Vijesti iz BiH
BiH

BiH (467)

Ocijeni...
(0 glasova)

policijaPripadnici Jedinice za podršku MInistarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona dočekali su u mjestu Bosanska Otoka kod Bosanske Krupe, pola sata prije ponoći, Talgo voz sa grupom od 130 migranata koja je u poslijepodnevnim satima krenula iz Sarajeva prema Bihaću.
Specijalci su u ovom naselju nakon što je voz stao na stanici blokirali Talgo voz i migrantima onemogućili nastavak vožnje do Bihaća.

"Zaustavljanje migranata u Otoci tek je prvi korak u akciji koja će trajati cijelu noć. Policajci su naprosto "živi štit" da migranti ne prođu dalje na područje Unsko-sanskog kantona obzirom da je na nivou Kantona donesena odluka o maksimalnom broju kapaciteta za migrante u USK,a taj broj je odavno premašen", kazao je za Klix.ba dobro upućen policijski izvor.

"Presretanje" voza na granici USK nakon što iz Blatne, posljednjeg naselja u entitetu Republika Srpska, uslijedilo je nakon što je došao u Bosansku Otoku, veliku mjesnu zajednicu Bosanske Krupe. To je postala uobičajena višemjesečna aktivnost krajiških specijalaca.

Noć će biti neizvjesna, kako nam je rekao naš izvor. Migranti će pokušavati pod okriljem noći, pješice, angažirajući motorna vozila i na druge načine da prođu policijske patrole.

Njihov cilj je samo jedan - da se preko pograničnog područja BIhaća na bilo koji način dokopaju područja Hrvatske odnosno Evropske unije.

Kako smo već izvijestili Talgo voz je oko 17 sati krenuo iz Sarajeva, a nakon toga se prethodno 21 sat zaustavio na željezničkoj stanici u Banjoj Luci, a migrantima nije bilo dozvoljeno da napuštaju stanicu. Prostor su osiguravali pripadnici MUP-a Republike Srpske. Grupi migranata se u Banjoj Luci priključilo još njih deset.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

motorMotocikli "Torini", koji se izrađuju u Bosni i Hercegovini, uskoro će biti dostupni i na stranom tržištu zahvaljujući prijedorskoj kompaniji Cromex d.o.o. koja je potpisala ugovor o saradnji s fimom Damler Motors B.V. u Njemačkoj.


Dogovor o poslovnoj saradnji postigli su na sajmu Hannover 2019. na kojem je Cromex predstavio usluge najmodernijih tehnologija za lasersko rezanje limova i cijevi s područja Balkana.

Također, predstavljen je i motocikl "Torini" koji odnedavno proizvode radnici ove firme. "Torini" je izazvao veliku pažnju pa je dogovorena i saradnja. Trenutno proizvode tri vrste motocikala: električni i dvije vrste benzinskih (automatik i poluautomatik), a dostupni su u pet boja. Za punjenje električnog mopeda potrebno je svega 20-ak minuta, a litijska baterija omogućava prelazak između 50 i 60 kilometara. Motori su EURO 3 i EURO 4.

Kako navode iz Cromexa, Damler Motors B.V. je postao ovlašteni zastupnik i distributer bh. motocikla za evropsko i svjetsko tržište. Prvi modeli Torinija, čiji je konstruktor Tone Rifelj, na tržište su izbačeni 1984. godine.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

vjetarPrema podacima Meteoalarma, na području većeg dijela Bosne i Hercegovine danas će puhati jak vjetar s olujnim udarima u pojedinim mjestima.
Na području Livna, Foče i Banje Luke očekuje vrlo jak jugozapadni vjetar s olujnim udarima većim od 65 km/h.

Za područje Sarajeva, Mostara, Trebinja, Višegrada i Bihaća izdato je žuto upozorenje koje znači mjestimično pojačan vjetar s udarima većim od 40 km/h, posebno u planinskom dijelu regije gdje može biti i olujni 40-65 km/h.

Prema podacima Federalnog hidrometeorološkog zavoda, u narednim danima očekuje se oblačno vrijeme s kišom i vjetrom s olujnim udarima u pojedinim dijelovima BiH.

 

(Klix.ba)

četvrtak, 04 April 2019 00:00

Vlasti u RS kroz zakone uvode diktaturu

Ocijeni...
(0 glasova)

policijarsVlast u Republici Srpskoj definitivno pravi policijsku državu! To potvrđuje namjera da se svako ko fotografiše ili snima policajca bude kažnjen sa 500 do 1.500 KM ili "odleži" 60 dana u zatvoru.

Ovo se predviđa novim Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru koji je predložilo Ministarstvo unutrašnjih poslova RS.

Naime, MUP traži da se kazni svako ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, privrednih društava ili drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, i to kaznom od 500 do 1.500 KM ili zatvorom do 60 dana. Na isti način će se kažnjavati i oni koji neovlaštenim fotografisanjem ili snimanjem ometaju službenike dok vrše svoje dužnosti.

Što bi u prevodu značilo, ako ste novinar ili bilo koji drugi slobodni građanin RS i odlučite da fotografišete policajca koji tuče okupljene na nekom protestu - plaćate od 500 do 1.500 KM ili idete u zatvor.

Pored toga, izmjenama Zakona o javnom redu i miru predviđa se da lice kojem je izdato usmeno naređenje od strane policajca, a koje ne prestane sa ometanjem, bude po hitnom postupku sprovedeno u sud.

Ovim potezom, tvrde stručnjaci i novinari, Republika Srpska polako klizi ka diktaturi, dok sve više raste pritisak na građane.

Novinar Vladimir Šušak kaže da su ove izmjene Zakona veoma restriktivne i da nose novu dozu pritiska, kako na novinare, tako i na sve građane.

