Vijesti iz BiH
BiH

BiH (842)

Ocijeni...
(0 glasova)

kamionProblemi s koronavirusom već su ozbiljno pogodili bh. ekonomiju, a u Udruženju poslodavaca Federacije BiH kažu kako će se dosta fabrika morati privremeno zatvoriti.

Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, za portal Klix.ba kaže kako problem s koronavirusom još nije eskalirao, ali ako potraje bh. ekonomija bi mogla biti u velikom problemu.

"Turizam već sad osjeća problem, kao i sektori transporta, prijevoza roba jer je smanjen promet roba i usluga, a to je bilo i prvo na udaru. Jutros sam imao par razgovora, zbog problema u Italiji u problem dolaze tektilci i obućari jer većina ih radi ta italijanske firme i praktično su zaustavljeni", komentariše Smailbegović.

Udruženje poslodavaca zakazalo je svoje hitno zasjedanje, baš na poziv tekstilaca, zbog potrebe za dogovorom i planiranjem šta učiniti.

"Dosta fabrika će se morati privremeno zatvoriti, kako u Federaciji, tako i u RS-u. Nije bitno drugačija situacija ni kod njih", kaže predsjednik Udruženja poslodavaca.

Pod posebnim uradom je i industija namještaja koja većinu repromaterijala dobavlja iz Kine. Zalihe se smanjuju i sama proizvodnja dolazi pod znak pitanja.

"Dolazi i do pada potražnje za našim proizvodima. Italija je jedan od najvećih partnera, značajno tržište, a tamo se sada smo hrana kupuje", kazao je Smailbegović.

Poslodavci s posebnom zebnjom promatraju stanje u Njemačkoj, najbitnijem tržištu za našu zemlju. Tamo je situacija još pod kontrolom i nema rigoroznih mjera.

"Ukoliko bi i u Njemačkoj došlo do ozbiljnog širenja koronavirusa i restrikcija sličnih onima u Italiji naša ekonomija potpuno bi stala", smatra on.

Problemi s koronavirusom, dodaje, neobični su i ozbiljniji nego oni sa ekonomskom krizom 2008. godine. Ako se situacija sanira u naredne dvije ili tri sedmice posljedice bi se mogle iskontrolisati, a u suprotnom smo na početku ogromnih problema.

Smailbegović kaže kako bi osim poslovnih ljudi i nosioci političkih funkcija trebali se pokrenuti i pomoći, ali znajući kakva je generalno situacija kod nas, on to ne očekuje.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

coronaCijeneći trenutnu epidemiološku situaciju u svijetu i BiH te uzimajuću u obzir činjenicu da se situacija svakodnevno mijenja vezano za širenje koronavirusa (COVID-19), Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva uputio je novu naredbu kriznim štabovima

Između ostalog navedeno je da se nalaže kantonalnim kriznim štabovima da zabrane posjete bolnicama kao i u ustanovama socijalne zaštite koje zbrinjavaju djecu, mlade i stare osobe na području kantona.

"Preporučuje se da se ne održavaju javni skupovi na području Federacije BiH i kantona. Pod javnim skupom smatra se svako organizovano okupljanje građana koje se održava na za to prikladnom prostoru sukladno propisima o javnom okupljanju. Preporučuje se osobama starije životne dobi da izbjegavaju bespotrebna kretanja i korištenje javnog prijevoza. Također, preporučuje se osobama starije životne dobi da preskoče rutinske kontrole i odlaske u ordinacije kod porodičnog liječnika i u bolnice, ukoliko im nije prijeko potrebna zdravstvena zaštita", navedeno je u naredbi Federalnog kriznog štaba.

Preporučuje se najprije liječnika kontaktirati telefonom, ukoliko je osobi ove dobi potreban recept ili liječnički savjet.

Nalaže se kantonalnim kriznim štabovima da u zdravstvenim ustanovama na području kantona obustave redovite specijalističko-konzultativne preglede, a neophodne specijalističko-konsultativne preglede, obavljati po procjeni specijaliste.

Navedene mjere, odnosno preporuke se izdaju u cilju zaštite zdravlja najranjivije populacije u zajednici, a prema dosadašnjim dostupnim podacima to su osobe starije dobi i osobe s kroničnim oboljenjima, te izbjegavanje događaja koji bi doveli do ubrzanog širenja infekcije, kao što su epidemije u zdravstvenoj ustanovi i veći javni događaji, naročito s međunarodnim učešćem.

Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva poziva sve građane Federacije BiH na maksimalnu odgovornost prema svom i zdravlju drugih, te da se pridržavaju svih mjera i preporuka koje izdaju nadležne zdravstvene instiitucije i ustanove.

Naveli su i da je najučnikovitiji način da zaštitite sebe i druge jeste da često i temeljito perete ruke sapunom i vodom (najmanje 20 sekundi) ili sredstvima za čišćenje ruku na bazi alkohola, držite distancu od najmanje jedan metar između vas i drugih ljudi, posebno onih koji kašlju i kišu ili imaju povišenu temperaturu, izbjegavati dodirivati oči, nos i usta rukama.

Među preporukama je i to da prilikom kašljanja ili kihanja trebate prekriti usta i nos unutrašnjom stranom lakta ili jednokratnom maramicom - nakon korištenja odmah baciti maramicu u kantu za otpatke i oprati ruke.

Ukoliko imate povišenu temperaturu, kašljete i otežano dišete, a u posljednjih 14 dana ste boravili u Kini, Italiji, Južnoj Koreji ili Iranu ili bili u bliskom kontaktu s bolesnim osobama koje su došle iz ovih područja u posljednjih 14 dana, telefonom se obratite kantonalnom zavodu za javno zdravstvo kako biste dobili dalje instrukcije.

