Vijesti iz BiH
BiH

BiH (651)

Ocijeni...
(0 glasova)

krnjeusaU ljeto 1941. u Krnjeuši je pobijeno 240 Hrvata, a nakon te godine tamo nije ostao niti jedan jedini Hrvat.

U župi kod Bosanskog Petrovca je u ljeto 1941. prema historijskim izvorima bilo gotovo 1.300 Hrvata, a sada nema ni jednogAdis Nadarević.

Kad sam se prošle sedmice u tekstu na ovom portalu dotaknuo zločina koji su počinjeni na području Krajine za vrijeme ustanka u ljeto 1941. godine, nisam mogao ni naslutiti da ću se ovako brzo ponovo vratiti toj temi. Uzalud to što bi se čovjek bavio svakodnevicom i aktuelnim temama – realnost u Bosni i Hercegovini je takva da vas htjeli vi to ili ne stalno vraćaju u diskusije o prošlosti, a vaše odbijanje da pristanete na takvu diskusiju sa sobom nosi opasnost da ono bude protumačeno kao pristanak na alternativna tumačenja historije koja obično nisu utemeljena na činjenicama i vođena dobrim namjerama.

Posljednja u neprekidnom nizu takvih „alternativnih historijskih činjenica“ došla nam je od zastupnice Partije demokratskog progresa (PDP) u Narodnoj skupštini Republike Srpske Jelene Trivić, koja je svoje viđenje Drugog svjetskog rata sažela u dvije jednostavne rečenice: „Gdje god je bio četnički pokret nije bilo masovnih pokolja. Nažalost, gdje god je bio partizanski pokret tu su bili masovni pokolji.“

Ono za što se stvarno može i treba reći „nažalost“ jeste činjenica da nijedna od strana u Drugom svjetskom ratu nije odoljela činjenju pokolja i zločina, iz ovog ili onog razloga, u većoj ili manjoj mjeri i u kraćem ili dužem trajanju. Neki od njih su dobili dostojno mjesto u sjećanju naroda, neki su služili za preuveličavanje grozota svojih počinioca, neki za relativizaciju zločina koje su počinili oni koji su se zadesili na ispravnoj strani historije, dok je neke pokrio dugotrajni veo memoricida.
Učenje historije

Kad su u pitanju zločini četnika u Drugom svjetskom ratu, može biti da Jelena Trivić nije bila na nastavi tog dana kad su se učili četnički pokreti, dosta je izvjesno i da nastavni programi po kojima je ona učila historiju nisu bili baš kritički nastrojeni prema momcima popa Đujića, Raše Abramovića, Dimitrija Ljotića ili Mane Rokvića. A ovog posljednjeg bi naročito valjalo spomenuti u svjetlu nedavne mise zadušnice žrtvama Bleiburga koju je u Sarajevu priredila Katolička crkva.

Ne možemo znati da li je Jelena Trivić čula za Krnjeušu ali bi za nju definitivno trebali znati kardinal Vinko Puljić i Crkva kojoj je na čelu kad požele odati počast nekim uistinu nevinim hrvatskim stradalnicima iz Drugog svjetskog rata. U ovoj župi kod Bosanskog Petrovca je u ljeto 1941. prema historijskim izvorima bilo oko 1.300 Hrvata, što iz Krnjeuše i susjednih zaselaka, što onih koji su se tamo sklonili bježeći od četnika koji – prema mišljenju mlade političke uzdanice PDP–a – gdje god bili, nisu pravili masovne pokolje.

Da ne bude zabune, među ovim Hrvatima je bilo ustaša i zločini Rokvićevih četnika bi se mogli smatrati odmazdom za brojne ustaške zločine koji su počinjeni nakon uspostave Nezavisne države Hrvatske, samo da nisu bili onako masovni, okrutni i temeljiti. Ako kažemo da je 9. i 10. augusta u Krnjeuši pobijeno imenom i prezimenom 240 Hrvata, te da nakon 1941. godine u Krnjeuši nije ostao niti jedan jedini Hrvat, onda je jasno da je riječ o prilično temeljitom i masovnom zločinu koji bi se sa punim pravom mogao okarakterizirati kao ono što Milorad Dodik u momentima zluradosti naziva „lokalnim genocidom“.

Žene i djeca

Među ubijenima je bilo premalo vojno sposobnih muškaraca da bi se reklo kako je bila riječ isključivo o odmazdi ustašama. Od dvije stotine i četrdeset žrtava, sedamdeset dvije su bile žene a tu je bilo i četrdeset devetero djece mlađe od dvanaest godina. Župnik Krešimir Barišić i još trojica maloljetnih sjemeništaraca su izmasakrirani a potom bačeni u zapaljenu crkvu od koje danas nema ni traga.

Sve što danas podsjeća da su u Krnjeuši ikad živjeli Hrvati jeste jedan jedini kameni križ na pustom katoličkom groblju. To je rezultat sistemskog memoricida – zatiranja sjećanja na potpuno etničko čišćenje koje je kalendarski koincidiralo sa početkom ustanka u Krajini. O tome se nije govorilo ili se – u najboljem slučaju – usput spominjalo stradanje nekog civilnog stanovništva u borbama i akcijama neodgovornih pojedinaca, kao što to stoji u tekstu Voje Milanovića u zborniku sjećanja „Bosanski Petrovac u NOB“.

Možda je takvo selektivno pamćenje jugoslovenskih partizana zaslužno za neznanje Jelene Trivić ali Katolička crkva zasigurno zna bolje. Dvije stotine i četrdeset pobijenih i hiljade raseljenih iz Krnjeuše, koja je od četnika nastradala zbog toga što su ustaše u nju došle vjerovatno više zaslužuju misu zadušnicu u sarajevskoj katedrali od onih koji su za tom zločinačkom kvislinškom vojskom pošli, zar ne?

U sveopćoj igri revizionizma i relativizacije dužni smo jednom za sva vremena ostaviti prošlost tamo gdje ona jeste, čistu od manipulacija i zasnovanu na činjenicama. U protivnom nikad nećemo izići iz začaranog kruga četrnaesta-četrdeset prva-devedeset druga u kojem su duhovi predaka ipak krupan ulog za kockanje budućnošću djece. Mise za zločince i divljenje zločincima bi valjalo zamijeniti iskrenim poštovanjem pravih nevinih žrtava i isticanjem pozitivnih uzora kakvim obiluje sva etnička zajednica u Bosni i Hercegovini.

