Vijesti iz BiH
BiH

BiH (443)

Ocijeni...
(0 glasova)

konvoj1Ovo je do sada najveći konvoj pomoći koji je Međunarodni forum solidarnosti – EMMAUS poslao narodu Sirije i po svemu sudeći, najveći konvoj ikada isporučen iz BiH nekoj od zemalja u potrebi.

Pomoć je u veoma kratkom periodu skupio narod Bosne i Hercegovine kako bi po šesti put pokazao svoju solidarnost prema narodu ratom zahvaćene Sirije, saopćeno je iz EMMAUS-a.

Akciju prikupljanja pomoći proteklih mjeseci MFS-EMMAUS je organizovao u saradnji sa organima Islamske zajednice i to sa muftijstvima Tuzlanskim, Zeničkim, Travničkim i Mostarskim.

Dio troškova prijevoza osigurali su Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, Vlada TK te turska organizacija IHH, prenosi N1.

Na ispraćaju konvoja pored uposlenika i prijatelja MFS-EMMAUS-a prisustvovali su i premijer TK Jakub Suljkanović, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić, načelnik općine Doboj Istok Kemal Bratić, član upravnog odbora IHH organizacije Osman Atalay te predstavnici muftijstava.

“Ovo je drugi put da mi subvencioniramo ovaj projekat da bi obezbijedili da prikupljenja pomoć stigne prema Siriji. Izražavam zadovoljstvo da možemo pomoći na ovaj način, i to su sredstva koja su namijenjena isključivo za prevoz prikupljene pomoći“ , izjavio je ministar Edin Ramić.

Premijer TK Jakub Suljkanović podsjetio je da je narod u BiH zadesila slična sudbina i tada su mu pomagale druge zemlje.

“Zbog toga na ovu situaciju koja se dešava u svijetu, posebno u Siriji, gledamo s posebnom pažnjom i naravno pružamo pomoć koliko smo u mogućnosti. Trudit ćemo se da pomažemo i ubuduće”, kazao je premijer.

Prijem konvoja na tlu granice sa Sirijom izvršit će logistički centar Humanitarne organizacije IHH u gradu Rejhanli na sjeveru Turske kao i proteklih godina. Iz ovog logističkog centra vršit će se raspodjela namirnica po mobilnim pekarama koje dnevno utroše i nekoliko tona brašna.

Član Upravnog odbora organizacije IHH Osman Atalay naglašava da je pet miliona ljudi izbjeglo iz Sirije.

“Između Sirije i Turske nalaze se izbjeglički kampovi u kojima je smješteno i do milion ljudi kojima je svakodnevno je potrebna pomoć. Ovih 25 šlepera hrane su itekako velika pomoć budući da je u našim pekarama ostalo brašna za još samo mjesec dana. Bošnjaci veoma dobro znaju kako je biti izbjeglica i ovom prilikom bi zahvalio MFS-EMMAUS-u, Islamskoj zajednici i narodu BiH na solidarnosti”, istakao je Atalay.

Dolazak konvoja na tursko – sirijsku granicu u gradu Reyhanli očekuje se od 23. do 25. aprila.

(N1)

Ocijeni...
(0 glasova)

bih3Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na telefonskoj sjednici donijelo je Odluku da se utorak, 16. april 2019. godine, proglasi Danom žalosti u BiH, zbog tragične smrti četiri zaposlenice OŠ "Kovačići" u Sarajevu.
Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, odnosno jarbola na zgradama institucija BiH, saopćeno je iz Vijeća ministara BiH.

Također mediji danas moraju svoj rad i shemu prilagoditi Danu žalosti, a otkazuju se i sve manifestacije kulturno-zabavnog programa.

Dan žalosti prvo je proglasila Vlada Kantona Sarajevo, a potom i Vlada FBiH te Vijeće ministara BiH. Uposlenice Osnovne škole Kovačići poginule su u petak na ulazu u Sarajevo, vraćajući se sa Pala.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

univerzitetBoris Velašević i Lejla Skelić već dugi niz godina osvajaju nagrade i medalje na svim državnim i međunarodnim takmičenjima iz matematike, fizike i informatike

Massachusets Institute of Technology u Sjedinjenim Američkim Državama od ove jeseni postat će bogatiji za dva izuzetna bosanskohercegovačka talenta, maturante Richmond Park Međunarodne srednje škole u Sarajevu koji su primljeni na ovaj prestižni Univerzitet isključivo svojim trudom, upornošću i zalaganjem, saopšteno je iz te škole.

Boris Velašević i Lejla Skelić već dugi niz godina osvajaju nagrade i medalje na svim državnim i međunarodnim takmičenjima iz matematike, fizike i informatike te su tokom četverogodišnjeg školovanja napredovali i ostvarili svoj cilj studiranja na jednom od najboljih univerziteta na svijetu.

Lejla je objasnila kako je tekla aplikacija za MIT.

„Aplikacija na MIT je bila personalizirana. Tokom intervjua sam bila iskrena i otvorena i imala priliku da pokažem svoje kvalitete i prednosti, što je doprinijelo samom izboru mene kao budućeg studenta tog fakulteta“, kazala je Lejla.

Također, na nedavno održanoj EGMO Olimpijadi 2019 (Evropskoj matematičkoj olimpijadi djevojaka) u Ukrajini (Kijev), Lejla je osvojila drugo mjesto i srebrenu medalju pa tako još jednom dokazala svoj talenat.

Boris je kazao da je veoma zadovoljan i uzbuđen zbog ostvarenog uspjeha.

