Vijesti iz BiH
BiH

BiH (656)

Ocijeni...
(0 glasova)

salkicRamiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska, danas je izjavio da je "insistiranje vlasti RS na obilježavanju 9. januara kao dana entiteta neustavno, nezakonito i nemoralno".

Podsjetio je da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u više navrata ocijenio kako obilježavanje 9. januara kao dana entiteta RS u Bosni i Hercegovini, nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Također, istakao je i da je ranije Venecijanska komisija dala mišljenje da je izbor obilježavanja 9. januara za dan entiteta, podstaknut osjećajima i događajima od značaja za samo jedan narod - srpski, dok ga druge zajednice smatraju bolnom uspomenom.

"Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u više navrata poništio i ukinuo djelove Zakona o praznicima entiteta i Zakona o Danu entiteta. Nastavak obilježavanja predstavlja kršenje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Oni koji krše odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine direktno krše i Dejtonski mirovni sporazum, jer po istom odluke Ustavnog suda su obavezujuće i konačne, te se moraju provoditi. Deklaracijom usvojenom 9. januara 1992. godine započela je realizacija plana za Bosnu i Hercegovinu i realizacija zločinačke politike, čije su posljedice progon, silovanja, ubistva, logori, masovne grobnice, terorisanje, udruženi zločinački poduhvat i genocid", naveo je Salkić.

Kako je naveo, kompletno tadašnje vojno i političko rukovodstvo bosanskih Srba osuđeno je za teške zločine, progon, istrebljenje, logore, sistematična silovanja, ubistva, udruženi zločinački poduhvat i genocid.

"Ove sudski dokazane i presuđene činjenice trebale bi obavezati današnju vlast u entitetu na katarzu i distanciranje od zločina i zločinaca, te iskazivanje pijeteta prema žrtvama i njihovim porodicama. Distanciranjem od zločina i zločinaca, oni najveću korist čine sebi i građanima koje predstavljaju, a nastavkom obilježavanja 9. januara, oni najveću štetu čine sebi i građanima koje predstavljaju, jer ostaju zarobljeni u čvrstom zagrljaju kolektivne odgovornosti za teške zločine, uključujući i genocid", kazao je Salkić.

Pozvao je visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu da, kako je naveo, u skladu sa svojim mandatom i ovlaštenjima, reaguje i poduzme sankcije protiv organizatora obilježavanja 9. januara kao dana entiteta, zbog kršenja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, što je i kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i ugrožavanje mira u našoj zemlji.

"Također, pozivam pravosudne institucije koje imaju mandat da procesuiraju i sankcionišu one, koji nastavkom obilježavanja 9. januara krše odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ali u isto vrijeme šire nacionalnu mržnju. Građane, koji se ne slažu sa onima koji obilježavaju 9. januar, pozivam na aktivizam i poduzimanje koraka na podsjećanju javnosti na pogubne posljedice 9. januara 1992. godine. Samo našim aktivizmom i dizanjem glasa, možemo obezbijediti pobjedu istine i pravde u odnosu na sve veću najezdu laži i neistina o onome šta su posljedice donošenja Deklaracije 9. januara 1992 godine. Posjetom mjestima ukopa žrtava te zločinačke politike, održavanjem tribina, održavanjem naučnih konferencija, izložbama i drugim različitim aktivnostima, svi smo pozvani, a i naša je obaveza, da podsjećamo na zlo, kako se ono ne bi ponovilo", naveo je Salkić.

Poručio je da je njegovanje kulture sjećanja na žločine koji su učinjeni građanima ove zemlje je obaveza svih građana, kulturnih, javnih radnika i političara, a ne samo žrtava koje su direktno pogođene zločinima.

"Zaborav je siguran put u ponavljanje zločina", kazao je Salkić.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

radoncic1Nedopustivo je plašenje bh. muslimanima, napisao je ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić na svom Instagram profilu, reagirajući na posljednje istupe kandidata za predsjednika Hrvatske - Zorana Milanovića i Kolinde Grabar-Kitarović tokom TV duela.
- Zaista je državnički i moralno nedopustivo to da kandidati za predsjednika Republike Hrvatske uporno i tendenciozno u Bosni i Hercegovini vide dodatnu opasnost od terorizma, “jer u njoj žive muslimani”. Dovoditi Bošnjake u takav kontekst, i to nakon genocida koji je počinjen, zaista nije dobrosusjedski čin. BiH je veoma odgovorna članica antiterorističke alijanse i naša obavještajna služba (OSA) i policijske agencije na svim nivoima uradile su i stalno rade veliki posao. Plašiti svoje birače potencijalnim terorizmom iz BiH i glumiti čuvara EU od nas, mnogo više govori o političkim tendencijama u Hrvatskoj, nego o ovdašnjim muslimanima, odnosno Bošnjacima. Terorizam je planetarno zlo i vezati ga za jednu vjeru, naciju ili državu politički je veoma ružno i nedopustivo. Zato bi bilo dobro, naročito za onoga ko na kraju pobijedi u utrci za predsjednika Republike Hrvatske, da ohane od ove vrste populizma i nepotrebnog vrijeđanja pripadnika vjere koja, između ostalog, egzistira i u Hrvatskoj i njenu multietničku sliku čini ljepšom i boljom. Razlog više da treba iskreno međudržavno i sigurnosno sarađivati, a ne podvaljivati - stoji u Radončićevoj objavi.

(Avaz)

četvrtak, 02 Januar 2020 00:00

Putarine u regiji puno skuplje od evropskih

Ocijeni...
(0 glasova)

autoputIstražili smo cijene putarina za putnička vozila (sama kategorizacija se razlikuje od države do države), na autoputevima u zemljama regije.

U BiH smo odvojeno analizirali cijenu putarine u Federaciji BiH (JP Autoceste FBiH) i Republici Srpskoj (Autoputevi Republike Srpske).

Posmataramo li dionicu autoputa Doboj – Banja Luka, vozači će u prosjeku, za deset pređenih kilometara autoputa, platiti 0,48 eura. Koristeći se autoputem kroz FBiH, vozači će izdvojiti 0,60 eura za deset pređenih kilometara.

U Hrvatskoj smo analizirali gotovo cijelu dionicu autoputa A1 i izračunali da vozači za deset kilometara autoputa izdvajaju 0,64 eura.

Kosovo bez putarina

U državama regija sa zatvarenim sistemom naplate, Srbija je najjeftinija – vozači moraju izdvojiti 0,33 eura za pređenih 10 kilometara.

