Vijesti iz BiH
BiH

BiH (515)

Ocijeni...
(0 glasova)

solarnaenergijaOgromna investicija u gradnju zamjenskog Bloka 7 Termoelektrane Tuzla već je izazivala ekonomske, političke, energetske, ekološke, geopolitičke i druge rasprave.

Federalne vlasti kažu da se radi o 'histojskom momentu za BiH', ali ne misle svi tako, piše autor.

Jedna višegodišnja "jednačina s mnogo nepoznatih" je riješena. Elektroprivredi Bosne i Hercegovine je odobreno kreditno zaduženje kod izvozno-uvozne banke Narodne Republike Kine s rokom otplate od 20 godina. Referentna kineska kompanija Gezhouba bi tako, zajedno s američkim i evropskim partnerima, formalno mogla početi gradnju zamjenskog Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, koja je izgrađena prije 55 godina. Sa 715 megavata instalirane snage, i danas je to najveći pojedinačni proizvođač električne energije u zemlji. Ukupna vrijednost nove investicije s pratećom infrastrukturom je oko milijardu eura.

Radi se o prvoj kapitalnoj investiciji u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine u zadnjih 40 godina, a uz TE Stanari kod Doboja, u bh. entitetu Republika Srpska, koja je puštena u rad 2016. godine, to je druga strateška investicija uopće u cijeloj Bosni i Hercegovini od završetka rata. O koliko dugoj stagnaciji u strateškom investiranju je riječ najbolje govori činjenica da je većina kapitalnih elektoenergetskih objekata u ondašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, kao što su TE Kakanj i Tuzla te hidroelektrane Jablanica, Jajce I i II, Trebinje i Rama, izgrađena u roku od devet do 25 godina po završetku Drugog svjetskog rata.

Kao manje-više i sve ostalo u Bosni i Hercegovini, tako i ova, za bh. uslove, mega-investicija ima svoje zagovarače i protivnike i već je izazivala, izaziva i zadugo će izazivati ekonomske, političke, energetske, ekološke, geopolitičke i druge rasprave. Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, kao investitor, te izvršne i zakonodavne vlasti u entitetu na čijem će se gruntu radovi izvoditi, smatraju da je gašenje zastarjelih blokova TE Tuzla i Kakanj, izgrađenih 1963. i 1957. godine, ljudska, ekološka, energetska, politička i razvojna nemonovnost.
Šta kažu protivnici 'prljavih energija'

Federalni premijer Fadil Novalić smatra da se radi o "histojskom momentu za Bosnu i Hercegovinu, imajući u vidu da investiciju ovakvog kapaciteta nismo imali od sticanja neovisnosti Bosne i Hercegovine". Druga svijetla strana ovog projekta je, smatra on, sama energija kao strateški izvozni proizvod, na kojem Bosna i Hercegovina i sada dobro zarađuje. Energetska nezavisnost, kao faktor ekonomske stabilnosti i dinamičnog razvoja svake zemlje, također je na strani onih koji smatraju da izgradnja zamjenskog Bloka 7 od 450 megavata u Tuzli nema alternativu. Da se i ne govori o plasmanu vlastitog uglja kao energenta, kao i opstanku i daljem tehnološkom unaprjeđenju bogatih bosanskih rudnika.

Za Elektroprivredu Bosne i Hercegovine Blok 7 je "strateška investicija od značaja za cijelu Bosnu i Hercegovinu". Izvršni direktor za kapitalna ulaganja u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine Senad Salkić tvrdi da je svim dosadašnjim ekonomskim analizama i projektnim studijama potvrđeno da je ovaj projekat "100 posto isplativ", pogotovo što će se njegovom realizacijom ostvariti višedesetljetni san građana Tuzle, Lukavca i Živinica o dugoročnom, stabilnom i ekološki prihvatljivom snabdijevanju toplotnom energijom. I član Odbora za energetiku u Zastupničkom domu federalnog Parlamenta Husein Rošić tvrdi da bi "bez izgradnje novog zamjenskog bloka u TE Tuzla Bosna i Hercegovina za nekoliko godina mogla biti primorana od izvoznika postati uvoznik električne energije". On, također, smatra da je tuzlanska regija jedna od najzagađenijih u Evropi upravo zbog zastarjelih tehnologija te da će u novom bloku biti ugrađena najsavremenija oprema i primijenjeni svi najstrožiji ekološki standardi i energetske direktive Evropske unije.

Protvinici "prljavih energija" tvrde da ni sa novim Blokom 7 u TE Tuzla građani Tuzlanskog kantona neće prodisati punim plućima. Rudarima oslonjenim na Termoelektranu i njihovoj djeci neće bit osigurana dugoročna egzistencija zbog zadate energetske tranzicije ka "zelenoj energiji". Kredite će morati vraćati generacije koje se nisu pitale o finansijkom zaduživanju. A Bosna i Hercegovina, kao potencijalna članica Evropske unije, mogla bi ostati na začelju rijetkih područja na tlu Evrope, za koja se u Briselu tvrdi da im "debalkanizacija nikako ne ide od ruke".
'Tamo neka Evropska energetska zajednica...'

Iako strateški zagovara postepeno, ali neminovno odbacivanje uglja kao energenta za proizdovnju struje, Evropska energetska zajednica se ne protivi izgradnji Bloka 7 TE Tuzla, pod uslovom da se primijene svi dostupni tehnološki standardi u gradnji ovakvih energetskih objekata i da se ispoštuju evropska pravila. Direktor Sekretarijata Evropske energetske zajednice Janez Kopač nedavno je izjavio da je ova investicija "sama po sebi dobra", imajući u vidu da bi se u narednih tridesetak godina, dakle do 2050. godine, uloženo u nju moglo isplatiti. "Ovo je zadnje vrijeme kada se stara i ekološki neprihvatljiva postrojenja moraju zamijeniti novim, jer su zagađenja u njihovom okruženju nepodnošljiva."

Sekretarijatu Evropske eergetske zajednice ne smeta ni to što će gradnja biti finansirana kineskim kreditima. Ono na čemu se insistira iz sjedišta ove zajednice sa sjedištem u Beču je poštovanje propisa Evropske unije o državnim subvencijama, koji su, kako se navodi u pisanom dokumentu od 27. septembra prošle godie, ujedno i propisi Bosne i Hercegovine i moraju se poštovati. Ono što, po sudu Evropske energetske zajednice, ne miriše na dobro jeste to što kreditni ugovor o izgradnji termobloka u TE Tuzla "veže ruke" Federaciji Bosne i Hercegovine, jer je obavezuje na otplatu kredita u slučaju da Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, kao investitor, to ne bude u mogućnosti. Vlada Federacije se, također, obavezala da će pokriti sve ostale "vezane troškove", iako ova vrsta troškova u ugovoru nije precizirana, niti se ugovorom određuje koliki oni mogu iznositi u ukupnoj investiciji. Na ovakva upozorenja Novalić je uzvratio obrazloženjem da "tamo neka Energetska zajednica ima pravo na sankcije, ali nema pravo ometati razvoj i priječiti put ka energetskoj nezavisnosti Bosne i Hercegovine."