"Nikada niste sigurni da li će vas primiti, ipak to su veliki univerziteti i samo nekolicina dobije priliku da tamo studira“, poručio je Boris, koji ne samo da je primljen na MIT, nego je dobio priliku da studira i na Columbia univerzitetu u Njujorku. Boris je odlučio da će od ova dva univerziteta odabrati MIT i da jedva čeka da započne novu etapu obrazovanja što će mu zasigurno donijeti mnoštvo novih izazova i prilika.

(Patria)

ponedjeljak, 15 April 2019 00:00

Ko su bili ruski 'psi rata' u BiH

Ocijeni...
(0 glasova)

rusija5Na bh. bojištima ratovalo je blizu 10.000 plaćenika u redovima VRS-a, od kriminalaca do specijalaca.

Višegradski morbidni igrokaz samo je nebitna epizoda u novoj ruskoj igri na Balkanu. Al Jazeera

Da vlasti Republike Srpske nisu još jednom opskurnom obljetnicom u Višegradu podsjetile na fenomen stranih plaćenika na bosanskom ratištu, javnost u BiH bi i zaboravila na ove „pse rata“ u redovima VRS-a. I zvono priče o „stranim ratnicima“ ostalo bi na mudžahedinima i „ratnim vlastima u Sarajevu“ koje su ih dovele, te na legionarima u hrvatskim postrojbama.

Međutim, ponovo se desilo da su vlasti iz RS-a pokušale glorificirati nešto što pametna vodstva po pravilu nastoje prešutjeti. Zdravom logikom i pošteno gledajući teško je naći pozitivne moralne aspekte pojave plaćenih vojnika bilo gdje, ali ovdje je nešto sasvim drugo bilo važnije od logike. Na spomenik u Višegradu 12. aprila vijence su položili predstavnici vlasti RS-a, srpska udruženja iz Srbije i sa Kosova, motoristi ruskog motociklističkog kluba „Noćni vukovi“, nekoliko preživjelih ruskih dobrovoljaca, sve skupa stotinjak ljudi i to je bilo sve. Bez predstavnika Ambasade Rusije u Sarajevu, o čijim građanima se ovdje i radi.

Događaj, međutim, otkriva nešto drugo - potrebu entitetskih zvaničnika da javnosti (domaćoj i stranoj) demonstriraju da i danas imaju podršku „ruske braće“, kako su je imali i u ratu, te da su te veze i ljubav neraskidivi i ubuduće. S druge strane, politički nemudro otkrivaju se razni oblici ruske podrške srbijanskoj agresiji na BiH, što danas nije nebitno u razotkrivanju aktuelnih ruskih djelovanja na Balkanu putem „kulturnih centara“, „humanitarnih organizacija“ i slično.
Veza Moskva – Beograd

Zato je možda bitno podsjetiti ko su bili psi rata u redovima VRS-a. Viktor Vladimirovič Zaplatin, komandant 1. dobrovoljačkog odreda VRS, gdje je bilo raspoređeno najviše ruskih dobrovoljaca, tokom manifestacije na brdu Grad iznad Višegrada ponovio je mantru kako je u Moskvi formiran odred od Kozaka iz Moskve, Dona i Saratova kao „pomoć bratskom srpskom narodu, jer tada zvanična ruska politika nije dozvoljavala pomoć Srbiji (!)“ i da su došli tek 1993.

U suštini, radi se o prikrivanju notornih činjenica o državnom djelovanju i Moskve, i Beograda, u operaciji uključivanja vojnih snaga u borbena djelovanja protiv Armije RBiH, ali pod legendom „dobrovoljačkih odreda“ kako bi se izbjegla odgovornost država. U stvarnosti - vrbovanje, okupljanje, transport, obuku, naoružavanje i plaćanje mogle su vršiti jedino državne strukture svojim policijskim, vojnim i državnim resursima. Vojne i civilne obavještajne službe Republike BiH prikupile su tokom rata bezbroj podataka o tome, kao i o borbenim djelovanjima Rusa, Rumuna, Grka, Ukrajinaca, Bugara i Mađara u srpskim jedinicama. Oni su bili u BiH već 1992. godine.

Najprije, regrutacija i okupljanje u Moskvi. Najveći posao u tome obavljala su razna udruženja srpsko-ruskog prijateljstva, formirana tobože spontano, ali tako da njima rukovode aktivni ruski oficiri, penzionisani veterani ili lokalne nacionalističke vođe, kao što su bili kapetan Aleksandar Kravčenko i Jaroslav Jastrebov.

Podaci govore da su ruski dobrovoljci dolazili u manjim ili većim grupama u Beograd i čak sa naoružanjem, a među njima je bila galerija likova od potpunih vojnih diletanata, kriminalaca i avanturista do vrhunskih profesionalaca sa raznih ratišta. Prihvatni centri u Srbiji bili su u kasarnama u Batajnici, Bubanj Potoku, u krugu fabrike „Zorka“ u Šapcu, na Petrovaradinu kod Novog Sada, u vojnom objektu na Tari itd. Zatim i na okupiranim područjima u Podrinju, oko Zvornika, Višegrada, Bratunca, u Sokocu i oko Sarajeva odakle su se uključivali u ofanzivna djelovanja.
Plata 200 maraka uz ratni plijen

Administrativno je poslove oko njihovog prihvata i evidentiranja vodio tzv. Biro Republike Srpske u Beogradu, a glavnu ulogu u njemu su imali Jovan Đogo, major Vojske Jugoslavije porijeklom iz BiH (kasnije ključni Karadžićev jatak tokom skrivanja) i Vojislav Šešelj, koji je regrutovao dobrovoljce i po Srbiji. Kad bi krenuli u BiH, upućivani su najčešće u Glavni štab VRS-a, gdje ih je po jedinicama, prema potrebi, raspoređivao major Mićo Grubor, tada personalac u Mladićevom GŠ-u VRS-a.