Možda je to posao za sve nas ali oni koji bi u našem pomirenju sa prošlošću, sadašnjošću i budućnošću trebali prednjačiti jesu vjerske zajednice i političari. Male su šanse da će nakon generacije političara koji su svoje obzire zanemarili i ostavili po strani to postići generacija koja svoje obzire možda nije imala gdje ni steći.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Adis Nadarević (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

pusenjeSvjetski dan bez duhana globalno se obilježava 31. maja, a u regionu je ove godine obilježen online konferencijom „Da li se čujemo?“

Tokom sedam dana, učesnici konferencije bili su regionalni i međunarodni stručnjaci, predstavnici međunarodnih organizacija, civilnog društva i poznate ličnosti i aktivisti koji se bore za prevenciju pušenja kod mladih.

Konferencija je održana kroz seriju razgovora uživo na Fejsbuk stranici projekta „Misija: kiseonik“ koji za cilj ima prevenciju pušenja kod djece, što je i tema ovogodišnjeg Svjetskog dana bez duhana.

Zamjenica direktorice Klinike za pulmologiju Kliničkog centra Srbije prof. Dr Branislava Milenković upozorila je da smo tokom epidemije bolesti COVID-19 još jednom vidjeli da su pušači značajno podložniji komplikacijama plućnih bolesti i da je njihov organizam jednostavno manje spreman za borbu sa virusima i drugim bolestima.

„Ipak, mladi su ti koji mogu da promijene svijet. Vjerujem da je važno da oni stvore promjenu stila života i da ta promjena podrazumijeva više brige o sopstvenom zdravlju, ali i o životnoj sredini. A prestanak pušenja svakako bi bio važan dio tih promjena“, poručila je profesorica Milenković.

Učesnici konferencije saglasili su se da duhanska industrija koristi iste marketinške trikove za privlačenje mladih pušača svuda u svijetu. Iako je reklamiranje zabranjeno na televiziji ili na bilbordima, oni ukazuju na to da su reklame za duhanske proizvode veoma prisutne na prodajnim mjestima, gdje se gotovo uvijek nalaze u nivou očiju kupaca. Uliana Bakh, direktorica organizacije PROI koja u Bosni i Hercegovini sprovodi kampanju “Smeta Mi” koja adresira problem upotrebe duhana i posrednog pušenja, te pokreće i podržava javnu incijativu za promjenu zakona o kontroli duhana, , kaže da je Balkan postao svojevrsna pepeljara Europe.

„Korisnici proizvoda duhanske industrije brže umiru i zato je potreba te industrije da stalno privlači nove, mlade pušače. To radi kroz različite trikove i stalno se prilagođava trendovima, ali i zakonima, pa tako danas možemo da vidimo fotografije ili video snimke popularnih influensera gdje oni koriste cigarete i druge duhanske proizvode. Samo efikasni zakonski rješenja koja potpuno zabranjuje reklamiranje duhanskih proizvoda mogu zaštititi djecu i mlade“, kaže Uliana Bakh.

Da promjena svijeta nije samo na mladima, već prije svega na državi, upozorila je dr. Srmena Krstev, predsjednica Republičke stručne komisije za kontrolu duhana Vlade Republike Srbije koja kaže da se od 2010. godine u Srbiji ništa nije promijenilo kada je riječ o kontroli duhana. Nacrt izmjena Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duhanskom dimu iz 2015. godine nikada nije ušao u proceduru usvajanja, baš kao ni Strategija kontrole duhana do 2025. koja je izrađena 2016. godine.

„Potrebna je politička odluka na najvišem nivou, da se raskine savez sa duhanskom industrijom i da se zdravlje stavi na prvo mjesto. Zabrana pušenja u ugostiteljskim objektima ili na javnim mjestima nigdje do sada nije dovela do propasti ugostiteljstva ili države. Utjecaj na ugostiteljstvo svuda je bio pozitivan ili neutralan, jer nepušača je ipak uvijek više nego pušača, a utjecaj na ukupnu ekonomiju i na zdravlje uvijek je isključivo pozitivan“, poručila je Srmena Krstev.

U Bosni i Hercegovini svake godine više od 8600 ljudi umre zbog bolesti uzrokovanih duhanom. Ipak, više od 2000 djece (10-14 godina) i preko milion odraslih osoba i dalje koriste duhan svakodnevno. Još u julu 2018. godine vlada Federacije Bosne i Hercegovina usvojila je prijedlog novog zakona o kontroli duhana, koji je još uvijek čeka usvajanje u parlamentu.

Konferencija „Da li se čujemo?“ održana je kao dio programa „Misija: kiseonik“ koji je društveno-odgovorni pokret koji se od 2018. sprovodi sa ciljem prevencije pušenja kod djece uzrasta 10–12 godina. Cilj pokreta je promocija formiranja zdravih navika kod djece. Program sprovodi Propulsion, uz podršku kompanije AstraZeneca.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

neretvicaIako su vijećnici Općinskog vijeća Konjic u februaru izglasali obustavu radova na izgradnji 15 mini hidroelektrana na rijeci Neretvici, mašine bi danas ipak trebale doći na obalu rijeke Neretvice. No tome se oštro protive mještani Buturović Polja.

Nekoliko stotina građana okupilo se rano jutros s namjerom blokade puta bagerima i mašinama koje danas namjeravaju početi radove na izgradnji prve dvije mini hidroelektrane na rijeci dugoj 27 kilometara.

Oni smatraju kako će hidrocentrale uništiti biljni i životinjski svijet, s naglaskom na endemske vrste koje tu žive.

Mještani se od jutros nalaze kod mosta čija je nosivost, kako nam javljaju čitatelji, maksimalno 15 tona, ali i da su nepoznate osobe prije nekoliko dana skinule te oznake.

I nezavisni zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo došao je pružiti podršku mještanima Butorović Polja.

"Valjda u ime naroda žele da nam oduzmu i prirodu. A što se tiče toga, evo naroda ovdje", poručio je Nikšić koji smatra da i iza ovoga stoji SDA.

On je kazao da narod neće dozvoliti uništavanje prirode i pitke vode.