Napominju da na području Federacije BiH nije registriran nijedan potvrđen slučaj bolesti od korona virusa (COVID-19), a nadležne zdravstvene službe prate situaciju i provode mjere pojačanog epidemiološkog nadzora.

S obzirom da se situacija svakodnevno mijenja, tako će se u skladu s razvojem situacije mijenjati i mjere i preporuke.

Pozivaju medije da odgovorno izvještavaju o novom koronavirusu (COVID-19) i da u skladu s mogućnostima objavljuju mjere osobne prevencije.

 

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

biheuNedostatkom ozbiljnog pristupa brendiranju Bosne i Hercegovine i njenih najistaknutijih i komparativnih prednosti država gubi na svojoj prepoznatljivosti, što se negativno odražava na brojne ekonomske i druge parametre.
Takve aktivnosti trebale bi biti inicirane sa samog državnog vrha, kao što je u susjednoj Hrvatskoj bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović značajan dio mandata radila s marketinškim ekspertima upravo na ovim temama.

Jasna Duraković, profesorica s Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, još 2011. godine je objavila knjigu o temi brendiranja države, afirmacije i pozicioniranja njenog imidža u međunarodnoj javnosti.

"Rado se i danas pozivam na svjetskog autora Simona Anholta koji kaže da bi sve odgovorne vlade, u ime svog naroda, svojih institucija i firmi, morale otkriti kakva je percepcija njihove zemlje u svijetu i razviti strategiju za upravljanje njom. Ključan dio posla vlade svake države je pokušati izgraditi imidž i postići ugled koji je pošten, istinit, moćan, privlačan, istinski koristan za njihove ekonomske, političke i društvene ciljeve i koji iskreno odražava duh, genijalnost i volju naroda", kaže Duraković.

Ona dodaje da je naš najveći problem ustaljeni princip politike "zavadi pa vladaj" od koje samo šačica živi lordovski, dok se drugi snalaze nekako plivajući u korumpiranom političkom blatu.

"Mi u BiH živimo podijeljeni u etno-nacionalne torove, u potpuno nefunkcionalnom i nakaradnom političko-pravnom sistemu, gdje nam svakodnevno politički lideri ispiraju mozak kreiranjem političke farse i političkih kriza koje se proizvode samo da bi se ta oligarhija moći, tj. šačica moćnika što duže održala na vlasti i što više profitirala. Dakle, iako imamo taj nedostatak političke volje i vizije da ova zemlja krene naprijed, to opet ne znači da mi ne možemo graditi zajedničku strategiju brendiranja na državnom nivou", navodi ona.

Duraković smatra kako bi najviše instance vlasti morale preduzeti sve što je u njihovoj moći da ovu zemlju zaštite od njenog stalnog propadanja i afirmišu sve njene vrijednosti, tj. njene proizvode koje treba zaštititi kako na domaćem tako i na stranom tržištu.

"Smatram da bi Vijeće ministara moralo donijeti i usvojiti na državnom nivou
komunikacijsku strategiju brendiranja države te je napraviti obavezujućom za sve sudionike u procesima odlučivanja i donošenja zakona, i pri tome obavezno inkorporirati tu strategiju u obrazovni sistem. Da se ja pitam, već od srednje škole bi se uveo obavezni predmet kreiranja pozitivnog imidža države kroz njeno brendiranje i pozicioniranje na tržištu", kaže Duraković.

Vijeće ministara, nastavlja Duraković, bi se konačno moralo ozbiljnije pozabaviti ovim pitanjem našeg opstanka te bi moralo napraviti i usvojiti jedan takav sveobuhvatan komunikacijski plan/strategiju i implementirati ga u sistem.

"Rješenje leži u stvaranju zakonskog okvira za brendiranje države, tj. u stvaranju sistemskog pristupa izgradnje pozitivnog imidža zemlje. Zapravo bi nam svima to podjednako trebala biti obaveza. Izostanak sistemskog pristupa izgradnje imidža odvodi ovu zemlju u propast. Dakle, potrebno je ukazati na nužnost institucionalnih rješenja u državi i ukazati na potrebe kreiranja ugleda države kao cjeline. Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima enormne prirodne resurse i bogatstva od kojih bi svi mogli lagodno živjeti. To se primarno odnosi na činjenicu da BiH leži na izvorištima pitke vode i mineralne vode, ali ne samo da mi tu vodu uništavamo i zagađujemo nego i uvozimo vodu iz inozemstva", izjavila je.

Smatra da bi nam to trebao biti primarni zadatak, jer za BiH najveći potencijal leži upravo u razvoju turizma (eko turizam, kulturni turizam i gastronomski turizam).

"Od turizma i pitke vode bi ova zemlja mogla živjeti veoma dobro i sve strane bi profitirale. Dakle, naši najjači brendovi jesu upravo ta prirodna bogatstva
(šume, rijeke, jezera i planine) i pitka voda koje još uvijek imamo u izobilju. To nužno moramo zaštititi i afirmisati u svijetu kao našu zajedničku ponudu. Imidž zemlje mora biti uvezan i imati cjelovitu sliku svega onoga što jedna zemlja nudi kao najveću vrijednost", zaključila je profesorica Duraković.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

bihHoće li doći dan kada će se Bosna i Hercegovina doživljavati na isti način i u Zvorniku i u Srebrenici i u Tuzli i u Ljubuškom?

Doživljavat ćemo bh. društvo na isti način ako budemo imali uslove da školujemo svoju djecu.

Proljeće se te 1992. godine vrlo rano usudilo da protjera zimu. Već u februaru bilo je sunčanih i prijatnih dana, pa su ljudi, iako preuranjeno za to doba godine, mogli izaći na ulice, u šetnju i razgovore. Ali razgovori u sebi nisu imali ničega vedrog, bila je to jedna tmurna i mučna atmosfera.

