Vijesti iz BiH
BiH

BiH (719)

Ocijeni...
(0 glasova)

srebrenica3Tokom građevinskih radova u srebreničkoj ulici Maršala Tita pronađeni su ostaci Čaršijske džamije koja je minirana eksplozivom i srušena na ljeto 1995. godine, a njeni ostaci su odvezeni na lokaciju udaljenu 300 metara 1997. godine.
Medžlis Islamske zajednice Srebrenica objavio je fotografije i dokumente iz 1997. godine na kojima su instrukcije Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti i građevinarstvo RS i Općine Srebrenica o rušenju objekata koji su u ruševnom stanju, među kojima je stari Zanatski centar Srebrenica, razni objekti iz užeg jezgra grada te ostaci svih džamija u Srebrenici.

Skoro svi “uklonjeni” objekti su u vlasništvu muslimana.

“Tonama teški betoni od kupole i oko kupole džamije se nalaze na prostoru parkinga u blizini kružnog toka i mjesta na kojem su lijepljenji plakati ratnoga zločinca Mladića kojem je presuđen zločin genocida. Nadamo se da ćemo pronaći dijelove džamije koje će nam poslužiti kao eksponat kojeg ćemo staviti pored obnovljene džamije kao opomena budućim generacijama da se zločin urbicida i genocida nikada i nikome ne ponovi”, kazali su iz Medžlisa IZ Srebrenica.

Zapisi od Čaršijskoj džamiji datiraju iz 1836. godine kada je izgradio ili obnovio hadži Selmanaga Selmanagić. Bila je s drvenom munarom skromnih dimenzija. Zbog dotrajalosti bila je sklona padu pa je 1988. godine sagrađena nova džamija koju mnogi pamte. Ta džamija srušena je tokom rata u BiH.

Obnovljena je 16 godina nakon rušenja zahvaljujući donatoru doktoru Ahmedu Smajloviću po kojem nosi naziv, a otvorena je na 16. godišnjicu održavanja genocida u Srebrenici.
Prijavi grešku

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

pcela2Atidže Muratova, glavna junakinja filma 'Medena zemlja', makedonskog kandidata za Oscara u dvije kategorije, govori za Al Jazeeru.

Atidže Muratova, iz sela Bekirlija, posljednja je uzgajivačica divljih pčela u Evropi.

Makedonski dokumentarni film Medena zemlja, u režiji Tamare Kotevske i Ljube Stefanova, nominiran je ove godine za nagradu Oscar, američke Akademije za filmsku nauku i umetnost, i to u kategoriji najboljeg ostvarenja sa neengleskog govornog područja i najboljeg dokumentarnog filma.

Priča je to o Atidže Muratovoj iz sela Bekirlija u Sjevernoj Makedoniji, poslednjoj uzgajivačici divljih pčela u Evropi i njenim naporima da ih izbavi iz pohlepe domaćih pčelara. Film je prošle godine osvojio glavnu nagradu žirija na najvećem svetskom festivalu nezavisnog filma 'Sundance', a prikazan je i na prošlogodišnjem Sarajevo Film Festivalu.

Atidžu smo sreli rano ujutro u selu Durfulija, gde živi i unuk njenog brata, Raim, koji se također bavi pčelarenjem. Ona je nedavno u tom selu kupila kuću novcem koji je zaradila učešćem u filmu Medena zemlja. Atidže je neposredna žena, otvorena, dečije veselosti i optimizma. S radošću nam je pokazala kuću i nameštaj, koji su joj kupili autori filma, srećna što će u boljim uslovima nastaviti svoj život. Međutim, kaže, neće ostaviti ni svoju Bekirliju gde je provela celi život i pčelarila.

Putovali smo terenskim vozilom do njenog rodnog sela Bekirlija lošim, neasfaltiranim putem, puni sat, a onda su se ispred nas otvorila brda i ostaci kamenih zidova, nekad punih života. Danas tamo živi samo porodica stočara Huseina Same, koja je također deo filma Medena zemlja, te Atidžin brat Feim Muratov.

Atidže nam je objasnila da se snimanje odvijalo tri godine i da je često bilo teško poneti svu potrebnu opremu na brda, kako bi se snimile scene, da su sa ekipom postali kao porodica te da je uvek verovala da će film uspeti. Kad je stala i ispred naše kamere, uradila je to kao profesionalac.

Kad smo stigli u njeno dvorište zapalila je vatru, na žaru nam skuhala kafu i zasladila je medom divljih pčela. Bio je to ukus koji nikad ranije nisam doživela - zatvorila sam oči i zahvalila što radim novinarski posao i što sam dobila priliku sresti ovu ženu koja nas uči mudrosti življenja, radovanju životu i njegovom smislu.

Atidže Muratova, kako ste počeli drugovati sa divljim pčelama?

- Merak za pčele imala sam još kao dete. U mom selu Bekirlija, samo jedan čovek je pčelario i kad je vadio med, davao nam je pomalo - kod nas je takav običaj. U porodici je bilo nas četvero dece i med bi odmah nestao, a nama se još jelo. Otac bi nam kupio kilu meda sa pijace, ali ne bi trajao više od dana. Sa bratom smo počeli pčelariti. Napravili smo tri brtve, to su rupe u stenama, i nadali se da će se roj pčela nastaniti. Tako je i bilo, i iz godine u godinu smo imali sve više divljih rojeva pčela, vadili med, imali dovoljno ostaviti i njima, i za nas, i prodavati drugima. Pčelarenje nam je ušlo u krv i traje do današnjeg dana.

Kad pronađete stanište pčela u prirodi, šta potom radite?

- Pripreme počinju od aprila, kad mesta gde želimo privuči pčele mažemo biljkama, a kad se u maju počnu rojiti - skupljamo ih u košare i nosimo kući. Celo leto one skupljaju med i u septembru im uzimamo polovinu meda.

Princip 'pola za pčele, pola za tebe' aktuelan je kod Vas, iako je danas čovečanstvo suočeno sa izazovom života u harmoniji sa prirodom?

- Pčelari trebaju pčelariti poštujući ovo pravilo i ono je najvažnije. Kad dolazi jesen, kao što čovek prikuplja hranu, tako i pčelama trebamo ostaviti deo meda kojeg su skupili u toku leta. Ako pčele imaju dovoljno hrane iz zime će izaći snažne i rojiće se u toku proleća i biće više pčelinjih društva, oprašivanja cvetova, više biljaka i hrane za sve nas.

Vi ste žena koja razume pčele i živi u harmoniji sa njima. Koja je Vaša filozofija pčelarenja, kako im pristupate?