Mještani koji žive u dolini ove rijeke te brojni aktivisti za zaštitu okoliša ranije su organizovali proteste, potpisivanje peticije te su angažovali advokatski tim. Obratili su se i UNESCO-u tražeći pomoć u zaštiti prirode, ali i endemskih vrsta poput potočne pastrmke i riječnog raka koji tu žive.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

kavazovicPortal Preporod.info je od Reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića zatražio komentar na hapšenje premijera Federacije BiH Fadila Novalića, te je Reisu-l-ulema ovim povodom izjavio da se „ne smije vršiti bilo kakav pritisak na pravosuđe i da je neophodno istražiti sve okolnosti oko bilo kakvih sumnjivih navoda.“

Naglasio je da se, istovremeno, ne smije dozvoliti da se političke borbe vode preko pravosuđa i da se građani FBiH u ovim presudnim trenucima ostavljaju bez vođstva koje ima bitan posao da završi, kako bi se entitet ali i država sačuvala od nesagledivih posljedica uzrokovanih pandemijom korona virusa COVID-19.

Dobro bi bilo osigurati da se premijer brani sa slobode i da Vlada nastavi svoj nesmetan rad. Najmanje što građanima ove države treba jeste još jedna politička kriza i blokada.

Također je bitno radi povjerenja građana uz pravosuđe da se sve sumnje u zloupotrebu položaja i druge malverzacije tokom vanrednog stanja ispitaju bez bilo kakvog selektivnog i politikom motivisanog pristupa.

U bajramskom intervjuu Dnevnom avazu reisu-l-ulema je izjavio:

„Mislim da sve sporne slučajeve treba ispitati. Da, treba imati na umu da smo bili u vanrednim okolnostima, ali ne smije ostati prostora sumnji u to da je nekome pošlo za rukom da profitira na patnji ljudi. To je jedini način da se povrati povjerenje u institucije države“.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Kada je onomad jedna od mnogih istraga Tužilaštva stigla jako blizu tada Predsjedniku RS Miloradu Dodiku, pusten je u javnost snimak razgovora gdje se on svom novinaru Mati Đakoviću, zaposlenom na njegovom RTRS, koji mu javlja da je sa šefom, kasnije smijenjenim glavnim Tužiocem, sve sređeno oko tog procesa, u slušalicu dere - Znaju li oni ko sam ja!


Znaju li oni ko sam ja, je mantra koja ma kako nenormalno zvučala Miloradu Dodiku omogućava sve ove godine bude apsolutno iznad zakona i poretka, pa mu tako ni nedavno priznanje da nelegalno prisluškuje političke neistomišljenike nije oduzelo ništa na toj barijeri čvrsto sazdanog od entitetskog administrativnog poretka, barijeri koji služi samo jednoj svrsi, učvršćivanju moći jednog čovjeka i jedne porodice, i stranke koja ih u sticanju te moći opslužuje.


S tim u vezi činjenica da je zbog afere sa kupovinom respiratora u kratkom roku uhapšen Fadil Novalić, Premijer Vlade FBiH zvuči kao naučna fantastika i ma kako završila vraća mali tračak nade da u poretku još ima ljudi kojih je sramota tog služenja, sramota da nakon što im bilo ko kaže-Znate li vi ko sam ja, moraju da se poklope po ušima i zaćute.


Podsjećam jedan mali medij koga čitate besplatno i ničim ga ne pomažete, za razliku od javnih servisa koje plaćate, napisao je tekst da je sumnjivo potrošen javni novac i to je po prvi put u ovoj zemlji dovelo do hapšenja nekog funkcionera koji je u to upleten.


Zato ovaj dan treba zapamtiti, jer to jeste golemo.

Aleksandar Trifunović (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

novalic1U prostorijama SIPA-e održano je ispitivanje osumnjičenih u istrazi o spornoj nabavi 100 kineskih respiratora za Federaciju BiH.

Gagić: Višesatno saslušanje u sjedištu SIPA-e

Nakon ispitivanja u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) u Istočnom Sarajevu, zbog sporne nabavke kineskih respiratora, zadržani su premijer bh. entiteta Federacija BiH Fadil Novalić, suspendovani direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak te Fikret Hodžić, vlasnik firme "FH Srebrena malina", javili su bosanskohercegovački mediji.

Njih su trojica u četvrtak kasno poslijepodne došli u agenciju SIPA, jer su osumnjičeni za netransparentnu nabavku 100 kineskih respiratora za Federaciju BiH.

Respiratore je, za više od pet miliona eura, nabavila Federalna uprava civilne zaštite posredstvom firme za preradu voća "FH Srebrena malina".

Istragu provodi Tužiteljstvo BiH, a do sada je utvrđeno da nije riječ o kliničkim respiratorima, kako se prvotno tvrdilo.

Portparol Tužilaštva Bosne i Hercegovine Boris Grubešić rekao je ranije Al Jazeeri da „svaki dan se vrše saslušanja više osoba“, ali nije mogao otkriti više detalja.

Početkom mjeseca pretresene su prostorije Federalne uprave civilne zaštite i Srebrene maline, a oduzet je i mobitel federalnom premijeru Fadilu Novaliću.

Osumnjičeni negiraju bilo kakvu krivicu i postojanje nezakonitih radnji tokom sporne nabavke.

(Al Jazeera i agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

mostarIzbori koje Mostar čeka skoro 11 godina, odustajanju Švedske od ulaganja u ovaj grad, te nezakonite radnje na mostarskoj deponiji, teme su koje su dominirale u razgovoru sa mostarskom aktivistkinjom, Amnom Popovac, koja se već godinama bori za bolji i kvalitetniji život svojih sugrađana.

Na početku razgovora poizali smo našu sagovornicu kako komentariše činjenicu da Centralna izborna komisija opet nije raspisala izbore za Gradsko vijeće Grada Mostara, čak ni nakon presude suda u Strasbourgu: "Mostar je jedinstven grad u svijetu, čijim građanima su uskraćena osnovna ljudska prava, u jednoj državi koja sebe prezentira kao demokratsku. Porazna je činjenica da nikavih posljedica neće imati oni koji već treći izborni ciklus drže u pat poziciji građane Mostara. To nam, u stvari dokazuje, da ne živimo u demokratskoj državi, gdje političari tj. ljudi na poziciji moći rade za dobrobit šire zajednice. Kod nas nemoguće postaje moguće i nezamislive stvari se događaju, tako da mislim da Mostar neće imati izbore ove godine, bez obzira na presudu suda u Strasbourgu i unutrašnje i vanjske pritiske da se održe. Možda ih budemo imali početkom iduće godine. Kažem možda, jer prateći razvoj situacije sve je izglednije da neće biti ni lokalnih izbora koji su se trebali održati u oktobru 2020., pa su “pomaknuti” za novembar 2020. Nevjerovatna je bahatost političkih lidera koji su spremni blokirati sve procese, uključujući i izborni, žrtvovati budućnost mladih generacija zarad vlastite koristi i straha od gubljenja pozicija moći. Sve to je ostavilo velikog traga na život građana Mostara.

