Vijesti iz BiH
BiH

BiH (443)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Nekadašnji politički čelnik samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne Jadranko Prlić zatražio je od Mehanizma za međunarodne tribunale da 25-godišnju kaznu zatvora za zločine počinjene nad Bošnjacima ne služi u Velikoj Britaniji, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine.

Prlić je u pismu predsjedniku Mehanizma Carmelu Agiusu, u koje je BIRN BiH imao uvid, napisao da je zatvor na otoku Wightu, u kojem bi trebao služiti kaznu, namijenjen prestupnicima osuđenim za nasilne ili seksualne zločine.

"Izvještaj o inspekciji ovog zatvora iz 2015. godine navodi da, iako su incidenti nasilja smanjeni, 18 posto pritvorenika se ne osjeća sigurnim, 36 posto njih je prijavilo nasilje od strane drugih pritvorenika, a 34 posto nasilje od strane stražara", navodi Prlić u pismu, prenosi agencija Fena.
Treba mu računar da piše knjige

On dodaje da taj zatvor ne predviđa mogućnost da zatvorenici koriste računar, što će mu otežati rad na zahtjevu za preispitivanje presude kojom je pravosnažno proglašen krivim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je za cilj imao progon Bošnjaka.

Onemogućavanje pristupa laptopu, navodi Prlić u pismu, spriječit će ga da piše knjige, kojih je, kako dodaje, objavio već 11.

Na kraju piše kako bi mu se trebalo omogućiti da kaznu služi u Bosni i Hercegovini, s obzirom na skoro otvaranje državnog zatvora, koji je, kako navodi Prlić, izgrađen sredstvima međunarodne zajednice i po najvišim standardima.

Ovo pismo Prlić je poslao bh. institucijama i ministru pravde Bosne i Hercegovine Josipu Grubeši, od koga je zatražio da mu pomogne da se promijeni odluka o lokaciji gdje će služiti kaznu.

"S obzirom da nije moguće da služim kaznu u svojoj zemlji, što bi bilo logično, želim da budem prebačen u zatvor koji ima uvjete poput onih u državnom zatvoru, gdje će kazne služiti osuđenici za slična djela", napisao je Prlić.
Za šestoricu presuđenih 111 godina

Haški tribunal u novembru 2017. osudio je Prlića, skupa s petoricom drugih visokih zvaničnika bivše samozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosne, i izrekao mu zatvorsku kaznu u trajanju 25 godina.

Nekadašnjem ministru odbrane ove tvorevine Bruni Stojiću, načelniku Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodanu Praljku i zamjeniku zapovjednika HVO-a Milivoju Petkoviću izrečene su pravosnažne zatvorske kazne u trajanju 20 godina.

Zatvorska kazna u trajanju 16 godina izrečena je bivšem zapovjedniku Vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću, a predsjedniku komisije bivše samozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosne za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću izrečena je desetogodišnja kazna zatvora.

Tokom izricanja presude Praljak je popio otrov i preminuo istog dana.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

smece3Na samom ulazu u mostarsku poslovnu zonu, dakle, pored velikih kompanija, tržnih centara, salona automobila i ceste, nalazi se ogromno polje prekriveni plastičnim kesama zakačenim na kratko rastinje. Ovo je južni ulaz u grad. Slična situacija je i na sjevernom ulazu. Slično zagađanje se nastavlja i dalje prema Neretvi čije su obale također zatrpane smećem.

Ako krenete prema Blagaju, u Bišća polju na nekadašnjem polju pamuka, sve je također sprekriveno plastičnim zastavama. Ovo su najloni koje je vjetar raznio iz otkrivenih kontejnera kompanije Klas koja u blizini ima svoj pogon.

Adnan Đuliman iz ekološke organizacije Novi Val više je nego frustriran ovakvim stanjem. Dok pokazuje kako je teško čistiti ove najlone iz prirode, naglašava da je ova lokacija nekoliko puta čišćena ali da se stalno ponavljaju iste scene.

