Vijesti iz BiH
BiH

BiH (358)

Ocijeni...
(0 glasova)

voz2Posljednji takav oglas koji je objavljen na jednom bh. sajtu za traženje posla jeste oglas Njemačkih željeznica (Deutsche Bahn, DB).

Riječ je o jednoj od najvećih kompanija na svijetu koje se bave transportom ljudi i robe, piše Biznisinfo.

Ovog puta u BiH traže tehničkog radnika u željezničkom prometu, odnosno manevristu.

No, u samom oglasu se navodi da kompanija nudi „razne profesije, tako da su kandidati sa željezničkim iskustvom i tehničkim obrazovanjem posebno dobrodošli“.

Svim budućim radnicima DB osigurava kurs njemačkog jezika i praktične obuke u Sloveniji.

– Troškove obrazovanja i stanovanja tokom obuke u potpunosti pokriva DB. Nudimo atraktivnu naknadu za vrijeme čitavog školovanja, kao i njemački ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon uspješnog završetka učenja njemačkog jezika i praktične obuke – navodi se u oglasu, te se navodi i mogućnost napredovanja.

(biznis.info)

Ocijeni...
(0 glasova)

djeca1Na društvenim mrežama pojavio se novi apel za lijek, naime u ovom slučaju traži se lijek za dječaka koj ima Down sindom i koji je obolio do leukemije. Majka ovog dječaka je samohrana i non stop je uz njega, nije u prilici da nabavlja lijek u inostranstvu, ali ni da plati prvu dozu lijeka koji bi Fond zdravstva refundirao. Ovaj slučaj samo je primjer sistema koji je zakazao i koji se mora mijenjati, jer naši žvoti i životi naše djece zavise nam od pravilnika i procedura koji su mnogima potpuno nejasni.

Pravnica Ana Kotur Erkić kaže da se u slučajevima poput ovog radi o lijekovima koji su u upotrebi u vrlo restriktivnim uslovima i sa ozbiljnom indikacijom, pa samim tim i procedura prodaje i procedura nabavke ovih lijekova podliježe posebnom zakonskom režimu, koji djeluje suviše kruto kad se nađemo u bezizlaznoj situaciji.

„Ovo samo pokazuje da institucije moraju stvoriti strategiju za osiguravanje prava na liječenje pacijenata u izuzetnim okolnostima, odnosno – kad je zaliha postojećih lijekova pri isteku, kao i da građani na vrijeme moraju biti informisani da će u dogledno vrijeme biti manja količina određenih lijekova, da bi ih nabavljali tako da ne dolaze u situaciju da terapiju prekidaju. Ono što je strašno jeste što se u jednom trenutku, kad je porodici najteže, sve nesreće svijeta prosto spuste na njihova ramena, kao da društveno marginalizovan položaj nije dovoljan sam po sebi, već i bolest koja ne bira i sa kojom nema pravila odjednom postane neizdrživ teret“, kaže za BUKU Ana Kotur Erkić.

I pored Fonda solidarnosti u RS opet smo u situaciji da svako malo pokrećemo neke akcije, humanitarne brojeve i tražimo alternativne načine da pomažemo oboljelim ljudima i djeci. Anu smo pitali kako se ovo sistemski može riješti i čemu konstatno griješimo.

„Griješimo u prevenciji, a ako baš ne možemo prevenirati bolest, možemo prevenirati našu zakašnjelu reakciju na nju. Moramo i dovoljno poznavati regulativu – mandat Fonda solidarnosti ovdje apsolutno nije primjenjiv. Pokušaću da objasnim – mandat Fonda solidarnosti je u ekstremnim situacijama, u kojima se određena zdravstvena usluga, koja se odnosi na dijagnostiku i rehabilitaciju nije dostupna u domaćim zdravstvenim ustanovama, odnosno u ustanovama sa kojima Fond zdravstvenog osiguranja ima potpisan ugovor. Takva zdravstvena usluga se odnosi na teška stanja, stanja u kojima liječenje iziskuje angažovanje velikog broja resursa. A slučaj sa kojim smo se susreli – suštinski dijagnostički i tretmanom je pokriven domaćim zakonodavstvom, u domaćoj zdravstvenoj ustanovi u uobičajenoj, redovnoj i dovoljno poznatoj proceduri. Težak jeste, ali i istražen i sa dobrom prognozom uz terapiju“, ističe Ana.

Ona dodaje da je ovdje veliki problem Zakon o javnim nabavkama, kojim se jednako nabavlja gorivo, stolica u kancelariji, toalet papir i lijek za životno ugroženo dijete.
„Prosto, griješimo u upotrebi procedure koja nije kompatibilna sa svrhom.Isto tako, griješimo u tome da javne nabavke predstavljaju dug, težak i naporan, ali iznad svega jako neizvjestan posao, kako za instituciju koja ga provodi, za dobavljače, tako i za krajnjeg korisnika – koji mora biti izuzetno bitan, najbitniji u svemu ovome. Ovdje je jasno da procedura stoji na putu svrsi i da smo prosto kao sistem pretvorili životno važnu stvar u borbu žalbi nezadovoljnih, prekopavanje tuđih džepova, opravdano ili ne, a zanemarili najbitnije – rezultat koji izostaje, odnosno – ispunjavanjem proceduralnog zahtjeva ćemo anulirati i poništiti razlog zbog kojeg se procedura provodi“, pojašnjava naša sagovornica.

Postavlja se pitanje zašto u ovakvim i sličnim slučajevima ne postoji uvezanost Kliničkog centra, fondova Solidarnosti i Zdravstva, Ministarstva jer je to možda način da se izbjegnu ovakve situacije. Ana kaže da čak i uz najbolju uvezanost svih navedenih, a sigurna je i da svi navedeni jednako znaju za ovaj problem, jedni jer im je to posao, drugi jer nailaze na zid sopstvene nadležnosti – u ovom slučaju nije problem znanja – već odgovornosti ako se lijek nabavi mimo zakonom propisane procedure.

