Vijesti iz BiH
BiH

BiH (568)

Ocijeni...
(0 glasova)

licnakartaDo trenutka stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o prebivalištu BiH za vađenje ličnog dokumenta bila je dovoljna samo izjava da živite na određenoj lokaciji. Od tada je postupak prijave prebivališta dosta složeniji.

Naime, da biste se prijavili da živite na određenoj adresi, i na osnovu toga dobili ličnu kartu, potrebno je priložiti dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu nad nekretninama, ili da imate ovjeren ugovor sa stanodavcem. U obzir dolazi i potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, ali i potvrda da je pokrenut postupak legalizacije odnosno uknjižavanja objekta na adresi na kojoj prijavljujete prebivalište.

Najviše problema građani imaju sa posljednje pomenutim, odnosno činjenicom da je veliki broj objekata izgrađen bez valjanih dozvola. Dakle, građani su u posjedu, ali ne mogu dokazati vlasništvo nad kućom, jer ne mogu provesti postupak uknjižavanja.

Sve se dodatno zakomplikovalo kada je istekao zakonski rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju objekata, i kada su gradske i općinske službe prestale izdavati pomenute potvrde.

Šefica Odjela za upravno-pravne poslove MUP-a TK Jasmina Đulović je kazala da su taj problem identifikovali.

- Rok za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata istekao je 31.maja 2019.godine. Do tog roka građani su mogli dostavljati potvrdu da je pokrenut postupak za legalizaciju što bi nama bio dovoljan pravni osnov da stranka može na toj adresi prijaviti svoje prebivalište – kazala je Đulović.

Građani kažu da su danas u velikim problemima, jer u određenom broju slučajeva ne postoji zakonsko rješenje koje bi im pomoglo da dobiju lične dokumente.

Ističu da nisu počinjali postupke dobijanja dozvola za gradnju kuća jer im je to bilo preskupo, a neki su izgradili kuće ne nekom od brojnih rudnih polja, pa su smatrali da će zahtjevi biti odbijeni. Među razlozima su i neinformisanost, ali i u nekoliko slučajeva nemar.

U MUP-u TK kažu da su u ovom slučaju nemoćni i da moraju provoditi Zakon, a u narednom periodu očekuje se i reakcija Ministarstvu civilnih poslova BiH.

(FENA)

ponedjeljak, 09 Septembar 2019 00:00

Propali sporazum skinuo sve maske

Ocijeni...
(0 glasova)

motelskiputbihNajvjerovatnije je da Milorad Dodik neće ostvariti ni jednu od izbiljnih prijetnji te da će se politička trakavica u BiH nastaviti. Ali, u drugačijoj atmosferi. Sjednica predstavnika članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) uoči propasti sporazuma trojice lidera razotkrila je stvarna opredjeljenja pojedinih zemalja prema bosanskoj krizi i njihove interese. Iz zapisnika sjednice koji je protekle sedmice dospio u javnost konačno je jasno šta od koga iz EU ubuduće BiH može očekivati.

Ukratko, odnos nekih evropskih zemalja prema Bosni i Hercegovini podsjeća na prve dvije ratne godine – deklarativna podrška, ali nikakva konkretna pomoć u vitalnim državnim pitanjima te više ili manje prikrivena podrška i unutrašnjoj (Milorad Dodik), i vanjskoj (Srbija, Rusija) destruktivnoj politici prema BiH. Novi faktor u cijeloj situaciji (a koji podsjeća na 1994.) je povratak SAD u balkanska žarišta kao činioca koji bi mogao bitno uticati na ishod krize u BiH. Ta činjenica treba biti putokaz probosanskoj politici!

Ko je protiv BiH?

Imajući u vidu dijametralno suprotne stavove probosanskih i separatističkih aktera u vrhu državne politike malo ko je i vjerovao da će se naći kompromis između opcija – nastavak ili odustajanje od puta BiH u NATO, jer je to zapravo pitanje o opstanku cjelovite BiH ili njenom prepuštanju velikodržavnim separatistima. To bi bila suština konflikta na regionalnom nivou. Na globalnom, ovdje je još uvijek upitno ko će od bitnih međunarodnih faktora kojoj opciji dati podršku i uz kakav međusobni dogovor o globalnim sferama uticaja.

Dakle, sjednica PIC-a zakazana je kako bi članice definirale zajedničke stavove za pretpostavljenu situaciju da Milorad Dodik počne ostvarivati svoje prijetnje o povlačenju Srba iz državnih institucija i jednostranoj suspenziji ranijih sporazuma o OSBiH, državnom poreskom sistemu, obavještajno-sigurnosnim službama, Tužilaštvu i Sudu BiH, VSTV-u... Takav razvoj situacije ima veliki potencijal za eskalaciju krize pa je PIC želio pripremiti koji potez unaprijed ili prevenirati Dodikove akcije.

Ambasador Velike Britanije na sjednici je, prema objavljenim detaljima stenograma sjednice, predlagao da se Milorada Dodika upozori da mu destrukcija državnih institucija „neće biti oproštena“ te da se to uradi i javno i „privatno“. Radi boljeg razumijevanja oštrine britanskog stava treba reći da se termin „privatno upozorenje“ odnosi na djelovanje na nivou tajne diplomatije, prijetnje sankcijama, ali i obećanje benefita ako se targetirani političar ponaša ovako ili onako. Međutim, na tako zaoštren prijedlog predstavnika Londona reagirale su neke članice razotkrivajući se kao strane koje pogoduju Dodiku.

Usprotivivši se britanskom prijedlogu, „francuska ambasada se zalagala za umjereniji odnos prema Dodiku“, kako je navedeno u dokumentu PIC-a. I nisu bili jedini. Blaži odnos prema članu Predsjedništva BiH iz RS, bez obzira na njegove opasne namjere, izrazili su predstavnici EU, Ambasade Rusije i Ambasade Italije!

Lobiranja i viši interesi

O porastu ruskog uticaja u BiH upravo preko Dodika i njihovoj strateškoj misiji sprječavanja širenja NATO-a na Balkanu sve je već poznato. Pa ipak, Ivancom se na sjednici PIC-a pita „zašto se politički akteri bore oko ANP-a“! Moskva preko ambasadora Ivancova nastoji svim sredstvima zaštititi svog igrača, što nije ništa novo.

