Vijesti iz BiH
BiH

BiH (375)

Ocijeni...
(0 glasova)

banjaluka3Predsjednica entiteta Republika Srpska Željka Cvijanović napomenula je ovih dana da je zbog protesta grupe "Pravda za Davida" došlo do gubitaka u turizmu, ali i ugostiteljstvu i drugim uslužnima oblastima.

"Biće potrebno možda i nekoliko godina da se povrati dobar imidž Banjaluke", rekla je Cvijanović u izjavi novinarima.

Još je dodala da sve što se dogodilo nije bilo primjereno prema drugim građanima Banjaluke, posebno ometati bilo kakav kulturni događaj i tradicionalne koncerte povodom Nove godine.

Hajde jednom za svagda da razbijemo ovaj i slične spinove, koje je osim predsjednice [entiteta] medijima isporučivao i gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić.
Diktatura pinočeovskog tipa

Prvo, grupa "Pravda za Davida" sa ocem Davorom Dragičevićem okuplja se devet mjeseci u nadi da će entitetske vlasti profunkcionisati i da će se naći odgovorni za ubistvo njihovog sina Davida. A što će opet reći da su gradski i entitetski oci bezmalo godinu dana znali za ove proteste, potpuno mirne, dostojanstvene i nenasilne, koji nikakve veze nemaju sa nekakvim dočekom Nove godine.

I premijerka, i gradonačelnik, i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik vrlo dobro su upućeni u prekomjernu upotrebu sile 25. decembra, a onda i 30. decembra, koja je indukovala novi val nezadovoljstva i povećala broj okupljenih na Trgu Krajine u Banjaluci.

Budimo posve realni: akcije u kojima su uhapšeni otac i majka ubijenog mladića, uz hapšenja pojedinih opozicionara, ne bi ni mogle da se dese bez Dodikovog amina. I onda su te policijske akcije na kraju porodile jednu diktaturu pinočeovskog tipa u kojoj svaku noć poneko završi u zatvoru. A ta je dikatura protjerala oca Davora iz Banjaluke. Nadati se da je to najbolnija stvar koja se desila Dragičeviću uoči Nove godine.

I taj i takav sistem je uradio šta? Na krvi, tu na trgu Krajine, planirao je napraviti žurku. Oci čaršijski su uvidjeli da od toga nema ništa, premjestili su održavanje koncerta na opskurni parking, ali je Banjaluka, prvi put od rata pobijedila. Ona ljudska, uljudna Banjaluka. Banjalučani su najprostije rečeno bojkotovali koncert uoči novogodišnje noći, koncert Harisa Džinovića.
Džinović ionako ne bi pjevao

I onda je kivan i razočaran, gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić optužio grupu "Pravda za Davida", preciznije pojedince ove grupe koji su prijavili okupljanje, optužio ih je za naodržavanje koncerta i zaprijetio višemilionskim tužbama. Što bi možda i moglo piti vode da nije jednog fakta - Haris Džinović se oglasio putem medija i rekao da ionako ne bi pjevao.

Po tom alogičnom slijedu, gradonačelnik retroaktivno tuži Banjalučane za nešto za šta nisu krivi i što se i nije desilo. Mogao je, na istom fonu, tužiti ljude koji su napustili Banjaluku, bježeći doslovno trbuhom za kruhom. Mogao je tužiti sve one koji devet mjeseci protestuju, jer kvare nekakvu prividnu klimu idile u jednoj klasičnoj diktaturi.

No, budimo do kraja iskreni. Čišćenje Trga Krajine nije izvedeno niti zbog nekakog violentnog ponašanja članova grupe "Pravda za Davida", niti zbog neodazivanja na sudski poziv Davora Dragičevića, niti zbog dočeka Nove godine. Ne! Čišćenje, racije, hapšenja, samo su priprema za obilježavanje 9. januara, nepostojećeg Dana republike, na kojem Dodik već tradicionalno pokazuje nacionalne mišiće i prijeti secesijom. Jer to je Dodikov jedini talir, jedini žeton kojim vlada nad 52 posto ostrašćenog nacionalnog plebsa. Bez toga nije kompletan populista i nacionalista. A kad nije populista i nacionalista, Milorad Dodik je niko i ništa i to prvenstveno u očima istog onog puka koji ga drži na vlasti dvije decenije.

Nego, hajmo malo o imidžu Banjaluke, koji je navodno poljuljan dešavanjima naroda, a koji ne izlazi iz usta [entitetske] predsjednice Cvijanović.
Banja Luka mrtav grad

Zapitajmo se: koji je to imidž grada?

Grad najvećeg etničkog čišćenja? Grad urbicida? Grad elitocida? Grad kombija crvenog u kojem se navodno vozikao Nenad Stevandić i isljeđivao nesrbe? Grad koji je ubio jednog od najboljih inspektora Miodraga Šušnicu, jer nije htio u SDS-ovo nacionalističko ubistveno kolo? Grad u kojem se krijepila vojska HVO-a zajedno sa Mladićevim falangama? Grad koji je raznio Arnaudiju i Ferhadiju i još 14 džamija? Grad koji je aplaudirao raznošenju spoemnika od svjetske važnosti? Grad koji je bio odskočna daska za logore smrti od Manjače do Omarske? Grad koji je bio prolazna stanica za nevine ljude koji su bačeni sa Korićanskih stijena?