U Sjevernoj Makedoniji znatno je drugačija cijena ako se plaća u domaćoj valuti (makedonski denar) ili eurima – deset kilometara autoputa u eurima košta 0,75 eura, dok je u domaćoj valuti 30 makedonskih denara, što je preračunato 0,49 eura.

Na Kosovu se korištenje autoputa još uvijek ne naplaćuje, dok Crna Gora i dalje čeka prve kilometre autoputa.

Slovenija koristi sistem naplate vinjetama - naljepnice čijom se kupovinom plaća putarina u određenom vremenskom periodu. Vinjeta (za vozila do 1,3 metara visine i težine do 3,5 tona) za sedam dana košta 15 eura, za jedan mjesec 30 eura, dok godišnja košta 110 eura.

Sisitem naplate vinjetama se još koristi u Austriji, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Švicarskoj.

Godišnja putarina u RS-u najskuplja u Evropi

Općenito gledano, putarine u zemljama regije višestruko su skuplje nego u znatno bogatijim evropskim državama.

Za primjer ćemo uzeti situaciju u bh. entitetu Republika Srpska (a sličan je način obračuna i u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Srbji), gdje se iznos cijene godišnje karte obračunava tako što se kolometraža autoputa pomnoži sa brojkom od 400. Tako godišnja karta za dionicu autoputa od Doboja do Gradiške, košta vrtoglavih 2.044 eura (4.000 konvertibilnih maraka) – višestruko skuplje od godišnje vinjete u Sloveniji, za puno manje kilometara autoputa.

Godišnja vinjeta u Sloveniji za lična vozila do tri i po tone košta 110 eura, u Austriji 89,20 eura, u Švicarskoj je 40 franaka, odnosno oko 37 eura. U Bugarskoj i Slovačkoj vozači putničkih vozila godišnju vinjetu plaćaju 50 eura. Godišnja putarina za putnička vozila u Češkoj iznosi 59 eura, a u Rumuniji 96 eura.

Izvor: Javna preduzeća zadužena za izgradnju autoputeva i cesta, agencije

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti1Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik ocijenio je da problem odlaska stanovništva iz BiH poprima zabrinjavajuće razmjere i da zato on zahtijeva hitna rješenja. To je između ostalog jedan od njegovih zaključaka u autorskom tekstu za Srpskainfo.
"Da li su u pitanju igre moćnih, što bi se dalo i potkrijepiti ozbiljnom argumentacijom, ili splet različitih okolnosti i slabosti, za šta također postoji argumentacija, nije dilema kojom bi se sada trebalo baviti. Problem je realan i rješenje ne trpi odgađanje. Ako je s druge strane velika i moćna Njemačka, koja je ne tako davno, preko kancelarke, video porukom, pozvala stanovništvo zapadnog Balkana da popuni manjak radne snage u Njemačkoj, onda je prilično jasno sa kakvim izazovom se suočava i Republika Srpska, ali i cijeli zapadni Balkan", naveo je Dodik na početku teksta.

On je istakao da se kao paralelan proces, s tim u vezi, nameće pitanje rješavanja ilegalnih migracija, koje na prostoru BiH više podsjećaju na proces kolonizacije iz prošlog vijeka.

"S jedne strane, imamo proces odlaska naših uglavnom mladih i radno sposobnih ljudi u zemlje EU, s druge strane imamo kolone migranata, za koje ne postoji interesovanje država EU. I za manje naivne ovo je vrlo ozbiljna slučajnost", naveo je Dodik.

Ako već EU ne zatvara granice za radno sposobne iz zemalja zapadnog Balkana, ističe Dodik, za početak bi bilo korisno da te iste granice otvori i za migrante sa Bliskog istoka, koji, malo po malo, preplavljuju zemlje bivše Jugoslavije.

On naglašava da je indikativno da je ova migrantska ruta ustanovljena tako što je EU otvorila svoje južne, a zatvorila sjeverne granice. Između te dvije granice danas je oveći parking za migrante iz više bliskoistočnih zemalja, koji, istine radi, govore da žele da odu, ali njihov odlazak dalje prema EU ne pomaže niko, na način kako su pomagani da dođu do ove destinacije.

"Rješavanje pitanja odliva stanovništva i migracija u tijesnoj su vezi i moraće se rješavati ozbiljnijim pristupom nego što smo ga imali do sada. I što je važnije, ova pitanja neće se moći rješavati bez onih koji su uticali na te procese. Tu se misli na EU", navodi Dodik.

Ako neko i smatra da su samo i isključivo vlasti, bez obzira na kom nivou bile, odgovorne za odlazak stanovništva odavde, ističe on, postavlja se pitanje zašto to stanovništvo nije išlo ranije u ovom broju.

"Plate su ovdje oduvijek bile niže nego u zapadnoj Evropi, mora se otvoreno priznati, i pravna sigurnost je oduvijek bila snažnija u zemljama EU, koja ima i višedecenijsku političku stabilnost. Ali, ljudi odavde odlaze tek u nekoliko posljednjih godina, jer ranije nisu mogli, sve i da su htjeli", smatra Dodik.

Otvaranjem granica za radnike iz drugih zemalja, konkretno u Njemačkoj, naveo je on, otvorile su se i rute radno sposobnih sa Balkana, samo je razlika između ove dvije rute o kojima je riječ više nego drastična.

Dodik ističe da u BiH dolaze migranti iz potpuno stranog civilizacijskog okvira, bez ijednog dokumenta, u dobu koje neizbježno postavlja pitanje njihove prošlosti, misli se na angažaman u nekim od ratova na Bliskom istoku dok u zapadnu Evropu odavde odlaze uglavnom mladi i obrazovani ljudi, zanatlije, sa ispravnim dokumentima, kulturološki i civilizacijski jako slični stanovnicima zapadne Evrope.

"Zato ove migracije, u oba smjera, legitimizuju sumnju da je na sceni strateška podvala zemljama zapadnog Balkana. Za jednu Njemačku pitanje dolaska radnika iz zemalja zapadnog Balkana samo je socijalno pitanje, za Republiku Srpsku i BiH dolazak migranata je prvorazredno bezbjednosno, potom humanitarno, i tek na kraju i socijalno pitanje. Ovim se ne pokušavaju amnestirati eventualne domaće slabosti koje su pojedince ohrabrile na odlazak. Ali, činjenica da je neko tamo negdje već otvorio vrata, svakoga ko se koleba već je učinila putnikom", naveo je on.

Dodik kaže da je zato neophodno početi obrazovati ljude za radna mjesta, a ne za biro za zapošljavanje, uvesti više reda u sistem obrazovanja, raditi i dalje na rasterećenju privrede koja mora biti još konkurentnija.