No, predstavnici misije EU svojim zaštitničkim stavom za Dodika poslali su nam bar dvije poruke: da je za njih NATO put BiH u drugom planu i da oni podržavaju formiranje nove vlasti sa SNSD-om „bez ikakvog uslovljavanja ANP-om“ a da se „domaći politički lideri usredotoče na pitanja koja ih objedinjuju, za razliku od pitanja oko kojih se ne slažu“! Za zastoj su predstavnici EU našli i glavnog krivca – Demokratsku frontu čiji predsjednik Željko Komšić kao član Predsjedništva BiH odbija podržati mandatara Tegeltiju bez ANP-a. Odjednom, problem postaje Komšić, a ne Dodik!? Ovakav razvoj situacije mogao se naslutiti i iz ponašanje bivšeg šefa Delegacije EU Larsa Gunara Wigemarka koji je diskretno suflirao bh. liderima da „formiranje vlasti ne treba ničim uslovljavati.“

Podsjećamo da je prosrpska politika nekih evropskih vlada stara stvar u tradiciji odnosa prema Balkanu, a da je posebno pogubna bila tokom rata. Konkretno, upravo je francuski predsjednik Mitterand u kritičnoj, početnoj fazi rata svojim djelovanjem odvratio SAD od vojne intervencije. Ponašanje francuskih predstavnika u PIC-u dio je iste zaštitničke politike velikosrpskog projekta, ali sada mnogo suptilnijim diplomatskim sredstvima.

Nadalje, sklonost evropskih političara Miloradu Dodiku rezultat je i dugotrajnih napora lobističkih kuća koje RS godinama plaća da upravo u krugovima EU propagiraju i afirmiraju velikosrpski separatizam kamufliran u „ideju borbe za samostalnost RS“. Indikativno, na sjednici PIC-a bilo je potpuno slaganje stavova Rusije i predstavnika EU, a što je zapravo signal da neke evropske vlade svoje posebne interese u odnosima sa Rusijom štite ovdje u BiH tako što ne proturječe Ivancovu pri čemu su im interesi BiH u drugom planu Posljednja Wigemarkova aktivnost prije odlaska bio je njegov sastanak upravo sa Aleksandrom Ivancovim. Italijansko stajanje u zaštitu može se tumačiti kao rezultat lobiranja, ali i zaokret u skladu sa jačanjem desnice u Italiji i Dodikovom sve češćem oslanjanju na desničarske snage u Evropi.

Britanski zaokret, američki povratak...

Rigidan stav Velike Britanije prema Dodiku primjetan je već duži period. Sada se može reći da je britanska politika prema BiH iz devedesetih doživjela potpuni zaokret. Više je usaglašena sa američkom politikom na koju se sada zbog Brexita i ispadanja iz sistemka EU mora više oslanjati. Za BiH je to svakako pozitivna okolnost. Osim Britanaca na sjednici PIC-a za zaštitu državnih institucija BiH zalagale su se ambasade SAD, Njemačke, Španije, Holandije, Japana i Turske sa različitim motivima.

Španija je zbog vlastitog katalonskog problema principijelno protiv svakog separatizma. Holandija kroz politiku izražava moralnu obavezu prema BiH, Turska je tradicionalno naklonjena, a Njemačka nastoji zadržati dominantnu ulogu na Balkanu i držati isti pravac prema Dodiku kao i prema Vučiću. Japan redovno proklamira podršku vladavini zakona u međunarodnim odnosima, a za BiH je sada najznačajniji stav SAD.

Američki stav bio je da je "međunarodna zajednica jasna u odbrani države BiH od Dodikovih napada", te da se oni "zalažu za vladavinu zakona u BiH." Pri tome su pojasnili da se to odnosi na Zakon o odbrani BiH kojim je propisano da je NATO jedan od strateških ciljeva BiH. Dakle, ANP je afirmiran kao zakonska obaveza, a ne stvar političke (ne)volje što pokušavaju nametnuti Dodik, Ivancov i njihovi evropski istomišljenici. U takvom nastupu predstavnika SAD može se prepoznati osnova zvaničnih stavova Željka Komšića i Šefika Džaferovića koji insistiraju na provođenju zakona.

Aktivni povratak SAD je vrlo vidljiv i Moskvi i Bruxellesu. Imenovanje Matthewa Palmera za specijalnog izaslanika državnog sekretara za Zapadni Balkan svakako je dizanje američkog interesa za Kosovo i BiH na viši nivo. Palmer naglašava da su rješenje kosovskog žarišta i nastavak NATO puta BiH glavni dijelovi njegove agende. Pozivanje Aleksandra Vučića na sastanak sa državnim sekretarom Mikeom Pompeom u SAD dio je mjera iz istog paketa. Naravno, američko buđenje nije izazvano prvenstveno brigom za BiH, nego zbog „projekta Kosovo“ i intenzivnog ruskog pozicioniranja u Srbiji i RS što je u Washingtonu konačno ocijenjeno kao prijetnja geostrateškim interesima SAD i NATO-a pa će se rješenje tražiti i naći u odnosima Moskve i Washingtona.

SAD i NATO – osnova strategije opstanka

Komšićevo i Džaferovićevo prošlosedmično odbijanje poziva Johanesa Hahna da dođu u Bruxelles i sa Dodikom ipak postignu dogovor bilo je taktički mudro. Hahn je prethodno kao „rješenje“ predložio da Predsjedništvo BiH izda instrukciju "novom sazivu Vijeća ministara BiH da izradi i dostavi modificirani ANP bez prejudiciranja budućih odluka o članstvu BiH" na šta ova dvojica nisu nasjeli. Time bi se praktično udovoljilo Dodiku, ali bez ikakvih garancija da bi premijer Tegeltija, Dodik i SNSD-ministri u VM BiH kasnije uputili ANP. Komšić je i sa dozom oštrine Hahnu odgovorio da „najprije ubijedi Dodika za NATO“ kako bi se dalje razgovaralo o svemu ostalom.

