Vijesti iz BiH
ponedjeljak, 13 April 2020 00:00

Zašto kredit MMF-a nije trebalo prihvatiti

Ocijeni...
(0 glasova)

motelskiputbihPostoji mnogo razloga koji me navode na stav da kredit Međunarodnog monetarnog fonda za brzu pomoć od 330 miliona eura nije trebalo prihvatiti.

Prvi je jer je kredit koji treba vratiti u krizi za koju se niko ne usuđuje procijeniti koliko će trajati.

Drugi je jer javnost ne zna pod kojim je uvjetima kredit odobren i nepoznanica je ko će ga vraćati. Zvuči čudnim ovo pitanje, ali pojasnit ću. Hoće li ga vraćati država iz svojih neplaniranih, provizornih budžeta u koje trpamo sve što na državne račune legne i krpimo rupe gdje zatreba ili će to raditi oni koji novac od kredita dobiju i koriste. Ako je prvi scenarij, onda će teret pasti na pleća onih koji ni cvonjka od ove pomoći neće vidjeti. A sve su prilike da je tako, jer da je drugačije, ne bi se trojica lidera tako žestoko borila da dobiju što veći dio kreditnog kolača “za svoje”.

Treće je da javnost ne zna, a to tek treba utvrditi, prema kojim će se kriterijima novac dijeliti. Jesu li parametri bili zdravstveni, politički, ekonomski, stranački, privatni,... U tom kontekstu pitanje bez odgovora, bar meni je, zašto Brčko Distrikt nije bio dio aranžmana, nego su se trojica lidera solidarno obavezali da ukupno 1 posto kredita pripadne ovom ustavno-pravnom aranžmanu države Bosne i Hercegovine. Nismo kredit još ni dobili, a oni kao da dijele sadaku. A Brčko je arbitražnom odlukom proglašeno kondominijumom pod suverenitetom države Bosne i Hercegovine koji ima vlastitu multietničku upravu. Dakle, nije političko pastorče, nego sastavni dio ove zemlje.

Pijačarska rasprava

Četvrto je što sumnjam u dobre namjere MMF-a i svjetskih finansijskih institucija, jer ćemo očito, poslije duga za kredit u drugim apanažama otplaćivati ovu njihovu širokogrudu ponudu. Ne zaboravimo da su već davno bacilli oko na naš elektroenergetski sektor i telekom-operatere koji još nisu privatizirani. Razlog više za sumnju je prvobitna ponuda od 165 miliona eura. Kad su vidjeli da dogovor o raspodjeli neće možda biti postignut u ostavljenom roku, ponuda se povećava na 330 miliona uz “prijetnju” da 90 zahtjeva čeka na odobrenje pred Odborom direktora MMF-a i ako aranžman ne bude prihvaćen teško će biti odrediti novi datum za odlučivanje.

Peto je da su organizatori razgovora zaobišli institucije države Bosne i Hercegovine što u našim političkim okolnostima nije bezazleno. Neki učesnici razgovora, koji su pregovarali u kapacitetu stranački lidera, nemaju nikakve simpatije prema državnom institucionalnom jačanju I to ne kriju.

Šesto, sve javnosti dostupne informacije govore u prilog tezi da je to bila pijačarska rasprava, bez učešća stručnjaka, a zahtijevala je to vanredna situacija, neizvjesni razvoj situacije u sektoru privrede i zdravstva i nasušna potreba za finansijskom injekcijom.

Da odmah razjasnimo, Bosni i Hercegovini treba finansijska pomoć, ali tek kad iskoristi unutarnje resurse, a nije. Budžeti nisu rebalansirani, pravdaju se ozbiljnošću posla. U vanrednim okolnostima procedure se skraćuju, ministarstva rade punom parom po desetak i više sati dnevno, može i od kuće u doba elektronske razmjene podataka, i za već više od mjesec dana rebalansi su morali biti završeni. Ako su potrebne naknadne korekcije, pa moguće ih je izvršiti, jer plaćeni su da samo to rade. Ministri i članovi kabineta nisu na prvoj liniji odbrane sa ljekarima, policajcima, vatrogascima, trgovcima. Zabranjen je rad mnogima koji bi uz sitnije prilagodbe mogli nastaviti stvarati prihod, pa i plaćati porez. O tri milijarde maraka koje godišnje u socijalni mir investira dijaspora razmišljalo se u mirnije vrijeme. Tu dijasporu niko se nije sjetio kontaktirati I pokazati joj da je država svjesna njihove uloge. Na taj iznos se neće više moći računati, ali komunikacija s tim ljudima mogla je dati procjenu koliko oni mogu pomoći. Jedini koji je pokazao interes za bh državljane u dijaspori je američki ambasador u BiH.

Ozbiljna političko-finansijska farsa

Iako je najavljen kao takav, postignuti sporazum nije bio dogovor Bosne I Hercegovine s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) o kreditu od 330 miliona eura. Da jeste, u pregovorima bi pored jednog člana Predsjedništva BiH, jednog člana Kolegija Doma naroda učestvovali član Kolegija Zastupničkom doma, predsjedavajući Vijeća ministara i ministar finansija. Najavljeno je da tek treba formirati Koordinaciono tijelo koje će se baviti osmišljavanjem mjera i ubrzanim reakcijama u koje će ući predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija i dva entitetska premijera Fadil Novalić i Radovan Višković, a uz njih i potrebni ministri poput ministra bezbjednosti trgovine, finansija i drugi.