Situacija u Mostaru je samo jasna slika onoga što se dešava u BiH?

Da, na žalost, situacija u Mostaru samo jasno pokazuje situaciju u državi, gdje skoro dvije godine od općih izbora, oktobar 2018., nemamo u potpunosti implementirane izborne rezultate. Nalazimo se u nedopustivoj situaciji suspenzije demokracije u zemlji koja ima aspiracije postati članicom EU. Sve tačnija postaje konstatacija da će građani BiH prije jedan po jedan postati građani EU, nego što će BiH kao cjelina postati članica EU. Građani Mostara, oni mlađi i srednjih godina, sve više se odlučuju otići odavde, tako da ne znam ko će ostati ovdje da glasa, jednom kada budemo imali lokalne izbore. Suspenzija demokracije u Mostaru, ali i BiH, se ne smije tolerisati. Međunarodna zajednica treba da odigra važnu ulogu i poduzme potrebne korake da se BiH vrati na put demokratskih društava. Pri tome građani treba da shvate da i oni imaju važnu ulogu i ne smiju nikome dozvoliti da se igra njihovim životima i životima njihove djece.
Tek kada pritisak “odozdo” i “odozgo” bude dovoljno jak, tada možemo očekivati pozitivne pomake na BH političkoj i društvenoj sceni.

Na koje sve načine paraliza političkog života u Mostaru održava na život njegovih stanovnika? Koji su to plastični primjeri?

Kada “obični građanin” Mostara želi da dozida sprat na svojoj kući ili traži da se riješi neki problem koji je u nadležnosti grada, onda dobije odgovor: “Ne može, jer nema Gradskog vijeća.” Kada neki tajkun, blizak vladajućim stukturama, poželi umjesto prizemne kuće ozidati zgradu na 5 spratova, bez problema dobije sve građevinske dozvole. Tada nije problem što nema Gradskog vijeća i regulacijskog plana. To je najočitiji primjer iz svakodnevnog života Mostaraca, a još ima jako puno primjera, gdje “obični građani” ne mogu riješiti osnovne probleme na lokalnom nivou, dok oni bliski vlasti mogu sve što požele.

Mostar je ovih dana u žižu javnosti o došao i zbog donator iz Švedske koji su odlučili obustaviti sva dalja ulaganja u Grad jer kolektori, za koje su samo oni izdvojili 4 miliona eura, nisu završeni. Šta se zapravo dešava I šta nedovršena izgradnja pročišćivača znači za građane Mostara?

Kada je krenula izgradnja kolektora 2016. godine, to je prezentirano ako “stoljetni projekt za grad Mostar” koji će dugoročno riješiti problem odvoda oborinskih i otpadnih voda. Građanima je bilo drago da se konačno mijenjaju začepljene cijevi za oborinske vode, jer je dosta naselja “plivalo” nakon svake malo jače kiše. Dodatno, bilo nam je drago da će se otpadne vode sakupljati i filtrirati, a ne direktno ići u Neretvu. Ali, uskoro smo vidjeli da situacija izmiče kontroli. Mostar je nakon “stoljetnih radova” postao ružnije mjesto za život, a ne ljepše. Počele su “plivati” ulice i naselja koja nikada nisu imali problema sa oborinskim vodama. Neke ulice su više puta kopane, prašine je bilo na sve strane, vlasnici automobila su uništavali gume i amortizere tokom običnih vožnji gradom. I na kraju, evo nas na pola 2020. godine, kolektori koji su trebali proraditi u punom kapacitetu 2018. rade sa 30% kapaciteta, u Neretvu i dalje ističe nefiltrirana otpadna voda koja užasno smrdi, donatorska i kreditna sredstva su potrošena, a izvještaji nisu podnešeni.
Građani traže odgovore, pišu pitanja i traže rješenje od Gradske uprave. Mreža NVO Naše društvo su podnijeli više krivičnih prijava protiv odgovornih osoba, ali se još ništa nije desilo.

Švedska, kao jedna od najvećih donatora, godinama traži izvještaj o utrošenim sredstvima, ali bez uspjeha. Zato im nije ostalo ništa drugo nego da javno objave da prekidaju saradnju sa Gradskom upravom, dok ne dobiju izvještaj.
To bi trebao biti i znak građanima da međunarodna zajednica nije digla ruke od Mostara, ali jeste od Gradske uprave. Mislim da građani trebaju shvatiti da osim obaveza da plaćaju komunalne usluge, imaju i prava da traže izvještaje o utrošku gradskog i donatorskih sredstava.

Građani su zapravo ključni?

Da, tek kada oni počnu da traže odgovore, na koje imaju pravo, tada možemo očekivati pozitivne pomake u funkcioniranju Gradske uprave i svih preduzeća u vlasništvu grada.
Do tada, građani će živjeti u gradu čija infrastruktura ne može zadovoljiti osnovne higijenske uvjete, Neretva neće biti za plivanje, jer u nju istječu nefiltrirane otpadne vode, a ulicama grada će teći rijeke poslije svake malo jače kiše.
Još nije jasno koliko novca je do sada potrošeno na gradnju kolektora i zamjenu cijevi, niti koliko će biti potrebno da se sve završi i proradi u punom kapacitetu. U ovom slučaju, ima puno posla za pravosuđe, a znamo da nam je ono najslabija karika u društvu.

Samo profesionalna i neovisna finansijska inspekcija, može tačno utvrditi činjenično stanje, što je iluzorno očekivati da se desi u bližoj budućnosti.

Još jedan gorući problem u Mostaru je deponija Uborak, koju građani koji žive u njenoj blizini već mjesecima blokiraju, upozoravajući da im je zdravlje ugroženo, i gdje je, pod okriljem korona krize, ovih dana počela izgradnja nove kasete deponije. Kako je uopšte moguće da je i dalje radi deponija koja je izgubila dozvolu prije 6 mjeseci i još da se gradi nova kaseta?