„Pri tome, ovaj lijek u uvozu za BiH košta jako puno, i generalno za zemlje okruženja, jer svako ko ga uvozi nema nekih specijalnih ograničenja u skladu sa namjenom lijeka, u pogledun cijene, a dosta toga diktira i malo tržište BiH, u odnosu na recimo, tržište Turske koje je ogromno. Dakle, kod nas je najbitnije da zakon o javnom nabavkama u dijelu procesa bude ispoštovan u svoj svojoj birokratiji, i svako ko bi pokušao da stvori paralelnu proceduru koja spašava živote, bio bi odgovoran za to, jednako kao da je počinio najteže krivično djelo. A nama zaista treba izuzetak od procedure – u smjeru produženja ugovora sa postojećim dobavljačem, u životno bitnim uslovima, u smjeru drugačijeg definisanja kriterija izbora dobavljača u ovakvim situacijama (kao i kod pelena za osobe s invaliditetom), te kod svih drugih najvažnijih situacija u kojima djelujemo na zdravlje, život i dobrobit stanovništva“, ističe pravnica Ana Kotur Erkić.

Ovaj put lijek za ovog dječaka je pronađen preko aktivista koji lijek nabavljaju u inostranstvu , ali to nije sistemsko rješenje, ne smijemo se kao društvo oslanjati na ovakva rješenja, ali u mometima očajima, kad društvo zakaže ništa nam drugo ne preostaje.

Ana kaže da smo riješili hitno, ali sada je vrijeme da se bavimo bitnim.

„Nije problem nabaviti lijek, pogotovo što druge zemlje koje nemaju ovako krute i rigidne sisteme gdje trčimo da sve bude 'transparentno' ili bar formalno transparentno, a ne svrsishodno, imaju dovoljno obučene ljude da jedan bitan segment prepoznaju – realnu indikaciju u datoj situaciji. Dakle, kad sljedeći put budemo raspravljali o najvišem mogućem nivou zdravstvene zaštite za djecu, o najboljem interesu djeteta, o pitanju invaliditeta i njegovom prisustvu u zakonodavnom okviru koji se ne mora da se tiče invaliditeta striktno, sjetimo se ovoga i sebi otvoreno priznajmo gdje griješimo“, kaže Ana.

Nakon nabavke lijeka Ana je sama sebi dala zadatak da napiše inicijativu za preispitivanje usklađenosti procedure javnih nabavki sa najvišim standardom poštovanja ljudskih prava, jer smatra da nije dovoljno reći da ne valjamo već moramo nuditi rješenja koja će valjati i vrijediti kad smo satjerani u kut.

„Najvažnije, da svako od nas kad dođe u situaciju da nešto ne može, prosto nađe način na koji bi nešto ostvario, bez da vrijeđa pravo i interes drugog, bilo bi nam mnogo bolje. Ovako je sve što se desi, prepušteno na inicijativu nekoliko ljudi voljnih da u sistemu stvore prostor za najbolje rješenje – a to kao društvena zajednica ne smijemo dozvoliti“, kaže naša sagovornica.

Adriana Basara, novinarka i aktivistica kaže da se konstantno srećemo sa raznim apelima za pomoć u liječenju i djece i odraslih.

„Kada je osnovan Fond solidarnosti za liječenje djece, mislila sam to je to. Zaokružili smo priču i pokrili sve aspekte. No, sad smo postali i svjesniji da je postojeći Fond Zdravstvenog osiguranja kao ovakav neodrživ. On je ostavština nekog sistema, kada je to mogli da funkcioniše, jer su redovno plaćani doprinosi, jer su fabrike radile, jer je mnogo više bilo radnika nego penzionera, djece i nezaposlenih, pa je bio održiv. Danas, kada se suočavamo sa višegodišnjim uzastopnim padom nataliteta, raseljavanjem stanovništva van RS, sivom ekonomijom, radom 'na crno', logično je da FZO ne može da funkcioniše kako je zamišljeno, pa onda nemamo ni citostatika, ni zavoja, ni paracetamola, ni sterilnih rukavica“, kaže Adriana Basara za BUKU i dodaje da su poražavajući izgovori odgovornih.

„Izgovori ne smiju da postoje. Sistem treba da postoji. Ako ne znaju da naprave sistem, neka prepišu. Na ovaj način, svjesno ili ne, ugrožava se osnovno pravo djece i odraslih, a to je pravo na život“, kaže ona.

Željka Perišić Ninović, direktorica Centra „Dajte nam šansu-Zvjezdice“ kaže da je situacija sa kojom smo se susreli prije nekoliko dana, kada je majka dječaka Nikole, koji boluje od leukemije, preko društvenih mreža tražila pomoć kako bi nabavila lijek za svog sina, na žalost sve su češće.

„Za mene, kao roditelja, to je zaista poražavajuće, da u takvoj situaciji Klinika na kojoj se dijete liječi traži od roditelja da nabavi lijek kako bi se nastavilo dalje liječenje, jer oni u bolničkoj apoteci nemaju. Riječ je o dječaku, koji ima Down sindrom, a svi znamo koliko su oni osjetljivi, i kako i najobičnija prehlada zna da se iskomplikuje, a da ne govorim o ovakvom oboljenju ukoliko se terapija ne da na vrijeme. Pri tom ne govorimo o paracetamolu, već o lijeku koji ne može ni da se kupi u našim apotekama. To je pokazatelj koliko sistem ne funkcioniše, i koliko su ugroženi životi naše djece. Objašnjenje nadležnih da se niko nije javio na tender ili slično, samo je izgovor, jer se za ovakve situacije mora pronaći rješenje, i to sistemsko rješenje. Ne možemo svaki put pokretati akcije preko društvenih mreža i nabavljati lijek kanalima koji su privatni. U pitanju je osnovno pravo, pravo na život, koje je u ovom slučaju ugroženo“, kaže za BUKU Željka Perišić Ninović.