Teško se oteti dojmu da u najnovijoj odlučnosti probosanskih lidera ima i američkog vjetra i određenih garancija. Evidentna je zainteresiranost SAD za uključenje BiH u NATO i vojno-političko-sigurnosno zaokruživanje i pacifiziranje ovog prostora bez bitnog ruskog prisustva. S druge strane, EU je nizom poteza prema BiH i regionu pokazala da je nezainteresirana za skoro proširenje, a posebno za neko ozbiljnije bavljenje Bosnom. Pa iako BiH nema alternativu političko-ekonomske perspektive osim EU, probosanskim snagama je valjda jasno da je članstvo u NATO-u sada gotovo pitanje opstanka, a da je čvrsto savezništvo sa SAD uvjet uspjeha na tom putu. Potrebno je da bh. političari odbace iluziju o podršci nekih evropskih zemalja i da shvate da se njihove politike iz devedesetih do sada nisu bitno promijenile.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti1Narednih dana Unsko-sanski kanton (USK) trebali bi posjetiti predstavnici Evropske komisije, kada bi se konačno mogla znati sudbina novog prihvatnog centra za smještaj migranata. Rok za određivanje nove lokacije za smještaj migranata, koji je odredila Evropska komisija je istekao, objavio je BHRT.

Istovremeno, ponuđenu lokaciju Medeno polje Evropska komisija ne prihvata, uz obrazloženje da ne žele finansirati privatne, nego državne objekte.

Stanje u migrantskom kampu Vučjak, zbog nepostojanja dogovora, dovelo je do ekonomskog, humanitarnog, socijalnog i političkog problema, čiji najveći teret već drugu godinu nosi Unsko-sanski kanton.

Stanje u ovom migrantskom kampu je teško i svaki dan iziskuje traženje novih donacija, kako bi bila osigurana hrana za 700 migranata koliko ih trenutno boravi u kampu.

Ono što je grad Bihać mogao iz svojih sredstava to je 10.000 KM koje je dobio od Vlade USK. Mogu još reći da je bila još jedna donacija od Vlade USK u iznosu od 10.000 KM početkom godine. To je tih nekih 20.000 za sav period našeg rada. Ono što trenutno radimo na terenu je postavljanje velikih šatora od 105 kvadrata koji su zaštićeni od propusnosti”, kaže Selam Midžić, sekretar Crvenog križa Bihaća.

Evropska komisija ove godine osigurala je 14,5 miliona eura za potrebe migranata i izbjeglica u Bosni i Hercegovini. Najavljeno je i dodatnih deset miliona, za ovu i sljedeću godinu. Najveći dio novca ide za rad migrantskih centara kojima upravljaju zajedno bh. vlasti i IOM. Drugi dio se direktno daje institucijama države, kako bi se oni na najbolji način nosili sa migrantskom krizom, navodi šef misije IOM-a u našoj zemlji.

“Jedan je humanitarni dio Evropske komisije, a drugi se odnosi na IPA fondove. Taj novac dobivaju direktno Granična policija, Služba za poslove sa strancima, itd. Policija USK je dobila nova vozila, novu opremu, jer imaju mnogo više posla zbog ove krize nego što su imali inače”, kaže Peter Van Der Auweraert, šef Misije IOM u Bosni i Hercegovini i koordinator za Zapadni Balkan.

U prošloj godini Evropska komisija je usvojila odluku o specijalnoj mjeri podrške Bosni i Hercegovini u upravljanju migracijama u iznosu većem od sedam miliona eura. Na ime pomoći migrantima Češka Republika je uplatila više od million maraka Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine, dok je državni sekretarijat za migracije Švicarske osigurao oko 240.000 maraka za Službu za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine. UNHCR-u je za prošlu i ovu godinu iz raznih izvora dosad dodijeljeno ukupno oko 1,6 miliona eura.

Kako se Bosna i Hercegovina nosi sa kontinuiranim pritiskom, ilustruje podatak da tek 30 posto službenika Granične policije vrši nadzor graničnog pojasa, dok je ostalih 70 posto na graničnim prelazima. Podršku im pruža 130 policijskih službenika iz drugih policijskih agencija.

“Granična policija je sa solidnom, ali sigurno ne dostatnom opremom sprečavala ilegalne prelaske sve ove godine. Kada govorimo o 2019. godini do danas, spriječeno je oko 8.150 ilegalnih prelazaka”, navodi Sanela Dujković iz Granične policija Bosne i Hercegovine.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je, po ovlaštenju Vijeća ministara, osiguralo 60.000 maraka za članstvo naše zemlje u Fondu za migrante. No, nepostojanje dogovora unutar zemlje i slaba koordinacija domaćih institucija dovela je do ekonomskog, humanitarnog, socijalnog i političkog problema, čiji najveći teret već drugu godinu nosi Unsko-sanski kanton.

(preuzeto sa Fokus)

Ocijeni...
(0 glasova)

branaBosna i Hercegovina je jedina zemlja u regionu koja proizvodi više struje nego što su njene domaće potrebe. Samim tim je donedavno važila za jedinog regionalnog izvoznika električne energije, da bi posljednjih godina došla u situaciju da izdvaja milionska sredstva za kupovinu električne energije iz inostranstva.

Tako je samo u prvom kvartalu 2019. BiH više nego udvostručila uvoz struje- u periodu januar-mart uvoz električne energije bio je 95,3 miliona KM i za 125,9 posto veći nego godinu ranije kada je iznosio 42,2 miliona KM.

I najnoviji podaci za Republiku Srpsku kažu da u spoljnotrgovinskoj razmjeni najveći skok u uvozu ima električna energija i to za čak 141 posto više nego u prvoj polovini prošle godine.

Ako znamo da tek dolaze hladni mjeseci, kada se i potrošnja i cijena stuje na tržištu značajno povećava, za očekivati je da ćemo u zimskom vremenu tek bili prisiljeni plaćati preskupu električnu energiju iz uvoza.

Jer liberalizacijom tržišta električne energije, svi potrošači, a posebno veliki i srednje veliki, kupuju električnu energiju putem berze. A i proizvođači je prodaju putem berze.

Iz razgovora sa bh ekonomistima pokušali smo sazanati šta se krije iza dramatičnog porasta uvoza struje u BiH i kako smo uopšte došli u situaciju da od jedinog regionalnog izvoznika došli do toga da trošimo milione na uvoz?

Ekonomista Armin Avdić dosta se bavio ovom temu i njegov zaključak je da u ovom sektoru ima previše politike i političkih odluka, a premalo struke.

Stoga je, više otežavajućih faktora u cijeloj priči o električnoj energiji u nšoj zemlji.

Prije svega, pojašnjava Avdić, naša proizvodnja električne energije je ralativno skupa jer je dobrim dijelom bazirana na rudnicima i proizvodnji struje iz termoelektrana, a u odnosu na druge proizvođače, posebno iz nuklearnih elektrana iz Bugarske koje je znatno, gotovo dvostruko jeftinija.

