Vijesti iz BiH
BiH

BiH (404)

Ocijeni...
(1 glasova)

biohazardU svim općinama u BiH rađena je analiza vodotoka i pitke vode na Glifosat. Od ukupno 142 općine, u 138 općina,u vodotocima i pitkim vodama se nalazi Glifosat. Četiri opštine u kojima nije pronašen glifosat se nalaze u slivu rijeke Une, saznaje portal kvaka.ba.

Glifosat se nalazi u skoro svim herbbicidima za prskanje korova i najveći je izvor u svijetu malignih oboljenja.

Centar za životnu sredinu u Banjoj Luci proveo je i anketu koja je imala za cilj ispitivanje stavova o glifosatu, njegovoj opasnosti te podržavanju produljenja dozvole za uporabu glifosata u BiH. Stav javnosti bio je izuzetno negativan prema ovoj tvari i 97,2% anketiranih građana se protivi korištenju ovog herbicida.

- Glifosat je izuzetno opasan i zbog toga pozivamo na odgovornost sve multikompanije i proizvođače koji koriste herbicide za tretiranje svojih proizvoda. Naša hrana i voda trebaju osiguravati, ne ugrožavati zdravlje - istaknula je Ivana Kulić iz Centra za životnu sredinu.

U kombinaciji s ostalim sastojcima herbicida, glifosat postaje toksičniji za 150 puta. S obzirom na činjenicu da se detektira u prehrambenim proizvodima, vodi i ljudskom organizmu, potrebno je zapitati se koja je potencijalna opasnost izloženosti ljudskog organizma ovoj supstanciji tokom duljeg vremena.

 

Provedeno istraživanje

Glifosat je Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma proglasila vjerojatno kancerogenim dok se Europska agencija za sigurnost hrane i Europska agencija za kemikalije ne slažu s ovom klasifikacijom. Ipak, EU još uvijek nije donio odluku hoće li odobriti upotrebu glifosata u budućnosti.

Centar za životnu sredinu u rujnu prošle godine obavio je nasumično uzorkovanje namirnica u Banjoj Luci i pet uzoraka analizirao na ostatke glifosata u certificiranom laboratoriju. Svi uzorci su imali razinu glifosata manju od 0,1 mg/kg, što predstavlja maksimalne dopuštene količine u namirnicama te su u zakonski propisanom opsegu.

Za ovakve rezultate moramo biti zahvalni činjenici da su GMO usjevi zabranjeni u BiH, a glifosat se ipak najviše koristi upravo na njima. Ipak, upotreba glifosata je široka te se koristi i na voćnjacima, njivama prije i poslije žetve, na javnim prostorima itd. Zbog toga se moramo zapitati koliko smo mi, ali i ostali biljni i životinjski svijet, zapravo izloženi ovom herbicidu.

(Preuzeto sa kvaka.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

logorKaradžiću je presuđen sveobuhvatan udruženi zločinački poduhvat, uključujući zločin istrebljenja od Prijedora do Foče, kaže direktor Instituta za proučavanje genocida iz Kanade Emir Ramić.

Piše: Jasmin Agić

'Na Bosnu i Hercegovinu izvršena je klasična oružana agresija, a na okupiranim teritorijama države izvršen je najteži zločin, zločin genocida', kaže RamićUstupljeno Al Jazeeri

Drugostepena presuda Radovanu Karadžiću, kojom je bivši predsjednik Republike Srpske osuđen na doživotnu kaznu zatvora, izazvala je prvo provalu pozitivnih emocija kod preživjelih žrtava Karadžićeve politike, a onda u ostatku javnosti isprovocirala i niz pitanja o sadržaju osude.

Velikom dijelu javnosti zasmetala je činjenica da presudom Radovanu Karadžiću nije prihvaćena kvalifikacija počinjenja genocida u sedam bosanskohercegovačkih općina, čime je, kako tvrde neki pravni stručnjaci, udaren temelj za reviziju istine o prirodi rata u Bosni i Hercegovini. Osim toga, presudom Karadžiću, pravno i legislativno, Srbija nije opisana kao agresor na Bosnu i Hercegovinu, što je još jedna manjkavost sudski izrečene pravde.

Nauka koja se bavi proučavanjem genocida, s druge strane, nedvosmislena je u tvrdnjama da je zločin genocida počinjen na mnogo širem području Bosne i Hercegovine. Stav Haškog suda da je genocid počinjen samo na području UN-ove zaštićene zone Srebrenica u julu 1995. necjelovit je.

Direktor Instituta za proučavanje genocida iz Kanade Emir Ramić jedan je od onih ljudi koji kontinuirano proučavaju uzroke, motive i razmjere zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, a kao predavač na univerzitetima u Kanadi i SAD-u imao je priliku upoznati intelektualnu javnost Sjeverne Amerike s prirodom rata vođenog u Bosni i Hercegovini.

Ramić nedvosmisleno kaže kako je nauka utvrdila da je Srbija tokom realizacije projekta "Velike Srbije" bila učesnik agresorskog rata u Bosni i Hercegovini i da je "jasno da postoji tendencija da se odgovornost za genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini i ostale zločine pripiše bosanskim Srbima, a da se međunarodni oružani sukob i učešće Srbije u njemu nekako zaboravi. Suđenja Stanišiću i Simatoviću, te Ratku Mladiću odlična su prilika da se UZP s Miloševićem i ostalima ponovo vrati u okvire sudske prakse".

Ramić od 2015. radi kao predavač iz područja mirovnih studija na Univerzitetu Hamilton u Ontariju.

Konačna, drugostepena presuda Radovanu Karadžiću nije priznala da je odgovoran za počinjenje genocida u sedam bh. općina među kojima su Bratunac, Foča, Zvornik, Vlasenica, ali i tri u Bosanskoj Krajini: Ključ, Sanski Most i Prijedor. Kako komentirate činjenicu da je Karadžić faktički amnestiran od odgovornosti za počinjenje najtežih zločina koji su se dogodili na tlu Bosne i Hercegovine?

Dobro je što nije umanjena kazna zatvora, a negativno je što nije prihvaćena presuda za genocid u sedam općina Bosne i Hercegovine i što Srbija nije osuđena za udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini. Mi u Institutu i nauka o genocidu uopšte smatramo da, kada je u pitanju suočavanje s prošlošću i odnos prema istini, ova presuda treba imati pravne ili političke posljedice. Treba konstatovati važnu činjenicu, zbog historije, da su žrtve, posebno Bošnjaci, prvi put poslije deset genocida u svojoj dugoj historiji dočekali bar djelomičnu pravdu, prvi put u historiji su ljudi koji su počinili zločine osuđeni uz ogromne dokaze pred međunarodnom javnošću od sudova UN-a. Zbog toga je ovo bitna presuda kao i sve druge presude jer nama istraživačima genocida daju ogromnu dokumentacijsku građu za daljnja istraživanja.

Međutim, pravda u Bosni i Hercegovini i dalje je nezadovoljena na simboličnoj razini jer kako je moguće da se genocid u Bosni i Hercegovini poslije 26 godina rada Haškog tribunala svede samo na Srebrenicu? To je suprotno povijesnoj definiciji genocida. Svođenjem genocida u Bosni i Hercegovini samo na Srebrenicu međunarodna zajednica, a posebno UN, štiti sebe, sakrivajući vlastito moralno posrnuće u Bosni i Hercegovini. Nauka o genocidu završila je svoj posao. Sve relevantne naučne činjenice dokazuju genocidni plan, genocidnu namjeru i izvršenje genocida u svim okupiranim mjestima Bosne i Hercegovine i agresiju Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.

