Vijesti iz BiH
BiH

BiH (665)

utorak, 01 Oktobar 2019 00:00

Građani faulirani na rijeci Doljanki

Ocijeni...
(0 glasova)

branaInstitucije su izdale dozvole za izgradnju mini hidroelektrane „Zlate“, a mještani okolnih naselja tvrde da su bili uskraćeni reći svoje mišljenje o tome, što im je zagarantovano propisima i konvencijama.
CIN / 01. Oktobar 2019

Jablaničanin Samir Šišić se neugodno iznenadio kada je na obali rijeke Doljanke uz imanje svog oca zatekao mašine koje su raskopavale korito, praveći otvore za cjevovode na novoj mini hidroelektrani (MHE).

Šišić je prethodno uspio zaustaviti početak gradnje preko svoje parcele pa je Općina Jablanica, promjenom urbanističke saglasnosti, radove spustila u korito rijeke. Uprkos tome, sistem za navodnjavanje malina na Šišićevom imanju je tokom radova uništen.

Samir Šišić nije dozvolio da cjevovod ide preko njegovog malinjaka. On kaže da je cjevovod spušten u korito rijeke zbog čega je sistem za navodnjavanje malina na njegovom imanju uništen.

Mini hidroelektranu „Zlate“ gradi „Eko-Vat“, firma bivšeg bh. košarkaša Mirze Teletovića. U jesen 2018. godine počeli su radovi, iako ih lokalno stanovništvo nije podržalo.

Prema propisima, „Eko-Vat“ je za izgradnju morao imati saglasnost mještana putem zbora građana. Iako mještani tvrde da zbor nikada nije održan, izgradnju je podržalo pet predstavnika Savjeta Mjesne zajednice Jablanica II.

Vlasti su propustile obezbijediti masovno prisustvo građana na još jednom skupu − javnoj raspravi o štetnosti MHE na okoliš. Mještani kažu da nisu bili obaviješteni o ovom skupu koji je održan u zgradi Općine Jablanica. Osim uposlenika „Eko-Vata“ i nadležnih institucija, prisustvovalo je samo četvero stanovnika naselja uz Doljanku.

Više od 200 mještana lokalnih naselja Zlate i Jelačići potpisalo je potom peticiju protiv gradnje. Općina je nije prihvatila i radovi su počeli nekoliko mjeseci kasnije.

„Uvijek nekome nešto smeta, to je sasvim normalno. Meni je samo krivo što ljudi ne razumiju projekat. Meni je krivo što ljudi ne razumiju mene kao nekoga ko je iz Jablanice“, kaže Mirza Teletović.

Zbor bez građana

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su sa Teletovićem obišli trasu gradnje MHE „Zlate“, dugu tri kilometra.

„Ova mini hidroelektrana, ona nije napravljena da bih ja na njoj zarađivao. Ona je napravljena da bi pravila druge projekte“, kaže on.

Tvrdi da se nakon sportske karijere vratio u Jablanicu da stvori ljepši životni ambijent. Otvaranje desetak radnih mjesta u MHE bi bio samo početak. Teletović smatra da nezadovoljni mještani to ne razumiju, a oni tvrde da im investitor nije nikada ništa objasnio u vezi sa ovim projektom.

Početkom 2014. godine „Eko-Vat“ je od predstavnika MZ Jablanica II dobio podršku za izgradnju mini hidroelektrane na Doljanki. U zapisniku sa sjednice Savjeta Mjesne zajednice je pisalo da podržavaju projekat. Zapisnik su potpisali predsjednik Samir Sarajlić i četiri člana Savjeta Mjesne zajednice. Članovi Savjeta danas tvrde da im je projekat predstavljen nabrzinu pa su kasnije tražili od Sarajlića novi sastanak kako bi saznali detalje.

„Eko-Vat“ je za četiri godine dobio sve potrebne dozvole za početak radova na MHE „Zlate“. Vrijednost radova je 12,3 miliona maraka. Sve je isplanirano i dogovoreno: cijevi promjera 1,80 metara će vodu sa vodozahvata duž tri kilometra provoditi do strojare gdje će turbine uz pomoć snage vode proizvoditi električnu energiju. Međutim, radove, koji su na završetku, i dalje prati neizvjesnost.

Sredinom 2017. godine mještanin Zlata Dženan Šašić je na Kantonalnom sudu u Sarajevu pokrenuo spor za poništavanje okolišne dozvole koju je Federalno ministarstvo za okoliš i turizam izdalo „Eko-Vatu“. Njegov advokat je u tužbi obrazložio da Šašiću kao zainteresovanoj stranci nije bio omogućen pravovremen uvid u okolišnu dozvolu. Na taj način je bio spriječen dati svoje mišljenje o njoj. Sud još nije odlučivao o ovome.

„Sastanak se nije održavao ni ovdje u Jelačićima, koliko znam ni na Zlate se nije održavao u vezi te mini centrale. (…) Mi smo samo pozvani tada da se potpiše to“, kaže Ibrahim Spahić iz naselja Jelačići, jedan od članova Savjeta MZ Jablanica II.

Predstavnik naselja Gornja Kolonija 1 Adis Teletović kaže da ni danas nije siguran da li je dao saglasnost jer im je tada rečeno da potpisuju pismo podrške, a Mustafa Tašić iz naselja Zlate kaže da se ne sjeća šta je potpisao. “Ma, nemam ti pojma, bogami, da sam išta potpisivao niti znam za to“, kaže Tašić.

Predsjednik Savjeta Sarajlić misli drugačije. On kaže za CIN da je cijela Jablanica znala da će se graditi mini hidroelektrane.

„Ništa nije bilo da se nije znalo i sve je bilo onako kako nalažu procedure i propisi“, kaže on, dodavši da bi opet podržao projekat. Sarajlić negira optužbe mještana da nije htio održati zbor i da je podršku mini hidroelektrani dao svojevoljno.

Prema Statutu Općine Jablanica, lokalno stanovništvo putem zbora i savjeta odlučuje o poslovima značajnim za život i rad na području mjesne zajednice. Savjet mjesne zajednice je prije donošenja neke odluke dužan konsultovati zbor građana.

Pošto u ovom slučaju zbor nije održan, mještani nisu imali šansu reći šta misle o izgradnji mini hidroelektrane. Oni zbog toga tvrde da su prevareni.

Emina Veljović, izvršna direktorica Udruženja “Aarhus centar u BiH”, pravne organizacije koja se bavi zaštitom okoliša, kaže da su na ovaj način prekršeni članovi Aarhusove Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti u odlučivanju i pristupu pravdi u okolišnim pitanjima koju Bosna i Hercegovina kao potpisnica mora poštovati.

„Građani nisu imali priliku da detaljno prouče studiju, nisu imali priliku da iskažu svoje nezadovoljstvo na vrijeme kako bi se to moglo uvažiti na vrijeme, kako bi se onda moglo uticati na sprečavanje izdavanja okolinske dozvole“, kaže Veljović.

Tokom 2015. godine Teletovići su planirali izgradnju još jedne MHE, nekoliko kilometara uzvodno od Zlata. Međutim, mještani naselja Doljani su na zboru građana odbili planove „Eko-Vata“. Nisu bili saglasni sa predloženom trasom cjevovoda koja je trebala prolaziti kroz naselja. Općina je izdala urbanističku saglasnost, a ona je uključivala i privatne zemljišne parcele. Zbog toga su vlasnici nekih od tih parcela pokrenuli spor pred Kantonalnim sudom u Mostaru pa gradnja još nije počela.

„Niko nas nije ni uključivao u postupak niti nas je iko išta pitao. Ne samo nas nego i mnoge druge vlasnike parcela“, kaže Alija Tipura iz naselja Doljani.