Kako sam već rekla, kod nas nemoguće postaje moguće i nezamislive stvari se događaju. Tako i deponija koja je 4.12.2019. izgubila okolišnu dozvolu i prema zakonu ne smije više da radi, ne samo da radi, nego je i proširuju.

Zavod za javno zdravstvo HNK je Skupštini HNK podnio izvještaj „Ocjena zdravstvenog stanja stanovništva HNK za 2018. godinu“, u kojem piše: “U posljednje 4 godine (od 2014. do 2018.) u HNK se dogodio porast malignih oboljenja za 70%. Zastupljenost malignih i kardiovaskularnih oboljenja u ukupnom mortalitetu je 60% u odnosu na sve ostalo (u razvijenom svijetu se kreće od 20 do 25%). Stopa dojenačke smrtnosti u zadnje tri godine iznosi u prosjeku 14 promila (u razvijenom svijetu se kreće od 2 do 4%), porast malignih oboljenja pluća kod muškaraca i dojke kod žena, za 57% u odnosu na zadnje dvije godine. Inače, Mostar prednjači u HNK po broju oboljelih od karcinoma.
Kontrola vode za piće je nedovoljna i ne poštuju se zakonski propisi njene kontrole. Sve više je fekalnih onečišćenja i nepoštivanja zone zaštite vodoopskrbnih područja i objekata.
U svim općinama HNK je zabilježen drastičan porast broja ilegalnih deponija, nepropisno odlaganog organskog, medicinskog, građevinskog i komunalnog otpada, kao i nepoštivanje zakonskih odredbi i propisa u odlaganju otpada od strane za to zaduženih poduzeća.”

Po ovim, ali i po nizu drugih statističkih pokazatelja, HNK više zajedničkog ima sa zemljama nerazvijenog trećeg svijeta, nego Evropom.

Kakve su rekcije bile od strane Vlade povodom izvještaja?

Nikakva reakcija od strane Vlade HNK nije uslijedila nakon prezentacije ovog izvještaja, a Federalna inspekcija, prema važećem zakonu, treba da dođe i zapečati deponiju koja je izubila sve dozvole i uzrokuje visok porast malignih oboljenja.
Paralelno sa tim, gradska uprava Mostara i nadležna kantonalna ministarstva trebaju naći novu lokaciju za deponiju, prikupiti potrebnu dokumentaciju, između ostalog napraviti analizu uticaja na ljude i okoliš i podnijeti zahtjev Federalnom ministarstvu okoliša i turizma. Zašto svi ovi subjekti ne poduzimaju ništa, to samo oni znaju. A uskoro će morati to objašnjavati i pred Sudom, jer koliko sam upoznata, na raznim nivoima su podnesene razne prijave protiv nadležnih, radi nečinjenja ili ne poduzimanja zakonom određenih radnji.

Bitno je naglasiti da ljudi okupljeni oko Inicijative “Jer nas se tiče” su odlučni u svojim namjerama i neće se umoriti u pravednoj bici za svoje zdravlje i život, kao i zdravlje svoje djece.
Trebate znati da nefiltrirane otpadne vode, koje se cijede kroz slojeve mostarskog smeća, trajno zagađuju Neretvu, od sjevernog ulaza u Mostar do njenog ušća u Jadransko more. Ovo nije mali lokalni problem, nego veliki međunarodni.

Tužilaštvu BiH ste podnijeli krivičnu prijavu protiv predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika zbog izazivanja nacionalne i vjerske mržnje. Imate li informacija šta se dešava pon tom pitanju?

16.4.2020. je bila godina dana otkako sam podigla krivičnu prijavu protiv g. Dodika, zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Dodik je tokom svoje posjete Mostaru 9.4.2019. kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, dakle kao službeno lice, koristio jezik mržnje, potpuno svjestan da na taj način može podstaći i navesti na nasilje ili širiti mržnju.

Izbrani dužnosnici u BiH trebaju shvatiti da im pozicija ne donosi samo prava nego i obaveze. Predsjedavajući Predsjedništva trebao bi brinuti o vanjskim poslovima zemlje, imenovati ambasadore, predstavljati državu pred međunarodnim organizacijama i slično.
Vrijeme je da izabrani zvaničnici u BiH počnu svoje znanje i energiju koristiti za izgradnju zemlje i bolje budućnosti, a ne da nas širenjem mržnje i straha vraćaju u tešku prošlost.

Povremeno pošaljem upit Tužilaštvu BiH o stanju predmeta, na koji oni odgovore da rade na predmetu i da će me obavijestiti o napretku u skladu sa zakonom.
Bez obzira na ishod rada Tužilaštva, krivična prijava je polučila određeni uspjeh, jer g. Dodik nije više ponovio sličan istup u javnosti.

Amna vi ste uspješna poduzetnica i dugogodišnja aktivistica. Koliko je aktivizam bitan i ključan kako bi se rješavanje nekih stvari pomjerilo sa mrtve tačke. I koliko ga uopšte ima kod nas?

Aktivni građani su oni koji ličnim angažmanom ostvaruju društvene promjene. To u oni koji javno djeluju, kao odgovor na društveni problem ili problem zajednice.
U svakom gradu u BiH postoji najmanje jedna grupa aktivista, a sigurna sam da ih ima i više, ako određena zajednica ima više lokalnih problema.
Pronađite i kontaktirajte aktivne građane u svojim lokalnim zajednicama, pridružite im se i mijenjajte svoj život na bolje. Ne samo radi sebe, nego i radi budućih generacija. BiH je zemlja bogata prirodnim i ljudskim resursima. Dovoljno bi bilo da samo stavimo u pogon resurse koje imamo, da nam svima život bude lakši i ljepši na ovim prostorima.
Bitno je da građani BiH što prije postanu aktivni građani, jer je to jedini način da se mi kao društvo izvučemo iz gliba u kojem smo zaglavili.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

kockanjeU Bosni i Hercegovini je oko 50 hiljada patoloških kockara, a jedan od glavnih uzroka ovog poroka koji društvo razara zastrašujućim razmjera je teška ekonomska situacija i ogromna nezaposlenost.

Da bi bilo gore, pandemija koja je na dva mjeseca potpuno zaustavila život u brojnim segmentima i privredi nanijela gubitke je pogodovala razvoju i modernizaciji kockanja.