Karadžiću je presuđen sveobuhvatan udruženi zločinački poduhvat, uključujući zločin istrebljenja od Prijedora do Foče, zatim opsada Sarajeva. Dokazano je da je Vojska RS-a ispalila sve granate kojima su ubijene hiljade Sarajlija, uključujući i Markale. Karadžiću je presudio sud UN-a koji je uspostavilo Vijeće sigurnosti, i to zbog prijetnje svjetskom miru. Presuda protiv Karadžića, kao i sve druge presude Haškog suda, predstavljaju pravno naslijeđe UN-a i svih članica UN-a, uključujući i Rusiju, koja se suprotstavila rezoluciji o Srebrenici u UN-u. Na Međunarodnom sudu pravde Srbiji je presuđeno za nekažnjavanje i nesprečavanje genocida, a tom presudom su vojska i policija Republike Srpske označeni kao realizatori genocida. Znači, na dva suda UN-a imamo presude o državnoj, entiteskoj i pojedinačnoj odgovornosti. Želim posebno istaći da je jedan žalbeni sudija, iako je preglasan, prvi put u povijesti Suda izdvojio mišljenje i napisao da je Tužiteljstvo dokazalo genocid u sedam općina. O tome se gotovo i ne govori u javnosti, a veoma je važno jer daje nadu za žalbeni proces protiv Ratka Mladića. Pravosnažne presude, po istraživačima nauke o genocidu, dovoljne su da se pokrene pitanje ukidanja Karadžićevog djela, RS-a. Međutim, za to ne postoji dobra volja ni bosanskohercegovačkog faktora ni međunarodne zajednice.

Posebno je začuđujuće to što je Karadžić "oslobođen odgovornosti" za formiranje koncentracijskih logora u zapadnoj Bosni. Omarska, Keraterm, Manjača – sve su to toponimi koji govore o najbrutalnijim užasima. Kakvu je funkciju 1992. imalo osnivanje tih logora?

Rezultati dosadašnjih naučnih istraživanja unutar našeg Instituta nesumnjivo potvrđuju dvije naučne činjenice u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljeća: na Bosnu i Hercegovinu izvršena je klasična oružana agresija, a na okupiranim teritorijama države izvršen je najteži zločin, zločin genocida. Agresor je u skladu sa srpskim političkim projektom "Svi Srbi u jednoj državi", koji je osvajačkog i genocidnog karaktera, prvi put u Evropi poslije holokausta formirao koncentracione logore, u kojima su hiljade civila planski, organizovano, masovno i s namjerom sistematski mučene i ubijane. Žrtve logora birane su na osnovu njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti. Dokazi nauke o genocidu potvrđuju da su nad žrtvama u koncentracionim logorima s namjerom izvršeni svi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Tako su ispunjeni svi uslovi koji se tiču materijalnog elementa genocida: svi akti genocida (actus reus), definirani u članu II (a-e) Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Svi zločini u logorima izvršeni su s namjerom da se uništi žrtva, pripadnici nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, što potvrđuje i dokazuje da je riječ o zločinu genocida.

Presudom Radovanu Karadžiću, tvrde mnogi pravni eksperti, Srbija je abolirana odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini. U iščekivanju presude Stanišiću i Simatoviću hoće li doći do potpune promjene narativa, odnosno hoće li se pravnim dokumentima "pobrisati" uloga Srbije i Slobodana Miloševića u ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini?

U slučajevima Karadžića i Mladića vijeća su izbacila Slobodana Miloševića, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića iz UZP-a. To odstupa od ranijih presuda jer je, recimo, 2008. u slučaju Milana Martića i prvostepeno i drugostepeno vijeće zaključilo da je Milošević bio na čelu UZP-a koji je obuhvatao i Hrvatsku i Srbiju, s desecima srbijanskih dužnosnika, a u tom UZP-u su iz Bosne i Hercegovine navedeni Karadžić i Mladić. U više navrata Haški tribunal jasno se izrazio o ulozi Srbije i Miloševića. To je prije svega učinjeno u presudi Martiću, u kojoj je rečeno da su svi od Miloševića pa nadalje bili u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem stvaranja "Velike Srbije".

I u presudi Tadiću govorilo se o projektu koji se zove "Velika Srbija" i koji se izričito pripisuje Miloševiću. Sudije su u tom predmetu zaključile da je cilj etničkog čišćenja bio uspostavljanje velike Srbije. U toj presudi pisalo je da su taj koncept, koji je prihvatio Milošević, Srbi primjenjivali diljem bivše Jugoslavije. U presudi Krajišniku ponavljaju se nalazi o Miloševiću koji su utvrđeni u slučaju "Tadić" i navodi se da je Milošević sa liderima bosanskih Srba razmatrao njihove planove da prigrabe vojnu i političku kontrolu nad velikim dijelovima Bosne i Hercegovine. O tome se govori i u presudi Beari. U više navrata Haški tribunal govorio je da je Srbija učestvovala u međunarodnom sukobu na prostoru Bosne i Hercegovine, ali to nikada nije presuđeno.

Sudski dokazi i građa važniji su za historičare i istraživače nego sudski zaključci. U toj građi stoji da su u ratu 1990-ih postojala dva velika projekta koja su se zasnivala na zločinima: stvaranje "Velike Srbije" i "Velike Hrvatske". Jedan projekt, a to je RS, priznat je Dejtonskim sporazumom, dok drugi, a to je Herceg-Bosna, nije. Jedan je trajao sve vrijeme rata, a drugi nešto više od godinu dana do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma u martu 1994. Tužilaštvo u optužnicu protiv Stanišića i Simatovića, kojima se sada ponovo sudi nakon što je ukinuta oslobađajuća presuda, treba uključiti zločin u Trnovu, kada su "Škorpioni" ubili ljude koji su zarobljeni u Srebrenici.

Jasno je da postoji tendencija da se odgovornost za genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini i ostale zločine pripiše bosanskim Srbima, a da se međunarodni oružani sukob i učešće Srbije u njemu nekako zaboravi. Suđenja Stanišiću i Simatoviću, te Ratku Mladiću odlična su prilika da se UZP s Miloševićem i ostalima ponovo vrati u okvire sudske prakse.

Činjenica da je Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora satisfakcija je za mnoge žrtve agresije i genocida. No, postavlja se pitanje koliko će stotina i hiljada zločinaca, koji danas žive slobodno u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, ostati nekažnjeno jer se Haški sud nije bavio njihovim slučajevima, a bosanskohercegovačko pravosuđe nije bilo doraslo tom velikom i zahtjevnom poslu?

Srbija i Hrvatska godinama opstruiraju rad Haškog suda. One su postale utočišta za ratne zločince jer dvojna državljanstva onemogućuju izručenja Bosni i Hercegovini. Svi koji imaju državljanstvo Srbije i Hrvatske po automatizmu su amnestirani od pravosudnih organa Bosne i Hercegovine. Vidjeli smo šta je bilo s Markom Radićem, koga su izvukli iz zatvora u Bosni i Hercegovini i oslobodili prebacujući ga u Hrvatsku. Đukić, slučaj "Tuzlanska kapija", pobjegao je u Srbiju, koja ga štiti. Za to vrijeme Bosna i Hercegovina nema državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina. Pravosuđe u Bosni i Hercegovini treba koristiti naslijeđe Haškog suda.

Od Dejtonskog sporazuma pravosuđe Bosne i Hercegovine nije podiglo optužnicu za opsadu Sarajeva i bilo koje zaštićene zone UN-a. Nema presuda o karakteru rata u Bosni i Hercegovini, ne postoji optužnica za genocid van Srebrenice. Da smo imali navedene presude za genocid pred Sudom Bosne i Hercegovine, Haški sud bi lakše dokazao genocid u Bosni i Hercegovini. Bez obzira na navedeno, Bosna i Hercegovina ne smije posustati u progonu ratnih zločinaca. Naslijeđe Haškog suda je osnov za to. Vrijeme prolazi, bez žrtava nema procesa, bez njihovih svjedočenja nema progona i ne smijemo dozvoliti da zločinci igraju na tu kartu.

I još nešto veoma važno: progon ratnih zločinaca je trajan zadatak i obaveza ne samo sudova nego i nauke, kulture, umjetnosti i politike. Ako Bosna i Hercegovina i njeni građani žele izgraditi zajedničku, poželjnu budućnost, onda trebaju institucionalizovati kulturu sjećanja kao put ka istini i pravdi, koja uključuje kontinuirani progon ratnih zločinaca. Ako nam oduzmu kulturu sjećanja, onda nas mogu kontinuirano pripremati za nove agresije i genocide. Suočavanje s istinom i spremnost na pravdu jedini je put ka ponovnoj izgradnji međusobnog pomirenja, koje je preduslov trajnog mira i stabilnosti.