"Ukoliko se novinari ne izuzmu od ovog zakona, mislim da ćemo doći u situaciju da će bilo koje službeno lice moći reći da su novinari učinili taj prekršaj i da mogu da budu zatvoreni na 60 dana. Generalno je taj zakon skandalozan, jer dodatno ograničava osnovne slobode građana RS. Ovim su ugroženi svi oni koji žele da budu slobodni", kaže Šušak.

On tvrdi da je sve to povezano sa prošlogodišnjim okupljanjima građana u Banjaluci.

"Ovo je sad prevencija za buduća okupljanja. A postoje naznake i novih zakona koji su isto tako restriktivni, a u vezi su sa javnim okupljanjima i sa osnovnim slobodama građana. Na ovaj način mi sve više klizimo prema diktaturi", kaže Šušak.

Advokat Dario Sandić objašnjava da se ovdje mora postaviti osnovno pitanje - šta je to ovlašteno fotografisanje ili snimanje?

"Da li će se moći dobiti odobrenje za snimanje službenika? Da li ovo znači da iz šalter sale u opštini ili CIPS-u moraju da se uklone kamere ili da li gradske vlasti i MUP imaju pravo, i po kom osnovu, da postavljaju kamere u sobi 16 ili sali CIPS-a jer ovdje snimaju službenika? O građanima da i ne govorimo, jer su odavno u drugom planu što se tiče vlasti. Ovo pitanje nije regulisano, tako da građani ne znaju šta je ovlašteno, a šta neovlašteno snimanje ili fotografisanje", kaže Sandić za BUKU.

On napominje da u Krivičnom zakoniku Republike Srpske postoji krivično djelo Neovlašćeno fotografisanje, pod članom 156 koje glasi:

(1) Ko neovlašćeno sačini fotografski, filmski ili drugi snimak nekog lica ili njegovih prostorija bez njegove saglasnosti, povređujući time posebno njegovu privatnost, ili ko takav snimak preda ili pokazuje trećem licu ili mu na neki drugi način omogući da se s njim upozna kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice zloupotrebom službenog položaja ili ovlašćenja, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

"Ovim članom je već inkriminisano neovlašćeno fotografisanje i snimanje, ali svih lica, pa samim tim i službenih lica", kaže on.

Međutim, kako tvrdi Sandić, ovdje je očito namjera da se onemogući fotografisanje i snimanje pripadnika MUP-a prilikom obavljanja njihovih službenih dužnosti.

"Naime, u proteklih godinu dana bilo je nekoliko intervencija pripadnika MUP-a koji su izašli u javnost samo zahvaljujući fotografisanju ili snimanju koje su vršili građani ili novinari koji su bili na licu mjesta. Ništa od slučajeva kao što je šutiranje građana na Trgu Krajine, sjedenje na leđima građaninu iza Boske ili frontalni napad specijale na baku sa unukom ispred Boske, ne bi bilo vidljivo i dostupno široj javnosti da ove snimke nisu obavili građani svojim telefonima. Takođe, u eventualnim postupcima protiv pripadnika MUP-a koji su ovakvim postupanjem MOŽDA prekoračili svoja ovlašćenja, ne bi bilo moguće dokazati ničim osim navedenim snimcima", objašnjava naš sagovornik.

 

Takođe, postoje kamere koje 24 časa snimaju Trg Krajine na kome se nalaze pripadnici MUP-a. Pitanje je da li je i ovo snimanje neovlašćeno?

"Na kraju, pitanje je šta donosilac zakona i njegov predlagač MUP, želi da sakrije od očiju javnosti? Imajući u vidu da se nalazimo u 2019 godini, u eri digitalizacije, globalizacije i lakog pristupa informacijama, jasno je da se ovakvim postupanjem želi ograničiti pravo građanina na iskazivanje mišljenja i suda, koje je nekad najjednostavnije, najistinitije i najiskrenije iskazati fotografijom ili snimkom mobilnog telefona", navodi Sandić.

On takođe postavlja pitanje koliko će ovo uticati na novinarsku profesiju, obzirom da je jedno od osnovnih oruđa za njihov rad, pored mikrofona i diktafona, upravo kamera.

Sandić navodi da, ukoliko je zakonodavac imao namjeru da stvarno zaštiti službena lica u obavljanju njihovih dužnosti, onda je prvenstveno trebao da ista obuči da se ponašaju u skladu sa zakonom, te poslije toga da odredi šta tačno znači neovlašćeno snimanje i fotografisanje, obzirom da i sada postojeća formulacija dozvoljava veliki stepen samovolje i zloupotrebe Člana 24 Zakona o javnom redu i miru od strane službenih lica.

"Sve u svemu, radi se o ograničavanju osnovnih prava i sloboda građana, kao i profesionalnih prava novinara i stvara se novo oruđe za manipulaciju i zloupotrebu prava od strane sluižbenih lica, čitaj pripadnika MUP-a", rekao je Sandić.

Milovan Matić (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

kordicOsuđeni ratni zločinac Dario Kordić pričao je u utorak navečer o vjeri na skupu u Zagrebu, ali pred kraj njegovog govora u dvoranu je ušla grupa mladih uz povike da je on ratni zločinac.

Razvili su i transparent koji im je oduzet, pišu hrvatski mediji.

U pozivu na predavanje u studentskom domu Stjepan Radić, napisano je kako će Kordić govoriti o "susretu s Bogom".