"Pravnu i političku sigurnost dići na viši nivo. Politika povećanja plata, koju već vodi Vlada Republike Srpske, mora biti podržana, jer je i ta politika u funkciji borbe za ostanak ljudi ovdje. I Republika Srpska i FBiH morat će redefinisati uslove za izdavanje radnih dozvola za strane državljane, jer već sada se mora razmišljati o obezbjeđivanju neophodne radne snage koju traži tržište", naglasio je Dodik.

Kako je naveo, problem ilegalnih migracija narastao je do ovih razmjera zbog neodgovornosti ljudi od kojih se očekivalo da problem riješe, te dodao da su se odgovorni ponašali u krajnostima, od potpunog negiranja da problem postoji, do odsustva kontrole problema, koji je do te mjere eskalirao postoje ozbiljni bezbjednosni izazovi na području Bihaća i tog dijela Federacije BiH.

"Ako se ne zauzme jasan stav prema pitanju migracija, i hitno ne usaglase načini kako će se to pitanje riješiti, BiH bi trebalo da se spremi i za novi izazov: unutrašnje migracije", zaključio je Dodik.

(Srna)

Ocijeni...
(0 glasova)

branaBosna i Hercegovina 40% proizvedene električne enrgije dobija iz obnovljivih izvora. To je struja proizvedena u hidroelektranama, solarnim elektranama, vjetroelektranama, biogasnim elektranama, elektranama na biomasu i u mini hidroelektranama, koje su najveći problem.

Šteta je ogromna, a proizvodnja beznačajna tvrde eko aktivisti.

Preko 80 mini hidrolektrana trenutno je u funkciji u BiH, od toga su 42 u Republici Srpskoj. Jedna bi se mogla graditi na Sokocu jer postoji zainteresovani investitor, što je uznemirilo građane koji su na protestima rekli ne mini hidroelektranama.

“Protivimo se izgradnji MHE na podrucju Sokcoca na Klajini i Bioštici jer uništavaju životnu srednu, a to je po KZ krivično djelo”, kazala je Mira Ćajić, portparolka 17 nevladinih organizacija.

Načelnik opštine kaže digla se bespotrebna prašina.

“Nikakva inicijativa, nikakva procedura, nikakav zahtjev nije došao, jedino da se obiđe područje. Opština ne može ni dati dozvolu, do 250kW daje opština”, kazao je Milovan Bjelica, načelnik Opštine Sokolac.

Načelnik se kaže neće svađati sa višim nivoima vlasti ako budu htjeli gradnju minihidroelektranu, građani kažu hoće i to tijelima.

Protiv gradnje minihidroelektrana su i u Eko akciji. Osim što ugrožavaju biljni i životinjski svijet, ugrožavaju opstanak lokalne zajednice.

“Mi nikakve koristi nemamo, od njih koristi imaju samo graditelji”, istakao je Anes Podić, predsjednik udruženja “Eko akcija”.

Amer Jerlagić kaže da su ekološki prihvatljivije vjetroelektrane, ali su daleko skuplje od minihidroelektrana.

“Da je investicija u MW instalisani vjetroenergije 1,1 do 1,2 mil eura, da je to po jednom faktički stubu od 2mW 3,5 do 4 mil investicija, je investicija od 40 miliona eura”, rekao je Amer Jerlagić, vlasnik mini hidroelektrane.

BiH ima svega dvije vjetroelektrane instalisane snage 86 MW, što je snaga ekvivalentna polovini postojećih minihidroelektrana. Jerlagić, dodaje da cijena nije jedina prepreka za gradnju vjetroelektrana jer one moraju imati rezervu.

Iz Eko akcije ipak tvrde, vjetroelektrane nisu nikakva avantura.

“Više je iznenađenja sa malim HE jer sa klimatskom krizom predviđeno je da će količina padavina u BiH da će biti manja za 10%, što znači da će biti manje vode”, kazao je Podić.

BiH izvozi trećinu proizvedene električne enrgije, pa je gradnja minihidroelektrana neopravdana. Dvije mini hidroelektrane u vlasništvu Elektroprivrede RS treba da rade 68 godina da bi proizvele električnu energiju koju primjera radi za jednu godinu proizvede Hidroelektrana u Trebinju.

(oslobodjenje.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

dodik1Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH, kazao je kako će Republika Srpska podržati banjalučkog muftiju Nusreta Abdibegovića u nastojanju da otvori medresu u Banjoj Luci, ali i katoličku crkvu koja otvara vrtić.
On je također istakao kako će za tu namjenu biti izdvojeno 500.000 KM i naveo je da je ova cifra dogovorena na današnjem sastanku predsjednice RS-a Željke Cvijanović s predstavnicima vjerskih zajednica.
Osim razgovora o novih projektima, Dodik je naveo i to da je na sastanku bilo riječi i o vraćanju imovine krovnim vjerskim institucijama.

(Klix.ba)

srijeda, 25 Decembar 2019 00:00

'Visoki dom' nisko pao

Ocijeni...
(0 glasova)

nsrsSamovolja Milorada Dodika koji po funkciji člana Predsjedništva BiH nema direktnih nadležnosti u entitetu, ali je neprikosnoveni vladar, do temelja je pogazila dostojanstvo najvišeg zakonodavnog tijela entiteta.

Dodik je s govornice odaslao jednu poruku koja je, vrlo je čudno, ostala bez reakcija u institucijama BiH i u Federaciji.

Nepotrebna je bila sjednica Narodne skupštine Republike Srpske o Programu reformi Bosne i Hercegovine. Entitet Republika Srpska nema nadležnosti donositi odluke o pitanjima iz oblasti vanjske politike. Može iznijeti svoj politički stav i to je već učinila. Lider SNSD-a i skupštinske većine Milorad Dodik, zahtjevom za održavanje sjednice, još jednom je htio demonstrirati moć da se o nekim pitanjima na ovom nivou vlasti u BiH može raspravljati samo kad on to želi. I kako želi.

Stalna pozivanja opozicije na kršenje Poslovnika o radu toliko su ometala njegov osjećaj sveopće moći da je njegov nalog da se pristupi izmjeni ovog skupštinskog akta i reduciraju prava opozicionih poslanika već sutradan doživio realizaciju iz kluba poslanika SNSD-a. Opozicija je tražila raspravu kako bi pred kamerama javno i uživo optužila Dodika za izdaju i prevaru. Kad se sumiraju rezultati višesatnog, do duboko u noć, realitiy programa prošlog ponedjeljka, jedino što su uspjeli je apsolutna devalvacija institucije koju vole zvati “visokim domom”. “Visoki dom” je nisko pao.