Prvi rusko-kozački plaćenici stigli su u područje Čajniča i Rudog već u proljeće 1992. godine na zahtjev Duška Kornjače. U Podrinju su kasnije, u jesen kada su stigle veće grupe Rusa i Kozaka, formirana dva dobrovoljačka odreda kojima su komandovali Aleksandar Muharev i Mihaila Viktorovič Trofimov. Bili su u sastavu Višegradske brigade VRS od koje su, prema zaplijenjenim dokumentima, zadužili naoružanje i opremu.

Faksimil dokumenta Obavještajne službe Armije BiH o stranim plaćenicima u agresiji na BiH Ustupljeno Al Jazeeri

Finansijski i logistički, ove snage je podržavala Vojska Jugoslavije, odnosno država Srbija. Plata prvih plaćenika po ugovoru je bila oko 200 njemačkih maraka, a u dane intenzivnih borbi (ofanzivna djelovanja) Rusi su dodatno plaćani 100, a Kozaci 400 maraka! Međutim, plaćenici su, osim nevelikim dnevnicama, bili stimulirani i davanjem dozvole da zadrže ratni plijen do kojeg dođu pljačkom osvojenih područja, da se mogu baviti švercom, kriminalom itd., a date su im usmene garancijom da će biti amnestirani od bilo kojih zločina koje počine.

Plaćenici su potpisivali ugovore i oduzimana su im dokumenta u Beogradu prije odlaska u BiH, čime ih se donekle primoravalo na poštivanje subordinacije srpskih komandanata i prikrivao njihov stvarni identitet na bojištu. U praksi, pri takvom statusu i motivaciji plaćenika nije moglo biti velike ljubavi sa srpskim kadrovima unutar jedinica VRS-a pa nisu bili rijetki i međusobni sukobi. Svjedočenja oslobođenih logoraša iz zatvora Kula kod Sarajeva potvrđuju da je u istom logoru bilo i zatvorenih Rusa. Ali, ne zbog ratnih zločina, nego zbog silovanja i pljačke u srpskim kućama u Miljevićima i Grbavici!

Podaci o djelovanju Rusa prikupljeni su najprije praćenjem radio-veza agresora, a vremenom su obavještajni organi ARBiH-a dolazili i do zaplijenjenih dokumenata i konačno do živih, zarobljenih plaćenika. Tako se došlo i do strukture i identiteta ruskih kadrova. I ne samo ruskih.
Instruktori, komandosi, padobranci...

U jurišne jedinice VRS-a raspoređivani su vrhunski obučeni i iskusni plaćenici, najčešće ruski veterani iz Afganistana ili Čečenije. Bilo je tu komandosa, padobranaca, tenkista..., i takvi su korišteni na najtvrđim uporišnim tačkama na bojištu za probijanje linija ARBiH tokom ofanziva npr. na Teočak, Olovo, na posavskom koridoru i vrlo često na dijelu sarajevskog bojišta na brdu Žuč. Na sarajevskom bojištu se često na radio-vezama pojavljivao potporučnik Bikov koji je komandovao tenkovskim snagama, a kapetan Mihail Postihamov komandovao je specijalnom jedinicom u Posavini.

VRS je često prepuštala Rusima upravljanje artiljerijskom vatrom i raketnim sistemima te se na vezama u rejonima Zavidovića, Teočaka, Bihaća, Ozrena..., bilježila komunikacija na ruskom jeziku.

'Vekovna ruska podrška'

Zanimljivo je da se danas malo govori o ukrajinskim, grčkim (od kojih se njihova država naknadno nastoji ograditi), bugarskim i mađarskim dobrovoljcima, iako su i oni ginuli. Bitni su samo – ruski. Njih deset su vlasti RS odlikovale medaljom za hrabrost „Gavrilo Princip“, zatim, podignut je spomenik samo ruskim dobrovoljcima itd. Podrška ostalih zemalja iz kojih su plaćenici dolazili u Srbiji i RS danas ne postoji, irelevantna je ili čak nepoželjna (kao npr. ukrajinska), dok se nastoji potencirati „vekovna ruska podrška“ u vremenu kada Srbija doživljava unutrašnji politički kolaps i puca pod zapadnim pritiskom i predstojećim zvaničnim gubitkom Kosova.

Posebno su bili zanimljivi plaćenici Rumuni. Veliki broj njih bili su bivši pripadnici službe „Sekuritatea“, nekad u službi Nicolaea Ceausescua i oni su smatrani vrhunskim profesionalcima. U ljeto 1993. tokom srpske ofanzive na Žuč iznad Sarajeva najžešće i najupornije napade na položaje ARBiH izveli su upravo oni. Tada su na njima prvi puta viđeni dugi, pancirni mantili, a neobična upornost i „hrabrost“ u napadu kasnije je rasvijetljena otkrićem da su svi bili pod uticajem narkotika. Osim na tom bojištu, vrlo često su iznad Sarajeva Rusi boravili u jedinci četničkog vojvode Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju.

Drugi tip plaćenika bili su instruktori. Igor Vasiljevič Guskov bio je ruski veteran iz Afganistana i on je tokom rata držao obuku srpskim specijalcima u kasarni u Bijeljini. Iz dokumentacije srpskih jedinica zaplijenjene u napadima pripadnika 1. korpusa ARBiH tokom borbi 1995. godine saznalo se da su visoki ruski oficiri čina majora i pukovnika držali stručnu nastavu, kurseve za pripadnike vojnih obavještajnih organa. Dosta je dokumenata koji govore o ruskim instruktorima za raketna i navođena oruđa (na Manjači, Majevici, Višegradu...).