"Imao sam tada 31 godinu i gledao sam masovno prolijevanje krvi po našoj prekrasnoj zemlji. Kada sada gledam unatrag i razmislim o tome niko od nas nije trebao preživjeti te strahote. Jedini ko nas je spasio bio je sam Bog. Kada je došla vijest o Daytonskom sporazumu sve su nas, kao zbog odmazde, prebacili u Haag. Proveo sam skoro devet godina u sobici, a u ruci jedino što sam imao je bila krunica. Molio sam se Bogu i dan po dan, tokom svog suđenja, sve sam mu postajao bliži. Osjetio sam kako me Gospodin čisti, a rešetke na mojem prozoru polako su nestajale", ispričao je Kordić, prenos Klix.ba.

Skup su pokrenuli don Damir Stojić, koji je tamo bio kao slušatelj, i Studentski pastoral.

Skup je započeo s dvije pjesme nakon čega je Kordić rekao kako se suočio s trenucima "najveće patnje" tokom 17 zatvorskih godina, kako je tamo susreo Boga koji ga je promijenio te kako je iz njega crpio mir i snagu.

"Prošlo je skoro 20 godina od kada sam doživio svoj drugi rođendan.To je dan kada je započelo moje suđenje. Tu noć probudilo me svjetlo u tri ujutro koje nije bilo s ovoga svijeta. Čuo sam glas koji mi je rekao: 'Dragi moj sine, prepusti sve u moje ruke'. Osjetio sam kako mi se srce napunilo. Kleknuo sam, pomolio se i izrekao gospodinu svoje da", tvrdi Kordić.

Skoro pred kraj njegovog govora u dvoranu je ušlo nekoliko studenta koji su razvili transparent i počeli vikati kako je Kordić ratni zločinac. Međutim, ubrzo im je transparent oduzet, a studenti su pobjegli.
Zločini u Ahmićima

Nakon što je Haški sud Kordića proglasio krivim osuđen je na 25 godina zatvora, a oslobođen je 2014. godine nakon što je dvije trećine kazne odslužio u Austriji.

Kordić je bio potpredsjednik i član predsjedništva samoproglašene Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Od 1994. do 1995. godine bio je na čelu HDZ-a BiH.

Na kaznu od 25 godina zatvora osudio ga je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ), među ostalim, i za zločin počinjen u selu Ahmići 16. aprila 1993. godine kada je ubijeno više od stotinu bošnjačkih civila. Kordić je bio jedan od komandanta ove akcije HVO-a.

 

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

natronmaglajVlasnici Natron-Hayata, kompanije iz Maglaja i jednog od najvećih izvoznika u BiH, zaprijetili su zatvaranjem ove fabrike, a nakon što su radnici pokazali neposluh.

Naime, radnici već nekoliko dana odbijaju pokrenuti proizvodnju sve dok im uprava i vlasnik ne ispune njihove zahtjeve odnosno povećanje plaća i drugih naknada. Oni su se još 14. marta okupili i mirno protestovali. Prisutno je bilo 230 radnika, a nakon toga njih 50 je donijelo odluku o nepokretanju proizvodnje, piše maglajinfo.com.

Pismo sa konkretnim povećanjem plaća poslali su i Yahyi Kigiliju, vlasniku ove kompanije. S druge strane, iz uprave stižu informacije da su plaće radnicima rasle.

Također, iz uprave je prije nekoliko dana stiglo upozorenje radnicima da će zbog ovakvog vida protesta doći do finansijske štete i prekida prihoda, a samim time i nemogućnosti izvršavanja obaveza.

Kasno sinoć radnicima je saopćeno da je vlasnik spreman da odobri generalno povećanje plaća, ali da se odmah pokrene proizvodnja. Ukoliko se to ne desi doći će do zatvaranja fabrike.

Natron-Hayat je duži niz godina uspješan na polju proizvodnje raznih vrsta papira i papirnih pakovanja.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

termoelektranaDelegati Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine odobrili su juče garanciju za kreditno zaduženje JP Elektroprivreda BiH kod Izvozno-uvozne banke Kine za izgradnju bloka 7 termoelektrane "Tuzla". Nedavno su to učinili i poslanici u Predstavničkom domu FBiH.

Delegati Doma naroda su, slijedeći primjer svojih kolega iz Predstavničkog doma u potpunosti ignorisali upozorenja Energetske zajednice koja je obavijestila BiH vlasti da ova garancija predstavlja nezakonitu državnu pomoć i da je u suprotnosti sa zakonima Evropske unije, što je potvrdio sam EU Komesar za proširenje Johannes Hahn.

Denis Žiško, koordinator programa energija i klimatske promjene u Centru za ekologiju i energiju rekao je da je rezultat glasanja u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine još jedan dokaz da donosioci odluka uopšte ne vode brigu o dugoročnom interesu građana.

"Ovom odlukom su delegati osudili svoje sugrađane na još 50 godina zagađenja, igrajući ruski rulet sa njihovim životima. Pošto delegati očito nisu prihvatili ekonomske, pravne i moralne argumente koje su ponudili Evropska unija, Energetska zajednica i civilno društvo, postavlja pitanje koji su interesi presudili", rekao je Žiško.

Pippa Gallop iz CEE Bankwatch mreže rekla je da nažalost ova odluka nije prvo-aprilska šala.

"Ovo glasanje je završni udarac za bosanskohercegovačku energetsku tranziciju koja je tek krenula. Ova odluka će osuditi zemlju na višedecenijsku ovisnost o uglju. Zašto su BiH donosioci odluka toliko odlučni u odbacivanju činjenice da alternative za ugalj ne samo da postoje već i da su konkurentne? Bosna i Hercegovina izdvaja stotine miliona eura godišnje kako bi subvencionirali ugalj, dok su energetska efikasnost i energija iz vjetra i sunca sistematski zanemareni. Obnovljivi izvori energije bi trebali biti nova norma, a ne samo 'salata kao prilog glavnom jelu'", rekla je Pippa Gallop.

Ova odluka juče je donesena uprkos upozorenjima iz Evropske unije i Energetske zajednice.