U novembru prošle godine sve nadležne evropske institucije podržale su novu Dugoročnu strategiju Evropske unije za čistu Planetu, kojom se energija i ekologija prvi put dovode u potpunu korelaciju. Ciljevi su vrlo ambiciozni, za balkanske pojmove možda još uvijek i nezamislivi. Do kraja 2030. godine obnovljivi izvori energije trebali bi sudjelovati s najmanje 32 posto u ukupnoj proizvodnji struje u Evropskoj uniji. Do 2050. godine cilj je potpuna dekarbonizacija svih izvora električne energije, a to znači i izbacivanje uglja kao pogonskog goriva, gašenje svih 250 evropskih termoelektrana u 42 evropske regije, prelazak na obnovljive izvore i proizvodnja takozvanih zelenih energija.
Kasnije bi moglo biti prekasno

Da bi uspjeh bio izvjestan, energetski najnaprednije članice Evropske unije, poput skandinavskih zemalja (u Norveškoj se čak 98 posto potreba za električnom energijom već podmiruje iz obnovljivih izvora) - odavno od evropskih institucija traže da se dosadašnji pristupni kriteriji (poltički, ekonomski, pravni i institucionalni) neizostavno i što prije upotpune i ekološko-energetskim uslovima i vjerodstojnošću potencijalnih članica prema zajedničkim energetskim direktivama Evropske unije. Rezultat takvih nastojanja je već vidljiv. Crna Gora i Srbija najbolje znaju koliko je već pooštrena metodologija pristupnih pregovora u sektorima energetike (Poglavlje 15. - evropske pravne stečevine), životne sredine (Poglavlje 27.) i zaštite ljudskog zdravlja (Poglavlje 28.).

Zbog trenutnog statusa Bosne i Hercegovine u procesu integracije s Evropskom unijom (status "potencijalnog kandidata"), tu "oštrinu" pristupnih pregovora bh. vlasti i građani još uvijek ne osjećaju na vlastitoj koži, što vjerovatno i jeste ključni faktor sveprisutne ležernosti prema energetsko-klimatskom pitanju, koje, uz opću sigurnost i borbu protiv terorizma, prerasta u najvažniji dugoročni prioritet visokorazvijenih članica Evropske unije. Iako strategija proširenja Evropske unije zadnjih mjeseci doživljava reafirmaciju kao "politika solidarnosti, uzajamnosti i progresa", najnovija njemačko-francuska kriteorologija za prijem novih članica, koja je inovirana početkom ove godine, ne podrazumijeva nikakve ustupke, već upravo umnožavanje mehanizama provjere pripremljenosti potencijalnih kandidata za pristupanje Evropskoj uniji.

Francuska i Njemačka, kao glavni pokretači evropskog integralizma, dakle, nisu protiv proširenja ako će se ono ubuduće temeljiti na unutrašnjoj apsorpcionoj sposobnosti Unije, efikasnosti njenih institucija i "bespogovornom ispunjavanja svih kriterija za članstvo". Ako doista misle ozbiljno, institucije i politički lideri u Bosni i Hercegovini bi trebali znati već sada dešifrirati gornje poruke. Kasnije bi moglo biti prekasno.
Da nije prijeratnih centrala...

U Briselu se s uvažavanjem gleda na činjenicu da je Bosna i Hercegovina među rijetkim zemljama tranzicije u svijetu koja, zahvaljujući hidroelektranama (čija je instalirana snaga oko 2.000 megavata), čak 42 posto ukupno proizvedene energije obezbjeđuje iz obnovljivih izvora. Po strukturi ukupne potrošnje energije i dalje je, međutim, najzastupljeniji ugalj, sa 45,3 posto, tečna goriva sa 21posto i drvna masa sa 20,5 posto. Hidroenergija, prirodni plin i uvozna električna energija sudjeluju sa 13,1 posto u ukupnoj potrošnji. Korištenje vjetroenergije, sunčeve energije i biomase još uvijek je u povojima. Prema podacima Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, instalirani kapacitet malih hidroelektrana, vjetro, solarnih i elektrana na biomasu je 112 megavata, dok je 91,23 megavata instalirano u industrijskim elektranama.

Sve kada se zbroji, Bosna i Hercegovina je po energetskim potencijalima div, po proizvedenim kilovatima "zelene energije" evropski patuljak. Desetak solarnih centrala, jedna vjetrenjača, nekoliko eksperimentalnih pogona za biomasu - bilans je s kojim bi ova zemlja, unatoč tolikim rijekama, sunčanim danima u godini i tolikom biljnom otpadu, i u 21. stoljeću živjeli uz svijeću i petrolejku da nije prijeratnih termo i hidrocentrala, kojima je radni vijek odavno istekao ili je pri kraju. Kakogod se okrene, pregovori s Evropskom unijom su jedina nada da će se u Bosni i Hercegvioni sjetiti da imaju rijeke, sunčanih dana u godini dva puta više nego Njemačka i milione kubika otpadnog drveta. Kako pregovori budu odmicali, toliko će se obruč više stezati.

I da hoće, povratka nema, jer je Bosna i Hercegovina dio Evropske energetske zajednice sa sjedištem u Beču, a Energetska unija u Briselu je rampa kroz koju se prolazi do punopravnog članstva u Evropskoj uniji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Zekerijah Smajić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

cetniciU Višegradu su se u nedjelju ujutro okupili i postrojili četnici, odnosno pripadnici Ravnogorskog pokreta, a kako bi obilježili godišnjicu hapšenja Draže Mihailovića.
Oko 200 osoba, uglavnom odjevenih u crne uniforme i okićenih četničkim znakovljem, okupilo se danas u centru Višegrada. Četnici i simpatizeri došli su iz više krajeva, uključujući Kačak, Ivanicu i druga mjesta u Srbiji.

Iako je centralni događaj najavljen tek za 12 sati ispred spomenika četničkom vođi i ratnom zločincu Draži Mihailoviću, ravnogorci i njihovi simpatizeri postrojili su se već ujutro na centralnom gradskom trgu.
“Kao i svake godine okupljamo se kako bi dali parastos komandantu jugoslovenske vojske u otadžbini (Mihailoviču, op.a.). On je čovjeku koji je svoj život posvetio slobodi srspkog naroda, razvoju demokratije i odbrani otadžbine od fašističkih agresora i komunista”, rekao je između ostalog Dušan Sladojević, predsjednik Ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske, dodaši da je Mihailović “stramno ubijen nakon montiranog suđenja”.

Okupljanje četnika i njihovih simpatizera godinama se neometano odvija u manjem bh. entitetu. Pored javnih istupa, ni spomenici četničkim vojvodama i liderima nisu pojava koja se može smatrati novošću.

Okupljanja ove vrste sve su češća i brojnija, a njihovo odvijanje ulijeva nemir kod Bošnjaka povratnika.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

termoelektranaNakon više od decenije priča o „najvećoj poslijeratnoj investiciji“ u četvrtak je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH odobrio odluku da Federacija BiH izda nelegalnu garanciju za kineski kredit kojim će se finansirati izgradnja bloka 7 termoelektrane „Tuzla“.

Ova odluka je donesena i pored nekoliko jasnih upozorenja iz Evropske Unije i Sekretarijata Energetske zajednice, da se predloženom garancijom krše međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine.

Sekretarijat Energetske zajednice je početkom ove sedmice objavilo nezavisnu pravnu analizu, koja je potvrdila da garancija za blok 7 termoelektrane „Tuzla“ sadrži elemente državne pomoći, te još jednom pozvao Parlament Federacije Bosne i Hercegovine da ne odobri garanciju.