' Mi ovo sada nazivamo zastave sramote. Ko će ovo ovoliko očistiti? Znači, ne može niko ovo očistiti. Otkad ovo traje? Ovo traje već godinama, ali ove godine je doživjelo vrhunac', kaže Adnan.

Adnan Đuliman

Svi turisti koji prolaze prema Blagaju ili se voze cestom M17 dalje prema jugu, vide ovo. Situacija sa zagađanjem je takva da skoro nema poente više čistiti jer ljudi su jednostavno navikli razbacivati smeće gdje god stignu. Novi Val u posljednjih 10 godina stalno organizuje akcije, ali nema efekta. Pored toga, nikoga nijje stid što i stranim turistima na ovaj način predstavljamo zemlju.

'Pa mi smo sad imali grupu učenika osnovnih škola iz Italije, oni su dolazili u studijsku posjetu u naš eko centar u Blagaju, ljudi su ostali šokirani', navodi Adnan.

Postoji li rješenje? Postoji. Uvesti sankcije i zabraniti plastične kese. Iz prostog razloga jer plastika doslovno uništava prirodu.

'Mi ćemo se za deset dvadeset godina početi gušiti u vlastitom smeću. Pa, znate koliko treba da se ovo razgradi? Da ne govori o o bocama i drugoj plastici. Evo ova tanka folija. I pitamo se zašto nam je voda zatrovana, zašto nam se povećava broj karcinoma, šta je sa poplavama. Pa mi nismo svjesni, priroda nam već vraća', objašnjava on.

 

Blagajsko smeće i kese ispod Starog mosta

 

Samo 15-ak minuta vožnje od ove lokacije, dolazimo u blizinu Blagaja. U selu Kosor zatičemo ove scene. Nelegalna deponija koja je napravljena okolo bivše separacije za pijesak. Ovdje možete naći sav mogući otpad.

' Ko odlaže smeće ovdje? Ko će odlagati nego građani. Sve ljudi iz Blagaja i okoline Blagaja. Ne može neko iz Mostara doći i odlagati ovdje', pojašnjava Adnan Đuliman.

Preko puta ove deponije lokalni mještani uzgajaju voće i povrće. Inspekcije nema, policije nema. Samo znak da je zabranjeno odlaganje otpada.

Adnan kaže da je davne 2009-te bilo pokušaja da se osnuje eko policije, ali da je to propalo. U međuvremenu, ovakve lokacije se umnožavaju i uništavaju hercegovački krajolik i živote ljudi. Sav otrov završava u vodotocima i zemlji.

'Prvo se užasavaš i svaki put kad vidiš nešto novo – šok, šok, šok. I onda iz tog šoka pređeš u to da ti postaje normalno. Više te ne može ništa iznenaditi', konstatuje Adnan.

Uz činjenicu da ne postoji organizovan način sakupljanja krutog otpada niti da se time iko u Mostaru bavi, ostaje tužna slika uništavanja okoliša. Adnan nam pokazuje lokacije na brdu iznad Blagaja kojih ima između 30 i 40, gdje se smeće istresa iz kamiona sa ceste prema Nevesinju. S obzirom da je ovo kraško područje, voda to sve spira u obradivu zemlju i bunareve. Dakle, ljudi se doslovno truju.

U samom Mostaru srećemo se Amarom Stupac, poznatom poduzenticom i društvenom aktivisticom, te velikom kritičarkom sistema. Ona vjeruje u organsku proizvodnju pa u svojoj bašti uzgaja voće i povrće. To je njen odnos prema okolišu. A, za smeće u samom gradu krivi ljude. Oni, kaže, pored kontejnera bacaju sve, pa i namještaj i prozore.

'Kad ti vidiš gospođe u sakoima, koje su frizure napiketile, noktii i to sve, i onda one uzmu kesu, i mrsko je njoj hodati do kontejnera. I ona šupne kesu na prvoj nekom proširenju, ima neko stablo, i ona prođe pored toga. I sad zamisli koliko je nas ovdje u Mostaru, nek svako šupne, naravno da će biti zagađeno', kaže Amara Stupac.

