Vijesti iz BiH
BiH

BiH (358)

Ocijeni...
(0 glasova)

radnik4Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, povodom toplotnog talasa koji je zahvatio Bosnu i Hercegovinu, odnosno Federaciju BiH, apelira da poslodavci prilagode organizaciju posla nepovoljnim uslovima i preduzmu druge mjere zaštite zdravlje radnika, saopćeno je iz tog sindikata.
Budući da u zakonodavstvu Federacije BiH nisu propisani minimalni zahtjevi u pogledu uslova rada radnika na otvorenom kada su uslovi nepovoljni (visoka temperatura), a nije propisano ni pri kojim bi nepovoljnim uslovima poslodavci trebali obustaviti radove (jer postoji opasnost po život i zdravlje radnika), Savez samostalnih sindikata BiH poziva sve poslodavce da radno vrijeme na otvorenom prilagode vremenskim uslovima i tako zaštite zdravlje svojih radnika.

"Neosporno je da učestale vrućine utječu na zdravlje radnika, posebno onih koji rade na otvorenom i duže vrijeme su izloženi suncu zbog obaveza prema poslu, zbog čega dolazi do pada koncentracije u radu i mogućnosti povređivanja radnika. Međunarodni standard ISO 7243 definiše uslove i kriterijume izvođenja radova u uslovima visokih temperatura, a jedna od mjera je izbjegavanje rada u najtoplijem dijelu dana. Stoga upućujemo apel poslodavcima da primijene ovaj standard i da izvrše preraspodjelu radnog vremena na način da se radnici ne nalaze na otvorenom prostoru u najtoplijem dijelu dana. Napominjemo da i za rad u zatvorenom treba obezbijediti rashlađivanje prostorija kako bi se sačuvalo zdravlje radnika", navodi se u saopćenju Saveza samostalnih sindikata BiH.

U skladu sa spomenutim standardom, u zavisnosti od utvrđenog toplotnog indeksa koji je mjerodavan za uslove rada na otvorenom, u uslovima visokih temperatura predviđeni su načini izvođenja radova i mjere zaštite, kao i preporuke za poslodavce i radnike u smislu prevencije, koje mogu pomoći da se rizik od izloženosti visokim temperaturama na radnom mjestu svede na najmanju moguću mjeru.

Te mjere su: organizacija posla u nepovoljnim uslovima, preraspodjela radnog vremena gdje se teži dio poslova obavlja u hladnijem dijelu dana; organizovanje rada u smjenama, uvođenje dodatne radne snage-angažovanje novih radnika kod ekstremnih uslova, rotacija radnika prilikom obavljanja određenih poslova na visokim temperaturama, češće pauze uz obezbjeđivanje dovoljne količine vode i bezalkoholnih napitaka, izbjegavanje obavljanja poslova u najtoplijem dijelu dana (11-16 sati), osiguranje odgovarajuće rashlađene prostorije za odmor i priprema radnika na uslove pri visokim temperaturama.

Osposobljavanje zaposlenih znači obavezno davanje informacija o opasnostima pri radu na visokim temperaturama, upoznavanje sa simptomima bolesti prouzrokovanih visokim temperaturama, upoznavanje zaposlenih s opasnostima uzimanja lijekova koji onemogućavaju ili usporavaju aklimatizaciju (prilagođavanje organizma na normalno funkcionisanje u promijenjenim uslovima radne sredine) i obučavanje zaposlenih za pružanje prve pomoći.

Pored sredstava i opreme za ličnu zaštitu pri radu na otvorenom kod visokih temperatura, ako je to moguće, zaposlenim treba obezbijediti ljetna odijela, kape, marame ili lagane šešire širokog oboda za glavu koji prekriva i vrat, obezbijediti korišćenje lagane, svijetle i komforne odjeće od prirodnih materijala, omogućiti da tokom odmora – pauze zaposleni mogu skinutu sredstva i opremu za ličnu zaštitu i obezbijediti naočare za sunce radi zaštite od UV zračenja.

Prevencija zdravstvenih problema: unositi dosta tečnosti (svakih 15-20 minuta po jednu čašu rashlađene vode), izbjegavati tešku i obimnu hranu (preporučuje se da se u ishrani koriste svježe voće i povrće, mliječni proizvodi s niskim sadržajem masti, hljeb u manjim količinama, riba i morski plodovi); koristitu zaštitnu kremu za sunce i praviti česte pauze u hladovini ili u rashlađenim prostorijama.

Za radnike koji rade u zatvorenim prostorijama treba koristiti rashladne sisteme (klima uređaji, ventilatori...), voditi računa da razlika spoljne i unutrašnje temperature ne bude veća od 8 stepeni celzijusovih, usmjeriti klima-uređaj tako da kretanje vazduha ne bude u pravcu zaposlenih i poboljšati cirkulaciju vazduha provjetravanjem.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

motelskiputbihSve što u principima piše u neskladu je s dometima lidera koji ga potpisuju i nasušnom potrebom ljudi koji ovdje žive.

Nije se tinta ni osušila, a počele su interpretacije, tumačenja, selektivni pristup potpisanim obavezama,

Dejtonski mirovni sporazum izrodio je dva nesporna rezultata. Njime je završen rat na Balkanu. A sve drugo bilo je predmet tumačenja, interpretacija i selektivne primjene. E, to je drugi rezultat, pa će svi budući sporazumi biti ograničenog dometa i slične sudbine. Tako je i sa principima za formiranje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine koje su trojica lidera vladajuće većine u BiH - SDA, SNSD i HDZ-a BiH - uz svjedočenje šefa misije EU u BiH Larsa Gunnara Wigemarka potpisali proteklog ponedjeljka. Kad se nakon nekog vremena vratimo provedbi principa, imat ćemo fomirano Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i tu je kraj.