Maja Isović Dobrijević (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

tuzilastvoŠef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Bruce Berton je upozorio kako tužitelji ne rade punim kapacitetom na istragama ratnih zločina.

Bruce Berton: Stopa osuđujućih presuda u predmetima ratnih zločina na Sudu BiH opada alarmantnom brzinom.

Najmanje 5.000 identificiranih počinitelja ratnih zločina na području Bosne i Hercegovine još uvijek nije procesuirano, a nastavi li se ovim predmetima baviti na dosadašnji način, pravosuđu će trebati barem desetljeće da ih sve završi, upozorio je šef Misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju u Bosni i Hercegovini Bruce Berton.

"Stopa osuđujućih presuda u predmetima ratnih zločina na Sudu Bosne i Hercegovine opada alarmantnom brzinom i uglavnom je posljedica nekvalitetnih istraga i optužnica koje podiže Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine", kazao je on, prenosi agencija Hina pozivajući se na sarajevski list Oslobođenje.

Ocijenio je kako se Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, na čijem je čelu Gordana Tadić, ne usmjerava punim kapacitetom na istrage i kazneni progon najsloženijih predmeta ratnih zločina, rasipa raspoložive resurse, a predmete ratnih zločina procesuira veoma sporo.

Sastavni dio mandata Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini je upravo procjena stanja u pravosuđu te države, naročito u odnosu na slučajeve ratnih zločina.

U ladicama 800 predmeta

Posljednja objavljena analiza OSCE-a pokazala je kako u ladicama Tužiteljstva Bosne i Hercegovine i dalje stoji približno 800 predmeta ratnih zločina, koji obuhvataju oko 5.000 osumnjičenika.

Berton je kazao kako bi pravosudna tijela u Bosni i Hercegovini morala ozbiljno razmotriti zaključke te analize te poduzete mjere kako bi se stanje promijenilo.

Izrazio je razočarenje time što tijela vlasti u Bosni i Hercegovini još nisu usvojila izmjene državne strategije o ratnim zločinima, jer je ona, po njegovoj ocjeni, najbolji način za okončanje svih predmeta ratnih zločina do 2023. godine, što je ranije postavljeni rok, koji se sada čini nedostižnim.

"Strategijom se predlažu konkretne mjere kojima će se poboljšati raspodjela preostalih predmeta, i to tako da će se najsloženiji slučajevi ratnih zločina procesuirati na državnom nivou, dok će ostali predmeti biti u nadležnosti entitetskih sudova i Brčko distrikta. Svako kašnjenje u usvajanju revidirane Strategije usporava dostizanje pravde, negativno utječe na žrtve ratnih strahota", upozorio je američki diplomata.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

inzko3Profesionalni srbofob, paranoični politički parazit, međunarodni mešetar, bošnjački lobist... To je za Milorada Dodika, aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, njemački političar i diplomata Christian Schwarz-Schilling. Ove izraze, eufemizme mržnje, fobije i paranoje, objavile su beogradske Večernje novosti 3. jula ove godine kao vijest, bez potpisa autora.

Kombinovanjem upravnog i neupravnog govora, Večernje novosti prenijele su – uslovno rečeno – demanti u kome se ističu sljedeće kvalifikacije: Schwarz-Schilling, kao i svi ostali visoki predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, kršeći Dejtonski mirovni sporazum; pravi kaljugu od Bosne i Hercegovine; radio je isključivo protiv interesa Srba i bh. entiteta Republika Srpska... Uz takve riječi, Dodik odustaje od svoje ideje vodilje da je interes Srba i RS-a napraviti kaljugu od Bosne i Hecegovine – primijetiće neko zlurad.

No, budući da nije sve tako žuto-plavo u Dodikovim očima, preostaje nam da se zapitamo čime je bivši visoki predstavnik Savjeta za provođenje mira izazvao gnjev prvog među jednakima?

Simbol gordosti i imućstva srpskog naroda

U tekstu koji je 3. jula objavio Deutshe Welle, Christian Schwarz-Schilling ističe da je Milorad Dodik odgovoran za zastoj na putu Bosne i Hercegovine ka NATO-u, kao i za neprisustvovanje delegata njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata sjednici Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine pred istek šestomjesečnog roka za izbor bh. predstavnika u Savjetu Evrope. Nazivajući Dodika predsjednikom koji je ne priznaje svoju zemlju, Schwarz-Schilling tvrdi: "Dodik je ekstremni srpski nacionalista, koji se isključivo rukovodi navodnim srpskim interesima, pri čemu prelazi preko interesa zajedničke države, ne obazirući se kakvu joj štetu time nanosi."

Opominjući da u Njemačkoj i mnogim drugim zemljama negiranje genocida predstavlja krivično djelo, Schwarz-Schilling postavlja pitanje: "Kada će tamo [u Bosni i Hercegovini] biti povučene pravne konsekvence i kada će doći do opoziva jednog ovakvog predsjednika?"