Iz evropskih krugova je izražena zabrinutost da elektrane na Balkanu, kako navode, zagađuju okolinu više nego višestruko brojnije termoelektrane u razvijenim evropskim zemljama, dok su iz Energetske zajednice ranije izrekli sumnje da garancija Federacije, vezana za ovaj projekat, ima elemente nedozvoljene državne pomoći.

Podsjetimo da je Sekretarijat Energetske zajednice prije nekoliko dana objavio da službeno otvara postupak protiv BiH za rješavanja spora o planiranoj garanciji Federacije BiH za kredit od 614 miliona eura od kineske Eximbank za izgradnju bloka 7 termoelektrane Tuzla.

Pokretanjem ovog postupka Sekretarijat pruža priliku Bosni i Hercegovini da u roku od dva mjeseca reagira na navode o nepoštivanju zakona o Energetskoj zajednici.

Vraćanje kineskog kredita je planirano na 20 godina, s petogodišnjim grace periodom.

Maja Isović Dobrijević (6yka.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

biohazardU svim općinama u BiH rađena je analiza vodotoka i pitke vode na Glifosat. Od ukupno 142 općine, u 138 općina,u vodotocima i pitkim vodama se nalazi Glifosat. Četiri opštine u kojima nije pronašen glifosat se nalaze u slivu rijeke Une, saznaje portal kvaka.ba.

Glifosat se nalazi u skoro svim herbbicidima za prskanje korova i najveći je izvor u svijetu malignih oboljenja.

Centar za životnu sredinu u Banjoj Luci proveo je i anketu koja je imala za cilj ispitivanje stavova o glifosatu, njegovoj opasnosti te podržavanju produljenja dozvole za uporabu glifosata u BiH. Stav javnosti bio je izuzetno negativan prema ovoj tvari i 97,2% anketiranih građana se protivi korištenju ovog herbicida.

- Glifosat je izuzetno opasan i zbog toga pozivamo na odgovornost sve multikompanije i proizvođače koji koriste herbicide za tretiranje svojih proizvoda. Naša hrana i voda trebaju osiguravati, ne ugrožavati zdravlje - istaknula je Ivana Kulić iz Centra za životnu sredinu.

U kombinaciji s ostalim sastojcima herbicida, glifosat postaje toksičniji za 150 puta. S obzirom na činjenicu da se detektira u prehrambenim proizvodima, vodi i ljudskom organizmu, potrebno je zapitati se koja je potencijalna opasnost izloženosti ljudskog organizma ovoj supstanciji tokom duljeg vremena.

 

Provedeno istraživanje

Glifosat je Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma proglasila vjerojatno kancerogenim dok se Europska agencija za sigurnost hrane i Europska agencija za kemikalije ne slažu s ovom klasifikacijom. Ipak, EU još uvijek nije donio odluku hoće li odobriti upotrebu glifosata u budućnosti.

Centar za životnu sredinu u rujnu prošle godine obavio je nasumično uzorkovanje namirnica u Banjoj Luci i pet uzoraka analizirao na ostatke glifosata u certificiranom laboratoriju. Svi uzorci su imali razinu glifosata manju od 0,1 mg/kg, što predstavlja maksimalne dopuštene količine u namirnicama te su u zakonski propisanom opsegu.

Za ovakve rezultate moramo biti zahvalni činjenici da su GMO usjevi zabranjeni u BiH, a glifosat se ipak najviše koristi upravo na njima. Ipak, upotreba glifosata je široka te se koristi i na voćnjacima, njivama prije i poslije žetve, na javnim prostorima itd. Zbog toga se moramo zapitati koliko smo mi, ali i ostali biljni i životinjski svijet, zapravo izloženi ovom herbicidu.

(Preuzeto sa kvaka.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

logorKaradžiću je presuđen sveobuhvatan udruženi zločinački poduhvat, uključujući zločin istrebljenja od Prijedora do Foče, kaže direktor Instituta za proučavanje genocida iz Kanade Emir Ramić.

Piše: Jasmin Agić

'Na Bosnu i Hercegovinu izvršena je klasična oružana agresija, a na okupiranim teritorijama države izvršen je najteži zločin, zločin genocida', kaže RamićUstupljeno Al Jazeeri

Drugostepena presuda Radovanu Karadžiću, kojom je bivši predsjednik Republike Srpske osuđen na doživotnu kaznu zatvora, izazvala je prvo provalu pozitivnih emocija kod preživjelih žrtava Karadžićeve politike, a onda u ostatku javnosti isprovocirala i niz pitanja o sadržaju osude.

Velikom dijelu javnosti zasmetala je činjenica da presudom Radovanu Karadžiću nije prihvaćena kvalifikacija počinjenja genocida u sedam bosanskohercegovačkih općina, čime je, kako tvrde neki pravni stručnjaci, udaren temelj za reviziju istine o prirodi rata u Bosni i Hercegovini. Osim toga, presudom Karadžiću, pravno i legislativno, Srbija nije opisana kao agresor na Bosnu i Hercegovinu, što je još jedna manjkavost sudski izrečene pravde.

Nauka koja se bavi proučavanjem genocida, s druge strane, nedvosmislena je u tvrdnjama da je zločin genocida počinjen na mnogo širem području Bosne i Hercegovine. Stav Haškog suda da je genocid počinjen samo na području UN-ove zaštićene zone Srebrenica u julu 1995. necjelovit je.

Direktor Instituta za proučavanje genocida iz Kanade Emir Ramić jedan je od onih ljudi koji kontinuirano proučavaju uzroke, motive i razmjere zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, a kao predavač na univerzitetima u Kanadi i SAD-u imao je priliku upoznati intelektualnu javnost Sjeverne Amerike s prirodom rata vođenog u Bosni i Hercegovini.