Ovo je za Klix.ba potvrdio Marko Romić, psiholog, specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki u Mostaru.

Kockanje omogućeno i iz kreveta

Zatvaranje kladionica, prema njegovim riječima, patološke kockare nije spriječilo da upražnjavaju svoje potrebe i izazivaju sreću, jer oni koji su odlazili u kladionice su se modernizovali i prešli na online klađenja koja su im omogućena čak iz kreveta i s mobilnog aparata.

"Ja ne mogu govoriti tačne podatke o broju online kockara, ali je evidentno da su patološki kockari koji nisu mogli odlaziti fizički u kladionice našli načina se klade“, kaže Romić.

Naglašava da su kampanje za kockanje i igre na sreću agresivne i da im podliježu sve generacije.

"Gdje god se makneš nekakva je reklama ili priča o nekom dobitku, a s druge strane je nikakva struktura i infrastruktura koja bi se suprotstavila tome", ističe Romić koji vodi jedini Klub liječenih ovisnika o kockanju u BiH. Ovakvih klubova bi, prema njegovim riječima, trebalo biti više u Mostaru, a da ne govori u državi.

"Svaki grad bi trebao imati, ne jedan nego više klubova. Svako mjesto gdje je nekoliko stotina ljudi trebalo bi imati klub, a mi imamo samo jedan i to ovaj u Mostaru", kaže Romić. Smatra kako je to pokazatelj da nikome nije u interesu umanjiti broj kockara u BiH iako to razara društvo.

Značajna sredstva za budžet BiH

"Ovi koji opravdavaju postojanje kladionice i daju argumente da one (kladionice) uplaćuju značajna sredstva u budžete, da vide suze jedne djevojčice čiji su se roditelji zbog toga razveli, svi milioni ne bi vrijedili ništa. Da ne kažem kad se neko ubije, a takvih svaki dan ima", tvrdi Romić.

No tačnih podataka o broju razvoda i samoubistava, kao ni ostalih statistika u Bosni i Hercegovini, kako napominje, nema, kao ni broja patoloških kockara, iako bi takav registar morao postojati.

"U ovoj državi je sve nesređeno pa tako i ovo. Mi bismo morali imati evidencije, a nemamo ih, poručio je Romić, koji već deset godina pomaže kockarima koji se žele izvući iz ponora.

"Na liječenje kockari dolaze kad su na samom dnu. Nisu to početnici u kockanju, obično oni imaju povijest od 10 ili 15 godina kockanja", ističe Romić navodeći kako je to jedini put koji tada vide kao spas od svega.

No gledano u postocima kako to nije ni jedan posto od onih koji bi se trebali liječiti, s obzirom na to je u BiH po njegovoj procjeni oko 50 hiljada patoloških kockara.

"Na liječenju je kod mene trenutno 25 patoloških kockara, a kroz klub je prošlo 130 onih koji su učestvovali u programu više od godinu, dok je 850 onih koji su došli, pitali i nikad se nisu vratili ili su učestvovali svega dva-tri puta", pojašnjava Romić.

Sve mlađi ulaze u svijet kocke

Dodatni problem vidi u činjenici da sve mlađa populacija "omađijana" svjetlima igara za sreću kreće na put propasti zaluđena mogućim velikim novčanim iznosima nabrzaka i bez uloženog rada.

"Prve korake mladići naprave već u sedmom razredu osnovne škole, a djevojke nešto kasnije, uglavnom u srednjoj školi", tvrdi Romić. No ističe da u ralje poroka padaju prije nego postanu svjesni toga oni i njihova okolina.

U svijet kocke, kako kaže, ulaze iz različitih razloga, među kojima su znatiželja i iželja za brzim novcem bez umaranja, ali motiv za kockanje najvećem broju je činjenica da nemaju posla.

Od brojnih metoda BiH nema nijednu

Ovo je problem današnjice našega društva i metoda za rješavanje je puno, te ih treba sistemski riješiti, ali ih u BiH, kaže Romić, nažalost nema.

"To je čitav kompleks mjera šire zajednice, ali najvažnija je porodica, jer kad se izgradi uravnotežena osoba, s pravilnim odnosom prema životu, prema drugome, prema novcu, prema porocima i tako dalje, to je najbolja prevencija", pojašnjava Romić.

Kažnjavanje, kako tvrdi, je najopasnija metoda, jer smatra da smo mi podneblje u kojem ono što se zabranjuje - narod sve više interesuje.

"Potrebno je mnogo toga, od jasnih zakona i dosljednog provođenja zakona do prevencije u smislu pravilnog informiranja. Ne plašenja, nego pravilnog informiranja o tome šta to ustvari znači, do upravljanja tim kampanjama koje su na svakom mediju prisutne i reklamiranja kladionica, kockarnica, lutrija i tako dalje, do isticanja nekakvih negativnih primjera kojih ima bezbroj. Među njima su sve češća i samoubistva", zaključio je Romić podsjetivši da su zbog kockanja pred očima javnosti na svakom koraku stravične katastrofe o kojima se govori.

(klix.ba)

 

Ocijeni...
(0 glasova)

sarajevoNedavno je Faruk Kapidžić, ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša, na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo poručio da se od ove godine ukida subvencioniranje rješavanja stambenog pitanja mladih. Agenti za nekretnine u KS su istakli da će ovakva odluka znatno utjecati na to da mladi odlaze iz države, a tržište pretrpi još veće ekonomske posljedice.

Alma Abdagić, direktorica agencije Rental u Sarajevu, je u razgovoru za portal Klix.ba kazala da če odluka o prestanku subvencioniranja mladih u KS zapravo prouzročiti dodatne posljedice i odraziti se na tržište koje je ionako na staklenim nogama, pogotovo nakon koronavirusa.

"Naša agencija nije uopće radila i sada se vraćamo na tržište i počeli smo raditi, ali takve odluke vlade da uskrati pomoć mladim ljudima, kao i malim i srednjim poduzetnicima, na neki način u suštini rade isto. Opredjeljuju mlade ljude da svoju budućnost i posao traže negdje drugo. Stoga je najbolja poruka vlastima da mijenjaju takve odluke jer će ostati bez ljudi i sam sistem će postati neodrživ. Ako mladi čovjek dobije subvenciju, njemu njegova država poručuje da poštuje činjenicu da se on u njoj školovao, postao stručnjak te da će se on nastaviti razvijati, živjeti i plaćati svoje poreze u njoj. Ukoliko ova država prestane pokazivati da joj je stalo do ljudi, bojim se da će ljudi dizati svoje sidro i tražiti životna rješenja negdje drugo", kazala je Abdagić.