Jugoslavija se praktično već raspala, rat je svom žestinom bjesnio u Hrvatskoj, jedinice donedavno zajedničke Jugoslavenske armije masovno su prelazile u Bosnu i Hercegovinu, a borbena vozila bivše JNA već su se mogla vidjeti na obroncima oko Sarajeva, prvo iznad Dobrinje, a kasnije i na drugim lokacijama.

Čudni su bili ti razgovori komšija, kolega iz fabrika, sa proizvodnih traka, iz ureda...

„Komšija, hoćemo li ovog vikenda na glasanje“, zapitao bi u onoj sedmici krajem februara, pred sami referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, poneki ozbiljan domaćin, radnik ili službenik susrećući se, kao i godinama ranije, sa nekim svojim poznanikom.

„Glasao sam ja već, glasao...“, odgovara ovaj drugi, baš kao da je riječ o nekom beznačajnom, svakodnevnom poslu, nabavljanju zimnice ili krečenju stana.

„A jesi li?“, zapitao bi se, tobože začuđen, onaj prvi.

„Jesam, jesam, glasao sam“, kao odjek iz nekakve dubine stiže odgovor.

„A ja ću u nedjelju“, potvrđuje prvi sagovornik, baš kao da se sprema na fudbalsku utakmicu.

„Glasaj, brate, i red je“, naizgled ga ohrabruje njegov sabesjednik i uz nijemi pozdrav, više pokretom nego glasom, nastavlja svojim putem s rukama na leđima.

Referendum i plebiscit

Teško bi bilo ko, ko nije doživio te sudbinske dane, mogao razumjeti ovaj na prvi pogled uobičajen, bezazlen i svakodnevan razgovor dva dugogodišnja poznanika, a ustvari susret pun napetosti i nepovjerenja.

Jedan od njih izlazi na referendum o samostalnosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine, održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, a onaj drugi je već izašao na glasanje, koje se službeno nazivalo plebiscitom srpskog naroda o ostanku u zajedničkoj državi Jugoslaviji, koji je Karadžićeva tek formirana i nepriznata Skupština srpskog naroda raspisala i provela tri i po mjeseca ranije, u novembru 1991. godine.

Kome bismo u normalnom svijetu, da smo ne znam kako rječiti, mogli objasniti da je ovaj razgovor dva obična građanina, ustvari, prava slika dubokih, nepomirljivih podjela tog vremena, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, koja je bila u poodmaklom stadiju krvavog raspada pod udarom velikodržavnih projekata?

Referendum bi i prođe, sa svim svojim političkim i istorijskim posljedicama. Političari i istoričari će reći kako 1. mart 1992. godine, kako god ga ko tumačio i doživljavao, ima ogroman značaj, prije svega politički. Rezultati referenduma o nezavisnosti donijeli su Bosni i Hercegovini međunarodno priznanje, nezavisnost, mjesto u Ujedinjenim narodima i državno-pravni subjektivitet. Hroničari sadašnjeg vremena će zabilježiti kako je danas, gotovo tri decenije kasnije, 1. mart, Dan nezavisnosti, datum na koji se održavaju brojne manifestacije, skupovi i akademije u povodu tog praznika. To je dan kad se istim povodom u Predsjedništvu organizuje svečani prijem.

To je dan kad Milorad Dodik već po tradiciji svjetskim liderima, ambasadorima u Sarajevu i međunarodnim zvaničnicima piše kako to nije Dan nezavisnosti i kako je prijem u Predsjedništvu privatno okupljanje u režiji bošnjačkih političara. To je dan kad njegove poruke, opet po tradiciji, ne posluša čitav diplomatski kor, sa izuzetkom ruskog ambasadora, kad njegovi pozivi za neučestvovanje na „privatnom prijemu bošnjačkog političkog vrha“ dožive puni besmisao jer se na tom istom prijemu, uz ambasadore i diplomate, pojave najviši međunarodni zvaničnici u Bosni i Hercegovini i čitav drugih niz važnih ličnosti. To je dan kad predstavnici Republike Srpske ne prisustvuju prijemu uz uvijek isto obrazloženje: „to nije praznik jer nije donesen zakon o praznicima“. To je dan kad državnom Predsjedništvu iz cijelog svijeta stižu čestitke od mnogih političkih ličnosti svjetskog značaja.

Nada ili utopija?

1. mart je jedan od datuma kad oni, koji se smatraju neizlječivim bosanskohercegovačkim patriotima, duboko i naglas vjeruju kako će jednom doći dan kad će svi u Bosni i Hercegovini doživljavati i voljeti ovu zemlju na isti način. Možda je to nerealna nada i neutemeljen optimizam, utopija... Zbog svega što je ova zemlja preživjela, zbog nasljeđa bliske prošlosti, teško je vjerovati da ćemo mi, današnje generacije, doživjeti da neko u Trebinju ili Foči doživljava Bosnu i Hercegovinu, njenu istoriju i njene praznike na isti način kao neko u Sarajevu ili Zenici. I zašto bi se uopšte jedna takva težnja shvatala kao sudbinski element za opstanak ove zemlje?

Mnogo je jednostavnije i realnije očekivati da bismo svi skupa u vrlo bliskoj budućnosti, samo kad bi neko spriječio radikalne političke ideje koje to sistemski urušavaju i sprečavaju, mogli bosanskohercegovačko društvo doživljavati na isti način i u Zvorniku i u Srebrenici i u Tuzli i u Ljubuškom, ako te vrijednosti budu bliske običnom čovjeku, ako budu stvoreni uslovi da svaki čovjek može napredovati, ako može vjerovati u autoritet i kredibilitet državnih institucija, ako zna kako ima pravnu sigurnost u ovoj zemlji...