„Davanjem gotovo jednoglasne potpore dokumentu koji očito nije u skladu s obavezama preuzetim kroz Sporazum o pristupanju Energetskoj zajednici, FBiH parlamentarci su još jednom pokazali potpunu neodgovornost u pogledu poštivanja međunarodnih obaveza naše zemlje. Takve odluke jednostavno uništavaju ionako upitan međunarodni kredibilitet Bosne i Hercegovine. Sigurno je da će ovo kratkovidno i bahato ponašanje naših političara dodatno kompromitirati proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku Uniju.“ rekao je Denis Žiško, koordinator programa Energija i klimatske promjene iz Centra za ekologiju i energiju, ističući da se sada postavlja pitanje „Kako će EU vjerovati zemlji čiji političari svjesno krše međunarodne ugovore? ”

"Činjenica je da Parlament FBiH nije odobrio ove dokumente prije pet mjeseci, neposredno prije izbora, nego je to učinio sada kada se privodi kraju raspodjela vlasti i fotelja. Jasno je da se jučerašnje glasanje nije temeljilo na procjeni kvaliteta dokumentacije za projekat izgradnje bloka 7, niti na rezultatima nezavisne pravne analize Sekretarijata Energetske zajednice, kojom je potvrđena njihova nezakonitost. Jasno je da je odobrenje garancije zasnovano na dnevno političkim interesima i postizbornoj trgovini, te da su se u potpunosti ignorisale nedvojbene dugoročne negativne posljedice ove odluke na građane BiH. " izjavila je Nina Kreševljaković pravni savjetnik iz Aarhus centra BiH.

“Predstavnički Dom i Vlada Federacije BiH su svjesno zanemarili pravila energetskog tržišta. Bosni i Hercegovini ne bi trebalo dopustiti da izvozi električnu energiju u zemlje EU, ako njeni političari grubo krše zakon. BiH mora odlučiti: je li predana sudjelovanju na energetskom tržištu EU ili ne?" zaključila je Pippa Gallop predstavnik CEE Bankwatch mreže.

MOGUĆE POSLJEDICE

Kada je riječ o potencijalnim posljedicama izgradnje ovog bloka one se odnose na zagađenje u narednih 40-50 godina.

U nedavnom IPCC Izvještaju o 1.5 °C je jasno navedeno da ukoliko želimo da se zadržimo na 1.5 °C i ne doživimo katastrofalne posljedice moramo smanjiti CO2 emisije za oko 45% do 2030. godine, odnosno moramo ići ka potpunoj dekarbonizaciji energetskog sektora do 2050. godine. Radni vijek novoizgrađenog bloka 7 bi bio 40 do 50 godina. Na taj način BiH ne može smanjiti emisiju CO2 do 2050., obzirom da bi termoelektrana, da bi se isplatila, morala raditi do 2070. godine.

Podsjetimo da je ugovor o uspostavi Energetske zajednice stupio na snagu 2006. godine i ima za cilj kreiranje najvećeg internog tržišta za električnu energiju i gas na svijetu između EU i Zapadnog Balkana, Ukrajine, Moldavije i Gruzije. Zaključivanjem ovog Ugovora, ugovorne strane iz regije se obavezuju da između sebe uspostave zajedničko tržište električne energije i gasa koje će funkcionirati po standardima tržišta energije EU sa kojim će se integrisati.

To se postiže postepenim preuzimanjem dijelova acquis-a EU, odnosno implementacijom odgovarajućih direktiva i uredbi EU u područjima električne energije, gasa, zaštite životne sredine, konkurencije, obnovljivih energetskih resursa, energetske efikasnosti, nafte i statistike.

Podsjetimo da prema podacima Vlade Federacije, koji su ranije objavljeni, gradnja Bloka 7 TE u Tuzli koštaće oko 1,6 milijardi KM, što je ujedno i najveća poslijaratna investicija u Federaciji BiH.

Na kraju je važno istaći da je Tuzla jedan od najzagađenijih gradova u Evropi, a na pitanje da li se statistika u Tuzli može promijeniti, ekolozi se slažu da se to može desiti samo prestankom korištenja fosilnih goriva. U ovom momentu to možda izgleda nerealno, ali postoje studije i praktični dokazi koji pokazuju da je to moguće, samo moramo prestati koristiti ugalj i druga fosilna goriva za proizvodnju energije.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

bihacPoMAK preusmjerio 6.662,26 KM za bihaćke javne kuhinje Političkom pokretu PoMAK, koji u GV Bihać predstavlja šest vijećnika, prema Zakonu o financiranju političkih subjekata za 2017. godinu pripalo je 6.662,26 KM iz Gradskog budžeta.

Još početkom 2017. mlada ekipa koja djeluje pod ovim imenom na čelu sa gradonačelnikom Šuhretom Fazlićem donijela je Odluku da se odriče tog novca i da se isti preusmjeriti i uplatiti dvjema javnim kuhinjama koje djeluju na području Grada Bihaća.

"Mi nismo prilici da mijenjamo državni Zakon koji omogućava finansiranje političkih subjekata iz budžeta, ali se za to snažno zalažemo. Možemo se odreći tog novca i pozvati druge političke stranke da se povedu za ovim primjerom", naveli su.

Danas kada je Gradska uprava Bihaća vršila transferiranje sredstava političkim subjektima za 2017. godinu, sredstva koja pripadaju PoMAK-u prebačena su javnoj kuhinji Merhamet i javnoj kuhinji Imaret, svakoj po 3.331,13 KM.

Vijećnici PoMAK-a u GV Bihać pokrenuli su incijativu da se izmijeni Odluka koja regulište financiranje političkih subjekata na nivou Grada kako bi se u budućnosti ovaj problem sistemski rješio, odnosno kako bi financiranje političkih subjekata barem na nivou Grada Bihaća bilo zauvijek zaustvaljeno.

Kažu da vjeruju da će njihove kolege iz vijećničkih klupa iz drugih stranaka tu incijativu bezrezervno podržati.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

dzamija3U maju će biti svečano otvorena obnovljena Aladža džamija i to je povod za pitanje koliko se Bošnjaka vratilo u Podrinje i Republiku Srpsku uopće.

Potpuno obnovljena Aladža džamijaAnadolija

Proces povratka u bh. entitet Republiku Srpsku trebao je biti ključna stvar u obnovi države Bosne i Hercegovine, ali gotovo 25 godina nakon okončanja rata stječe se dojam da je taj proces bio nedovoljno intenzivan. Drugim riječima, povratak Bošnjaka na sva ona područja s kojih su prognani tokom ratnih sukoba nije uspio i danas je njihova autohtona kultura na svim tim područjima pred nestankom.

Razlozi za taj neuspjeh, koji hrabriji tumači bosanskohercegovačke stvarnosti spremno nazivaju fijaskom, mnogobrojni su, ali među glavnima je inertnost vladajućih struktura, koje su preduzimale malo istinskih koraka da se zajednice prognanih vrate u svoje prijeratne domove i tamo obnove život.

No, opet, na svim tim mjestima gdje je vlast zanemarivala potrebe povratnika Islamska zajednica krčila je put za obnovu života podižući iz porušenih temelja svoje vjerske objekte: džamije, medrese, tekije i druga mjesta, koja su mnogima u dugim, teškim i mračnim povratničkim godinama bila jedino svjetlo kojem su se mogli okretati.
Etničko čišćenje i genocid

Samo onaj ko želi ignorirati stvarnost neće nikad postaviti pitanje koje zadire u samu suštinu problema i najrječitije govori o tome koliko su povratak Bošnjaka i obnova autentične islamske kulture življenja ugroženi činjenicom da su mnoga područja u kojima su Bošnjaci bili većina zauvijek opustošena etničkim čišćenjem i genocidom. I dok u bosanskohercegovačkoj prijestonici Sarajevu mnogi s puno samodopadljivosti i ponosom govore o obnovi najznačajnijih objekata islamskog kulturnog naslijeđa, oni bolje upućeni u stvarnost s pravom se pitaju kome se obnavljaju džamije u Republici Srpskoj.