- Pčele se nikad neće žaliti i pored toga što im ljudi uzimaju med, a ljudi su često nezadovoljni koliko god meda je pčela proizvela. Pčele osećaju vremenske prilike i kad dolazi jaka zima prave više meda, kako bi imale hranu da prezime do proleća. Tada im pčelari trebaju uzeti samo pola meda, kako bi pčele preživele. Kada nas očekuje blaga zima, pčele prave manje meda, zato što to im je toliko dovoljno za život, ali ljudi to ne razumeju i napadaju pčele kako su sakupile malo meda i govore da godina nije dobra. Meni pčele pomažu da i ja lakše prezimim i imam nešto novca u ruci.

Kako ste pronašli filmadžije i počeli snimati film o zemlji meda?

- Oni su mene pronašli. Dronom su snimali prostor oko mog sela, pored reke Bregalnice, i tražili ljude koje na tradicionalan način čuvaju pčele. Ljudi iz okoline su im rekli o meni i krenuli su me tražiti običnim kolima pa su zbog lošeg puta zaglavili na sredini i vratili se nazad. Vratili su se ponovo na proleće 2015. godine i snimali su pčele, košnice, selo, a malo sam im pričala o pčelarenju i oni su otišli.

I nakon godinu dana ekipa se opet vratila. Kažu: 'Snimaćemo, pa 'ajde da odaberemo šta ćeš nositi'. Ja sam izvadila moju odeću: suknju, crne čarape, opanke i šamiju sa bojama zemlje meda i žutu košulju. Počeli smo snimati po brdima oko sela i rojenje pčela. Prvo smo snimali jednom nedeljno, zatim je ekipa počela češće dolaziti. Ni oni nisu do kraja verovali da ćemo uspeti snimiti film, a ja sam osećala da ćemo uspeti, osećala sam ljubav, ali im nisam ništa govorila. Na početku su imali novac samo za pola godine snimanja, ali kasnije su našli još novca i nastavili raditi. U šali su mi govorili: 'Atidže, nemoj nas ostaviti na sredini filma'. Ohrabrivala sam ih: 'Nemojte da brinete - idemo do kraja'.

Kada ste shvatili da će film postići međunarodni uspeh?

- Kad su se javili iz Sundance Film Festivala i tražili da se Medena zemlja kod njih prikaže premijerno. Javili su nam ovde u Bekirlije, još smo snimali neke delove filma, bili smo na samom kraju. Nazvali su kinematografa Samira Ljumu, saopštili mu vest i svi smo skakali od radosti. Na Sundance Film Festivalu osvojili smo tri nagrade, a meni su prema dogovoru kupili kuću u susednom selu - Dorfulija. Nikad se nisam nadala da ću imati svoju kuću, ali uspela sam.

U očekivanju smo dodele Oscara. Verujete li da će Medena zemlja osvojiti najveću filmsku nagradu? Vi ste u trci u dve kategorije – najbolji dokumentarac i najbolji strani film.

- Očekujem da ćemo ostvariti veliki uspeh. Ja se nadam pobedi u obe kategorije, ali biću zadovoljna ako uzmemo jedan Oscar, pola – pola, kao i sa medom i pčelama.

Atidže, da li Vam je film promenio život?

- Promene su svakodnevne - tu su putovanja, kupila sam kuću i dolaze ljudi sa svih strana da me posete i popričaju o pčelama i medu. Ti susreti me prave veselom i srećnom.

Zašto su pčele važne?

- Pčele su veoma snažni insekti koji ljudima daju med, a time i zdravlje. Pčelarstvo je sve popularnije i mnogo ljudi želi odgajati pčele podstaknuti filmom. Pčele se ne trebaju čuvati u blizini mesta gde žive ljudi, već dalje - u šumi i prirodi. Pčele ne podnose hemikalije kojima se prskaju biljke u blizini sela. I najvažniji princip za uspeh je 'pola pčelama, pola meni', kako bi pčelarenje uspelo. Meni su pčele sreću donele, za to ću im biti uvek zahvalna.

Preko filma ste svetu predstavili svoj život. Da li Vam je bilo lako otvoriti srce i dušu i govoriti o najličnijim stvarima?

- Bilo mi je teško, ali još težih stvari sam ostavila iza sebe. Prije devet godina napao me je komšijski pas. To je pas porodice koja je prikazana u Medenoj zemlji, a on mi je izujedao lice i telo i jedva sam preživela. Snagu da nastavim živeti dala mi je moja majka o kojoj sam se morala brinuti. Bila je teško bolesna i šta bi ona radila bez mene? Bila sam na rubu, htela sam da si oduzmem život, toliko sam bila povređena, sve me je bolelo i primala sam jake lekove. Išla bih u štalu kod krave i tamo plakala, nisam htela da me majka vidi tužnu.

I sa režiserkom Tamarom Kotevskom, kad smo snimali film, plakala bih, a ona bi me zagrlila i rekla: 'Atidže, opet si lepa'. I dan danas mi je zbog toga teško, ali filmom su mi dali podršku, vratila mi se vera, mada mnogo sam propala i teško mi je pomiriti se sa nekim stvarima i sve što mi je na srcu kazujem. Težinu u duši prevazilazim i pesmom koju sam ja smislila o mom životu...

„Korak po korak koračam pored reke Bregalnice,

srce stežem, majko, boljku krijem, tebi mila majko ne kazujem,

ne plači mila majko, ne žali, tebe majko ne ostavljam,

ne plači majko, ne žali, tebe mila majko ne ostavljam.

Ostaviću rodno selo, u tuđu zemlji ću otići!“

Milka Smilevska (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

plinNakon što je kompanija BH-Gas uputila pismo Energetskoj zajednici u kojem ukazuje na to da je Regulatorna komisija Republike Srpske (RERS) objavila obavještenje o podnesenom zahtjevu za certifikaciju operatora transportnog sistema Gas promet Pale, stigao je odgovor iz ove evropske institucije.

Naime, iz BH-gasa su upozorili da Regulatorna komisija RS-a želi ovoj kompaniji dodijeliti certifikat operatera transportnog sistema u RS-u. Iz BH-Gasa kažu da ovaj postupak ne bi bio toliko zanimljiv da postoji zakon o gasu na državnom nivou kojim bi bilo uređeno certificiranje transportnih kompanija.

"Želimo prijaviti Energetskoj zajednici da će RERS prijedlog odluke certifikacijskog dokumenta dostaviti na odlučivanje vama kao nadležnom tijelu po Zakonu o gasu RS. Molim da se pokrene postupak za obustavljanje ove certifikacije, jer država BiH nema zakon o gasu, nema nacionalno regulatorno tijelo, nema pravila rada transportnog sistema koja je odobrilo nacionalno regulatorno tijelo, posebno iz razloga što bi se njime moralo propisati balansiranje, upravljanje zagušenjima, raspodjela kapaciteta na ulazu prirodnog gasa u BiH", stoji u pismu direktora BH-Gasa Jasmina Salkića.