Sve što u principima piše u neskladu je s dometima lidera koji ga potpisuju, njihovim dokazanim (ne)pregovaračkim (ne)sposobnostima, a i u neskladu sa nasušnom potrebom ljudi koji ovdje žive. Nije se tinta ni osušila, a počele su interpretacije, tumačenja, selektivni pristup potpisanim obavezama, i sve to po pravilu ostavljaju dojam da trojica potpisnika nisu bili na istom sastanku i stavili potpis na isti dokument. Da li vas to podsjeća na neki povijesni događaj? Vijeće ministara BiH bit će imenovano, jer je to potrebno njima. Sve ostalo služi samo za opravdavanje dosadašnjih i eventualno budućih poteza i nejasnoća.

Osnovni nedostatak dokumenta je postavljeni rok od 30 dana za formiranje izvršne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Odmah nakon sastanka obznanjeno je da je takva formulacija ubačena u principe na zahtjev Milorada Dodika, ali su Bakir Izetbegović i predsjednica entiteta Republika Srpska Željka Cvijanović izjavili da se rokovi mogu probiti nekoliko dana ili sedmica. U Bosni kažu – sami pali, sami se ubili. Dileme nema, ako za 30 dana ne bude formirano Vijeće ministara, sporazum o principima ne vrijedi. Nema, ali... I to, ustvari, potvrđuje tvrdnju da je jedini razlog sporazuma imenovanje predsjedavajućeg VM BiH Zorana Tegeltije i novog ministarskog saziva.
Opasno relativiziranje utvrđenog statusa zemlje

Prve dvije tačke sporazuma otvaraju još jednom ozbiljno pitanje. Navesti u principima poštivanje mirovnog sporazuma i suvereniteta i teritorijalnog integriteta države je neodgovorno i vrlo opasno relativiziranje već utvrđenog statusa zemlje. Da li to neko sumnja u postojanje države Bosne i Hercegovine na temelju međunarodno priznatog statusa, pa tu sumnju želi sakriti odredbama tehničkog sporazuma? Potpisnici su položili svečane izjave pri preuzimanju funkcija i obavezali se na poštivanje Ustava, ranije su se obavezali na poštivanje mirovnog sporazuma i te obaveze ih niko nije oslobodio. Staviti dvije ovako formulirane tačke u principe nekog sporazuma ukazuje i na to kako velikima sebe vide pregovarači. I kako je neoprezna uloga evropskog specijalnog predstavnika u svemu ovome.

Priča o daljem putu BiH prema NATO-u ostala je enigma. Nastavlja li se on ili ne, usporava li se i hoće li ANP (akcioni nacionalni program) biti odaslan iz BiH u sjedište Saveza i kada, još niko ne zna. Tekst ove tačke principa je takav da može značiti i da i ne, možda to i ne bi bilo sporno da dijametralno suprotni stavovi Izetbegovića i Dodika, i tradicionalna neutralnost Čovića o ovom pitanju, nisu bili uzrok blokade institucija. Izetbegović tvrdi da će puta ka NATO-u biti, ali usporen, a Dodik da će se aktivnosti i odluke entiteta Republika Srpska usklađivati sa stavovima Srbije. Ni jednog ni drugog stava u tekstu principa nema. Da ne govorim o tome da je Dodik sam sebe demantirao prezentirajući javnosti ono što je dogovoreno. Pozvao se na maksimu Vuka Karadžića – čitaj kao što je napisano - želeći dokazati da podnošenje ANP-a nije navedeno u principima. Ali u tekstu sporazuma, zaboravio je Dodik, ne postoji ni obaveza usklađivanja sa stavovima Srbije.

Zanimljivo je da se, potom, navodi kako će biti provedene sve odluke međunarodnih sudova koji se odnose na izborni zakon kako bi se osigurala institucionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda i građana i njihovo legitimno predstavljanje na prostoru cijele BiH u skladu s Ustavom BiH. I površna informiranost o zbivanjima u Bosni i Hercegovini dovešće vas do zaključka da provedba odluka Suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić i Finci, Zornić, Pilav i Šlaku znači da od institucionalne ravnopravnosti naroda i legitimnog predstavljanja, onakvima kakvim ih vide potpisnici, nema ništa. Ustav Bosne i Hercegovine je diskriminatoran i on mora biti promijenjen. Tek tada, na osnovu novih temelja poštivanja ljudskih prava bit će moguće stvoriti izborni zakon BiH po kojemu će se odvijati izborni procesi. I upravo sad je čas da javnost, nevladine, ali i međunarodne organizacije izvrše pritisak na vladajuće stranke da temeljito mijenjaju Izborni zakon, od uvođenja elektronskog glasanja do načina nadgledanja brojanja glasova kako bi se osigurao pravi izborni legitimitet na koji se često pozivaju.
Za sve treba članska karta vladajuće stranke

Komentirati poziv da se u institucijama osigura nacionalna zastupljenost u skladu s ustavima i izbor po kriterijumu dokazane kompetentnosti je izlišno, jer je poznato da se i za niže rangirana radna mjesta u javnim institucijama i preduzećima mora imati članska karta vladajuće stranke, ma koja ona bila. Inače, nema radnog mjesta. Isto je i sa principom koji poziva na usvajanje zakona i mjera za sprečavanje i eliminaciju diskriminacije u ostvarivanju prava na zapošljavanje, školovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu. U ovom dokumentu nema ni slova o tome šta će biti sa kažnjavanjem odgovornih za do sada ustanovljene slučajeve diskriminacije po različitim osnovama.