Da je fočanska ljepotica Aladža u potpunosti obnovljena i da će njeno svečano otvaranje biti održano početkom maja lijepa je vijest, posebno kad se zna da se na taj događaj čekalo dva i po desetljeća. No, nakon svih tih godina moramo se pitati koliko je Bošnjaka vjernika ostalo trajno živjeti u Foči, ili, još šire, u Podrinju i istočnoj Bosni. Broj je užasno mali, a statistički podaci kojima se barata krajnje su onespokojavajući.

O tome koliko je stanje teško najbolje svjedoče brojna prazna sela rasuta po cijeloj istočnoj Bosni i samo je taj pogled dovoljan da se čovjek rastuži. Rođeni Fočak i bivši sudija Hasan Balić emotivno govori o procesu povratka, ne krijući razočarenje ulogom državnih vlasti i međunarodne zajednice u neuspjehu procesa povratka.

"Mi iz Podrinja i gornjeg Podrinja, počevši od Trebinja, pa do Zvornika, skrhani smo – ne tužni nego skrhani – što nije uspio povratak koji su vodili dijelovi međunarodne zajednice i naše vlasti i to je teška rana za koju nemamo razumijevanja. Što se tiče Islamske zajednice i njenog učešća u povratku, ona je tu potpuno nevina i da nije bilo samoorganizovanja ljudi koji su dobili podršku od Islamske zajednice, ni ovo što se vratilo ne bi se vratilo i opstalo."
'Političari će izgubiti ono što je krvlju odbranjeno'

Slično razmišlja i prof. Mahmut Karalić, najznačajniji bosanskohercegovački prevodilac hadisa Božijeg poslanika Muhammeda, za koga nema dileme da je povratak potpuno propao. No, za razliku od Balića, on ulogu bošnjačkih struktura u vlasti mnogo snažnije kritikuje smatrajući ih odgovornim za mnoge političke i promašaje u organiziranju obnove života Bošnjaka protjeranih iz Republike Srpske.

Taj zazor ide toliko daleko da se Karalić pribojava da bošnjački kolektiv, a samim tim i autentični život islama, čekaju još teži dani.

"Ja sam nekada davno rekao da se bojim da naši političari neće izgubiti i ono što smo krvlju dobili, što smo u ratu odbranili. I to je zaista tako, jer ova politika kakva se vodi danas nije dobra za Bošnjake. Neću reći sve, ali u globalu nije dobra. Prvo, političari su krivi što nisu proveli Aneks 7 Dejtonskog sporazuma u djelo, znači, da se vrati svako na svoje. Ja znam da ima problema i da ljudi neće da se vrate, ali to je trebalo provesti. Drugo, pristankom na sve, po svaku cijenu, ja kažem, njima je više stalo da zadrže vlast nego da zadrže Bosnu. Bogami, nije njima stalo do Bosne jer, da je stalo da se zadrži Bosna, ponašali bi se sasvim drugačije. Oni su trebali po svaku cijenu nastojati da ljude vraćaju u njihova područja i da se ponovo tamo naseljavaju."

Obnova Aladže tim je značajnija jer će to biti mjesto budućeg skupljanja muslimana, ali ne samo onih iz Foče i okoline, ili iz Podrinja, nego iz cijele regije. Aladža treba postati neka vrsta savremenog islamskog duhovnog centra, kaže Balić, koji vjeruje da će se obnovom "fočanske ljepotice" ponovo vratiti stari izgled grada. Ponovo će, uvjeren je, na svim prikazima Foče blistati ljepota Aladže.

"Prekoputa Aladže sada niče hram svetog Save i možda se pravi neka nova razglednica Foče. To je novi dio, ali zato je džamija naša Bologna, dakle, tu će se skupljati naučnici ne samo s prostora bivše Jugoslavije nego i šire. To vam je kao da dođete u Louvre i tražite Mona Lisu i tražite osmijeh. Dođete u Foču i nema osmijeha, neko je ukrao taj osmijeh, ali tu ljepotu i taj osmijeh, osim naučnog i duhovnog, vraća sada i Aladža džamija. Ona je neka vrsta naše ljepotice, koja daje novi sjaj tom gradu i pogledajte sada razglednice Foče. Vi nemate gdje staviti štafelaj da slikate, ali kad se džamija postavi, vi ćete se vraćati tom izvoru kulture."

I Karalić je presretan zbog završetka obnove Aladže, ali, kao veliki hadiski stručnjak i čovjek koji godinama pažljivo prati političko-duhovna zbivanja u Bosni, posebno je nezadovoljan odnosom koji se gradi prema vjeri i s mnogo rezignacije kaže da su se mnoge duhovne stvari pretvorile u puku formalnost.
'Vladati se po Kur'anu'

"U komunističko doba bio je ateizam iako ni tada nije bilo prisile – hoćeš vjerovati, nećeš vjerovati, što je u duhu s kur'anskim ajetom. Allah kaže: 'Reci: Istina je od moga Gospodara, pa ako hoće, neka vjeruje, ako hoće, neka ne vjeruje.' Allah je ostavio na dobru vjeru ljudima hoće li vjerovati ili neće. Međutim, sada su neke nove vlasti i u našoj Federaciji i ovdje gdje smo mi Bošnjaci većina ja se zgražavam nad ovim stanjem bar kad je riječ o vjeri."

Karalić upozorava da se zajednica vjernika mora vratiti suštini, da se život u cijelosti treba organizirati na vjerskim principima, principima morala i zato već unaprijed upozorava svoje potencijalne kritičare, one koji će njegovim tvrdnjama naći bezbroj zamjerki pozivajući se na stanje koje je za njega samo privid:

"Kazat će: 'Sada su pune džamije', ali Poslanik je rekao jednu istinu: 'Prvo čega će nestati među ljudima, među mojim sljedbenicima na ovom svijetu jeste povjerenje.' I mi ga nemamo. A posljednji će ostati namaz. Do Sudnjeg dana će ljudi puniti džamije, oni će klanjati, ali to će biti čista formalnost. U dva hadisa koji govore o predznacima Sudnjeg dana Poslanik kaže: 'Doći će vrijeme kada će u džamijama klanjati po hiljadu i više ljudi, a među njima se neće naći jednog vjernika.' A drugi hadis: 'Doći će vrijeme kada će ljudi i klanjati i postiti i zekat dijeliti i hadž obavljati, ali nećete među njima naći jednog vjernika.' E, toga se ja bojim, što mi formalno shvatamo vjeru. Kur'an i hadis su ustav i zakoni islama. Nemamo mi tog ustava u svojim srcima, nemamo ni zakona. Nije samo klanjati, treba se vladati po Kur'anu."

Obnovu džamija po svim uništenim mjestima u Republici Srpskoj treba pratiti obnova autentičnog života islama i ne treba nikada dozvoliti da se bogomolje predaka pretvore u muzeje potomaka. Jedan od neophodnih koraka na tom dugom i trnovitom putu jest i obnavljanje džamija, pa se moramo nadati da će obnovljena Aladža biti svjetionik svim onim bogobojaznim Bošnjacima koji Foču žele odabrati za svoj trajni dom.