Pismo iz Energetske zajednice Pismo iz Energetske zajednice

Sekretar Energetske zajednice Janez Kopač u dopisu Salkiću navodi da nisu obaviješteni o bilo kojem postupku u vezi s ovim.

"Ukoliko to bude i zatraženo, postupat ćemo u skladu s Trećim energetskim paketom te vas o tome odmah obavijestiti. Sekretarijat ponavlja svoj dugogodišnji stav prema kojem se Bosna i Hercegovina prije svega mora usredotočiti na korigovanje ozbiljnih kršenja Ugovora o Energetskoj zajednici i Trećeg energetskog paketa kada je riječ o plinu. Pozivam vas i sve ostale relevantne sudionike u Bosni i Hercegovini da krenete naprijed u reformama toliko potrebnim vašoj državi za dobrobiti vaših građana", kaže se u pismu koje potpisuje Kopač.

Također, iz BH-Gasa su ponovo ukazali na slučaj potpisivanja sporazuma o gasifikaciji Rafinerije Brod između Hrvatske i RS-a, a da BiH niko ništa nije pitao, iako se radi o međudržavnoj gasnoj interkonekciji.

Kopač mu, pak, odgovara da su, što se tiče provedbe hrvatskog Zakona o energetici i toga kako ga nacionalne kompanije tumače, a u kontekstu pojma direktnog plinovoda, njihove nadležnosti strogo ograničene i da im nedostaju pravni mehanizmi da bi istražili ove aktivnosti Hrvatske.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

zlocin1Praznici, slavlja i spomenici su stoljećima pravljeni kako bi slavili 'velike' i 'dobre' pojedinih nacija, kaže američki historičar.

Robert Donia: Slavljenje počinitelja genocida je daleko od civiliziranog ponašanja

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić položio je cvijeće u Yad Vashemu u Jeruselemu, povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust 27. januara, i poručio kako je važno da se društva bore protiv svake vrste jednostranosti ili mržnje, dok istovremeno ne priznaje genocid u Srebrenici, premda njegova zemlja nosi veliku odgovornost za zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini te uopće poticanje ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih.

Srbijanski predsjednik odbacio je presude Međunarodnog suda za ratne zločine (ICTY) Ujedinjenih naroda, kojima je ubistvo više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici u julu 1995. godine označeno kao genocid. Zbog tog i drugih ratnih zločina na doživotni zatvor 2018. godine je osuđen prvi predsjednik sadašnjeg bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Radovan Karadžić, kao i ratni komandant Vojske RS-a, general Ratko Mladić, koji je na doživotni zatvor prvostepeno osuđen godinu ranije na istom sudu u Hagu.

Tamo se desio stravičan zločin, ali ne i genocid, ocijenio je Vučić više puta odgovarajući na pitanja o srebreničkom genocidu. Želeći prisili zvanične vlasti u Beogradu da se suoče s prošlošću i odbace ideologiju zla, Evropski parlament usvojio je 2018. godine Rezoluciju, na prijedlog slovenskog europarlamentaraca Igora Šoltesa, u kojoj se evropski put Srbije uslovljava priznavanjem genocida u Srebrenici, ali takva nastojanja Brisela još uvijek nisu donijela rezultate.

Diskvalifikacija iz zajednice nacija

Američki historičar Rober Donia kaže da se države čiji predsjednici ili lideri ne priznaju genocide sami diskvalificiraju od punog i otvorenog učešća u zajednici nacija. On smatra da takve zemlje trebaju biti - i budu - kažnjene od drugih suverenih država i regionalnih organizacija, kao što su Evropska unija i NATO.

"Lideri svake suverene države imaju svetu obavezu prihvatanja i poštivanja presuda za genocid na međunarodnim sudovima i tribunalima", kaže za Al Jazeeru profesor Donia, nekadašnji vještak Haškog suda i autor više članaka i knjiga o ratu u Bosni i Hercegovini, među njima i knjige Radovan Karadžić – uzroci, postanak i uspon genocida u Bosni i Hercegovini, koja je objavljena 2016. godine

"Ta dužnost je politička obaveza, zasnovana na dugoj tradiciji međunarodnog zakona i prakse. To je, također, moralna obaveza. Priznanje genocida - naravno, uključujući bosanski genocid - razdvaja one države koje mogu biti legitimni igrači na međunarodnoj sceni od onih koje će prije ili kasnije biti tretirane kao međunarodni izgnanici", kaže Donia.
U BiH 'dozvoljeno' veličati zločin(c)e

Paradoksalno, sedam dana prije međunarodnog Dana sjećanja na holokaust, delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine većinom glasova također su odbili dopuniti Krivični zakon Bosne i Hercegovine i time spriječili kažnjavanje osoba koje negiraju genocid i veličaju ratne zločine. To je Bosnu i Hercegovinu svrstalo među rijetke zemlje Evrope u kojoj se nesmetano mogu slaviti opasne ideologije i zločinci, uključujući one iz dva svjetska rata, kao i zločine iz posljednjeg bosanskog rata, koji je zemlju razarao od 1992. do 1995. godine i odnio, prema nezvaničnim podacima, više od 100.000 života.

Krivičnu odgovornost za negiranje genocida i ratnih zločina u Gornjem domu bh. Parlamenta zatražio je delegat Demokratske fronte Zlatko Miletić iz Kluba Hrvata, ali prijedlog nije dobio podršku preostala četiri člana hrvatskog kluba, koji dolaze iz Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, kao i petočlanog Kluba delegata iz reda Srba. Svaki zakon, uz odobravanje većine u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, podršku mora dobiti i od većine delegata u klubovima Bošnjaka, Srba i Hrvata u Gornjem domu bh. Parlamenta, koji broje po pet delegata.

Delegati su odbacili i prijedlog delegata Denisa Bećirovića (Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine), koji je tražio ukidanje prava da na izborima u Bosni i Hercegovini mogu biti birana lica koja su izdržala kaznu Haškog tribunala ili domaćih sudova zbog počinjneih ratnih zločina.

Daleko od civiliziranog ponašanja

Nešto prije toga, vlasti RS-a su dvadesetak kilometara od Sarajeva, na Palama, dom za smještaj studenata nazvali po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Na drugoj strani zemlje, u zapadnoj Hercegovini, neke ulice od ranije nose nazive po ustaškim čelnicima, koji su, kao saveznici nacista u Drugom svjetskom ratu, odgovorni za smrt više desetaka hiljada Srba, Jevreja i Roma.