Ramić nedvosmisleno kaže kako je nauka utvrdila da je Srbija tokom realizacije projekta "Velike Srbije" bila učesnik agresorskog rata u Bosni i Hercegovini i da je "jasno da postoji tendencija da se odgovornost za genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini i ostale zločine pripiše bosanskim Srbima, a da se međunarodni oružani sukob i učešće Srbije u njemu nekako zaboravi. Suđenja Stanišiću i Simatoviću, te Ratku Mladiću odlična su prilika da se UZP s Miloševićem i ostalima ponovo vrati u okvire sudske prakse".

Ramić od 2015. radi kao predavač iz područja mirovnih studija na Univerzitetu Hamilton u Ontariju.

Konačna, drugostepena presuda Radovanu Karadžiću nije priznala da je odgovoran za počinjenje genocida u sedam bh. općina među kojima su Bratunac, Foča, Zvornik, Vlasenica, ali i tri u Bosanskoj Krajini: Ključ, Sanski Most i Prijedor. Kako komentirate činjenicu da je Karadžić faktički amnestiran od odgovornosti za počinjenje najtežih zločina koji su se dogodili na tlu Bosne i Hercegovine?

Dobro je što nije umanjena kazna zatvora, a negativno je što nije prihvaćena presuda za genocid u sedam općina Bosne i Hercegovine i što Srbija nije osuđena za udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini. Mi u Institutu i nauka o genocidu uopšte smatramo da, kada je u pitanju suočavanje s prošlošću i odnos prema istini, ova presuda treba imati pravne ili političke posljedice. Treba konstatovati važnu činjenicu, zbog historije, da su žrtve, posebno Bošnjaci, prvi put poslije deset genocida u svojoj dugoj historiji dočekali bar djelomičnu pravdu, prvi put u historiji su ljudi koji su počinili zločine osuđeni uz ogromne dokaze pred međunarodnom javnošću od sudova UN-a. Zbog toga je ovo bitna presuda kao i sve druge presude jer nama istraživačima genocida daju ogromnu dokumentacijsku građu za daljnja istraživanja.

Međutim, pravda u Bosni i Hercegovini i dalje je nezadovoljena na simboličnoj razini jer kako je moguće da se genocid u Bosni i Hercegovini poslije 26 godina rada Haškog tribunala svede samo na Srebrenicu? To je suprotno povijesnoj definiciji genocida. Svođenjem genocida u Bosni i Hercegovini samo na Srebrenicu međunarodna zajednica, a posebno UN, štiti sebe, sakrivajući vlastito moralno posrnuće u Bosni i Hercegovini. Nauka o genocidu završila je svoj posao. Sve relevantne naučne činjenice dokazuju genocidni plan, genocidnu namjeru i izvršenje genocida u svim okupiranim mjestima Bosne i Hercegovine i agresiju Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.

Karadžiću je presuđen sveobuhvatan udruženi zločinački poduhvat, uključujući zločin istrebljenja od Prijedora do Foče, zatim opsada Sarajeva. Dokazano je da je Vojska RS-a ispalila sve granate kojima su ubijene hiljade Sarajlija, uključujući i Markale. Karadžiću je presudio sud UN-a koji je uspostavilo Vijeće sigurnosti, i to zbog prijetnje svjetskom miru. Presuda protiv Karadžića, kao i sve druge presude Haškog suda, predstavljaju pravno naslijeđe UN-a i svih članica UN-a, uključujući i Rusiju, koja se suprotstavila rezoluciji o Srebrenici u UN-u. Na Međunarodnom sudu pravde Srbiji je presuđeno za nekažnjavanje i nesprečavanje genocida, a tom presudom su vojska i policija Republike Srpske označeni kao realizatori genocida. Znači, na dva suda UN-a imamo presude o državnoj, entiteskoj i pojedinačnoj odgovornosti. Želim posebno istaći da je jedan žalbeni sudija, iako je preglasan, prvi put u povijesti Suda izdvojio mišljenje i napisao da je Tužiteljstvo dokazalo genocid u sedam općina. O tome se gotovo i ne govori u javnosti, a veoma je važno jer daje nadu za žalbeni proces protiv Ratka Mladića. Pravosnažne presude, po istraživačima nauke o genocidu, dovoljne su da se pokrene pitanje ukidanja Karadžićevog djela, RS-a. Međutim, za to ne postoji dobra volja ni bosanskohercegovačkog faktora ni međunarodne zajednice.

Posebno je začuđujuće to što je Karadžić "oslobođen odgovornosti" za formiranje koncentracijskih logora u zapadnoj Bosni. Omarska, Keraterm, Manjača – sve su to toponimi koji govore o najbrutalnijim užasima. Kakvu je funkciju 1992. imalo osnivanje tih logora?

Rezultati dosadašnjih naučnih istraživanja unutar našeg Instituta nesumnjivo potvrđuju dvije naučne činjenice u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljeća: na Bosnu i Hercegovinu izvršena je klasična oružana agresija, a na okupiranim teritorijama države izvršen je najteži zločin, zločin genocida. Agresor je u skladu sa srpskim političkim projektom "Svi Srbi u jednoj državi", koji je osvajačkog i genocidnog karaktera, prvi put u Evropi poslije holokausta formirao koncentracione logore, u kojima su hiljade civila planski, organizovano, masovno i s namjerom sistematski mučene i ubijane. Žrtve logora birane su na osnovu njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti. Dokazi nauke o genocidu potvrđuju da su nad žrtvama u koncentracionim logorima s namjerom izvršeni svi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Tako su ispunjeni svi uslovi koji se tiču materijalnog elementa genocida: svi akti genocida (actus reus), definirani u članu II (a-e) Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Svi zločini u logorima izvršeni su s namjerom da se uništi žrtva, pripadnici nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, što potvrđuje i dokazuje da je riječ o zločinu genocida.