U društvu s odsutnom institucionalizacijom kulture sjećanja potreban je dodatni angažman za prevenciju genocida i hapšenje zločinaca jer se društvo polarizira, žrtvama manipulira, a zločini negiraju. Nema ništa gore od manipulacije i eksploatacije patnje žrtava u političke svrhe. Umjesto obrazovanja mladih o kulturi sjećanja u ime prihvatanja drugog i drugačijeg mladi se uče mržnji. Samo prihvatanjem istine o prošlosti i procesuiranjem zločinaca može se živjeti u skladu s ljudskim vrijednostima.

U Srbiji i Republici Srpskoj posljednjih godina vrlo je rasprostranjeno javno negiranje genocida, u kojem učestvuju najviši politički predstavnici. Po Vašem mišljenju, koji su razlozi takvog ponašanja i je li u suštinskom smislu došlo do raskida s ratnom politikom Karadžića i Mladića?

Riječ je o kontinuiranoj strategiji političke pozicije i opozicije u RS-u da se kroz negiranje pravosnažnih presuda o genocidu opravdaju zločini. Vlada RS-a troši velika sredstva za negiranje genocida u cilju poništavanja sudskih, historijskih i naučnih činjenica i onemogućavanja žrtvama da dosegnu krivičnu pravdu. Svjedoci smo političkih poziva da se prošlost zaboravi, odnosno da se gradi "blistava budućnost", koja neće uopće podrazumijevati razgovor o istini i pravdi. Takva politika za rezultat je imala samo nove genocide, koji su se ciklično događali na ovim prostorima. Ratna politika Karadžića i Mladića ostaje osnovno sredstvo političke pozicije i opozicije u odbrani bh. entiteta RS, nastalog upravo na rezultatima te politike, te u negiranju države Bosne i Hercegovine.

U ideološkom i historijskom smislu vidimo da se događa revizija historije i relativizacija historijskih činjenica. Posebno je skandalozno i opasno, kako ocjenjuju mnogi u Bosni i Hercegovini, okupljanje udruženja koja baštine fašističku tradiciju, kakvo je bilo nedavno okupljanje četnika u Višegradu. Koliko je ideologija Ravnogorskog pokreta još živa i može li se na takva okupljanja gledati kao na "bezazleni folklor", ili su u pitanju skupovi koji imaju ozbiljniju političku pozadinu?

Kontinuirana neofašistička okupljanja u Višegradu, ali i širom svijeta u organizaciji Ravnogorskog četničkog pokreta, koja su praćena četničkim pjesmama i veličanjem ratnih zločina iz posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, kao i iz Drugog svjetskog rata, stravična su prijetnja miru i stabilnosti, slobodi i demokratiji ne samo u Bosni i Hercegovini nego u cijelom svijetu. Historijska je istina, zasnovana na brojnoj dokumentacionoj građi, da je Ravnogorski četnički pokret fašističkog i zločinačnog, genocidnog karaktera.

Polazna tačka je ideja vodilja o "Velikoj i homogenoj Srbiji", koja se temeljila na shvatanju da Srbi trebaju biti vodeća nacija na Balkanu. U tom cilju, radi formiranja takve države i okupljanja svih Srba u jednoj državi radi "spašavanja srpstva", agresivni rat zagovaran je kao nužnost. U cilju ostvarivanja homogene srpske države četnički planovi su predviđali integralno istrebljenje i čišćenje Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Kosova od Bošnjaka i drugih naroda. Po tom programu za Bošnjake i druge narode nije bilo mjesta u etnički čistoj "Velikoj Srbiji".

Okupljanje Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu nastavak je srpske nacionalističke ideologije, politike i prakse, koja ima kontinuitet punih 200 godina. Kontinuitet ideologije, politike i prakse srpskog velikodržavnog projekta ("Svi Srbi u jednoj državi") ponovo je obnovljen 1990-ih i eskalirao osvajačkim ratovima i brojnim drugim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Ne smije se šutjeti na otvorenu propagandu fašističkih ciljeva i ideologija koji su trebali biti poraženi još u Drugom svjetskom ratu. Šutnja prema ekspanziji četničkog pokreta znak je da fašizam nije pobijeđen, da ljudska prava i slobode nisu zaštićeni, da zavjetovano "ne" poslije holokausta nije zaživjelo, da čovjek i civilizacija nemaju odgovore na agresivno genocidne izazove fašizma.

Kao intelektualac koji živi i djeluje u Sjevernoj Americi, možete li nam reći koliko su društva SAD-a i Kanade, u kojoj živite, upoznata s ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini?

Kanadsko i američko društvo upoznato je s ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini. Više rezolucija o genocidu u Bosni i Hercegovini usvojili su američki Kongres i Senat i kanadski parlament. U najznačajnijim muzejima obje države postoje stalne muzejske postavke o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. U američkim i kanadskim školama uči se o tome. U Kanadi je podignut spomenik žrtvama genocida u Srebrenici. Gotovo svi veći gradovi u Americi i Kanadi posebnim proklamacijama proglasili su 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U toku je velika akcija našeg Instituta da se putem peticije kanadskog parlamenta negatori genocida u Bosni i Hercegovini krivično sankcionišu u Kanadi.

Ali prisutno je i veliko negiranje genocida od antibosanskih udruženih snaga koje djeluju u Sjevernoj Americi. Naravno, uvijek može biti bolje. Nažalost, naš institut isključivo radi na volonterskoj osnovi i kada to kažem drugima, mnogi se čude imajući u vidi uspjehe koje smo postigli. Mi nemamo materijalnu podršku ni od Bosne i Hercegovine ni od Kanade, ali zato imamo naš internacionalni ekspertni tim, sastavljen od više od 300 najeminentnijih svjetskih istraživača, advokata i aktivista ljudskih prava i sloboda, koji volontiraju za istinu, pravdu, slobodu, ljudska prava i slobode u svijetu. Sve njih stavili smo u realizaciju naše misije, borbe za istinu i pravdu ne samo za žrtve u Bosni i Hercegovini nego za sve žrtve svih zločina u svijetu.

Izdvajam naš uspjeh protiv negatora genocida: Michaela Parentija, Diane Johnstone, Stefana Karganovića, Jamesa Byrona Bissetta, Srđe Trifkovića, Darka Trifunovića i drugih. Nadam se da ćemo, osim stalnih hvalospjeva o našem radu, dobiti i nešto materijalne podrške, koja je sada u ovoj fazi rada neophodna. Na prostoru Sjeverne Amerike, prema raspoloživim procjenama, boravi približno 350.000 ljudi porijeklom s prostora Bosne i Hercegovine, protjeranih za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, i oni su žrtve brojnih i raznovrsnih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, posebno žrtve genocida. To je za Bosnu i Hercegovinu ogroman ljudski potencijal koji iznosi približno deset posto stanovništva Bosne i Hercegovine. Naš zadatak je da ovu značajnu populaciju pokrenemo kao subjekat kulture sjećanja, od čega će korist imati kako Amerika i Kanada, tako i Bosna i Hercegovina.

Koliko su u Sjevernoj Americi jaka "četnička" udruženja koja se trude spriječiti pravno priznavanje počinjenja genocida u Bosni i Hercegovini i Srebrenici?

"Četnička" udruženja u Sjevernoj Americi su najorganizovanija u svijetu. Imaju podršku od političih struktura i iz entiteta RS i iz Srbije. Troše mnogo sredstava u cilju negiranja genocida u Bosni i Hercegovini, relativizacije historijskih činjenica o ratu u Bosni i Hercegovini, te lobiranju za interese prije svega entiteta RS, a protiv države Bosne i Hercegovine. Posebno je to karakteristično kod naše akcije u vezi s parlamentarnom peticijom za krivično sankcionisanje negatora genocida u Bosni i Hercegovini i Kanadi. Protiv naše akcije dignuta je čitava mašinerija antibosanske koalicije. Naravno, mi idemo dalje i očekujemo skorašnje čitanje peticije u parlamentu i upućivanje peticije Vladi Kanade na konačno odlučivanje o našim zahtjevima.