Za američkog historičara ideja da neki zakon ili organ suverene države ne kažnjava već ohrabruje slavljenje počinitelja genocida predstavlja izvor sramote i pada daleko od civiliziranog ponašanja.

"Praznici, slavlja i spomenici su stoljećima pravljeni kako bi slavili 'velike' i 'dobre' pojedinih nacija", keže Donia.

"Slavljenje ratnih zločinaca je priznanje da je nacija koja slavi najgore ljude ostala bez dobrih i velikih ljudi te se sada mora okrenuti ratnim zločincima i masovnim ubicama kao nečem najboljem što ima za predstaviti svijetu, kao one koje žele da budu predstavnici nacije", zaključio je Donia.

Armin Aljović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

autoput1Prije tačno dvije godine Bosna i Hercegovina je svojim građanima uvela povećanje nameta u narodu poznatog kao "akciza" koji se ubire preko plaćanja goriva. Javnost je ubjeđivana da će prikupljena nova sredstva biti usmjerena ka gradnji autoputeva, ali u 24 mjeseca niti jedna dionica nije finansirana iz te gomile novca.

Kako smatra ekonomski analitičar Faruk Hadžić, od 1. februara 2018. godine do danas rastom akciza osigurano je dodatnih 550 miliona konvertibilnih maraka koji bi inače, u ove dvije godine, građani samostalno potrošili.

Ukupni iznos sakupljen u dvije godine, uključujući postojeće akcize i putarine, veći je od dvije milijarde KM.

Prošle godine u BiH prikupljeno 1,1 milijardu KM od putarina i akciza na naftu

"Sve ono što sam upozoravao sa kolegama, koje čine progresivni dio struke, kao i apelovao prije povećanja, ali i kasnije da će doći do rasta cijena goriva, hrane, prevoza, povećanja troškova života, a da neće doći do cestogradnje, pokazalo se tačnim. Doduše, otvoreno je nekoliko dionica, ali na YouTubeu", naveo je Hadžić.

Sve trenutne dionice u izgradnji, te one koje će uskoro početi da se grade, finansijski smo osigurali preko kredita Evropske banke za obnovu i razvoj, Evropske investicione banke i pojedinih manjih banaka iz arapskog svijeta.

Niti jedan metar nije finansiran od novca kojeg su građani BiH osigurali točenjem goriva.

S obzirom da su vlasti građanima obećali i "rađanje djece" ako se akcize povećaju, Hadžić navodi podatak da je 2018. godine, u mjesecima nakon poskupljenja goriva, rođeno 603 manje djece nego u 2017. godini. Također, navodi Hadžić, za samo prvih devet mjeseci 2019. godine rođeno je 835 djece manje u odnosu na isti period 2018. godine.

Ekonomski analitičar podcrtava i činjenicu o masovnom iseljavanju građana u vrijeme kada su političari najavljivali poboljšanje stanja uprav zbog akciza.

"Nisu uložene u cestogradnju, ali jesu zato podignuti krediti, a pitanje je ko će te kredite vraćati, jer nam ljudi masovno napuštaju državu svaki dan. Da li je slučajnost ili ne, ali od 2018. godine, kada su povećane putarine (akcize), krenulo je masovno iseljavanje iz BiH. Samo u toj godini je izdato rekordnih 53.000 dozvola za naše građane u EU", napisao je Hadžić na svom Facebook profilu.

Podsjetimo se šta je zapravo stajalo u prijedlogu zakona koji je donio poskupljenje goriva:

"Stoga ne bi bilo utemeljeno da se uvećanje akciza i cestarina posmatra kao udar na stanovništvo, jer cilj zbog kojeg se uvodi u potpunosti opravdava razloge uvođenja, a navedene prednosti koje izgradnja ove vrste infrastrukture nosi sa sobom ukazuju na to da je realno očekivati poboljšanje standarda stanovništva kroz nova zapošljavanja, stvaranje novih prihoda, izgradnju dodatne infrastrukture u vidu izgradnje vrtića, škola, bolnice, domova za stare i iznemogle osobe i drugo, i u krajnje očekivani rast standarda stanovništva će možda potaknuti i natalitet, što je izuzetno važno za BiH s demografske tačke gledišta"

Podsjetimo, Od 1.2.2018. godine se primjenjuju Izmjene i dopune Zakona o akcizama, kojima je uvedena posebna putarina/akciza u iznosu od 0,25 KM po litri derivata koji se proda na tržištu BiH.

Prije izmjene zakona ovaj namet iznosio je 0,10 KM po litri.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

stolacU Stocu, ratnom plijenu UZP-a, lokalni HDZ BiH križevima želi prekrstiti nacionalni spomenik Stari grad Vidoški i tako na simbolički način uknjižiti nasljedstvo tzv. Herceg-Bosne.

Uputio sam inicijativu prema Federalnoj upravi za inspekcijske poslove šta čini na implementaciji pravosnažnih rješenja na uklanjanju nelegalnih građevina na nacionalnom spomeniku, piše autor Al Jazeera.

Hrvatska televizija ovih dana prikazuje dokumentarnu seriju Predsjednik o Franji Tuđmanu u kojoj se pokušava umiti lice prvog hrvatskog predsjednika. Autor serije, novinar Gordan Malić, u najavi kaže da se želi obračunati sa mitovima, a prvi i najrašireniji negativni mit, po Maliću, jest onaj o Tuđmanovom dogovoru s Miloševićem o podjeli Bosne. Hrvatsko društvo i javni medijski prostor umjesto da naprave dokumentarni film o pravosnažnoj presudi Haškog tribunala u slučaju Prlić i drugi, jer je njome presuđen međunarodni konflikt zbog vojne i političke intervencije Hrvatske u BiH, a Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko označeni kao dio udruženog zločinačkog poduhvata zajedno sa hercegbosanskom šestorkom i tako se suoče sa prošlošću, HRT-ovo poliranje mitova o Tuđmanu i njegovoj ulozi u ratovima tokom devedesetih samo hrani politike ratnog plijena. Nažalost, Tuđmanova užasna zaostavština nije umrla s njegovom smrti. U Stocu, ratnom plijenu UZP-a, lokalni HDZ BiH križevima želi prekrstiti nacionalni spomenik Stari grad Vidoški i tako na simbolički način uknjižiti nasljedstvo tzv. Herceg-Bosne.