U procesu usklađivanja zakonodavstva BiH sa pravnom regulativom EU na temelju Mišljenja Evropske komisije nešto je i urađeno, Evropljani tvrde nedovoljno. Što se završetka mandata Ureda visokog predstavnika tiče, od toga u dogledno vrijeme nema ništa. Pet ciljeva i dva uvjeta davno su postavljeni, ali niti je riješeno pitanje državne i vojne imovine, niti je provedena odluka za Brčko, a nisu donesene odluke za podršku fiskalnoj održivosti i reforme za uspostavljanje vladavine prava. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je stupio na snagu, ali nema pozitivnog mišljenja Upravnog odbora PIC-a o potpunom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ekonomsko-socijalne reforme daju skromne rezultate, ni iz daleka onakve kakva su očekivanja građana Bosne i Hercegovine. Izgradnja autoputeva traje nedopustivo dugo, na energetsku infrastrukturu su oko bacili stranci, a digitalna infrastruktura je najgora u Evropi. Prema ocjenama međunarodnih institucija, Bosna i Hercegovina čini određene napore u suočavanju s organiziranim kriminalom, pranjem novca i u borbi protiv terorizma, ali nema rezultata u borbi sa duboko ukorijenjenom korupcijom. Kakve će intenzivne napore uložiti okupljeni oko sporazuma, vidjet ćemo.
Radikalniji od onih koji čine vlast

Reakcije su očekivane. Političke stranke koje podržavaju i koaliraju sa SNSD-om podržavaju sporazum. Malobrojna opozicija tvrdi da je Dodik izdao Republiku Srpsku i skupo platio ulazak u Vijeće ministara, kako je to ocijenio predsjednik SDS-a Mirko Šarović. Šarovićev stav ogolio je politički kurs opozicije u RS, ko god je činio. Moraju biti radikalniji od onih koji čine vlast i to obeshrabruje sve koji u ovom entitetu očekuju pragmatičnu vlast koja će izvršavati preuzete obaveze i poštivati dogovore ne dovodeći u pitanje opstojnost države Bosne i Hercegovine. Šarović je najavio tektonske političke promjene u načinu razmišljanja u RS, ako do provedbe ovog sporazuma dođe. Takve su promjene mnogo puta najavljivane, ali nikada se nisu dogodile.

Opozicioni SDP BiH u savezu s Našom strankom poziva na odupiranje ovom sporazumu i najavljuje oštre mjere, ali ništa više od toga. U ovom bloku legitimno predstavljanje smatraju nedopustivim, jer stvara temelj za vječito vladanje „ekskluzivnih predstavnika naroda“ i pitaju zašto sporazumom nisu riješena sporenja o formiranju vlasti u entitetu Federacija BiH. I dok traju rasprave o tome ko je pobijedio, ko je izdajnik, ko odustao, dio javnosti strahuje od odgovora na pitanje ko je na gubitku?

Na kraju, malo ironije. Već godinu dana Bosna i Hercegovina demantira sve one koji tvrde da je ona nestabilna i nefunkcionalna zemlja. Od oktobra prošle godine kako su održani opći izbori, BiH nema Vijeće ministara, Parlament ne funkcionira, federalna izvršna vlast je u tehničkom mandatu, u nekoliko kantonalnih skupština jedva su formirane vladajuće većine, a život se odvija nesmetano. Maliciozni bi rekli da nam vlast koja je svrha samoj sebi uopće nije potrebna.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Benjamin Butković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Prvo je Hrvatska kroz sistem e-građanin, a odnedavno i Srbija kroz e-upravu, uvela olakšice za svoje građane, kojima su potrebna uvjerenja o (ne)kažnjavanju i/li uvjerenje o nevođenju krivičnog postupka, koje se u našoj državi traži za različite vrste namjena, kao što je, naprimjer, prijava na konkurs za radno mjesto u organima uprave ili, recimo, za dobivanje oružnog lista, piše Avaz.

Podatak koliko se novca slije u budžetske kase na različitim nivoima vlasti u BiH, niko sa sigurnošću ne može obznaniti, jer Agencija za statistiku BiH, kako je rečeno, nema mandat da prikuplja takve vrste statističkih podataka.

Građanima BiH traže se dva uvjerenja. Uvjerenje o nekažnjavanju vadi se u mjestu prebivališta kod nadležne policijske uprave. U oba entiteta za ovo uvjerenje plaća se taksa od 10 KM. Uvjerenje, kako nam je rečeno u većini kontaktiranih policijskih uprava, izdaje se najkasnije tri dana od dana podnošenja zahtjeva.

Uvjerenje o nevođenju krivičnih postupaka izdaje se u općinskim sudovima i jedina olakšica koja je nedavno uvedena, ogleda se u činjenici da se može izdati i na područjima gdje nemate stalno prebivalište.

Taksa za takva uvjerenja je 15 KM i u većini sudova se dobivaju istog dana. No, u nekim slučajevima vrše se provjere da li se krivični postupak vodi pred drugostepenim organom, odnosno kantonalnim sudom, tako da se uvjerenje može dobiti najkasnije u roku od tri dana.

U bh. entitetu RS u osnovnim sudovima građani ne plaćaju takse kad se aplicira za posao. Jedini izdatak je 80 feninga, koliko košta obrazac koji moraju popuniti.

U Republici Srpskoj se za uvjerenje o nevođenju krivičnih postupaka za odgovornu osobu u pravnom licu ili za oružni list mora platiti 16,5 KM republičke takse.

Advokat Azur Prnjavorac ističe da, prema stavu Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, kandidat za zapošljavanje poslodavcu, bez obzira na to je li u pitanju državni organ ili privatna kompanija, nije dužan dostaviti podatke iz kaznene evidencije.

- Organ ili institucija morali bi po službenoj dužnosti tražiti takve podatke. Ovako imamo situaciju da se po 1.000 ljudi javi na konkurse, uzme se po toj osnovi 10.000 KM, a primi se samo jedan kandidat. Moglo bi se u konkursima navesti da je kandidat koji dobije posao, dužan da u roku od 30 dana dostavi spomenuta uvjerenja. Na taj način bi građani uštedjeli nivac – smatra advokat Prnjavorac.

(avaz.ba)

ponedjeljak, 05 Avgust 2019 00:00

Bosna u zagrljaju tutora

Ocijeni...
(0 glasova)

bih3I Hrvatska i Srbija ne kritiziraju politiku SDA, nego Bošnjake tretiraju remetilačkim faktorom koji priječi put dogovoru i suradnji.