Jasmin Agić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Okružni sud u Banjoj Luci osudio je sedam bivših pripadnika Stanice javne bezbjednosti na ukupno osam godina i tri mjeseca zatvora za ratne zločine protiv civilnog stanovništva u Prnjavoru. Oni su na svirep način fizički i psihički zlostavljali muškarce i žene bošnjačke nacionalnosti u periodu 1993. i 1994. godine.
Vlado Budak osuđen je na godinu i tri mjeseca, Darko Savić na jednu godinu i šest mjeseci, Petar Janković na jednu godinu i tri mjeseca, Dragana Pokrajca na jednu godinu, Branka Šestića na jednu godinu i tri mjeseca, a Dušana Debeljaka i Vojka Duronjića na na jednu godinu zatvora, dok je Mićo Pančić oslobođen optužbi.

Oni se terete da su tokom 1993. i 1994. godine, u Prnjavoru, kao pripadnici aktivnog i rezervnog sastava tadašnje Stanice javne bezbjednosti Prnjavor, prema civilnim licima bošnjačke nacionalnosti koji nisu pripadali nijednoj vojnoj formaciji niti su neposredno učestvovali u neprijateljstvima, svjesno i voljno izvršili povrede tjelesnog integriteta njihovim fizičkim zlostavljanjem, nečovječno postupali vršeći povredu njihovog ličnog dostojanstva, te primijenili mjere zastrašivanja.

Budak i Savić su dolazili u porodične kuće bošnjačkih porodica i palicama i metalnim šipkama tukli muškarce, puškama prijetili djeci jednog oštećenog i prijetili im.

Pokrajac, Develjak i Duronjić su odveli oštećenog H.H. u policijsku stanicu gdje su ga tukli zajedno rukama, nogama i kablom, prijetili mu pištoljem koji su stavljali na čelo i govorili da mu to rade jer je "Turčin". Savić, Janković i Debeljak su tukli i ženu u policijskoj stanici i prijetili joj da će je zaklati, svezati žicom, staviti na ražanj i zapaliti, a Debeljak je odvezao na branu u Prnjavoru i kazao joj kako će je ubiti i baciti u jezero držeći pištolj i prislanjajući joj ga na čelo.

Budak, Janković i Šestić su Z.D. odvezli automobilom do stočne pijace u Prnjavoru gdje su mu u usta ugurali njegovu čarapu, a potom ga udarali gumenom palicom i rukama i nogama. Oštećeni je padao u nesvijest, a kada bi povratio svijest nastavili su ga udarati. Na kraju su urinirali po njemu.

Budak i Šestić skupa su obilazili kuće i tukli muškarce, a jednog su, nakon što su ga pretukli, udarili i stolicom u grudi. Šestićeva svirepost spominje se i u još jednom slučaju zlostavljanja bračnog para gdje je muškarca svirepo pretukao po glavi i stomaku, a jedan od policajaca koji je bio s njim razbio oštećenom radio apart od glavu, dok je Šestić gurao pištolj u usta njegovoj supruzi i prijetio da će je ubiti.

Duronjić se tereti da je zlostavljao S.D. u policijskoj stanici tako što mu je naredio da stane uz ormar i raširi ruke, što je oštećeni i učinio, a Duronjić ga je udarao šakom i pištoljem u predjelu bubrega.

Pokrajac se tereti da je s Jovom Miladićem pretukao R.I. psujući mu "balijsku majku" dok je Savić svirepo pretukao trojicu civila vežući im ruke žicom i udarajući po svim dijelovima tijela.

Sva zlostavljanje trajala su u prosjeku od 20 minuta do tri sata, a u njima su učestvovali i drugi policajci koji nisu imenovani u optužnici.

Okružni sud Banja Luka uputio je žrtve da odštetu traže parničnim putem.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

termoelektranaFederalni zastupnici podržali su na današnjoj sjednici Zastupničkog doma odluke u vezi s izgradnjom Bloka 7 Termoelektrane Tuzla te je izvjesno da će Elektroprivreda podići kredit u iznosu od 614 miliona eura kod Izvozno-uvozne banke Kine.
Zastupnici su većinski podržali sve tačke dnevnog reda koje su se odnosile na izgradnju Bloka 7 i kreditno zaduženje kod Izvozno-uvozne banke Kine.

Ukupno je Zastupnički dom dao saglasnost na šest odluka (dokumenata), od kojih na dva sporazuma mora dati saglasnost i Dom naroda kako bi bila omogućena izgradnja Bloka 7.

U Klubu zastupnika Saveza za bolju budućnost su istakli da su zadovoljni usvojenim odlukama.

Iz Kluba DF-a su naglasili da je korist izgradnje Bloka 7 TE Tuzla za BiH nemjerljiva, jer jedino termoelektrane i nuklearne elektrane omogućavaju održavanje potrebnog napona u mreži, dok svi ostali oblici proizvodnje energije predstavljaju samo dopunu u sistemu.

"BiH bez modernih termoelektrana u narednih 25 godina s mogućnošću prelaska na alternativna goriva će od izvoznika električne energije postati uvoznik i ovisnik o drugima", kazala je.

( klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

zagadjenje1Države Zapadnog Balkana protekle godine su dominantno imale najzagađeniji zrak tokom protekle godine, pokazuje nova studija koja je analizirala prošlogodišnje stanje širom svijeta.

Dok su sedam od najzagađenijih gradova svijeta u Indiji, 20 najzagađenijih je iz Indije, Kine, Pakistana i Bangladeša, Top 100 su sve iz Azije – osim bosanskohercegovačkog Lukavca koji je „izborio“ 92. mjesto. Ovu analizu napravili su AirVisual i Greenpeace.

Pogledavši samu Evropu, najzagađenija područja prošle godine su istok i jugoistok, a Bosna i Hercegovina nosi nezavidnu titulu lidera po najzagađenijem zraku.

Druga je Sjeverna Makedonija, treće Kosovo, potom slijede Bugarska i Srbija. Tretirane su 32 evropske države.

„Postoje značajne varijacije između izvora štetnih čestica između evropskih država i gradova. Transport, poljoprivredno zagađenje koje dolazi do gradova i industrijske emisije su zajednički faktori u raznim područjima. Grijanje stanova je jako važan faktor u istočnoevropskim državama kao i u dijelovima Italije i Velike Britanije“, objašnjava studija.

U Top 15 najzagađenijih gradova „Starog kontinenta“, pet je iz BiH – Lukavac prvi, Živinice na drugom, Gračanica na trećem, Sarajevo na šestom i Tuzla na 10. mjestu. Iz Makedonije su četvrtoplasirano Tetovo, zatim Kumanovo (7.), Bitola (8.) i Skoplje na 12. mjestu. Sa Zapada Balkana na ovoj neslavnoj listi je i kosovska prijestolnica Priština na 14. mjestu.

Globalna situacija

Kada se pogleda globalna slika, ona je užasna za Indiju – Gurugram, grad 30-ak kilometara jugozapadno od prijestolnice New Delhija imao je najgore rezultate lani.

Među pet najzagađenijih su još tri indijska grada i pakistanski Faisalabad. Od 20 gradova koji su lani imali najzagađeniji zrak, 18 je iz Indije, Pakistana i Bangladeša, dok su preostala dva iz Kine.

Kada je riječ o rang-listi glavnih gradova, New Delhi (Indija) je bez premca sa prosjekom od 113,5, slijede Daka (Bangladeš) i Kabul (UAE). Sarajevo je na 14. mjestu (38,4), Skoplje je 16. (34), Priština 18. (30,4), Beograd je na 26. mjestu (23,9)...