Husein Rizvić, predsjednik Savjeta MZ Doljani koja okuplja nekoliko lokalnih naselja, kaže da je održao zbor građana jer je htio da se mještani izjasne o izgradnji MHE. Ranije je sa Samirom Sarajlićem dogovorio da bez pristanka mještana nikakvu saglasnost neće potpisati: „On mi je čvrsto obećao da neće ni on. Međutim, on je objeručke prihvatio, (…) potpisao je da oni pristaju na taj projekat. Sve je to uradio bez saglasnosti i bez zbora građana što je, mislim, po meni, van svake pameti“.

Mašine kopaju kanale za cjevovode prema rijeci Doljanki.

Javna rasprava za odabrane

Projekat izgradnje MHE „Zlate“ je nastavljen iako mu mještani, kako tvrde, nisu dali svoju podršku. Firma „Eko-Vat“ je dobila koncesiju, zatim je sačinjena i Studija o procjeni utjecaja na okoliš na osnovu koje Federalno ministarstvo za okoliš i turizam izdaje okolišnu dozvolu.

Početkom 2017. godine na red je došla javna rasprava na kojoj su mještani trebali dati mišljenje u vezi sa Studijom o procjeni utjecaja na okoliš.

Prema zapisniku, bilo je prisutno samo 13 ljudi među kojima su bili predstavnici „Eko-Vata“, nadležnih institucija te četvero stanovnika naselja uz Doljanku, među kojima i predsjednici mjesnih zajednica Jablanica II i Doljani – Sarajlić i Rizvić.

Mještani naselja Jablanica II, sa kojima su novinari razgovarali, i predsjednici podružnica Zlate i Jelačići kažu da za raspravu nisu znali pa nisu ni imali šansu da kažu šta misle.

Suprotno njima, Sarajlić i Teletović kažu da su svi pozvani i preko lokalne televizije te da je cijeli grad znao da će se graditi mini hidroelektrane.

Samir Sarajlić, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Jablanica II, negira optužbe mještana da nije htio održati zbor i da je pozitivno mišljenje o izgradnji MHE dao samostalno.

Zbog nastavka projekta više od 200 mještana naselja Zlate i Jelačići potpisalo je 2018. godine peticiju protiv gradnje MHE. Oni kažu da se izgradnjom uništava prirodna ljepota koju žele „sačuvati za buduće generacije“.

I sedamdesetdevetogodišnji (79) Salko Šašić ne želi MHE u komšiluku. Dok se sa novinarima spušta do obale Doljanke, govori kako tu nema života bez vode. Usput pokazuje sadnice voća i povrća koje bi zbog manjka vode za navodnjavanje mogle biti uništene:

„Nije ljudski, nije humano, bolan. Ovo je uništavanje prirodne ljepote. Ovo je, stvarno, van svake pameti. Uništiti jednu rijeku koja je vijekovima tekla tu − čisti bezobrazluk i to je za mene neznanje, nepismenost“.

Mještani su peticiju predali Općini, ali ona ništa nije promijenila pa su krajem prošle godine pokušali još jednom. Preko advokata Brune Božića uputili su žalbu Općini Jablanica zbog izdavanja građevinske dozvole za MHE.

„Kad sam se uključio, to je sve bilo kasno. Ljudi su proveli te procedure, dobijanje dozvole. Sve su bile pravomoćne, konačne, baš zato što nije bila javnost uključena adekvatno“, rekao je Božić za CIN.

Uprkos velikom javnom interesu za izgradnju ove mini hidroelektrane i problemima koje je prate, Općina Jablanica nije željela novinarima objasniti svoje odluke.

„Javni organ (…) nije dužan da analizira, upoređuje, brani ili obrazlaže razloge zašto su pojedini akti ili dokumenti doneseni“, napisala je u odgovoru na zahtjev CIN-a pomoćnica načelnika Amela Muratović.

(cin.ba)

ponedjeljak, 30 Septembar 2019 00:00

Ispoštovan Erdogan, ´gulenovci´ će biti izručeni

Ocijeni...
(0 glasova)

erdogan1Ademović je kazao da su boravišne dozvole ukinute nezakonito i dodao da se u BiH trenutno “progone nevini ljudi” bez dokaza.

“Žalili smo se na ova rješenja, ali je Ministarstvo sigurnosti odbilo naše žalbe, tako da se sada vodi upravni spor pred Sudom BiH. Sud BiH je donio rješenja kojima se zabranjuje organima BiH, do okončanja ovog sudskog postupka, da izvršavaju rješenja Ureda za strance BiH”, pojasnio je Ademović.

Postupci oduzimanja boravišnih dozvola turskim državljanima pokrenuti su nakon posjete predsjednika Erdogana Bosni i Hercegovini 9. jula ove godine. Erdogan je, prema riječima člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, u Sarajevo stigao s listom “gulenovaca” koje je želio da bh. vlasti izruče Turskoj.

“Erdogan traži ‘gulenovce’ iz BiH. Turska ima određene zahtjeve”, rekao je Dodik novinarima nakon sastanka sa Erdoganom.

Ademović je pojasnio da je Erdogan iskoristio bilateralnu diplomatsku posjetu da od “nenadležnih organa” traži izručenje osoba koje “sasvim zakonito borave u BiH”. On je istakao da se protiv ovih osoba ne vodi, niti se bilo kada vodio bilo koji postupak, niti u BiH, niti u Republici Turskoj, kao i da nemaju nikakve veze s pokušajem puča u Turskoj.

“Nema ni dokaza da im je pasoš proglašen nevažećim. Nema niti jednog dokaza za bilo što. Jednostavno, bh. organi su postupili po zahtjevu turske ambasade u BiH, da im se ukine boravak u BiH. Progone se nevini ljudi”, kazao je Ademović.

Iz Službe za poslove sa strancima su za BIRN BiH potvrdili kako su obaviješteni od Ambasade Turske da su određenom broju svojih državljana poništili putne isprave, zbog čega im je rečeno da ne ispunjavaju uslove za privremeni boravak u BiH.

“Prethodno, Služba je tim osobama ostavila rok za pokretanje procedure za pribavljanje nove putne isprave, ali oni u ostavljenom roku nisu dostavili dokaz da su pokrenuli proceduru ili pribavili novu putnu ispravu”, naveli su iz Službe za poslove sa strancima.

Turske vlasti optužuju Fethullaha Gulena, vjerskog predavača koji živi u Americi, za pokušaj puča 2016. godine. Nakon ovog pokušaja, turske vlasti su uhapsile preko 150.000 Turaka zbog sumnje da su pripadnici onoga što turske vlasti nazivaju Gulenovom terorističkom organizacijom.

Iz Službe za poslove sa strancima su kazali da nemaju informacije da državljani kojima je otkazan privremeni boravak predstavljaju prijetnju za bezbjednost BiH.

Ademović je naglasio da njegovi klijenti nisu ni bili u Turskoj kada se dogodio puč, niti imaju bilo kakve veze s pučem, te dodao da se trenutno čekaju konačne odluke Suda BiH, koji će presuditi da li su upravni organi postupali po zakonu ili ne.

“Naravno, mi ćemo u ovom postupku ići do kraja, do Evropskog suda za ljudska prava ako treba. Jer, dosadašnja međunarodnopravna sudska praksa ukazuje da ovdje ne smije doći do gubitka bilo kojeg prava. Uvjeren sam, ako se ne isprave ove greške Ministarstva sigurnosti BiH, da će BiH biti osuđena pred međunarodnim sudovima”, rekao je Ademović.

Sud BiH, kako je podsjetio Ademović, već je zauzeo stav u ranijim predmetima o tome da nije moguće Turskoj izručiti “gulenovce” koje potražuje, jer BiH ne tretira ovu organizaciju kao terorističku – o čemu je BIRN BiH ranije izvještavao.

