Vijesti iz BiH
BiH

BiH (376)

Ocijeni...
(0 glasova)

novac2U postizbornom periodu u pregovorima o koalicijama za formiranje vlasti za sada najviše energije političke stranke troše na kantone. Zacrtavaju želje i pozicije. U pojedinim kantonima to naročito ima smisla i dobija na značaju, kada se zna da zbog godišnjih budžeta stranke u nekim kantonima imaju stvarnu vlast i veću mogućnost djelovanja.
Najprimamljiviji kolač vlasti je onaj u Kantonu Sarajevo, gdje šest stranaka uveliko pregovara o formiranju vlasti bez SDA.

SDP, Demokratska fronta i Naša stranka koje čine lijevi blok s jedne strane te Narod i pravda, SBB i Nezavisna bosanskohercegovačka lista s druge strane gotovo svake sedmice održavaju sastanke te najavljuju vlast bez SDA. Ipak, i među tih šest stranaka postoje različita gledišta o tome koga bi trebalo podržati i ko bi trebao dobiti premijersku funkciju.

Budžet kao "zlatna koka"

Načelno sve stranke poručuju da ih funkcije ne zanimaju, već programi. Ipak, neminovno funkcije moraju doći na dnevni red.

U razgovoru za Klix.ba predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković poručuje da neće insistirati ni uslovljavati funkcijama.

"O tome ćemo razgovarati kada završimo važnije stvari - principe, mjere i program. To će biti vrlo brzo. Ne uslovljavamo nikakvom funkcijom ovu koaliciju, iako nam po političkom bontonu pripada pozicija premijera. Mi uslovljavamo naše učešće usvajanjem zakona koji se tiču porijekla imovine političara, stranačkog zapošljavanja i kontrole javnih nabavki", kazao je Konaković.

S druge strane Demokratska fronta poručuje da ne želi podržati Konakovića, kao bivši kadar SDA, već predlaže da premijer bude iz Naše stranke, računajući da SDP, DF i Naša stranka, zajedno, kao neformalni lijevi blok imaju najviše zastupnika.

A zašto je strankama važno da imaju vlast u Kantonu Sarajevo. Brojke govore same za sebe. Godišnji budžet ovog kantona iznosi skoro 770 miliona KM, plus budžet Zavoda zdravstvenog osiguranja koji iznosi blizu 300 miliona KM, što je, ne računajući otplatu vanjskog duga, više od budžeta RS.

Ti iznosi možda i najbolje ilustruju koliku moć preuzima buduća vlast. Implementiranje tog novca kroz projekte te zdravstveni, ali i obrazovni sistem najbolje pokazuju zašto je mnogima toliko stalo da se vlast prije formira u kantonima, umjesto na državnom i federalnom nivou.

Ključni kantoni

Gotovo ista priča je i u Zeničko-dobojskom kantonu. Najbliži za formiranje vlasti je blok koji predvode SDP i Nezavisni blok, uz Našu stranku, SBB, SBiH, DF i ASDA.

Nezavisni blok je već izašao s prijedlogom za premijersku poziciju i to Amru Mehmedić. Ipak, za to će im trebati podrška ostalih, a prije svega SDP-a koji također ima ambicije za tu funkciju.

Godišnji budžet ZDK je blizu 320 miliona KM, uz budžet Zavoda zdravstvenog osiguranja koji iznosi 174 miliona KM.

U Tuzlanskom kantonu SDP, kao stranka koja je osvojila najveći broj glasova, predvodi pregovore za buduću vlast, gdje će SDA biti opozicija.

Poziciju premijera će najvjerovatnije dati SDP, ali i preuzeti najveću odgovornost s obzirom na godišnji budžet od 384 miliona KM, uz budžet Zavoda zdravstvenog osiguranja od 230 miliona KM.

U Unsko-sanskom kantonu bi također moglo biti zanimljivo kada je riječ o formiranju vlasti. Iako će SDA imati najveći broj zastupnika u Skupštini, SDP, DF, Naša stranka, Nezavisni blok, SBB te ASDA bi mogli bez njih formirati vlast.

Poređenja radi, godišnji budžet USK iznosi skoro 224 miliona KM, dok je budžet ZZO nešto viši od 100 miliona KM.

U kantonima koje smo izdvojili jasno se može vidjeti da su budžeti izuzetno primamljivi te to nesumnjivo utječe i na motivisanost političkih stranaka da formiraju vlast.

Šta će se dešavati na nivou FBiH i države za sada se mnogo ne govori i cijela priča je u drugom planu dok se čeka odluka o načinu popunjavanja Doma naroda Parlamenta FBiH.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

zagadjenje1Istražni tim Kantonalnog tužilaštva TK, MUP-a TK i stručnih lica i agencija koje rade po nalogu Tužilaštva, obavio je jučer uviđaj radi novih saznanja da se u krugu Global Ispat koksne industrije Lukavac (GIKIL) nastavilo sa onečišćenjem okoliša, te su ove informacije potvrđene.
Naime, u cilju navodnog smanjenja oticanja u Spreču, amonijačna voda se i dalje taloži i rasipa po samom kombinatu. Stanje je i dalje izrazito loše. Jučer je obavljeno i novo uzorkovanje vode.