Ipak, najveći broj plaćenika bili su obični vojnici, angažirani kao „topovsko meso“ u pješadijskim borbama, ali i kao izvršioci najtežih zločina prilikom upada u nesrpska naselja. O grčkim plaćenicima, koji su pod zastavom Grčke umarširali u razorenu Srebrenicu, već je dosta govoreno. Njihova uloga u vojnom smislu bila je minorna, ali je njihovo vjerovatno učešće u zločinu, i uopće činjenica da su u Grčkoj uz prećutni pristanak vlasti regrutirani dobrovoljci za rat u BiH, trajno bacila sjenu na odnos Atine prema BiH.
Ratovalo 10.000 plaćenika

Vojne procjene o strancima raspoređenim u manje jedinice VRS ukazivale su da je u raznim periodima broj varirao od nekoliko stotina do 2.500 plaćenika, ali je sveukupno od 1992. do 1995. godine na bojištima širom BiH ratovalo blizu 10.000 stranaca, samo u redovima VRS-a.

Naravno, stranaca je bilo i u ARBiH i HVO/HV-u čiji su karakter djelovanja, motivacija i status bili nešto drugačiji, o čemu ćemo više govoriti drugi put. U svakom slučaju, zvanično priznanje vlasti RS-a da je na strani VRS-a ratovalo oko 700 stranih plaćenika tj. „dobrovoljaca“ te da ih je poginulo samo 37 – daleko je od istine. Brojčano minoriziranje služi prikrivanju stvarnog obima učešća boraca iz Rusije i uloge ove države.

Najveći broj plaćenika bili su obični vojnici, angažirani kao „topovsko meso“ u pješadijskim borbama.

Samo na spomeniku na groblju u Višegradu upisano je 37 imena. Ima ih u groblju u Miljevićima i drugdje u RS-u, a sporadično i širom FBiH pokopana su tijela plaćenika koja niko iz organa VRS nije želio preuzeti. Za jedan broj tijela nikad nije utvrđen identitet, jer nisu imali nikakva dokumenta, što je tipična sudbina plaćenika kada poginu daleko od kuće za račun zlog poslodavca.

Dakle, razumljivo je da se podaci o gubicima kriju, a posebno ako se radi o stranim plaćenicima u ratu koji se nastoji prikazati „građanskim“, a nikako agresijom. Tome i služi legenda o „ruskim dobrovoljcima“ poginulim u odbrani srpske braće, saveznika po krvi i vjeri, iako se radilo o klasičnoj vojnoj pomoći Rusije tzv. „neinstitucionalnim sredstvima“.

RS u svemu ovome nastoji odigrati svoju rolu pa makar to bilo i na način da se u Višegradu ponovo izvede igrokaz u kojem najobičniji zločinci, psi rata postaju heroji i „dokaz“ ruske privrženosti i starateljstva nad srpskim interesima na Balkanu. Pa, da se to zna, ako bi nekom sa Zapada slučajno palo na pamet da to ospori ili zanemari. No, treba reći i to da je, i bez kvazihistorijskih političkih manifestacija nad spomenicima poginulih plaćenika, ruski uticaj u Srbiji, BiH, Hrvatskoj... danas činjenica i da se odvija na mnogo sofisticiraniji, efikasniji i opasniji način, nego što su to nekad bile horde dobrovoljaca.

Posljednjih godina svjedoci smo afere za rusko-srpskim „humanitarnim centrom“ u Nišu, koji je identificiran kao klasični obavještajni punkt Moskve. Zatim, vlasti u RS već dugo traže način da ozvaniče učešće ruskih instruktora u policijskim centrima za obuku MUP-a RS-a, što im zasad ne uspjeva, jer su u Banjoj Luci već policijski instruktori sa Zapada.

„Noćni vukovi“ također imaju svoju ulogu, da demonstriraju rusko prisustvo i podršku Dodikovom režimu... I sam Milorad Dodik, nakon jednog od sastanaka sa Vladimirom Putinom, insinuirao je neprovjerljivu, ali intrigantnu navodnu zainteresiranost Moskve da u policijskom centru RS-a u Zalužanima instalira svoju bazu!? I tako dalje...

Dakle, u kontekstu ovakvih okolnosti višegradski morbidni igrokaz samo je nebitna epizoda u novoj ruskoj igri na Balkanu.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

dudakovicNekadašnji komandant Petog korpusa Armije BiH tereti se za zločine koji obuhvataju ubistva više od 300 osoba, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika.
Sa Dudakovićem je pred Sudom BiH optuženo i 16 bivših pripadnika Petog korpusa Armije BiHSud BiH

U Sudu Bosne i Hercegovine čitanjem optužnice počinje suđenje Atifu Dudakoviću, nekadašnjem komandantu Petog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), i 16 bivših pripadnika tog korpusa.

Pored Dudakovića, za zločine koji, prema navodima Tužilaštva, obuhvataju ubistva više od 300 osoba, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništenje 38 pravoslavnih hramova, crkava i vjerskih objekata, terete se: Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić zvani Šiljo, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Ale Hodžić zvani Pumparica, Edin Domazet, Ejub Koženjić zvani Ejko i Šeširdžija, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.

U petak, 19. aprila počinje suđenje: Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću za ubistva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se prethodno predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti u Križančevom Selu kod Viteza, počinjena 22. decembra 1993. godine.
Statusna konferencija za zločine u Vlasenici

Isti dan bit će održana i statusna konferencija u predmetu protiv: Maneta Đurića, Radenka Stanića, Miroslava Kraljevića i Gorana Garića, optuženim za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Vlasenice, prenosi BIRN BiH.

Prema optužnici, Đurić je bio na dužnosti načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica te istovremeno i član Kriznog štaba općine Vlasenica, kasnije Ratnog predsjedništva općine Vlasenica.