Doživljavat ćemo bosanskohercegovačko društvo na isti način ako budemo imali uslove da školujemo svoju djecu, ako ona ne budu morala ići u inostranstvo tražeći bolji život po bauštelima i gradilištima zapadne Evrope...

Takve vrijednosti nesumnjivo bi ujedinile ljude. Bosanskohercegovački prostor i društvo, postavljeno na takav način, bili bi jednako bliski i prihvatljivi i nekome u Republici Srpskoj, i nekome u zapadnoj Hercegovini i nekome u drugim dijelovima Federacije – u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ljudi u Bosni i Hercegovini, bilo gdje da žive, teže normalnim, univerzalnim ljudskim vrijednostima – da imaju pravnu, socijalnu i egzistencijalnu sigurnost i da vide perspektivu za sebe i svoju djecu.

Možda bi to bila najbolja poruka na ovaj veliki praznik i najbolji odgovor svima, koji 1. mart nastoje negirati i obesmisliti, u isto vrijeme negirajući i njegov istorijski značaj. Ako i među onima, koji se svakog dana na sav glas zaklinju da su prvorazredni bosanskohercegovački patrioti, ima neke rezerve prema ovakvoj viziji nekog budućeg bosanskohercegovačkog društva, a očigledno ima, onda nešto s njihovim patriotizmom doista nije u redu.

Nek' nam je sretan Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

Amir Sužanj (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

alibasicProfesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu dr. Ahmet Alibašić komentarišući aferu "Asim" odnosno audiosnimak čiji sadržaj obiluje primjerima nepotizma i korupcije u redovima SDA, kazao je da ga razotkrivanje korupcije u političkim krugovima nije iznenadilo, ali ga je pogodilo i zabrinulo pokrivanje svega vjerom.

"Rastužilo me spominjanje moga fakulteta. Radi javnosti i onih koji znaju koliko se dekan i njegovi saradnici trude da se poštuje vladavina prava želim kazati da mi svoje studente učimo upravo suprotnom ponašanju od onoga koje smo mogli čuti", rekao je profesor.

On ističe da studente uče da je vjerska obaveza javne poslove dati najsposobnijim.

"Ko tako ne radi izdao je Boga i njegovog poslanika koji nas je uz to upozorio da je takva praksa najava sudnjeg dana. Ne čudi što mnogi bježe od ovog lokalnog sudnjeg dana tamo gdje se javni poslovi dodjeljuju po drugim kriterijima", poručio je Alibašić.

Profesor za kraj ističe da u ovoj zemlji ima mnogo časnog naroda.

"Bože, nemoj nas kazniti zbog onoga što nemoralni među nama čine", poručio je.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

autoput1Zaobilaznica oko Zenice, kao jedna od najzahtjevnijih dionica, koštat će najmanje 80 miliona eura više od predviđene cijene.
Ugovor o izgradnji dionice Svilaj - Odžak na sjeveru zemlje na granici sa Hrvatskom potpisan je 2013. godine.

Ekstremno produžavanje rokova gradnje pojedinih dionica na autoputu za sobom donosi i dodatna finansijska sredstva iz javnog budžeta, pokazala je analiza trenutnog stanja na Koridoru 5c koji prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, u koju je Al Jazeera imala uvid.

Primjerice, najmanje 80 miliona eura više od prvobitnog plana mogla bi koštati zaobilaznica oko Zenice, jedne od najzahtjevnijih dionica na cijelom Koridoru, nakon što zaobilaznica nije puštena u promet krajem 2018. godine, kako je najavljivano.

U Autocestama Federacije BiH Al Jazeeri su potvrdili autentičnost analize stanja Koridora 5c, prezentirana prvi put krajem prošle godine.

Premda je izgradnja zeničke zaobilaznice usporena zbog snažnih klizišta koja su pogodila taj dio trase autoputa, iziskujući dodatna finansiranja za saniranje terena prije nego se nastavio sa gradnjom autoputa, za sada ne postoji potvrda da je Vlada pokrenula istragu o utvrđivanju potencijalne odgovornosti ljudskog faktora.

Koridor mijenja jugoistok Evrope

Dug oko 700 kilometara, kreće iz Budimpešte u Mađarskoj, prolazi preko Hrvatske, zatim presijeca Bosnu i Hercegovinu, te ponovo izlazi naj jug Hrvatske u Pločama, gdje je smještena i istoimena luka, Koridor 5c dio je panevropske mreže autoputova koji je zamišljen kao najbrži i najkraći način da se poveže sjever Evrope sa njenim jugom.

Izgradnjom tog koridora očekuje se promjena kompletne saobraćajne politike na jugoistoku Evrope. Mađari ili Poljaci zahvaljujući Koridoru 5c do Jadrana više neće morati prolaziti kroz cijelu unutrašnjost Hrvatske, već će put skratiti autoputem kroz Bosnu i Hercegovinu.

Bosni i Hercegovini Koridor 5c pak donosi nove ekonomske benefite i poticaj za ekonomiju koja je među slabijim u Evropi.

Dio koridora koji prolazi kroz Mađarsku i Hrvatsku je završen, dok kroz Bosnu i Hercegovinu, kroz koju prolazi oko 300 kilometara ili približno polovina cijelog Koridora 5c, izgrađeno je tek nešto više od 100 kilometara, prema podacima Autoceste Federacije BiH. Izgrađeni dio Koridora u BiH za sada povezuje dio od Zenice do mjesta Tarčin kod Sarajeva u centralnoj Bosni, odakle dalje treba nastaviti svoj pravac prema Mostaru i dalje prema Jadranskom moru. Potrebno je spojiti i dio od Zenice prema Svilaju na sjeveru zemlje, odnosno na granici sa Hrvatskom.