Grad koji je odbacio svoje heroje od Ante Josipovića, preko Marjana Beneša do silnih rukometaša Borca? Grad koji svoju najbolju djecu tjera od sebe i dan danas - od Tanje Šljivar ponajbolje mlade dramske spisateljice do vrhunskih novinara? Grad iz koga ljudi doslovno bježe, bez obzira na vjeru i naciju zato što njime vladaju narko-klanovi? Grad u kome crkve pod tutorstvom režima zaključavaju svoje kapije, jer ne žele primiti stradalnike koji se kriju od Dodikovih pendreka? Grad u kojem se priča napola tiho, jer ne znaš kad ćeš zanoćiti u zatvoru? Grad od koga su i najveći nostalgičari digli ruke? Grad u kojem caruje neukus, šund, osrednjost, palanačka zavist? Grad koji se samoubio i pretvorio u kasabu sa zilotskim pravoslavnim kvaziduhom?

Je l' to imidž Banjaluke? Jer ako jeste, a jeste, onda je pokret "Pravda za Davida" koji je iznikao na nesreći jedne porodice, na tragediji ljudskoj, zapravo nešto najbolje što se gradu moglo desiti od rata naovamo.

Sjetimo se riječi velikog Milana Mladenovića, frontmena grupe EKV, koji je '93 odbio nastupati u Banjaluci dok je izgovorio kultnu rečenicu: "Neću da sviram u gradu u kome je srušena džamija".

A današnji gradski oci imaju mindset rušitelja džamija, ne Milana Mladenovića, nego istih onih, koji su od grada Banjaluke silom, dinamitom, mecima i nacionalizmom napravili ovakvog zlokobnog demijurga.

Je l' to trebamo čuvati, njegovati, braniti i održavati?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Dragan Bursać (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

policijarsU policijsku stanicu u Banjoj Luci jutros je u 9 sati po pozivu na ispitivanje stigla i Suzana Radanović, majka ubijenog Davida Dragičevića.
U pozivu koji joj je jučer upućen navodi se da se Suzanu Radanović sumnjiči za krivično djelo neovlaštenog prisluškivanja i tonskog snimanja, nakon što se pojavio snimak razgovora između Milorada Dodika i Željka Karana, patologa koji je radio na slučaju ubistva Davida Dragičevića.

Prilikom dolaska Suzane Radanović u policijsku stanicu, policajac je otjerao novinare s autobuske stanice pored Policijske uprave Banja Luka na drugu stranu ulice.

Policija je u pozivu Suzani poručila da će biti privedena ukoliko se ne odazove. Suzana se jutros u pratnji advokata Milana Maleševića u dogovoreno vrijeme pojavila kako bi bila saslušana o onome što joj se stavlja na teret.

Tako priča o ubistvu mladića Davida Dragičevića u Banjoj Luci poprima jedan drugi kontekst. Nakon skoro deset mjeseci protesta i borbe za pravdu, neuspješno, bez konkretnih rezultata, sada roditelje Davida Dragičevića optužuju za određena krivična djela.

Prvo se nakon protesta 30. decembra gubi svaki trag Davoru Dragičeviću kojeg traži policija u RS-u zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira i navodnog pripremanja nemira.

Da tu ne završi sve, sada je policija optužila majku Suzanu Radanović da je neovlašteno snimala razgovor između Dodika i Karana.

Tužilaštvo u Banjoj Luci ne saopćava nikakve informacije o slučaju istrage o ubistvu Davida Dragičevića, a spominje se mogućnost da cijeli slučaj preuzme Tužilaštvo BiH. U međuvremenu, očajnu borbu roditelja i velikog broja građana koji traže istinu i pravdu sada vlast nastoji prebaciti u neke druge okvire, iznoseći protiv njih optužbe za narušavanje reda, mira i zakona.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

snijeg3U prvim danima Nove godine u većem dijelu Bosne i Hercegovine preovladavat će nestabilno vrijeme sa kišom u nižim i sa susnježicom i snijegom u područjima iznad 400 metara nadmorske visine, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Nešto stabilnije i sa malo sunčanih intervala, očekuje se na jugu zemlje. Malo kiše moguće je i na jugu u srijedu, a u višim područjima i slab snijeg. Temperature zraka bit će u granicama prosječnih vrijednosti, ali se pred kraj sedmice usljed prodora hladnijeg zraka očekuju nešto niže vrijednosti u odnosu na njen početak.

Jutarnje temperature zraka u Bosni prognoziraju se između -4°C i 0°C, a u Hercegovini od 0 do 4°C. Maksimalne dnevne temperature u Bosni očekuju se između -1°C i 4°C, a u Hercegovini od 4°C do 9°C. Od četvrtka jutarnje temperature kretat će se između -10°C i -4°C na jugu zemlje do -1°C, a najviše dnevne od -7°C do -3°C na jugu do 4°C.

U periodu od 7. do 14. januara prema raspoloživim prognostičkim materijalima prognozira se nešto stabilnije vrijeme sa povremenim sunčanim intervalima. Više oblačnosti očekuje se u centralnim i istočnim područjima. Jutarnje temperature zraka od -5°C do 0°C na jugu zemlje do 5°C, a najviše dnevne od 2°C do 7°C, na jugu zemlje do 10°C, saopšteno je.

 

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

krompirTokom protekle godine u Federaciji BiH ostvarena je proizvodnja kukuruza-zrna od 270.282 tone, što je više za 71,7 posto u odnosu na 2017. godinu.
U proizvodnji industrijskog bilja, kod soje je zabilježeno povećanje proizvodnje za 102,2 posto, a kod proizvodnje duhana povećanje za 61,1 posto u odnosu na 2017.