Amara radi i sa turistima. Kaže da je smeće prvo što uoče i pitaju – zašto se ne čisti? Ulazak u sam Mostar im ne odaje ulazak u grad vrhunske turističke vrijednosti.

'Nedavno kad je vjetar puho i sad dolazi ova jedna što je bila kod mene mjesec dana, kaže, mi vozimo, kad odjednom kesa na šoferšajbu', dodaje ona.

Sa Amarom šetamo mostarskim ulicama, kako bi provjerili situaciju. Nakon par stotina metara, najlonske kese. I to na drvetu. I to u samom centru. Ništa bolja situacija nije ni oko Starog mosta. Dakle, kulturno-historijski spomenik prve kategorije kakav je mostarski stari grad, okružen je najlonskim kesama. Sezona je već počela, a niko ovo ne čisti. Amara kaže da može jedino apelovati da se kese ne bacaju u rijeku.

'Zona koja je zaštićena, zona koja je pod UNESCO-om, zona koja nam dovodi turiste, znači zna se šta je Mostar, to je luk, to su skakčai, to je lasta, to je taj most. I onda kada stranac stane i hoće da se slika, šta vidi u pozadini, vidi kese plastične kese, smeće', kaže Amara.

Zenica – trovanje zraka, vode, zemlje

Priča nas dalje vodi u Centralnu Bosnu, u Zenicu, jedan od najzagađenijih gradova naše zemlje. Odmah na ulazu, nedaleko od autoputa, velika nelegalna deponija otpada istresenog na samu obalu Bosne. Obale ukrašene tonama plastike koju niko ne čisti. I tako uz cijeli tok rijeke. U naselju Kanal, pored zeničke Željezare, nekada je bila deponija. Odmah pored obale rijeke. Ovo se danas smatra saniranim zemljištem. Zlatan Alibegović iz zeničkog Eko foruma kaže da smeće uglavnom završava u rijeci.

'Prvo pitanje je – šta radi inspekcija? To se Eko forum pita otkad postoji svih deset godina, jer njihov teren bi bio konstatntan obilazak problema, uočavanje problema i sankcionsanje. Bez toga mi nemamo nikakav drugi mehanizam da razvijemo svijest kod ljudi o potrebi očuvanja okoliša', kaže gdin Alibegović.

S druge strane rijeke je zenička mljekara, okružena hrpama smeća, naslagama koje su samo gurnute prema rijeci. Problem ovim nije riješen, kaže gdin Alibegović, jer plastičnom otpadu treba 100-injak godina da se raspadne. Smeće čeka neka bolja vremena.

'Ovo sve nekako podsjeća na one zemlje trećeg svijeta. Tu smo negdje u rangu sa Indijom, Bangladešom, gdje vidite milione flaša u nekom vodotku. Evo kod nas su ostale parkirane na obali rijeke i to će trajati tako sad', kaže on.

On podsjeća da je jedan od razloga poplava upravo zatršavanje vodotokova smećem, ali da to stanovnike naše zemlje očito ne interesuje. Malo interesuje i eko policiju koja postoji u Zenici koja je čak i uz ovakve scene proglašena zelenim gradom. Eko forum smatra da se radi o korupciji u inspekcijskim organima plus smiješno malim kaznama. Inače, stanje bi bilo drugačije.

'Evo za primjer Mital sa kojim mi vodimo glavnu bitku kada je u pitanju zagađenje zraka. One je u 2017-oj platio 6.600 KM maraka kazne na ime ekoloških incidenata. Šta je to za jednu firmu koja zaradi 300 miliona dolara?, navodi gdin Alibegović.

U blizini naselja Tetovo je zenička željezara koja bez prestanka ispušta otrovne gasove u atmosferu. U Tetovu se nalaze ostaci nelegalne deponije. Na njoj i otrovni azbest koji je zabranjen u EU. Inspekcije nema ni ovdje.

'To je materijal koji je kancerogen, koji izaziva oboljenje nazvano azbestoza, koji je uvod u rak pluća koji je raširen u ovoj zoni oko Mitala, specijalno u Tetovu gdje praktično ne postoji kuća u kojoj neko od ukućana nije obolio', kaže naš sagovornik iz Eko foruma.