Dodik i suradnici su još jednom pokazali potpuno nepoštovanje javnosti i narodnih poslanika iz opozicije koji također imaju podršku birača. Da, manju nego stranke većine, ali je ipak imaju. Prvo se tokom Dodikovog uvodnog izlaganja “glumila” tolerancija prema ponašanju dijela opozicije koja je vikala, lupala, zviždala. Sam Dodik je signalizirao predsjedniku Skupštine Nedeljku Čubriloviću “da ih pusti”. Kad je situacija eskalirala fizički napadom ministra policije Dragana Lukača na opozicionog poslanika Draška Stanivukovića isti taj Dodik, apsolutni vladar svega u entitetu, brecnuo se na Čubrilovića izruživši ga što nije u stanju osigurati red u Narodnoj skupštini. Djetinjasto su zvučali pokušaji Čubrilovića da opravda pokušaje balansiranja odnosa prema suprotstavljenim stranama.

Smjene očigledno neće biti

Ministar policije je udario narodnog poslanika. Članovi Vlade, među njima i Lukač, gosti su na sjednici zakonodavnog organa, koji im je svojevrsni poslodavac. Nasilništvo, odavno ozakonjeno na ulicama entiteta, prvi policajac ustoličio je i u dvorani Narodne skupštine. Drsko je, istovremeno i zabrinjavajuće da se ministar policije osjetio ugroženim time što je Stanivuković šetao i nosio po sali zastavice NATO-a. Stanivuković je provocirao, očigledna je bila namjera da izbaci iz takta pojedince iz vladajuće većine. Ali kako je sam već rekao, Dodik je svoju glumljenu demokratičnost ispostavio kao nalog Čubriloviću i zbog toga ovaj nije koristio mehanizme koji mu po Poslovniku stoje na raspolaganju. Njegova je obaveza da osigura uvjete za rad na sjednicama, pa i udaljavanjem onih koji čine nered.

Sve i da shvatimo, ali ne i opravdamo Lukačev potez; ljudski se iznervirati, izgubiti živce; ali objašnjenje da je Stanivukovića “odgurnuo kako bi ga onemogućio da ga (Lukača) ugrozi” je bezobrazno nadmeno i neodgovorno. Lukač je u svom izlaganju prvo prijetio narodnom poslaniku, zatim ga pozvao da mu priđe, dok je Stanivuković prilazio bacio mu je u lice svežanj papirića, a potom ga udario. Sve su zabilježile kamere. To ne može premontirati ni RTRS. Lukačevo izvinjenje je djelovalo iznuđeno, neuvjerljivo i ne može ga osloboditi odgovornosti za taj čin. Lukač i Čubrilović zreli su za smjenjivanje. Smjene očigledno neće biti, Lukač ostavku nema namjeru dati. Sramotno je da nijedan poslanik, nijedna stranka većine u Narodnoj skupštini, nisu osudili fizički napad na kolegu. Oprostit će ti Draško, Dragan što te tukao, parafrazirat ću poruku iz filma Balkanski špijun. Satiru na stranu, mudri ljudi su davnih godina poručili – kad nestane Jevreja, Roma i komunista, na red će doći i Švabe.

Dodik je u uvodnom izlaganju još jednom, uvijeno, kao usput, kao didaskaliju, pomenuo da je entitet Republika Srpska za njega država. Zato Narodnoj skupštini, jednom lokalnom zakonodavnom tijelu, on godinama želi priskrbiti atribute velikog, moćnog i nezaobilaznog narodnog parlamenta. U toj borbi prekrši svaki princip za koji se bori. Evo nekoliko ilustracija. U zaključcima koji su usvojeni nakon sramotne sjednice navedeno je da Narodna skupština smatra da dokument “Program reformi BiH” ne predstavlja ANP (Akcioni nacionalni plan)… i ne može poslužiti kao osnov za aktiviranje bilo kakvih procesa osim suradnje i partnerstva s NATO-om. O tome šta dokument predstavlja i kakve pontencijale ima odlučivat će isključivo NATO i niko drugi. To treba da shvate i u institucijama Bosne i Hercegovine i na nižim nivoima vlasti.

Narodna skupština smatra da je "Program reformi BiH" u okvirima Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske. Program reformi BiH je, kao i Rezolucija, politički akt. Ustavni sud Republike Srpske odbacio je zahtjev kluba Bošnjaka u Vijeću naroda kao neosnovan i proglasio se nadležnim da ocijeni je li Rezolucijom ugrožen vitalni nacionalni interes obrazloživši da se radi o izricanju političkog stava koji nema formu pravnog akta, ne proizvodi pravnu normu, pa kao takav nije obavezujući. Nijedan od ovih akata ne može derogirati obavezu svih institucija u Bosni i Hercegovini da provedu potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a iz Zakon o odbrani BiH.

Pokušavajući opravdati promjenu svog stava prema NATO integracijama i dokumentu koji treba poslati u sjedište NATO-a u Brisel, a da podsjetim, rezolutno je odbacio mogućnost slanja bilo jednog papira sa bilo kakvim naslovom, Dodik je potencirao da se “Programom reformi BiH” prekida kontinuitet integracija s ovim Savezom. Slijedeći logiku, to nije tačno. Kontinuitet bi bio prekinut da je grupa zastupnika SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH podnijela inicijativu za izmjenu ili brisanje člana Zakona o odbrani BiH koji izričito nalaže institucijama provođenje potrebnih aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a ili da je Dodik podnio Predsjedništvu BiH prijedlog odluke kojom se van snage stavlja zahtjev za članstvo koji je 2009. godine kao predsjedavajući Predsjedništva potpisao i poslao njegov stanački kolega Nebojša Radmanović. Pod uvjetom da ti prijedlozi budu usvojeni u redovnoj ili hitnoj proceduri kontitnuitet intergracija bi bio prekinut. Tako kaže izvorni Dejton, pojašnjavajući procedure kako se odluke mogu promijeniti. Prema tome, i ova formulacija plod je interpretacije koja nema nikakvog dodira s činjenicama.