Balkanska tvornica smrti zatvorena je u Dejtonu, jer su za isti sto dovedene države učesnice – Hrvatska, Srbija (tada SRJ) i Bosna i Hercegovina.

Intenzivnije bavljenje Hrvatske i Srbije stanjem u Bosni i Hercegovini proteklih mjeseci u praksi potvrđuje sumnje da jedna članica Europske unije i jedna zemlja kandidat de facto ne priznaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Naprotiv, zvanični Zagreb i Beograd u međunarodnim okvirima pokušavaju se nametnuti kao tutori ili supervizori odnosa u Bosni i Hercegovini. Formalno opravdanje je njihova ocjena da je to nestabilna i nefunkcionalna zemlja.

Pravi razlog je to što dvije susjedne države Bosnu i Hercegovinu ne žele, niti je prihvataju, kao državu. Za njih je to samo geografski prostor na kojem s nepomirljivim političkim ciljevima žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci.

Analizirajući istupe hrvatskih i srpskih zvaničnika može se lako ustanoviti da oni uz ime Bosne i Hercegovine nikada neće reći država, uglavnom se koristi sintagma – dejtonska BiH, čak se ime države uglavnom izgovara u skraćenici.

U skladu s kontekstom izjave pominju se tu termini državne zajednice, dejtonske tvorevine i slični iz rječnika političkih termina.

Kompleks više vrijednosti

Da bi opravdali takav pristup susjednoj zemlji, njenoj reorganizaciji temeljem Okvirnog sporazuma za mir, Hrvatska podržava isključivo stavove HDZ-a BiH pod izgovorom ustavne obaveze za brigu o Hrvatima van njenih granica, dok Srbija podržava politiku neprikosnovenog lidera Srba u BiH Milorada Dodika potvrđujući tako politiku definiranu devesetih godina o „srpskoj zemlji gdje god žive Srbi“.

I Hrvatska i Srbija, putem svojih glasnogovornika, ne kritiziraju politiku SDA, nego Bošnjake tretiraju remetilačkim faktorom koji priječi put dogovoru i suradnji.

Ponašanje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Aleksandra Vučića, u bližoj povijesti regionalnih odnosa, ukazuju na arogantan i podcjenjivački odnos, pogled s elementima kompleksa više vrijednosti na BiH kao nesposobnu, neorganiziranu zajednicu, koja predstavlja prijetnju ne samo njima, nego i Europi.

Do koje mjere seže ignoriranje činjenice da je Bosne i Hercegovina država govori neovlašteni ulazak hrvatske policije na teritorij BiH nedaleko od Bihaća, naoružanih dugim cijevima, s namjerom da deportiraju izbjeglice i migrante koji pokušaju ući neovlašteno na hrvatski teritorij. Pri tome, ne postoje dokazi da su deportirani došli u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine.

Primjera je mnogo, još nerazriješena afera sa aktivnostima agenata hrvatske obavještajne agencije u vrbovanju osoba za izvođenje aktivnosti s elementima terorizma na tlu BiH, pripreme za odlaganje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, hrvatsko i srbijansko korištenje vodnih resursa Bosne i Hercegovine bez naknade, direktno miješanje u unutrašnjo-politička pitanja poput izbora i tako se može dugo nabrajati.

Zvaničnici Hrvatske i Srbije često borave na tlu države Bosne i Hercegovine, a da pri tome svoj boravak ne najave nadležnim institucijama kako to nalaže diplomatska praksa.

Bumerang antiislamske histerije

O svim ovim aktivnostima postoji bezbroj dokumenata, javnih istupa, medijskih izvještaja, ali se praksa otvorenog miješanja i ugrožavanja državnog statusa BiH godinama ne mijenja. Naprotiv, s vremenom se, ili bolje reći sa svakim kompliciranjem unutarnjih odnosa u zemlji, intenzivira i dobija različite oblike.

Nekada su oni bili samo političke prirode, u posljednje vrijeme sve su češće ekonomski, sigurnosni, pa i ekološki. Najopasnija je zasnovana na narastajućoj islamofobiji, pa se potpuno bez osnova dijelovi institucija Bosne i Hercegovine optužuju za podršku radikalizmu i međunarodnom terorizmu. Antiislamska histerija vratit će se kao bumerang onima koji je podstiču.

Kako se Bosna i Hercegovina nosi sa ovakvim ponašanjem svojih susjeda?

Nikako. Institucionalni kapaciteti ograničeni su kompliciranim unutarnjim uređenjem države, nedostatkom znanja i iskustva u međunarodnoj politici, ponekad nedostatkom političke volje ili jednostavno, inatom. Pojedinačne reakcije su uglavnom populističke, ograničene na dnevno-političke efekte i upućene domaćoj političkoj javnosti, bez pretenzija da izazovu pažnju u diplomatskim krugovima i međunarodnoj javnosti.

Metaforično udaranje po prstima, korištenje verbalnih akrobacija, poput one da „nije nestabilna BiH, nego je nestabilna hrvatska predsjednica“, kratkog su daha, ali bar pokazuju želju i htijenje da se reagira. Opasnost za borbu Bosne i Hercegovine u ovakvim bitkama leži u rezigniranosti i pasivnosti.

Kompromisi na vlastitu štetu

Hrvatska i Srbija, dakle, odgovornost za regionalni mir i stabilnost, pa tako i za BiH, stavljaju na teret Bošnjaka. I oni kao najmnogobrojniji u Bosni i Hercegovini možda treba da to breme nose. Ali, Zagreb i Beograd u ovom kontekstu odgovornost adresiraju kao vid otvorenog pritiska da Bošnjaci čine i kompromise na vlastitu štetu kako bi zadovoljili apetite Hrvatske i Srbije, odnosno njihovih sunarodnjaka u BiH.