Motivi i ciljevi su, dakle, jasni: križni put koji vodi na Stari grad, gdje je već nelegalno izgrađen kameni križ od zidina nacionalnog spomenika i tako trajno dati ''hrvatsku'' i ''kršćansku'' novopečenu patinu spomeniku koji sa tim nema nikakve veze. Općinsko vijeće Stolac, tim je povodom, donijelo odluku 8. novembra 2019. godine kojom je općina Stolac prodala nekretnine (površine) na nacionalnom spomeniku Stari grad Stolac Župi sv. Ilije Proroka Stolac, radi ''gradnje sakralnih objekata''. Kao zastupnik u Parlamentu FBiH, uputio sam inicijativu prema Federalnoj upravi za inspekcijske poslove šta čini na implementaciji pravosnažnih rješenja na uklanjanju nelegalnih građevina na nacionalnom spomeniku – Stari grad Stolac, te najnovijim potezima OV Stolac. Odgovor još nisam dobio.

Nelegalne aktivnosti

Ovaj problem traje od rata. Na temelju Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je institucija države sa mandatom da dobra koja imaju kulturni, historijski, vjerski ili etnički značaj, proglašava nacionalnim spomenicima te utvrđuje mjere zaštite koje imaju za cilj da osiguraju njihovu zaštitu. Odluke Komisije su konačne i obavezujuće. ''Istorijsko područje – Stari grad Stolac'' progašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine. ''Na nacionalnom spomeniku dozvoljeni su samo istraživački radovi i radovi konzervacije, konstruktivne sanacije, restauracije, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, u skladu sa tehničkom dokumentacijom izrađenom prema uslovima nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, te nije dozvoljena izgradnja nikakvih objekata niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija spomenika,'' stoji u odluci.

Nažalost, nakon donošenja ove odluke, pokrenute su nelegalne aktivnosti u vezi sa postavljanjem betonskih postamenata, postolja za betonske križeve koji bi trebali biti tzv. ''križni put''. U Članu III Odluke o nacionalnom spomeniku Stari grad Stolac stoji da je potrebno: ''Uklanjanje nezakonito postavljenih obilježja (kameni i drveni krstovi, kamene i betonske ploče i ostali elementi koji su izgrađeni u zaštićenom prostoru nakon 1992. godine) – kamen od tvrđavskih zidova koji je korišten pri njihovoj izgradnji potrebno je sačuvati u najvećoj mogućoj mjeri, konzervisati i u ponovo ugraditi u tvrđavske zidove''. I pored odluke Komisije, pa naknadno i naloga za uklanjanja betonskih postamenata, Rješenje od 26. 05. 2004., kojeg je potpisao glavni federalni urbanistički inspektor Danijel Čepelj, a gradnju betonskih postamenata i križeva javno je osudilo i pozvalo na njihovo uklanjanje Vijeće za imeplementaciju mira, uklanjanje nezakonito postavljenih obilježja (kameni i drveni krstovi, kamene i betonske ploče i ostali elementi koji su izgrađeni u prostoru nacionalnog spomenika nakon 1992. godine) – nije izvršeno, a opština Stolac, umjesto zaštititi nacionalni spomenik koji se nalazi na njenom teritoriju, nažalost nastavlja sa njegovom devastacijom.

Stočani povratnici su se digli na noge i pokrenuta je peticija za zaštitu nacionalnog spomenika. Više od hiljadu ljudi je već potpisalo peticiju. Načelnik Stoca Stjepan Bošković pravda odluku svog vijeća tako što tvrdi da križni put žele praviti u zoni koja nije zaštićena od gradnje. To je apsolutna neistina. Zemlja koja je prodata lokalnoj crkvi nalazi se direktno na nacionalnom spomeniku, a ne u II zoni zaštite, kako tvrdi Bošković. Uostalom, neka vrli načelnik prošeta do Starog grada, gdje na njegovom ulazu, na informativnoj tabli, stoji da je pristupni put dio nacionalnog spomenika, kako je ucrtano i u katastarskim kartama koje su sastavni dio odluke Komsije iz 2004! Baš tu gdje Bošković i HDZ žele graditi ''križeve inata''. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika ni po koju cijenu ne smije smanjiti zonu zaštite da bi ozakonila ovo HDZ-ovo bezakonje i ukoliko to uradi znači da je odobrenje stiglo od samog Predsjedništva BiH, koje i bira članove Komisije.

Stolac je muzej na otvorenom

Bosna i Hercegovina je puna spomenika, a Stolac grad-muzej na otvorenom. Korištenje spomenika za daljnju dominaciju kroz devastaciju kulturnog naslijeđa samo je čavao u lijes demokratskom društvu kojeg je u Stocu tzv. Hereg-Bosna sahranila još devedesetih. Historija i naslijeđe se falsifikuju i tako se unosi smutnja među stanovnike. ''Nemoguć je, naravno, svijet bez povijesti, ali trebalo bi graditi povijest pameti, ideja, senzacija, a ne povijest nadjačavanja. No, čini se da je to samo moja pusta želja!'', kazao je legendarni Bogdan Bogdanović, arhitekt i umjetnik, bivši gradonačelnik Beograda i autor memorijalnog spomenika Kameni cvijet u Jasenovcu i Partizanskog groblja u Mostaru, veliki poštovalac Bosne i njenih srednjovjekovnih stećaka. Umjesto da se kulturna dobra u Stocu pretvore u turistički potencijal i mjesto oživi, aktivirajući poljoprivredne i ugostiteljske kapacitete, HDZ historiju koristi kao falsifikat opravdanja za sve što su učinili tokom devedesetih.

Mitomanija i historijski falsifikati Stocu onemogućavaju normalan život i on postaje pust grad. Napuštaju ga i Hrvati, i Bošanjaci. Srbi su davno otišli. Zbog toga, problem objektivnog sagledavanja vlastitih i tuđih uloga mora biti prevaziđen. HDZ-ovi ''križevi inata'' samo su nastavak UZP-ovog mita i patnje Stočana. HDZ-ova dominacija se odrazila na sve razine života i dekadencija je sveprisustna. U Stocu se mora stvoriti nova generacija koja će graditi drugačiji grad, bez obzira na trenutnu apatiju i bespersepktivnost. Kao u pjesmi Maka Dizdara: Bez milog gosta i dosta, Hiža moja ni hiža tvoja, Nit hiža djedovska više nije, jasno je da Stolac, njegovi spomenici i prostor ne smiju pripadati jednoj etničkoj stranci, nego svim njegovim stanovnicima. Sljedeći lokalni izbori moraju dati šansu novim ljudima i idejama. Samo takav Stolac ima šansu da preživi, a time i ideja moderne Bosne i Hercegovine kao države.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Amer Obradović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

srebrenica1Jedna grupa djece je izmanipulirana, druga diskriminirana, a Srebreničani Bošnjaci ostavljeni su da se sami bore.

Protiv zla, većina civiliziranog svijeta četničku ideologiju smatra zlom, se treba boriti kako bi se umanjilo, piše autor.