Radenko Stanić bio je komandant SJB-a Vlasenica, dok je Miroslav Kraljević bio komandant Specijalnog voda u sastavu SJB-a Vlasenica, poznatog pod nazivom “Mićini specijalci”.

Goran Garić tereti se da je zločine počinio kao aktivni pripadnik policije SJB-a Vlasenica.

Naredne sedmice zakazana su suđenja za zločine počinjene u Vlasenici, Zvorniku, Konjicu, Srebrenici, Bilećoj, Orašju, Bosanskom Novom, Vozućoj, Zavidovićima, Rogatici, Sarajevu te Foči i Vitezu.

 

(Agencije)

nedjelja, 14 April 2019 00:00

Fuad Kasumović: Napuštam Nezavisni blok

Ocijeni...
(0 glasova)

nezavisniblokDosadašnji potpredsjednik Nezavisnog bloka Fuad Kasumović nakon današnjeg stranačkog Kongresa, na kojem je za predsjednika ponovo izabran Senad Šepić, odlučio je napustiti sve funkcije u ovoj stranci, potvrdio je to za Klix.ba.
Kasumović je bio veoma nezadovoljan načinom izbora lidera stranke, a to je danas kazao i na kongresu. Delegati koji su lojalni njemu su napustili salu u kojoj se održavao kongres prije proglašenja pobjednika.

Kasumović je vidno nezadovoljan raspletom u NB-u govorio za Klix.ba te potvrdio da napušta stranku u čijem je osnivanju učestvovao.

Kazao je da je prilikom prebrojavanja glasova bilo dosta malverzacija te da su dodavani glasovi u korist Šepića. Također je kazao da je lider NB-a u vrh stranke doveo ljude koji su na prethodnim izborima osvojili tek nekoliko glasova.

U utrci za lidera stranke bili su Senad Šepić i Fuad Kasumović, a nakon današnjeg glasanja izabran je dosadašnji lider Nezavisnog bloka koji je dobio 146 glasova, napsram 46 koliko je dobio Kasumović.

Kako saznajemo gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović se kandidirao za predsjednika u posljednji trenutak i to među članstvom nije bilo očekivano.

Nezavisni blok u periodu nakon izbora je prošao kroz veoma burno razdoblje, nekoliko članova isticalo je kritike na račun rukovodstva, a iz stranke su isključeni Sadik Ahmetović i Salko Sokolović.

Današnji Kongres Nezavisnog bloka održan je u tajnosti s obzirom da mediji nisu dobili nikakvu najavu događaja.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

rsrepublikasrpskaZaključak navodne Međunarodne naučne konferencije u Banja Luci u organizaciji vlastinu RS je da je u Srebrenici počinjen zločin, a ne genocid.

Negatori genocida se pozivaju definiciju koju međunarodne konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine.

Organizatori konferencije su u završnom dokumentu naveli da je na skupu "snagom argumenata razobličena neosnovanost optužbi i presuda usmjerenih protiv srpskog naroda u namjeri da mu se pripiše krivica i odgovornost za navodni genocid nad Bošnjacima Srebrenice tokom jula 1995."

U proteklom ratu u cijeloj BiH bilo je zločina različitog obima i intenziteta, navodi se u zaključcima i dodaje da ne postoji dovoljno naučnih i pravno verifikovanih dokaza da je na srpskoj strani u građanskom ratu u BiH postojao udruženi zločinački poduhvat o prisilnom uklanjanju muslimanskog stanovništva, kao ni zajednička namjera i cilj za tako nešto, pa time nema ni dokaza o genocidu i udruživanju radi njegovog vršenja.

"Pravne kvalifikacije zločina u Srebrenici, koje je dao Haški tribunal nakon izricanja presuda određenom broju optuženih i osuđenih lica, nisu zasnovane na naučno, stručno i profesionalno verifikovanim činjenicama i dokazima, već uglavnom na neistinitim izjavama pojedinih svjedoka iz reda bošnjačkog naroda i drugih. Zbog toga one moraju biti podvrgnute naučno-stručnoj i profesionalnoj verifikaciji", poručeno je nakon ove konferencije.

Na skupu je zaključeno da nema naučno potvrđenih dokaza o tačnom broju stradalih u borbenim dejstvima i van njih u Srebrenici tokom 1995. godine.

Organizatori su naveli da postoji dovoljno pouzdanih činjenica da je zločin u Srebrenici ciljano osmišljen, detaljno isplaniran, dugo pripreman i uspješno realizovan od operativaca stranih obavještajnih službi, te finansijski i medijski podržan od moćnih zapadnih zemalja, te bošnjačkog vojnog i civilnog rukovodstva s ciljem pribavljanja valjanog alibija za bombardovanje položaja Vojske Republike Srpske i stanovništva Srpske, a sve u svrhu slabljenja Republike i dugotrajnog i sistematskog uništenja Srba u BiH.
Učesnici su ocijenili da je Haški tribunal nezakonita, zavisna i pristrasna krivično-pravna tvorevina, koja nije primjenjivala opšteprihvaćene standarde međunarodnog prava, već je sudila na osnovu svojih pravila koja ne mogu biti relevantan izvor međunarodnog prava zbog čega je potrebno preispitati sve izrečene presude.

"Nikakve presude, pa i one Haškog suda, ne mogu biti prepreka za naučna istraživanja radi ustanovljenja cjelovite istine", navodi se u zaključcima.

Poručeno je i da treba obaviti popis svih žrtava u 20. vijeku i u posljednjem ratu u BiH, pokrenuti inicijativu za gradnju Memorijalnog centra žrtava srednjeg Podrinja i ojačati institucionalne kapacitete Srpske radi utvrđivanja pune istine o proteklom ratu u BiH i daljeg razvoja i opstanka Srba i Republike Srpske na ovim prostorima.