U napuštene kanale i podrumske prostorije ugašenih koksnih baterija, koje zauzimaju značajan dio površine kompleksa, se i dalje taloži značajna količina amonijačne vode a i dalje se dio te vode ispušta u Spreču.

Istražni tim je utvrdio da se situacija sa zagađivanjem okoliša u GIKIL-u i dalje usložnjava jer se pojavljuju i novi uzroci onečišćenja okoliša.

Tužilaštvo, u okviru istrage koja je ranije otvorena, nastavlja sa dokumentovanjem svih relevantnih informacija u ovom predmetu.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

sanaizvorGradnjom hidroelektrana eksploatira se prirodno i zajedničko dobro, upozoravaju građani i ekološki aktivisti.

Rijeka Doljanka kod Jablanice postala je novi bedem obrane građana i ekoloških udruga u borbi protiv izgradnje malih hidroelektrana na bosansko-hercegovačkim vodotocima. Na drugoj strani je Mirza Teletović, proslavljeni bh. košarkaš s NBA karijerom a odnedavno i predsjednik Košarkaškog saveza BiH. Njegovu namjeru da gradi mala postrojenja za proizvodnju električne energije već dugo pokušavaju osujetiti građani nekoliko sela uz Doljanku, jednu od pritoka Neretve u jablaničkom kraju, ali i ekološki aktivisti. Teletović odgovara da ima sve dozvole i da je sve po zakonu.

Ukupno su 22 udruge iz cijele Bosne i Hercegovine u „otvorenom pismu o velikom sportisti koji se u svoj rodni kraj vratio da ukrade cijelu jednu rijeku“ navodeći kako se zaštita područje u kojem se nalazi i Doljanka „godinama odgađa – upravo zbog kojekakvih biznisa od kojih zajednica nema ništa, ali su profitabilni za čaršijsku elitu“.

Još navode i kako je „za ubistvo rijeke ljudima obećana naknada, prvenstveno prijeko potrebna radna mjesta“. „Namjerno se međutim ne govori da takvim hidrocentralama za svakodnevno funkcionisanje trebaju dva-tri radna mjesta, ako i toliko, jer je sve automatizovano“, dodaju.

Iz krajnosti u krajnost

„Identifikovane potencijalne lokacije za izgradnju malih hidroelektrana potrebno ozbiljnim stručnim pristupom revidirati jer su okolnosti bitno primenjene – ni hidrologija nije onakva kakva je bila pre 30 godin, a i kriterijumi zaštite životne sredine su zaoštreni“, ukazuje Nikola Rajaković.

„Druga krajnost koja se nadvila nad ovu oblast – da se sve lokacije za izgradnju MHE proglase za nepodobne – podjednako je loša. Između dve ekstremne pozicije klatna ima se komforan prostor za racionalno odlučivanje, jer je elektroenergetici potreban svaki kWh iz obnovljivih izvora“, dodaje Rajaković uz napomenu kako je „u elektroenergetici savladana lekcija da se veliki energetski izvor može imati i kao zbir puno malih izvora“.

Teletović odgovara da je sve od početka bilo transparentno i da ima sve dozvole, dok građani koji ga pokušavaju spriječiti „nemaju dozvolu da zaustavljaju radove“. Najavljuje i da će ih kazneno prijaviti. No i protiv njega su podignute prijave.

„Sve je otišlo van konteksta normalne priče, ali se nisam pokajao. Mogao sam živjeti gdje god hoću, a došao sam u rodni grad u kojem 22 godine nije napravljeno ništa veliko i sad je ispalo da sam došao da uništim rijeku“, rekao je Teletović.
Investitorima ništa sporno

Priča s rijeke Doljanke zapravo je vrlo slična onoj kakvoj je javnost u Bosni i Hercegovini svjedočila u slučaju Kruščica, u Srbiji su to, kao primjer, bile rijeke Stare Planine, a u Hrvatskoj na karlovačkom području.

Dok ekološke udruge upozoravaju da se „gradnjom hidroelektrana eksploatira prirodno i zajedničko dobro te uništava biljni i životinjski svijet radi profita pojedinca“ i dodaju da je to „odavno prestao biti ekološki i postao veoma ozbiljan politički, ekonomski i socijalni problem“, investitori ne vide ništa sporno. No, oni koji na problem gledaju sa strane pozivaju na ozbiljan stručni pristup.

Hamdija Mujezin iz sarajevskog Centra za edukaciju i podizanje svijesti o potrebi povećanja energetske efikasnosti – Energis ukazuje kako „problem nisu mini i male hidroelektrane kao tehnologija, nego se problem nalazi u tome što nedostaje strateški pristup gradnji takvih postrojenja, te adekvatna kontrola gradnje i rada postrojenja“.