Druga otežavajuća okolnost je to što smo na nivou Bosne i Hercegovine, i pored optimalne strukture hidroenergetskih i termoenergetskih kapaciteta (oko 51%:49%), podijeljenošću elektroprivrednih područja na tri dijela (HZHB, EP BiH i EPRS) dobili tri neoptimalne strukture koje uzrokuju smanjenu neefikasnost proizvodnje kao i strukturu proizvodnja koja ne može adekvatno u periodima izražene potražnje tokom dana zadovoljiti tržišne potrebe.

Otežavajuća stvar u ovoj priči, naglašava Avdić, jeste i to što je u našim elektroprivredama zaposleno previše zaposlenika koji imaju visoke platee i druge razne beneficije, a to uglavnom ne mogu opravdati produktivnošću i kvalitetom rada, te će oni dugoročno da budu u sve nepovoljnijoj situaciju, manje konkurentni te da zbog toga i po tom osnovu uvozimo sve više el.energije.

Međutim budućnost nosi još jednu promjenu - trend smanjenja uvoza.

“Na nivou FBiH postoji odluka kojom se sa 10% stimuliše izvoz električne energije, tako da se naša el.energija izvozi, a onda ponovo uvozi preko posrednika. No gašenje Aluminija Mostar koji je bio najveći potrošač el.energije u BiH će znatno redukovati potražnju na domaćem tržištu, a oni su značajan dio električne energije uvozili preko drugih država iako je to uglavnom bila naša električna energija. Iz tog razloga se može očekivati smanjenje uvoza el.energije u narednom periodu, što će bitzi posebno zanimljivo posmatrati u statističkim izvještajima u narednih pola godine ”, pojasnio je Avdić.

Iako vodeći ljudi u elektro-energetskom sektoru ovu situaciju pravdaju smanjenjem vodostaja rijeka kao i tvrdnjom da posluju stabilno, ekonomista Damir Miljević ističe da svakako treba pogledati istini u oči- u zadnjih 30 godina nije bilo ozbiljnih ulaganja u elektro-energetski sektor kojim se inače loše upravlja, nema vizije niti održive strategije, a postojeće elektroprivrede uglavnom služe za partijsko i robinsko zapošljavanje ili za izvlačenje novca kroz razne tendere.

“Mora se zavesti ozbiljan red u elektroprivredama, njihovoj poslovnoj i finansijskoj konsolidaciji, strategiji razvoja sektora zasnovanoj isključivo na obnovljivim izvorima energije i energetskoj efikasnosti. U protivnom s obzirom na cijenu bazne energije iz domaćih TE i kretanje cijena na energetskim berzama društveno je isplativije uvoziti električnu energiju nego je sam proizvoditi iz uglja pri tome poslujući neprofitabilno, zagađujući okolinu i narušavajući zdravlje stanovnika”, kaže Miljević.

I tako je BiH od zemlje koja je donedavno izvozila struju, postala veliki uvoznik.

Tatjana Čalić (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

zukorlic4Poslanik u Skupštini Srbije i predsjednik Stranke pravde i pomirenja Muamer Zukorlić potvrdio je za Vijesti.ba da će prihvatiti kandidaturu za vrhovnog poglavara Islamske zajednice (IZ) u BiH.
Podsjetimo, Mešihat i Sabor IZ u Srbiji jučer su na odvojenim sjednicama jednoglasno za funkciju novog reisu-l-uleme IZ u BiH predložili Zukorlića i Huseina Kavazovića, aktuelnog reisa koji tu funkciju obnaša od 2012. godine.

U razgovoru za naš portal, Zukorlić ističe kako je počastvovan što je predložen za kandidata za vrhovnog poglavara IZ u BiH, te je zahvalio ulemi s prostora Sandžaka, bosanske Krajine, ali i određenih dijelova dijaspore.

- Ja ću akobogda prihvatiti tu kandidaturu, iako iskreno, dok nisam dobio informaciju da sam predložen, o tome nisam ni razmišljao, s obzirom da sam, kao što već i znate, angažiran na drugim poslovima - kaže Zukorlić koji je prije ulaska u politiku 2016. obavljao dužnost glavnog muftije IZ u Srbiji.

Navodi da je Kavazović u odnosu na njega, na prvi pogled, u određenoj prednosti, jer je aktuelni poglavar „i stoga su uglavnom u njegovim rukama mehanizmi utjecaja na značajan broj biračkog tijela i određenih ljudi i autoriteta u IZ“.

- Međutim, iskreno, moj motiv za prihvatanje kandidature neće uzimati u obzir moje šanse za pobjedu. Moj motiv je tu isključivo duhovno-moralne prirode, i ukoliko neko od legitimnih predlagača želi da se ja pojavim kao kandidat, smatram da to ni nemam pravo odbiti. Stoga se ne želim opterećivati takvim proračunima - potcrtava Zukorlić.

Sabor IZ u BiH će Zukorlićevu i Kavazovićevu kandidaturu verifikovati na sjednici 21. septembra, nakon čega će biti određen i termin sazivanja izbornog tijela za izbor reisa, kako je to i predviđeno Pravilnikom.

- Nakon konačne verifikacije moje kandidature, pristupit ću temeljnoj izradi programa s kojim bih izašao pred članove biračkog tijela i javnost. Međutim, i prije toga ja imam određena promišljanja koja se odnose na unapređenje kvaliteta rada IZ u BiH - napominje naš sagovornik.

Prije svega, smatra Zukorlić, potrebno je dovršiti pravnu i već suštinski proklamovanu autonomnost IZ u odnosu na državu, političare i politike.

- Dakle, to je ono na čemu bih ja posebno insistirao. Vjerujem da bih, ukoliko dobijem takvu priliku, mogao okupiti određene snage u IZ i realizirati tu veoma važnu stavku - kaže Zukorlić.

S druge strane, nastavlja, poseban fokus stavio bi i na eliminaciju ili bar svođenje na minimum frakcionaštva u Islamskoj zajednici i oko nje.

- Tu mislim na paradžemate i na razne mezhebske i vanmezhebske grupacije koje se pokušava instalirati u raznim slojevima, pogotovo u samoj džematskoj bazi IZ. Svakako da bi mi među prioritetima bila i dalja afirmacija i unapređenje prosvjetnog sektora u IZ, koji bi trebao da doživi određenu reformu, shodno izazovima 21. stoljeća - ističe Zukorlić.