Za priču o okolišu u BiH, ovo je sasvim dosta. Gdin Alibegović napominje da smo posljednji u Evropi po njegovoj zaštiti, a drugi u svijetu po broju umrlih od posljedica zagađenja, odmah iza Sjeverne Koreje. Otpad se u ovoj zemlji, kao što je slučaj i sa Zenicom, najčešće prikuplja i zatrpava u zemlju. U razvijenim zemljama, jednostavno se reciklira. No, za Zenicu kao i ostatak zemlje, prolazi još samo jedan dan u kojem niko ništa neće poduzeti.

 

Asim Bešlija (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

mostarStudenti mostarskog Sveučilišta prikupili su 6.526,37 maraka za liječenje malenog Maka Hasića.

Organizator humanitarne akcije bio je Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru (SUM), a akcija je prvotno bila namijenjena za liječenje dvogodišnje Mile Rončević.

Kako navode iz Zbora, otac djevojčice Mile priopćio je kako je za njezino liječenje novac prikupljen te je već upućena na liječenje u Ameriku. To je bio i razlog prenamjene sredstava za dječaka Maka.

Malenom Maku Hasiću dijagnostifikovan je rijedak i agresivan oblik ne-hodgkinovog limfom pod nazivom Burkittov limfom, visokog stupnja malignosti.

Mišljenja smo da je svaka humanitarna gesta dobro došla, tako da smo ovaj skupljeni iznos (6 526,37 KM) uplatili za malenog dječaka da mu pospješimo odlazak u Njemačku na liječenje. Nadamo se da razumijete našu gestu, a na slici možete vidjeti da smo sav prikupljeni novac uplatili na račun za malenog Maka. Još jednom hvala svima, poslali smo pozitivnu poruku sa Sveučilišta što je u ovim trenutcima najvažnije'', naveli su iz Zbora.

Ocijeni...
(0 glasova)

ahmici2Stotinu civila, Bošnjaka iz sela Ahmići u općini Vitez, a među njima 32 žena i 11 djece, zatim mještani Šantića, Pirića i Nadioca, Bošnjaci iz Busovače i brojnih drugih mjesta u Lašvanskoj dolini, nije bilo te sreće da Darija Kordića upoznaju nakon što mu se negdje iza rešetaka ukazao dragi bog osobno i, kako se čini, naumio postati menadžer njegove aktualne govorničke karijere.

Oni su, prema pravomoćnoj presudi Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, ubijeni ili protjerani, a domovi su im razoreni dok je aktualni štićenik Božji bio gospodar srednjobosanskih života. I smrti. Naročito smrti. I zbog toga je u Haagu dobio 25 godina zatvora.

Bog kao zatvorski cimer

Dva i pol desetljeća nakon mraka u Lašvanskoj dolini, eto Kordića s bogom u društvu u zagrebačkom Studentskom domu Stjepan Radić. Na tribini Studentskog pastorala i Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata, a u organizaciji don Damira Stojića, vrtio je krunicu i pričao o Bogu kao svom zatvorskom cimeru.

"Ja sam u svom srcu čuo glas koji je govorio: Dragi moj sine, prepusti se u moje ruke, tvoju parnicu ću ja voditi", prepričavao je riječi Njegove te, usput, pozdravio u publici Zlatana Miju Jelića, optuženog za ratne zločine, a potom mirno svjedočio izbacivanju nekolicine osoba koje su se jedine usudile nazvati ga adekvatno - ratnim zločincem. Svjedočio je on i gorem.

Da se Kordić stidi, hodao bi po Bosni i tražio oprost od obitelji žrtava

Da iza Kordićevih prenemaganja o Bogu stoji iskreno kajanje zbog ubijenih i unesrećenih, da mu je u korijenu stid zbog onog što je sa suborcima ostavio po Bosni, služeći kao izvršitelj morbidnih političkih ideja Franje Tuđmana - onog po kojem su splitski studenti nazvali svoj dom - onda ih ne bi izgovarao po Hrvatskoj uz hrvatske katoličke svećenike, nego tamo gdje mu je počela zločinačka karijera. Hodao bi po Bosni, tražio oprost od obitelji svojih žrtava, ulazio u džamije, obilazio bošnjačka sela, plakao i tražio oprost.