"U cilju približavanja istine svim zainteresovanim stranama, te sprečavanja širenja neistina o dešavanjima u Srebrenici, završni dokument i zbornik radova sa konferencije na srpskom, engleskom i drugim jezicima treba uputiti svim relevatnim subjektima domaće i međunarodne javnosti", zaključili su učesnici i dodali da je na skupu činjenično sagledan istorijski kontekst zločina i pogroma nad Srbima u Srebrenici tokom svjetskih ratova i posljednjeg rata u BiH.

Organizatori su naveli da međunarodna konferencija "Srebrenica, stvarnost i manipulacije", koja je ponudila 48 referata 52 autora, od kojih su 16 radovi autora izvan prostora bivše Jugoslavije, predstavlja naučno-stručni nacionalni projekat s ciljem utvrđivanja istine o ratnim događajima u Srebrenici i oko nje od 1992. do 1995. godine.

Novinar beogradskog lista "Večernje novosti" Dragan Vujičić rekao je da će rezultati konferencije dati novu sliku o događanjima u Srebrenici, te da je cilj da se od državnih organa Republike Srpske i Srbije zatraži da se pokrene akcija u kojoj će svi osuđenici sa pravosnažnim presudama Haškog tribunala, koji robijaju po svijetu, moći da kaznu služe u svojim zemljama, kao i da se pitanje Haškog suda vrati u UN za šta je potrebna snažna diplomatska akcija.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)
Borovac je ovo kazala povodom održavanja takozvane međunarodne konferencije na kojoj su, kako je navela, irelevantni organizatori okupili neznane predavače samo sa jednim ciljem - minimizranje i negiranje genocida u Srebrenici, a koji je dokazan i potvrđen u sudskim postupcima i presudama Haškog tribunala, Međunarodnog suda pravde, Suda Bosne i Hercegovine.

"Ono što zabrinjava jeste činjenica da se u ovim nastojanjima prepoznaje rukovodstvo, odnosno vlast entiteta Republika Srpska. Umjesto da budu lideri procesa izgradnje pomirenja, međusobnog povjerenja i poštivanja ljudskih prava, stavili su se u funkciju retrogradnih politika koje minimiziranjem i negiranjem pokušavaju pobiti historijske činjenice i sve to pod plaštom priče o traganju za istinom i pomirenjem", navela je ministrica Borovac.

Potcrtala je kako je neuspjeh ovakvih nastojanja zagarantiran, te da ih je civiliziran svijet prozreo i ogradio se od njih.

"Posebno vrijeđa nepostojanje ni minimuma sluha niti poštovanja prema porodicama žrtava genocida i niza drugih zločina koje zvanična vlast u entitetu Republika Srpska negira, dok istovremeno otvoreno glorificira presuđene ratne zločince. To najbolje osjete povratnici u entitet Republika Srpska gdje im se život nastoji učiniti neizdrživim i gdje verbalni napadi sa najviših nivoa vlasti se pretvaraju u djela na terenu te sve učestalije svjedočimo napadima, neprimjenrenim porukama i grafitima", rekla je Borovac, naglašavajući kako je volja za povratkom jaka i do sada se oduprijela i većim udarima.

Zaključila je da sve navedeno potvrđuje neophodnost usvajanja zakona o zabrani negiranja i minimiziranja zločina genocida, te zabrani djelovanja fašističkih organizacija kao što je ravnogorski četnički pokret i slični.

"Zato pozivam rukovodstvo entiteta Republika Srpska i sve one koji negiraju genocid i druge zločine da prekinu sa ovim sramnim aktivnostima, jer je krajnje vrijeme da počnu poštovati ljudska prava svih građana u našoj zemlji, a posebno žrtava i njihovih porodica koje zaslužuju pijetet", poručila je ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac.
 
(klix.ba)
Ocijeni...
(0 glasova)

matematikaUdruženje matematičara Kantona Sarajevo postiglo je veliki uspjeh na takmičenju "EGMO" u Ukrajini, odakle su donijeli dvije srebrne i jednu bronzanu medalju.

Ekipno su osvojili 9. mjesto u zvaničnoj konkurenciji od 36 zemalja i 12. mjesto od ukupno 50 zemalja. U takmičenju su učestvovale Naida Purišević, Lejla Skelić, Esma Mašić i Nevena Radešić.

"Posebno treba naglasiti da su Naida i Esma, kojoj je nedostajao samo bod za srebro, tek učenice prvog razreda srednje škole, te se nadamo da će u budućnosti ponoviti uspjeh koji su ostvarile Tijana Babić i ovogodišnja liderka Adisa Bolić koje su sa ovog takmičenja donosile zlatne medalje", naveli su iz Udruženja.

Dodaju da je Lejla sasvim zasluženo nakon trećeg učešća došla do srebrne medalje, a Nevena do svoje druge bronzane medalje, te kako im žele mnogo sreće u daljem školovanju. Naglašavaju da je Lejla primljena na prestižni američki fakultet MIT, gdje će nastaviti svoje obrazovanje.

Udruženje je na svojoj zvaničnoj Facebook stranici naglasilo kako su veoma ponosni na svoje učesnice jer sve one pohađaju njihovu Školu matematike za nadarene učenike. One su na ovaj način nastavile odlične rezultate bh. matematičara.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

motelskiputbihI oni koji od politike bježe kao đavo od krsta, ponekad će neminovno upasti u njene kandže. Nastup kravatiranog političara, koji pokušava uvjerljivo objasniti zašto je narodu loše i pritom upirati prstom po bijelom svijetu tražeći krivca za siromaštvo, podjele i hroničnu krizu podneblja, često će shrvati i one najotpornije na maligne bolesti društva širom naše regije.