Prozvodnja krompira iznosi 204.629 tona i veća je za 15,5 posto, a proizvodnja graha-zrna veća je za 34 posto u poređenju sa proizvodnjom u 2017. godini.

U proizvodnji stočnog krmnog bilja zabilježeno je povećanje kod proizvodnje djeteline za 7,6 posto, lucerke/lucerne za 5,6, kukuruza za krmu za 70,6 posto i travno-djetelinskih smjesa za 21,7 posto u poređenju sa 2017.

Kod voća, u 2018. ostvarena proizvodnja jabuka veća je za 81,1 posto i šljive za 158,5 posto u odnosu na godinu prije. Ukupna proizvodnja grožđa također je veća i to za 50,5 posto u odnosu na 2017. godinu.

(FENA)

Ocijeni...
(0 glasova)

bihNaslijeđe Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini mnogo je dublje i suštinskije vezano za kolektivno biće zemlje nego što bi se to dalo vidjeti jednostavnim pobrajanjem arhitektonskih spomenika tog vremena, koji, istini za volju, predstavljaju upečatljiv i reprezentativan podsjetnik monarhističkog vladanja ovim prostorom. Austro-ugarska vladavina donijela je u Bosnu i Hercegovinu potpuno novi način razmišljanja i odnos prema stvarnosti, a u nešto manje od pola stoljeća vladavine dogodile su se korjenite društvene i političke promjene.

Taj habsburški pečat toliko se snažno utisnuo u biće Bosne i Hercegovine da su tada udarenī temelji promjena ostali živjeti i stoljeće nakon što je carevina nestala, a polemike koje se i danas vode o toj kratkoj epohi bosanskohercegovačke historije svjedoče da je kulturno naslijeđe tog vremena živo i aktuelno.

Knjiga Nakon imperije sarajevskog germanista Vahidina Preljevića naučno je utemeljen narativ o procesima u kulturi i književnosti začetim u vrijeme austro-ugarske vladavine Bosnom i Hercegovinom, a koji su bili ili revolucionarno i suparnički nastrojeni prema imperijalnoj kulturnoj dominaciji zemljom, ili su bili razvijani kao nastojanje da se duhovna praksa osavremeni.

Preljević u knjizi tumači i objašnjava različite vidove umjetničkog i javnog djelovanja koji su na neki način bili povezani s imperijalnom praksom Austro-Ugarske. Knjigu je izdalo Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske "Preporod".

    Šta je to habsburški mit, kako je formiran i šta je predstavljao u kulturnoj imaginaciji društava nastalih raspadom Monarhije?

Habsburški mit ima korijene daleko u prošlosti, u mitologizaciji habsburške dinastije, za kakvom su posezale i druge vladarske porodice još od srednjeg vijeka. Ali ono što mene zanima jeste književni habsburški mit, kako ga je ranije analizirao Claudio Magris. Taj mit se, pak, uz određene pripreme kod Grillparzera u 19. stoljeću, prefigurira kod Hofmannsthala tokom Prvog svjetskog rata, dakle, u posljednjim godinama Austro-Ugarske, a formira se negdje od sredine 1920-ih do pred kraj 1930-ih, i to paralelno u djelima Josepha Rotha, Franza Werfela, Roberta Musila, da istaknem samo najpoznatije autore.

Njegova osnova jest ideja raznolikosti, heterogenosti uz pretpostavku zajedničkog okvira, te uz određen ludički moment, koji nastaje iz kreativne distance između slova i duha, pravila, odnosno konvencije i životne stvarnosti. Zbog toga, u neku ruku, habsburški mit predstavlja utopiju kulture kao takve. Valja reći i ovo: on nastaje kao vid otpora rastu i pobjedničkom pohodu ideologija nacionalizma, fašizma, nacizma i komunizma, koje se, svaka na svoj način, baziraju na potpuno suprotnom konceptu: fantazmi homogenosti i jednakoobraznosti. On je u kolektivnoj imaginaciji, iako prikrivan i potiskivan zbog promjene ideološke paradigme, ostao prisutan i djelatan u svim posthabsburškim zajednicama, čak i onda, ili možda pogotovo onda kad su se one formirale nasuprot starom imperijalnom poretku.

    Je li Bosna i Hercegovina u okvirima Austro-Ugarske tretirana kao kolonija ili je u imaginaciji centra funkcionirala kao drugačije definiran prostor?

Bosna i Hercegovina u austro-ugarskim zvaničnim naracijama nikada nije tretirana kao kolonija niti je to ona bila u praksi, izuzimajući možda prve godine okupacije. Istina, imamo jasne tragove simboličkog kolonijalizma, ali i oni su, u najmanju ruku, višeslojni jer, kao što se Bosna i Hercegovina mijenja uslijed okupacije, tako se mijenjaju i Austro-Ugarska i njeno samorazumijevanje. Moja je teza da Austro-Ugarska počinje misliti o sebi kao o nadnacionalnoj, pluralnoj zemlji, carstvu razlika pod jednim krovom, dobrim dijelom upravo zbog Bosne i Hercegovine; u tom smislu književni habsburški mit, o kojem smo maločas govorili, izravno je povezan upravo s Bosnom i Hercegovinom.