No umjesto kao pokajnik, Kordić se ukazuje kao vatreni sljedbenik hrvatske ostrašćene katoličke zajednice, jedna od njezinih maskota i to ne unatoč, nego zahvaljujući ratnim zločinima.

Kordić je, nažalost, znao što radi

A da je baš tako izdajnički svjedoči jedan detalj: dok su studenti izbacivali partibrejkere koji su Kordića podsjetili na to da je ratni zločinac, on je govorio: "Bože, oprosti im, ne znaju što rade."

Kordić je, nažalost, znao što radi. I radio je ubilački precizno. A sada drži govore razdraganim studentima. Tražite li točniju priču o hrvatskom mulju od Tuđmanova vremena do danas, teško ćete je naći.

(Index.hr)

Ocijeni...
(0 glasova)

policijaPripadnici Jedinice za podršku MInistarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona dočekali su u mjestu Bosanska Otoka kod Bosanske Krupe, pola sata prije ponoći, Talgo voz sa grupom od 130 migranata koja je u poslijepodnevnim satima krenula iz Sarajeva prema Bihaću.
Specijalci su u ovom naselju nakon što je voz stao na stanici blokirali Talgo voz i migrantima onemogućili nastavak vožnje do Bihaća.

"Zaustavljanje migranata u Otoci tek je prvi korak u akciji koja će trajati cijelu noć. Policajci su naprosto "živi štit" da migranti ne prođu dalje na područje Unsko-sanskog kantona obzirom da je na nivou Kantona donesena odluka o maksimalnom broju kapaciteta za migrante u USK,a taj broj je odavno premašen", kazao je za Klix.ba dobro upućen policijski izvor.

"Presretanje" voza na granici USK nakon što iz Blatne, posljednjeg naselja u entitetu Republika Srpska, uslijedilo je nakon što je došao u Bosansku Otoku, veliku mjesnu zajednicu Bosanske Krupe. To je postala uobičajena višemjesečna aktivnost krajiških specijalaca.

Noć će biti neizvjesna, kako nam je rekao naš izvor. Migranti će pokušavati pod okriljem noći, pješice, angažirajući motorna vozila i na druge načine da prođu policijske patrole.

Njihov cilj je samo jedan - da se preko pograničnog područja BIhaća na bilo koji način dokopaju područja Hrvatske odnosno Evropske unije.

Kako smo već izvijestili Talgo voz je oko 17 sati krenuo iz Sarajeva, a nakon toga se prethodno 21 sat zaustavio na željezničkoj stanici u Banjoj Luci, a migrantima nije bilo dozvoljeno da napuštaju stanicu. Prostor su osiguravali pripadnici MUP-a Republike Srpske. Grupi migranata se u Banjoj Luci priključilo još njih deset.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

motorMotocikli "Torini", koji se izrađuju u Bosni i Hercegovini, uskoro će biti dostupni i na stranom tržištu zahvaljujući prijedorskoj kompaniji Cromex d.o.o. koja je potpisala ugovor o saradnji s fimom Damler Motors B.V. u Njemačkoj.


Dogovor o poslovnoj saradnji postigli su na sajmu Hannover 2019. na kojem je Cromex predstavio usluge najmodernijih tehnologija za lasersko rezanje limova i cijevi s područja Balkana.

Također, predstavljen je i motocikl "Torini" koji odnedavno proizvode radnici ove firme. "Torini" je izazvao veliku pažnju pa je dogovorena i saradnja. Trenutno proizvode tri vrste motocikala: električni i dvije vrste benzinskih (automatik i poluautomatik), a dostupni su u pet boja. Za punjenje električnog mopeda potrebno je svega 20-ak minuta, a litijska baterija omogućava prelazak između 50 i 60 kilometara. Motori su EURO 3 i EURO 4.