Presudom Radovanu Karadžiću, tvrde mnogi pravni eksperti, Srbija je abolirana odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini. U iščekivanju presude Stanišiću i Simatoviću hoće li doći do potpune promjene narativa, odnosno hoće li se pravnim dokumentima "pobrisati" uloga Srbije i Slobodana Miloševića u ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini?

U slučajevima Karadžića i Mladića vijeća su izbacila Slobodana Miloševića, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića iz UZP-a. To odstupa od ranijih presuda jer je, recimo, 2008. u slučaju Milana Martića i prvostepeno i drugostepeno vijeće zaključilo da je Milošević bio na čelu UZP-a koji je obuhvatao i Hrvatsku i Srbiju, s desecima srbijanskih dužnosnika, a u tom UZP-u su iz Bosne i Hercegovine navedeni Karadžić i Mladić. U više navrata Haški tribunal jasno se izrazio o ulozi Srbije i Miloševića. To je prije svega učinjeno u presudi Martiću, u kojoj je rečeno da su svi od Miloševića pa nadalje bili u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem stvaranja "Velike Srbije".

I u presudi Tadiću govorilo se o projektu koji se zove "Velika Srbija" i koji se izričito pripisuje Miloševiću. Sudije su u tom predmetu zaključile da je cilj etničkog čišćenja bio uspostavljanje velike Srbije. U toj presudi pisalo je da su taj koncept, koji je prihvatio Milošević, Srbi primjenjivali diljem bivše Jugoslavije. U presudi Krajišniku ponavljaju se nalazi o Miloševiću koji su utvrđeni u slučaju "Tadić" i navodi se da je Milošević sa liderima bosanskih Srba razmatrao njihove planove da prigrabe vojnu i političku kontrolu nad velikim dijelovima Bosne i Hercegovine. O tome se govori i u presudi Beari. U više navrata Haški tribunal govorio je da je Srbija učestvovala u međunarodnom sukobu na prostoru Bosne i Hercegovine, ali to nikada nije presuđeno.

Sudski dokazi i građa važniji su za historičare i istraživače nego sudski zaključci. U toj građi stoji da su u ratu 1990-ih postojala dva velika projekta koja su se zasnivala na zločinima: stvaranje "Velike Srbije" i "Velike Hrvatske". Jedan projekt, a to je RS, priznat je Dejtonskim sporazumom, dok drugi, a to je Herceg-Bosna, nije. Jedan je trajao sve vrijeme rata, a drugi nešto više od godinu dana do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma u martu 1994. Tužilaštvo u optužnicu protiv Stanišića i Simatovića, kojima se sada ponovo sudi nakon što je ukinuta oslobađajuća presuda, treba uključiti zločin u Trnovu, kada su "Škorpioni" ubili ljude koji su zarobljeni u Srebrenici.

Jasno je da postoji tendencija da se odgovornost za genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini i ostale zločine pripiše bosanskim Srbima, a da se međunarodni oružani sukob i učešće Srbije u njemu nekako zaboravi. Suđenja Stanišiću i Simatoviću, te Ratku Mladiću odlična su prilika da se UZP s Miloševićem i ostalima ponovo vrati u okvire sudske prakse.

Činjenica da je Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora satisfakcija je za mnoge žrtve agresije i genocida. No, postavlja se pitanje koliko će stotina i hiljada zločinaca, koji danas žive slobodno u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, ostati nekažnjeno jer se Haški sud nije bavio njihovim slučajevima, a bosanskohercegovačko pravosuđe nije bilo doraslo tom velikom i zahtjevnom poslu?

Srbija i Hrvatska godinama opstruiraju rad Haškog suda. One su postale utočišta za ratne zločince jer dvojna državljanstva onemogućuju izručenja Bosni i Hercegovini. Svi koji imaju državljanstvo Srbije i Hrvatske po automatizmu su amnestirani od pravosudnih organa Bosne i Hercegovine. Vidjeli smo šta je bilo s Markom Radićem, koga su izvukli iz zatvora u Bosni i Hercegovini i oslobodili prebacujući ga u Hrvatsku. Đukić, slučaj "Tuzlanska kapija", pobjegao je u Srbiju, koja ga štiti. Za to vrijeme Bosna i Hercegovina nema državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina. Pravosuđe u Bosni i Hercegovini treba koristiti naslijeđe Haškog suda.

Od Dejtonskog sporazuma pravosuđe Bosne i Hercegovine nije podiglo optužnicu za opsadu Sarajeva i bilo koje zaštićene zone UN-a. Nema presuda o karakteru rata u Bosni i Hercegovini, ne postoji optužnica za genocid van Srebrenice. Da smo imali navedene presude za genocid pred Sudom Bosne i Hercegovine, Haški sud bi lakše dokazao genocid u Bosni i Hercegovini. Bez obzira na navedeno, Bosna i Hercegovina ne smije posustati u progonu ratnih zločinaca. Naslijeđe Haškog suda je osnov za to. Vrijeme prolazi, bez žrtava nema procesa, bez njihovih svjedočenja nema progona i ne smijemo dozvoliti da zločinci igraju na tu kartu.

I još nešto veoma važno: progon ratnih zločinaca je trajan zadatak i obaveza ne samo sudova nego i nauke, kulture, umjetnosti i politike. Ako Bosna i Hercegovina i njeni građani žele izgraditi zajedničku, poželjnu budućnost, onda trebaju institucionalizovati kulturu sjećanja kao put ka istini i pravdi, koja uključuje kontinuirani progon ratnih zločinaca. Ako nam oduzmu kulturu sjećanja, onda nas mogu kontinuirano pripremati za nove agresije i genocide. Suočavanje s istinom i spremnost na pravdu jedini je put ka ponovnoj izgradnji međusobnog pomirenja, koje je preduslov trajnog mira i stabilnosti.