Vlada KS bi trebala donositi odluke o poboljšavanju života građana

Kako nam je kazala Abdagić, trenutno se ne može procijeniti koliko se mladih ljudi odlučuje na kupovinu nekretnine, jer i oni koji na to pristanu, tu želju mogu ostvariti samo uz pomoć roditelja. Kako je dodala, razlog tome je što rijetko mladi ljudi mogu sami dizati kredite pa onda roditelji pronalaze način da ih podignu ili se svi zajednički udruže pa se uz pomoć tri ili četiri kredita uspiju stambeno osigurati.

"Zbog toga je važno da država subvencionira i Vlada KS donosi odluke o poboljšanju života svojih građana kako kroz pomoć mladim ljudima da kupuju nekretninu, tako i agenciji da ti mladi ljudi dobijaju plate, jer mi kao agencija nismo nikome dali otkaz ili smanjili plate, niti jednom našem radniku, a još nismo dobili nikakvu vrstu subvencije. Mi svi zapravo 'upumpavamo' sredstva u ovaj sistem godinama i krajnje je vrijeme da nam se sistem obrati na jedan ljudski način, a ako takvo nešto ne urade, vrijeme je da ga mijenjamo", pojasnila je Abdagić.

Naša sagovornica je naglasila da se ovakve odluke zapravo odražavaju na to da mladi ne mogu planirati budući život.

"Ukoliko država ne subvencionira stambeno zbrinjavanje, zatim i poslovanje nekog preduzeća u kojem su zaposleni upravo mladi ljudi, onda se takva osoba teško može odlučiti na osnivanje bračne zajednice i proširenje porodice. Samim time, mladi čovjek nije u mogućnosti aplicirati za kredit i onda nije motiviran da ostane u ovoj zemlji", navela je.

Abdagić je navela da je agencija Rental prošle godine zabilježila veliki broj mladih bračnih parova koji su ostvarili pravo na subvencioniranje stambenog pitanja u KS i da je upravo riječ o mladim ljudima koji su planirali kupovati stanove na taj način jer su planirali sklopiti brak.

"Nama se kao agenciji obratilo puno mladih parova i iskoristili su tu priliku, pogotovo mnogi parovi pred vjenčanje. Prema tome, mora se apelovati na Vladu da donese afirmativne mjere koje će pomoći građanima. Iznenađena sam tom odlukom, jer smo sve moje kolege pa i ja očekivali da će Vlada KS ponovo dati tu vrstu pomoći mladim ljudima i pomoći kako njima tako i tržištu da zaživi", dodala je.

Dosta mladih ljudi je prošle godine kupovalo nekretnine u Sarajevu

I Spaho Ljaljić, koji je agent za nekretnine Sigen X, smatra da je odluka o prestanku subvencioniranja stambenog pitanja mladih bračnih parova jedan od najlošijih poteza Vlade KS i da će to znatno utjecati na kupovinu nekretnina, jer su među najvećim kupcima upravo mladi ljudi i oni koji dolaze iz inostranstva.

"Primjetan je određeni broj starijih kupaca koji većinom prodaju veće stambene jedinice i kupuju manje, ali poticaj za mlade ljude da se stambeno zbrinu je zaista bila jedna prava pomoć i Vlada koja je to odlučila ukinuti napravila je veoma loš potez", kazao je Ljaljić.

Prošle godine je u KS odobrena subvencija za svih 459 mladih bračnih parova koji su aplicirali, međutim, kako je Ljaljić dodao, moguće je da je upravo za najmanje toliko njih ove godine izgubljena šansa da budu stambeno zbrinuti. Kako je kazao, prema podacima agencije Sigen X, prošle godine su većinom mladi bračni parovi kupovali nekretnine, tačnije, 70 posto njih.

"Jer tih 459 parova prošle godine su se sigurno odlučili stambeno zbrinuti nakon te pomoći, a taj novac je zapravio bio prisutan i na tržištu, što je bilo svakako značajno. Ova nova odluka će zaista loše utjecati i ovo nije dobra mjera, već još jedan stimulans za napuštanje države. Ovaj novac je zaista njima koristio, ako ništa da se odvaže na taj korak, ali nije zanemarivo 10.000 KM, to je zaista značajna pomoć, jer tim novcem već imate kupljenih pet-šest kvadrata, to znači da mladim ljudima jednu prostoriju plati država i to je lijep gest", poručio je Ljaljić.

Ovakvom odlukom je razočaran i bivši ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS Damir Filipović za vrijeme čijeg mandata prošle godine je upravo odobreno subvencioniranje stambenog zbrinjavanja za 459 mladih bračnih parova. On je na svom Facebook profilu napisao kako je iznenađen ovakvom odlukom aktuelne Vlade KS.

"A da stvar bude još gora, svoju nesposobnost i nerad pokušavaju pokriti konstatacijom da je projekt dobar isključivo za kupovinu glasova te da je to bila njegova namjena. Projekt je naslijeđen od ministra i Vlade KS (SDA) prije mog dolaska na poziciju, koji su godišnje rješavali znatno manji broj mladih koji su aplicirali. Želio sam pokazati da i naslijeđeni projekti mogu puno bolje da se realizuju nego što je bilo do tada. Neozbiljno je u vremenu kada sve veći broj mladih napušta državu u potrazi za boljim uslovima života odustati od jednog ovakvog projekta. Mora se uložiti maksimum napora da se učini i mnogo više nego što je to bilo do sada kako bi se mladima stvorila prilika za ugodniji ambijent življenja u BiH", napisao je, između ostalog, Filipović.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

banjaluka3U bh. entitetu Republika Srpska registrovano je 200 fiktivnih firmi čiji su osnivači državljani Slovenije, otkriva poslovni portal Capital.

Bosanskohercegovački entitet Republiku Srpsku mediji opisuju kao 'offshore destinaciju za Slovence' Al Jazeera.

U bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska registrovano je najmanje 200 fiktivnih firmi čiji su osnivači državljani Slovenije. Većina od tih firmi ne nalaze se na adresama koje su naveli prilikom registracije kod Okružnog privrednog sudu u Banjoj Luci, objavio je poslovni portal Capital, koji je proveo istraživanje.