„Zagađenost zraka krade naše živote i budućnost. Pored gubitka ljudskih života, procjenjuje se kako je, na svjetskom nivou, ovo zagađenje koštalo planetu 225 milijardi dolara nerealiziranom radu, te hiljade milijardi u troškovima liječenja“, kazao je Yeb Sano, izvršni direktor Greanpeacea za jugoistok Azije.

„Želimo da ovaj izvještaj natjera ljude da razmisle kakav to zrak udišemo jer, kada razumijemo njegov utjecaj na naše živote, radit ćemo maksimalno na zaštiti onog što je najvažnije.“

Šta je PM2.5

Izvještaj AirVisuala i Greenpeacea zasnovan je na količinama štetnih tvari pod oznakom PM2.5 registriranih prošle godine u desecima hiljada stanica koje su pratile kvalitetu zraka širom svijeta.

Oznaka PM2.5 se odnosi na one čestice koje imaju u presjeku manje od 2,5 mikrometara, što je približno tri posto od debljine jedne ljudske dlake.

„Nezdravi“ nivo prisustva navedenih čestica prisutan je u 92 najzagađenija grada tokom cijele godine.

Te čestice mogu prodrijeti duboko u ljudska pluća i krvotok, te izazvati brojne zdravstvene probleme, kao i preranu smrt u najekstremnijim slučajevima.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje kako svake godine umre sedam miliona osoba zbog zagađenosti zraka,. Prevelika izloženost PM2.5 dovodi do neujednačenog rada srca, pojačane astme i smanjenja funkcije pluća, navodi američka Agencija za zaštitu okoliša.


Najzagađenije države

1. Bangladeš 97,1 (prosječna godišnja koncentracija PM2.5, mikrograma po kubnom metru)

2. Pakistan 74,3

3. Indija 72,5

4. Afganistan 61,8

5. Bahrein 59,8

6. Mongolija 58,5

7. Kuvajt 56,0

8, Nepal 54,2

9. UAE 49,9

10. Nigerija 44,8

11. Indonezija 42,0

12. Kina 41,2

13. Uganda 40,8

14. BiH 40,0

15. Makedonija 35,5

19. Kosovo 30,4

28. Srbija 23,9

30. Hrvatska 22,2

70. Estonija 7,2

71. Australija 6,8

72. Finska 6,6

73. Island 5,0

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

tuzla4"Smrt u Tuzli sijalo sedam islamskih terorista" glasi naslov u beogradskim Večernjim novostima koji je zgrozio tuzlansku javnost, ali i stavio so na živu ranu porodicama žrtava masakra na Kapiji koji se dogodio 25. maja 1995. godine.
U Večernjim novostima plasirana je navodna studija o masakru na Kapiji, u kojoj se tvrdi da se u centru Tuzle 25. maja 1995. godine dogodila "simultana teroristička eksplozija".

Studiju je potpisao izvjesni general Ilija Branković koji tvrdi da 27 osoba žrtava s Tuzlanske kapije mogu biti uslovno označeni kao potencijalni bombaši samoubice.

Pravu istinu o Kapiji u Tuzli potvrdile su dvije presude Suda BiH, a čijim su vijećima predsjedavali međunarodni suci.

U konačnici, pravosnažna presuda je 2014. godine donesena protiv generala bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novaka Đukića u kojoj je decidno navedeno da je kriv za masakr na Tuzlanskoj kapiji, zbog čega bi trebalo da izdržava 20-godišnju kaznu zatvora.

Nakon 2014. godine Đukić se nije odazvao izvršenju kazne pod izgovorom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica, on trenutno ne može biti izručen BiH jer ima srbijansko državljanstvo.

Međutim, on kaznu može služiti u Srbij, jer je ona 2010. godine potpisala sporazum s BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni.

Imamović: Ugrožava se mir na Balkanu

Sporni članak u beogradskom listu naišao je na osudu brojnih građana Tuzle, a među njima i gradonačelnika Jasmina Imamovića.

"Ovaj ratni zločinac (Novak Đukić, op.a.) pobjegao je u Srbiju i tamošnje ga vlasti, suprotno međunarodnom pravu, odbijaju izručiti BiH i, prema mom mišljenju, prave problem svim građanima Srbije. Da bi opravdali sakrivanje jednog ratnog zločinca Novaka Đukića, režim Srbije ugrožava međunarodno pravo, stabilnost i mir na Balkanu te obraz svih građana Srbije, zbog čega je meni zaista žao", kaže Imamović.

Prvi čovjek Tuzle kaže da osporavanje pravosnažne presude na način koji je nemilosrdan i monstruozan, baš kao što je i zločin počinjen 25. maja 1995., otvara ionako živu ranu.

"Pronašli su nekakvog generala koji se usudio potpisati mišljenje koje je iznad presude istine i pravde – da su žrtve krive, a ne ubica i ubice. Pozivamo vlasti Srbije da poštuju pravosnažnu sudsku odluku i izruče ratnog zločinca Novaka Đukića vlastima BiH", naveo je Imamović.

Alić: Reciklaža laži

Predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje Sinan Alić smatra da spomenuti članak predstavlja reciklažu laži koje se u vezi s Kapijom ponavljaju od trenutka kada je Đukić otišao u Srbiju.

"Ove morbidarije Večernje novosti objavljuju u kontinuitetu, što je zastrašujuće. Nakon što je Sud BiH osudio Đukića i uz vještačenje potvrdio šta se desilo, samozvani eksperti iz Srbije su reagovali te istakli da ispaljena granata nije došla s Ozrena, već s Majevice. Druga njihova varijanta je da je Kapiju, kao i Markale, inscenirala bošnjačka strana te da su leševi na Kapiju dovezeni iz Živinica. U trećoj varijanti njihov samoprozvani tim koji se mijenjao navodi da su incident insceniranli ljudi koji su žrtve, dok je posljednja najmonstruoznija da je najmanje sedam žrtava bilo produžena ruka terorističke organizacije te da su na sebe stavile određenu količinu eksploziva", istakao je Alić.

Kako je naveo, najveći problem predstavlja činjenica da samoprozvani tim stručnjaka koji kreira scenarije na Kapiji ima podršku Srbije u finansijskom i tehničkom smislu.

"To je najopasnija poruka. Ono što je uradila Miloševićeva Srbija danas relativizira Srbija Aleksandra Vučića. Ovdje se krije konkretan odgovor na jednostavno pitanje: zašto Srbija četiri godine, suprotno potpisanom protokolu, ne upućuje generala Novaka Đukića na izvršavanje pravosudne odluke u neki od srbijanskih zatvora? Zašto Srbija u kontinuitetu uz traljavo pravosuđe ove zemlje i političke adrese zloupotrebljava sve sporazume koje je potpisala sa BiH?", nastavio je Alić.

Podsjećamo, granata sa srpskih položaja s planine Ozren ispaljena je 25. maja 1995. godine u 20:55 sati. Tom prilikom na glavnom okupljalištu omladine u centru Tuzle ubijena je 71 osoba, a ranjeno ih je blizu 200. Najmlađa žrtva imala je dvije i po godine.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

bihSrbija nikad nije odustala od projekta velike Srbije, a za to sada ima svog čovjeka u državnom vrhu BiH.

Postojanje pa i sadržaj dokumenta Drugi memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (Memorandum 2), koji je nastao još 2011. godine nisu nikakva tajna. Naprotiv, nakon što je vrlo brzo procurio u javnost, dokument koji je svojevrsni orjentir za djelovanje članova Vlade Republike Srbije, ali i zvaničnika Republike Srpske, detaljno je analiziran i „pročitan“ kao državotvorna strategija za nastavak projekta velike Srbije i njegovu finalizaciju u miru. Mnogi elementi su se u vremenu od njegovog nastanka pokazali besmislenim i neprovodivim, pa u BiH nažalost nije shvaćen dovoljno ozbiljno. Jer, značajan broj uputstava prepoznali smo u praksi političkih odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini i ponašanju političara iz RS.