“U drugim sličnim slučajevima Sud BiH je bez izuzetka zabranio izručenje zbog toga što su takvi zahtjevi protivni zakonskim i ustavnim pravima i slobodama. To su politički progoni, bez pravnog utemeljenja. Cijela demokratska Evropa ih osuđuje”, kazao je Ademović.

U odlukama kojima se odbija turski zahtjev za izručenje, Sud BiH se pozvao na činjenicu da iako Ankara pokret Fethullaha Gulena naziva terorističkim, to ne čine Evropska unija (EU), Ujedinjene nacije (UN), kao ni većina evropskih zemalja.

“Ministarstvo sigurnosti BiH me strašno razočaralo zbog pristupa ovom problemu. A zašto me ovaj slučaj posebno boli? Sjetimo se naših nevinih bh. državljana koje su druge države proganjale, hapsile na granicama, trpale u pritvore i neosnovano procesuirale. Tada se svi dignemo na noge i govorimo, kao Kalimero: ‘To je nepravda!’ Naravno da je nepravda. To se isto sada dešava turskim državljanima u BiH, a mi to gledamo, šutimo i, štaviše, to država aktivno podržava! Zar nije to krajnje licemjerno?”, rekao je Ademović.

Zbog ovakvog pristupa vlasti u BiH, brojni državljani Turske su napustili našu zemlju, ustvrdio je Ademović i dodao da oni strahuju od pritisaka vlasti Erdogana.

“Naravno, do nas svakodnevno dolaze neformalne informacije da su zahtjevi za ‘izručenje’ ovih turskih državljana dio ekonomskog paketa između Republike Turske i BiH – ‘mi vama autoput, a vi nama političke protivnike’”, kazao je Ademović.

(Birn)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti1Od danas je svaki oblik ljekarske pomoći koji se pruži u kampu Vučjak, trenutnom domu stotina izbjeglica i migranata na sjeveru Bosne i Hercegovine, krivični prekršaj, navodi se u saopćenju njemačkog humanitarca i novinara Dirka Planerta, koji više od 100 dana pomaže unesrećenima iz raznih država svijeta u tom kampu.

S druge strane, iz Operativnog štaba za pitanje migracija navode da su dobili informacije o nestručnom pružanju ljekarske i medicinske pomoći u kampu Vučjak i da je zbog toga izdana zabrana rada volonterima iz drugih država koji su u timu Dirka Planerta.

"Mi imamo medicinare u kampu koji su ispred Kantonalne bolnice i Doma zdravlja Bihać (u kampu). Bilo je primjedbi kada je riječ o ljekarskom timu Dirka Planerta da je prisutno dosta nestručnog liječenja i zato im je zabranjeno da vrše ljekarske i medicinske usluge i naši liječnici sada rade taj dio", rečeno je za Al Jazeeru iz Operativnog štaba.

Dodaje se da je zabranu rada zatražila kantonalna ministrica zdravstva i navode da će dalje Dom zdravlja Bihać i Kantonalna bolnica sa svojim ljekarima i medicinskim timom vršiti te usluge. Na pitanje o prisustvu Ljekara bez granica (MSF) iz Operativnog štaba kažu kako su oni tražili da se prebace na Vučjak, kao i da nemaju informacija o štrajku glađu migranata.
Oduzeti dokumenti

Planert u svom saopćenju navodi da su predstavnici ureda za imigracije "nakon tri mjeseca i 11 dana došli u naš ambulantni šator".

"Tri prisutna člana tima morala su predati svoje dokumente i otići u agenciju dan kasnije. Rečeno im je da napuste državu u sljedećih sedam dana. Riječ je o mađarskom ljekaru, slovenskom bolničaru i njemačkom bolničaru hitne pomoći. Oni još, dodatno, moraju platiti 150 eura po glavi kako bi im vratili dokumente", piše Nijemac.

"Pružanje ljekarske ili bilo kakve druge pomoći izbjeglicama zabranjeno je cijelom timu. Odsad je svaki oblik pružanja pomoći od nas krivično djelo."

Planert navodi da je objašnjenje sljedeće: kako bi mogli legalno raditi, priznata organizacija treba pozvati medicinare i ljekare da pružaju ljekarsku pomoć u Vučjaku.

"Kao što je poznato, počeo sam pružati ljekarsku pomoć ljudima u kampu na svoju ruku jer to niko nije radio. Već prvog dana pridružio mi se jedan austrijski ljekar, a potom su dolazili razni medicinski profesionalci da pomognu. Svi su bili registrirani kao volonteri u Crvenom križu Bihać", navodi on.

Dodaje da je nemoguće dobiti poziv organizacije jer ona kao takva ne postoji.

"Kamp Vučjak ilegalno su napravili čelnici grada Bihaća. Budući da je riječ o nelegalnom kampu, sve velike humanitarne organizacije odbijaju raditi ovdje. Radna dozvola za rad u nelegalnom kampu sama je po sebi isključiva. Očito je da nas ne žele ovdje iz nepoznatih razloga", kaže Planert.
Rad europarlamentaraca

Nijemac u saopćenju navodi da su njegova ekipa i on, uz humanitarni rad, često skretali pažnju medija i međunarodne zajednice na "situaciju u kampu, zločine hrvatske policije i nerad vlasti u Sarajevu".

"Sada nas žele ušutkati. Dosad smo svakog dana pružali pomoć za 200 pacijenata, a to su radili profesionalni medicinski radnici na volonterskoj osnovi. U kampu je trenutno 800 ljudi s raznim bolestima i povredama."

Proteklih nekoliko sedmica troje evropskih parlamentaraca iz Njemačke i Austrije rade u korist izbjeglica i migranata, nastavlja njemački humanitarac, te dodaje da su oni upoznati s trenutnom situacijom, da političkim putevima žele riješiti situaciju, te da je održan razgovor s ambasadorom Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu.

"Kamp je od jučer bez ikakve medicinske njege. Ovog jutra stanovnici kampa stupili su u štrajk glađu. Izbjeglice su odbile doručak koji im pruža Crveni križ. Žele ponovno otvaranje ambulante i naš povratak u kamp."
Od priznanja do progona iz države

U saopćenju Planert navodi da je "istog dana kad nam je zabranjen rad Ministarstvo zdravstva Unsko-sanskog kantona potpisalo ugovor s humanitarnom organizacijom MSF (Ljekari bez granica)".

"MSF će za to biti plaćen i treba preuzeti ljekarsku brigu u kampu. Kada će se to desiti ne znamo. Znamo da oni rade u Velikoj Kladuši, udaljenoj 60 kilometara, i da rade samo nekoliko dana sedmično, u kamionu za hitnu pomoć i rade dva do tri sata. Ako to bude isti slučaj u Vučjaku, to neće biti dovoljno za pravu medicinsku njegu."

Planert piše da će njegov tim biti primoran otići ovog vikenda.

"Ja ostajem ovdje da pronađem sve mogućnosti kako bismo nastavili s radom. Dotada e naša pomoć 'zamrznuta'. Svi planirani dolasci volontera stoga su trenutno zaustavljeni. Zamrznuti su i svi transporti prema Vučjaku i zbog određenih okolnosti ne mogu provjeriti dolazi li ikakva pomoć u Vučjak."

"Dat ću sve od sebe da ljudi u ilegalnom kampu Vučjak čim prije dobiju pomoć."

Na kraju saopćenja ukazao je da je ovog februara dobio najveće priznanje od grada Bihaća za svoj humanitarni rad dok je grad bio pod opsadom tokom rata u Bosni i Hercegovini.

"Sedam mjeseci kasnije moj je tim protjeran zbog humanitarnog rada u državi. Ovo je sve optužnica za Bihać, Bosnu i cijelu Evropsku uniju. Humanitarna katastrofa u Vučjaku počela je jučer."