    Koliko je ideja pobune protiv Imperije bila razvijena na tlu Bosne i Hercegovine i koliko je ideja nacionalne nezavisnosti bila direktno uperena protiv habsburške dinastije?

Pobuna protiv imperije odvija se uglavnom u znaku nacionalizma, češkog, mađarskog,  južnoslavenskih nacionalizama, ali – a to zaboravljamo, iako je presudno – imperija je najviše na udaru u znaku njemačkog nacionalizma. Joseph Roth je u mađarskoj čežnji za hegemonijom nad drugim narodima, kao i u "idiotskom alpskom nacionalizmu" austrijskih Nijemaca, vidio glavnu prepreku opstanku Monarhije. Vi ste u pravu: koncept homogene i nezavisne nacionalne države direktno je bio uperen protiv principa na kojima je počivala Habsburška Monarhija. Međutim, s druge strane, ideja nacionalne kulturne emancipacije nije bila suprostavljena Monarhiji, čak, rekao bih, naprotiv. Monarhija je čak podržavala različite oblike stvaranja kolektivne kulturne svijesti, dakako, do one granice koja nije ugrožavala nadnacionalni državni patriotizam, odnosno pripadnost kruni.

    Kada se govori o književnosti Bosne i Hercegovine, za koju smatrate da se, u modernom smislu, formirala u vrijeme Austro-Ugarske, koliko je korištena kao medij nacionalnog otpora imperijalnom ugnjetavanju?

Moderna bosanskohercegovačka književnost na našem jeziku se definitivno formira u imperijalnim uvjetima. To je veoma lako dokazati ukazivanjem na činjenice književnog života koji se tad počinje razvijati, ali ona u tome nije nikakva iznimka: to vrijedi i za druge južnoslavenske književnosti. Kasnija naknadna učitavanja kontinuiteta od srednjeg vijeka naovamo jesu i sama proizvod imperijalne konstelacije, unutar koje se odvija posvemašnja modernizacija.

Naime, prvi put se uopće, u tim okvirima, proizvodi naracija o našem kontinuitetu i tradicijama. Pionirska djela Bašagića, Kapetanovića i drugih zamisliva su samo u toj konstelaciji. To, ponavljam, vrijedi i za druge kulture na ovom području. I znate šta: uglavnom se to stjecanje svijesti o sebi odvija upravo uz potporu imperijalnih struktura (univerziteta, kulturnih udruženja itd.), tako da je narativ o ugnjetavanju u najmanju ruku uprošćena slika stvari.

E sad, neki krakovi te nacionalne emancipacije zadobili su militantnu dimenziju, pa se upravo književnost pojavljuje kao, kako sam to napisao oslanjajući se na naslov jedne studije Ivana Čolovića o "teroru kulture", oružje u nacionalnoj borbi. Primijetit ćete da je takvo razumijevanje književnosti, u kojem je ona sredstvo u nacionalnoj borbi protiv Drugih, samo što ti Drugi sad više nisu dominantno vanjski zavojevači nego unutarnji neprijatelji, i danas veoma moćno. Eto, i to je, koliko god to paradoksalno zvučalo, također dio imperijalnog naslijeđa.

    Šta izlaženje časopisa Nada predstavlja u tadašnjem kulturnom prostoru i je li taj časopis bio političko-kulturni projekt Carstva kojim se nastojala suzbiti partikularna nacionalna kultura?

Jeste, Nada je kao publicistički projekt bio odgovor na partikularizam. I ona je izraz jednog paradoksa: imperijalni okupatorski režim osniva časopis koji je u književnoestetskom smislu bio najmoderniji jer je počivao na postulatu književne i umjetničke autonomije. Književnost, umjetnost i kultura u njemu su vrijednost same po sebi, a ne sredstvo političke borbe.

Dakako da je ova pozicija izraz političkih interesa Imperije, nikakve dvojbe o tome nema, ali ta kulturna vrijednost se ovom političkom pozadinom ne poništava. Naprotiv, možda upravo govori o tome da je takva imperijalna politička struktura, nehotično, bila ispred svog vremena, kao što to implicira Musilov pripovjedač u Čovjeku bez svojstava. Dopustite da to objasnim ovako: ako neka politika svojim djelovanjem proizvodi dobru stvarnost, odnosno, u ovom slučaju, začetak modernog kulturnog života, njeni posljednji ili prikriveni motivi te činjenice ne obezvređuju.

Ima još jedno bitno paradoskalno naslijeđe u vezi s Nadom. Ona jeste bila izrijekom apolitična jer je proklamirala da stoji na ideološki i nacionalno "neutralnom" tlu, ali je istovremeno bila središte kulturne južnoslavenske utopije, ali, dakako, unutar austro-ugarskog okvira. Nada je okupljala mnoge vrijedne autore južnoslavenskih naroda, jačala svijest o zajedničkom pripadništvu i zajedničkom kulturnom prostoru. Dakako, to austro-ugarsko integralno jugoslavenstvo imalo je sasvim drugačiju orijentaciju i počivalo je na zajedničkom imperijalnom okviru. Nisam siguran da su alternativni koncepti jugoslavenstva bili puno napredniji.

    S tim u vezi, je li insistiranje na formiranju bosanske nacije bio smišljen politički i kulturni projekt nastao u Beču, a kojem je cilj bio suzbijanje širenja nacionalnih ideja Srba, Hrvata i Bošnjaka / Muslimana?