Zaključcima se na teret stavlja odgovornost svim predstavnicima Republike Srpske da u budućim odlukama o odnosima s NATO-om moraju imati negativan stav projiciran u skupštinskoj većini pod dirigentskom palicom SNSD-a odnosno Milorada Dodika. Ali, u sadržaju tog zaključka jasno se navodi ono što Dodik hotimično i zlonamjerno zanemaruje. Odluke će se donositi u institucijama Bosne I Hercegovine, a ne u lokalnoj skupštini. U jednom od zaključaka se navodi kako se nova odluka o eventualnom članstvu treba donijeti na referendumu. U Republici Srpskoj. Ako do takvog referenduma nekada i dođe, on neće biti održan samo u Republici Srpskoj, nego u državi Bosni I Hercegovini. Svjestan je toga i Dodik, pa je tokom rasprave upozoravao da “vjeruje da će i dio zaključaka koji će biti usvojeni na sjednici ići ka tome da u slučaju svake eventualne odluke ili traženja takve odluke bude sproveden referendum, ali ne na nivou BiH, jer bismo mi bili manjina”.

Ima li MAP-a?

Dodik je s govornice odaslao jednu poruku koja je, vrlo je čudno, ostala bez reakcija u institucijama BiH i u Federaciji. Tvrdi da je u Predsjedništvu BiH potpis na dokument stavio tek nakon garancija američkog ambasadora da se slanjem dokumenta u Brisel neće aktivirati MAP (Akcijski plan za članstvo). Neposredno prije sjednice Narodne skupštine RS pred komisijom za izbor članova novog saziva Vijeća ministara BiH novoimenovana ministrica vanjskih poslova Bisera Turković rekla je da “MAP-a nema, iako je najavljen”. Svi mediji citirali su njenu izjavu. Mjesecima, dok su trajala pregovaranja o potencijalnom ANP-u, zagovornici članstva BiH u NATO-u ubjeđivali su javnost da je BiH već u MAP-u, ilustrirajući to formulacijom preuzetom sa službene web stranice Saveza. Ako je ministrica u pravu, ako MAP-a nema, onda je dio javnosti koji je podržavao nastavak puta u ovaj vojni savez obmanut. I nevjerovatno je da niko na takvo što nije reagirao. Ako, pak, MAP-a ima, mandat nove šefice bh. diplomacije neslavno je počeo.

Ovo nije mišljenje o tome treba li ili ne BiH biti članica NATO-a. Ovim se ukazuje na stalne pokušaje vladajuće većine u RS da Narodnoj skupštini da veći značaj nego joj pripada. Samovolja Milorada Dodika koji po funkciji člana Predsjedništva BiH nema direktnih nadležnosti u entitetu, ali je neprikosnoveni vladar, do temelja je pogazila dostojanstvo najvišeg zakonodavnog tijela entiteta. Koalicija predvođena SNSD-om otvoreno je demonstrirala institucionalno, verbalno i fizičko nasilje pokušavajući i opoziciju ubijediti da se stavovi određuju po njenim aršinima. Ako se to ne podudara s činjenicama, to gore po činjenice. Legitimni politički stavovi izneseni u nekim skupštinskim dokumentima pokušavaju se staviti iznad Ustava i zakona i time se Republika Srpska želi učiniti vidljivom. Upravo suprotno, takvo nasilje moglo bi je učiniti nevidljivom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Benjamin Butković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

rijekasmeceSistemska korupcija, sporne dodjele koncesija, neregularna dokumentacija, pritisci na lokalno stanovništvo kao i kontinuirano ugrožavanje životne sredine radi privatnih interesa favoriziranih investitora opšta su karakteristika izgradnje malih hidroelektrana u BiH. U takvom ambijentu najveću štetu snosi lokalna zajednica. Od mizernih koncesionih naknada, uništavanja puteva, pucanja cijevi, nestanka ribljeg fonda do višemilionskih šteta nastalih kao posljedica neispravnosti postrojenja malih hidroelektrana.

Podsjećamo, prije desetak dana u fojničkom naselju Prokos usljed enormno visokog napona električne energije došlo je do nesreće u kojoj je više od 500 kućanstva kao i gospodarskih subjekata pretrpilo višemilonsku štetu.

Iz Elektroprivrede BIH potvrdili su da je do havarije došlo zbog neispravnosti relejnih zaštita na postrojenju male hidroelektrane „Mujakovići“ na rijeci Jezernici koja je u vlasništvu firme „Intradeenergija“. Pored ovog postrojenja, u vlasništvu ove firme su još tri hidroelektrane na području Fojnice.

Na svu sreću još niko nije poginuo

Nažalost, ovaj višemilionski incident u naselju Prokos nije izolovan slučaj. Prema riječima Roberta Oroza aktiviste iz fojničke Eko udruge Gotuša, više puta je dolazilo do pucanja cijevi upravo na MHE Mujakovići, a sa naletom vodene bujice došlo bi do urušavanja lokalnog puta.

„Zbog tog kontinuiranog pucanja cijevi na ovoj hidroelektrani dolazilo je do blokade puta prema Prokoškom jezeru dok se ne bi sanirala šteta. Prošle godine su mještani Prokosa zaprijetili totalnom blokadom puta što je dovelo do toga da je vlasnik Intradeenergija prošle godine zamjenio PVC cijevi željeznim.“

Robert Oroz naglašava da na ovom lokalitetu do sad nije bilo problema sa prevelikim naponom na lokalnoj mreži ali jeste sa plavljenjem i uništavanjem privatnog zemljišta.

„Do sada u Fojnici nije bilo problema sa “strujnim udarima”, ali jeste sa plavljenjem i uništavanjem privatnog zemljišta na MHE na rijeci Kozica od istog investitora. U par navrata isplaćivana je i naknada za materijalnu štetu. Važno je napomenuti da se većina ovakvih hidroelektrana gradi uz minimalan nadzor. Protoci se obrađuju na osnovu samo par mjerenja. Za prave studije bi se morao koristiti minimalno desetogodišnji uzorak.“

Kvalitet PVC cijevi koje su ugrađene ili se trenutačno ugrađuju je diskutabilnog kvaliteta. U junu ove godine havarija na cijevima iz vodozahvata mini hidroelektrane „Bistričak“ dovela je do oštećenja novoizgrađenog puta Nemila-Bistričak.

U izjavi za BHRT nekadašnji predsjednik mjesne zajednice Šerići, Halid Goranović izjavio je da su nadležne institucije krivci za činjenicu da vodozahvat nije urađen na način na koji je predviđen.

„Ovo je samo još jedan pokazatelj kako nemar i samovolja pojedinca mogu dovesti do toga da nekoliko hiljada ljudi bude u konstantnom problemu. Vlasti su dozvolile izgradnju mini-hidrocentrale na tom lokalitetu, mada je rijeka Bistričak bujična rijeka. Nije urađena ni utvrda obale rijeke. Svaki veći pljusak prouzrokuje nam ovakve probleme, jer cijevi prolaze tačno po sredini puta.“

Slična je situacija i na novoizgrađenoj maloj hidroelektrani na rijeci Doljanki koja je u vlasništvu proslavljenog bh.košarkaša Mirze Teletovića. Dženan Šašić iz Udruženja građana „Za Doljanku“ ističe da su PVC cijevi već popucale.