„Nedostatak strateških dokumenta koji definiraju jasne planove društvenog i prostornog razvoja u BiH (pri tome se misli na tačno definiranje lokacija, instalisanih snaga i tipa male hidroelektrane koji bi bio izgrađen – npr. nijedan lokalni strateški dokument ne predviđa nova postrojenja, osim ako nije već neki investitor ponudio izgradnju na nekoj lokaciji), doveo je do donošenja neusaglašenih zakonskih odredbi i propisa, manjka transparentnosti u gradnji hidroelektrana i sveli rad institucija na obradu samoinicijativnih ponuda investitora bez proaktivnog djelovanja institucija u vođenju razvoja obnovljivih izvora energije i korištenju vlastitih resursa“, kaže Mujezin.

Kao ključni problem vidi činjenicu da, i kada se donose strateški dokumenti, javnost i prije svega ekološka udruženja, nemaju mogućnost dati doprinos i iznijeti stavove. Ukazuje na primjer Hrvatske koja javno poziva građane da iznesu stavove i ideje o izradi strateških dokumenata.

Ekolozi: Nema prednosti, samo nedostaci

Ekološki aktivisti navode kako prednosti malih hidroelektrana „za društvo i prirodu ne postoje“. Nedostaci su, kažu, mnogobrojni: počevši od uništavanja biodiverziteta, smanjenja kvaliteta i kvantiteta voda i štete po ekonomiju.

„Količine proizvedene električne energije iz ovih objekata su neznatne, a koncesione naknade su toliko niske da lokalna zajednica nema skoro nikakvu korist od njih. Hidroelektrane su često razlog zašto pojedina sela ostaju bez pitke vode i one dovode do uništavanja vodenih ekosistema. Ne postoji strateški pristup davanja koncesija za izgradnju objekata za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije. Male hidroelektrane negativno utiču na sve segmente životne sredine u toku gradnje i korištenja, one su migracijske prepreke ribama, minimalni ekološki protok se često ne poštuje i ostaju suha korita te se narušava kvalitet vode“, navodi Jelena Ivanić.

„Uključivanje javnosti u procesu kreiranja strateških dokumenata, te samo kreiranje adekvatnih strateških dokumenata značajno bi smanjio otpor građana prema gradnji postrojenja, ali bi se onda samo gradila postrojenja koja su odobrena od lokalne zajednice i stanovništva“, konstatira Mujezin.
Sinergija različitih izvora

Na činjenicu da će potrebe za električnom energijom ubrzano rasti ukazuje i Nikola Rajaković, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. U tom smislu, uz klasične termo i hidroenergetike, ukazuje na nužnost razvoja energetike „na obnovljivim izvorima energije, energetskoj efikasnosti, smanjenju emisije štetnih gasova, ali i primeni inteligentnih mreža“. Dodaje i kako „savremena energetika ne isključuje pojedine opcije već kroz sinergiju različitih izvora traži optimum“.

Kad je izgradnja malih hidroelektrana u pitanju navodi kako njihova izgradnja mora biti „utemeljena na pozitivnim studijama uticaja na okolinu, na optimalnim tehničko-tehnološkim rešenjima i ekonomskoj profitabilnosti može (u manjoj meri) da doprinese energetskom bilansu zemlje“. Ukazuje i kako takva postrojenja mogu imati i mnogo drugih pozitivnih efekata kao što su „ekonomski razvoj ruralnih područja, jačanje turističke atraktivnosti lokacije, sigurnije elektrosnabdevanje u neposrednoj okolini, pozitivan doprinos kod regulisanja poplavnih talasa...“ Međutim, dogodilo se i puno toga negativnoga.

„Postojeće podsticajne cene za proizvodnju električne energije iz malih hidroelektrana privukle su određen broj investitora koji su izgradnju počeli da svode samo na aspekte gole profitabilnosti. Kako je kod korišćenja vodnih rečnih potencijala energetski aspekt uvek iza aspekta vodosnabdevanja i aspekta zaštite životne sredine, takav pristup se pokazuje kao pogrešan“, upozorava Rajaković.
'Stvarnost je potpuno drugačija'

Ekološki aktivisti u potpunosti odbacuju tvrdnje investitora koji navode da male hidroelektrane imaju minimalan utjecaj na okoliš, govore da je u pitanju „čista“, obnovljiva energija, da pri gradnji i upotrebi poštuju stroge europske standarde, te da će lokalne zajednice kroz brojna nova radna mjesta i prihode od koncesija cvjetati nakon njihove izgradnje.

Stvarnost je potpuno drugačija, ukazuje Anes Podić iz sarajevske Eko akcije. Taksativno navodi probleme: „male hidroelektrane niču svuda, često i u zaštićenim područjima, sa dozvolama, ponekad i bez njih, često i uz ogromno protivljenje lokalnih zajednica; investitori su domaći tajkuni, no sve veće je prisustvo i kompanija iz zemalja EU, koje se izvanredno snalaze u korupcijom premreženim lokalnim uslovima“.

„Za same stanovnike u lokalnim zajednicama, korist od izgradnje je minimalna, a šteta ogromna. Zbog visoke automatizacije rada, broj radnika koje nakon izgradnje zapošljavaju male hidroelektrane je simboličan. Nakon što se eventualno izgradi svih 300+ malih hidroelektrana u BiH, broj ukupno zaposlenih u njima ne bi bio dovoljan da radnicima podmiri ni manju tvornicu. Iznosi koncesionih naknada su simbolični, nedovoljni da podmire čak ni troškove reprezentacije općinskih načelnika“, navodi Podić.