Izuzetno važnim ocijenio je i dalje profiliranje strateške orijentacije muslimana Balkana, uključujući i Bošnjake.

- Dakle, tu prije svega mislim na potrebu jasne diferencijacije našeg odnosa prema sebi prije svega, prema Evropi i prema muslimanskom svijetu, s ciljem da se stavi naglasak na našu autohtonost u Evropi i ovdje na Balkanu, kao i na potrebu daljeg profiliranja nas kao evropskih muslimana. To znači da nipošto ne smijemo ostavljati utisak ili davati povoda da nas Evropa doživljava kao nekakve turske ostatke ili došljake s Istoka, što bi moglo biti veoma kobno i negativno za nas. To su sve izazovi pred kojima se nalazi IZ i mislim da bih mogao s jednim dobrim timom ponuditi veoma kvalitetne odgovore na njih - zaključuje Zukorlić u razgovoru za Vijesti.ba.

D.K.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

homoseksualizam7Građani koji se protive prvoj bosanskohercegovačkoj gej povorci okupili su se na Ciglanama u Sarajevu kako bi se mirno i dostojanstveno borili protiv nemorala i devijacija u društvu.
Desetine građana izašli su na ovaj kontraskup gej povorci i jasno poručuju kako su protiv održavanja LGBT paradiranja. 

Neki od natpisa na njihovim transparentima glase: "Još će mi biti sramota reći da sam muškarac i da imam ženu", "Licemjerni Gadovi Bolesnih Težnji", "Levati, u svoja četiri zida", "Ne budi Derpe, drži do sebe", "Budi gej, ali ne nameći meni da je ok"...
Sanin Musa, teolog i univerzitetski profesor, jedan je od organizatora današnjeg okupljanja.

"Naša osnovna poruka je reći 'ne' nemoralu koje nam želi nametnuti LGBT populacija u javnom eteru. Dakle, svoje poglede na seksualno iskustvo koje žele unijeti na naše trogove, šole... A 'da' kažemo svim tradicionalni vrijednostima koje su krasile ovaj grad, narod i državu, a to su brak, porodica i djeca. Mi se danas kitimo nekim retoričkim zavrzlamama kao što su heteroseksualac, transrodno... Brak je između muškarca i žene kao što je to uvijek bilo, kao što je to Bog stvorio, kao između ljudi, tako i između životinja", kazao je Musa.

Na skupu smo zatekli i Sabedina Brahović koji na je kazao kako je na kontraskup povorci došao čak iz Švicarske.

"Smatram da je neprirodno ono što ovi danas rade, a ja podržavam sve što je prirodno. Nadam se s vjerske strane da danas ovdje neće biti nasilja. Vjera sama nalaže da sve bude mirnim putem i bez nasilja", rekao nam je Brahović

(Naevijesti.com/Klix.ba)

četvrtak, 05 Septembar 2019 00:00

Dodik na Karadžićevom putu

Ocijeni...
(0 glasova)

dodikOdluči li se Dodik na separatističke akcije, to će biti skoro repriza događanja iz 1991. godine, odnosno kretanje Karadžićevim stopama.

Čime prijeti Dodik, šta zaista može, šta smije učiniti i kakve bi bile posljedice?

Petog septembra sasvim sigurno neće biti ništa od realizacije sporazuma trojice stranačkih lidera, neće se formirati vlast, niti će biti poslan ANP u Bruxelles, pa je sad ključno pitanje šta će se zatim dešavati? Politički odnosi strana u Bosni i Hercegovini u međusobnom sučeljavanju različitih interesa, zahtjeva i uslova dospjeli su u nerazmrsiv čvor koji će se sada morati presjeći. Pri tome, na koji način će stvari teći najmanje će se pitati potpisnici sporazuma od 5. augusta, njihovi trabanti i bh. opozicija.

Novost u domaćem haosu jeste da se bitni strani faktori u borbi za svoje geostrateške interese na Balkanu (ili preko Balkana) - SAD, najmoćnije vlade EU i Rusija - posljednjih dana gotovo direktno sučeljavaju na neuralgičnim pitanjima u trouglu Srbije, BiH i Kosova. Pomenuti stvarni faktori isturili su u političku bitku za Balkan svoje „specijalne predstavnike“, prema biografijama vrlo respektabilne diplomate, i upravo je u toku međusobno testiranje dokle je ko spreman ići.

Zastupnik ruskih interesa

Čime prijeti Dodik, šta zaista može, šta smije učiniti i kakve bi bile posljedice? Za početak, on ponavlja praksu ratnog predsjednika RS da za svaku kritičnu odluku traži pokriće u odlukama NSRS gdje će strogo kontrolirana većina izglasati bilo šta da predloži „u interesu srpskog naroda“. Na ovaj način on stiče prividni legitimitet i za nezakonite odluke, ali praksa je pokazala da je neke takve odluke suspendirao OHR. Zato je Dodik nedavno, bez ikakvog pravnog osnova, poručio Valentinu Inzku da će RS odbaciti bilo kakvu intrvenciju OHR-a. Konkretno, Dodik je zaprijetio da će povući saglasnost RS o sporazumu o Oružanim snagama BiH. U praksi bi to išlo tako što bi (to je već najavljivao) pozvao sve pripadnike OS BiH iz RS da napuste kasarne u Federaciji BiH i da se povuku u vojne objekte u RS. Vjerovatno bi suspenzijom učešća u OS BiH / MOBiH automatski reaktivirao VRS / MORS.

Ali, poziv Srbima da napuste OS BiH i njihov eventualni odziv u značajnijem broju (što je vrlo diskutabilno) te reaktiviranje VRS vrlo brzo bi se pokazalo nefunkcionalnim manevrom. Jer, RS sada nije spremna finansirati bilo kakvu novu formaciju, a kamoli plate vojnika, održavanje borbene tehnike i drugih resursa. Ljudstvo bi se ubrzo našlo bez redovnih primanja koja sada ima u OS BiH. Međutim, to bi poremetilo funkcioniranje OS BiH (mada ima i drugačijih mišljenja u samim OS!), a time i sve euroatlantske procese. Poenta je da je upravo to u potpunosti – ruski interes. BiH što dalje od NATO-a. Zbog toga se posljednjih dana ruski ambasador u BiH Aleksandar Ivancov ne odvaja od Dodika kako do njega ne bi mogli doći američki, britanski i ini izaslanici i dati mu bolju ponudu od ruske. A ruska ponuda je da bi Moskva politički podržala secesiju RS, iako u tome nema baš nikakav drugi motiv osim da Dodik nastavi opstruirati NATO u BiH.