Gradnja Koridora 5c kroz BiH ide dosta sporo od samog početka.

Politika i interesi

Prvi kilometri Koridora u BiH izgrađeni su prije 18 godina, na 11,5 kilometara dugoj dionici od Jošanice do Podlugova u blizini Sarajeva, puštena u promet u septembru 2002. Gradnja najvećeg infrastrukturnog projekta u zemlji nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini, najavljivana pompozno, kao pokretač cijele privrede, dvije decenije kasnije još uvijek ispunjava tek manji dio obećanja i očekivanja. Radovi na Koridoru opterećeni su sporim odabirom izvođača, čestim političkim blokadama, iznenadnim i neplaniranim tehničkim preprekama. U posljednjih nekoliko godina, otkako je zemlju pogodio odliv stanovništva usljed teške političke krize, domaće građevinske kompanije koje rade na Koridoru 5c suočavaju se i sa problemom manjka radne snage.

Gradnja Koridora 5c kroz BiH finansirana je iz kreditnih sredstava, među kojima su Evropska investiciona banka i Evropska banke za obnovu i razvoj najveći kreditori. U decembru 2017. godine državni Parlament Bosne i Hercegovine usvoji je i poskupljenje goriva od 0,15 KM po litru, kako bi osigurali nastavak gradnje Koridora.

Neka kašnjenja na Koridoru 5c kroz Bosnu i Hercegovinu mogla su se izbjeći, poput kašnjenja u izgradnji zeničke zaobilaznice, ali su propusti pravljeni još prilikom ispitivanja terena kojim autoput prolazi, potvrdio je za Al Jazeeru direktora Autocesta FBiH Adnan Terzić.

"Često se odgovornost traži od Autocesta, iako smo mi samo izvršioci onoga što je ranije određeno na nivou vlada i lokalnih zajednica, poput odabira same trase Koridora 5c na što Autoceste nisu imale utjecaj", kaže Terzić.

Projekte za gradnju dionica na Koridoru Autoceste sve donedavno su dobivale od državnog Ministarstva prometa i komunikacija, ili kao donaciju Evropske komisije. Više puta je potvrđeno da ti projekti nisu postavljeni na adekvatnu geološku osnovu, što je stvaralo probleme i usporavalo gradnju, kaže Terzić.

„Zaobilaznica Zenica je praktičan primjer projekta koji je postavljen na krivim osnovama, a koji je Autocestama samo delegiran", rekao je Terzić, nekadašnji državni premijer Bosne i Hercegovine koji je na poziciju direktora Autocesta imenovan krajem 2016. godine

Povoljni uslovi za gradnju u BiH

Profesor Građevinskog fakulteta u Sarajevu Mehmed Bublin vjeruje da se Koridor 5c kroz Bosnu i Hercegovini mogao i morao napraviti mnogo brže. Za njega loši geološki uslovi ne mogu biti izgovor za sporu gradnju, u vremenu kada nauka vrlo brzo može dati odgovor i za najzahtjevnije izazove.

„Ako se proveli detaljna istraživanja [geološka istraživanja], ako ste proveli adekvatno projektovanje, tražili alternativa najbolja rješenja, tokom realizacije projekta možete imati odstupanja najviše do deset posto “, kaže Bublin za Al Jazeeru.

„Sada će dići paniku oko tunela Prenj [tunel koji treba da se gradi kao nastavak Koridora prema Mostaru]. Taj tunel je dug možda oko osam kilometara. Ali, po Evropi se grade tuneli koji su dugi 15 ili 20 kilometara“, kaže Bublin. „Tuneli se grade i ispod gradova, gdje je živi pijesak, kada stručnjaci zamrzavaju tlo pa onda vrše bušenje. Postoje tuneli koji se grade i ispod mora. Tunel je izgrađen i ispod velikog kanala La Manche."

"Dakle, kada uzmemo u obzir sve to [međunarodna iskustva], vidimo da mi [u Bosni i Hercegovini] imamo relativno normalne uslove za gradnju Koridora 5c“, kaže Bublin.

Kako bi pokušali ubrzati gradnju preostalih dionica međunarodnog autoputa koji prolazi kroz BiH, Adnan Terzić kaže da su Autoceste sada na sebe preuzele odgovornost izrade projekata i nadziranja gradnje Koridora 5c.

Državni ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine Vjekoslav Bevanda i direktor Evropske investicijske banke za Sloveniju, Hrvatsku i zapadni Balkan Mateo Rivellini potpisali su prije nekoliko dana u Sarajevu novi ugovor za finansiranje dvije dionice autoceste na Koridoru 5C vrijedan 140 miliona eura.

Rivellini je rekao da je EIB do sada dao doprinos izgradnji 82 km autoceste kroz BiH, kroz zajmove i grantove koji su premašili 2,7 milijardi eura.

Armin Aljović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

izetbegovic2Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović kazao je danas novinarima u Sarajevu kako je slučaj kompromitirajućeg snimka sa članovima SDA trebao da se riješi na drugačiji način.
Prvenstveno, prvi čovjek SDA je rekao da Asim Sarajlić, glavni akter u snimku i ujedno jedan od najmoćnijih ljudi u partiji, nije sam napravio cijelu situaciju sa spornim snimkom.
"Kad se dese ovakve stvari, a ovo je očigledno namještena situacija, to treba prijaviti rukovodstvu SDA. Kao u restoranu, ako ste zadovoljni recite svima, ako ste nezadovoljni recite samo nama. Ako postoji neki problem, onda se prvo čistiti unutar kuće. Ovo nije bio put. Svi će biti upitani šta su radili", zaključio je Izetbegović.