Teško je povjerovati da se Dodik uvrijedio zbog etikete ekstremnog srpskog nacionaliste koji radi na štetu Bosne i Hercegovine, a još je teže pomisliti da ga vrijeđa konstatacija da su interesi za koje on radi samo navodno srpski. Ne zato što je on jedini srpski političar kome većinsko biračko tijelo u RS-u može oprostiti činjenicu da "srpska država" uzima dvaput više poreza nego što su harača uzimali age i begovi, nego baš zato što je t(akv)om biračkom tijelu Dodik simbol gordosti, a njegova imovina simbol imućstva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Otud nejasnoća kako je Dodika, u konkretnom slučaju, uvrijedila slika o njemu koju svim silama želi plasirati bosanskohercegovačkoj i regionalnoj javnosti.

Kako je Schwarz-Schilling osvijestio Inzka

Jedni će reći da je to čist populizam, drugi da je to manifest profane sadomazohističke tendencije, treći će uočiti puku bahatost i hudu logiku, četvrti se zbog tog osjećaju poniženo, peti se crvene tek onoliko koliko se o tome govori; u svakom slučaju, svi oni i one imaju svoju vlastitu listu razloga zašto treba smijeniti Dodika i njegov aktuelni režim. Odgovor na to pitanje imali bi vjerovatno i simpatizeri Saveza nezavisnih socijaldemokrata i članovi ove partije, pogotovo visokorangirani. U svakom slučaju, od smjene Dodikovog aktuelnog režima najveću koristi imali bi - bez ikakve dileme, bez mogućnosti da neko uopšte posumnja u to - građani i građanke RS-a.

Naročito oni koji su rođeni onda kada je Dodik preuzeo vlast, radno sposobni ljudi spremni i za srednjoškolsko obrazovanje, od kojih bi baš svi i sve pristojnije i elokventnije predstavljali srpski narod u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Tim prije, jedino što danas predstavlja zajednički interes Srba i RS-a jest upravo smjena Dodika i njegovog aktuelnog režima. To sugeriše i Schwarz-Schilling, spočitavajući Dodiku borbu za navodne srpske interese, sugerišući – između ostalog – da aktuelni visoki predstavnik Valentin Inzko smijeni Dodika i njemu slične.

Osam dana kasnije u Potočarima, Inzko dao je do znanja da je pročitao tekst njemačkog političara i diplomate, najavljujući da će Bosna i Hercegovina u narednoj godini dobiti zakon o zabrani negiranja genocida. Tekst bivšeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini očigledno je osvijestio njegovog nasljednika da u Bosni i Hercegovini ima veoma ozbiljne ovlasti. Istina, zakon o zabrani negiranja genocida je jedan od najbitnijih zakona u oblasti ljudskih prava i civilnih sloboda u jednom tranzicijskom društvu, uslov bez kojeg se ne može.

Kada će Ruska Federacija podržati zakon?

No, mišljenje da taj zakon sam po sebi može donijeti promjenu o kakvoj govori Schwarz-Schilling je, prije svega, jednostrano i time porazno za Bosnu i Hercegovinu. Da bi ta perspektiva bila jasnija, potrebno je postaviti sljedeća pitanja:

Znači li to da će Dodik ostati na vlasti ako prestane negirati genocid?

Znači li to da će na vlasti ostati svi oni slični Dodiku koji ne negiraju genocid, ali isto eksploatišu pravnu stečevinu genocida?

Imajući to u vidu, ne bi bilo pogrešno reći da Inzku još uvijek nije sasvim jasno da u Bosni i Hercegovini danas ima mnogo više ovlasti nego Franjo Josif Prvi 110 godina ranije. Drugim riječima, ključno je pitanje zašto Inzko smatra da ima priliku – riječima prvog među jednakima – nametnuti Bosni i Hercegovini zakon o zabrani negiranja genocida, a da istovremeno nema priliku smijeniti Dodika, njegove koalicione partnere na državnom nivou? To je uslov bez kojeg će zakon o zabrani negiranja genocida ostati tek slovo na papiru, gotovo neprimjenjivo u korumpiranom sistemu pravosuđa, izvršne i zakonodavne vlasti.

Inzkov život u blaženom neznanju

Naravno, Inzko nije svemoguć, jer njegove akcije, na kraju krajeva, zahtijevaju i podršku Ruske Federacije, članice Savjeta za provođenje mira. No, uz pitanje kada će Ruska Federacija podržati zakon o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini stoji, takođe, pitanje kada će Ruska Federacija podržati smjenu Dodika i njemu sličnih u Bosni i Hercegovini? Nakon bijega ruskog oligarha Rašida Serdarova iz RS-a, čini se kao da bi to moglo da se desi danas ili sutra. Osim ako nije u pitanju još jedna izmjena.

A kad smo kod toga, povratak Schwarz-Schillinga zaista bi bio transfer godine u "Bijeloj kući" na sarajevskim Kovačićima. Štaviše, kad bi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini smijenio Dodika i njegove koalicione partnere, zamrznuo njihovu i imovinu njihovih bližih i daljih saradnika, u Banjaluci bi imao bolji doček nego turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u Sarajevu.

Osim ako Inzko ne nastavi živjeti u blaženom neznanju, vjerujući da je put ka Evropskoj uniji i NATO paktu moguć sa Dodikom i njemu sličnim, vjerujući da Dodik ne može opet okrenuti ploču i reći – da, u Srebrenici je bio genocid. Zaista, je li to sve što međunarodna zajednica očekuje od Milorada Dodika?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Ljupko Mišeljić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

pistoljZastupnici Skupštine Kantona Sarajevo podržali su na današnjoj sjednici, uz 25 glasova "za" i pet "suzdržanih", izmjene i dopune Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije.
Ministar unutrašnjih poslova KS Admir Katica, predlagač zakona, pojasnio je da su otklonjene barijere i prepreke koje su postojale u ranijem zakonu, a koje se odnose na ostvarivanje prava građana na nabavljanje, nošenje i držanje oružja i municije.