(Al Jazeera)

petak, 27 Septembar 2019 00:00

Sačuvajmo naše rijeke dok to možemo

Ocijeni...
(0 glasova)

rijekaKoalicija za zaštitu rijeka BiH pozvala je građane da zajedno obilježe Svjetski dan rijeka na Trgu Oslobođenja u Sarajevu danas 12 časova.

U okviru kampanje Suha korita rijeka BiH, Koalicija je u avgustu organizovala akciju prikupljanja fotografija iz cijele BiH koje prikazuju suha korita rijeka na kojima se nalaze izgrađeni vodozahvati hidroelektrana.

Fotografije su tokom prethodnih mjesec i po dana objavljivane na Facebook stranici Koalicije, a u petak će biti izložene na Trgu Oslobođenja.

"Ovo javno okupljanje je naš odgovor vlastima na njihovo višegodišnje oglušivanje po pitanju regulacije ekološki prihvatljivog protoka. Na fotografijama suhih korita naših rijeka na kojima su izgrađeni vodozahvati se jasno vide tragične posljedice koje male hidroelektrane ostavljaju iza sebe. Mi, građani ove zemlje, moramo tome stati na kraj", poručuje Miloš Orlić, koordinator Koalicije za zaštitu rijeka BiH.

Miloš nam u razgovoru za BUKU govori o stanju sa rijekama u BiH i važnosti njihovg očuvanja.

Miloše, šta je planirano na obilježavanju Svjetskog dana rijeka 27. septembra?

Koalicija za zaštitu rijeka BiH unazad mjesec i po dana provodi kampanju na svojoj Facebook stranici kako bi javnosti približila problematiku suhih korita rijeka širom ove zemlje, kao posljedice sveopšte gradnje hidroelektrana. Svjetski dan rijeka je idealan datum kako bismo i putem javne akcije ukazali na ovaj problem, tako da će građani na Trgu Oslobođenja u Sarajevu u 12h imati priliku da vide pokretnu izložbu fotografija koje su nam čuvari rijeka slali tokom prethodna dva mjeseca.

U kakvom su stanju rijeke u BIH?

Kada sam ja bio dječak, a od toga nije prošlo ni deset godina, moja raja i ja smo ljetne dane masovno provodili na različitim riječnim kupalištima. Danas, ta kupališta uglavnom ne postoje, jer je vodostaj tokom ljetnjih mjeseci drastično nizak. Ondje gdje to nije slučaj, rijeke su prljave od mulja i smeća ili su zagađene kanalizacionim ispustima i kojekakvim hemikalijama koje se ispuštaju iz fabrika. U Jablanici imamo slučaj gdje su kupališta na rijeci Doljanci uništena, a sve kako bi jednom čovjeku novac iz hidroelektrane kapao u džep.

Da li smo svjesni važnosti rijeka za našu zemlju?

Mislim da deklarativno jesmo, ali da u praksi nastaju problemi. Ipak, moramo govoriti o pozitivnim primjerima, što svakako jesu ljudi iz Kruščice i Gotuše, koji su svojim tijelima odbranili rijeke od halapljivih investitora i njihove mašinerije. Moramo govoriti o ljudima koji će i sutra biti u Sarajevu, po ko zna koji put ističući to da mi drugih rijeka nemamo i da ih moramo čuvati. Moramo biti svjesni toga da ukoliko nismo spremni da iza svojih riječi čvrsto stanemo i da djelujemo u skladu sa svojim uvjerenjima, nemamo velike šanse da rijeke odbranimo i sačuvamo. Moramo imati ideale od kojih nipošto ne smijemo odustati.

Godinama se rijeke samo iskorištavaju, dokle se može tako raditi? Ko je najveći krivac za takav odnos prema rijekama?

Tome se trebalo stati u kraj odavno. Država je ta koja je to trebala da uradi. Znate, svaka ozbiljna država se stara o svojim resursima. Ova naša se ne stara niočemu. Ona samo sprovodi ono što joj se prstom zaprijeti da mora. To je zaista tužno.

Šta ostaje od rijeka nakon što ih preuzmu hidroelektrane?

Ostaje ruglo. Ostaju suha korita. Nakupljaju se mini deponije plastike i čega sve ne. Dolazi do masovnog pomora ribe. Dolazi do nestanka ugroženih vrsta ribe. Dolazi do sječe šuma, kako bi se izgradili pristupni putevi, te postavili dalekovodi. Klizišta postaju opšta pojava. Od takvog stanja niko u ovoj državi nema ništa, osim što se pojedinci materijalno obogate. Zapitajte se, zar u takvom društvu zaista želimo živjeti?

Šta je ekološki prihvatljiv protok rijeka?

Ekološki prihvatljiv protokpredstavlja minimalni protok vode koji osigurava očuvanje prirodne ravnoteže i ekosistema vezanih za vodu. Prekomjerno zahvatanje vode za proizvodnju električne energije kod hidroenergetskih objekata ugrožava obezbjeđivanje ekološki prihvatljivog protoka. Iz ovoga se da zaključiti da ukoliko ekološki prihvatljiv protok nije zakonski regulisan te ukoliko se postojeći zakon ne primjenjuje, rijeke na kojima su izgrađene hidroelektrane nemaju neku veliku šansu da opstanu.

Kako možemo sačuvati naše rijeke?

Tako da uvedemo moratorijum na izgradnju hidroelektrana te da pređemo na izgradnju vjetro i solarnih elektrana, koje i jesu obnovljivi izvori energije. To moramo uraditi prije nego se dovedeno u situaciju iz koje nema povratka. Kad u računicu uzmemo to da je u narednim godinama planirana izgradnja više hidroelektrana nego što imamo rijeka, jasno nam je da nismo daleko od te bezizlazne situacije. Zato je potrebno da gradnji hidroelektrana kažemo jedno ogromno NE, dok još nije kasno.

Okupljanje u Sarajevu je dio kampanje “Čuvari rijeka” koja se implementira kroz Eko BiH projekat koji finansira Evropska unija i sufinansira Ministarstvo spoljnih poslova Češke Republike kroz program Transition.

Maja Isović Dobrijević (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

suma2Bosna i Hercegovina ima svoje prašume, tačnije njih 12, izuzetno bogate florom i faunom. Nažalost, ove činjenice u javnost dospiju rijetko, a kad se to i desi često je povod tužan kao što su veliki požari u Amazonu ovog ljeta.

Bosanskohercegovačke prašume su ugrožene od globalnih faktora (klimatske promjene, kisele kiše...), požara, opće nebrige i štetnog djelovanja pojedinaca. Međutim, teritorijalna iscjepkanost i neusaglašenost nadležnosti i odgovornosti različitih nivoa vlasti i nepostojanje odgovarajućih zakona dodatno ugrožava budućnost bh. prašuma.

U bosanskohercegovačkim prašumama obitavaju životinje poput vukova, medvjeda, divljih koza, srndaća, lisica, veprova i kuna, kao i orlovi, sokolovi, tetrijebi, kosovi, jarebice i druge ptice. Najzastupljenija su stabla bukve i jele, bijelog i crnog bora, hrasta, javora, brijesta, jasena, smreke... Najpoznatija prašuma u Bosni i Hercegovini je Perućica, koja se nalazi u sastavu Nacionalnog parka Sutjeska na području općine Foča. Perućica je ujedno i najveća i među posljednjim sačuvanim prašumama u Evropi, a u njoj je registrirano više od 170 vrsta grmlja i drveća, od kojih su neka stara i po 300 godina. Procjenjuje se da je Perućica, u kojoj ljudska ruka nikad nije utjecala na rađanje, život i smrt biljaka, stara 20.000 godina.

Osim Perućice, ostale bosanskohercegovačke prašume su Ravna vala na Bjelašnici, Mačen do kod Kladnja, Trstionica kod Kaknja, Janj kod Šipova, Bobija na Grmeču, Crni vrh kod Bosanskog Petrovca, Lom kod Drinića, Plješevica kod Bihaća, zatim prašumski rezervat Malovčića dolina kod Sanskog Mosta, Golija i Masna luka u parku Blidinje. Njihova se ukupna površina kreće oko 160.000 hektara.