Kako navode iz Cromexa, Damler Motors B.V. je postao ovlašteni zastupnik i distributer bh. motocikla za evropsko i svjetsko tržište. Prvi modeli Torinija, čiji je konstruktor Tone Rifelj, na tržište su izbačeni 1984. godine.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

vjetarPrema podacima Meteoalarma, na području većeg dijela Bosne i Hercegovine danas će puhati jak vjetar s olujnim udarima u pojedinim mjestima.
Na području Livna, Foče i Banje Luke očekuje vrlo jak jugozapadni vjetar s olujnim udarima većim od 65 km/h.

Za područje Sarajeva, Mostara, Trebinja, Višegrada i Bihaća izdato je žuto upozorenje koje znači mjestimično pojačan vjetar s udarima većim od 40 km/h, posebno u planinskom dijelu regije gdje može biti i olujni 40-65 km/h.

Prema podacima Federalnog hidrometeorološkog zavoda, u narednim danima očekuje se oblačno vrijeme s kišom i vjetrom s olujnim udarima u pojedinim dijelovima BiH.

 

(Klix.ba)

četvrtak, 04 April 2019 00:00

Vlasti u RS kroz zakone uvode diktaturu

Ocijeni...
(0 glasova)

policijarsVlast u Republici Srpskoj definitivno pravi policijsku državu! To potvrđuje namjera da se svako ko fotografiše ili snima policajca bude kažnjen sa 500 do 1.500 KM ili "odleži" 60 dana u zatvoru.

Ovo se predviđa novim Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru koji je predložilo Ministarstvo unutrašnjih poslova RS.

Naime, MUP traži da se kazni svako ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, privrednih društava ili drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, i to kaznom od 500 do 1.500 KM ili zatvorom do 60 dana. Na isti način će se kažnjavati i oni koji neovlaštenim fotografisanjem ili snimanjem ometaju službenike dok vrše svoje dužnosti.

Što bi u prevodu značilo, ako ste novinar ili bilo koji drugi slobodni građanin RS i odlučite da fotografišete policajca koji tuče okupljene na nekom protestu - plaćate od 500 do 1.500 KM ili idete u zatvor.

Pored toga, izmjenama Zakona o javnom redu i miru predviđa se da lice kojem je izdato usmeno naređenje od strane policajca, a koje ne prestane sa ometanjem, bude po hitnom postupku sprovedeno u sud.

Ovim potezom, tvrde stručnjaci i novinari, Republika Srpska polako klizi ka diktaturi, dok sve više raste pritisak na građane.

Novinar Vladimir Šušak kaže da su ove izmjene Zakona veoma restriktivne i da nose novu dozu pritiska, kako na novinare, tako i na sve građane.

"Ukoliko se novinari ne izuzmu od ovog zakona, mislim da ćemo doći u situaciju da će bilo koje službeno lice moći reći da su novinari učinili taj prekršaj i da mogu da budu zatvoreni na 60 dana. Generalno je taj zakon skandalozan, jer dodatno ograničava osnovne slobode građana RS. Ovim su ugroženi svi oni koji žele da budu slobodni", kaže Šušak.

On tvrdi da je sve to povezano sa prošlogodišnjim okupljanjima građana u Banjaluci.

"Ovo je sad prevencija za buduća okupljanja. A postoje naznake i novih zakona koji su isto tako restriktivni, a u vezi su sa javnim okupljanjima i sa osnovnim slobodama građana. Na ovaj način mi sve više klizimo prema diktaturi", kaže Šušak.

Advokat Dario Sandić objašnjava da se ovdje mora postaviti osnovno pitanje - šta je to ovlašteno fotografisanje ili snimanje?

"Da li će se moći dobiti odobrenje za snimanje službenika? Da li ovo znači da iz šalter sale u opštini ili CIPS-u moraju da se uklone kamere ili da li gradske vlasti i MUP imaju pravo, i po kom osnovu, da postavljaju kamere u sobi 16 ili sali CIPS-a jer ovdje snimaju službenika? O građanima da i ne govorimo, jer su odavno u drugom planu što se tiče vlasti. Ovo pitanje nije regulisano, tako da građani ne znaju šta je ovlašteno, a šta neovlašteno snimanje ili fotografisanje", kaže Sandić za BUKU.