Kako se navodi u tekstu, koji taj entitet opisuje kao "offshore destinaciju za Slovence", samo u banjalučkom naselju Borik u ulici Relje Krilatice u poslovnom kompleksu TC Borik prijavljeno je 20-ak firmi koje su osnovali slovenski državljani, premda se, navodi Capital, danas niti jedna od tih firmi ne nalazi na prijavljenoj adresi. Iz uprave TC Borika tvrde da te firme nikad nisu ni poslovale na njihovoj adresi, a da oni nikada nisu ni čuli za te firme.

Fiktivna registracija u Banjoj Luci firmi iz Slovenije problem je star nekoliko godina. Slovenski novinar Novica Mihajlović, koji je među prvim istraživao slučajeve fiktivnih slovenskih firmi u Bosni i Hercegovini, rekao je Al Jazeeri da neki Slovenci preko firmi u Banjoj Luci "izvlače dobit puno niže oporezovanu nego što bi to bio slučaj u Sloveniji".

Ideju Bosne i Hercegovine kao poreske oaze za Slovence promoviše i Rok Snežič, doktor poreskog prava iz Maribora.

Na web stranici Snezic.si stoje detaljna objašnjenja zbog čega bi slovenski privrednici trebali firme registrovati u Bosni i Hercegovini a ne u Sloveniji. Između ostalog, navodi se: "Oporezivanje dividendi u BiH je nula posto, u Sloveniji je 25 posto; PDV je u BiH 17 posto, u Sloveniji je 22 posto; Porez na motorna vozila i porez na luksuz je u BiH nula posto, u Sloveniji do 40 posto; porez na plovila u BiH nula posto, u Sloveniji do 15 posto". Još se dodaje i da "u BiH ne poznaju zakon o porijeklu imovine".

"Ali, moja firma i ja nismo otvorili nijednu firmu u Bosni i Hercegovini na fiktivnoj adresi […]. Dajem pravne i poreske savjete i ne tražim Slovencima adrese po Bosni i Hercegovini […]. Vjerujem da druge agencije koje nemaju licencu poreskog savjetnika to rade", tvrdi Snežič na pitanje Al Jazeere zbog čega neke slovenske firme nisu na adresama koje su naveli prilikom registracije.

"Imate u Sloveniji kvazi firmi koje se bave otvaranjem firmi na virtualnim adresama. Iz Banje Luke to radi firma koja nudi fiktivne adrese. Sam sam ih prijavio tržišnoj inspekciji", kaže Snežič.
Prećutna saglasnost vlasti

Za ekonomisticu Svetlanu Cenić priča oko spornih slovenskih firmi u Banjoj Luci nije tako prosta kako se čini. Vjeruje kako se cijeli proces odvija uz saglasnost vlasti. Ona se pita kako su neke firme uopće dobile registraciju u sudovima bez prave adrese.

"Nemoguće je da jedna firma posluje legalno, a da ne postoji njena jasna adresa i kontakt podaci", kaže Cenić.

"Ako neke firme nemaju tačnu adresu, kako se uspostavlja bilo kakva službena prepiska sa njima", pita se Cenić, dodajući da to što već godinama niko ne provjerava zakonitost poslovanja sumnjivih firmi koje su u Banjoj Luci osnovali slovenski državljani, daje joj za pravo da sumnja da se cijeli proces odvija u dogovoru sa vlastima.

"A, da bi vlast okretala glavu od tog problema, znači da je neko uzeo pare".
Niko da problem istraži do kraja

U entitetskim institucijama Republike Srpske niko u ovom trenutku nije spreman da preuzme odgovornost i problem istraži do kraja, prema odgovorima koje je dobila Al Jazeera iz najmanje četiri tijela entitetske vlade.

Iz Ministarstva privrede i preduzetništva Republike Srpske objašnjavaju kako "registraciju privrednih subjekata, kako domaćih, tako i privrednih subjekata iz inostranstva, vrše nadležni privredni sudovi, dok inspekcijski nadzor i kontrolu nad njihovim poslovanjem vrši Republička uprava za inspekcijske poslove Republike Srpske". "Oblast registracije privrednih subjekata u nadležnosti je Ministarstva pravde Republike Srpske", naveli su u odgovoru.

Iz Ministarstva pravde pak tvrde da registracija poslovnih subjekata nije u njihovoj već u nadležnosti privrednih sudova. Iz Okružnog privrednog sudu u Banja Luci za Capital su rekli da sud "nije dužan da vrši provjere tačnih adresa sjedišta firme".

Veće ingerencije, kaže za Al Jazeeru portparolka Uprava za inspekcijske poslove Republike Srpske Dušanka Makivić, nema ni inspekcija.

"U slučaju kada bismo dobili predstavku za kontrolu takvih firmi, inspektor bi izašao na lice mjesta. Ukoliko je riječ o fiktivnim firmama, inspektor Inspektorata Republike Srpske bi mogao samo da registruju da na toj adresi nije niko zatečen, te da je potrebno da istražni organi provedu dalje istrage", kaže Makivić.
Kako do vlasnika?

Analitičari smatra da Slovenija u ovom slučaju čak trpi i veću štetu od Bosne i Hercegovine, jer slovenski državljani izvlače novac iz zemlje, pa više čudi da se slovenska Vlada i pravosuđe nisu nikada bavili ovim problemom.

Objašnjavajući slučaj fiktivnih slovenskih firmi u Bosni i Hercegovini istraživačka novinarka iz Sarajeva Miranda Patrucić kaže da samim tim što firma koristi fiktivnu adresu navodi na sumnju da firma nema stvarnu djelatnost već da se koristi za sumnjive poslove poput pranja novca ili utaju.

"Ako firma ima legitimnu aktivnost, ima i adresu. Vrijedilo bi provjeriti ljude koji su te firme registrovali i naravno čime se bave. Jedna od osnovnih stvari koje provjeravamo na samom početku je - gdje je firma prijavljena i ko se vodi kao vlasnik, odnosno direktor - stvarna osoba ili proxy [punomoćnik]", kaže Patrucić.

"Vrlo je vjerovatno da te firme imaju račune u našim [bosanskohercegovačkim] bankama, tako da tragovi postoje ukoliko bude interesa da se to istraži", zaključuje Patrucić.

Armin Aljović (Al Jazeera)

Stranica 3 od 47

S5 Box