi, a među njima samo jedno dijete. Žive bez trgovine, apoteke, ni škola im ne treba. U Vukovićima, u dejtonskoj općini Dobretići, tek pokoji stanovnik, a u Prisiki samo jedan, Anto Bendra. U Zvjerini kod Bileće isto. U trebinjskim i ljubinjskim selima u kojima se nekada ispod petero djece nije računalo da imaš porodicu i gdje su najsiromašniji ljudi imali barem 50 brava i par volova, nema ni volova ni ljudi. Tek pokoja vatra i dim iz kuća i poneki đuturum (starac) na pragu.

Napušten je i Johovac kod Doboja, tek nekoliko staraca među srušenim kućama, a prije rata je ovdje živjelo 1.800 ljudi. U općini Istočni Drvar koja broji svega 109 stanovnika i svi žive u tri sela, Srnetica je potpuno napuštena, a šaka ostalih živi u Potocima i Uvali.

Na opštini Trnovo je 12 praznih sela, Gacko ih ima 10 kao i Rogatica, Foča osam, Teslić šest, Bileća, Pale, Ribnik, Rudo i Šipovo "svega" po pet. U opštini Drinić kod Bosanskog Petrovca, u tzv. urbanom dijelu, živi 348 stanovnika, a ostalih 19 ljudi smješteni su u dva preostala sela Bunari i Klenovac.

U Višegradu je po popisu iz 2013. bilo 30 potpuno napuštenih sela, u Kalinoviku 29, Trebinju 23, Novom Goraždu 19…

Demografska drama regiona

Vladimir Usorac, predsednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača - mljekara RS izjavio je da u bh. selima ne živi više od 45 posto ukupnog stanovništva BiH, a za državu koja bi trebala da se oslanja na agrar, u selima i na zemlji bi trebalo da živi 70 posto ljudi.

"Bavim se proizvodnjom, obrađujem 200 hektara zemlje, a nema radnika, nemate koga naći da vam sije, nema ko raditi sa traktorom", ponavlja Usorac riječi krajiškog mljekara sa početka ove priče.

Nabraja sela u RS koja zjape prazna, sa kućama zaraslim u višegodišnji korov. Smatra kako gradske sredine "usisavaju" seljake jer tamo imaju sve za život, a na selima baš ništa. Demograf Stevo Pašalić smatra kako procesi urbanizacije gutaju bh. sela, a seoskom stanovništvu ništa se ne nudi da ostanu, pa je takav proces neminovnost.

On ističe kako bi se morao poboljšati kvalitet života na selu kroz savremenu infrastrukturu koju imaju urbana područja-internet, domovi zdravlja ili ambulante, škole, putevi, struja, voda možda bi barem djelimično zaustavili proces napuštanja seoskih imanja.

Demograf Aleksandar Majić ističe kako negativni prirodni prirast te odricanje od bh državljanstva dodatno pogoršavaju demografsku katastrofu u cijeloj BiH. Demografsko pustošenje sela itekako je u vezi sa stopom nataliteta koja je u BiH najniža u Evropi, od 1,3 djece po ženi.

Alanna Armitage, direktorica Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju, nedavno je na skupu u našoj zemlji naglasila dramu demografskih kretanja u ovom regionu.

"Sve se manje ljudi odlučuje na to da imaju veći broj djece ili djecu uopšte. Moramo reći da je stopa nataliteta u BiH najniža u Evropi, imamo brojku od 1,3 djece po ženi. Također, imamo veliki problem što se mladi ljudi odlučuju da pronalaze prilike u drugim zemljama. Manje djece i veće iseljenje znači da stanovništvo u jugoistočnoj Evropi postaje sve manje i starije", kazala je Armitage.

Tomaš Sobotka, voditelj istraživačkog tima Instituta za demografiju u Beču naglašava kako je pad demografske mase u ovom dijelu Evrope neviđen.

"Ovo je područje gdje dolazi do velikog smanjenja i starenja stanovništva i to se dešava iz dva razloga. Prvi je stopa fertiliteta koja je ovdje izuzetno niska. Drugi je taj što se mladi ljudi odlučuju iseliti, emigrirati iz zemlje kako bi pronašli zaposlenje i osnovali svoju porodicu u drugim zemljama”, rekao je Sobotka.

Država u pokušaju

Unija za održivi povratak i integracije u BiH objavila je nedavno pokretanje projekta »BH SELO« kako bi se smanjili odlasci bh građana. Projekat je usmjeren na promociju ruralnog turizma kroz izgradnju kapaciteta i promociju seoskih domaćinstava u BiH. Prema riječima predsjednice Unije Mirhunise Komarice projekat će biti realiziran na području: Doboja, Ključa, Hadžića, Foče Ustikoline, Trebinja, Tešnja, Goražda i Modriče.

Po njenim riječima, oni koji budu uključeni u ovaj projekt iz navedenih gradova i općina će po prvi put, zajedno s lokalnim vlastima, turističkim zajednicama i drugim akterima koji se obave tim pitanjem krenuti sa organiziranim modelom u cilju promocije lokalnih zajednica. Zamišljeno je da to bude organizovaniji oblik bavljenja ruralnim turizmom, kroz edukacije osoba iz seoskih domaćinstva po EU standardima.

Projekt nudi mogućnost pokretanja vlastitog biznisa kroz ruralni i agroturizam, od koga će koristi imati i lokalna zajednica. Sličan pokus projekat sa Švicarskom ambasadom pod nazivom »Zajedno učinimo život boljim« uspješno je proveden na području Kulen Vakufa, Čapljine i Lukavca.

Nedavno je Vlada USK donijela odluku da se za svako treće i naredno rođeno dijete isplaćuje pojedinačna naknada u visini od 1.000 KM kao vid državne stimulacije i podrška natalitetu.

Država je malo ili ništa učinila na usporavanju iseljavanja, tvrdi makroekonomista Faruk Hadžić i taj dugogodišnji nerad preskupo plaćamo.

"Ako treba mijenjati poreske zakone, idemo ih mijenjati. Previše gubimo već sada novca zato što nam ljudi odlaze. Koliko smo samo izgubili PDV-a, doprinosa i poreza jer ti ljudi više ne žive i ne troše ovdje? Bolje je stimulativno smanjiti poreze i doprinose, pa eventualno imati neki minus u kratkom roku, ali zadržati ljude, nego održavati ovaj sistem radi finansiranja budžetskog aparata, zbog kojeg ljudi većinski i odlaze. Pare možemo nadoknaditi, ali ko će nadoknaditi ljude?", pita Hadžić.

U Sloveniji država nudi 45.000 eura čovjeku koji ostaje na zemlji i riješi da se bavi poljoprivredom. U Srbiji, u kojoj je 1.200 sela napušteno a u 150.000 kuća niko ne živi, razmišljaju da mlade ljude vrate na selo dodjelom 25-50 hektara državnog zemljišta sa jednim jedinim uslovom-da se zemlja obrađuje.

Vlasti u Španiji i tamošnje banke nude na prodaju sela po bagatelnim cijenama kako bi potaknuli ekonomiju. U BiH konstitutivna vlast se uglavnom o sebi zabavila: za njih su slovenački, srbijanski pa i primjer sa Iberijskog poluotoka- »španska sela«.

 

Midhad Dedić (Al Jazeera)

Procitano 611 puta