Na ovaj dokument nedavno je podsjetio Bogić Bogićević javno istaknuvši, kao opasan državni problem, sveopću jalovost probosanske intelektualne elite u BiH koja nema nikakav odgovor na velikosrpsku strategiju. Memorandum 2 sada više nego ikad dobija na značaju zbog proste činjenice što je njegov glavni provoditelj za Bosnu, Milorad Dodik, danas član Predsjedništva BiH gdje će koristiti svaku priliku da realizira upute „oca nacije“ o tome „kako u miru dobiti ono što su Srbi izgubili u ratovima“, jer “srpski porazi nisu konačni“ kako je pisao Ćosić. Dakle, možemo očekivati da ćemo u Predsjedništvu BiH svakodnevno prisustvovati nekom taktičkom manevru Milorada Dodika sukladno ovom dokumentu, od opstrukcije NATO puta, određivanja trase kružne auto-ceste što povezuje BiH i Srbiju pa do manipulacija u oba doma Parlamenta BiH gdje SNSD i HDZ BiH imaju veliku mogućnost uticaja na odluke.
Trasa autoputa, hidroelektrane...

Recimo, jedan od najsvježijih primjera Dodikovog ponašanja u skladu sa Memorandumom 2 jeste njegovo insistiranje na trasi auto-puta koji će kružno povezivati BiH i Srbiju. Od srpskih saobraćajnih eksperata, bilo je vidljivo forsiranje trasa koje bi što više išle kroz RS što je razumljivo sa lokal-interesnog aspekta, ali i sa strateškog. Također, indikativno je i Dodikovo ponašanje u vezi sa načinom raščišćavanja vlasništva nad HE na Drini, gdje on redovno zastupa interes Srbije. Također, najnovije planove za gradnju tri nove hidroelektrane na Drini on nastoji predstaviti kao stvar koja se tiče samo Srbije i RS. A sve je to u skladu sa odredbom iz Memoranduma 2 koja glasi: „Neophodno je RS i Srbiju uvezivati infrastrukturno i ekonomski a posebno čvrstu saradnju treba ostvariti kroz izgradnju komunikacija i hidro i termoelektrana“. Odnosno, Dodik od prvog dana mandata sa pozicije Predsjedništva radi po planu SANU.

Nedavni sastanak entitetskih i državnog ministra komunikacija sa Dodikom bio je tek prvi pa svakako ne odlučujući sastanak na tu temu. No, indikativno je da su partneri iz RS progurali trasu koja u svakom slučaju pokriva pravac tzv. „koridora kroz Posavinu“ i kroz Brčko što je u smislu teritorijalnog kontinuiteta „ahilova peta“ RS-a, a veza tom trasom sa Beogradom je nulti prioritet Banjaluke. Isto tako, južni dio cestovne kružnice po toj varijanti trase išao bi kroz istočnu Bosnu, bez obzira što je struka rekla da je ta trasa ekonomski neisplativa zbog zanemarljivih potreba stanovništva, industrije i malog prometa vozila. Izgleda da je važniji cilj (od ekonomske isplativosti) povezivanje istočnog dijela RS sa Srbijom. Posebno pitanje je način finansiranja puta za šta je zainteresirana Turska. Da li će se raditi o kreditu (koliko povoljnom?) ili turskoj investiciji, a zatim koncesiji još nije jasno. Upravo u toj nejasnoći krije se opasnost da dođe do povezivanja RS i Srbije o trošku i na štetu BiH, što bi bio strateški dobitak velikosrpskih planera. A ovo nije i jedini zadatak iz Memoranduma 2 na kojem Dodik aktivno radi.
Eskalacija negiranja BiH, genocida...

Kao i prvi Memorandum SANU iz 1986. godine i ovaj drugi je nastao iz glave prvenstveno Dobrice Ćosića, zatim Ljubomira Tadića i nekoliko kooautora iz SANU bosanskog porijekla. Tretira se kao nezvanični dokument za internu upotrebu u Vladi Srbije sa naznakom za „čitanje bez daljeg rasturanja“. Ovaj status „nezvaničnosti“ je stari pravno-politički trik srbijanskih vlasti koji primjenjuju kada nešto žele provesti nelegalnim sredstvima, a pri tome zaštititi zvanične organe od odgovornosti, ako dokument proizvede pravne posljedice (istu funkciju imale su tzv. paravojne jedinice za čije zločine u ratu država Srbija „nije bila odgovorna“).

Među najočiglednijim akcijama trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH jeste neprestano negiranje BiH kao države, njene perspektivnosti i održivosti. U Memorandumu 2 uputa glasi: "Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom.“ Također, u dokumentu stoji i: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija.“

Sjetimo li se opstrukcija pri donošenju Zakona o JMB građana jasno je da se tu radilo o ometanju zakona koji nije bio „pretnja za RS“, ali jeste prilika da se fingira situacija kako se u Parlamentu BiH baš ništa ne može dogovoriti. Osim toga, u političkoj praksi Milorada Dodika je bezbroj izjava kao npr: "Šta vi (Bošnjaci, op.a.) imate od toga što ne date da se odvojimo? Ovo nije zajednička država, svi smo njeni zarobljenici i BiH ništa ne vrijedi“. Ili... „BiH je za Srbe moranje, a ne opredeljenje, a ni to nije konačno“. Sada, kad je Dodik praktično šef države, ovakve izjave su vrlo problematične kako sa moralne, logičke i mentalne strane, tako i sa pravne. Jer, Visoki predstavnik je u prošlosti i za mnogo manje antidejtonske poruke smjenjivao članove Predsjedništva. Tako da je pitanje – da li Dodik sada zna da za ovakav vokabular neće biti kažnjen i da li je to prećutni stav međunarodne zajednice o BiH?
„Zaobilaziti BiH !“

Memorandum 2 dalje savjetuje: „Političari i državni funkcioneri Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati sastanke sa političarima iz RS-a po protokolu definisanom za međudržavne susrete. (...) Visoki funkcioneri RS-a i ostali građani bi tokom boravka u inostranstvu trebali izbegavati ambasade, konzulate i predstavništva BiH. Ukoliko im zatreba konzularna pomoć, onda bi se trebali obratiti DKP-ima Srbije bez obzira što formalno ne poseduju državljanstvo Srbije“. I upravo je Dodik taj koji nikada nije u međunarodnim posjetama Rusiji kontaktirao Ambasadu BiH pa čak ni prilikom posljednje kad je već bio član Predsjedništva BiH. Također, godinama svjedočimo praksi posjeta predsjednika i visokih političara Srbije gradovima u BiH (RS) bez znanja i kontakta sa državnim organima BiH, a kojima je najčešće domaćim bio sadašnji član Predsjedništva. Biće zanimljivo vidjeti kako će ovakve posjete Dodik primati sada iz svoje nove pozicije u Sarajevu.

Što se tiče negiranja genocida, vidljiva je bila Dodikova preobrazba od priznavanja srpskih zločina do ekstremnog negatora genocida. Štaviše, ljetos je od Narodne skupštine RS tražio i proveo da se Izvještaj Vlade RS o genocidu u Srebrenici (iz 2004.) poništi, a nedavno je potaknuo i formiranje međunarodne komisije za „ponovno utvrđivanje istine o događajima u Srebrenici čime se zapravo poništavaju i presude i već utvrđene činjenice tj. relativizira i negira genocid, mijenja suština događaja do karikaturalnosti.