Početkom ove godine iz štampe je izašla fotomonografija Prašume Bosne i Hercegovine autora Azera Jamakovića, Muhameda Smailhodžića i Almina Tabaka, u izdanju Udruženja inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine.

Sa Muhamedom Smailhodžićem razgovaramo o šumskim resursima BiH, o stanju i budućnosti bh. šuma, te o odnosu države i društva prema njima.

Po čemu su bosanskohercegovačke prašume prepoznatljive i jedinstvene u regionalnim i evropskim okvirima?

- Prije svega, javnosti je, prije objavljivanja ove fotomonografije, bilo malo poznato da BiH ima svoje prašume. To je svakako bilo poznato užoj stručnoj javnosti ali se, na neki način i svjesno krilo kako bi se na taj način iste sačuvale. Svakako je, čak i u svjetskim okvirima, bila poznata prašuma Perućica, a evo vidimo da naša država ima još prašumskih rezervata. Posebnost bosanskohercegovačkih prašuma ogleda se u njihovom autohtonoj bioraznolikosti, biodiverzitetu, te u bogatstvu životinjskim svijetom. Posebno obilježje bosanskih prašuma je njihova iskonska očuvanost uz minimalno ili nikakvo prisustvo čovjeka, te kao takve predstavljaju prave prirodne bisere. Treba istaći i to da su naše šume, ne misleći samo na prašume, pravi raritet kako u Evropi tako i u svijetu, jer se radi uglavnom o prirodnim šumama koje se same obnavljaju. Recimo, u Evropi su rijetke ovakve šume, tako da stranci sa velikim oduševljenjem gledaju na naše prirodne šume, dok mi sami ponekad nismo svjesni ovog prirodnog blaga.

Prema podacima posljednje inventure šuma, rađene od 2006. do 2010. godine, površine pod šumama u Bosni i Hercegovini veće su nego prije rata, ali kvalitet šuma je smanjen usljed ratnih razaranja, neplanske sječe, požara i nebrige. Kako vratiti kvalitet šumama?

- Baš kako ste i naveli, površine šuma, prema podacima posljednje Nacionalne inventure šuma su povećane. Tako od cijele površine Bosne i Hercegovine, na šume i šumska zemljišta otpada oko 62 posto površine. Rezultati pomenute inventure ukazali su na bolje stanje šuma nego što se to očekivalo, tako da možemo tvrditi da imamo izuzetan resurs kojeg, nažalost, država nije svjesna. Svakodnevno slušamo kako su bosanske šume uništene, međutim, stanje nije baš takvo. Ponekad se šumari neosnovano optužuju, iako su oni ti koji su, u najvećoj mjeri „krivci“ za očuvanje naših šuma jer oni su, u sadašnjim okolnostima nepostojanja zakona o šumama na federalnom nivou, svojim entuzijazmom i brigom uspjeli sačuvati bosanske šume. Ratna dejstva , bespravne sječe, požari i drugi faktori, svakako su negativno utjecali na kvalitet šuma. Međutim, imamo bazu koja nam nudi sve preduslove, uz poštivanje struke i nauke, te uz kvalitetna zakonska rješenja, da bosanske šume budu nadaleko prepoznatljive.

Posljednjih godina svjedočimo masovnim akcijama pošumljavanja širom svijeta, gdje se države takmiče u milionima sadnica. U BiH taj projekat se radi kroz kampanju "Let's Do It" i do sad je zasađeno oko 600.000 sadnica. Koliko ovakvi projekti mogu da promjene stanje na terenu?

- Još jednom napominjem, bez svijesti države o značaju šuma, te bez kvalitetnog zakonskog okvira, biće teško da šumari na svojim plećima nose teret očuvanja i zaštite ovog prirodnog blaga. Vidite, preduzeća koja gazduju državnim šumama imaju svoje planove i obaveze kada je u pitanju uzgoj šuma. Između ostalog mislim i na pošumljavanje koje se provodi svakodnevno, međutim, javnost to ne vidi, vidi se samo kamion koji vozi trupce. Svakako, mislim da ima tu i malo inertnosti samih šumara u smislu same promocije u javnosti onoga što oni svakodnevno rade tako da se u javnosti oduvijek ima mišljenje kako oni jedino sijeku i uništavaju šume. Međutim, istina je sasvim drugačija. Bez šumara, situacija bi zasigurno bila katastrofalna. Kada su u pitanju akcije raznih organizacija na pošumljavanjima, to svakako treba pohvaliti jer to pruža olakšicu i pomoć samim preduzećima koja gazduju šumama. Svakako se na taj način podiže i svijest javnosti o značaju ovog prirodnog bogatstva.

Sa kim imate saradnju na međunarodnom nivou u cilju zaštite bosanskohercegovačkih šuma?

- Međunarodna saradnja u oblasti šumarstva, posebno zaštite šuma, svakako je prisutna. Šumarski stručnjaci su često prisutni na međunarodnim simpozijumima koji se tiču ove problematike. Treba istaći posebnu saradnju sa Generalnom direkcijom šuma republike Turske, koji daju nesebičnu podršku, posebno na polju zaštite šuma od požara.

Sanadin Voloder (Al Jazeera)

utorak, 24 Septembar 2019 00:00

SIPA u Gacku uhapsila Danela Rajkovića

Ocijeni...
(0 glasova)

sipaPo nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine u Gacku je, zbog izazivanja vjerske i nacionalne mržnje, uhapšen Danel Rajković koji je nedavno izvršio veliku nuždu na ulazu u Mehmed-aginu džamiju.

Rajković je pod istragom Tužilaštva BiH i osumnjičen je za krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Postupajući po naredbi tužioca Tužilaštva BiH, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su na području Gacka locirali, identificirali i lišili slobode Danela Rajkovića.

"Osumnjičeni je pod istragom Tužilaštva BiH i osumnjičen je da je tokom 2019. godine, u više navrata, putem društvenih mreža upućivao ozbiljne, uvredljive i teške prijetnje usmjerene na pripadnike bošnjačkog naroda u BiH te imamu džemata Bosanki Novi upućivao ozbiljne prijetnje po život i sigurnost vjerskog službenika i članova njegove porodice", saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Rajković će tokom dana biti doveden i predat postupajućem tužiocu koji će ga ispitati i nakon toga donijeti odluku o pokretanju prijedloga za određivanje mjere pritvora, kao i daljnjim aktivnostima u predmetu.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

zagadjenje1Tuzlanski inovatori Faik Berberović i Zehrudin Osmanović autori su dva izuma koji su osvojili zlatne medalje na Četvrtoj međunarodnoj istanbulskoj izložbi inovacija. Univerzalni izumi koji su patentirani bi se mogli proizvoditi u Bosni i Hercegovini, a služe za efikasniji i ekološki prihvatljiviji rad termoelektrana i automobila te uklanjanje depozita iz koksnog plina.
Inovator Faik Berberović je dugi niz godina radio na izumu pod nazivom "Piramidalni rasplinjač ugljene prašine", koji ubrzava i olakšava sagorijevanje uglja u termoelektranama, ali i benzina u motorima s unutrašnjim sagorijevanjem kod automobila.

Funkcionalnost njegovog izuma ispitana je u Beogradu, a "Piramidalni rasplinjač ugljene prašine" patentiran je u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Berberović u razgovoru za Klix.ba kaže da se njegov izum, poznat i kao energetski i ekološki difuzor, može koristiti prvenstveno u kotlarnicama termoelektrana koje kao glavni energent koriste sitno mljeveni ugalj.