Projekti za pomoć u razumijevanju problema

U cilju podizanja svijesti građana, ali i razvijanja kapaciteta lokalnih vlasti da prepoznaju značaj malih hidroelektrana, ali i drugih postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije, te uključivanja mladih u priču o održivom razvoju, Centar Energis traži sredstva za implementaciju tri projekta – prvi nosi naziv „Water Advocacy for Clean Energy and Sustainability“, drugi je „Unaprjeđenje procesa finansiranja i gradnje obnovljivih izvora energije“, a treći „Jačanje kapaciteta mladih i intenziviranje učešća u procesu donošenja odluka za održivi razvoj Bosne i Hercegovine“.

Na upit jesu li Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju, potrebne male hidroelektrane ili ima dovoljno energetskog potencijala u postojećim elektranama, odgovara kako priča „nije rezultat bilo kakvih strateških potreba za električnom energijom već isključivo namjera da se zadovolje investitori koji su uglavnom izvanredno povezani sa vlastima i nahrani korumpirani državni aparat“. Ukazuje i kako je „udio električne energije koja se trenutno proizvodi u malim hidroelektrana u odnosu na ukupne količine proizvedene električne energije u BiH zapravo na nivou računske greške“.

„Čak i kada bi se izgradilo svih 300-ak planiranih malih elektrana u BiH, ukupna energija proizvedena u njima bila bi tek nešto veća od onoga što trenutno troši najveći industrijski potrošač u BiH, višegodišnji gubitaš, tvornica aluminija u Mostaru“, konstatira Podić.
Važnost obnovljivih izvora energije

I Podić, ali i Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu, ukazuju kako je Bosna i Hercegovina najveći izvoznik električne energije u regiji, a gotovo petinu proizvodnje izvozi. Prema Agenciji za statistiku, Bosna i Hercegovina je u prvih devet mjeseci ove godine izvezla električne energije u vrijednosti 226 milijuna eura. Od ukupno proizvedene količine električne energije, gotovo 40 posto je proizvedeno u obnovljivim izvorima, uglavnom velikim hidroelektranama, što je daleko više od prosjeka u zemljama Europskoj uniji gdje taj iznos, po Eurostatu, iznosu 30 posto.

No, Mujezin kaže kako su Bosni i Hercegovini potrebne male hidroelektrane. Prema njegovim riječima, „obnovljivi izvori energije predstavljaju trend koji BiH nije počela, niti prednjači u njemu, te treba svaku moguću 'pomoć' u borbi protiv klimatskih promjena i ostvarivanja preuzetih ciljeva od strane Energetske Zajednice“.

„Bitno je shvatiti da je udio malih hidroelektrana u ispunjavanju cilja od 40 posto obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji električne energije, definiran NREAP-om (Nacional Renewable Energy Action Plan). U biti, investitori pomažu da ostvarimo taj cilj, ali je problem što se ta njihova pomoć odvija samoinicijativno, tj. što ne postoji strateški pristup i što vrlo često ispada bitnija proizvodnja električne energije od prava na vodu stanovništva“, objašnjava Mujezin.

Za one koji argumentiraju da se može povećati udio drugih tipova obnovljivih izvora energije navodi kako „solarne elektrane i vjetroelektrane nemaju stabilnu proizvodnju, a i same imaju svoj utjecaj na okoliš“. Nadalje, kaže i kako „bioenergija zahtijeva unos energenta što u slučaju da je drvna biomasa (a to bi bio prvi izbor) treba jako jako detaljno i pažljivo planirati te pratiti da ne bismo uništili naše zdrave šume, a i opet pitanje je da li bi imali dovoljno da zamijenimo hidroelektrane“.

„Problem nije tehnologija same hidroelektrane. Ugledajmo se na Švicarsku koja je po bogatstvu vodotokova i udjelu hidroenergije u generisanju električne energije dosta slična nama, te uradimo strateške planove, uključimo građane u proces odlučivanja i kontrolišimo gradnju i rad elektrana, pa nećemo imati problem sa kojim se suočavamo sada – gradi se u dobru svrhu ali protiv volje stanovništva“, zaključuje Mujezin.

 

Mladen Obrenović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

logor2"Bili smo samo brojke - 233 dana u logorima" naziv je knjige Amera Đulića koja je večeras promovisana u Mostaru. Svjedočanstvo je to maloljetnika o stradanju u četiri logora tzv. Herceg-Bosne, ali i vremenu koje je uslijedilo poslije.
Autor je kao dječak od 17 godina prošao zloglasne logore Koštana bolnica, Dretelj, Gabela i Heliodrom, te ta strašna iskustva prenio na papir.

"Sve što nije kamerom snimljeno ili zapisano, kao da se nije ni dogodilo. Nakon presude Prliću i šestroci u Hagu shvatio sam da je pravda zadovoljena nakon toliko godina i sam sam odlučio napisati knjigu, da nešto ostane iza mene. Dosta sam toga znao i nisam želio da odem na onaj svijet, a da je ne napišem. Učinio sam jedno dobro dijelo", kazao je Đulić u uvodu.