Moralne, pravne i političke osnove za pozitivnu odluku Vlade Kanade na našoj su strani, ali treba imati u vidu da su u gotovo svim političkim strukturama u Kanadi predstavnici srpskih lobističkih interesa. Država Bosna i Hercegovina mora više pomoći Institutu i sličnim organizacijama koje se u gotovo nemogućim uslovima bore za bosanskohercegovačke interese i vrijednosti u američkom "melting potu" i kanadskom "kulturnom mozaiku". Živimo u vremenu sve većeg kršenja ljudskih sloboda i prava. Rješavanje navedenih problema u savremenom svijetu nije moguće bez valjanih naučnih istraživanja, koja svojim rezultatima osiguravaju značajan osnov za to.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

hapsenje1Policijski službenici Federalne uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo danas su, pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, počeli sa realizacijom zajedničke operativne akcije kodnog naziva “Farmer” na području Federacije Bosne i Hercegovine, a vezano za krivično djelo “Udruživanje radi činjenja krivičnog djela” iz člana 340., a u vezi sa krivičnim djelima “Zloupotreba položaja ili ovlaštenja” iz člana 383. i “Prijevara” iz člana 294. Krivičnog Zakona Federacije Bosne i Hercegovine, saopćio je FUP.

U sklopu navedenih aktivnosti, a postupajući po naredbama Kantonalnog suda u Sarajevu, vrše se pretresi na devet lokacija na području Sarajevskog, Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Unsko-sanskog Kantona i Kantona 10 – Livno, te je uhapšeno osam osoba inicijala I.M. (1965.), A.T. (1967.), M.N. (1961.), H.S. (1962.), E.S. (1959.), R.O. (1969.), V.J. (1971.), R.DŽ. (1964.), dok se jedna osoba izvan Bosne i Hercegovine.

Navedene osobe sumnjiče da su u periodu od 2014. do polovine 2015. godine, u svojstvu članova Komisije za dodjelu poljoprivredne mehanizacije ispred Vlade FBiH i drugih njima bliskih lica, izvršili nezakonitu i nenamjensku podjelu i prodaju poljoprivredne opreme i mehanizacije donirane od strane NR Kine Bosni i Hercegovini u vrijednosti preko 1.000.000 KM, a koja je bila namjenjena za korisnike iz F BiH, pogođene poplavama, na način da su istu za gotov novac prodavali direktno korisnicima ili putem posrednika po znatno nižim tržišnim cjenama, a sve u cilju sticanja protupravne imovinske koristi.

Prilikom pretresa pronađeni su i privremeno oduzeti predmeti koji potiču ili se dovode u vezu sa gore navedenim krivičnim djelima, a koji su traženi naredbom Suda.

Uhapšene osobe biće kriminalistički obrađene u službenim prostorijama Federalne uprave policije, te će u zakonskom roku biti predata uz Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, na dalju nadležnost Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Asistenciju prilikom današnjih aktivnosti pružaju pripadnici kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Unsko-sanskog Kantona i Kantona 10 -Livno.

Nastavljaju se aktivnosti na realizaciji ove operativne akcije.

(NAP)

Ocijeni...
(0 glasova)

multilinguaMinistar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Unsko-sanskog kantona (USK) Damir Omerdić potpisao je rješenje kojim se na tri godine zabranjuje rad privatnoj ustanovi Centar za obrazovanje odraslih "Multilinqua" iz Sanskog Mosta, saznaje Klix.ba.
Ovom odlukom zabranjuje se izvođenje programa obrazovanja odraslih. Pored zabrane rada ovim rješenjem poništena je diploma medicinske sestre-tehničara izdata na ime Azra Omerović.

Omerović je novinarka portala "Žurnal" kojoj je "Multilingua" preko posrednika Senada Pehlivana iz Fojnice 3. januara ove godine u istraživačkom poduhvatu Žurnala izdala pomenutu diplomu za svega 17 dana od prvog kontakta sa posrednikom Pehlivanom.

Kao što je poznato, nakon što se sanska privatna škola za obrazovanje odraslih "Multilinqa", čije su diplome bile do tada priznate u BiH i Evropskoj uniji (EU) a kojoj je odobrenje za rad izdalo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK, našla u središtu velike afere, sedam dana kasnije počele su kontrole rada ove škole od nadležnog ministarstva obrazovanja, ali i od Ministarstva unutrašnjih poslova USK. Po nalogu tužilaštva policija je izuzela dokumentaciju iz "Multilingue".

U pokušaju da umanje štetu vlasnici "Multingue" su 7. januara 2019. godine na protokol Vlade USK predali zahtjev Uredu Vlade USK da u Službenom glasniku USK proglasi nevažećim dokumenta koja je izdala "Multilingua" na ime Azre Omerović.

"Molimo Vas da u narednom izdanju Službenog glasnika USK objavite i ovaj oglas: 'PU Centar za obrazovanje odraslih Multilingua Sanski Most, zbog proceduralnih grešaka proglašava nevažećim slijedeće školske dokumente, izdane na ime Omerović Azra, za zanimanje medicinska sestra-tehničar i to: svjedočanstvo 1. razreda, dj.broj 02/PU MED-13-04/17 izdano 21.04.2017., svjedočanstvo 2.razreda, dj.broj 02/PU MED -08-08/17 izdano 29.8.2017., svjedočanstvo 3. razreda, dj.broj 02/PU MED 09-08/18 izdano 27.3.2018., svjedočanstvo 4. razreda, dj.broj/PU MED -01-11/18 izdano 2.11. 2018. i diploma ,dj.broj/ PU MED-D – 01-11/17 izdana 20.11. 2018.godine" pisalo je u pomenutom zahtjevu.

No, kako se već znalo za aferu "Diploma" koja je već 3. januara "obišla svijet", Ured Vlade USK je odbio objaviti ovaj oglas i proslijedio ga Ministarstvu obrazovanja USK.

Prema informacijama našeg portala, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK provjerava i ostale diplome izdate od "Multilingue", a isti istražiteljski postupak po nalogu Tužilaštva USK radi Uprava policije USK. Radi se o provjeri oko 300 izdatih diploma.

Izdavanje lažne diplome novinarki Azri Omerović dio je velike afere o trgovcima diplomama u više obrazovnih ustanova u BiH. U istraživanju se spominju visoke škole "Logos" Centar za poslovne studije, Kiseljak, Privatna srednja škola "Kočerin" Široki Brijeg, Srednja strukovna škola "Centar za obrazovanje" Široki Brijeg i druge.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

ustavnisudUstavni sud Bosne i Hercegovine je 28. i 29. marta 2019. godine održao redovnu, 114.plenarnu sjednicu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti.

Saopštenje prenosimo u nastavku:

U predmetu broj U 2/18 Ustavni sud je usvojio zahtjev devet delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 2. stav 1. Zakona o Danu Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 113/16). Utvrđeno je da osporena odredba, koja glasi: „Na osnovu potvrđene volje građana Republike Srpske, 9. januar se utvrđuje kao Dan Republike“, nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Osporena odredba je ukinuta i određeno je da prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja odluke u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“. Ustavni sud se u odluci pozvao na relevantne stavove iz svojih odluka o dopustivosti i meritumu br. U 3/13 i U 10/16. Pri tome je Ustavni sud naglasio da se ni predmetnom odlukom, kao ni Odlukom broj U 3/13 ne dovodi u pitanje postojanje samog praznika Dan Republike Srpske. Također, ni tom odlukom, a ni Odlukom broj U 10/16 ne dovodi se u pitanje, ne isključuje i ne ograničava nadležnost Narodne skupštine Republike Srpske da raspiše referendum o tome kojeg datuma će se proslavljati Dan Republike Srpske.

U predmetu broj U 16/18 Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu dvanaest zastupnika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 395. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u dijelu koji se odnosi na „Pravobranilaštvo“, kao i člana 395. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 58/03, 73/05, 19/06 i 98/15), utvrdio da su osporene odredbe u skladu sa članom I/2. i I/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema mišljenju Ustavnog suda, osporene odredbe zadovoljavaju standard „kvaliteta zakona“, i to: preciznost, jasnost i predvidivost spornih odredbi, kao i obima diskrecionog prava koje sporne odredbe daju javnim vlastima, te načina njihovog izvršavanja. Dalje, Ustavni sud je ukazao da kao što bilo koje lice ima pravo na slobodan izbor advokata koji će ga zastupati u parnici, tako je i država zakonom odlučila da je zastupaju pravobranioci. Također, prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno je da osporene odredbe ni na koji način ne ograničavaju bilo koga u pristupu sudu. Pri tome je ukazano da bilo koji pokrenuti postupak nosi rizik od konačnog uspjeha, a time i troškova nastalih povodom postupka.