„Ovdje su cijevi položene, uglavnom dužinom ceste od 3 km, između rijeke i magistralnog puta, s tim da je negdje isječen magistralni put. Oni su nedavno radili testiranje MHE Zlate u tom trenutku PVC cijevi su im popustile te su na jednom djelu morali kopati ponovo te krpiti cijevi. Zbog velikih količina vode moguće je da kasnije ponovo pukne cijev negdje i da odnese dio puta.“

Usljed obilnih padavina i većeg pritiska kvalitet cijevi je od presudnog značaja. Međutim zbog ušteda investitori ugrađuju plastične cijevi niže kvalitete. Upravo nekvalitetne cijevi te sam postupak izgradnje van propisanih standarda može dovesti do fatalnog ishoda. Videosnimak pucanja cijevi na maloj hidroelektrani Voljevac na Vrbasu pokazuje razornu snagu vode.

Vodoskok koji je napravio krater i dostigao visinu od 15 metara i sticajem okolnosti nije povrijedio nikoga od mještana. Slično kao i većina malih hidroelektrana i ova u vlasništvu firme Elektro grupa d.d. Gornji Vakuf napravljena je uz samo naselje, a građani mjesne zajednice Voljevac nisu dali suglasnost za njenu izgradnju.

Stanovnik ovog naselja Nehru Zekotić naglašava da prilikom pucanja cijevi na MHE Voljevac na svu sreću došlo je samo do oštećenja jedne štale. Međutim ističe da zbog buke koja dolazi iz postrojenja razmišlja o napuštanju ovog sela.

„Ja već godinu dana ne spavam od te buke jer su napravili hidrocentralu 50 metara od džamije i od moje kuće. Kad je cijev pukla na svu sreću nije bilo nikoga tu. Od mog komšije je štala nastradala i kravu mu odnijela. Oni nisu nikakvu štetu naplatili niti on ima vremena to da ganja. Međutim meni je najveći problem ta buka koja dolazi iz ove centrale. Ja ne spavam, ženu i djecu sam spremio u Bugojno da žive.“

Zekotić ističe da je vodozahvat MHE Voljevac njegovom naselju donio gomile smeća, isušeno korito Vrbasa te potpuni prekid kretanja riblje populacije. Također naglašava da lokalnu zajednicu niko nije konsultovao vezano za izgradnju ove hidroelektrane.

„Nas niko nije pitao da je tu napravi. U papirima o okolinskoj dozvoli su potpisi nekih pet ljudi koji su slučajno to potpisali. Na tim raspravama nije bilo ni predsjednika mjesne zajednice niti naroda koji živi ovdje. Ja sam se obraćao načelniku opštine ali oni govore da oni nisu nadležni. Zvao sam i inspektore ni oni neće da izađu na teren. Šta smo mi dobili? Ništa. Imamo smeće, ribe nema, korito je suho, a od ove buke niko ne spava.“

Od Lašve su napravili otpadni kanal

Posljedice izgradnje malih hidroelektrana u velikoj mjeri reflektiraju se na ekološke sisteme. U toku ove godine zbog pražnjenja mulja na ovim postrojenjima došlo je do pomora ribe u rijeci Lašvi i Drinjači kod Zvornika.

Te navode potvrdili su i inspekcijski nadzori. Ivica Tomičić predsjednik udruge sportskih ribolovaca Busovača naglašava da je u jednom trenutku dvadeset godina truda nestalo zahvaljujući institucijama koji su od rijeke Lašve napravili kanal za otpad. Ističe da su i sa odgovornim za ovaj pomor ribe napravili sporazum o nadoknadi štete.

„Mi smo se dogovorili o nadoknadi štete i o nekim radnjama kako ne bi do toga došlo u budućnosti. Naravno mi bi voljeli da do toga nikad nije došlo. Država je dozvolila da se rijeke pregrađuju. Treba biti realan. Rijeka Lašva će postati otpadni kanal i tu nikakve migracije ribe više nema. Na njoj ima 20 centrala a evo sad hoće da prave i jednu na Plavoj vodi. Ukoliko se temperatura vode podigne samo jedan stupanj što se i radi, nestat će potočne pastrmke ali to nikoga ne interesuje. Planinske rijeke se ne uništavaju u Švicarskoj ili Njemačkoj nego u Bosni.“

Tomičić je bio prisutan na javnoj raspravi povodom izgradnje MHE Kozica. Ističe da je investitor Amer Jerlagić obećao izgradnju ribljih staza kao i održavanje biološkog minimuma. Ovi zahtjevi nisu ispunjeni.

„Ja sam bio prisutan na javnoj raspravi gdje su me svi ušutkivali jer su svi u nekom „talu“. Jerlagić kao investitor je obećao sve od biološkog minimuma do ribljeg puta. Po Zakonu o ribarstvu zna se da prije početka radova mi kao ribolovci ulazimo sa agregatom da izmjestimo ribu. Mi dođemo da vidimo šta se događa, a ono radovi u punom tijeku. Pitam ih što nas niste zvali kažu zaboravili. Zbog toga su platili kaznu od 3000 KM al’ to je kap u moru. Od toga smo mi poribili Kozicu. I šta smo dobili? Ništa.“

Upravo održavanje javnih rasprava Tomičić vidi kao eklatantan primjer na koji način investitori zaobilaze zakonske procedure potrebne za proces dobijanja dozvola za izgradnju malih hidroelektrana. Kao primjer ističe javnu raspravu za izgradnju MHE na lokaciji Gavrine kuće.

„Javna rasprava za izgradnju hidrocentrala kod Gavrinih kuća je zakazana na benzinskoj pumpi. Mi smo došli tu kao ribolovci jer imamo koncesiju na vodu 10 godina. Tačnije imamo ribarsko pravo. Da se razumijemo mi ne možemo spriječiti izgradnju hidroelektrana. Mi se predstavimo, gospođa koja je to vodila kaže vama su dostavljeni materijali vi ste udruga Vir Merdan. Ja joj odgovaram da Vir Merdan ne postoji u nijednom savezu niti u registru udruženja. Šta je u pozadini? Osnovano je fiktivno udruženje koje je dalo suglasnost kao da ribari nemaju ništa protiv izgradnje hidrocentrale. Bez obzira na to što mi nismo dobili dokumente oni nastavljaju javnu raspravu.“

Prema riječima Tomičića raspravi je prisustvovao i nekadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić čija je projektna kuća pripremila dokumentaciju za izgradnju.