Predsjednik SDA tim aludira na Semira Efendića, načelnika Općine Novi Grad Sarajevo koji je objavio snimak, te na neimenovanog delegata koji je poslužio kao mamac za Sarajlića i ostale u cijeloj priči.

Podsjetimo, snimak se, između ostalog, dotiče malverzacija u pozadini unutarstranačkih izbora za predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo koji su održani u srijedu.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

zagadjenje1Kako nam se približava mart problem zagađenog vazduha polako jenjava kao tema u javnosti. Međutim, ovaj problem neće nestati, već ćemo mu se krajem godine ponovo vratiti.

Anes Podić iz Udruženja građana "Eko akcija“ iz Sarajeva podsjeća da je najviši srednji mjesečni prosjek PM2,5, po zdravlje i živote ljudi izuzetno opasne sitne frakcije lebdećih čestica, izmjeren u periodu od 2008 do 2019. u Pekingu, jednom od najzagađenijih gradova svijeta,a iznosio je 193,4 µg/m3 (januar 2013.).

“U Pekingu je proteklih godina zbog izuzetno visokih vrijednosti zagađenja često proglašavan crveni alarm. Život u gradu sa dvadeset i dva miliona stanovnika tada bi se potpuno zaustavio, zatvarane su škole, obdaništa, tvornice, termoelektrane, obustavljan saobraćaj, brojni timovi inspektora vršili su dodatnu kontrolu industrijskih pogona i ložišta.

U Sarajevu je u januaru 2020. srednji mjesečni prosjek PM2,5 iznosio 187,7 µg/m3, tek nešto niže od pekinškog rekorda. U Sarajevu su tokom perioda kritčnog zagađenja povremeno proglašavane uzbune, ali njihova primjena nije odmicala dalje od papira”, rekao je Podić za BUKU.

Za vrijeme uzbuna, kaže, odigravane su fudbalske utakmice, trčao se maraton, klizališta su bila prepuna djece i omladine, radile su škole, širom grada nastavljeni su grubi građevinski radovi na brojnim gradilištima, na ulicama su potpuno nezaštićeni nastavili da rade radnici komunalnih preduzeća, poštari, policajci, radnici.

“Jedan od istaknutih prekršilaca vladinih mjera je bilo kantonalno ministarstvo saobraćaja koje je vrijedno reklamiralo nastavak grubih građevinskih radova na trasi Prve transverzale.

Poruka je bila jasna - Vladine interventne mjere su uvedene tek da bi se održao privid brige i reda. Vladi je daleko važnije bilo očuvanje zarada manjih i većih biznismena nego zdravlje građana”, pojašnjava Podić.

Dodaje da je zrak tokom ove zime bio kritično zagađen i u mnogim drugim bh. gradovima, međutim, uzbuna zbog zagađenog zraka nije bilo.

“U ostalim gradovima Federacije BiH uopšte ne postoji mogućnost proglašavanja uzbune za ovu vrstu zagađenja zraka, za šta je najveći krivac Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Federalno ministarstvo turizma i okoliša FBIH je 2012. godine izdalo ‘Pravilnik o načinu vršenja monitoring zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka’, gdje je napravljena strašna greška propuštanjem da se definiraju pragovi upozorenja i prag uzbune za lebdeće čestice PM10 i PM2,5, što je onda zgodno poslužilo kantonalnim ministarstvima odgovornim za zagađene gradove da- ili potpuno ignorišu zagađenje, upirući prstom u federalni pravilnik (Tuzlanski kanton), ili da ustanove vlastite pragove, na potpuno neprimjeren način (Kanton Sarajevo)”, ističe Podić.

On dodaje da je posljednjih godina kroz brojne krizne situacije, svima postalo jasno da ti pragovi moraju biti adekvatnije definisani, ali ne i samom federalnom ministarstvu.

“U martu 2017. desila se izuzetno pozitivna i na trenutak ohrabrujuća Tematska sjednica Predstavničkog doma FBiH na temu ‘Problem zagađenosti zraka u Federaciji BiH’. Parlament je federalnom ministarstvu okoliša poslao niz konkretnih i lako izvodljivih zahtjeva čije ispunjavanje bi znatno unaprijedilo pravni i institucionalni okvir zaštite kvaliteta zraka u FBiH. Između ostalog, traženo je od Ministarstva okoliša i turizma FBIH na čelu sa ministricom Editom Đapo hitno uvođenje pragova uzbune za lebdeće čestice PM10 i PM2,5 u cijeloj Federaciji BiH, što bi onda obavezalo sve kantonalne i gradske vlade na akciju tokom epizoda kritičnog zagađenja”, ističe Podić.

Podsjeća da je na zahtjev parlamenta FBiH da se uvedu pragovi uzbune za lebdeće čestice PM2, 5 i PM10, Ministrica Đapo odgovorila da "propisivanje graničnih vrijednosti zahtijeva širu analizu stanja".

“Nakon skoro tri pune godine ‘šire analize stanja’ nema ni na vidiku. I na skoro sve ostale zahtjeve parlamenta, odgovor ministrice je bio, ukratko, da do kraja mandata ništa neće uraditi da na bilo koji način pomogne rješavanje problema zagađenog zraka u našim gradovima”, ističe Podić.

MJERNI PODACI KOJI KASNE JEDAN DAN SU BESKORISNI

Anes Podić napominje da ništa bolje stanje nije ni u RS.

“Nadležne institucije Republike Srpske zadnjih su godina jednostavno riješile problem zagađenog zraka: mjerenja kvaliteta zraka kada i postoje, rezultati se ne objavljuju na internetu. ‘Nema mjerenja - nema problema’. Mjerni podaci koji kasne dan, dva ili mjesec građanima su beskorisni. I pored sve većeg pritiska javnosti, bh. vlastima, bez izuzetka, okolišni problemi su i dalje nisko rangirani”, kaže naš sagovornik.