"Prije svega, građani će sada moći provesti praktičnu obuku, a prema ranijem zakonu to nisu mogli uraditi jer nijedno društvo na području Kantona Sarajevo nije ispunjavalo uslove koji su bili predviđeni tim zakonskim rješenjem. Bez provođenja praktične obuke nije moguće izdati odobrenje za nabavku oružja građanima koji su podnijeli zahtjev i ispunjavaju zakonom propisane uslove", kazao je Katica.

Prema njegovim riječima, svaki građanin koji posjeduje oružje do sada je morao nakon deset godina dostavljati ljekarsko uvjerenje nadležnoj policijskoj upravi, u suprotnom bi mu oružje bilo oduzeto.

"Građani jednostavno zaborave da je proteklo deset godina i ne dostave ljekarsko uvjerenje, a oružje im zbog toga bude oduzeto. U izmjenama smo naveli da se građani, prije nego što im se oružje oduzme, obavijeste kako je potrebno da novo ljekarsko uvjerenje dostave nadležnoj policijskoj upravi. Također, preciznije je definiran naziv oružnog lista te sada nosi naziv oružni list za držanje i nošenje oružja i tako su otklonjene sve dileme u koju svrhu se oružje posjeduje. Prilikom nabavke municije građani o tome neće više morati obavještavati nadležnu policijsku upravu, već će to biti obaveza prodavača oružja na području KS. Na ovaj način smo nastojali otkloniti sve prepreke zbog kojih građani nisu mogli ostvariti svoja prava", istakao je Katica.

Zakonom je, prema riječima ministra, preciziran i način dobivanja odobrenja za osnivanje civilnog strelišta, a što je od izuzetnog značaja i za proces provođenja praktične obuke u rukovanju oružjem kao jednog od posebnih uvjeta za dobijanje odobrenja za nabavljanje oružja.

"Ovo je bio i osnovni razlog pokretanja izmjena i dopuna zakona jer trenutno na području Kantona Sarajevo nije moguće izdati odobrenje za nabavku oružja zato što niko nema dozvolu izdatu od policijske uprave za obavljanje praktične obuke, a kao razlog se navodi da nijedno strelište nema upotrebnu dozvolu", rekao je ministar unutrašnjih poslova.

U odnosu na raniji, novina u ovom zakonu je i što će sada fizičke osobe, koje bez opravdanog razloga nose hladno oružje na javnim mjestima, vjerskim okupljanjima, u ugostiteljskim objektima, obrazovnim ustanovama i na drugim javnim mjestima biti kažnjene novčanom kaznom od 1.000 do 2.000 KM.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

minielektranaKošarkaškom utakmicom između predstavnika vlasti i investitora s jedne strane te osoba za zaštitu rijeka s druge strane Koalicija za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine ukazala je danas u Sarajevu na problem sveobuhvatnog plana izgradnje hidroelektrana.

Ovaj performans organiziran je u okviru kampanje "Sačuvajmo plavo srce Evrope" čiji je cilj borba za zaštitu rijeka Balkana i dio je niza akcija koje će biti održane u zemljama Balkana od 6. do 16. jula kako bi se upozorilo na "cunami" hidroenergetskih projekata kojima će biti pogođeno na hiljade ljudi.

Kako su organizatori danas naglasili, u BiH je planirana izgradnja 300 hidroelektrana na 244 rijeke što znači da će biti više centrala nego rijeka, a oko 3.000 njih planirano je da bude izgrađeno na gotovo svakoj rijeci u zemljama Balkana. Ukoliko bi ta zamisao bila ostvarena, istaknuto je danas u Sarajevu, veliki broj građana izgubio bi domove, obradivu zemlju, vodu za piće i navodnjavanje, ali i prirodu koju su čuvali generacijama.

Koordinator Koalicije za zaštitu rijeka BiH Miloš Orlić podvukao je da su se danas zaštitnici rijeka okupili kako bi ukazali da je zajednički cilj reći da ne žele hidroelektrane na bh. rijekama. - One nepovratno uništavaju našu prirodu i rijeke na kojima smo rasli, a one su zapravo dio našeg identiteta - kazao je Orlić, ocjenjujući pozitivnom činjenicu da nisu izdate dozvole za gradnju hidroelektrana na Buni jer je to jedna od najljepših bh. rijeka.

Međutim, upozoreno je, izgradnja dvije hidroelektrane planirana je na rijeci Doljanka te uime Udruženja za Doljanku iz Jablanice Dženan Šašić kaže da bi za nekoliko mjeseci minihidroelektrana trebala biti puštena u rad, a radi se o rijeci u kojoj su se građani nekada kupali, sastajali i pecali ribu. - Sva kupališta su devastirana jer cjevovod prolazi kroz samo korito Doljanke. Pri tome nije uvaženo mišljenje stručnjaka o uticaju na okoliš - napomenuo je Šašić.

U studiji uticaja na okoliš navedeno je da se zabranjuju radovi za vrijeme mrijesta budući da je Doljanka najveće mrijestilište potočne pastrmke (decembar, januar i februar), ali radovi su trajali i ribe više nema, dok je korito devastirano u dužinu od kilometar. Iz sarajevske ekološke grupe "Eko Akcija" Anes Podić pojasnio je da BiH nema koristi od izgradnje takvih hidroelektrana jer BiH ima dovoljno električne energije koju i izvozi. - Male hidroelektrane uništavaju najljepše kutke ove zemlje, uništavaju budućnost lokalnih zajednica i jedinu korist imaju pojedinci koji imaju zaradu - istaknuo je Podić.

Kako jedan od najstrašnijih primjera kako se grade hidrocentrale izdvojena je rijeka Sana na kojoj je centrala izgrađena na samom izvoru, a radi se o rijeci koja je nekada, uz Unu, važila za najčišću rijeku u Evropi. Rijeke su obnovljivi izvor energije, zaključeno je danas, ali kako će se obnoviti rijeka kakva je bila Ugar, nje više nema i tu je nemoguće više išta obnoviti jer tu više ne postoji život.