Đulić u knjizi spominje pedesetak zločinaca imenom i prezimenom, koji su kako kaže "prema meni bili zli, ali spominjem i fine ljude koji su pomagali, jer čitam narod nije onakav kakav se opisiva". Napominje kako su zločine radili pojedinci opčinjeni mržnjom.

Mnogi nažalost šute

"Mnogi koji su propatili više od mene šute i ne žele da se sjećaju, a oni koji su zlo radili žive među nama u Stocu. Mnogi su navikli da prolazeći pored njih obaraju glavu, ja nisam takva osoba. Ja sam odlučio da govorim istinu, a ona je jedna. Nju govorim i pred Bogom i pred sudovima", izjavio je Đulić.

Niti jedan od onih zločinaca koje Đulić pominje u knjizi nije osuđen, njih su sudovi u Mostaru oslobodili.

"Nekad sam imao utisak da Kantonalni sud u Mostaru ima zadatak da oslobodi sve Hrvate i Bošnjake koji su optuženi za ratne zločine, da se sve zataška. To me najviše sekira kad vidim da nema pravde. Da ljudi koji su radili zločine slobodno hodaju Stocem i da su čak i visoko pozicionirani", izjavio je autor knjige.

Zločinci ne saginju glave, nastavlja Đulić, oni su ponosni i misle da je to sve bilo dobro djelo, da će Herceg-Bosna nastaviti da živi, a da se protjerani nikad neće vratiti u Stolac.

Svjedočio od Mostara do Haga

"Svjedočio sam na svim sudovima, od opštinskog, kantonalnog, državnog i sve do Haga. Bilo je pritisaka, čak i novčanih ponuda da se okanim toga. Tako su ljudi kupovani, nije to bilo samo u Stocu. Meni je nuđeno sto hiljada KM da na sudu kažem kako se ničega ne sjećam. Njima je to bilo kao deset maraka ponuditi. Nisam uzeo, ali on je opet bio slobodan zbog kako je sud kazao neistinitih i lažnih svjedočenja svjedoka Amera Đulića", izjavio je Đulić.

Jedan od promotora, profesor Edim Šator, kaže kako je knjiga s jedne strane tragično svjedočenje, a s druge dokument.

"On donosi činjenice, piše o ljudima i imenima onako kako je on to doživio. Ova knjiga je jedna od bitnijih činjenica šta je UZP radio, šta je podrazumjevao taj udruženi zločinački poduhvat koji je provodila Hrvatska, zajedno sa svojim partnerima iz HZHB. Govori o ideji da se jedan prostor očisti, a historija iznova napiše. Ova nas knjiga opominje da te stvari ne smijemo zaboraviti, posebno jer i danas postoje politčari koji pozivaju na retrogradne ideje", kazao je Šator.

Promociju je organizovalo Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca – Podružnica Mostar, a povodom godišnjice rušenja Starog mosta. O knjizi su govorili promotori Irma Marić, Amer Obradović i Edim Šator.

(Klix.ba)

nedjelja, 11 Novembar 2018 00:00

Sedam godina Al Jazeere Balkans

Ocijeni...
(0 glasova)

eldzezira1Al Jazeera Balkans počela je emitirati program prije sedam godina, kao prvi news kanal u regiji i prva članica Al Jazeera Media Network izvan arapskog i engleskog govornog područja.

Osim centralnog studija u Sarajevu, regionalni centri otvoreni su u Zagrebu, Beogradu i Skoplju, a dopisnici izvještavaju iz Brisela, Washingtona te Banje Luke, Niša, Podgorice, Ljubljane i Prištine.

Al Jazeera Balkans već godinama postavlja visoke profesionalne i tehničke standarde te nastoji ponuditi sadržajan i informativan program. Uz informativni program i vijesti koje se emitiraju od podne do ponoći, emitirane su stotine filmova, hiljade intervjua i reportaža s terena.

Reporteri Al Jazeere Balkans izvještavaju sa svih kriznih, lokalnih i svjetskih, žarišta te pokrivaju najvažnije događaje u Evropi, na Bliskom Istoku, Sjevernoj i Južnoj Americi.

Al Jazeerin web portal i njegovi novinari, multimedijalisti, komentatori i blogeri donijeli su brojne analize aktualnih događanja, ali i mnoge ljudske priče, koje su potaknule akcije za pomoć onima kojima je to najpotrebnije.

Mišljenja i blogovi pokrili su sva aktualna događanja i društvene fenomene na području jugoistočne Evrope, ali i svugdje gdje Al Jazeera ima publiku.

Prestižne nagrade
Al Jazeera Balkans je prva televizija sa prostora Balkana, ali i prvi kanal Al Jazeera mreže, koja je 2015. godine dobila Eutelsatovu prestižnu nagradu.

Time je došla u sami vrh ispod, kojeg su se našli televizijski giganti poput CCTV Newsa, Euronewsa, France 24, i24 News, Rai News 24 i drugih.

Te godine je bila i među pet finalista u kategoriji za najbolji programski sadržaj sa svojim dokumentarnim filmom Putnici/Balkanska ruta, koji prati priču izbjeglica, a koju je krajem 2014. godine snimio reporter Marin Veršić.