A, najbolji primjer takvog odnosa je, kaže, grad Sarajevo.

“Sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je na izgradnju gasovoda i gasne infrastrukture u gradu potrošen za današnje prilike potpuno nezamisliv iznos novca - skoro šest stotina miliona KM, nakon što se uračuna inflacija, tadašnjim vlastima je svega sedam godina bilo potrebno da preko pola gradskog stanovništva prebace sa grijanja na ugalj i lož ulje na grijanje na daleko čistiji prirodni gas, Cijela zajednica, predvođena tadašnjom političkom elitom, se angažovala na rješavanju problema zagađenja zraka. Vlasti u KS, a nema razloga da ih bar u ovom pogledu ne smatramo reprezentativnim za sve ostale garniture na svim nivoima dejtonske BiH, ni osnovna mjerenja polutanata zraka nisu u stanju da urade na način definisan federalnim pravilnikom”, kaže Podić.

Dodaje da se u kantonalnom budžetu od preko jedne milijarde KM nije našlo mjesta za nekoliko stotina hiljada KM, da se na vrijeme kupe zaštitne maske za radnike koji rade na otvorenom i prečistači zraka za vrtiće i škole, nego je kantonalna vlada na kraju januarske krize išla “moljakati” ambasade da doniraju novac, jer je kantonalni budžet bio pod blokadom zbog sukoba političkih aktera za vlast u Kantonu.

NAJVEĆI ZAGAĐIVAČI VAZDUHA

Podić ističe da su glavni zagađivači vazduha u BiH su pored, rijetke, ali skoro potpuno neuređene industrije, mala kućna ložišta na čvrsta goriva, i u nekoliko većih mjesta, saobraćaj.

“Prema statističkim podacima preko 90% domaćinstava u BiH se grije na čvrsta goriva, drvo i ugalj. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije za kvalitet zraka u zatvorenim prostorijama, ugalj se zbog visoke toksičnosti ne bi ni smio koristiti za zagrijavanje domaćinstava. Drvo za ogrjev mahom se prodaje neosušeno, s visokim sadržajem vlage. U odnosu na pravilno osušeno drvo, ono neosušeno kad se naloži proizvodi i do četiri puta više zagađujućih materija, a za proizvodnju iste količine toplotne energije treba ga 20 odsto više”, ističe naš sagovornik.

On kaže da većina domaćinstava kupuje ogrjevno drvo u kasno ljeto i ujesen, a za loženje ga koristi već iste zime, tako da drvo nema dovoljno vremena da se osuši, jer za optimalno sušenje bjelogoričnog drveta, kakvo se u BiH obično koristi za loženje, potrebno je 12 mjeseci.

“Peći na drva koje se koriste u BiH niske su efikasnosti i visokih emisija zagađujućih materija. Kad se u njima sagorijeva neosušeno drvo, emisije zagađujućih materija mogu biti i do 10 puta više nego kod savremenih, visoko efikasnih peći. Loženje čvrstih goriva u lošim pećima izaziva znatno zagađenje zraka i u zatvorenim prostorima. Zdravlju i opštem kvalitetu života stanovništva BiH uveliko bi doprinijelo uvođenje propisa i standarda za ograničenje emisija peći na drvo, kao i primjena subvencioniranih programa zamjene tih peći. Od toga bi naročitu korist imale najsiromašnije društvene grupe, koje su najviše izložene štetnom utjecaju zagađenja, te i inače ugrožene visokom cijenom ogrjeva”, ističe Podić.

Naš sagovornik kaže da se godišnje u BiH prikupi preko 30 miliona KM za poticaje obnovljivim izvorima energije.

“Ta sredstva dolaze upravo od građana i privrednih subjekata, koji u te svrhe plaćaju određeni procenat u sklopu računa za utrošenu energiju. Trenutno se ta sredstva pretežno usmjeravaju za izgradnju privatnih malih hidrocentrala, koje za širu zajednicu nemaju ni ekonomsku ni ekološku opravdanost. Preusmjeravanjem sume od 30 miliona KM godišnje na nabavku toplotnih pumpi, koje su klasifikovane kao obnovljivi izvor energije, u BiH bi se svake godine bar 20 hiljada domaćinstava riješilo grijanja loženjem prljavih goriva. Korist bi bila neprocjenjiva - kako po zdravlje tih ljudi tako i njihove okoline”, kaže na kraju razgovora za BUKU Anes Podić iz Udruženja građana "Eko akcija“ iz Sarajeva.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

izetbegovicPredsjednik SDA Bakir Izetbegović prokomentarisao je izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je kazao “je l’ mislite da treba da budemo najslabiji, da nam onda kada vama treba kažete: pogledajte kako ste vojnički slabi, nemojte da pustimo neke protiv vas, kao 1995. kada je zamalo pala Banja Luka”.
– Veoma je znakovita njegova izjava o Banjoj Luci kojom je priznao agresiju na BiH. Šeher Banja Luka nije srbijanski grad. Bolje neka razmisli kako je JNA, koja je bila jedna od najjačih vojski u Evropi, došla u situaciju da bježi. Kako se desilo da Armija Republike BiH, nastala u teškim okolnostima, dođe pred vrata Banje Luke. Armija RBiH nije izgubila nijednu bitku te 1995. godine. I o tome treba razmisliti – rekao je.
Izetbegović je i dodao:

– Odgovor na separatizam mora biti zajednički, sa HDZ-om koji mora biti zajedno s nama. Tu je Tužilaštvo BiH, koje može da hapsi, mi to ne možemo. I OHR treba reagovati, ustvari trebao je reagovati kada je Dodik kazao da će završiti posao Radovana Karadžića.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

drazamihajlovicPredsjednik Srbije Aleksandar Vučić biće govornik na ovogodišnjoj AIPAC konferenciji. AIPAC je skraćenica od The American Israel Public Affairs Committee. Važan je to politički događaj i to što će Vučić na njemu biti govornik nedvojbeno je uspjeh srpske diplomatije.