(Fena)

Ocijeni...
(0 glasova)

vozNa Željezničkoj stanici u Konjicu danas je dvoje dijece teško povrijeđeno, saznaje Avaz.ba. Kako nam je rečeno, djeca su na obližnjem igralištu igrali nogomet.

Djeca su se popela na jedan od vagona koji je bio pun municije iz kompanije "Igman".

Vagon se, zbog kratkog spoja, zapalio i pravovremenom reakcijom vatrogasaca spriječena je katastrofa. Jedan dječak je prevezen u KCUS, a drugo dijete je zadržano u bolnici u Konjicu.

Iz Operativnog centra Policijske uprave Konjic potvrdili su nam da je danas na Željezničko stanici povrijeđeno dijete.

- Dijete je prevezeno u bolnicu – kratko su kazali iz Operativnog centra PU Konjic.

 (Avaz)

ponedjeljak, 15 Juli 2019 00:00

Formiranje vlasti stopiralo akcize na struju

Ocijeni...
(0 glasova)

strujaIako je uvođenje akciza na struju dio obaveza BiH na njenom putu ka EU, na ovom pitanju do sada ništa nije urađeno.

"Nezavisne" su još prošle godine pisale da je u BiH formirana radna grupa za izmjene Zakona o akcizama kako bi se akcize na struju uključile u akcizni sistem BiH. Iako nam je ova informacija tada bila potvrđena i od strane Evropske komisije, domaće vlasti još ništa nisu uradile na tom pitanju, a ne zna se da li je radna grupa, u kojoj su bili angažovani i konsultanti iz Slovenije, završila taj posao.

Iz Savjeta ministara BiH rečeno nam je da je o akcizama već trebalo da bude razmatrano, ali da je zbog zastoja u formiranju vlasti sve stalo.

"Ako se sjećate, trebalo je da bude usvojen moratorij na akcize na duvanske proizvode u trajanju od tri godine, međutim, iako je sve bilo dogovoreno, ni ta tačka se još nije našla na dnevnom redu", rečeno nam je u Savjetu ministara.

U Ministarstvu finansija i trezora BiH, kažu da zasad nema najava da bi se akcize na struju uskoro mogle naći na dnevnom redu.

Ratko Kovačević, portparol Uprave da indirektno oporezivanje BiH, kaže da je odluka o uvođenju akciza isključivo na ministrima finansija, odnosno Upravnom odboru UIO BiH.

Iz Vlade FBiH nam do zaključenja današnjeg štampanog izdanja nije stigao odgovor na pitanje da li oni planiraju povećanje cijene električne energije ili uvođenje akciza.

Sa druge strane, Vlada RS priprema novi zakon o električnoj energiji, a iako je bio razmatran u Vladi, u Ministarstvu energetike i rudarstva RS su nam na nekoliko naših upita odgovorili da nam ne mogu ustupiti nacrt koji su razmatrali, tako da se ne zna šta je njime predviđeno.

Inače, evropska pravila omogućavaju da visina akciza na struju za domaćinstva bude određena po nultoj stopi, dok se za ostale potrošače predviđa minimalan iznos. Koliki će stvarno iznos biti određen, odluka se donosi u svakoj od zemalja ponaosob.

U Uniji za takse i carine EU nam je potvrđeno da je BiH obavezna da u skladu s Direktivom za oporezivanje energenata 2003/96/EC uvede minimalne akcize na energente, uključujući i akcize na struju. Oni su nas uputili na izvještaje o napretku BiH koje je Evropska komisija objavila, a u kojim su navedene sve obaveze koje se odnose na akciznu politiku, uključujući i akcize na struju.

Istine radi, u ovim dokumentima se decidno ne spominje uvođenje akciza na električnu energiju, ali u Uniji potvrđuju da je to dio obaveza.

U Analitičkom izvještaju, koji je Evropska komisija objavila paralelno s Mišljenjem o članstvu u EU, samo je istaknuto da BiH mora da uskladi svoju akciznu politiku s pravnom stečevinom EU. Zanimljivo je da je u Analitičkom izvještaju eksplicitno pomenuto da u toku ove godine akcize na pivo moraju biti usklađene s pravnom stečevinom EU.

Minimum akciza koju propisuje EU je jedan evro po megavatu za domaćinstva, i pola evra po megavatu za poslovne potrošače. Kada se pogleda praksa prisutna u EU, vidljivo je da sve zemlje članice imaju akcize na električnu energiju, i da su neke zemlje uvele nulte tarife za domaćinstva, uglavnom navodeći kao opravdanje potrebu dostizanja ekoloških standarda.

(Nezavisne)

Ocijeni...
(0 glasova)

sdaTvrdnja Milorada Dodika kako „bošnjačka strana“ ne prihvata prijedlog kojim bi se potpisivanjem ugovora riješilo pitanje demarkacije postojeće međudržavne granice između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, proizvoljna je i potpuno neutemeljena, navode iz SDA.
Dodaju da Srbija nikada institucijama Bosne i Hercegovine nije dostavila konkretan i zvaničan prijedlog za rješavanje ovog pitanja, tako da se nema šta niti prihvatiti, niti odbiti.

Zato je nejasno koji to prijedlog iz Srbije podržava Dodik. Pozivamo ga da javnosti Bosne i Hercegovine predoči dokument kojeg on podržava, a „bošnjačka strana“ navodno odbacuje, i neka kaže kada je on službeno dostavljen institucijama BiH, kažu u SDA i dodaju:

Ujedno ga pozivamo da istraje u prijedlogu kojeg je iznio na Samitu SEECP-a na Jahorini o potrebi formiranja međudržavnih komisija koje bi rješavale ova pitanja, jer je to jedini ispravan put.