Nasuprot tome, Bošnjaci tu odgovornost žele vidjeti u posebnom senzibilitetu prema državi i svemu što ona simbolizira, a potom i prema svojim sugrađanima, državljanima BiH – Hrvatima i Srbima. Bar u okolnostima kakve su im nametnule ovako težak teret Bošnjaci ne smiju praviti poteze koji će imati negativne posljedice po državu, niti po Hrvate i Srbe koji su žitelji ove zemlje. A pravili su ih.

Jer, Bosna i Hercegovina je povijesno i srpska i hrvatska i bošnjačka i građanska i od onih „ostalih“, ma kako ovaj termin bio nekorektan i diskriminatorski. Država, a ne samo geografski prostor.

Teško je očekivati da se odnos susjeda prema Bosni i Hercegovini promijeni za kratko vrijeme, isto tako ni da unutarnji konsenzus o njenoj budućnosti bude postignut. Dok postoji dejtonski okvir, a uvjeti za njegovu promjenu ne sazriju, bit će svima lakše ako shvatimo da Republika Bosna i Hercegovina koja se od decembra 1995. zove Bosna i Hercegovina „nastavlja svoje pravno postojanje kao država, uz prilagodbu njenog unutrašnjeg ustroja“ i da Srbija i Hrvatska nisu garanti tog sporazuma.

Balkanska tvornica smrti zatvorena je u Dejtonu, jer su za isti sto dovedene države učesnice – Hrvatska, Srbija (tada SRJ) i Bosna i Hercegovina. Sve tri u istom statusu kao akteri međunarodnog sukoba i istog takvog mirovnog pregovaranja.

Uostalom, ni Hrvatska, ni Srbija, a ni Bosna i Hercegovina nisu u stanju garantirati ni osnovno ljudsko pravo - pravo na život, a kamoli da njihovi kapaciteti sežu do garanata međunarodnih ugovora.

Razloga za aroganciju nema, svima nam se valja izvaditi iz grotla devedesetih. Neko prije, neko kasnije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Benjamin Butković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

komsic1Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić danas je reagirao na izjavu premijera Hrvatske Andreja Plenkovića koji je kazao kako mu je žao zbog „pretjeranih“ reakcija političara iz BiH u vezi slučaja posjete predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović Izraelu, javljaju bh. mediji.

Prvi čovjek kolektivnog šefa države BiH je za Klix.ba kazao kako zvanični Zagreb mora odmah povući sve pripadnike Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske koji, prema saznanjima bh. obavještajnih službi, ulaze na teritoriju Bosne i Hercegovine maltretirajući migrante.

„Radi se o nedopustivom narušavanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine. Umjesto što traže izvinjenje zbog laži u koje su se sapleli njihovi zvaničnici, neka narede povlačenje naoružanih policajaca sa pograničnih predjela u Bosanskoj Krajini“, poručio je Komšić Plenkoviću.

Razgovor sa ambasadorom
U Sarajevu je jučer obavljen razgovor savjetnika hrvatskog člana Predsjedništva BiH i aktuelnog predsjedavajućeg Komšića sa ambasadorom Hrvatske Ivanom Sabolićem, a između ostalog spomenut je i problem „upada naoružanih hrvatskih policajaca na teritoriju BiH“.

Saboliću je skrenuta pažnja da u području Bosanske krajine službenici MUP-a Republike Hrvatske naoružani ulaze na teritoriju BiH, čime se direktno narušava teritorijalni integritet i suverenitet BiH.
„’Tenzije’ su samo reakcije na nastupe visokih hrvatskih dužnosnika i zbog njihovog uplitanja u unutarnja pitanja BiH. Pozivamo da odmah na najvišem nivou pristupimo rješavanju svih otvorenih pitanja između dvije susjedne i prijateljske zemlje““, zaključio je Komšić, prenosi Klix.ba.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

sdaPovodom izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da su BiH preuzele terorističke organizacije povezane sa Iranom te da je to nestabilna država stigla je i reakcija iz Stranke demokratske akcije (SDA).
“Proizvoljne i zlonamjerne optužbe koje je iznijela predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović predstavljaju izraz njene sve izraženije islamofobne politike prema BiH i Bošnjacima, koja se temelji na ideji etničke i vjerske supremacije i ima elemente fašizma”, navodi se na početku saopćenja.

Iz SDA naglašavaju da nijedan ozbiljan i relevantan faktor u međunarodnoj javnost neće povjerovati u njene neistine, ali svi u Evropi i svijetu znaju jako dobro da je predsjednica Hrvatske predvodnica politike koja je dovela do toga da se u Hrvatskoj otvoreno glorificiraju osuđeni ratni zločinci i da neonacističke grupe imaju sve izraženiji utjecaj na političke procese.
“Paradoksalno je da predsjednica Hrvatske daje izjave sa elementima fašizma upravo u Izraelu, dok u Hrvatskoj toleriše rast militantnih ustaških i neonacističkih pokreta, koji slave NDH i ratne zločince koji su učestvovali u izvršenju Holokausta. Optužbe predsjednice Hrvatske usmjerene protiv BiH i Bošnjaka nikada neće biti kredibilne, jer nemaju nikakvog utemeljenja, dok je istina o UZP-u koji je sezao od Prlića i Bobana do Šuška i Tuđmana utvrđena pred UN-ovim tribunalom u Haagu”, naveli su.

Na kraju saopćenja ističu da sve agresivnije izjave iz Zagreba ukazuju na potrebu da se još snažnije širi i prenosi i dalje po svijetu ta istina, jer stvaranje ambijenta u Hrvatskoj u kojima su ratni zločinci modeli ponašanja predstavlja najveću prijetnju miru i stabilnosti u ovom dijelu Evrope.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

medinaPrva grupa od 138 vjernika otputovala je jutros sa Međunarodnog aerodroma u Sarajevu za Medinu, dok će u naredna četiri dana u Saudijsku Arabiju otputovati 1.680 budućih hadžija i hadžinica iz Bosne i Hercegovine.

Dvanaest aviona bosanskohercegovačke avio kompanije FlyBosnia prevest će hadžije direktnim letovima do Medine, a tri leta zakazana su za danas.