"Primjenom mog izuma bi trebala biti smanjenena potrošnja uglja, povećana toplotna energija, ali i osigurana ekološki zdravija sredina, jer se smanjuje ispuštanje otrovnih gasova. Energetski i ekološki difuzor je klasični mašinski element, a čini ga omotač s asimetričnim otvorima koji dovode do ravnomjernog miješanja uglja i kiseonika", kaže nam Berberović.

"Piramidalni rasplinjač ugljene prašine" prilagodljiv je svim profilima cijevi koje se nalaze u kotlarnicama termoelektrana, a Berberović ističe da je njegova proizvodnja moguća u našoj zemlji, konkretno u Tvornici transportnih uređaja (TTU) u Tuzli.

Ovaj penzionisani nastavnik praktične nastave izumima se bavi već 60 godina, a desetine njegovih inovacija su patentirane. Među njima je i energetski i ekološki difuzor na kojem je počeo raditi prije šest decenija, a osim za termoelektrane namijenjen je i za motore s unutrašnjim sagorijevanjem kod automobila.

"Njegovom upotrebom dovelo bi se do smanjenja potrošnje goriva u automobilima, manjeg ispuštanja otrovnih gasova, uz povećanje snage motora. Za razliku od piramidalnog difuzora, ovaj je okruglog oblika, a njegova veličina u proizvodnom procesu je prilagodljiva proporcijama motora automobila", dodaje ovaj tuzlanski inovator.

Privredni bazen Tuzlanskog kantona trenutno ima više od 70 koksnih baterija, a njihov rad bi mogao biti ekološki i ekonomski prihvatljiviji upotrebom izuma koji je namijenjen za uklanjanje depozita iz koksnog plina. Riječ je o djelu univerzitetskog profesora Zehrudina Osmanovića koji je skoro četiri godine aktivno radio na tehničkom rješenju "Uklanjanje depozita iz koksnog plina" za čišćenje cjevovoda u koksnim baterijama.

"Prilikom kreiranja sistema izvršena su određena istraživanja, a patent je odobrio Institut za intelektualno vlasništvo BiH. On je vrlo jednostavan, jer se na podsistem koksovanja priključuje jedan bojler s otopinom koja se injektira u cjevovod te sva onečišćenja koja su nakupljena čisti i odvajaja. Na ovakav način cijevi postaju u potpunosti čiste, bez bilo kakvih vidljivih oštećenja", pojašnjava Osmanović za Klix.ba.

Današnji način čišćenja cjevovoda je mnogo komplikovan te tehnički, ekološki i ekonomski neprihvatljiv. Često dolazi do oštećenja cijevi, jer, kako nam pojašnjava Osmanović, prema trenutnom načinu rada, kada se ustanovi da je usljed onečišćenja cijevi pritisak u padu i da nema normalnog protoka koksnog plina, koksna baterija se zaustavlja, cjevovod se demontira, odnosi u mehaničku radionicu te čisti termičkim i mehaničkim putem.

"Usljed termičkih i mehaničkih udara dolazi do oštećenja cijevi te se određeni dio cjevovoda ne može vratiti. Zbog toga se moraju kupovati nove cijevi, a u vrijeme cjelokupnog procesa proizvodnja u koksnim baterijama je obustavljena, što je ujedno najveći problem", naglašava Osmanović.

Lukavačka industrija je već u određenoj mjeri zainteresirana za kupovinu ovog izuma, a on bi bio izuzetno značajan zbog činjenice da se upravo u ovom dijelu BiH godinama govori o ekološkoj ugroženosti koja nastaje i zbog proizvodnje koksa. Dok se ne pojave konkretni rezultati započetih pregovora, Osmanović nastavlja raditi na novim inovacijama.

Iako iza sebe imaju izume koji su patentirani, naši sagovornici dosad nisu osjetili ekonomske benefite od svoga rada. Naime, patenti koji nastaju u razvijenijim zapadnim zemljama mnogo brže pronalaze svoje kupce te završavaju u serijskoj proizvodnji, nego što je to slučaj u Bosni i Hercegovini.

"Baviti se primjenjivim istraživanjima u BiH je veoma teško, jer su izuzetno mala izdvajanja za oblast inovatorstva. Mi nemamo relaciju između resornog ministarstva, univerziteta i fakulteta, sektora koji se bavi inovatorstvom i industrije. Tek kad ovaj krug zatvorimo, mogli bismo imati bolje stanje. Prema mom mišljenju, inovacije treba raditi smišljeno za potrebe industrije. Međutim, mi razmišljamo o tome da svoje ideje dovedemo do kraja i snalazimo se sami onako kako znamo", kaže Osmanović i dodaje da je veoma mali broj bh. patenata doživio industrijsku aplikaciju i otvorio neko radno mjesto.

Iako se susreću s problemima kao i svi ostali bh. inovatori, Faik Berberović i Zehrudin Osmanović i dalje će nastaviti stvarati u želji da njihovi izumi jednog dana u potpunosti zažive i budu od velike koristi čovječanstvu.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

smeceU grad slučaj, koji to jest ma koliko govorili da nije, slio se sav jad Bosne i Hercegovine.

Revizori su utvrdili da je mostarska deponija godinama radila mimo zakonaAl Jazeera

Spomene se Mostar tu i tamo u priči o nebiranju, ali i uz prijeteće tonove kako će mostarizacija zahvatiti cijelu državu, a ustvari je jedina istina da se u grad slučaj – koji to jest ma koliko govorili da nije – slio sav jad Bosne i Hercegovine.

Nametnuta pravila kojima su strani upravljači ovom zemljom mislili da mogu riješiti nesklade kakvi postoje samo kod nas počela su dolaziti na naplatu i kaos u vezi s izborima i njihovim pravilima, nebiranjem i življenjem u vakuumu polako dolazi do nijemih grla.

Vodeće stranke, koje se vodećima vole proglasiti i kad nema nikakvih brojki ispred i iza njih, smjenjuju se redovito i tiho u tome tko nateže i zateže dogovor o izbornim pravilima. Maratonski pregovori, koji su uslijedili nakon maratonskog nečinjenja ničega i s kojih se poručivalo kako nikad nisu bili bliže, naglo su prekidani uz razmjene optužbi tko to tamo ne želi da se Mostar makne s mjesta.

Istodobno se, glumački vješto, govori o tome kako ljudi u Mostaru ne mogu biti zatočenici pogrešnih odluka, politika i kaosa kojem se jedino u zemlji poput ove može pustiti da traje.

U međuvremenu su Mostarci rodili i odgojili generacije onih koji pojma nemaju o glasovanju, zaokruživanju i normalnom ustroju grada. Umrtvljeni su građani koji bi željeli da se barem nešto mijenja, pa makar i samo lice grada što ga sve više i dublje krase ožiljci maštovite gradnje mora stanova, koji se, kako kažu službeni podaci, rasprodaju kako se izgrade.

Ljudi digli ruke, šute i trpe

No, nije samo narušen izgled grada. Duboko iza fasada, nepometenih ulica i razrovanih cesta krije se mrtvilo ljudi koji su u kaosu kakav sada vlada Mostarom digli ruke i šute i trpe slušajući kako vodeće stranke i ljudi koji su zapeli na dužnostima na kojima ih je uhvatila mostarska demokracija šute i ne odgovaraju nikome za učinjeno i neučinjeno.

Dotad se više razine vlasti, svaka zabavljena o sebi, tek tu i tako sjete Mostara govoreći licemjerno o tome kako je zastoj demokracije u gradu na Neretvi nedopustiv. A onda se okrenu sebi, jer su sebi dovoljni i jer dovoljno plijena nudi svaka razina.

I dok se Mostar žvače po ustima raznih boraca za demokraciju, stvarni problemi polako isplivavaju i šutljivim građanima dolaze do grla. Sve ono što je nekad ustrojeno kroz Gradsko vijeće, a koje je uz gradske zone i dogradonačelnika veliki kamen spoticanja vodećih nedogovarača, još sjedi u svojim foteljama bez ikakvog straha da će biti smijenjeni ili nekako drugačije biti kažnjeni za nerad.