Šta znaju djeca šta je 200 kila? Uzmu, pa nose. Ovaj nemušti izgovor iz jednog vica pokušali su podmetnuti odgovorni u Republici Srpskoj nakon što se na društvenim mrežama pojavila fotografija dječaka iz Srebrenice s nadnaslovom – braća četnici i reakcija koje su uslijedile.

Dječaci su htjeli da se dodvore starijima, pa se uz primjerenu ikonografiju fotografirali i objavili da su ponosni što su Srbi i što su im preci četnici.

Da sve ne bi ostalo neprimijećeno u obimu kakav su očekivali, oni šalju poruku pravoslavnom svešteniku u Srebrenici: „Nastavniče, oče. Je li nas Vi podržavate u ovome što smo uradili“ – a protojerej Aleksandar Mlađenović odgovara: „Ja vas podržavam kad radite dobre stvari kao sada, a pred neprijateljima ću vas podržati i kad pogriješite“.

Logičan slijed

Minimiziranje razmjera incidenta u Prvoj osnovnoj školi u Srebrenici višestruko je opasno. Predsjednica entiteta RS Željka Cvijanović kaže da se zbog jedne fotografije ne može osuđivati cijeli obrazovni sistem. Ali, upravo takav sistem u kojem izostanu reakcije institucija na zloupotrebu djece mora biti promijenjen.

Ono što entitetska predsjednica namjerno previđa jeste činjenica da je to fotografija koja je logičan slijed svečarskih kolona automobile na Badnje veče uz provokativne pjesme, lijepljenja plakata sa porukama podrške haškom osuđeniku Ratku Mladiću, pjesme iz svatovskog repertorara „Srebrenice, tako si mi mila, dabogda se tri put ponovila…“

Ministarstvo prosvjete i kulture ovog entiteta, iz svog banjalučkog komfora, odaslalo je saopćenje u kojem se konstatira kako je fotografija nastala van nastavnog procesa, u toku priprema za školsku slavu Svetog Savu, ali da scena s fotosa nije bila dio zvanične priredbe, da je s dječacima obavljen razgovor i da su primjereno kažnjeni.

Nikome nije palo na pamet da ode u Srebrenicu i pokuša umiriti uznemirene roditelje bošnjačke djece koji su održali mirni protestni skup. Ne postoji opravdanje za to što su se dječaci, osnovnoškolci, hvalisali četničkom ideologijom o čijim dometima znaju vrlo malo ili gotovo ništa i da je fotografija nastala u objektu škole.

Zašto je za školsku slavu izabran Sveti Sava, ako se radi o školi u kojoj nastavu pohađaju srpska i bošnjačka djeca? Pedagog i psiholog, ako ih škola uopće ima, i direktor škole skupa s njima, trebali su obaviti razgovor s roditeljima, a u svemu je bilo posla i socijalne radnike.

Gdje je i šta u ovom slučaju radi ombudsmen za djecu Republike Srpske? Dvostruki je razlog zašto bi morao reagirati. Jedna grupa djece je izmanipulirana, druga diskriminirana. Prema Zakonu o ombudsmenu RS-a njegova je obaveza i nadležnost da prati, između ostalog, povrede prava i intreresa djeteta i predlaže mjere za zaštitu prava i za sprečavanje štetnih postupanja koja ugrožavaju prava i interese djeteta.

Problem je četništvo

Podrška koja dječacima stiže iz duhovne sfere sporna je u svoj svojoj suštini. Umjesto da ih poziva da u duhu vjere grade sebe, obazujući se, grade svoju zajednicu ulažući svoje znanje u nju, protojerej Mlađenović ocjenjuje dobrim njihovo poistovjećivanje s četništvom, ali što je mnogo opasnije, upućuje ih da su oni koji su protestirali, a to su uglavnom Bošnjaci, njihovi neprijatelji.

Konfrontirati dječake u ovoj životnoj dobi sa čitavim jednim narodom ili vjerom, opasno je u sredini u kojoj je prije dvije i po decenije, upravo nad tim Bošnjacima, počinjen genocid. Niti se sveštenik ogradio od neprimjerenog i opasnog stava, niti je Srpska pravoslavna crkva reagirala. Kao što se nikada nije ogradila od blagosiljanja vojnika i oruđa kojima su počinjeni zločini.

Ima mjesta i kritici Međureligijskom vijeću BiH, jer ovdje nije napadnuta samo jedna konkretna bogomolja, nego je cijeli jedan svjetonazor stavljen u neprijateljski kontekst. O kakvom ambijentu za suradnju se tu može govoriti, o kakvoj ideji građanskog društva kroz međureligijski dijalog, ako ovakav akt ne bude osuđen I data preporuka vjernicima da, u skladu s vjeroučenjima, poštuju druge I drugačije.

Djeci treba ukinuti kazne, a kazniti njihove roditelje. Valjda će tada shvatiti da se ovako počinje pravljenje topovskog mesa. Braneći neodbranjivo, svoju aljkavost i javašluk, svoje simpatije prema četništvu, svoje političke interese da zaplaše ono malo povratnika u srebrenički kraj, odgovorni iz RS-a spinuju da su se Bošnjački povratnici ostrvili na dječake zbog njihovog poteza.

Djeca su žrtve i moraju biti zaštićeni. U kakve će ljude narasti, ne zavisi samo od njih. Nisu problem ni narodne nošnje, ni uzdignuta tri prsta. Problem je četništvo. Bošnjaci koji protestiraju nisu, kako to kaže prota Aleksandar, neprijatelji djece. Oni su neprijatelji sistema koji ih diskriminira i zastrašuje.

Sveti Sava je prosvjetitelj i zaštitnik školstva u pravoslavnoj tradiciji i nema ama baš nikakve veze s četništvom i kokardom. To su djeci neko od nastavnika ili sveštenik morali objasniti. Bilo kakvoj ideologiji iz povijesti, osim na časovima prema planu i programu, nije mjesto u školama, pa ni u vannastavnim aktivnostima.

Pogotovo ne onoj čiji su sljedbenici, s kokardama na kapama, u julu 1995. sudjelovali u ubijanju svojih komšija Bošnjaka i njihovih najbližih srodnika. Pominjanje četništva u takvoj sredini je širenje mržnje i netrpeljivosti, kako god se to na neki drugi način željelo interpretirati.

Šute stranke, nevladin sektor...

Srebreničani Bošnjaci ostavljeni su da se sami bore. Nema reakcije Ministarstva za izbjeglice I raseljena lica FBiH koje uglavnom brine o povratnicima u entitet Republika Srpska, nema jasne i nedvosmislene osude toleriranja izazivača vjerske I nacionalne netrpeljivosti, ćute stranke, ćuti nevladin sektor, posebno organizacije koje u svom djelokrugu rada imaju brigu za nacionalni, vjerski, kulturni identitet.