Nažalost, s velikom sigurnošću možemo tvrditi da se ništa od ovoga neće desiti, jer Srbija neće dostaviti službeni prijedlog, niti će prihvatiti da ovo pitanje rješavaju državne komisije za granicu BiH i Srbije u bilo kom formatu. Srbiji očigledno ne odgovara da se granicom transparentno bave stručnjaci i nadležne državne komisije, pa se stoga ovo pitanje s vremena na vrijeme bombastičnim izjavama nastoji politizirati.

 (Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

aluminijmostarPolitičke mainstream stranke u BiH su već desetljećima strateški partneri u kriminalnom uništavanju gospodarstva i ekonomske perspektive BiH.

Aluminij je lažni i žalosni simbol i ideal jedne navodno uspješne firme, kojeg su mnogi iskorištavali koliko se god moglo.

U židovskoj rabinskoj literaturi javlja se pitanje zašto se Bogu nije svidjela Kula babilonska. Zašto je Bog zaustavio gradnju i pomiješao jezike?

Najjednostavnije objašnjenje, koje se dobiva iščitavanjem teksta, jest to da je gradnja kojom se htjelo dosegnuti Nebo bio poganski kult. Kula je bila odraz čovjekove oholosti prema Bogu. Zanimljivo je da se u Midrašu (op. skupina tekstova talmudskih mudraca s tumačenjima biblijskih tekstova) navodi da se Bogu nije svidjelo što je graditeljima kule više smetao gubitak jednog komada opeke nego kad bi im za vrijeme gradnje poginuo netko od radnika.

Kad god jedan radnik izgubi svoje radno mjesto, to i izravno i neizravno mnogi osjete. Neku večer je ugašeno svjetlo u Aluminiju.

Oko 900 radnika Aluminija je ostalo u nevjerici nakon što je rad ovog nekadašnjeg giganta obustavljen isključenjem električne energije zbog velikih dugova. Ako se uzme u obzir da su dugovi Aluminija prešli skandaloznu cifru od 200 milijuna eura, onda je ovakav rasplet bio logičan i očekivan.

Unatoč logici i svim trezvenim analizama, za mnoge je gašenje Aluminija još uvijek teška i bolna tema.

Subvencijska rupa bez dna

Mostarski Aluminij je bio jedna od najvećih tvrtki u Hercegovini koja je zapošljavala oko 900 radnika, generirala godišnji promet od oko 160 milijuna eura te činila 20 posto kapaciteta luke Ploče.

Osnovana je 1981., proizvodnja je prekinuta ratne 1992., da bi, uz pomoć Vlade RH, opet bila obnovljena 1997. Ne smije se zanemariti ni činjenica da je od Aluminija, što izravno, što ne izravno, živjelo pola Hercegovine. Iako se u posljednje vrijeme vatrogasnim intervencijama pokušavao održati tehnološki zahtjevan pogon Aluminija, gašenje je bilo neizbježno. Visoke cijene ulaznih sirovina i električne energije, nepovoljna cijena sirovog aluminija te nesposobnost politički postavljenih uprava dovela je do konačnog kraha nekadašnjeg hercegovačkog giganta.

Ovaj nekadašnji simbol moći i gospodarstva već neko vrijeme nije bio u stanju proizvoditi cjenovno konkurentan proizvod. Stručnjaci su mišljenja da se s Aluminijem mnogo toga moglo napraviti. Iz ove perspektive je tužno primijetiti kakve su sve prilike propuštene i što se sve moglo (i trebalo) učiniti prije petnaestak godina, kad su promjene u poslovanju i funkcioniranju bile nužne.

Zahvaljujući nemaru, Aluminij je od ekonomskog faktora pretvoren u subvencijsku rupu bez dna s ogromnim minusima i dugovima. Aluminij nažalost nije (bio) posljednji socijalistički mastodont kojeg su građani Bosne i Hercegovine prisiljeni subvencionirati kako bi firma opstala te se spasile tisuće slabo plaćenih radnih mjesta.

Sve takve tzv. državne firme nemaju ekonomsku perspektivu i osuđene su na propast. Iako takvi potezi bole, sve te nekadašnje gigante Bosna i Hercegovina mora privatizirati, umjesto da ih konstantno subvencionira. Tek tada ćemo moći govoriti o ozdravljenju domaće ekonomije.

Krađa bez ikakve kontrole i srama

Suprotno mišljenju ulice i emocijama s društvenih mreža, Aluminij nije propao neku večer. Neku večer je samo konačno stavljena točka na „i“ ove tužne mostarske priče. Mostarski Aluminij nije ni prvi ni posljednji primjer jedne ugašene firme, ali je klasičan primjer što se događa s ekonomsko-gospodarskim gigantima, u kojima glavnu riječ ne vodi struka, nego politika. Aluminij je zapravo počeo propadati onog trenutka kad su „plemenski poglavar“ i „dobročinitelji“ na čelne pozicije počeli postavljati ne kvalitetne, nego stranački podobne likove koji su se ponašali kao begovi.

Sjetimo se samo onih silnih računa, iz kojih se jasno vidi da su trpali i krali bez ikakve kontrole ili srama. A mnogi su to gledali i pritom šutjeli. Umjesto da svoju starost dočekaju u zatvoru, svi će oni iz cijele ove tragedije izaći neokrznuti. Kao ugledni i cijenjeni članovi društva. Ulica, koja bi ih sada htjela vidjeti obješene za najbližu banderu, za par mjeseci će im aplaudirati i ponovno ih veličati.