Ivancov naglašava da „Rusija daje bezuvjetnu podršku ekonomskoj saradnji s RS te da su zainteresirani da ruski investitori uspješno rade u RS“ što je doslovno kupovanje naklonosti. Sada ni pomena o poštivanju suvereniteta BiH! Stvarni ruski interes sadržan je u nastavku izjave Ivancova da „...suprotni stavovi o ANP-u trebaju biti stavljeni po strani.“

Rizičan udar na Oružane snage BiH

Naravno da Dodikov udar na OS BiH ne bi prošao bez incidenata. On bi podrazumijevao sprječavanje nesrpskim pripadnicima OS BiH da uđu u kasarne u RS, uzurpiranje imovine u zajedničkim skladištima i vjerovatno isprovocirane incidente koji bi bili povod za policijske blokade međuentitetske linije. Od ranije znamo da su u RS već postrojavane paravojne četničke formacije koje su u stanju na politički mig i izazvati incidente, a da je MUP RS u pokaznoj vježbi izigravao graničare.

To bi bio najopasniji pravac djelovanja, ali ipak nije i najvjerovatniji. U njemu je sadržano previše rizika od eskalacije situacije koja bi prisilila i zapadne faktore na konkretnu reakciju, a konfrontacija je nešto što ni Rusiji, ni Dodiku ne treba sve dok se rezultat postiže „soft taktikom“.

Ipak, za očekivati je da se proizvede neki ometač u OS BiH koje su glavni generator približavanja BiH Savezu. Već duže vrijeme je na sceni tiha opstrukcija svih aktivnosti vezanih za NATO upravo od prododikovskih kadrova u vojsci i MO. Npr. na prvi Dodikov poziv Srbima da napuste Vijeće ministara BiH odazvao se zamjenik ministrice obrane Boris Jerinić, zaključao „srpski kabinet“ u MO na Bistriku, a danas je nezaobilazni dio Dodikove svite na svim javnim pojavljivanjima. MO BiH, međutim, funkcionira i bez (civila) Jerinića pa je za očekivati da možda sličan korak napravi još neko od ključnog vojnog kadra S-komponente.

Lista antidejtonskih akcija

Dodik je naravno svjestan finansijske nemoći RS za ovakav potez pa stoga u paketu zaprijećenih mjera navodi i istupanje RS iz državnog poreskog sistema, tj. iz Uprave za indirektno oporezivanje. Cilj je prisvajanje entitetskog dijela poreskog kolača koji se sada sliva u Trezor BiH i državni budžet. Ali, ovakav „reformski“ potez u ovom trenutku je prekompliciran i ne može biti brz. A osim na taj novac ili na nova zaduženja (?) RS teško da može računati npr. na upumpavanje novca iz Srbije. Također, deklarativna spremnost Rusije na „ekonomsku saradnju sa RS“ ne podrazumjeva rusko finansiranje Dodikovog separatizma na način kako Moskva finansira okupaciju Krima i jugoistočne Ukrajine. Rusiju ovdje zanima samo da instrumentalizira Dodika/RS i Aleksandra Vučića/Srbiju za suzbijanje širenja NATO-a.

Nadalje, Dodik je najavio i povlačenje iz Ministarstva pravde, državnog pravosuđa (Sud, Tužilaštvo BiH, VSTV) i derogiranje nadležnosti tih institucija za RS. Posebno je zainteresiran za poništavanje nadležnosti Ustavnog suda BiH. Ovo je za njega još opasniji manevar jer je domen pravosuđa predmet posebne pažnje zapadnih međunarodnih faktora, kao i vojska, i svakako bi izazvao oštru reakciju zapadnih činilaca.

Poseban trn u oku su mu državne „institucije koje se ne pominju nigdje u Dejtonskom sporazumu“ kako kaže Dodik. Dakle, Ministarstvo sigurnosti i agencije OSA BiH, SIPA, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela (DKPT). Dakako i druge državne agencije koje bi bile sporedna meta destrukcije. Glavna meta su obavještajno-policijski kapaciteti na državnom nivou. Opstrukcija i njihovog rada od selektirano instaliranih kadrova stara je stvar tako da je pomalo nelogično da bi Dodik išao na vrlo rizičnu destrukciju institucija koje u nekoj mjeri već kontrolira.

Najrizičnije za Dodika je činjenica da bi realizacija prijetnji prema ovim institucijama i derogiranje državnih zakona bio niz akcija kršenja Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH te dokumenata koji su nakon rata usvojeni kao nadogradnja. Takav nivo destrukcije konačno ne bi mogao proći bez konkretnih mjera OHR-a, i posebno zapada, konkretno SAD kao tvorca slova Dejtona i bez novih sankcija za samog Dodika. U principu on je već prilično potrošen igrač i to upravo u ovom pretvaranju u rusko strašilo za NATO i sve servilnijem zastupanju ruskih umjesto srpskih interesa o čemu opozicija, kakva god, sve češće prigovara.

Povratak SAD-a na Balkan

Da Dodikovo traženje povrata prenesenih nadležnosti taktikom „nema to nigdje u Dejtonskom sporazumu“ neće proći kao ozbiljan argument sugerira izjava Matthewa Palmera, specijalnog predstavnika SAD za Zapadni Balkan, koji je na Bledskom strateškom forumu (na temu "Izvori stabilnosti i nestabilnosti") o tome rekao: "Daytonski sporazum nikad nije bio zamišljen kao fiksni okvir, nego okvir koji se mijenja, no ja sam skloniji evoluciji nego revoluciji utjecaja tog sporazuma."

Novost u bh. stvarnosti je da su ozbiljnost ruskog prisustva i uticaja na Balkanu konačno i u Washingtonu shvatili kao prijetnju američkim interesima. Najprije, kao prijetnju „projektu Kosovo“, a zatim i kao rasklimavanje evropske kompaktnosti NATO teritorije ruskim uklinjavanjem u BiH, u dubokoj pozadini Saveza. Ofanzivna diplomatija ambasadora SAD Erica Nelsona i Velike Britanije Matthewa Fielda prema predsjedavajućem Željku Komšiću uoči otkazanih sjednica te kasnija posjeta general-pukovnika Oliviera Rittimanna (komandant Operacije Althea i zamjenik načelnika štaba NATO-a za Evropu) tročlanom Predsjedništvu ukazuje da su najuticajnije zemlje odlučile očuvati dosadašnje rezultate NATO puta BiH, a ne odustati. Konkretan povod je bio sprječavanje da se preglasavanjem i kasnijim potezanjem vitalnog interesa ANP i MAP za duži period stave izvan političke rasprave u BiH. To se nije dogodilo pa je sve još na stolu.