Koncept bosanske nacije bio je samo primjena imperijalnog koncepta austro-ugarskog državnog patriotizma uz integraciju heterogenosti na bosanskohercegovačke prilike. Ali, zašto je taj integrativni koncept problematičan, a nisu problematični alternativni homogenistički i isključivi modeli? Dvadeseto stoljeće pokazalo je da periodi dominacije ovih posljednjih nisu bili baš sretna razdoblja povijesti. A kad smo već kod toga: velika je zabluda, gledano i teorijski i povijesno, da je etno-homogenistički koncept nacije prirodan, utemeljen, a da je ovaj nadetnički odnosno natkonfesionalni model, izmišljen, vještački i ahistoričan.

Na tom moćnom i dugotrajnom narativu, koji suprotstavlja tobožnju prirodnost etnocentrističkog homogenizma i konstruktivizam modela kulturne integracije heterogenosti, na toj dihotomiji koja je sama rezultat imperijalne konstelacije, radikalni i šovinistički nacionalizam opstaje sve do danas. Mislim da je, ako razmislimo hladne glave, habsburško bosanstvo itekako povijesno utemeljeno barem u jednakoj mjeri, ako ne i više od separatističkih modela koji su tada konkurirali i, nažalost, odnijeli privremenu pobjedu. Isto, uostalom, vrijedi i za bosanski jezik, čiji je naziv jednako historijski utemeljen i tada za austro-ugarsku upravu bio zapravo najlogičnije rješenje, što je potvrdio i Vatroslav Jagić, bečki profesor i najveći slavistički autoritet tog doba.

Dakle, to "bosanstvo" i "bosanski jezik" nisu "izmislili" Austro-Ugari: oni su pomnom historijskom analizom došli do zaključka da je to najoptimalniji i najbolji mogući model. Te su nazive, koji  su već bili rašireni, samo preuzeli, a popunjavanje tog simboličkog okvira, koji je već postojao, prilagodili svojoj imperijalnoj politici. Je li se to poklapalo s njihovim interesima? Jest, ali, kao što smo maločas rekli, to ne govori protiv tog koncepta. Uostalom, on je, slično kao i u njihovom modelu kulture, bio napredniji, moderniji u odnosu na isključivi homogenistički separatizam, koji nam i danas zadaje glavobolje i koji je ostavio dug krvavi trag za sobom.

    Šta je to habsburški kulturni jugoslavizam, odnosno koliko su ideje heterogenosti, višenacionalnosti, višekonfesionalnosti bile suštinski promovirane kao društvene vrijednosti Austro-Ugarske i jesu li ugrađene u ideju stvaranja Jugoslavije?

Maloprije smo govorili o habsburškom kulturnom jugoslavizmu. Rekao bih da su te ideje, koje bih se usudio nazvati liberalnim, uskrsnule opet u drugoj Jugoslaviji, dakako, začinjene i bitno preinačene komunističkom ideologijom. Zapravo, otišao bih još dalje i ustvrdio da je sve ono što smo doživljavali kao oaze liberalnosti unutar jednopartijskog autokratskog sistema, posebno u kulturi, na ovaj ili onaj način vezano za habsburško naslijeđe. I vjerovatno je i sama pozicija Jugoslavije između dva bloka također suštinski proistekla iz tog naslijeđa. Jugoslavija je tipična posthabsburška i postimperijalna tvorevina, po mnogim elementima, djelomično i po modelu upravljanja heterogenošću, s neprestanim balansiranjem između centra i periferije.

    Šta je to bio "habsburški bosanski orijent" i kako austrijski pisci, novinari i publicisti vide Bosnu i Hercegovinu i njene muslimane?

Nedvojbeno je da se u austro-ugarskoj književnosti i kulturi tog doba Bosna djelomično imaginira kao neka vrsta unutarnjeg, vlastitog Orijenta. No, to je specifična percepcija i nikako se ne može poistovjetiti s klasičnim orijentalizmom, koji opisuje Said, mada tih elemenata, dakako, ima. Moja omiljena ilustracija je ono mjesto u jednom Hofmannsthalovom pismu gdje on govori o "našim muslimanima". Ova kategorizacija nesumnjivo predstavlja jednu vrstu imperijalnog uključivanja, ako hoćete, imperijalnog zagrljaja, koji podrazumijeva integraciju u vlastitu kulturu, što jest neka vrsta simboličkog osvajanja, ali osvajanja koje podrazumijeva i priznavanje i poštivanje upravo tog identitarnog obilježja.

Homogenistički koncepti, ako ih, recimo, analizirate u nekim mladobosanskim spisima, konkretno Vladimira Gaćinovića, pak, zasnivaju se na metafori "stranog tkiva", koje, uključujuči i islam, predstavlja dio imperijalne prošlosti i koje po mogućnosti treba odstraniti, odnosno subjekte zavedene imperijama vratiti svom zamišljenom pravom izvorištu. Mislim da bi izbor između tobože "tuđinskog" imperijalnog zagrljaja na jednoj i "bratskog" vraćanja korijenima odstranjivanjem elemenata vlastitog identiteta trebao biti jasan.

    Važno simboličko naslijeđe Austro-Ugarske jesu i antikolonijalni imaginarij i razvijanje figure heroja koja je nerazdvojno povezana s konceptom tiranoubistva. U tom kontekstu kako su historija i književnost pamtile Gavrila Principa i Franju Ferdinanda?