AIPAC se, kako mu i ime kaže, bavi američko-jevrejskim odnosima. Ti su odnosi kompleksni i imaju snažne posljedice na globalnu politiku, naročito na Bliski Istok.

Sandersov stav

Koliko juče, vodeći kandidat u trci za nominaciju Demokratske stranke na predsjedničkim izborima u Americi ove godine, Bernie Sanders, saopštio je da neće prisustvovati ovogodišnjoj AIPAC konferenciji.

U tekstu od 25. februara New York Post podsjeća da Sanders, zapravo, nikada nije otišao na AIPAC – ali je ovo njegov prvi javni napad na tu organizaciju. Zbog čega ga je New York Post u istom tekstu proglasio „najviše anti-izraelskim predsjedničkim kandidatom“.

U obrazloženju zašto ove nedjelje neće doći na konferenciju (pa će, dodajmo, propustiti priliku da čuje Vučićev govor i nešto nauči), Sanders je AIPAC nazvao platformom za „lidere koji izražavaju netoleranciju i protive se osnovnim pravima Palestinaca“.

U tekstu u kojem Sandersa optužuje da „ima zajednički cilj sa najzlokobnijim mrziteljima Izraela“ i povezuje ga sa antisemitskim organizacijama, New York Post gotovo pa tužno konstatuje i ovo: „da, Sanders je Jevrej čiji su članovi porodice ubijeni u Holokaustu“.

Kako to već biva, i zauvijek će biti zbog nepojmljive, jedinstvene monstruoznosti nacističkih zločina nad Jevrejima, sve političke rasprave koje se tiču Izraela prije ili kasnije biće povezane sa antisemitizmom i Holokaustom.

Priznanje genocida

Teško da se te teme u svom govoru neće dotaći i Vučić.

Vučić, ili bilo koji drugi, budući predsjednik Srbije, ima(će) šta reći na AIPAC konferenciji. Mogao bi srpski predsjednik na takvom skupu podsjetiti da je Srbija bila jedna od prvih država u kojima je „jevrejsko pitanje riješeno“: u avgustu 1942. njemački je general Alexander Loehr Hitlera izvijestio da je Srbija – Judenfrei, da su, dakle, Jevreji u Srbiji istrijebljeni.

Vučić, ili bilo koji drugi, budući predsjednik Srbije, na AIPAC konferenciji, s punim pravom, može i moći će, podsjetiti na stradanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja je bila sramna, etički repulzivna tvorevina – kao, recimo, i Republika Srpska.

Đurišićev izvještaj Mihailoviću o četničkim pokoljima muslimana Foče, Pljevlja i Čajniča [Ustupljeno Al Jazeeri]

Upravo stav prema genocidu u Bosni Vučićev nastup na AIPAC konferenciji čini ciničnim – da ne upotrijebim težu riječ.

Nedvosmislena osuda Holokausta i osuda ustaških (ili bilo kojih drugih) zločina nad Srbima etička je i civilizacijska obaveza. Kao što je to i osuda genocida koji su srpske snage u Bosni izvršile nad Bošnjacima.

Pa ipak, Vučićeva Srbija uporna je u negiranju i/ili relativizaciji tog genocida. To čini sam Vučić, to čini njegova Premijerka, to čini Srpska pravoslavna crkva koja funkcioniše kao državna crkva Republike Srbije, to (na naročito bestidan) način čine Vučićevi tabloidi, televizijski specijalci poput Marića, njegovi partijski vojnici, njegovi istoričari…

Akcija protiv muslimana

Kada Vučićev državni aparat, kao ovih dana, povodom polaganja kapsule u kamen temeljac za podizanje spomenika „Večna vatra” na Spomen-groblju oslobodilaca Beograda, ističe antifašističku tradiciju Srbije, to čini s punim pravom.

No, kada taj isti državni aparat rehabilituje Dražu Mihailovića, čovjeka kojem njegov podređeni, zločinac Pavle Đurišić, 13. februara 1943. poslao raport o „akciji protivu muslimana“ u „Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu“, u kojem, crno na bijelo, piše:

„Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve. Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece“... kada taj isti državni aparat odbija priznati fašističku prirodu zločina koje su srpske snage počinile tokom rata u Bosni, gdje su ljudska bića, u reprizi Đurišićevih pokolja, iseljavana, silovana i ubijana samo zbog svoje etničke i vjerske pripadnosti, samo zato što su bila Bošnjaci i muslimani, to je tragedija – kako za samu Srbiju, koja time ide protiv onog naboljeg u sebi, svoje blistave antifašističke tradicije, tako i za sve one koji se nalaze u gravitacionom polju takve, kvaziantifašističke politike.

Međutim… Ni svi plačni predsjednički govori ovoga svijeta, ni svi čedomiriantići, nenadikecmanovići, informeri, kuriri, emirikusturice, vojislavišešelji, ni svi medijski i istorijski falsifikati, ne mogu sakriti, još manje izmijeniti činjenicu: Između šestog aprila 1992. i 14. decembra 1995, na mnogim dijelovima međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, sprovođena je muslimfrei politika.

Tako je nastala Republika Srpska.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Andrej Nikolaidis(Al Jazeera)

Stranica 23 od 61

S5 Box