SAD su djelovale i prema Aleksandru Vučiću tokom njegovog sastanka sa državnim sekretarom Mikeom Pompeom u New Yorku koncem augusta. Ključne teme bile su Kosovo i BiH, a Palmer je upravo na Bledu potvrdio daće fokus američkog angažmana biti upravo ova dva žarišta. Ponašanje SAD podsjeća na 1994. godinu kada je nakon dvije godine evropskog mrcvarenja Bosne Clintonova Administracija odlučila poduzeti konkretne korake pa najprije zaustavila sukob ARBiH i HVO-a, a zatim omogućila i promjenu odnosa snaga u korist strana napadnutih agresijom SR Jugoslavije.

Situacija je sada ipak različita, jer u ratnim godinama Rusija nije bila ni izbliza značajan faktor kao danas i SAD će svakako svoj nastup i rješenje za Balkan prilagoditi geostrateškom dogovoru sa Moskvom. Ruska strana ima svoje prioritete u kojima im treba američka prećutna saglasnost (Krim, j/i Ukrajina, novo savezništvo s Turskom), dok SAD i NATO imaju svoje interese gdje bi voljeli izbjeći konfrontaciju sa Rusijom (Sirija, Afganistan, Iran, Irak, EU i također Ukrajina). RS i Srbija samo su aduti u rukama Putina u igri za stvarne geostrateške pozicije.

Ne treba zanemariti ni simboličku dimenziju bipolarnog nadmetanja SAD i Rusije za prestiž na planeti. Ovladavanje NATO-a Makedonijom i Crnom Gorom čak više ima psihološki i simbolički, nego geostrateški značaj pa se rusko ukopavanje u RS i Srbiji može posmatrati i kao revanš.

Kontrolirano popuštanje tenzija

Najvjerovatniji pravac razvoja situacije je da se ništa dramatično neće desiti. U toku je kontrolirano popuštanje tenzija. U svakom slučaju, konačni ishod aktuelne krize u BiH ovisiće o kompromisu između super-sila na njima važnijim pitanjima. Sada je malo vjerovatno da bi na terenu situacija u regionu mogla eskalirati u neki novi sukob u BiH ili na Kosovu. Parcijalne politike kakve vode Dodik, Čović, ali i bošnjačke elite trenutno se više ili manje uklapaju u geostrateške planove velikih, ali svakako ideja otcjepljenja, „trećeg entiteta“ ili neka treća nemaju taj potencijal da bi usmjerili naredne događaje.

Odluči li se Dodik na separatističke akcije, pa čak i zaštićen odlukama NSRS, to će biti skoro repriza događanja iz 1991. godine, odnosno kretanje Karadžićevim stopama. Obzirom na epilog i posljedice takvih odluka teško je povjerovati da bi Dodik prihvatio i odgovornost za posljedice kao i sankcije koje bi ga stigle. Međutim, krene li ipak u takvu avanturu, to će značiti da to čini po „ruskom scenariju“ (koji nije uspio u Makedoniji i Crnoj Gori), zatim da nije postignut geostrateški kompromis velikih te da je Moskva odlučila zaustaviti NATO ponovo preko leđa malih naroda. U tom slučaju sada je teško predviđati reakciju SAD, NATO-a i EU, ali ona sigurno ne bi izostala.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

crnadakAko Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ostane pri tome da nakon 5. septembra od Narodne skupstine RS-a zatraži rušenje Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, Suda BiH i drugih zajedničkih institucija zato što Zoran Tegeltija nije izabran za predsjedavajućeg Vijeća ministara, to će biti velika ludost i poziv na novi rat tvrdi ministar vanjskih poslova BiH i potpredsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Igor Crnadak.
Ne treba, kaže, rizikovati budućnost Republike Srpske zbog interesa SNSD-a.

"Siguran sam da narod Republike Srpske ne želi ratovati, pogotovo ne zbog toga što SNSD nije u vlasti i da neće rizikovati budućnost RS-a i svoje djece zbog interesa SNSD-a i njihovih koalicionih partnera", naveo je Crnadak.

Takvu avanturu narod neće podržati jer niko ne želi, kako je ustvrdio, nove mobilizacije i nove ratne sukobe.

"SNSD ima svoje partnere, SDA i HDZ, imaju većinu u Parlamentarnoj skupštini, potpisali su sporazum, neka ga provedu, niko im ne smeta, samo neka ne dovode u pitanje RS i njenu snažnu ustavnu poziciju unutar BiH", dodao je Crnadak.

(Fena)

Ocijeni...
(0 glasova)

sarajevo1U subotu 7. septembra od Vječne vatre do Trga BiH, odnosno Parlamentarne skupštine BiH u Sarajevu bit će organizirana mirna šetnja građana u organizaciji nevladine organizacije "Svjetlo" pod nazivom "Dani porodice".
Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo izdalo je dozvolu spomenutom udruženju na šetnju pod nazivom "Dani porodice", a sve povodom iskazivanja neslaganja s organiziranjem prve Bh. povorke ponosa zakazane za 8. septembar na istoj dionici.

Iz udruženja "Svjetlo" saopćili su da će šetnja početi u 14 sati ispred Vječne vatre, a da će ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH biti održan prigodan govor.

Organizatori očekuju oko 500 učesnika, a angažirali su i zaštitarsku agenciju.

Ono što je važno istaći jeste da će tokom te šetnje biti obustavljen saobraćaj od Vječne vatre (ulica Maršala Tita) do Marijin Dvora od 13 do 16 sati.

"Želimo naglasiti da nam nije cilj provociranje, izazivanje mržnje ili sukoba prema bilo kome. Naša šetnja je odraz naše volje i načina gajenja tradicionalne porodice te se neće čuti govor mržnje prema drugome i drugačijem. Naši će govornici govoriti o vrijednosti tradicionalne porodice", poručuju organizatori ove šetnje.