U predmetu broj U 1/19 Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Suda Bosne i Hercegovine Jadranka Brenjo) za ocjenu kompatibilnosti Uputstva o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provođenja posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 91/18) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je zaključio da se u ovom predmetu ne radi o situaciji iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Pri tome je Ustavni sud podsjetio na relevantne stavove iz Odluke broj U 24/18 od 31. januara 2019. godine.

Ustavni sud BiH nenadležan za Uputstvo CIK-a

U predmetu broj U 3/19 Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev Borjane Krišto, predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Uputstva o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provođenja posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 91/18) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da iznesena argumentacija podnositeljice zahtjeva nije mogla da dovede u sumnju stavove Ustavnog suda koji su zauzeti u Odluci broj U 24/18 od 31. januara 2019. godine, a koji se mogu primijeniti (i) na navode iz predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti.

Sve odluke o zahtjevima za ocjenu ustavnosti usvojene na 114. plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnosiocima zahtjeva u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

radijacijaNakon što su političke strukture u BiH, čini se, postignule potpuni konsenzus o tome da je skladištenje nisko i srednjeradioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško u vojarni Čerkezovac na Trgovskoj gori, kod hrvatskog mjesta Dvor na Uni na granici s BiH, kreću novi prosvjedi.

Piše: Tomislav Šoštarić

Već u petak održava se prosvjed odmah preko rijeke, u Novom Gradu, gdje mladi prosvjeduju protiv nastojanja hrvatskih vlasti i Ministarstva zaštite okoliša i energetike da upravo u njihovo susjedstvo smjeste svoj dio otpada iz nuklearke u slovensko-hrvatskom vlasništvu, a 10. travnja udruge i lokalne zajednice s područja Sisačko-moslavačke županije okupit će se u Dvoru.
Front otpora

Nedavno je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine zatražilo od Hrvatske da tu lokaciju izuzme kao mjesto odlaganja radioaktivnog otpada, a nekoliko dana nakon toga održana je konferencija u Parlamentu BiH u organizaciji 'Zelenog kluba' s koje su odaslane iste poruke.
Dumbović: Opipava se 'puls'

Prosvjed u Dvoru će, kaže Dumbović, podržati zainteresirane lokalne vlasti na tom području, uz podršku s druge strane granice.

"Jer oni smatraju da Una nije samo dvorište RH, nego da je to i njihova neposredna blizina jer imaju u Novome i vodocrpilišta, a na kraju i zaštitu svega onoga što je pitanju - 250.000 ljudi koji gravitiraju danas-sutra mogućem problemu".

Resorni ministar Tomislav Ćorić nakon sastanka sa slovenskom ministricom za infrastrukturu Alenkom Bratušek izjavio je da hrvatska strana mora promišljati o svom radioaktivnom otpadu na teritoriju RH. Rješenje u Čerkezovcu, ukoliko se u tom smjeru bude išlo, a Nacionalnim planom je to predviđeno - kako je rekao - u slučaju neiznalaženja dogovora dviju strana bilo bi trajno stanje, a ne privremeno, kako se ranije tvrdilo.

Dumbović smatra da se nakon toga ne događa ništa, nego se 'opipava' puls. Jedna je stvar, navodi, donijeti odluku, a druga koga o tome još treba pitati.

"Kada bi se pitalo sve njih koji vode politiku iz Zagreba i ne vide baš sadržajno što je život na nekim područjima koja su tu u prirodnim ljepotama, da ne kažemo i u nacionalnim parkovima, oni bi donijeli odluku odmah. Međutim, doći do idejnog rješenja, glavnog projekta, lokacijske dozvole i građevinske dozvole i svega ono što su osnovni preduvjeti, a da je lokalna samouprava ta koja odlučuje što bi ona htjela, a što ne. Znači, ništa se ne može nikome natovariti i ništa ne može biti neki poseban nacionalni interes da se negdje nešto stavi".

Jedan od sudionika bio je i Darinko Dumbović, saborski zastupnik te gradonačelnik Petrinje, grada nedaleko od Dvora na Uni, koji se opire namjeri skladištenja nuklearnog otpada na tom području i najavljuje širok front otpora.

"Ono što mogu reći je, da se zbog svih ovih prosvjeda koji su vezani za Dvor i nuklearni otpad koji bi se trebao staviti u Čerkezovac, prije svega aktiviralo jako puno ljudi, puno udruga, a ono što je jako važno reći je da je i lijeva i desna obala Une krenula u aktivnosti i gledajući te sadržaje koji su jako važni da bi bili zajednički partneri, u zajedničkom cilju da zajednički kažemo 'Ne' nuklearnom otpadu, aktivirao se i Novi Grad", kaže Dumbović.

Zaključak konferencije je, navodi, da postoji konsenzus različitih politika u BiH da će kroz sve nadležne institucije tražiti zaštitu kao država BiH.

No, ističe, i s hrvatske strane granice, barem na lokalnoj razini, također postoji konsenzus udruga i lokalnih zajednica protiv odlagališta na Trgovskoj gori.
Ni politike, ni politiziranja

"Ja sam dao do znanja da ću kao saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Petrinje podržati inicijativu zbog onog što sam naveo - što je Banovina i što je područje koje trajno zaostaje u razvoju, ali ima budućnost ekološke proizvodnje, zdravog života, zdrave hrane".

Akcija bi, ističe, trebala odaslati poruku da u ovom slučaju nema politike ni politiziranja ili rušenja bilo kakvih odnosa, nego da se zaštiti jedna od najljepših rijeka u ovom području, kao i cijelo to područje.

Područje je, navodi, trusno i nije pogodno prije svega iz sigurnosnih razloga, a da se ne govori o psihološkim, gospodarskim i drugim aspektima.

"Ja sam čvrstog uvjerenja da to nikad neće biti na Trgovskoj gori i u Dvoru, ako imaju imalo pameti", zaključuje Dumbović.

Miroslav Drljača, načelnik općine Novi Grad, kaže kako se radi o skretanju pažnje na problem, budući da je jedino što su doznali iz medija to da je hrvatska Vlada odlučila da je tamo jedina lokacija pogodna za to, na što oni, navodi, ne mogu pristati.
Drljača: Bez dobre volje, ide tužba

"Zato što se nalazimo u neposrednoj blizini i otprilike svi mogući negativni efekti bi se odrazili na područje naše opštine, a naravno i na šire područje toka rijeke Une. Ono što smo mi radili u posljednje vrijeme je da animiramo prije svega javnost Republike Srpske, BiH i mislim da u ovom trenutku imamo jedan široki front na kojem ćemo istrajavati i želimo da se ta odluka promijeni", kaže Drljača.

Ukoliko ne bude dobre volje, morat će se, navodi, ići na neke druge institucije - tu su ESPO konvencija, međunarodni sud.
Drljača: Umjesto suradnje, isključeni smo

Drljača ističe da bi se odlagalištem na Trgovskoj gori ugrozio prostor koji je 70 posto na teritoriju BiH, a kada se uzme u obzir omjer stanovništva Novog grada i Dvora, omjer je 5:1. Hrvatska je, navodi, potpisnica brojnih međunarodnih konvencija te smatra da je bilo potrebno da surađuje na ovom pitanju. Umjesto toga, zajednica s druge strane Une isključena je kao zainteresirana strana i praktički ne sudjeluje u bilo čemu.

Smatra da se radi o političkoj odluci jer su u Nacionalnom programu provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada razmatrane i druge moguće lokacije udaljene od granice koje su u metodologiji dobile više bodova, te kaže kako podržavaju prosvjede.

"Vidimo da je javnost zainteresovana, a da je to u stvari jedno od rijetkih pitanja u kojem su različite političke strukture i različiti narodi u BiH jedinstveni - znači, ovaj dio ljudi u Unsko-sanskom kantonu i mi iz RS-a, svi ljudi u dolini rijeke Une. Naravno, tu ne izostavljam ni stanovnike Hrvatske u susjednim područjima".