„Kada smo dobili dokumentaciju mi smo napravili prigovore na 18 stranica jer je projektna kuća Edhema Bičakčića prepisala projekat sa rijeke Željeznice koja teče iz Trnova kod Sarajeva. Znači prepisali su kompletnu dokumentaciju sa Željeznice i smjestili na plato Lašve s tim da ne odgovaraju kote kao ni jedan podatak ali šta možeš, ljudi iz mjesne zajednice koji zadnji mogu zaustaviti izgradnju jednostavno nisu školovani. Nekadašnji premijer države je došao i rekao da je rijeka voda između dva brda. I naravno ljudi daju svoj pristanak. U takvoj situaciji mi gledamo da izvučemo maksimum pa ih molimo da se drže zakona. Da naprave riblje staze da drže biološki minimum i napravit će oni to ali nema šanse da riba tuda prođe. Nažalost tako je.“

Tomičić naglašava da se vrši pritisak na lokalnu zajednicu, aktiviste i sve one koji na bilo koji način zahtijevaju da se izgradnja hidroelektrana stavi pod zakonske okvire.

„Nama na javnim raspravama ljudi otvoreno prijete. Dobijamo anonimne poruke. Prijeti se našoj djeci. Inspekcije su potplaćene rade šta god hoće i kako hoće. Na kraju postaviš sebi pitanje šta ti ovo treba? Kvazi stručnjaci koji prave elaborate nemaju pojma koja vrsta riba se nalazi na ovom terenu i nažalost to nam je realnost. Realnost u kojoj je država dopustila da se to radi.“

Raj za investitore, „džehenem“ za prirodu

Najave o izgradnji 300 malih hidroelektrana na 244 rijeke u našoj zemlji prema mišljenju ekoloških aktivista kao i eksperata iz ove oblasti prijetnja su ne samo za biljni i životinjski svijet nego i za ograničene količine pitke vode. Također upravo zbog sistema subvencioniranja rada malih hidroelektrana prema ekonomskoj analizi Damira Miljevića naša država godišnje izgubi 4 miliona KM.

Ustupanje rijeka privatnim investitorima rezultira ne samo pregrađenim rijekama, devastacijom prirodnog bogatstva, nestankom endemskih biljnih i životinjskih vrsta nego i višemilionskim štetama nastalim kao posljedica rada malih hidroelektrana.

Naravno ovi podaci nisu sporni za odgovorne. Bez ikakvog plana ili strategije privatiziraju se prirodni resursi, a kako privatizacija u Bosni i Hercegovini završi najbolje pokazuju primjeri nekadašnjih državnih firmi.

U sljedećem nastavku pisat ćemo o spornim dodjelama koncesija, ulozi lokalnog nivoa vlasti, pritiscima na lokalno stanovništvo kao i činjenici da vam investitori mogu hidrocentralu napraviti u dvorištu porodične kuće.

 

Predrag Blagovčanin (Centar za životnu sredinu)

Ocijeni...
(0 glasova)

pozarJedna osoba je poginula, saznaje Klix.ba, a više ih je povrijeđeno u eksploziji na benzinskoj pumpi Nešković kod Zvornika, koja se desila jutros oko 10:40 sati.

Kako nam je potvrdio glasnogovornik Policijske uprave Zvornik Miljan Bobar, do eksplozije je došlo u mjestu Šepak, nakon koje je nastupio veliki požar na benzinskoj pumpi.

"Odmah nakon dojave naše ekipe uputile su se na mjesto nesreće u pratnji vatrogasaca koji su odmah pristupili lokalizaciji i gašenju požara", kazao nam je Bobar.

Kako nezvanično saznaje Klix.ba, najmanje jedna osoba je smrtno stradala.

Na ovoj dionici magistralnog puta Zvornik - Bijeljina, u mjestu Šepak, kod benzinske pumpe Nešković saobraćaj je potpuno obustavljen.

Uzroci eksplozije na pumpi još nisu potvrđeni, a nezvanično, automobil se zabio u aparat za točenje gasa koji je eksplodirao. Više informacija očekuje se po završetku policijskog uviđaja.

(klix.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

causevicU porodici Zildžić, u porodici uglednog sarajevskog zanatlije, proizvođača zvona, te 1903. godine rodila se kćerka Ševala. Malo, premalo znamo o njoj, a trebali bismo znati sve.

Danas se fakultetske diplome kupuju na kilogram, danas one na Balkanu (gotovo) da i nemaju nikakvu vrijednost. A obezvrijeđene su upravo zbog nakupaca kvaziznanjem i fakulteta krajputaša, koji štampaju bezvrijedni papir.

Istinsko znanje, sa istinskim pisanim tragom, koji se diplomom zove ovdje je potpuno potcijenjeno, jer ljudi nisu svjesni koliko je skup životni put nekoga ko želi da se obrazuje. Sa druge strane, položaj žene, obrazovane žene ostaje gotovo tabuiziran i skrajnut sa mejnstrim tokova, koje proizvodi i kreira i danas dominantno "muško društvo".

Kakva šteta!

Film za Oscara koji nikad nije snimljen

A ova zemlja, ovaj svijet i ovo podneblje imaju heroinu po kojoj se može snimiti oskarovski film.

Znate li ko je uopšte Ševala Zildžić?

Rodila se u porodici uglednog zanatlije Zildžića 1903. godine, živjela okružena roditeljskom ljubavlju, ali vrlo dobro svjesna da je svijet Orijenta, koji se stapa sa austrougarskim svijetom okupiranog Sarajeva i Bosne čini vrlo vidljivu barijeru između neobrazovanog i obrazovanog puka.

Ako je to bila barijera, onda je obrazovanje žene bila nemoguća misija, nedopustiv i velik jaz. Obrazovanje djevojčica bio je puki zakonski formalizam, sveden na nekoliko godina u osnovnoj djevojačkoj školi.

Znala je to Ševala bolje od ikoga. Znala je kakav je položaj žene, pogotovo položaj žene muslimanke na početku dvadesetog stoljeća ovdje na Balkanu. Uz podršku roditelja, kakva je i danas rijetka, Ševala je završila osnovnu djevojačku školu i našla se i bukvalno i figurativno ispred vrata Muške gimnazije u Sarajevu.

Najvažniji obrazovni razgovor prije tačno 100 godina

Vratimo se stoljeće unazad.