“Danas imamo još dva leta. Poslije ovog je let sa 140 putnika i večeras takođe sa 140 putnika. Sve je spremno. U Medini nas čekaju naši ljudi, koji su otišli prije pet dana. Sve je pripremljeno. Trenutno nemamo nikakvih problema. Ako nešto iskrsne to je nepredviđeno”, rekao je za AA Izet ef. Čamdžić, koordinator vodiča.

U ovim avionima put Medine naći će se uglavnom hadžije Sarajevskog, Banjalučkog, Goraždanskog i dijela Bihaćkog muftijstva.

Među prvim putnicima za Medinu je i Muzafer Smajović (68) iz Sarajeva, kome je ovo drugi put da odlazi na hadž. Ovoga puta će taj propis izvšiti za svoju rahmetli majku.

“Ko ne doživi, ne može znati kako je. Želim svakome da ode, da im se želje ispune. Kao prvi put, toliko sam radostan, kao da letim. Tamo ne osjećate ni glad, ni žeđ, mada su velike temperature”, kazao je Smajović.

Munevera Smajović (67) je sretna što hadž može obaviti po treći put. Kaže da je osjećaj neopisiv i da na ovo jedinstveno životno putovanje odlazi još spremnija.

“Osjećaji su neopisivi. Idem već treći put, sada za rahmetli majku. Sada već znam sve i osjećanja su još bolja. Kad prvi put ideš nisi ni svjestan, ali kad odeš drugi put znaš sve šta treba, šta ne treba”, kazala je Smajović.

Najstariji hadžija iz Bosne i Hercegovine koji će ove godine otputovati u Medinu je 86. godišnji Zaim Čeljo iz Goraždanskog muftijstva, a najmlađi je 12-godišnjak Amar Hadžiabdić. On ide zajedno sa roditeljima i sestrom.

Za utorak, 30. jula planiran je jedan jutarnji let u 10.15 sati za preostale hadžije iz Bihaćkog muftijstva i dva leta u večernjem terminu u 22.15 i 22.30 za hadžije iz Zeničkog muftijstva.

Četiri leta planirana su za srijedu, 31. jula ujutro u 10.00 i 10.15 sati, te navečer u 22.15 i 22.30. Ovi letovi namijenjeni su za preostali dio hadžija iz Zeničkog muftijstva, zatim hadžije iz Tuzlanskog muftijstva i dio hadžija iz Travničkog muftijstva u avionu broj devet.

U desetom avionu koji će poletjeti 31. jula, putovaće drugi dio hadžija Sarajevskog muftijstva i sve ovogodišnje hadžije iz Mostarskog muftijstva.

Posljednjeg, četvrtog dana polaska iz Sarajeva put Medine, u četvrtak 1. augusta raspoređena su dva leta, u 10.00 i 10.15 minuta. U 11. i 12. avionu naći će se preostale hadžije iz Sarajevskog muftijstva.

Hadž je jedna od pet islamskih dužnosti, koju tokom života treba ispuniti svaki punoljetan muškarac i žena koji steknu uslove za to.

Dan Arefata je u subotu, 10. augusta. Deveti dan posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara poznat je pod nazivom Jevmu'l-arefe (Dan Arefata). Arefat je brežuljak udaljen od Mekke petnaestak kilometara, a boravak na Arefatu je obaveza svakoga hadžije, sastavni je dio obreda hadža, te se sve hadžije 9. zul-hidžeta, dan uoči Kurban-bajrama, okupe na ovom mjestu.

Kurban ili Hadži-bajram, tokom kojeg je potrebno zaklati kurban i podijeliti kurbansko meso siromasima, prijateljima i komšijama, traje četiri dana, a ove godine počinje u nedjelju 11. augusta.

(AA)

ponedjeljak, 29 Juli 2019 00:00

Mapa: Koliko košta odlazak na hadž

Ocijeni...
(0 glasova)

mekaIslamska zajednica u Bosni i Hercegovini je prošle sedmice utvrdila novu cijenu odlaska na hadž. Vjernici iz ove zemlje koji budu htjeli obaviti ovu vjersku dužnost morat će izdvojiti 4167 eura po osobi, 127 eura više nego prošle godine.

U proteklih deset godina cijena odlaska na hadž u BiH je porasla za 1517 eura, što iznosi skoro četiri prosječne plaće u toj zemlji. U tom periodu cijena je povećana za 93 posto, ako se u obzir uzme cijena putovanja autobusom, odnosno 57 posto za avionski prijevoz. U isto vrijeme prosječna plaća povećana je za 11 posto.

Zbog rata u Siriji vjernici iz ove regije već godinama na hadž odlaze isključivo avionom.

Cijena odlaska na hadž pokriva troškove avionskog prijevoza, smještaja u hotelu, hranu i takse.

BiH ima najveću cijenu hadža u regiji, a iz ove zemlje je skuplje putovati na hadž nego iz Austrije, Njemačke i Švicarske.

Cijene su se povećale i u drugim zemljama Evrope, a pojedine agencije još nisu formirale cijene, budući da iz Saudijske Arabije, kako je rečeno za Al Jazeeru, uvijek šalju neke dodatne takse koje treba platiti.

U Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru odlazak na hadž je ove godine skuplji za 200 eura i iznosi 4.000 eura po osobi.

One koji putuju u organizaciji Islamske zajednice Srbije sa sjedištem u Beogradu trebaju izdvojiti 3600 eura.

Cijena putovanja na hadž povećana je za više stotina eura u ostalim zemljama regije, dok u Crnoj Gori još nije formirana cijena za ovu godinu.

Prošle godine je cijena za hadž za vjernike iz Slovenije iznosila je 3.900 eura, a ove godine je 4.400 eura, kazao je za Al Jazeeru Nevzet Porić, generalni sekretar Islamske zajednice u Sloveniji. On je kazao da zbog nedovoljnog broja kandidata ta zajednica ne može samostalno organizirati hadž, već putuje preko agencije iz Beča.