U knjizi, ali i nekim ranijim radovima, nastojao sam pokazati u kojoj su mjeri motiv tiranoubistva, zatim postupak heroizacije atentatorskog lika kao tiranoubice zapravo književni postupci u kojima je dokinuta estetska distanca, koju, recimo, imamo kod Friedricha Schillera, i koji su onda još i prevedeni u pseudorevolucionarnu praksu, odnosno u nasilje. Pomalo polemički rečeno, tu u biti na djelu imamo lošu pamfletsku književnost, koja biva prevedena u još goru nacionalnu imitaciju revolucije.

Nažalost, i ova tradicija, razvijena pod imperijalnim okolnostima, jako dugo traje, sve do danas, pa su otud na ovim prostorima razvijene simpatije prema hajducima, razbojnicima i ostalim agentima nereda, uključujući i ratne zločince. Ali jako je bitno podvući da je taj "antikolonijalni imaginarij", koji spominjete, uistinu to – imaginarij, odnosno, kako Fanon kaže, rezultat određenog stanja svijesti koje ne mora uvijek imati puno veze s realnošću. Ja sam upravo tako shvatio ovdašnji antikolonijalizam: osjećaj da se trebate osloboditi kolonijalnog stanja i ugnjetavanja ne mora značiti da vi jeste uistinu pod kolonijalnim jarmom. Pokušao sam u knjizi analizirati na koji način ta antikolonijalna figura oslobađanja predstavlja dvosjekli mač: naime, oslobađanje naroda od tuđinskog imperijalnog centra potencijalno je značilo i oslobađanje od stranih elemenata unutar samog "naroda", sa ciljem formiranja novog središta.

Primjer Petra Kočića, odnosno diskursa u njegovoj esejistici i polemičkim spisima, ali i u Jazavcu, to jako lijepo pokazuje iako on ostaje naš najbolji satiričar. Aporija njegovog antikolonijalizma sastoji se u tome da je on nezamisliv bez nove vrste unutarnjeg kolonijalizma. Njegove invektive protiv hrvatskih narječja kao "tuđinskih natruha", protiv makedonskog kao "iskvarenog jezika", ili protiv bošnjaštva govore o tome da njegov koncept kulture upravo nije integralan nego homogenistički i isključiv.

Što se tiče književnih predstava o Gavrilu Principu, njima sam posvetio dobar dio jedne velike konferencije i jedan zbornik koji je izašao prije tri godine. U Nakon imperije htio sam obratiti pažnju i na njegovog simboličkog antipoda, odnosno njegovu žrtvu u Vidovdanskom atentatu, Franza Ferdinanda. Zapanjujuće je na prvi pogled, ali sasvim logično uzimajući u obzir dinamiku kulturnog pamćenja i njenu povezanost s politikom i vladajućem ideologijom, da Franz Ferdinand i Sophie von Hohenberg, iako žrtve atentata, a prije toga i žrtve habsburške dvorske politike, imaju izuzetno dvojben status u kolektivnom imaginariju.

Nemaju nijedan spomenik, niti je ijedna ulica nazvana po njima. To nije naprosto objašnjivo činjenicom da je Franz Ferdinand bio kompliciran i osebujan karakter, koji mnogi nisu doživljavali kao simpatičan. Bio je čak, prema parametrima tadašnjeg doba, solidan politički mislilac, postoje ozbiljne pretpostavke da je htio reformirati Monarhiju. Dakle, nije bio "tiranin", kakvim su ga imaginirali nacionalistički revolucionari, nije bio diktator i nije bio zločinac. Ne postoji nijedan moment koji bi opravdao njegovo ubistvo.

Sliku Franza Ferdinanda koja i danas prevladava u kulturnom pamćenju i koja je bila dominantna i u socijalističkoj Jugoslaviji zapravo su, kako pokazujem u knjizi, kreirali njemački desničari i nacionalistički pisci tridesetih godina prošlog stoljeća. Postoji i taj nedavni užasan falsifikat, koji je konstruirao jedan beogradski novinar koji sebe ponekad naziva piscem i jedan beogradski list koji je sebe nekad doživljavao liberalnim, a koji je prije četiri godine na temelju jedne fotografije Heinricha Hoffmanna na kojoj se vidi kako njemački oficiri Adolfu Hitleru predaju spomen-ploču o Sarajevskom atentatu, fabricirao monstruoznu tezu o kontinuitetu između Hitlera i Franza Ferdinanda.

A djeca tog istog Franza Ferdinanda završila su u Hitlerovim logorima... Hoću reći ovo: kulturno pamćenje sámo po sebi nije ni dobro ni loše, činjenica da se nekog događaja ili neke osobe više sjećamo ili je se sjećamo u boljem svjetlu ne mora govoriti ništa o tom događaju ili osobi nego isključivo o nama.

    Za kraj još samo jedno pitanje. Pisali ste o "habsburškom kompleksu", koji se pojavio kod cijelog niza autora, recimo, Hofmannsthala i Rotha, uz opasku da se on u godinama nakon Drugog svjetskog rata razvio u koncept srednje Evrope. Koliko je prerađeno "sjećanje" na habsburšku kulturnu heterogenost korišteno kao ideal u borbi za odvajanje od komunističko-ruske kulturne tiranije?