Od 13 do 16 sati 7. septembra saobraćaj će biti u potpunosti blokiran u ulici Maršala Tita te će se preusmjeravati u sporedne ulice.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

bih1Nedim Ademović, bh. ekspert u oblasti ustavnog prava, u razgovoru za Klix.ba ocijenio je s tačke gledišta vladavine prava aktuelnu trenutnu političku situaciju u kojoj se ne poštuje ranije doneseni zakoni koji se tiču NATO-a i ANP-a, a istovremeno je na sceni i blokada formiranja Vijeća ministara.
Ademović ističe da je situacija veoma jasna: Zakon o odbrani propisuje eksplicitnu obavezu svih organa u BiH, a posebno Predsjedništva BiH i Vijeća ministara BiH, da poduzmu sve potrebne aktivnosti radi prijema BiH u članstvo NATO-u.

"To je i nacionalna, zakonska obaveza države, ali i međunarodnopravna obaveza BiH. Tu je riječ, znači, o domaćem i međunarodnom pravu, a ne o političkoj diskreciji. S druge strane, sasvim je opravdan politički stav članova Predsjedništva BiH da u procesu imenovanja predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH zahtijevaju osobu koja je spremna javno reći notornu stvar, a to je da će poštivati ustave, zakone i međunarodne obaveze BiH, uključujući, naravno i slanje ANP-a! Kandidat na tu funkciju, a po nalogu premoćnog Milorada Dodika, ne želi da izrekne tu rečenicu. Posljedično, kandidat je neprihvatljiv. U normalnoj pravnoj i demokratskoj državi, tu bi bio kraj političkoj karijeri i gospodinu Zoranu Tegeltiji, ali i članu Predsjedništva BiH, Miloradu Dodiku", kazao nam je Ademović.

BiH i srednjovjekovni princip vladavine

No, nastavlja on, građani BiH ne razmišljaju tako, ili barem ne u većini. Građani se ne povode i ne orijentišu standardima pravne države, "već onim što ima kaže narodni vođa, osoba koja ima de facto vlast".

"Stoga, uvijek se nalazimo u agoniji kada se na političkom nivou sukobe osobe sa de facto moći, koja, na kraju, uz aminovanje međunarodne zajednice, završi izborom manjeg zla, a ne onim što je po slovu zakona. I na ovom primjeru, mi, građani, koji ne sankcionišemo takva ponašanja, dokazujemo da je BiH država koja funkcioniše po srednjovjekovnim principima vladavine, a ne principima savremene nacionalne države", dodao je Ademović.

Nakon posljednje sjednice Predsjedništva BIH, Milorad Dodik je najavio da će od NSRS tražiti da povuče saglasnost za Oružane snage, VSTV, UIO. Ademovića smo upitali za komentar.

"S jedne strane, kada bi takve izjave razmatrali s tačke gledišta prava, rekao bih da je to vrlo nepametna politička izjava jer odražava nedostatak bazičnog znanja na tu temu. Jasno je da jednom prenijete nadležnosti ne mogu biti vraćene više entitetu osim novom ustavnom reformom na državnom nivou. Međutim, kao političku i faktičku prijetnju, shvatam je ozbiljno jer je Milorad Dodik čovjek sa velikim uticajem i moći. Normalna, racionalna i poštena bosanskohercegovačka politika i diplomatija još uvijek nema dobar protuteg oružju kojim raspolaže Milorad Dodik, a tu mislim na domaće sljedbenike, ino-savjetnike, lobiste, diplomate, saveznike koji podržavaju politiku tog čovjeka stalnog slabljenja i iznurivanja države, te jačanje patokratske, etno-nacionalističke i secesionističke ideologije i infrastrukture", naglasio je on.

Čak i ako prihvatimo tezu da do sukoba neće i ne može doći, pocrtava Ademović, već samo do izazivanja daljnjih kriza i izolacije države, može samo sa žaljenjem reći da će građani biti ti koji će i dalje trpiti posljedice.

"Niti će imati normalan i spokojan život, niti će im takva politika omogućiti daljnji razvoj, integracije u moderne međunarodne tokove, saradnju sa međunarodnim institucijama, bilo kakav napredak", zaključio je.

On je i prokomentirao i princip entitetskog interesa koji je omogućen i u Predsjedništvu, a koji je nedavno demonstriran i u NSRS, ali po pitanju koje baš i nema veze sa vitalnim interesom RS-a.

Vitalni entitetski interes

"Institut zaštite vitalnog entitetskog interesa je jedan klasičan ustavnopravni instrument prisutan u složenim državama, kako bi se federalne jedinice zaštitile od štetne svedržavne, federalne politike i odluka. Prema tome, nemam ništa protiv tog ustavnog instituta kao takvog. Međutim, činjenica da se on zloupotrebljava, a da zloupotrebe ostaju i pravno i politički nekažnjene, opet potvrđuje da BiH nije funkcionalna složena država. Zato se opet vraćam na građane. Nije država svrha sama sebi", napominje Ademović

Država bi, kaže on, trebala da bude servis građana. Ako građani, koji, na kraju-krajeva, imaju tu moć konačnog odlučivanja i kažnjavanja, ne reaguju na takve pojave, sasvim je logično, tvrdi on, da će kod donošenja odluka biti presudni ne opći, javni interesi i dobrobit već usko-stranački, partikularni, korumpcionaški interesi.

"To potvrđuje i posljednji slučaj u vezi sa tzv. pelješkim mostom. Interes BiH i svih njenih građana na cijeloj teritoriji je da se riješi pitanje međunarodne granica na moru sa Hrvatskom, sa ili bez pelješkog mosta, da BiH može uživati međunarodna prava prolaza bez ograničenja. Ako ne ide bilateralno i diplomatski, postoji međunarodni sudovi. Prema tome, i to je kristalno jasno i nema potrebe filozofirati oko toga. U svakom slučaju, ovakve i slične afere potvrđuju da se apsolutni veto-mehanizmi, kao što je i ovaj u Predsjedništvu BiH u vezi sa zaštitom vitalnog entitetskog interesa, trebaju pretvoriti u relativne, tj. odluke podvrgavati kontrolnim mehanizmima sprječavanja zloupotrebe. Najbolje bi bilo da to uradi Ustavni sud BiH, kao što kontroliše korištenje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Ali, to iziskuje ustavne reforme, a to, opet, znači da nema političkog konsenzusa. Svi smo, stoga, svjesni da je svaki savjet uzaludan! Dok se svijest građana ne promijeni u cijeloj BiH, nema nam pomoći", zaključio je naš sagovornik.

(klix.ba)

Stranica 15 od 41

S5 Box