Iz Makedonije se, prema saznanjima Al Jazeere, može putovati na hadž u aranžmanu privatne agencije, čiji osnovni paket košta 3700 eura, a puni 4200. U vrijeme pisanja ovog članka Islamska zajednica još nije formirala cijenu.

Najjeftiniji odlazak na hadž plaćaju stanovnici Bugarske, Kosova i Albanije.

Muslimanski vjernici iz zemalja bivše Jugoslavije trebaju izdvojiti nekoliko mjesečnih plaća za putovanje na hadž. Stanovnicima Kosova potrebno je 10,2 prosječnih plaća. Vjernicima iz Albanije, Makedonije i BiH za hadž treba više od devet mjesečnih plaća.

Za odlazak na hadž iz Srbije treba izdvojiti približno osam mjesečnih plaća, a iz Bugarske i Turske sedam.

S druge strane, za vjernike iz Austrije, Danske, Njemačke i Švicarske dovoljna je jedna prosječna plaća za podmirivanje troškova putovanja na hadž.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sdaPosjeta potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića osuđenom ratnom zločincu Bruni Stojiću, u austrijskom zatvoru, predstavlja monstruoznu poruku žrtvama Stojićevih zločina, kojom se dalje ruinira međunarodni ugled Hrvatske i potkopavaju odnosi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, saopćili su iz SDA.

Bivši ministar odbrane tzv. Herceg-Bosne Bruno Stojić je pred Haškim tribunalom pravosnažno osuđen za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je imao za cilj podjelu BiH i trajno uklanjanje bošnjačkog stanovništva sa okupirane teritorije, te Brkićeva posjeta tom zločincu predstavlja poruku koju mi u BiH jako dobro razumijemo, naveli su iz SDA.

“To je izraz iste one politika zbog koje je ratno rukovodstvo Hrvatske na čelu sa Franjom Tuđmanom proglašeno odgovornim za učešće u UZP-u, i ukoliko se najviši zvaničnici Republike Hrvatske ne ograde od Brkićevog postupka i ne upute izvinjenje žrtvama, to će značiti da Brkić predstavlja dominantni glas hrvatske politike. Dosad je bilo nezamislivo da zvaničnik jedne članice EU u zatvoru posjećuje ratnog zločinca, kojeg je međunarodni sud proglasio odgovornim za ubistva u logorima, protjerivanja, torture, seksualna zlostavljanja i druge zločine. Jasno je da ni u jednoj civiliziranoj državi nije moguće da visoki zvaničnici posjećuju ratne zločince u zatvoru, a da za to ne snose odgovornost i posljedice”, zaključuju iz SDA.

(Klix.ba)

ponedjeljak, 22 Juli 2019 00:00

Aneksija Podrinja pod krinkom ekologije

Ocijeni...
(0 glasova)

visegradVlasti RS-a onemogućavaju život Bošnjacima oko jezera Perućac, a sada sa Srbijom planiraju objediniti NP Drina i NP Tara u jedinstven ekološki prostor.

Ovo što se sad čini kroz igru s nacionalnim parkovima je novo protjerivanje Bošnjaka specijalnim metodama te uvođenje Srbije na lijevu obalu Drine, piše autorArhiva

Najnovije kao i svako prethodno aktueliziranje "graničnog spora" između Bosne i Hercegovine i Srbije i nuđenje "rješenja" ima neku pozadinu i začkoljicu koja bosansku stranu tjera na oprez.

U trenutku kada nema zvaničnih razgovora Beograda i Sarajeva na tu temu, a samo nekoliko dana prije isteka prvog osmomjesečnog predsjedavanja Predsjedništvom BiH, Milorad Dodik izlazi u javnost sa stavom da "granica na Drini nije nikakav problem i samo treba prihvatiti Vučićev prijedlog!"

NP “Drina“ – okvir za novi progon Bošnjaka

Posljednji put se o tome zvanično razgovaralo između Bosne i Hercegovine i Srbije 2017. godine kada Vučiću nije uspjelo da sa tadašnjim sazivom Predsjedništva BiH uz ručak dogovori razmjenu teritorija i napismeno legalizira ratni plijen Srbije (HE na Drini). Nakon toga, u bh. entitetu Republici Srpskoj i Srbiji su se dosjetili da ovo strateško područje počnu zaokruživati na drugačiji, perfidniji način.

Početkom 2018. godine vlasti RS-a su pokrenule projekat formiranja Nacionalnog parka „Drina“ na preko 6.315 hektara općine Srebrenica. To bi bio samo primjer izuzetne ekološke osviještenosti i brige za prirodna bogatstva da legislativa koja prati NP ne sadrži odredbe koje gotovo da onemogućavaju život i opstanak lokalnog stanovništva. A treba li reći - mještani sela na „zaštićenom području“ u pravilu su povratnici, malobrojni Bošnjaci koji su preživjeli agresiju i genocid!

Sumnje su počele već u martu 2018. kada je na brzinu provedena javna rasprava u općini Srebrenica. Odbijeni su svi prijedlozi Bošnjaka iz sela Luka, Osatica, Radoševići..., koji se nisu protivili formiranju zaštićenog eko-područja na društvenom zemljištu, nego nametanju pravila korištenja privatne imovine. Zatim je već u junu 2018. godine u Narodnoj skupštini RS-a izglasan Zakon o Nacionalnom parku „Drina“ i time je i „crno na bijelo“ ozakonjeno ograničavanje korištenja imanja i imovine povratnicima. Osim što nakon preživljenog genocida doživljavaju stalno zagorčavanje života, mještani u čitavoj ovoj „operaciji“ naslućuju krajnje namjere vlasti.