Mislim da je to kulturno sjećanje u posthabsburškim zemljama koje su postale dio istočnog bloka uistinu odigralo bitnu ulogu u otporu sovjetskoj hegemoniji i kultu političke i estetske unifikacije koji je ona donijela, a koje su savremenici opisivali metaforom sivila. Pritom je – što je kuriozitet – jedna znanstvena konferencija o Kafki u Liblicama pored Praga 1963. odigrala bitnu ulogu u artikuliranju tog intelektualnog, ali i "estetskog otpora", da citiram ovdje Petera Weissa. Direktna linija odatle vodi prema Praškom proljeću, a otud, pak, prema srednjoevropskoj utopiji osamdesetih godina. Kundera kaže da je riječ o čežnji za kulturom.

Ako pažljivo pročitamo čuveni Kunderin esej iz 1983, ali i njegovu polemiku sa Havelom nakon Praškog proljeća, koje časopis Život prvi put donosi integralno na bosanskom jeziku u svom sljedećem broju, vidjet ćemo da se ta čežnja za kulturom zapravo poklapa sa čežnjom za dinamičnom heterogenošću iz vremena imperijalne i građanske epohe jer kultura na koju misli Kundera, a prije njega kreatori književnog habsburškog mita, smislu je otvorena i univerzalna, ne militantna monološka i monoetnička kultura. Takva kultura je proizvod što većeg intenziteta raznolikosti na što manjem prostoru, kakav je (bila) srednja Evropa.

Ono što je meni u tome puno važnije i zanimljivije od političkih implikacija jest upravo ta kulturna produktivnost, specifična estetika srednjoevropske književnosti, koja počiva na mješavini nostalgije i ironije, s izraženom skepsom prema konceptu neumitnosti historije.

 

 Jasmin Alagić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

policijarsPolicijska Uprava Banja Luka raspisala je potragu za Davorom Dragičevićem i još četiri osobe.
"Policijski službenici Policijske uprave Banja Luka, pokrenuli su danas, u skladu sa Uputstvom o vršenju potražne djelatnosti, raspis o traganju za D.D., S.M., A.G., S.B., i NJ.T. svi iz Banje Luke, zbog sumnje o počinjenim krivičnim djelima i prekršajima.
Policijski službenici će preduzeti sve mjere i radnje na pronalasku navedenih lica i dokumentovanju počinjenih krivičnih djela i prekršaja", saopćeno je iz MUP-a RS.

Prethodno su saopćili da su sinoć lišili slobode više osoba zbog činjenja prekršaja po Zakonu o javnom redu i miru, Zakonu o javnom okupljanju i Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, a postoje osnovi sumnja da su izvršena i određena krivična djela.

Iz MUP-a su obrazložili da se organizator javnog skupa se nije pridržavao obaveza propisanih Zakonom o javnom okupljanju RS, te prijavljeni javni skup nije održao u skladu sa prijavom, na Trgu Кrajine, u vremenu od 18.00-20.00 sati, već u pokretu.

"Učesnici skupa prekinuli su i prethodno zakazan koncert estradnog umjetnika Harisa Džinovića, na parking prostoru 'Кraša', na način što su galamom, vikom, vrijeđanjem te oštećenjem bine i postavljene opreme, onemogućili izvođenje predviđenog programa", saopćeno je iz MUP-a.

Inače, jutros su brojni aktivisti pokreta "Pravda za Davida" na istoimenoj Facebook stranici postavili pitanje gdje se nalazi Dragičević, no nisu dobili konkretan odgovor.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

Obavještavamo sve ljude dobre volje da će u petak (28.12.2018.), sa početkom u 11:00 h, u Malom parku na Zdeni, biti organizovan humanitarni bazar na kojem će se prodavati razna odjeća i dodaci.

Sav novac prikupljen od prodaje će biti usmjeren za nezbrinutu i bolesnu djecu, te u javnu kuhinju u kojoj se hrani dobar dio naših građana koji nisu u stanju sebi obezbijediti redovne dnevne obroke.

U ovom projektu će kao gost učestvovati i Mustafa Alajmović, koji je široj javnosti poznat po plemenitoj rečenici "Ko nema neka uzme, halal je..."

Naime, Mustafa Alajmović prodaje prirodne proizvode kako bi liječio suprugu i hranio troje djece. Bitno je napomenuti da je Mustafa, uprkos teškoj situaciji u kojoj se i sam nalazi sa svojom porodicom, izrazio želju da i sam donira dio sredstava od prodaje svojih proizvoda u iste svrhe povodom kojih je organizovan humanitarni bazar.

Poštovani sugrađani, pozivamo i Vas da uzmete učešća u ovoj našoj zajedničkoj humanoj misiji...

Ocijeni...
(0 glasova)

sanskimostU naselju Šehovci kod Sanskog Mosta dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj su povrijeđene četiri mlađe djevojke, koje je automobilom “passat” udario pijani vozač, potvrđeno nam je iz MUP-a Unsko-sanskog kantona.

Kako nam je kazala glasnogovornica MUP-a USK Snežana Galić, nesreća se dogodila oko 18 sati. Vozilom je upravljao 51-godišnji T. Z., koji je uhapšen. On je bio pod utjecajem alkohola.

– Dvije djevojke su lakše povrijeđene. Jedna ima teške tjelesne povrede i zadržana je u bolnici u Sanskom Mostu, dok je jedna prevezena u bolnicu u Prijedor i zasad nemamo stepen povreda koje je zadobila – kazala nam je Galić.

Djevojke imaju 20, 16, 15 i najmlađa 13 godina.

Uviđaj na mjestu nesreće još je u toku.

(Faktor.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

sarajevoKanton Sarajevo danas je dobio novu Vladu, na čijem će čelu biti premijer Edin Forto, predstavnik Naše stranke, javljaju agencije.