On napominje da u Krivičnom zakoniku Republike Srpske postoji krivično djelo Neovlašćeno fotografisanje, pod članom 156 koje glasi:

(1) Ko neovlašćeno sačini fotografski, filmski ili drugi snimak nekog lica ili njegovih prostorija bez njegove saglasnosti, povređujući time posebno njegovu privatnost, ili ko takav snimak preda ili pokazuje trećem licu ili mu na neki drugi način omogući da se s njim upozna kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice zloupotrebom službenog položaja ili ovlašćenja, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

"Ovim članom je već inkriminisano neovlašćeno fotografisanje i snimanje, ali svih lica, pa samim tim i službenih lica", kaže on.

Međutim, kako tvrdi Sandić, ovdje je očito namjera da se onemogući fotografisanje i snimanje pripadnika MUP-a prilikom obavljanja njihovih službenih dužnosti.

"Naime, u proteklih godinu dana bilo je nekoliko intervencija pripadnika MUP-a koji su izašli u javnost samo zahvaljujući fotografisanju ili snimanju koje su vršili građani ili novinari koji su bili na licu mjesta. Ništa od slučajeva kao što je šutiranje građana na Trgu Krajine, sjedenje na leđima građaninu iza Boske ili frontalni napad specijale na baku sa unukom ispred Boske, ne bi bilo vidljivo i dostupno široj javnosti da ove snimke nisu obavili građani svojim telefonima. Takođe, u eventualnim postupcima protiv pripadnika MUP-a koji su ovakvim postupanjem MOŽDA prekoračili svoja ovlašćenja, ne bi bilo moguće dokazati ničim osim navedenim snimcima", objašnjava naš sagovornik.

 

Takođe, postoje kamere koje 24 časa snimaju Trg Krajine na kome se nalaze pripadnici MUP-a. Pitanje je da li je i ovo snimanje neovlašćeno?

"Na kraju, pitanje je šta donosilac zakona i njegov predlagač MUP, želi da sakrije od očiju javnosti? Imajući u vidu da se nalazimo u 2019 godini, u eri digitalizacije, globalizacije i lakog pristupa informacijama, jasno je da se ovakvim postupanjem želi ograničiti pravo građanina na iskazivanje mišljenja i suda, koje je nekad najjednostavnije, najistinitije i najiskrenije iskazati fotografijom ili snimkom mobilnog telefona", navodi Sandić.

On takođe postavlja pitanje koliko će ovo uticati na novinarsku profesiju, obzirom da je jedno od osnovnih oruđa za njihov rad, pored mikrofona i diktafona, upravo kamera.

Sandić navodi da, ukoliko je zakonodavac imao namjeru da stvarno zaštiti službena lica u obavljanju njihovih dužnosti, onda je prvenstveno trebao da ista obuči da se ponašaju u skladu sa zakonom, te poslije toga da odredi šta tačno znači neovlašćeno snimanje i fotografisanje, obzirom da i sada postojeća formulacija dozvoljava veliki stepen samovolje i zloupotrebe Člana 24 Zakona o javnom redu i miru od strane službenih lica.

"Sve u svemu, radi se o ograničavanju osnovnih prava i sloboda građana, kao i profesionalnih prava novinara i stvara se novo oruđe za manipulaciju i zloupotrebu prava od strane sluižbenih lica, čitaj pripadnika MUP-a", rekao je Sandić.

Milovan Matić (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

kordicOsuđeni ratni zločinac Dario Kordić pričao je u utorak navečer o vjeri na skupu u Zagrebu, ali pred kraj njegovog govora u dvoranu je ušla grupa mladih uz povike da je on ratni zločinac.

Razvili su i transparent koji im je oduzet, pišu hrvatski mediji.