"Mi smo i sada uvijek inzistirali da to bude u pregovoru, dogovoru s RH, od strane BiH naravno, a ukoliko to ne bude išlo, već sada smo tražili da se formira jedan ekspertni pravni tim koji će polako pripremati tužbu, zbog negativnih iskustava u svom ovom prethodnom periodu".

Smatra da je najbolja opcija ona koju je nudila slovenska strana - skladištenje u Vrbini kod samog Krškog. To je pogodno zbog transporta, a i lokalno stanovništvo, kaže, već je prihvatilo tu varijantu.

"Ono što smo vidjeli i što osjećamo je da je osnovni problem financiranja cjelokupnog projekta to što je to na neki način previše skupo za hrvatsku Vladu", zaključuje Drljača.
Kolarec: Cijela županija može postati deponij

Anita Kolarec, koordinatorica prosvjeda ispred Stožera za obranu Općine Dvor od nuklearnog otpada, kaže da je iza njih više udruga s područja županije, a podržala ih je i Zelena akcija te istomišljenici s druge obale Une.

"Do sada se to držalo samo na lokalnoj priči, da je to priča općine Dvor, ali se dešava to da će cijela Sisačko-moslavačka županija biti deponij za toksični otpad. U Glini se planira azbestni otpad, u Sisku medicinski otpad, u Dvor nuklearni i Novska kompostana", navodi, precizirajući da se ne radi samo o kompostani već i o zagrebačkom otpadu koji će biti prevožen tamo.

Stoga su se, kaže, svi udružili da ne postanu golemo odlagalište, dok se više institucionalne razine, smatra, prema njima odnosi kao da su beznačajni.

"S obzirom da mi platimo struju koju već plaćamo po toj cijeni, u cijeni je već uračunato što se Slovenija naplaćuje što odlaže taj otpad, pa onda neka se i dalje plaća Slovencima za skladištenje".

Dok se na razini županije, navodi, promovira ekoturizam kao budućnost i jedan od smjerova razvoja, apsurdno je da se istovremeno 'guraju' ovakvi projekti.
'Sve se radilo uredski'

Za vojarnu Čerkezovac kaže kako se moglo vidjeti kamione koji iz nje nešto odvoze, no ne znaju što, ali imaju informaciju da je teren, navodno, nedavno obišao tajnik iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike.

"A strategija nije provedena, koliko je to štetno za okoliš nije provedeno. Sve što su radilo do sada, radilo se uredski. Mi ovdje imamo i klizišta - prošle godine koliko ih je nastalo u Dvoru, onda kad se to dogodilo i u Kostajnici, to je medijski bilo popraćeno, kad su kuće urušene. To isto prijeti i Dvoru. U dvije ulice su kuće dignute do metar, to je samo pitanje kad će se urušiti. I da je urušavanje bilo na samom ulazu u Čerkezovac".
Ministarstvo: Traži se rješenje

Na detaljni upit o razlozima inzistira li se i zašto na Trgovskoj gori unatoč otporu lokalnog stanovništva, razmatraju li se druge opcije, uključujući i skladištenje u slovenskoj Vrbini, iz hrvatskog nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i energetike Al Jazeeri je stigao odgovor koji prenosimo u cijelosti:

"Prema zaključcima 12. sjednice Međudržavnog povjerenstva za praćenje provođenja Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa u vezi ulaganja, korištenja i razgradnje Nuklearne elektrane Krško, koja je održana 22. siječnja 2019. godine u Zagrebu, Koordinacijski odbor će nastaviti tražiti rješenje o detaljnim uvjetima pod kojima bi se mogao provesti projekt zajedničkog odlagališta NSRAO-a [Neobrađeni nisko i srednje radioaktivni otpad] te u rujnu 2019. godine izvijestiti predsjednike hrvatske i slovenske delegacije Međudržavnog povjerenstva o tome jesu li pronašli moguće rješenje oko zajedničkog odlaganja NSRAO", stoji u priopćenju.

Do 2023. godine Hrvatska treba riješiti pitanje trajnog odlagališta radioaktivnog otpada iz NE Krško.

S bh. strane rijeke susjede iz Dvora podržava udruga Green Team. Na ulice Novog grada u petak izlaze mladi reći 'Ne' radioaktivnom otpadu, a nakon toga više od 800 mladih čisti grad.

U toj brojci, kaže Mario Crnković iz Green Teama, ima i simbolike - ulaz u vojarnu Čerkezovac nalazi se na 800 metara od Une.
Crnković: Bez podjela na 'ove' i 'one'

"Poseban fokus imamo na tom dijelu da idemo zajedno, bez podjela na 'ove' i 'one', što je na neki način i nezvanični moto ovog okupljanja, obzirom da smo svjesni da je bukvalno sve na našoj strani da odbranimo Trgovsku goru. Jedino što naš može pomesti na neki način su eventualne podjele na ove i one - kad kažem na 'ove' i 'one', mislim na podjele na sve moguće načine jer mi se na Balkanu dijelimo po svim mogućim osnovima, samo još da krenemo po boji očiju", kaže Crnković.

Na prosvjedu preko granice u Dvoru, navodi, kao nevladina udruga ne smiju sudjelovati, ali je uvjeren da će mnogi građani s bh. obale Une doći, čuti i podržati poruku koja će od tamo biti upućena.

Radi se, napominje, o lošem rješenju za koje je i struka davno rekla 'Ne' - poziva se na studiju jednog stručnog tima koje su, kaže, pokazale da je Trgovska gora najlošije rješenje.
'Apsurdno rješenje'

Među razlozima za takav zaključak studija navodi da je više od polovice površine oko Čerkezovca u zoni vrlo visokog rizika od poplava, rasjedna zona u krugu kilometar oko lokacije, erozija i nestabilnost tla, površinski i podzemni tokovi te pitka voda, blizina grada od blizu 30.000 ljudi te blizina Parkova prirode i nacionalnih parkova.

"Ni geološki ni hidrološki taj potez nije dovoljno dobar za tako nešto, da ne pričamo da sam objekat prije svega nije građen za tu namjenu, a da ne pričamo onda o svemu ostalom što ide uz to. Još na to sve kad dodamo blizinu granice i blizinu Une kao vodonosnika, kao rijeke koju pije 10.000 ljudi ovdje u Novom Gradu, kao rijeke koja se ulijeva u Savu i ide dalje, tu dolazimo da je Trgovska gora apsurdno rješenje", zaključuje Crnković.

 (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Ovog marta su nas, Evropljane, dva događaja prizvala sjećanje na nepočinstva iz prošlog vijeka: presuda protiv Radovana Karadžića i nastup četnika u Višegradu, piše u autorskom tekstu za DW Christian Schwarz-Schilling.
"Konačna presuda Haškog tribunala za Jugoslaviju proglasila je bivšeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića konačno krivim za zločine protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini i posebno za genocid u Srebrenici. Njegova kazna preinačena je u doživotnu. Teško se može i zamisliti drugačija kazna za ovu težinu zločina, planirano ubijanje hiljada nedužnih ljudi. Utoliko više zapanjuje što političari koji danas imaju odgovornost za BiH kritikuju ovu presudu visokog suda u Hagu i bagatelišu ili čak sasvim negiraju ratne zločine i povrede ljudskih prava koje spadaju u najgore zločine u Evropi nakon Drugog svjetskog rata", piše Schwarz-Schilling.

Kako kaže, tvrdeći da se genocid nije dogodio upravo to čini današnji državni predsjednik BiH, Milorad Dodik, predstavnik Republike Srpske i srpskog 'konstitutivnog naroda' koji je 2008. javno rekao da je "u Srebrenici bio genocid".