U novom ciklusu izbora Eutelsat TV nagrada za 2016. godinu, ponovo se našla u selekciji najboljih news kanala, a između ostalih, takmičila se s France24, RT, CCTV NEWS, TRT World.

Također, Al Jazeera Balkans je nekoliko puta proglašena i najpoželjnijim poslodavcem u Bosni i Hercegovini, te u medijskom sektoru.

Al Jazeera Balkans dio je televizijske mreže Al Jazeera sa sjedištem u Kataru, koja je zauvijek promijenila medije na Bliskom Istoku, ali i dala drugačiji pogled na događanja u tom i drugim dijelovima svijeta. Al Jazeera je nedavno obilježila 22 godine postojanja.

(AJB)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti5Unatoč odluci Uprave policije MUP-a USK da onemogući daljnji dolazak izbjeglica i migranata u ovo područje, njihov broj se nije znatno smanjio, a situacija je ponovo izmakla kontroli kada je oko 150 migranata zaustavljeno u talgo vozu Željeznica FBiH na stanici u Bihaću.
Nakon sjednice održane 23. oktobra u Bihaću, kojoj su prisustvovali ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, novoimenovani premijer USK Mustafa Ružnić, šef Međunarodne organizacije za migracije u BiH Peter Van der Auweraert i novoimenovani komesar policije MUP-a USK Mujo Koričić, Ministarstvo unutrašnjih poslova USK obavijestilo je javnost da će od tog dana zaustaviti svaki budući priliv migranata u ovaj kanton.

MUP USK: U proteklih 15 dana vraćeno više od 1.500 migranata

Kako saznajemo u MUP-u USK, u proteklih 15 dana više od 1.500 migranata koji su namjeravali ući u Unsko-sanski kanton, vraćeno je van granica kantona ili na mjesto polaska. Migranti koji vozom dolaze iz Sarajeva izlaze na stanici u Bosanskoj Krupi, pa čak i ranije, te put do Bihaća nastavljaju pješice. Kako su nam kazali u MUP-u, sve migrante koje zateknu u vozu ili autobusu, vraćaju nazad odakle su krenuli.

"Broj migranata koji su ušli u USK i koje su evidentirali pripadnici MUP-a USK do 23. oktobra je 11.328. U avgustu je evidentirano 1.866, septembru 2.764, dok je u oktobru, tačnije do 23. oktobra kada je donesena odluka da se onemogući dolazak migranata u ovo područje, evidentirano 2.436 migranata. Od 23. oktobra vraćeno je oko 1.500 migranata", kazala nam je Snežana Galić, glasnogovornica MUP-a USK.

Unatoč tome, u MUP-u kažu da se u migrantskim centrima i ulicama Bihaća i Velike Kladuše i dalje nalazi veliki broj migranara te da oni i dalje pristižu u ovo područje. Kazali su da nemaju preciznih podataka koliko se migranata trenutno nalazi u ovom kantonu.

"Mi raspolažemo informacijama da se oko 1.000 migranata nalazi u Borićima, 500 u Biri, 400 u Sedri, te u Velikoj Kladuši od 800 do 1.000. Također, značajan broj migranata nalazi se u privatnim smještajima, za što nemamo precizne podatke, iako neke privatne smještaje plaćaju međunarodne organizacije", istakla je Galić.

Uklonjeno šatorsko naselje u Borićima, migranti iz Velike Kladuše neće u Bihać

Šatorsko naselje u blizini Đačkog doma u Borićima ovih dana je uklonjeno, a migranti koji su tu boravili premješteni su u migrantski centar u nekadašnjoj fabrici Bira. Od Međunarodne organizacije za migracije (IOM) nismo uspjeli dobiti informacije koliko je migranata u proteklom periodu dislocirano iz šatorskog naselja i zgrade Đačkog doma, niti koliko ih je ostalo u objektu Đačkog doma na kojem se trenutno vrše infrastrukturni radovi. Prema nezvaničnim informacijama, u migrantskom centru Bira nalazi se od 600 do 700 migranata.

Za sada je nepoznata i sudbina migranata koji borave u privremenom centru u hali fabrike Miral u Velikoj Kladuši. Operativna grupa za koordiniranje aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom na području Unsko-sanskog kantona zatražila od IOM-a da u roku od 15 dana premjesti migrante iz ovog centra u Hadžiće, no da li će to i kada biti urađeno, za sada nema informacija.

Ono što je sigurno jeste da migranti iz Velike Kladuše neće biti premješteni u migrantske centre u Bihaću. Potvrdio je to gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.

"Ono što sam ja insistirao i čega ćemo se držati jeste da nijedan migrant iz Velike Kladuše ne smije doći u Bihać. Mi nismo tu da rješavamo probleme Velike Kladuše ili bilo čije druge probleme. Bihać više ne može primati nove migrante i mora se zaustaviti dolazak migranata iz Sarajeva u Bihać. Također, potrebno je reducirati trenutni broj migranata u Bihaću. Ono što smo mi locirali kao problem za dolazak novih migranata u Bihać je talgo voz. Tražili smo da se privremeno suspenduje talgo voz", izjavio je Fazlić.