„Povod za formiranje NP-a navodno je bila namjera da se zaštiti Pančićeva omorika i još neke biljne i životinjske vrste. Međutim, nakon rata i protjerivanja stanovništva te slabog povratka, flora i fauna nemaju od koga biti ugroženi... tu u mnogim selima više niko ne živi. Nacionalni park je samo način da se stanovništvu zakonski onemogući korištenje i uživanje imanja. Jer, kao „radi ekologije“ zabranjuje nam se zakonom da napravimo put, siječemo šumu, obrađujemo i uzgajamo žitarice, voće i povrće uz korištenje zaštitnih sredstava, gradnja novih kuća, ograničava se lov... Suština problema je da se nama onemogućava opstanak, čak i ovim malo brojnim povratnicima, jer mi živimo od poljoprivrede i prirode,“ tvrde mještani sela uz bosansku obalu jezera Perućac.

Sljedeći korak – objedinjavanje NP Tara i Drina

Osim ovog suptilnog načina onemogućavanja života i jasne namjere da se Bošnjaci sa južnog ruba srebreničke općine ponovo otjeraju u svemu ovom još više je sporan nagovješteni naredni korak organa RS-a u koordinaciji sa srbijanskim vlastima. Naime, iz krugova koji su već kreirali legislativu NP „Drina“, po kojoj povratnici više ne mogu provoditi tradicionalne oblike uzgoja kultura, stoke, gradnje i života uopće, procurio je plan da vlade Srbije i RS-a, oslanjajući se na Sporazum o specijalnim vezama, namjeravaju i formalnim sporazumom povezati nacionalne parkove „Tara“ u Srbiji i „Drina“ u Bosni i Hercegovini (RS) u tzv. „jedinstvenu prirodnu cjelinu prostora endemičnih i reliktnih biljnih vrsta sa izuzetnim diverzitetom flore i faune.“ Objektivno i u prirodoslovnom smislu, to jeste jedinstven prostor uz srednji tok rijeke Drine, ali u državno-pravnom i administrativnom smislu to su teritorije dvije različite države.

Upravo ovu drugu činjenicu namjerava se derogirati proizvođenjem pravnog osnova za legalizaciju nadležnosti Srbije nad dijelom teritorije BiH, u domenu ekologije za početak. Upravo to bi bila posljedica formalno pravnog objedinjavanja područja dva nacionalna parka u dvije države čime bi rijeka Drina prestala biti granica, a što je strateški interes Srbije. Srbija bi putem gazdovanja objedinjenim područjem (nije realno da RS gazduje) stekla određena prava upravljanja nad zaštićenim područjem, a to bi bila pogubna činjenica za opstanak Bošnjaka na lijevoj obali Drine i Perućca. Nacionalnim parkom „Drina“ već sada upravljaju direktor i nadzorni odbor sastavljen od ljudi koji uopće nisu iz tog kraja, i svi su Srbi, pa je nepovoljna pozicija mještana očekivana. Jasno je u kojem pravcu bi išle neke nove nadležnosti i kadrova iz Srbije. A sada i o razlozima ovog srbijanskog kidisanja na Podrinje.

Krađa hidropotencijala

Područje uz Drinu i jezero Perućac od početka agresije Srbije na BiH je prostor bjesomučnih napada Vojske Jugoslavije čiji je jedini cilj bio uništenje imovine Bošnjaka i njihovo protjerivanje sa tog područja kako bi Srbija u potpunosti kontrolirala izuzetni energetski resurs (HE Bajina Bašta), koji je do početka rata bio u posjedu SR Srbije i SR BiH sa ugovorenom podjelom proizvedene električne energije u omjeru 40 – 60 posto (u korist BiH). Međutim, okupacijom ovog prostora hidroelektrane na Drini postaju ratni plijen Srbije, svu proizvedenu struju preuzima Srbija, a od tada Bosni i Hercegovini nije plaćen ni cent. U međuvremenu, taj dug je dostigao cifru od preko 1.8 milijardi eura! Uključujući i neplaćenu struju iz HE Zvornik taj dug je blizu 2,5 milijardi eura. Srbija niti može, niti želi to platiti što je osnovni razlog manipulacija graničnim pitanjem.

Intencija Beograda je da područje hidroelektrana proglasi teritorijom Srbije. Ovo što se sad čini kroz igru s nacionalnim parkovima je novo protjerivanje Bošnjaka specijalnim metodama te uvođenje Srbije na lijevu obalu Drine pod krinkom ekologije. Za očekivati je da će poteza u tom pravcu izvan državnih institucija biti još. Na državnom nivou, kako tvrdi Željko Obradović, predsjednik državne Komisije za granice BiH, nije bilo nikakvih aktivnosti već godinama. Državne komisije za granicu BiH i Srbije su još 2003. godine izvršile identifikaciju granice na kartama, a nakon toga Srbija je dostavila zahtjev za korekciju granice na četiri lokacije sa spiskom želja šta bi trebalo pripasti Srbiji (HE Bajina Bašta i Zvornik, Štrpci i selo Međurečje/Rudo). Naredne godine (2004.) Vijeće ministara BiH donijelo je zaključak da nema izmjene prije ratifikacije već utvrđene granične linije u parlamentima obje države.

Pravo na strani BiH

Bez obzira šta će uraditi srbijansko-entitetski dvojac Vučić-Dodik očigledno je da je međunarodno pravo na strani BiH. Potrebno je samo da se probosanski lideri drže načela međunarodnog prava „uti possidetis“ („kako posjedujete“) što u biti znači da je granica između BiH i Srbije ona koja je postojala dok su te dvije države kao republike bile u sastavu Jugoslavije. Svako mijenjanje granice moguće je učiniti, a da međunarodno budu priznate, samo putem sporazuma dvije države, a nikako silom. Dakle, bit loše međunarodne pozicije Srbije u ovom slučaju je u tome što je aktuelno stanje posljedica rata pa to nikako ne može biti osnov za izmjenu granice po Vučićevom prijedlogu. Sada je na bh. političarima odgovornost da koristeći povoljnu pravnu poziciju konačno zaštite jedan od vitalnih državnih interesa, što teritorija i resursi svakako jesu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Stranica 2 od 26

S5 Box