Bilo je to prije tačno 100 godina, 1919. a Muška gimnazija nije tek tako nosila to ime. Jer u tadašnjoj Kraljevini SHS više i visoko školovanje za žene je bilo misaona imenica. Sarajevo nije bilo izuzetak.

I zamislite sad djevojčicu od 16 godina kako drhturi pred tim vratima strašnog, velikog, muškog svijeta, koji joj je izgledao trajno zapečaćen i zatvoren. Zamislite kako nesigurno otvara vrata na kojima je golema kvaka i čuje dječačke povike na sve strane. A onda ih naglo zatvara. Ne, neće tako. Otići će sa ocem baš kod reisa i pitati ga za dozvolu. Da kasaba ne pere usta sa njom i njenom porodicom.

I Ševala je otišla do tadašnjeg reisul-uleme Čauševića i tražila zvanično odobrenje za nastavak školovanja. To u današnjem svijetu izgleda čudno, u svijetu gdje je pristup znanju podrazumijevajući, ali gdje rijetko ko koristi taj pristup.

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Sa univerzalne tačke, razgovor reisa Čauševića i djevojčice Ševale bio je transcivilizacijski, bio je toliko golem, da mi to ni ne možemo pojmovno i sadržinski obuhvatiti. Jedna mlada djevojka, muslimanka, traži od poglavara svoje vjerske zajednice dozvolu za dalje školovanje. I dobija je!

Heroj reis i kamenovanje Ševale

I da se razumijemo, ovo nije pobjeda samo pojedinca, mlade osobe i žene. Ne, ovo je pobjeda i Islamske zajednice u BiH, koja je sebi, ali i svijetu tada, prije jednog vijeka, pokazala koliko je progresivna.

No, Ševala je sa svojim roditeljima upala u mnogo strašniji svijet, svijet mahale koja ne prašta, to je taj retrogradni svijet koji proždire svakog ko se uzdigne iznad prosjeka. A Ševala je bila visoko gore, kao svjetionik prosvijećeni, dakle idealna meta.

"Kamenjem su je sarajevski momci sačekivali kad se vraćala iz škole, pa je babo morao u fijakeru odvoziti i dovoziti, da joj glavu ne razbiju", reći će mnogo kasnije njen sin Mirza Iblizović, a ostaće zabilježeno u sarajevskom Startu.

Ostaće u povijesti zabilježeno i to da je Ševala gledala kako zbog njenog školovanja trpi i porodica. Majci Aiši lokalni trgovci nisu htjeli prodavati robu, jer joj kćerka ide u "mušku školu".

Ali Ševalu ništa spriječiti nije moglo da kupi i upija znanje, da ide dalje. Po završetku gimnazije upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu i konačno 1931. godine diplomira. I tako i zvanično postaje prva ljekarka muslimanka u Kraljevini Jugoslaviji.

Koliko je važna ova vijest, ovaj podatak za povijest ne samo naše zemlje, nego i ovog dijela svijeta, svjedoči i fakt da je o ovome izvijestio i najpoznatiji list na svijetu New York Times.

Kako se navodi u Startu, predaji diplome prvoj ljekarki Bošnjakinji i prvoj bračnoj vezi dvoje ljekara Bošnjaka, posredstvom zagrebačkog dopisnika, objavljena je i u New York Timesu.

A njen privatni život? Ševala se udala za Muhameda Iblizovića, nekadašnjeg studenta filozofije, koji je napustio društvene nauke, izražavajući solidarnost sa Ševalom i takođe završio medicinu.

Odmah po diplomiranju Ševala počinje raditi kao demonstratorica na zagrebačkom fakultetu. Međutim, kada joj je ponuđeno mjesto asistentice, ona se odlučila vratiti u rodno Sarajevo. I da, pogađate, čekala je dvije godine ne bi li se neko smilovao i ponudio joj posao.

Povijest će zapisati da je Ševala Zildžić Iblizović počela raditi u Gradskoj bolnici, na Infektivnom odjeljenju državne bolnice, u Higijenskom zavodu, a karijeru je završila kao specijalistica, ginekologinja i pedijatarica u školskoj poliklinici dr. Mare Kurtović 1962. godine.

Povijest će isto tako zabilježiti da je Ševala u Drugom svjetskom ratu, kada bolnica nije radila, nalazila načina da u okupiranom Sarajevu pomogne svim potrebitim ljudima, dakako bez obzira na vjeru, naciju, socijalno porijeklo.

I gdje smo danas?

Umrla je 1978. godine od posljedica tumora. Nakon njene smrti časopis Medicinski arhiv objavio je tekst In memoriam u čijem završnom dijelu piše: "Smrću doktorice Ševale naša medicinska javnost, posebno školska medicina, izgubila je svog doajena. Sarajlije su izgubile jednu dragu ličnost, a pacijenti ljekarku humanistu, spremnu da pomogne u svako vrijeme i na svakom mjestu. Društvo ljekara Bosne i Hercegovine smrću doktorice Ševale Zildžić-Iblizović izgubilo je svog vrijednog i uglednog člana. (Redakcija, 1978, p. [431])"

Za one koji ne znaju, a mnogo je takvih, jedna ulica u Sarajevu nosi ime po doktorici Ševali Zildžić Iblizović. Za one koji ne znaju, a mnogo je takvih, BH Pošta je 2002. godine izdala poštansku markicu sa njenim likom.

A sve je počelo prije stotinu godina, prijateljskim razgovorom jednog reisa i jedne djevojčice. I ne, nije to bio samo razgovor vjerskog službenika i mlade osobe, to je bio civilizacijski skok, pomak koji je doveo do toga da slobodno možemo pristupiti znanju svijeta, bez obzira na pol i vjerska uvjerenja. Možemo, ali na žalost, to rijetko činimo.

A šta bi danas na instant-diplome i carstvo neukosti rekla doktorica Ševala Zildžić Iblizović, kćerka zanatlije koji pravi zvona, djevojčica koja je postala specijalistica ginekologije i pedijatrije?

I šta mi svi znamo o doktorici Ševali? Gotovo ništa. Na sramotu svih nas. Ali da nije bilo nje, ne bi imali plejadu žena liječnika, koje su na ovaj ili onaj način obilježile naše živote i ne bi Sarajevo i Bosna svijetu mogli pokazati koliko su multikulturalni i civilizacijski napredni i kada je obrazovanje u pitanju.

I gdje smo danas, stotinu godina poslije jednog razgovora djevojčice i reisa?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Dragan Bursać (Al Jazeera)

Stranica 13 od 47

S5 Box