Željeznice FBiH: "Mi smo kolateralna šteta u migrantskoj krizi"

U Javnom preduzeću Željeznice FBiH kazali su za naš portal da su o problemu migrantske krize u više navrata izvještavali Vladu FBiH, Ministarstvo prometa i komunikacija FBiH, Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH, Vladu USK, Ministarstvo unutrašnjih poslova USK i MUP KS i tražili da reaguju u skladu sa svojim ovlaštenjima i nadležnostima.

"Nažalost, Željeznice FBiH su postale kolateralna šteta u migrantskoj krizi, nastupile su materijalne i nematerijalne štete po preduzeće. Dovedena je u pitanje i osnovna funkcija željeznica, a to je nesmetan i bezbjedan transport roba i putnika. U skladu sa važećim Zakonom o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju, ŽFBiH imaju obavezu da putnike prevezu do uputne stanice vozovima koji su navedeni u javno objavljenom redu vožnje. Ova obaveza nastaje po osnovu zaključenog ugovora o prevozu. Putnik je dužan prije započetog putovanja kupiti voznu kartu koja predstavlja dokaz da je zaključen ugovor o prevozu. Po osnovu ovog ugovora željeznica ima svoje obaveze prema putnicima", istakli su iz Željeznica FBiH.

Napomenuli su i da njihovi uposlenici nemaju pravo legitimisanja putnika, osim za slučaj kada po osnovu indentifikacionog dokumenta ostvaruju pravo na određenu komercijalnu povlasticu.

 

MUP USK će i dalje sprječavati dolazak migranata vozom

"Također, željeznica ne može uskratiti pravo prevoza putnicima, osim ako to nije predviđeno posebnim propisima ili odlukama nadležnih administrativnih organa. ŽFBiH traže hitno djelovanje nadležnih organa i institucija u iznalaženju sistemskog rješenja o gore navedenim problemima, a u cilju redovnog i sigurnog odvijanja željezničkog saobraćaja na ovoj relaciji, kao i smjernice za dalje postupanje ŽFBiH u uslovima migrantske krize", kazali su u ovom preduzeću.

Iz MUP-a USK, pak, istakli su da će i dalje onemogućavati dolazak migranata novih migranata u ovo područje.

"Niti u petak, niti bilo koji drugi dan, mi nismo spriječili Željeznice FBiH kretanje po njihovom voznom redu. Samo smo onemogućili izlazak migranata na područje Unsko-sanskog kantona. To ćemo i ubuduće činiti, sve dok se ne stabilizira situacija, odnosno dok se ne kaže koji je to broj migranata koji može boraviti na području USK i migrantskim centrima koje je IOM odredio za smještaj migranata", kazali su iz MUP-a USK.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Radovan Karadžić, nepravosnažno osuđen u Haagu na 40 godina zatvora zbog genocida, progona i teroriziranja Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini, službeno je postao umirovljenik u 73. godini života, doznaje Alternativna televizija.

Status umirovljenika Karadžić ima već tri mjeseca, potvrđeno je Alternativnoj televiziji u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Informaciju je potvrdila i njegova kćerka Sonja Karadžić Jovičević.

Prema tim izvorima, Karadžić je krajem 2016. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, nakon čega su nadležni proveli upravni postupak, donijeli rješenje i odobrili mirovinu.

"Gospodin Karadžić ima pravo, po osnovu radno-stečenih prava iz Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, pravo na penziju kao svi drugi građani, osiguranici Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske ili nekih od fondova na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno nosilaca nekih od ino-osiguranja sa kojima Bosna i Hercegovina i Republika Srpska imaju potpisan međudržavni sporazum o socijalnom osiguranju", kaže Mladen Milić, direktor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.
'Nisu mu obračunali sav staž'

Potvrđeno je i da je Karadžić prikupio nepunih 27 godina radnog staža, za koje su u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske utvrdili da su plaćeni doprinosi. Mirovinu preuzima njegova supruga Ljiljana Zelen Karadžić.

Sonja Karadžić Jovičević kaže da mirovina njezinom ocu nije obračunata za sve godine radnog staža, prenosi Alternativna televizija.

"Paradoks je da period kada je bio predsjednik [Republike Srpske] nije obuhvaćen zbog nekompletirane dokumentacije, što je u principu isključivi problem birokratije tog vremena i kasnije. Zaista se nadam da će to u narednom periodu biti rješeno, u zakonom predviđenim okvirima, jer mislim da je nečuveno da postoji trag da je radio u kabinetu predsjednika, ali ne i da li je bio vozač, ložač, portir ili predsjednik. Pogotovo ako imamo na umu da nije tamo gdje trenutno jeste zato što je krao trešnje, nego zato što je bio predsjednik i vrhovni komandant", kaže Sonja Karadžić Jovičević.

Radovan Karadžić je prija rata radio kao sanitarni i medicinski inspektor, što je njegovo srednjoškolsko obrazovanje, bio je pisac u Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" u Sarajevu, te je radio kao liječnik u domovima zdravlja i u bolnici na Koševu.
Proglašen krivim za genocid

Karadžić je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju proglašen krivim za genocid počinjen u Srebrenici; progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine; teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce u razdoblju od 1992 do 1995. godine.