Priznao je to i nedavno, iako je o tome govorio i ranije, mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić odgovarajući na izvješće revizora koje upozorava na prljave poslove s mostarskom prljavštinom. Revizori su utvrdili da je mostarska deponija, koja je nedovoljno privukla pozornost šire javnosti unatoč ogromnom kaosu koji vlada na njoj, godinama radila mimo zakona i da su padale neke odluke koje nisu smjele pasti, kao i da je odlagano smeće koje nikako nije smjelo biti odlagano.

Kako je Bešlić oprao ruke?

"Grad Mostar ostvaruje pravo učešća u radu i odlučivanju gospodarskih društava putem člana skupštine. Imenovanje člana skupštine po Odluci vrši Gradsko vijeće na prijedlog gradonačelnika Grada Mostara. Imenovanje se daje u pismenoj formi za jednu godinu. Sukladno naprijed navedenom, evidentno je da gradonačelnik ne može vršiti ovlaštenja u gospodarskim društvima jer imenovanje člana skupštine vrši Gradsko vijeće", oprao je svoje ruke Bešlić mantajućim odgovorom, misleći da tako smanjuje svoju krivnju pred sve većim i ozbiljnim optužbama, ali i istragama koje vodi kantonalno tužiteljstvo o lošem upravljanju otpadom i potencijalnom trovanju građana.

I tu se začarana mostarska priča i njezin krug zatvaraju. Gradonačelnik bi nešto, ali ne može jer ne postoji Gradsko vijeće. Svi drugi isto bi tako nešto, ali ne mogu ništa jer ne postoji Gradsko vijeće, a gradonačelnik ne može i ne smije sam. Osim onda kad investitor za zgradu donese papir s njegovim potpisom, pa onda odjednom ispadne da sam može kad samo želi i mora.

Dotad građanima nitko službeno nije rekao o kakvim je mutnim poslovima riječ s pročistačima, za koje i stranci traže čist račun i ako je umrla duga ljubav. Nitko, osim toga da ne poznaje kemijske skraćenice, nije građanima rekao jesu li priče o piralenu utemeljene nego se sva priča svela na to da netko tamo negdje nešto nekome podmeće. Uz to, sva obrana svodi se na provlačenje alibija da ljudi koji sjede na nekim mjestima ne rade svoj posao, ali da tamo moraju sjediti jer ih, eto, nema tko smijeniti.

Gušenje u smeću

Mostar se, zbog toga što nema tko pomesti aljkave, umorne i nedorasle svom poslu i izazovima grada, guši u smeću. Alibi su stečajevi poduzeća i koprcanja direktora na pozicijama koji, pak, govore kako ih se godinama ne sluša i kako se samo vrebaju lokacije koje njihovo poduzeće spominje. Mostar se, u 21. stoljeću, nije snašao ni s parkirališnim mjestima. Osnovano je poduzeće, doniran je sustav za naplatu parkinga, ali su odabrani ljudi zaboravili napraviti ozbiljan plan, pa se po mostarskim ulicama još vide spomenici propalom poslu. A sve to jer začarani mostarski krug nema tko prekinuti i nema nitko mogućnosti zaokružiti nešto drugo.

No, sve je strašnija činjenica da se i onda kad se zaokruživanje omogući i kad se dogovore oni koji se mudro smjenjuju u prednjačenju zatezanja u tome da se ne dogovore neće dogoditi ništa jer su rođene i odgojene generacije onih koji ne poznaju što su praznici demokracije – ma kako to ofucano zvučalo – i koji misle da se politika svodi na to da svatko može što hoće i dokad hoće i da joj se moraju pokloniti i prikloniti i živjeti u prljavštini koju bezvlašće ostavlja za sobom.

Najbolji je primjer za to Mostar, u kojem postoje oni koji žele da to tako traje vječno. A oni su na ugovorima o javnim nabavama i papirima na kojima ne smije nedostajati nula prije zareza. Poslije zareza stoje isprazna opravdanja i tvrdnje da netko brine za nešto, a ustvari se boje da će ih stići njihov (ne)rad kad se odlijepe od stolice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Berislav Jurič (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

skolaDeseci škola i stotine odjeljenja u zemljama regije ove godine su ostali bez učenika, zbog čega su mnoga ugašena, a prosvjetni radnici ostali bez posla.

U Unsko-sanskom kantonu zatvara se čak 39 osnovnih škola, u pojedinim školama u bh. entitetu Republici Srpskoj upisano je po nekoliko učenika, dok su neka odjeljenja ugašena. U Hrvatskoj, nijedan učenik nije upisan u 137 škola, zbog čega će njih 12 prestati sa radom.

Bosnu i Hercegovinu je od 2013. do 2019. godine napustilo 186.000 stanovnika, prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH. Odlazak građana sada se počeo ogledati i u smanjenom broju učenika, pogotovo u područnim školama koje se zatvaraju.

“Prema trenutno dostupnim podacima, kada je u pitanju upis učenika u osnovne i srednje škole u školskoj 2019/20. godini u Federaciji BiH, u većini kantona je prisutan trend smanjenja broja upisanih učenika u prve razrede”, navode iz Ministarstva obrazovanja i nauke FBiH.

“Također, prema preliminarnim podacima s kojima raspolažemo, a koji se odnose na upis učenika u prve razrede srednjih škola, u Federaciji BiH se bilježi i smanjenje broja upisanih srednjoškolaca”, dodaje se, navodeći da se podaci o broju osnovaca i srednjoškolaca prikupljaju od nadležnih kantonalnih ministarstava, koja će, uglavnom, sa službenim podacima raspolagati, vjerovatno, tek krajem mjeseca, s obzirom na krajnje rokove upisa učenika u školske knjige.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture bh. entiteta Republike Srpske navode da je najmanje učenika upisano u školi u Oštoj Luci, njih troje, kao i u Šipovu, a u Trnopolju četvoro. Ipak, ističu da smanjenje broja učenika nije utjecalo na gubitak posla prosvjetnih radnika.

“Izvjesno je da se smanjenje broja učenika odražava na normu prosvjetnih radnika, ali je na nivou aktiva direktora osnovnih i srednjih škola izvršena korektna raspodjela časova tako da nastavnici neće ostati bez posla.”

'Mladi ljudi odgađaju stvaranje porodice'

Amer Osmić, docent na Odsjeku sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, kaže da će se ovaj trend nastaviti te će broj učenika biti još manji, što zbog odlaska stanovništva što zbog pada nataliteta, jer situacija u BiH je nesigurna za bilo kakvo dugoročno porodično planiranje.

“Sve se to odnosi na ukupni društveni ambijent u BiH, koji je se interpretira kao sveopće nesiguran za bilo kakvo dugoročno planiranje, šta to znači - da mladi ljudi vrlo često odlučuju odgoditi stupanje u brak, zbog egzistencijalnih problema, nezaposlenosti, nesigurnosti, jer su oni na osnovu svog odgoja, onoga što žive i vrijednosti koje imaju, navikli da se prvo mora biti spreman izdržavati određenu porodicu pa onda stvarati porodicu, što je i razumljivo i logično.”

Kako navode iz Ministarstva obrazovanja i nauke FBiH, prema trenutnim podacima, do sada je najveći trend smanjenja upisanih učenika u prve razrede osnovnih škola zabilježen u Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu.

Kako je ranije saopćilo Ministarstvo Unsko-sanskog kantona, od ove školske godine zatvara se čak 39 osnovnih škola, uglavnom područnih, a bez posla će ostati 229 učitelja i nastavnika.