U pozivu na predavanje u studentskom domu Stjepan Radić, napisano je kako će Kordić govoriti o "susretu s Bogom".

"Imao sam tada 31 godinu i gledao sam masovno prolijevanje krvi po našoj prekrasnoj zemlji. Kada sada gledam unatrag i razmislim o tome niko od nas nije trebao preživjeti te strahote. Jedini ko nas je spasio bio je sam Bog. Kada je došla vijest o Daytonskom sporazumu sve su nas, kao zbog odmazde, prebacili u Haag. Proveo sam skoro devet godina u sobici, a u ruci jedino što sam imao je bila krunica. Molio sam se Bogu i dan po dan, tokom svog suđenja, sve sam mu postajao bliži. Osjetio sam kako me Gospodin čisti, a rešetke na mojem prozoru polako su nestajale", ispričao je Kordić, prenos Klix.ba.

Skup su pokrenuli don Damir Stojić, koji je tamo bio kao slušatelj, i Studentski pastoral.

Skup je započeo s dvije pjesme nakon čega je Kordić rekao kako se suočio s trenucima "najveće patnje" tokom 17 zatvorskih godina, kako je tamo susreo Boga koji ga je promijenio te kako je iz njega crpio mir i snagu.

"Prošlo je skoro 20 godina od kada sam doživio svoj drugi rođendan.To je dan kada je započelo moje suđenje. Tu noć probudilo me svjetlo u tri ujutro koje nije bilo s ovoga svijeta. Čuo sam glas koji mi je rekao: 'Dragi moj sine, prepusti sve u moje ruke'. Osjetio sam kako mi se srce napunilo. Kleknuo sam, pomolio se i izrekao gospodinu svoje da", tvrdi Kordić.

Skoro pred kraj njegovog govora u dvoranu je ušlo nekoliko studenta koji su razvili transparent i počeli vikati kako je Kordić ratni zločinac. Međutim, ubrzo im je transparent oduzet, a studenti su pobjegli.
Zločini u Ahmićima

Nakon što je Haški sud Kordića proglasio krivim osuđen je na 25 godina zatvora, a oslobođen je 2014. godine nakon što je dvije trećine kazne odslužio u Austriji.

Kordić je bio potpredsjednik i član predsjedništva samoproglašene Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Od 1994. do 1995. godine bio je na čelu HDZ-a BiH.

Na kaznu od 25 godina zatvora osudio ga je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ), među ostalim, i za zločin počinjen u selu Ahmići 16. aprila 1993. godine kada je ubijeno više od stotinu bošnjačkih civila. Kordić je bio jedan od komandanta ove akcije HVO-a.

 

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

natronmaglajVlasnici Natron-Hayata, kompanije iz Maglaja i jednog od najvećih izvoznika u BiH, zaprijetili su zatvaranjem ove fabrike, a nakon što su radnici pokazali neposluh.

Naime, radnici već nekoliko dana odbijaju pokrenuti proizvodnju sve dok im uprava i vlasnik ne ispune njihove zahtjeve odnosno povećanje plaća i drugih naknada. Oni su se još 14. marta okupili i mirno protestovali. Prisutno je bilo 230 radnika, a nakon toga njih 50 je donijelo odluku o nepokretanju proizvodnje, piše maglajinfo.com.

Pismo sa konkretnim povećanjem plaća poslali su i Yahyi Kigiliju, vlasniku ove kompanije. S druge strane, iz uprave stižu informacije da su plaće radnicima rasle.

Također, iz uprave je prije nekoliko dana stiglo upozorenje radnicima da će zbog ovakvog vida protesta doći do finansijske štete i prekida prihoda, a samim time i nemogućnosti izvršavanja obaveza.

Kasno sinoć radnicima je saopćeno da je vlasnik spreman da odobri generalno povećanje plaća, ali da se odmah pokrene proizvodnja. Ukoliko se to ne desi doći će do zatvaranja fabrike.

Natron-Hayat je duži niz godina uspješan na polju proizvodnje raznih vrsta papira i papirnih pakovanja.

 

(klix.ba)

Stranica 18 od 32

S5 Box