U društvu s odsutnom institucionalizacijom kulture sjećanja potreban je dodatni angažman za prevenciju genocida i hapšenje zločinaca jer se društvo polarizira, žrtvama manipulira, a zločini negiraju. Nema ništa gore od manipulacije i eksploatacije patnje žrtava u političke svrhe. Umjesto obrazovanja mladih o kulturi sjećanja u ime prihvatanja drugog i drugačijeg mladi se uče mržnji. Samo prihvatanjem istine o prošlosti i procesuiranjem zločinaca može se živjeti u skladu s ljudskim vrijednostima.

U Srbiji i Republici Srpskoj posljednjih godina vrlo je rasprostranjeno javno negiranje genocida, u kojem učestvuju najviši politički predstavnici. Po Vašem mišljenju, koji su razlozi takvog ponašanja i je li u suštinskom smislu došlo do raskida s ratnom politikom Karadžića i Mladića?

Riječ je o kontinuiranoj strategiji političke pozicije i opozicije u RS-u da se kroz negiranje pravosnažnih presuda o genocidu opravdaju zločini. Vlada RS-a troši velika sredstva za negiranje genocida u cilju poništavanja sudskih, historijskih i naučnih činjenica i onemogućavanja žrtvama da dosegnu krivičnu pravdu. Svjedoci smo političkih poziva da se prošlost zaboravi, odnosno da se gradi "blistava budućnost", koja neće uopće podrazumijevati razgovor o istini i pravdi. Takva politika za rezultat je imala samo nove genocide, koji su se ciklično događali na ovim prostorima. Ratna politika Karadžića i Mladića ostaje osnovno sredstvo političke pozicije i opozicije u odbrani bh. entiteta RS, nastalog upravo na rezultatima te politike, te u negiranju države Bosne i Hercegovine.

U ideološkom i historijskom smislu vidimo da se događa revizija historije i relativizacija historijskih činjenica. Posebno je skandalozno i opasno, kako ocjenjuju mnogi u Bosni i Hercegovini, okupljanje udruženja koja baštine fašističku tradiciju, kakvo je bilo nedavno okupljanje četnika u Višegradu. Koliko je ideologija Ravnogorskog pokreta još živa i može li se na takva okupljanja gledati kao na "bezazleni folklor", ili su u pitanju skupovi koji imaju ozbiljniju političku pozadinu?

Kontinuirana neofašistička okupljanja u Višegradu, ali i širom svijeta u organizaciji Ravnogorskog četničkog pokreta, koja su praćena četničkim pjesmama i veličanjem ratnih zločina iz posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, kao i iz Drugog svjetskog rata, stravična su prijetnja miru i stabilnosti, slobodi i demokratiji ne samo u Bosni i Hercegovini nego u cijelom svijetu. Historijska je istina, zasnovana na brojnoj dokumentacionoj građi, da je Ravnogorski četnički pokret fašističkog i zločinačnog, genocidnog karaktera.

Polazna tačka je ideja vodilja o "Velikoj i homogenoj Srbiji", koja se temeljila na shvatanju da Srbi trebaju biti vodeća nacija na Balkanu. U tom cilju, radi formiranja takve države i okupljanja svih Srba u jednoj državi radi "spašavanja srpstva", agresivni rat zagovaran je kao nužnost. U cilju ostvarivanja homogene srpske države četnički planovi su predviđali integralno istrebljenje i čišćenje Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Kosova od Bošnjaka i drugih naroda. Po tom programu za Bošnjake i druge narode nije bilo mjesta u etnički čistoj "Velikoj Srbiji".

Okupljanje Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu nastavak je srpske nacionalističke ideologije, politike i prakse, koja ima kontinuitet punih 200 godina. Kontinuitet ideologije, politike i prakse srpskog velikodržavnog projekta ("Svi Srbi u jednoj državi") ponovo je obnovljen 1990-ih i eskalirao osvajačkim ratovima i brojnim drugim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Ne smije se šutjeti na otvorenu propagandu fašističkih ciljeva i ideologija koji su trebali biti poraženi još u Drugom svjetskom ratu. Šutnja prema ekspanziji četničkog pokreta znak je da fašizam nije pobijeđen, da ljudska prava i slobode nisu zaštićeni, da zavjetovano "ne" poslije holokausta nije zaživjelo, da čovjek i civilizacija nemaju odgovore na agresivno genocidne izazove fašizma.

Kao intelektualac koji živi i djeluje u Sjevernoj Americi, možete li nam reći koliko su društva SAD-a i Kanade, u kojoj živite, upoznata s ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini?

Kanadsko i američko društvo upoznato je s ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini. Više rezolucija o genocidu u Bosni i Hercegovini usvojili su američki Kongres i Senat i kanadski parlament. U najznačajnijim muzejima obje države postoje stalne muzejske postavke o agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. U američkim i kanadskim školama uči se o tome. U Kanadi je podignut spomenik žrtvama genocida u Srebrenici. Gotovo svi veći gradovi u Americi i Kanadi posebnim proklamacijama proglasili su 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U toku je velika akcija našeg Instituta da se putem peticije kanadskog parlamenta negatori genocida u Bosni i Hercegovini krivično sankcionišu u Kanadi.