Međutim, na naš upit o ovakvim alarmantnim podacima, iz ovog ministarstva nismo dobili odgovor.
BiH ostaje bez sela

S druge strane, kako nam je rečeno u federalnom ministarstvu, u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde te Kantonu Sarajevo, zabilježen je porast broja upisanih prvačića.

“Situacija je alarmantna na područjima po kantonima u Federaciji BiH, to su dominatno Unsko-sanski kanton, Zeničko-dobojski i Tuzlanski kanton te generalno cijela RS, ali kakav trend vidimo - gase se škole i one će se gasiti, ali to će se dešavati upravo u onim ruralnijim dijelovima”, kaže Osmić.

Prema njegovom mišljenju, u većim gradovima kao što su Banjaluka, Sarajevo, Tuzla, Zenica, Mostar, nema ovakvih problema sa stvaranjem odjeljenja, što upućuje i na odlazak mladih ljudi, ne samo u inostranstvo, nego sa sela u gradove.

“Mogu slobodno reći da mi ostajemo bez sela, jer ti ljudi ne žele, neće, nemaju uslove da na bilo koji način počnu ili ostvare egzistenciju na selu a da se njihov rad vrednuje i da oni zarađuju i opskrbljuju svoje domaćinstvo sasvim pristojno kako to mogu u gradu. Zbog toga ostavljaju svoje domove, ognjišta, porodična imanja i migriraju iz sela u grad. Smatram da je to najveći problem što nedostaju učenici u područnim školama.”

Bez državne strategije

Osmić ističe da u BiH nedostaje nacionalna strategija o pronatalitetnoj politici, koja podrazumijeva da se pristupi problemu od vrha, odnosno da država identificira sve probleme vezane za lokalne samouprave.

“Dakle, država pokreće, entiteti i kantoni realiziraju a općine su one koje su na terenu koje to distribuiraju svojim korisnicima. Stvarni realni poticaji u poljoprivredi u BiH, da to poljoprivrednik osjeti, da mladi ljudi steknu dojam da je možda bolje se baviti poljoprivredom nego raditi u nekoj kompaniji, trgovini i slično.”

Međutim, Osmić upozorava da će se trend smanjenja broja učenika još više ubrzati a razlog zato je odlazak mladih ljudi u inostranstvo.

“Odlaze nam mladi ljudi u njkvalitetnijoj reproduktivnoj snazi, najkvalitetnijoj radno-aktivnoj dobi, mladi ljudi koji su najčešće visokoobrazovani i nisu u porodičnom statusu, i ti ljudi će onda za nekoliko godina u zemlji primitka stvarati svoje porodice i odgajati djecu, a ta djeca su ta koja nama nedostaju.”

Vedrana Maglajlija (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

bakterija1Dženan Kovačić ima samo 20 godina. Student je Internacionalnog Burch univerziteta, naučnik, inovator. Ali ono što je izdvojilo ovog mladića i stavilo u zasluženi fokus medijske pažnje, jeste njegova autorska ideja, odnosno novi način liječenja tuberkuloze. Pobjednik je prvog takmičenja za bh. inovatore "Falling Walls Lab", a njegova ideja će se naći na međunarodnom takmičenju u Berlinu. Tragom velikog otkrića, donosimo i veliku priču, Dženana Kovačića, koji za BUKU govori kako se sama ideja mijenjala od srednje škole pa sve do danas. Kroz testne faze, podrške profesora, sve do danas.

"Kada sam došao na Univerzitet Burch, ideja se dalje modifikovala, kako su ljudi radili naučne radove o tuberkulozi. Onda sam prijavio ideju na takmičenje u nadi da ideja prođe. Međutim ne samo da je prošla, već je među 11 finalista koji su bili iznad mene po raznim dostignućima, pobjedila. Osvojio sam prvo mjesto što znači da sada u novembru od 6. do 10. idem u Berlin na Međunarodnu konferenciju za buduća otkrića u nauci i društvu. Tu ideju predstavljam među nekih 100 finalista. A pred žirijem sačinjenim od najstručnijih ljudi za oblasti nauke, inženjeringa, društva, itd", govori Dženan.

S obzirom na to da si ranije spomenuo u našem razgovoru da u BiH nema ni interesa ni posjedovanja istraživačke laboratorije za ovakvu vrstu istraživanja, kakvo je stanje naučnih istraživanja, ali i same medicine u BiH i je li poražavajuće da se sva velika istraživanja i dostignuća moraju raditi van BiH, a onda ovdje slavimo uspjehe?

Izuzetno je poražavajuće. Kada god razgovaram sa profesorima ili kolegama o nekim potencijalnim idejama, shvatimo kolika je inertnost koju država ima povodom akademije, naučnog rada i istraživanja, što kada gledate objektivno jesu najbitnije stvari države. To razvija industriju, to razvija kulturu, ekonomiju...

Kod nas je to izgleda sekundardno. Kod nas je nezamislivo imati laboratoriju za takva istraživanja. Kod nas su mnoge stvari nezamislive, jer ne postoji interes, kadar koji uopšte ima kapaciteta uticajnih pa čak i intelektualnih da uopšte razmišljaju naprijed koliko recimo moje kolege i profesori. Ali na kraju ti ljudi postižu rezultate i to takve da im se zaista može diviti, postižu sve što se ima postići. Oni se ne probijaju, jer nema razvijena svijest o nauci i njenom značaju. Iako neću moći realizovati ovo istraživanje za tuberkulozu unutar BiH, postoje neke manje studije opasne i zahtjevne, za koje sam dobio podršku, opet ne od države, nego od individualaca, malih timova ljudi koji prepoznaju važnost naučnih istraživanja.

Uprkos takvom sistemu i poražavajućim podacima, ti planiraš nakon svih tih istraživanja nastaviti svoj rad i život u BiH. Šta je ono što te drži i veže za BiH i hoćeš li možda jednog dana upravo ti omogućiti novim mladim naraštajima da ostvare svoje ideje i zamisli?

Definitivno bi volio ići u inostranstvo ako se ukaže prilika. Po znanje i usavršavanje, kao što je to normalno u svijetu, da se putuje u potrazi za znanjem. Ali ipak ovo je moja matična država i ima dobre zakone po pitanju naučnih istraživanja, koji se ne iskorištavaju. Mi imamo izuzetno jefitne kotizacije za patentiranje, za mnoge stvari koje su vani veoma skupe i komplikovane. Mi imamo pravnu infrastrukturu, ali nemamo fizičku ili intelektualnu, kroz koju bismo mogli ostvariti te stvari. No ja bih se volio vratiti kao neko ko bi imao priliku dovesti ljude zainteresovane u investiranje u nauku u ovoj državi. Nije nemoguće, ali je potrebna saradnja svih ljudi. I evo kažem ja trenutno nastojim na svom univerzitetu da dovodim ljude sa kojima sarađujem kako bismo stvorili što više prilika studentima. I popravili situaciju po pitanju naučnih istraživanja. Ipak to je sporo, ali nadam se da ću kada se vratim, ako uopšte odem, vratiti se sa pregovaračkim materijalom sa institucijama državnih, kako bi se stanje povodom ove tematike popravilo.

Šta dalje sa idejom, ukoliko pobjedi, a šta ukoliko ne? Nastavljaš rad na tome svakako?

Apsolutno nastavljam raditi na tome. Nadam se da bih mogao osvojiti prvo, drugo ili treće mjesto. Konkurencija je velika. Ali najvažnije mi je na ovoj konferenciji steći kontakte koji bi mogli pomoći da ovo realizujem. Naravno ovo je takmičenje ali niko nije gubitnik,objektivno rečeno s obzirom na profil konferencije, govornike, učesnike. Poenta je jednostavno da se sruše zidovi s kojima se nauka i društvo suočavaju trenutno uz pomoć inovatora i ljudi koji imaju novac da inovacije podrže.

Sara Velaga (6yka.com)

Stranica 21 od 48

S5 Box