„Srebrenički zločin bio je dogovorena tragedija s namjerom sotonizacije Srba. RS nikada nije niti će osporavati zločine koje su počinili pojedini Srbi, ali želimo nepristrano utvrditi istinu i o stradanju srpskog naroda. Podržat ćemo formiranje nove međunarodne nepristrane komisije koja će istraživati sve zločine bez obzira na nacionalnost žrtve“, izjavio je Dodik, a sve to je sasvim u skladu sa memorandumskim uputstvom o tome kako „... umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju“. U ovom posljednjem dijelu stava prepoznajemo izvor montiranih procesa koje je Srbija pokušala povesti protiv Ejupa Ganića i Jovana Divjaka preko Interpola i stranih sudova te protiv nekoliko bivših pripadnika ARBiH koji su se zatekli na teritoriji Srbije i bili hapšeni zbog izmišljenih zločina.
Međunarodna zajednica i lobiranje

Posebno poglavlje posvećeno je međunarodnoj zajednici. Kaže se: „Posebnu pažnju treba usmeriti prema zemljama koje nemaju čvrst stav po pitanju tzv. jedinstvene BiH i kojima je svejedno kakav će biti rasplet događaja u BiH. Ukoliko bi se ove zemlje lobiranjem ili na drugi način privolele na stav o podeli, onda bi broj i uticaj zemalja naklonjenih tzv. jedinstvenoj BiH bio u manjini“. Vezano uz ovo podsjećamo na zapaženi vrlo kooperativni stav Dodika prilikom nedavne posjete sva tri člana Predsjedništva BiH Briselu koji tamo nije pravilno shvaćen kao njegov pokušaj amortiziranja negativnih naboja prema RS-u u većini članica EU. Podaci o lobiranju u korist RS, a protiv suvereniteta BiH ukazuju da su milioni dolara uloženi u realizaciju samo ovog uputstva o odnosu prema međunarodnoj zajednici.

S druge strane, njegovo arogantno ponašanje i prostački riječnik osjetili su gotovo svi šefovi OHR-a. Bivšu američku ambasadoricu Cormack optužio je da je ona "lično lažno informisala Washington o situaciji u BiH" i da je „dokazani neprijatelj Srba i RS-a", a svi se sjećamo i skandaloznog izbjegavanja rukovanja s ambasadoricom u Jasenovcu. Osim prema njoj, nije birao riječi ni za Paddyja Ashdowna kao ni za aktuelnog Visokog predstavnika Valentina Inzka za koje je rekao da je „simpatizer nacističkih zločina, protuha, lažljivac, smutljivac, međunarodni klovn, isprazni faktor u BiH..." Sve je to ponovo u skladu sa savjetom iz Memoranduma 2: „Odnos prema njima načelno ne bi trebao biti zasnovan na aroganciji i sukobima, ali u zavisnosti od datih okolnosti biti spreman i na takav način ophođenja.“

Dok je Dodik predstavljao isključivo RS, štetu od takvog ponašanja trpio je on lično i manji entitet, ali takvo ponašanje sa sadašnje pozicije značilo bi kompromitaciju države BiH i političku štetu po sve u njoj. Šefik Džaferović, Željko Komšić i drugi akteri državne vlasti moraju imati spreman odgovor, ali bar zasad oni se čine inferiornim u odnosu na Dodika !?
Gušenje drugog mišljenja

Poznato je da u RS danas skoro i ne postoji opozicija. Čak je i SDS upao u putanju SNSD-a, a što je posljedica često brutalnog gušenja mišljenja drugačijeg od onog koje diktira zvanična vlast. Tradicionalno teška etiketa nacionalnog izdajstva namijenjena je svima koji odstupaju od tog pravca. I to je uređeno Memorandumom 2 čak i u sferi sporta: „Onim Srbima iz RS-a koji eventualno budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili reprezentacije BiH jasno staviti do znanja da time izdaju srpstvo i svrstavaju se u red srpskih izdajnika. Ukoliko nastave sa takvim aktivnostima, primeniti druge mere kako bi se obeshrabrili.“ Na političkom polju Dodik je najčešće napadao uspječne ministre u Vijeću ministara BiH, Mektića, Šarovića i Crnatka (SDS) za kojeg nije štedio uvreda. O šefu bh. diplomatije je govorio da je "periferna ličnost", "nedorastao", "skorojević", "prolazna karikatura u političkom životu", "turbo izdajnik"… Za odlazeće ministre iz Koalicije za promjene ovo možda i nije više posebno bitno, ali je bilo pokazna vježba Dodikove dosljedne primjene Memoranduma 2 te vjerovatni model ponašanja ubuduće.
Muslimani i sve srpsko

„Treba izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to Srbi koji su izdali veru pradedova i prihvatiti islam“, kaže se dalje u dokumentu. Ponašajući se po ovoj direktivi Dodik je npr. u izjavi o zahtjevu za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije rekao: „Ovaj akt mržnje muslimana prema Srbima uopšte pokazuje da žele postići dva cilja: desetine miliona nekakve odštete, a drugi je da se ukine RS“. Također, i sam Bakir Izetbegović je označen kao „nekadašnji Srbin koji bježi od svog porijekla“.

Kada je upravo Izetbegović nedavno pokrenuo inicijativu da se izmjeni naziv entiteta RS dodavanjem imena i ostala dva konstitutivna naroda, Dodikova reakcija bila burna. Zaprijetio je otcjepljenjem RS od BiH, a zapravo je branio odrednicu iz Memoranduma 2 koja kaže: „Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. (...) “Maksimalno izbegavati upotrebu termina - Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u Srbiji“. I tako dalje...

Objavljivanje sadržaja Drugog memoranduma SANU iz 2011. godine i njegovo raščlanjivanje te potvrđivanje u političkoj praksi Srbije i Republike Srpske ukazalo je na najmanje tri problema Bosne i Hercegovine. Prvi je da Srbija u svojoj državotvornoj strategiji nikad nije odustala od projekta Velike Srbije, drugi je da u tom pothvatu sada ima svog čovjeka u samom državnom vrhu BiH, a treći je da intelektualne elite probosanske orjentacije ni danas nemaju nikakav, a kamo li suvisli odgovor na prijetnju, niti nacionalni projekt opstanka i razvoja bh. društva.

Mnogo faktora će uticati na to koliko i kako će Milorad Dodik moći u Predsjedništvu BiH provoditi velikosrpsku politiku. Svakako će svakodnevno imati priliku za to. Komšić i Džaferović mogu formalno svaki sporni potez odbiti ili preglasati, ali tako se ostvaruje samo blokada i stagnacija ovog organa što je opet dobitak za Dodika i prosrpsku politiku. Bosni i Hercegovini je za opstanak i afirmaciju potrebno mnogo više od obuzdavanja velikodržavnih politika u oba doma Parlamenta BiH i državnim ministarstvima. Stoga je posljednji momenat da se neshvatljivo pasivna i apatična probosanska intelektualna elita probudi, mobilizira i kreira „bh. memorandum“ o tome kako ova zemlja može sačuvati u miru sve što je izborila u ratu i na međunarodnom političkom planu. A za početak je neophodno najprije definirati koje su to političke snage zainteresirane za opstanak BiH. Jer, neprijatelji ove zemlje nisu samo srpski i hrvatski nacionalisti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Stranica 26 od 37

S5 Box