Ali prisutno je i veliko negiranje genocida od antibosanskih udruženih snaga koje djeluju u Sjevernoj Americi. Naravno, uvijek može biti bolje. Nažalost, naš institut isključivo radi na volonterskoj osnovi i kada to kažem drugima, mnogi se čude imajući u vidi uspjehe koje smo postigli. Mi nemamo materijalnu podršku ni od Bosne i Hercegovine ni od Kanade, ali zato imamo naš internacionalni ekspertni tim, sastavljen od više od 300 najeminentnijih svjetskih istraživača, advokata i aktivista ljudskih prava i sloboda, koji volontiraju za istinu, pravdu, slobodu, ljudska prava i slobode u svijetu. Sve njih stavili smo u realizaciju naše misije, borbe za istinu i pravdu ne samo za žrtve u Bosni i Hercegovini nego za sve žrtve svih zločina u svijetu.

Izdvajam naš uspjeh protiv negatora genocida: Michaela Parentija, Diane Johnstone, Stefana Karganovića, Jamesa Byrona Bissetta, Srđe Trifkovića, Darka Trifunovića i drugih. Nadam se da ćemo, osim stalnih hvalospjeva o našem radu, dobiti i nešto materijalne podrške, koja je sada u ovoj fazi rada neophodna. Na prostoru Sjeverne Amerike, prema raspoloživim procjenama, boravi približno 350.000 ljudi porijeklom s prostora Bosne i Hercegovine, protjeranih za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, i oni su žrtve brojnih i raznovrsnih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, posebno žrtve genocida. To je za Bosnu i Hercegovinu ogroman ljudski potencijal koji iznosi približno deset posto stanovništva Bosne i Hercegovine. Naš zadatak je da ovu značajnu populaciju pokrenemo kao subjekat kulture sjećanja, od čega će korist imati kako Amerika i Kanada, tako i Bosna i Hercegovina.

Koliko su u Sjevernoj Americi jaka "četnička" udruženja koja se trude spriječiti pravno priznavanje počinjenja genocida u Bosni i Hercegovini i Srebrenici?

"Četnička" udruženja u Sjevernoj Americi su najorganizovanija u svijetu. Imaju podršku od političih struktura i iz entiteta RS i iz Srbije. Troše mnogo sredstava u cilju negiranja genocida u Bosni i Hercegovini, relativizacije historijskih činjenica o ratu u Bosni i Hercegovini, te lobiranju za interese prije svega entiteta RS, a protiv države Bosne i Hercegovine. Posebno je to karakteristično kod naše akcije u vezi s parlamentarnom peticijom za krivično sankcionisanje negatora genocida u Bosni i Hercegovini i Kanadi. Protiv naše akcije dignuta je čitava mašinerija antibosanske koalicije. Naravno, mi idemo dalje i očekujemo skorašnje čitanje peticije u parlamentu i upućivanje peticije Vladi Kanade na konačno odlučivanje o našim zahtjevima.

Moralne, pravne i političke osnove za pozitivnu odluku Vlade Kanade na našoj su strani, ali treba imati u vidu da su u gotovo svim političkim strukturama u Kanadi predstavnici srpskih lobističkih interesa. Država Bosna i Hercegovina mora više pomoći Institutu i sličnim organizacijama koje se u gotovo nemogućim uslovima bore za bosanskohercegovačke interese i vrijednosti u američkom "melting potu" i kanadskom "kulturnom mozaiku". Živimo u vremenu sve većeg kršenja ljudskih sloboda i prava. Rješavanje navedenih problema u savremenom svijetu nije moguće bez valjanih naučnih istraživanja, koja svojim rezultatima osiguravaju značajan osnov za to.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

hapsenje1Policijski službenici Federalne uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo danas su, pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, počeli sa realizacijom zajedničke operativne akcije kodnog naziva “Farmer” na području Federacije Bosne i Hercegovine, a vezano za krivično djelo “Udruživanje radi činjenja krivičnog djela” iz člana 340., a u vezi sa krivičnim djelima “Zloupotreba položaja ili ovlaštenja” iz člana 383. i “Prijevara” iz člana 294. Krivičnog Zakona Federacije Bosne i Hercegovine, saopćio je FUP.

U sklopu navedenih aktivnosti, a postupajući po naredbama Kantonalnog suda u Sarajevu, vrše se pretresi na devet lokacija na području Sarajevskog, Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Unsko-sanskog Kantona i Kantona 10 – Livno, te je uhapšeno osam osoba inicijala I.M. (1965.), A.T. (1967.), M.N. (1961.), H.S. (1962.), E.S. (1959.), R.O. (1969.), V.J. (1971.), R.DŽ. (1964.), dok se jedna osoba izvan Bosne i Hercegovine.

Navedene osobe sumnjiče da su u periodu od 2014. do polovine 2015. godine, u svojstvu članova Komisije za dodjelu poljoprivredne mehanizacije ispred Vlade FBiH i drugih njima bliskih lica, izvršili nezakonitu i nenamjensku podjelu i prodaju poljoprivredne opreme i mehanizacije donirane od strane NR Kine Bosni i Hercegovini u vrijednosti preko 1.000.000 KM, a koja je bila namjenjena za korisnike iz F BiH, pogođene poplavama, na način da su istu za gotov novac prodavali direktno korisnicima ili putem posrednika po znatno nižim tržišnim cjenama, a sve u cilju sticanja protupravne imovinske koristi.

Prilikom pretresa pronađeni su i privremeno oduzeti predmeti koji potiču ili se dovode u vezu sa gore navedenim krivičnim djelima, a koji su traženi naredbom Suda.

Uhapšene osobe biće kriminalistički obrađene u službenim prostorijama Federalne uprave policije, te će u zakonskom roku biti predata uz Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, na dalju nadležnost Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Asistenciju prilikom današnjih aktivnosti pružaju pripadnici kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Unsko-sanskog Kantona i Kantona 10 -Livno.

Nastavljaju se aktivnosti na realizaciji ove operativne akcije.

(NAP)

Stranica 20 od 34

S5 Box