Za ista kaznena djela Haški sud je u odvojenom procesu osudio na doživotni zatvor Ratka Mladića.

Obojica su se žalila na presude, ali je to učinilo i tužiteljstvo, koje traži da i Karadžić i Mladić budu osuđeni i za genocid u još šest bosanskih općina.

 

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

sanskimostTijelo 59-godišnjeg muškarca pronađeno je večeras u rijeci Sani u Sanskom Mostu, potvrđeno je za Klix.ba u MUP-u USK.
Policijska stanica u Sanskom Mostu je obaviještena oko 16:30 sati da se ispod Mašinskog mosta u rijeci Sani nalazi tijelo nepoznatog muškarca.

"Na lice mjesta upućena je policija, kao i pripadnici Civilne zaštite, ronioci, istražioci, mrtvozornik i dežurni tužilac. Mrtvozornik je utvrdio da je smrt nastupila utapanjem", kazala nam je Snežana Galić, glasnogovornica MUP-a USK.

Prema njenim riječima, radi se H. A. (1959.) iz Tuzle, nastanjenom u Sanskom Mostu.

Dežurni tužilac je naredio daljnje istražne radnje kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog slučaja.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

bijelihljebRiječ je o zastupnicima Zaimu Backoviću (BPS), Sadiku Ahmetoviću (Nezavisni blok), Salki Sokoloviću (Nezavisni blok), Momčilu Novakoviću (NDP), Borislavu Bojiću (DNS), Đorđi Krčmaru (DNS), Jovanu Vukovljaku (DNS), Nenadu Laliću (SDS), Nikoli Lovrinoviću (HDZ BiH), Predragu Kožulu (HDZ BiH) i Miroslavu Milovanoviću (SNSD).

Oni od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine traže da ocijeni ustavnost izmjena Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH, a koje su stupile na snagu 2017. godine.

Naime, Vijeće ministara BiH je 12. aprila 2017. godine stavilo van snage odluku o ostvarivanju prava funkcionera u vlasti na nivou BiH na "bijeli hljeb". Izvršna vlast tada je saopćila da s obzirom na to da je na snagu stupio Zakon o izmjeni Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH, kojim je član 48 brisan, više ne postoji pravni osnov za važenje ove odluke.

Bijeli hljeb ili nezarađena plaća podrazumijevao je mogućnost da predsjednici, premijeri, ministri, njihovi zamjenici i savjetnici te parlamentarci i rukovodioci nekih državnih institucija mogu primati plaću i nakon okončanja mandata.

Jedan od potpisnika zahtjeva za ocjenu ustavnosti je i zastupnik HDZ-a BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul, a koji je sa 19.407 osvojenih glasova i na ovogodišnjim izborima dobio direktni mandat u državnom organu zakonodavne vlasti.

"Ja sam načelno podržao svoje kolege znajući da ću biti izabran u Parlamentarnu skupštinu BiH. Razlog za to je što su izmjene zakona kojim je ukinut 'bijeli hljeb' trebalo da prate i druga rješenja. Naime, zakonske odredbe onemogućavaju parlamentarcima kojima je istekao mandat zapošljavanje i bilo kakvu daljnju karijeru. Ti ljudi šest ili 12 mjeseci ne mogu ili ovo ili ono", rekao je Kožul za Klix.ba.

Parlamentarci koji su potpisali apelaciju

Kako kaže, on je svjesno, iako ga se ne tiče, podržao parlamentarce koji su uputili zahtjev za ocjenu ustavnosti. Kožul nije htio govoriti o imenima zastupnika, ali je istakao da mu je apelaciju na potpisivanje donio Novaković.

"Ne znam precizno imena jer nemam kod sebe dokument. Sigurno znam da smo iz načelnih razloga to učinili Nikola Lovrinović i ja", kazao je Kožul.

Inače, Predrag Kožul i Nikola Lovrinović jedini su na sjednici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, od 11 potpisnika apelacije, glasali protiv izmjena Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH.

 

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

tokic1Osnovni sud u Banjaluci danas je oslobodio optužbe predsjednika Bošnjačkog pokreta Sejfudina Tokića i Adnana Bajrića zbog isticanja ratne zastave RBiH s ljiljanima 22. maja 2015. godine.

Sud je zaključio da u novom Krivčnom zakoniku RS ne postoji krivično djelo koje se optuženima stavlja na teret, a retroaktivna primjena Zakona u ovom slučaju nije bila moguća.

Insteresantno je da su i Tokić i Bajrić danas u sudu na odjeći imali obilježja sa ljiljanima.

Bajrić je rekao da je ovaj proces puno koštao i da mu je nanio štetu u biznisu i sportskim aktivnostima ali da se ne kaje.

"Opet bi to uradio i opet ću jer to je moje pravo, ovo je moj grad i moja domovina", rekao je Bajrić.

Tokić je rekao da je presuda očekivana i da je optužnica bila politički montirana.

"U pitanju je zastava koja danas ima podršku više od tri četvrtine štanovništva BiH", rekao je Tokić.

(NN)

Stranica 26 od 27

S5 Box