Za imenovanje Vlade KS glasala su 24 zastupnika iz šest stranaka koje čine koaliciju (Naša stranka, Narod i pravda, Demokratska fronta, Socijaldemokratska partija, Savez za bolju budućnost i Nezavisna bosanskohercegovačka lista), a 10 ih je bilo protiv.

Novi ministar komunalne privrede i infrastrukture je Srđan Mandić (Naša stranka), a ministrica pravde i uprave je Lejla Brčić (Naša stranka).

Stranka Narod i pravda dobila je četiri ministarstva, i to obrazovanja, nauke i mladih (Zineta Bogunić), privrede (Haris Bašić), unutrašnjih poslova (Admir Katica), te finansija (Amel Kovačević).
Vlast formirana bez SDA

SDP je dobio tri ministarstva - prostornog uređenja (Damir Filipović), rada, socijalne politike, raseljenih lica i izbjeglica (Malik Garibija) i saobraćaja (Adnan Šteta), a Savez za bolju budućnost BiH dva - kulture i sporta (Mirvad Kurić i za boračka pitanja (Ismir Jusko).

Ministrica zdravstva bit će Amela Softić iz Demokratske fronte.

Novi premijer Edin Forto je na zasjedanju Skupštine KS izložio ekspoze o planovima Vlade KS, sa, kako je rekao, preko 300 mjera.

Vlast u Kantonu Sarajevo formirana je bez predstavnika Stranke demokratske akcije, iako je ta partija osvojila najviše zastupničkih mjesta.

 

(Agencije)

srijeda, 26 Decembar 2018 00:00

Banja Luka: Davor Dragičević u Tužilaštvu

Ocijeni...
(0 glasova)

policijarsDavor Dragičević proveden je jutros u Tužilaštvo u Banjoj Luci, javljaju sarajevski mediji.

Dragičević, otac stradalog Davida, čije je tijelo pronađeno u martu ove godine, jučer je uhapšen u policijskoj akciji u Banjoj Luci zbog, kako je objavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, dokumentovanja krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti.

Dragičević se tereti da je navodno prijetio ministru unutrašnjih poslova RS-a Draganu Lukaču 17. decembra ispred zgrade Vlade RS-a.

Kako prenosi RSTS, on će u toku dana biti ispitan, a tužilac će donijeti odluku da li će mu biti predložen pritvor.

Dragičević vrh entitetske policije optužuje za smrt svog sina, koja niti devet mjeseci nakon zločina, nije rasvijetljena.

Njegovo, kao i naknadno hapšenje Davidove majke Suzane Radanović, jučer je izazvalo val protesta u Banjoj Luci.

Naposredno nakon odvođenja Suzane Radanović, policija je dva puta privela zastupnika Partije demokratskog progresa u Narodnoj skupštini Republike Srpske Draška Stanivukovića, koji je pozivao građane da se okupe i izraze nezadovoljstvo zbog akcije policije.

Stanivuković je zbog povreda bio na tretmanu u bolnici, a još uvijek se nalazi u pritvoru.
Hapšenja političara

Osim njega, privedeni su i predsjednik PDP-a Branislav Borenović, koji je poslije pušten, kao i bivši zastupnik u NSRS-u Adam Šukalo, koji je tražio da Dragičević bude pušten na slobodu, te još nekoliko osoba.

Pripadnici specijalne policije jučer su blokirali prilaze Trgu Krajina, s kojeg je uklonjeno spomen-obilježje ubijenom mladiću.

Aktivisti grupe "Pravda za Davida" sinoć su se okupili u Banjoj Luci u mirnim protestima, uprkos tome što su ih jake policijske snage spriječile da dođu na Trg Krajina, na kojem već mjesecima traže otkrivanje i hapšenje ubica Davida Dragičevića.

Nakon što ih je policija potisnula iz gradskog parka, okupili su se u crkvenom dvorištu Hrama Hrista Spasitelja, gdje su palili svijeće tražeći da budu otkrivene Davidove ubice.

Pripadnici MUP-a RS-a ranije su primjenom fizičke sile uklonili građane i članove grupe "Pravda za Davida" s platoa ispred robne kuće "Boska" na Trgu Krajine.

Nakon što su dva puta uklonili "Davidovo srce", pripadnici Jedinice za podršku MUP-a RS-a pozvali su građane da se raziđu jer skup nije odobren.
Protesti i u Beogradu

Građani su odbili napustiti plato, nakon čega su ih policajci odgurali prema hotelu "Palace".

Sa Dragičevićem i ostalim koji su uhapšeni prekjučer u Banjoj Luci, solidarisali su se i građani Sarajeva, koji su sinoć blokirali saobraćaj u glavnom bh. gradu, te za večeras najavili novo okupljanje, ali i Mostara i još nekih bh. gradova.

Građani okupljeni u Sarajevu, njih nekoliko stotina, nosili su slike Davida Dragičevića te transparente s natpisima "Pravda za Davida" i "Vi ovo dozvoljavate", a protestovali su i ispred zgrade Ureda visokog predstavnika (OHR), tražeći reakciju međunarodne zajednice.

Za danas su najavljeni i protesti u Beogradu

Akciju policije i jučerašnja dešavanja iz Banje Luke naišli su na osudu OHR-a, Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, kao i organizacija za ljudska prava.

 

(Agencije i portali)

Stranica 22 od 27

S5 Box