Ne mislim da je to bio igrokaz, prije bih rekao da se radi o ozbiljnoj političko-finansijskoj farsi čije ćemo rezultate, nažalost, saznati tek kad ništa više ne budemo mogli promijeniti. Posebna je priča, za neku drugu analizu, jesu li, a tvrdim da nisu, trojica lidera kapacitirani da raspravljaju ili odlučuju o svim temama i spornim pitanjima da bismo konačno dobili dobre i provodive odluke. Kapacitet nema veze s izbornim legitimitetom na koji se oni vole pozivati, a i taj legitimitet je, ako ćemo mak na konac, vrlo diskutabilan.

Za kredit se znalo ranije, ponuda za brzu pomoć bila je isporučena sredinom marta, ali MMF je uslovio sporazum dogovorom o raspodjeli. Onda je počelo licitiranje. Federalni premijer Fadil Novalić stavio je potpis na Pismo namjere računajući da se o sadržaju nema šta pregovarati. Rekao je da su pravila za raspodjelu vladala 22 godine i da nema potrebe sada ih mijenjati. Prevario se. Lider HDZ-a BiH Dragan Čović uvjetovao je potpis na dokumentu uvođenjem kantona u kvotu za raspodjelu. Lider SNSD-a Milorad Dodik rekao je da od kredita nema ništa ako entitetu Republika Srpska ne pripadne 40 odsto novca. Njegov argument je bio da je obim zaraze od koronavirusa i troškova jednak u oba entiteta, pa tako treba rasporediti spomenuti novac, koji nije redovna tranša kredita MMF-a. Dogovoreni princip za raspodjelu novca iz kredita MMF-a godinama je bio da Federaciji pripada nešto manje od dvije trećine, entitetu Republika Srpska nešto manje od jedne trećine, a Distriktu Brčko oko 3,5 odsto. Usklađivanje procenata s potrebama korisnika kreditnog aranžmana ne bi bilo sporno da ne postoji realna sumnja kako se u kriznom trenutku želi isposlovati bolja pozicija za kantone sa hrvatskim većinskim stanovništvom, dok Dodik još jednom pokazuje da ucjenama može dobiti približno ono što želi.

Maske nisu pale

Ponašanje predstavnika međunarodnih institucija nije u skladu s njihovim proklamacijama. Bezbroj puta su ukazivali na slabost države da se suoči s određenim izazovima, političkim, ekonomskim, zdravstvenim. Koliko puta smo prisustvovali potpisivanju ugovora, sporazuma, memoranduma čijom realizacijom je trebalo poboljšati kapacitete institucija Bosne i Hercegovine. Istovremeno, predstavnici evropske zajednice organizirali su kafanske sastanke na kojima se razgovaralo o krupnim političkim sporenjima i donošene su odluke važne za funkcioniranje institucija, ali i za život građana ove zemlje. Svaki ovakav dogovor dovodi do dodatne erozije institucija države, a snagama koje atakuju na njih šalje poruku da ne odustaju od svojih nakana. Činjenica je da je vanredna situacija, ali nikakva odluka u Parlamentu BiH nije donesena da se ovlasti za upravljanje krizom prenose na neku od institucija, a kamoli na trojicu lidera stranaka.

Ima nešto sporno i u imenu samog aranžmana. Kredit za brzu pomoć. Ulazak u kreditni aranžman je ugovorni odnos sa kreditno sposobnim dužnikom. Tako to bar govore banke građanima. Pomoć se pruža nekome ko nije u stanju da se iz određene situacije izvuče sam. Jedino ako MMF nije procjenjivao kreditni kredibilitet Bosne i Hercegovine prema do sada otplaćenim obavezama. Svi aranžmani osim posljednjeg postignutog 2016. godine su otplaćeni. Posljednji je vrijedan 543 miliona eura, a otplata počinje u 12 jednakih polugodišnjih rata od marta 2021. do februara 2028. godine. I u situaciji, neizvjesnoj kakva jeste, MMF-ov ponuđeni aranžman koji su prihvatila trojica stranakih lidera u Sarajevu ne sadrži klauzulu o moratoriju, prolongiranju otplate ili dodatnom grejs periodu za prethodni kredit. Dobra kreditna historija klijenta, izgleda, nije važan kriterij za MMF. Da je postojala iskrena namjera da se pomogne, bez ove klauzule, novi kredit nije mogao biti ponuđen.

Simboličan je bio ovaj sastanak u zgradi Misije Evropske komisije u Sarajevu. Postalo je više nego jasno ko upravlja procesima u Bosni i Hercegovini. Odluke donose nacionalni predstavnici. Trebalo je zvučati kao šala, ali završna rečenica u izjavi Milorada Dodika nakon gotovo petosatnih pregovora pokazala je gdje leži moć I kako je trojica pregovarača vide. “U Bosni I Hercegovini je najvažnije koordinaciona grupa ova koja je danas ovdje bila. Ako se ona nešto dogovori, tako će I biti,” rekao je Dodik. Iskreno, arogantno, samoljubivo i vlastoljubivo. Oni su uvjereni da su suvereni vladari i da dogovor mimo njih nije moguć.

Skup je okončan izjavama sudionika koji su se pred novinarima pojavili sa medicinskim zaštitnim maskama na licima, poštujući mjere koje su krizni štabovi ranije donijeli. Na društvenim mrežama dio građana u simboličku vezu doveo je maske i novac o kojem se razgovaralo. Mnogobrojne aluzije su moguće. A jedna od njih je da na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni maske nisu pale, nego su tek stavljene.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Benjamin Butković (Al Jazeera)

Procitano 300 puta

S5 Box