"Današnjim lažima Dodik na sebe uzima tešku krivicu. I u Njemačkoj je poslije Drugog svjetskog rata postojala slična situacija sa gonjenjem zločina Holokausta pred sudom za ratne zločine u Nirnbergu: počinioci su doduše osuđeni na smrt ili na veoma duge zatvorske kazne. Ali uprkos tome, bilo je građana i političara koji su naprosto negirali ubijanje u koncentracionim logorima poput Auschwitza. Na to je njemački Bundestag, najviši parlament Savezne Republike, donio zakon koji negiranje Holokausta čini kažnjivim. Zašto se to isto ne desi u BiH? Ako ima političara koji svojim glasovima u parlamentu sprečavaju takav zakon, onda je zadatak Visokog predstavnika koji motri nad mirovnim procesom u BiH da sam donese takav zakon kako bi zaštitio pravnu državu", komentariše bivši visoki predstavnik.

Tako je, drugim riječima, Schwarz-Schilling pozvao Valentina Inzka da nametne zakon o zabrani negiranja genocida.

Četnici na Drini

U prvoj polovini marta desio se nevjerovatni nastup srpskih četnika u Višegradu na Drini. Više stotina četnika došli su u crnim uniformama i urlali svoje ratne pjesme poput "biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina".

"Tokom 1943. su četnici baš u ovom kraju u dolini Drine počinili najteže zločine zajedno sa njemačkim Vermahtom, nacistima. Njihov vrhovni komandant Draža Mihailović predvodio je ovu terorističku bandu i ubio hiljade ljudi. On je 1946. pred jednim sudom u Beogradu osuđen na smrt. Njemu u čast se sada održava ovaj provokativni nastup u martu 2019! Kako njemački list 'taz' potpuno ispravno piše: 'Pedeset godina kasnije, 1993, događaji su se ponovili: srpski ekstremisti su napali gradove Foču, Višegrad i ubili hiljade Bošnjaka, odveli preživjele žene u logore za silovanje – u jedan hotel udaljen tri kilometra od Višegrada – i žive muškarce vezane bacili u Drinu'", piše Schwarz-Schilling.

Tada je, kako se pretpostavlja, oko 3.000 ljudi poslato u smrt. Koristiti te događaje danas za proslavu prevazilazi moć imaginacije svakog demokrate, tvrdi Schwarz-Schilling.

"Nezamislivo je da se u Njemačkoj danas više stotina bivših pripadnika SS okupi u svojim uniformama, pjevaju pjesme Hitleru i slave u čast gospodina Himlera. Kako se čuje, bosansko Državno tužilaštvo je pokrenulo istragu. Ta istraga bi morala da brzo dovede do rezultata i odgovarajućih sudskih procesa. Bojim se da BiH, ako želi da štiti demokratiju, u parlamentu brzo mora da donese zakone koji nedostaju. Ne samo da kažnjivo mora biti negiranje genocida u Srebrenici, već i članstvo ili očigledna saradnja sa fašističkim udruženjima. A ako takva zakonska inicijativa opet naiđe na protivljenje jednog od 'konstitutivnih naroda', Visoki predstavnik mora da se umiješa. Ništa u BiH nije važnije od demokratije", piše bivši čelnik OHR-a.

Veliki istoričar i politikolog Karl Poper objavio je nakon Drugog svjetskog rata u emigraciji knjigu "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji". Pisao je: "Demokratija je neprocjenjivo bojno polje za svaku razumnu reformu jer dozvoljava reforme bez upotrebe nasilja. Ali ako održanje demokratije nije prvi prioritet svake pojedinačne bitke na ovom bojnom polju, onda latentne antidemokratske tendencije kojih uvijek ima mogu da dovedu do sloma demokratije. Gdje nema razumijevanja za ove principe, tu se mora boriti za njihov razvoj; obrnuta politika može biti katastrofalna; ona može voditi u poraz u najvažnijoj borbi, naime borbi za demokratiju samu."

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

njemackaAgencija za rad i zapošljavanje BiH informiše sve zainteresiovane kandidate koji, putem Agencije za rad i zapošljavanje BiH, apliciraju za poslove njegovatelja u SR Njemačkoj, da je sa njemačke strane došlo do izmjena u pravilima postupanja i uslovima koje kandidati moraju ispunjavati u proceduri zapošljavanja. Izmjene se odnose na priznavanje diploma stečenih prekvalifikacijom, te priznavanje certifikata o znanju njemačkog jezika.

„Na osnovu odluke Saveznog ministarstva za rad i socijalna pitanja SR Njemačke više se ne prihvataju diplome o završenoj medicinskoj školi za opći i pedijatrijski smjer, dobivene prekvalifikacijom bilo u državnoj ili privatnoj školi. Samim tim skrećemo pažnju kandidatima koji apliciraju putem Agencije za rad i zapošljavanje BiH za poslove njegovatelja u SR Njemačkoj, da je Centralni ured za posredovanje pri zapošljavanju stručne radne snage (ZAV) od februara 2019. godine počeo davati odbijenice za sve ovakve diplome, te više nije moguće zasnovati radni odnos kao njegovatelj sa diplomama stečenim prekvalifikacijom. Također, preporučujemo kandidatima da uz prijavu, osim odgovarajuće diplome dostave i svjedočanstva o svim završenim razredima srednje škole, prevedena na njemački jezik.“, rekao je direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH, Mr. Muamer Bandić.

„Što se tiče certifikata o poznavanju njemačkog jezika, kao što smo već obavijestili javnost od 1.6.2019. godine Ambasada SR Njemačke u BiH prilikom podnošenja zahtjeva za radnu vizu do daljnjeg neće prihvatati ÖSD certifikate za koje je ispit položen izvan Republike Austrije. Navedeni datum se odnosi na datum podnošenja zahtjeva za radnu vizu u Ambasadi SR Njemačke, a ne na datum izdavanja certifikata. Zbog toga svi kandidati koji nakon 1.4.2019. godine svoje prijave predaju u Agenciju za rad i zapošljavanje BiH moraju imati certifikat o poznavanja njemačkog jezika usaglašen sa zahtjevima Ambasade SR Njemačke u BiH“, saopštio je direktor Bandić.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

termoelektranaDržavne subvencije za korištenje uglja u energetskom sektoru u Bosni i Hercegovini daju ovom energentu neopravdanu prednost u odnosu na druge izvore energije i sprječavaju tranziciju prema energetski efikasnom i održivom energetskom sistemu baziranom na obnovljivim izvorima energije, pokazuje nova studija koju je juče objavio Sekretarijat Energetske Zajednice.

Zemlje zapadnog Balkana su od 2015. do 2017. godine direktno subvencionirale rudnike uglja i njegovo korištenje za proizvodnju električne energije sa čak 504 miliona EUR. U tom periodu Bosna i Hercegovina je izdvojila čak 124,64 miliona EUR direktnih subvencija za sektor uglja.

Uz direktne subvencije rudnicima, zemlje zapadnog Balkana daju i indirektne subvencije termoelektranama na ugalj. Na primjer, naknada za emisije CO2 se ne plaća niti u jednoj zemlji u regiji, što je obaveza u zemljama Evropske unije. Međutim, za par godine će sve Balkanske termoelektrane morati plaćati takvu naknadu.

Ovo će se desiti najkasnije pri pristupanju Evropskoj uniji, a vrlo vjerovatno i mnogo ranije. Samo u 2017. godini BiH je propustila priliku da prikupi 177,5 miliona EUR naknade za CO2 emisije. Ova sredstva su se mogla koristiti za ulaganje u projekte energetske efikasnosti ili u obnovljive izvore energije.

Najnoviji primjer upitnog subvencioniranja ovisnosti o uglju u BIH je državna garancija za kreditno zaduženje kod Kineske Eximbanke od 614 milion EUR za Tuzlu 7, koju je Predstavnički dom FBiH odobrio 5. marta, unatoč brojnim upozorenjima upućenim od Sekretarijata Energetske zajednice i Evropske unije.

Komentarićući rezultate studije, direktor Sekretarijata Energetske zajednice i koautor studije, Janez Kopač je rekao: "Ugovorne strane Energetske zajednice više ne mogu ignorirati posljedice održavanja nerentabilnog, neučinkovitog i neodrživog energetskog sustava temeljenog na ugljenu. Povrh štete na zdravlje, okoliš i klimu, favoriziranje ugljena narušava tržište električne energije i postavlja ozbiljna pitanja kada je u pitanju poštivanje pravila o državnim potporama. Krajnje je vrijeme da se počne ozbiljno razmišljati kako postupno uvesti mehanizam naplate cijena ugljika u zemljama članicama Energetske zajednice u korist mjera energetske učinkovitosti i poboljšane primjene obnovljivih izvora energije”.