Verbalna agresija političara na um naroda nastala je, valjda, kada je nastala i sama politika, a tada je izronila i njihova potreba (a valjda i obaveza), za konstantnim pojašnjavanjem, uvjeravanjem, usmjeravanjem i poticanjem na „prihvatljivo“ razmišljanje i djelovanje glasačkog tijela. Sve u jednom cilju – „u pravu sam i glasajte za mene“.

Pritom su neki više, neki manje vješti. Mada ta podjela važi za kompletnu civilizaciju, rašireno je razmišljanje da su naši prostori specifični, kako po svemu drugom, tako i po nastupima političara koje smo svakodnevno prisiljeni slušati, ne samo zbog hronično loše situacije u kojoj živimo, već i zbog načina na koji nam se ta naša realnost prezentira.

Šta političari pričaju, kako se ponašaju, kakav im je stav prema ljudima..., to su pitanja na koja će prosječni ljudi uglavnom dati kratke, jednostavne i nimalo diplomatske odgovore, siti dvodecenijskog ispiranja mozga.
'Oslobođeni' morala i etičkih normi

„Kod nas se politika svodi na retoriku - malo se radi, a mnogo se priča. Politika je ozbiljan posao koji zahtijeva posvećenost, serioznost u pristupu i efikasno rješavanje problema, a svjedoci smo da većina naših političara ne posjeduje ove kompetencije. S obzirom na to da je politika postala najunosniji posao i najbrži način za ostvarivanje finansijske koristi, politička scena je šarolika i više podsjeća na estradnu nego na političku. Vrlo malo je onih koji svojim kompetencijama i znanjem mogu djelovati u ovoj oblasti, a mnogo više je onih koji su 'oslobođeni' morala i etičkih normi“, ističe Semina Ajvaz, šefica Odsjeka za komunikologiju na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, te dodaje da njeno mišljenje ima uporište u prepucavanjima političara na dnevnoj bazi, populističkim izjavama, vraćanju u prošlost i ratne sukobe, isticanju nacionalnog ideniteta i personalnom vrijeđanju.

Dodik negiranjem državnog do publiciteta

Opisujući Milorada Dodika, Ajvaz se ne može oteti dojmu da je on najveća opasnost po razgradnju države.

„Riječ je političaru koji omalovažavanjem i negiranjem države i državnih instituacija stječe publicitet. Kontardiktorno je negirati sve što ima prefiks državnog, a istovremeno sjediti u Predsjednišvu BiH. U rovitoj državi kao što je BiH, gdje rane još uvijek nisu zacijelile, najblaže rečeno, neetički je potpirivati daljnji razdor među narodima i javno izražavati stavove u kojima se podržavaju presuđeni ratni zločinci i nepoštuju žrtve rata“, tvrdi Ajvaz.

I ostaki eksperti iz Hrvatske, Srbije i BiH o političarima koji vladaju balkanskom medijskom scenom, imaju uglavnom negativno mišljenje. Zamjeraju im na lošem ponašanju, ispraznog govoru i nepripremljenosti na ozbiljne diskusije, a neki tvrde da su im zajedničko samo „skupa odijela i jeftina rječitost“.

Krešimir Macan, hrvatski stručnjak za političku komunikaciju, tvrdi da je takva politička scena rezultat negativne selekcije stranačkih filtera u kojoj se, uglavnom, biraju neadekvatni kadrovi. Umjesto onih kojima je komunikacija jača strana, biraju one druge.

“Zbog toga su školovani političari i diplomati poput Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović, ili lideri poput Aleksandra Vučića, prokušani u stranačkim bitkama i educirani kasnije, više iznimka nego pravilo”, stav je Macana.

Mnogi će se složiti da pozicija političara koji iskače iz mase pripada predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Ako ćemo nabrojati njegove javne istupe, možemo konstatovati da je neprikosnoveni lider naših prostora.
'Plačljivi čestogovornik i dugogovornik'

No, Ajvaz ga naziva „balkanskim kraljem spina“, koji ništa ne radi stihijski, već pomno planirano i organizirano, političarem koji ima savjetnike i koji zna priskrbiti publicitet, diplomatom i manipulatorom u govorima, koji su pomno kreirani i uvjerljivo prezentirani.

Plenković je prototip onoga što Evropa hoće

Opisujući hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, Macan je rekao da se radi o prototipu onoga što Evropa hoće od nove generacije političara.

„Savladao je sve korake u tom smjeru, a sad su pred njim izazovi svladavanja ovih izazova koje donose digitalni mediji u demokracijama, jer će to biti nužna vještina u svakoj demokraciji u kojoj vlada sloboda medija. Morat će proraditi na govorima i općenito porukama da iz dosta kriptičnog eurokratskog stila prijeđe u izričaj prihvatljiviji masama“, kaže Macan.

Dobrivoje Stanojević, redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, Vučića naziva populistom, „patetičnim, antidemokratskim, bledim čestogovornikom i dugogovornikom“.

„Njegovo ophođenje ide od plačljivosti i snishodljivosti do svađalačke raspričanosti kojim se, praktično, ponižava parlamentarna demokratija i ukida nezavisno novinarstvo i sudstvo“, kritički tvrdi Stanojević.

Navodeći za primjer Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Stanojević navodi da je on „mnogo odlučniji i principijelniji“ od Vučića, no...

„Kod njega su očiti elementi populizma, pa i političkog vulgarizma. U nastupu je prek, osoran, dikcijski neartikulisan, često nespreman da sasluša ako može da predvidi neprofesionalnost s druge strane. To mu, ponekad, daje na značaju i na retoričkoj nepredvidljivosti“, kaže Stanojević.