Gdje su gazije s društvenih mreža i kvazi-patriote koje svoju nacionalnu osviještenost prosipaju gdje ne treba? Britkim statusima na Facebooku i forumima pripremaju se da nas ponovo bodre iz Dortmunda, Beča, Praga ili prijestolnica prekookeanskim zemalja. Jedina je ozbiljnost situacije prepoznala ambasadorica OSCE-a Ketlin Kavalek i organizirala sastanak u Srebrenici sa predstavnicima lokalne vlasti.

Predsjednik Srbije, u koga je zagledana svekolika javnost u Republici Srpskoj, zbog tuče navijačkih grupa i napada na mladića koji je u Podgorici podigao tri prsta saziva hitan sastanak najvažnijih sigurnosnih struktura Srbije zbog „pogoršanja stanja u regionu“.

Zbog manipulacije djecom, zlouptrebe osuđene ideologije u, kako direktor škole kaže, “vannastavnim aktivnostima” i izazivanja opravdane nacionalno uznemirenosti dijela stanovništva u tako osjetljivoj sredini kakva je Srebrenica, u Bosni i Hercegovini, niko ni mukajet, narodski rečeno. Važno je hoće li se dobiti fotelja više ili manje, osvojiti vlast tamo gdje već nije, upravljati ili krčmiti budžetima u kojima očigledno ima para, a sjeme zla neka nosi vjetar.

Ne bili mi nikad više žeteoci takvih posijanja. Neki mudar čovjek, a mudrosti nam hronično nedostaje, rekao je da se o zlu ne pregovara.

Protiv zla, većina civiliziranog svijeta četničku ideologiju smatra zlom, se treba boriti kako bi se umanjilo. Sveti Savo, prosvijetli ih!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Benjamin Butković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

srebrenica3Više od 200 roditelja i djece Bošnjaka okupilo se danas na protestima ispred Prve osnovne škole u Srebrenici.

Roditelji su predali listu zahtjeva školi

Više od 200 ljudi okupilo se danas ispred Prve osnovne škole u Srebrenici u znak protesta nakon što su se učenici te škole fotografisali sa četničkim obilježjima, a fotografiju potom širili društvenim mrežama.

Radi se o roditeljima Bošnjacima i njihovoj djeci koji su uznemireni zbog ovog incidenta te zahtijevaju sankcije i utvrđivanje odgovornosti za ponašanje učenika, koje, kako kažu, ohrabruje mržnju i podstiče na ugrožavanje na osnovu etničke ili vjerske pripadnosti.

„Mi smo potpisali listu naših zahtjeva i predat ćemo ih na protokol u školi. Niko nas nije primio, nikada nas nisu ni primali. Direktor Dragi Jovanović je samo prošao pored nas jutros i spustio glavu. Tražit ćemo i njegovu smjenu“, kaže Ahmed Hrustanovnić, jedan od roditelja.

Osim toga, roditelji traže i utvrđivanje odgovornosti pedagoga i psihologa u školi te da se „sporazumno odredi Dan škole koji neće biti vezan za krsnu slavu, nego neutralan dan prihvatljiv za sve učenike ove škole“.

„Tražimo od Ministarstva, Prosvjetno pedagoškog zavoda Republike Srpske da nakon pravosnažnosti presude po tužbi roditelja djece iz Vrbanjaca, a shodno presudi, izmijeni i uredi nastavni plan i program na prostoru kompletnog entiteta, obezbjedi uslove za odvijanje nacionalne grupe predmeta u punom smislu te riječi, te isto tako da nastavu iz nacionalne grupe predmeta izvodi i predaje kompetetnat nastavni kadar“, navodi se u njihovim zahtjevima.

Roditelji također traže od uprave škole da prilagodi ambijent ove obrazovne ustanove "koji će pokazivati toplinu i dobrodošlicu svoj djeci, s obzirom da se u školi trenutno nalaze obilježja isključivo srpskog naroda".

"Roditelji su se okupili da izraze svoje nezadovoljstvo, ne samo povodom posljednjih dešavanja u Srebrenici, nego protiv sistema koji diskriminiše jedan dio djece koja pohađaju ovu školu. Naši zahtjevi su predati rukovodstvu škole i istovremeno će biti poslati na sve relevantne institucije. Tražimo utvrđivanje odgovornosti rukovodstva škole kako je uopće moglo doći do incidenta koji se desio", rekao je za Anadoliju predstavnik roditelja bošnjačke djece Mirnes Zahirović.

Zahirović je dodao da će roditelji čekati sedam dana da vide "hoće li neko nešto poduzeti".

'Politizacija događaja'

Nakon prostesta upozorenja u trajanju od jednog školskog časa, djeca su redovno nastavila sa nastavom.

"Ovo je protest upozorenja koji je trajao 45 minuta, i nakon toga djeca će redovno da idu na nastavu. Djeca ne trebaju da izostaju s nastave. Mi treba da iskoristimo sva legalna sredstva da dođemo do onog što bi trebalo da bude u najboljem interesu djece", naveo je Zahirović.

Direktor Prve osnovne škole Srebrenica Dragi Jovanović smatra da se posljednji događaji politizuju.

"Politika se uvlači u školu. Ovo je uvođenje politike u školu. I roditelji srpske djece su zabrinuti. Djeca su jutros morala proći kroz špalir. Jedan broj djece nije došao. Situacija treba da se smiri. Ako je bio neki problem da vidimo kako da ga riješimo, a ne na ovaj način. Zaista, najveći gubitnici su djeca. Kada do mene dođu zahtjevi roditelja vidjeću o ćemu se radi. Uvijek smo za razgovor i dijalog", rekao je Jovanović.

Sporna fotografija

Sporna fotografija je nastala u učionici pravoslavne vjeronauke u ovoj školi, za vrijeme obilježavanja krsne slave Svetog Save.

Uz fotografiju učenici su napisali 'braća četnici' te dodali da se 'ne stide što su im i preci bili četnici'.

Direktor Dragi Jovanović u utorak je za Al Jazeeru rekao da spornu fotografiju nije vidio te ne zna kako je ona nastala. Dodao je da krsna slava u školi nije bila nastavna nego "vannastavna svečanost" te da dolazak na nju nije bio obavezan.

"Ako je bilo uvredljivih sadržaja, ja to ne podržavam, i uime škole i u svoje lično ime, osuđujem svaku vrstu veličanja bilo kakvih ideologija iz prošlosti", rekao je.


Vedrana Maglajlija (Al Jazeera i agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

korupcijaTransparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) predstavio je rezultate Indeksa percepcije korupcije (CPI) za 2019. godinu, kojim svake godine rangira zemlje širom svijeta u odnosu na percipirani nivo korupcije u javnom sektoru.