Pippa Gallop iz CEE Bankwatch mreže rekla je da Bosna i Hercegovina, kao i svaka zemlja zapadnog Balkana, mora poštovati preuzete obaveze i pravila Energetske zajednice i Sporazuma o Stabilizaciji i Pridruživanju, koji ne dopuštaju državne subvencije koje bi određenim firmama mogle dati prednost na tržištu.

"Poslije slučaja Tuzla 7, za očekivati je da će Energetske zajednice i Evropska unija još strožije posmatrati pitanje državnih subvencija".

Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju rekao je da je ova studija još jedan jasan dokaz da su bajke o jeftinoj energiji iz uglja koje nam pričaju naši političari čista izmišlotina.

"Nije jasno zašto BiH političari misle da si mogu priuštiti da ne slušaju upozorenja iz Evropske unije u vezi pravnih i ekonomskih rizika koje donosi primjena nelegalne državne pomoći za energiju iz uglja. Pored činjenice da će usvajanje nelegalne državne pomoći za blok 7 TE 'Tuzla' štetno uticati na međunarodni kredibilitet BiH, postoji realna opasnost da će on biti neisplativ i da će kredit vraćati građani FBiH, pošto se u studiji izvodivosti za ovaj projekat nisu uračunali realni troškovi CO2 emisije niti su prikazani realni troškovi uglja", ističe Žiško.

Duška Kudra iz Centra za životnu sredinu rekla je da vlade u regionu tvrde da je industrija uglja održiva i tim izjavama samo obmanjuju građane.

(6yka.com)

"Fosilna industrija umire, a priče o radnim mjestima u tom sektoru drže radnike i lokalne zajednice koje su do sada ovisile o uglju, zarobljene u nerealnim obećanjima. Krajnje je vrijeme da vlasti priznaju da je sektor uglja stvar prošlosti i da se usmjere ka razvoju održivog energetskog sektora baziranog na obnovljivim izvorima energije”, zaključila je Duška Kudra iz Centra za životnu sredinu.

Ocijeni...
(0 glasova)

djeca5U Federaciji Bosne i Hercegovine posljednjih godina registrovan je pad obuhvata pokrivenosti vakcinacijom i pored svih napora koji se ulažu da bi provakcinisanost dostigla potreban procenat, a vakcinacija svoj cilj.

Posljedica toga je da se u Kantonu Sarajevo trenutno bilježi značajnije povećanje broja oboljelih od morbila (ospica i krzamaka), a s obzirom na visoku infektivnost virusa, te nedovoljnu provakcinisanost, očekuje se širenje infekcije i mogućnost pojave epidemije i u drugim kantonima FBiH i ostatku države.

Niz godina, do devedesetih godina prošlog vijeka, BiH nije imala epidemije morbila zbog provakcinisanosti djece u visokom procentu (iznad 95 posto). Nakon devedesetih, svjedoci smo većih ili manjih epidemija koje zahvataju našu državu, podaci su Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).

U epidemiji morbila u 2014./2015. godini u FBiH registrovano je 5.103 oboljelih, od čega su 553 osobe hospitalizovane.

Aktivnosti antivakcinalnih pokreta uglavnom na društvenim mrežama doveli su do nepovjerenje roditelja u vakcinaciju i pada obuhvata vakcinacije predstavljajući rizik za prijenos uzročnika među osjetljivom populacijom, te ponovnim javljanjem epidemijskog oblika bolesti, ističu u INZ-u.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) jedna od deset stvari koje najviše ugrožavaju zdravstveni sistem su protivnici vakcinacije.

U 2016. godini u Zeničko-dobojskom kantonu (ZDK) provakcinisanost sa prvom dozom MRP vakcine (morbili, rubela, parotitis/zauške) iznosila je 67 posto, u 2017. godini 61, te u 2018. godini 63 posto.

Pokrivenost sa drugom dozom MRP vakcine u 6. godini života iznosila je 2016. godine 85 posto, 2017. godine 75 i 2018. godine 77 posto.

- Vakcina štiti svakog pojedinca koji se vakciniše, ali ako se u zajednici dostigne da su svi pojedinci uredno vakcinisani, tada možemo reći da imamo dobar kolektivni imunitet, koji će spriječiti cirkulisanje uzročnika i zaštititi one koji nisu mogli biti vakcinisani ili nisu razvili dovoljnu zaštitu - navodi specijalista epidemiolog dr. Sanela Bećić iz Službe za epidemiologiju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Zbog nedovoljne provakcinisanosti, dolazi do cirkuliranja uzročnika bolesti u populaciji i samim tim postoji mogućnost da obole i djeca koja su uredno vakcinisana.

Naime, vakcine ako se primaju tačno po preporučenom kalendaru, proizvode kod najvećeg broja djece potpunu zaštitu. Ali, postoji i određeni broj djece koji neće razviti dovoljno snažnu zaštitu, te su i oni pod rizikom ukoliko su izloženi uzročniku.

- Ova djeca kao i najosjetljivija populacija kao što su dojenčad, trudnice, imunokompromitovane osobe i djeca sa trajnim medicinskim kontraindikacijama štite se kolektivnim imunitetom. Jedna zaražena osoba virusom morbila može zaraziti 12 do18 drugih nezaštićenih osoba, pa samim tim procenat obuhvata imunizacijom na morbile mora biti 95% i viši da bi postigli efekat kolektivnog imuniteta - ističe dr. Bećić.

Morbili (ospice, krzamak) su akutna zarazna virusna bolest koja se širi kašljanjem, kihanjem, bliskim kontaktom, te izravnim dodirom sa zaraznim izlučevinama nosa i grla. Zaražena osoba može prenijeti ospice na druge nezaštićene osobe četiri dana prije izbijanja osipa do četiri dana nakon pojave osipa. Virus ostaje aktivan i zarazan u zraku ili na zaraženim površinama do dva sata. Izvor zaraze je bolestan čovjek. Kliconoštvo ne postoji.

Početni simptomi se javljaju 9-14 dana nakon infekcije i uključuju visoku temperaturu, curenje iz nosa, konjuktivitis, i sitne bijele mrlje na unutarnjoj strani usta. Nekoliko dana kasnije javlja se osip (morbiliformni), počevši od lica i vrata postepeno šireći se po ostatku tijela. Period oporavka traje 2-3 sedmice.

Uobičajene komplikacije morbila su proliv i infekcija uha. U teže komplikacije spada upala mozga, pluća i smrt, i ove komplikacije su češće kod djece mlađe od pet godina i kod starijih od 20 godina. Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) jeste bolest CNS-a koja se kao ozbiljna i rijetka komplikacija javlja 7-10 godina nakon izlječenja.

Morbili su smrtonosna bolest, dvije oboljele osobe od 1.000 će umrijeti (podaci Svjetske zdravstvene organizacije). Specifično liječenje morbila ne postoji. Vakcinacija je najvažnija i najsnažnija mjera prevencije ove bolesti, tvrde iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

U BiH vakcinacija je zakonska obaveza za roditelje i zdravstvene radnike.

Svake godine se donosi „Naredba o obaveznim imunizacijama“ koju su dužni svi poštovati. Prema Naredbi predviđene su dvije doze MRP vakcine, sa navršenih 12 mjeseci i u 6. godini života. Propuštene vakcine mogu se nadoknaditi.

Naredba predviđa vakcinaciju protiv 10 zaraznih bolesti koje imaju visok epidemijski potencijal.

Sve zemlje organizuju vakcinaciju na različite načine. Cilj svake zemlje je isti - povećanje obuhvata vakcinisane djece s ciljem povećanja kolektivnog imuniteta, koji nas vodi ka sprječavanju epidemijskog oblika bolesti a poslije i iskorjenjenju bolesti.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica poziva roditelje koji nisu ispoštovali „Naredbu o obaveznim imunizacijama“, da vakcinišu svoju djecu u cilju sprečavanja širenja infekcije među osjetljivom populacijom i pojavu epidemijske forme bolesti, navodi se u saopštenju INZ-a.

(6yka.com)

Stranica 16 od 29

S5 Box