Mnogi će se složiti da je Dodik u vrhu liste političara koji će u veoma kratkom roku izazvati gomilu komentara i reakcija, ovakvih ili onakvih. Kakve god bile, njegove izjave gotovo nikada ne ostanu neprimijećene.

Macan Dodikovo djelovanje u javnosti potkrepljuje stanjem u BiH, u kojem “takvo ponašanje može opstati”, jer, kada argumenti više ne vrijede, “uvijek ima sreću da uvijek može zaigrati na nacionalnu kartu. A Ajvaz ga naziva najnegativnijim političarem.
'Nezanimljivi Džaferović'

„Odstupa od svega onoga što je propisano u udžbenicima, bez pravljenja razlike između komuniciranja u javnom i privatnom prostoru. U svim istupima ima pristup pregovorima u smislu pobjednik-gubitnik, centralizovao je autoritet i očekuje poslušnost. Tokom medijskih istupa u obraćanjima je dominantan i ima stil buntovnika”, tvrdi Ajvaz.

Uspješni Haradinaj i mrzovoljni Izetbegović

Govoreći o uspješnim političarima iz naše regije, Stanojević je spomenuo i kosovskog premijera Ramusha Haradinaja, kojeg je stavio u vrh poretka.

„Najuspešniji političar, trenutno, svakako je Ramuš Haradinaj. On uspeva da jasno, strogo i dosledno vodi svoju politiku, čak i da se arogantno i nesimpatično suprotstavi mišljenju moćnije većine, bez obzira na prividnu nespretnost i sumnjivu prošlost“, ističe Stanojević.

A na drugom kraju ljestvice, uz već pomenutog „dugovladajućeg i plačljivog“ Vučića, on postavlja i Bakira Izetbegovića.

„To je zbog nesamosvojnosti, nekooperativnosi i uporne želje da se krivci za neuspeh traže samo na jednoj strani. Govori su mu ravni, mrzovoljni i subjektivno nemarkirani. Previše su neposredni i suviše posredni kad ne treba, napadno smireni i uglavnom neinventivni“, tvrdi Stanojević.

Ona se osvrnula i na člana Predsjedništva BiH iz bošnjačkog naroda Šefika Džaferovića, za kojeg kaže da je „lišen emocija“, te da su mu potrebni intenzivniji stručni savjeti ili treninzi u oblasti odnosa s javnošću.

“Džaferović zna pomno izabrati riječi prilikom javne komunikacije, ali izjave su mu lišene emocija i dinamike. Ne pribjegava populističkim izjavama, dosta je umjeren, staložen, ali često i nezanimljiv. Ima pozitivan pristup, ali i minimalnu mjeru centralizacije autoriteta, što upućuje na nedostatak liderskog kapaciteta. Posjeduje veliko političko iskustvo koje ne ispoljava na ispravan način, a u obraćanjima mu dominira administrativni stil političkog jezika koji je neprilagođen i funkciji koju obnaša, ali i širim masama“, mišljenja je ona.

Kolinda Grabar-Kitarović je česta tema komentara na društvenim mrežama, zbog čega se nedavno i sama požalila na “seksistički” tretman. Njena figura, odijevanje, izgled iz mladih dana, posjete nogometnim utakmicama…, mnogo su učestalija tema od njenih isključivo političkih nastupa.

Dok Macan u njoj vidi odličan primjer modernog političara koji “zna prepoznati važnost društvenih mreža, zna jezike i sjajno izgleda”, Stanojević tvrdi da su “njeni govori poluobavešteni i nespretni, mada umiveni, sa elementima napadne glumljene pristojnosti”.

Ajvaz je mišljenja da mnogo polaže vizuelnom identitetu, ali i da je brzopleta.

„Nedostaje joj spontanosti i prirodnosti. Čini se da je mnogo bolja u jednosmjernoj komunikaciji gdje govor unaprijed pripremi, nego kada odgovara na nenadana pitanja. Čini se da joj ponekad nedostaje mjere, i da simpatije Hrvata iz BiH pokušava zadobiti populističkim i nacionalističkim porukama i miješanjem u unutarnju politiku BiH. Nerijetko sebe stavlja u središte pozornosti, kao što je to učinila na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Bez obzira što je bila pod velikim utjecajem emocija i što je i ona od krvi i mesa, smatram da se trebala predstaviti na dostojanstveniji način, mada ne mislim da joj je to ponašanje umanjilo popularnost među ciljanom skupinom“, kaže Ajvaz.
'Vučić komunicira efikasno'

Svi naši sagovornici složni su da većini političara s naših prostora treba dobra poduka iz ponašanja i politologije. No, nisu svi u istom košu, pa tako Macan izdvaja Vučića, kojem, kako kaže, treba najmanje korekcija na tu temu.

“Vučiću trebaju ponajmanje, jer on razumije važnost strateškog komuniciranja. On je puno uložio u edukaciju sebe i svojih ljudi, na svim razinama i razradio cijeli sustav. Vrlo efikasno komunicira. Neću ulaziti u demokratičnost u Srbiji, ali s aspekta komunikacija konzultira se s najboljima, govori Macan, te konstatira:

„Problem je ako političarima trebaju i druge edukacije prije onih o komuniciranju. Saborski zastupnici u Hrvatskoj su dobili komunikacijski šipak struke u Hrvatskoj, kao najgori komunikatori. A u susjedstvu je samo još gore. Milorad Dodik smišljeno komunicira na taj način, provocira i uspješno navlači bijes javnosti i već godinama u konačnici ostvaruje svoje političke ciljeve”, navodi Macan, uz napomenu da takvima Željko Komšić predstavlja idealnu protutežu.

Muamer Tanović (Al Jazeera)

Stranica 17 od 32

S5 Box