Bosna i Hercegovina je ove godine dobila ocjenu 36 na skali od 0 do 100, gdje 0 predstavlja najviši nivo korupcije, a 100 najniži i nalazi se zajedno s Kosovom na 101. mjestu od ukupno 180 zemalja uključenih u istraživanje. Riječ je o najlošijoj ocjeni koju je BiH dobila poredeći s 2012. godinom, kada je bila dobila ocjenu 38 i bila je na 89. poziciji, a sada je svrstana u red zemalja koje globalno u kontinuitetu najviše nazaduju.

Od regionalnih zemalja najbolje je plasirana Hrvatska koja je ipak nazadovala za tri mjesta i zauzima 63. poziciju, Crna Gora i Srbija su dobile istu ocjenu kao i prethodnih godina i zauzimaju 66., odnosno 91. poziciju, a Sjeverna Makedonija je sa 93. pala na 106. mjesto i drži najlošiju poziciju u regionu.

U Danskoj, na Novom Zelandu, u Finskoj, Švedskoj i Švicarskoj zabilježen je najmanji indeks korupcije od 85 do 88, dok su Somalija, Sirija, Jemen, Venecuela i Afganistan zemlje na najnižem mjestu i u njima u najvećoj mjeri prevladava korupcija.

Analiza rezultata CPI i poređenje s ostalim istraživanjima pokazali su da su ovako velikom padu BiH najviše doprinijele nepravilnosti u provođenju izbora, zakona iz oblasti finansiranja političkih stranaka i predizborna kampanja, na šta je TI BiH, kako je navedeno, i ukazivao u okviru monitoringa izborne kampanje. BiH zbog toga spada u red država koje zbog stalnog porasta najtežih oblika političke korupcije nisu u stanju svojim građanima omogućiti osnovna ljudska prava.

U izvještaju je navedeno i to da brutalna represija i prijetnje biračima, manipulacija biračkim spiskovima o rezultatima izbora i potpuno mobilisanje državnih resursa u službi vladajućih stranaka zemlju udaljavaju od političke odgovornosti i demokratizacije.

Istaknuto je da kao posljedica neregularnih izbora, vlasti u BiH imaju vrlo upitan legitimitet koji dodatno kompromituju imenovanjem presuđenih kriminalaca na najviše funkcije izvršne vlasti. Parlamenti, lišeni bilo kakve funkcije parlamentarnog nadzora, parlamentarce svode na puke glasnogovornike partijskih lidera, bez mogućnosti da se bilo koji od antikorupcijskih zakona, kao što su zakoni o sukobu interesa, finansiranju političkih stranaka ili Visokom sudskom i tužilačkom vijeću nađu u iole izglednoj situaciji da budu usvojeni.

"Najbolji primjer za to su slučajevi Memić i Dragičević. Pravosuđe ne da ništa nije uradilo da otkrije počinioce, nego su uradili sve da ih prikriju pa su pojedinci bili nagrađeni visokim pozicijama, umjesto da budu sankcionisani", rekao je to predsjedavajući Upravnog odbora TI BiH Srđan Blagovčanin.

Također, potpuna politička kontrola organiziranog kriminala nad pravosuđem zahtijeva prioritetno djelovanje. Nažalost, kako je navedeno u izvještaju, inicijativa organizacija civilnog društva za provođenjem detaljnih provjera (vetting) svih nosilaca pravosudnih funkcija bh. vlasti su je ignorirale, ali i EU. To je, kako je naglašeno, ujedno i dio šireg problema izostanka implementacije EU Strategije za Zapadni Balkan.

 

Ovo je naglasio i Blagovčanin, napominjući da je BiH uspjela nešto što nijedna država nije, a to je dodatan pad kada je riječ o korupciji i konstantno nazadovanje.

"BiH je u situaciji u kojoj je korupcija postala zvanična državna, entitetska i kantonalna politika i to je moguće vidjeti u svakom pojedinačnom potezu institucija i ukoliko analizirate bilo koje imenovanje, tender, propis, vidjet ćete da je riječ o vrlo jasnom partikularnom interesu koji stoji iza njih, kazao je Blagovčanin.

TI BiH je na osnovu detaljnih i sveobuhvatnih analiza pripremio prijedlog mjera koje bi trebale na sistemski način adresirati uzroke korupcije, a odnose se na unapređenje izbornog procesa, reformiranje pravosuđa s fokusom na vetting, detaljne sistemske preglede i reviziju javnog sektora i javnih preduzeća koji treba da rezultira njihovom racionalizacijom i depolitizacijom.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

dzamija3Nakon što je policija identifikovala počinioce napada na Čaršijsku džamiju u Kozarskoj Dubici, juče su oni u pratnji roditelja posjetili Medžlis Islamske zajednice Kozarske Dubica.

U razgovoru sa predsjednikom medžlisa Amirom Draganovićem, glavnim imamom Safet ef. Beganovićem i Merzuk ef. Kozlićem počinioci su izrazili kajanje i zatražili da im se oprosti.

"U razgovoru sa počiniocima osjetili smo istinsko kajanje i iskrene riječi izvinjenja. Nije nam drago što je došlo do susreta ovim povodom, ali nam je drago što smo čuli riječi iskrenog kajanja i izvinjenja. Rado smo prihvatili poziv roditelja da posjete Medžlis jer ljudi su skloni griješenju, a veličinu čovjeka čini kajanje, traženja oprosta, i prihvatanje ruke izvinjenja, izjavio je za MINA-u glavni imam Safet ef. Beganović.

Beganović je istakao kako je potrebno graditi i održavati dobre komšijske odnose, te kako je ovaj susret s počionicima i njihovim roditeljima, u tom smislu vrlo važan.

Iz Medžlisa su još potvrdili kako su roditelji ponudili da plate troškove sanacije štete pričinjene na džamiji.

"Nakon susreta u Medžlisu na poziv roditelja svi smo zajedno otišli na kahvu, jer kako su kazali počinioci, puno im znači da javnosti pošalju poruku iskrenog kajanja i s druge strane razumijevanja, dodao je imam Beganović.

Podsjećamo da je napad na džamiju osudio i načelnik opštine Radenko Reljić, koji je ponudio da opština sanira nastalu štetu.

Napad na Čaršijsku džamiju u kojem je razbijen prozor i oštećena fasada, desio se 13. januara ove godine. Napadi i verbalna vrijeđanja u prostoru oko ove džamije nisu rijetka pojava. Posljednji napad desio se u oktobru prošle godine.

Džamija je izgrađena početkom 17-og vijeka. Harem džamije proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Srušena je početkom agresije na BiH, 1992. godine, a obnovljena i otvorena 10. avgusta 2003. godine.

 

(Klix.ba)

Stranica 16 od 52

S5 Box