No, ovo s Aluminijem je samo refleksija najvećih problema Bosne i Hercegovine - upravne nesposobnosti pomiješane sa svakodnevnom korupcijom, zavlačenja i varanja nesretnog naroda te ostataka socijalističkog mentaliteta u narodu prema kojem je država ta koja „treba nešto da uradi“, povezanih s emocijama prema firmi na koju su mnogi navikli da je gospodarski gigant i simbol regije. Nije.

Aluminij je nažalost lažni i žalosni simbol i ideal jedne navodno uspješne firme, kojeg su mnogi iskorištavali koliko se god moglo. Nije nikakva tajna da su Elektroprivreda, Aluminij, Eronet i neke državne institucije zapravo hrvatski inkubatori za uhljebljivanje onih koji su to na bilo koji način „zaslužili“. Slično kao što i Bošnjaci imaju svoje „inkubatore“ u Federaciji ili Srbi u Republici Srpskoj. Takvi „inkubatori“ su rezultat zajedničkog dogovora navodno politički suprotstavljenih nacionalnih stranaka.
Nije kriv samo 'Dobročinitelj'

Sam Aluminij je imao nesreću da se suočio s teškim strukturalno-tehnološkim poteškoćama u isto vrijeme kad su mu na čelu bili nesposobni „menadžeri“ te je godinama bilježio velike gubitke i samo upadao u još veće dugove. Da je kojim slučajem Aluminij i opstao još neko vrijeme, zahvaljujući kompliciranoj vlasničkoj strukturi, nagomilanim dugovima i (ne)namjernim sabotažama, on ne bi imao budućnosti.

Nije ovdje toliki problem što je Aluminij ugašen, jer to je ionako bilo pitanje vremena. Mnogo veći problem je što političari nemaju ni viziju, ni strategiju rješavanja aktualnih problema. Mislim da je vrijeme da se svi zajedno suočimo s jednom zastrašujućom činjenicom - naši narodi nikad nisu živjeli lošije nego upravo pod upravom „svojih“. Neovisno o Hrvatima kao konstitutivnom elementu Bosne i Hercegovine, slično vrijedi za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Političke mainstream stranke u BiH su već desetljećima strateški partneri u kriminalnom uništavanju gospodarstva i ekonomske perspektive Bosne i Hercegovine.

Sve njihove javne svađe i navodno prepucavanja su samo obična predstava za javnost. Iako se sad iz HDZ-ove PR kuhinje izbacuju spinovi kako su za propast Aluminija krivi „političko Sarajevo“ i Bošnjaci, potrebno je dobro otvoriti oči, jer priča je mnogo dublja i kompliciranija od populističke teze „Bošnjaci su nas prevarili“.

Legitimni gospodari života i smrti hrvatskog naroda (čitaj: HDZ BiH, njihovi partneri, rodbina, prijatelji i nebrojena četa uhljeba) su odgovorni za propast hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Nikakvi „bakiri“, „komšići“, „antikristi, masoni i komunisti ovi-oni“ (M. P.), nego upravo - naši.

Može li mi itko navesti barem jedan projekt od nacionalnog interesa kojeg oni nisu upropastili ili kojeg ne čeka sudbina Aluminija? Dovoljan je samo jedan...

Svjestan sam da mnogi žive od te užasne politike i da ne smiju glasno prozboriti. Ne moraju ništa glasno reći, dovoljno je samo da se zamisle. I nije ovdje kriv samo „Dobročinitelj“, nego i svi oni koji su od njega imali koristi. Svi mi iste ove sekunde možemo nabrojati barem dvadesetak uhljeba koji žive na grbači običnog naroda. Takvi likovi su naše najveće štetočine. Oni su glavno tkivo stranačke mašinerije, kojoj nije cilj boljitak naroda, nego trpanje vlastitog džepa.
Primjer širokobrijeških mesara

Aluminij nije ni prva ni posljednja uništena firma. Nemojmo zaboraviti i da su oni širokobriješki mesari Lijanovići na Visokoj Glavici godinama do krajnjih granica zloupotrebljavali svoje radnike i radnice. Hrvati Hrvate, je li.

U nedostatku boljih i humanijih opcija, ljudi su pristajali kod njih raditi za minimalac i to u sramotnim uvjetima. Da stvar bude gora, ni taj doslovno krvavo zarađeni minimalac na kraju nisu dobili. Dok su ti ljudi čekali da im se isplati mučno zarađeni novac, mnogi su šutjeli i nije ih bilo briga što se tamo u Širokom Brijegu događa. Sad se isto dogodilo i Mostaru. Da stvar bude gora, Lijanović je oslobođen svih optužbi za svoj kriminal. Isto kao što i za Aluminij na kraju nitko neće odgovarati.

No, koliko god to možda zvučalo brutalno, Aluminij ovdje nije žrtva. Iako je riječ o brojki od oko 900 radnika koji su gašenjem Aluminija ostali bez posla, činjenica je da će dobar dio „radnika“ samo prijeći u neke druge državne firme ili institucije. Žrtva će na kraju biti svi oni kojima Aluminij neće isplatiti ono što im je dužan. Nagomilani dugovi su ogroman novac, astronomski ogroman novac. Žao mi je svih onih poštenih ljudi koji su svojim mukotrpnim radom u Aluminiju prehranjivali svoju obitelj. Zaista mi je žao. Nadam se da će sačuvati svoj mir i svoj kruh pronaći na nekom drugom radnom mjestu u najkraćem mogućem roku.

Što se nas ostalih tiče, kad shvatimo da su nam jedna cigla (ili par stotina maraka) postali važniji od ljudskih života i da smo se „izgubili“, možda i dođe do nekih promjena.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Dalibar Milas (Al Jazeera)

Stranica 3 od 26

S5 Box