Vijesti iz BiH
BiH

BiH (673)

Ocijeni...
(0 glasova)

potkivanjeNije se, kako kažu, mastilo sa mog posljednjeg teksta na ovom portalu ni osušilo, a napisao sam, između ostalog, da bi nam stranci zbog javašluka i drskosti naših vlasti mogli uskratiti odobrenu pomoć, a već je iz Europske komisije stiglo pismo u kojem se prijeti da bismo mogli ostati bez tehničke i finansijske podrške u procesu reforme pravosuđa. U pismu koje je iz Brisela odaslano predsjedniku VSTV-a Milanu Tegeltiji navedeno je da unutar pravosudnog sistema BiH i šire, postoji otpor spram “uspostave smislenog sistema provjere integriteta“ sudaca i tužitelja.

Komisija u svom pismu izražava ozbiljnu zabrinutost za stanje pravosudnog sistema i poziva bosanskohercegovačke vlasti da finaliziraju i usvoje novi Zakon o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV). Posebno se sa europskog nivoa potencira potreba vraćanja integriteta pravosuđu imenovanjima i napredovanjima zasnovanim na stručnosti, poštivanjem visokih etičkih standarda, strogom i nepristrasnom primjenom pravila o sukobu interesa, disciplinskim postupcima i sankcijama.

Kao alarm je zazvonila, a u domaćoj javnosti prošla gotovo nezapaženo, prijetnja da „Komisija trenutno preispituje svoju tehničku i finansijsku podršku pravosuđu putem VSTV-a“. Dodatno upozorenje stiglo je od Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC) koji je razmatrao stanje u bh. pravosuđu i konstatirao potrebu da se izvrši reforma VSTV-a kako bi se rješavala pitanja sukoba interesa i druga pitanja vezana za integritet, ojačala neovisnost, disciplinska i profesionalna odgovornost i omogućili pravni lijekovi protiv odluka VSTV-a, pozivajući sve organe vlasti da što prije osiguraju donošenje izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u. Sve je posljedica katastrofalnog stanja koje je u svom izvještaju konstatirao izvjestitelj Europske komisije Reinhard Priebe, njemački pravni stručnjak koji je u BiH boravio sa zadatkom da analizira stanje u pravosuđu.

„Montirani“ procesi

Integritet osoba na pozicijama u pravosuđu se posebno akcentira u izvještajima o procjeni stanja u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini. Zato što među aktivnim sucima i tužiteljima još ima osoba koje imaju neistraženu ratnu prošlost, čija su se imena pojavljivala u sumnjivim procesima, o kojima su nezavisni analitičari i mediji iznosili ozbiljne sumnje u koruptivne radnje. Uprkos tome, neki su i napredovali i dalje imaju bitnu ulogu u aktivnim procesima. Nositelji pravosudnih funkcija morali bi biti moralno neokaljani kako bi potpuno izgubljeno povjerenje u pravosudni sistem BiH bilo vraćeno.

Zašto javnost u Bosni i Hercegovini nema povjerenje u pravosudni sistem? Jer nema istraga i sudskih procesa za djela visoke korupcije, pa tako, na primjer, postupak protiv bivšeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje koji je tokom istrage prozvao neke visokopozicionirane političare traje nedopustivo dugo. U procesu protiv još uvijek aktuelnog lidera vladajuće političke stanke, tokom istrage, nestao je važan dokazni materijal zbog kojeg je optužnica pala. Procesi političarima zbog zloupotrebe položaja i sumnji na korupciju padaju, jer se zbog proceduralnih propusta pretvaraju u „montirane“. Jer se predmeti ratnih zločina odugovlače, optuženima i presuđenima se izriču mjere zabrane, a oni pod zaštitom politike potom utočište pronađu u susjednim zemljama, pri tome uz obavezno posjedovanje dvojnog državljanstva koje ih kasnije čini „nedostupnima bh orgnaima vlasti“. Jer za pojedina ubistva postoji sumnja o umiješanosti visokopozicioniranih političara ili korištenje uticaja za njihovo zataškavanje. Građanske parnice i upravni postupci traju van razumnih rokova, zbog čega je u stotinama slučajeva reagirao i Ustavni sud BiH. Građani u šali tvrde kako na sudu u Bosni i Hercegovini ne dobijaju sporove oni koji imaju pravo, nego oni koji imaju boljeg advokata.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Za 15 godina, prema informacijama iz Evropske komisije, Brisel je u bh. pravosudnu reformu ubrizgao oko 30 miliona eura. Nekima možda nedovoljno, ali to je predstavljalo garanciju bar djelomične neovisnosti nositelja pravosudnih funkcija. Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, komentirajući najavu EC rekao je da se Vijeće, sudovi i tužiteljstva svakako finansiraju iz budžeta, te da zbog eventualne odluke Komisije o povlačenju, neće doći do zastoja i problema u radu. Do zastoja neće, ali problemi u radu već postoje, samo je pitanje zašto ih ključni ljudi nisu svjesni.

Pritisci iz stranačkih centrala

Unutar sudova i tužiteljstva ponašaju kao ukleti onom – o sebi se zabavili. Suci i tužitelji ratuju međusobno, protiv nekih su pokrenuti i sudski sporovi, postoje i nepravomoćne presude, glavni tužitelji su smjenjivani ili im se sudi. Pri tome, za brojne otvorene predmete javnost godinama čeka tužiteljske odluke, mnoge optužnice pale su zbog loše pripreme tužitelja ili dobrih advokata odbrane.

Otvoreno se govori o političkom uticaju na sudove i tužiteljstva, na povezanost pojedinih sudaca i tužitelja sa vladajućim strankama, na pritiske u pojedinim predmetima koji dolaze iz stranačkih centrala. O tome čak govore i bivši suci Ustavnog suda ili članovi VSTV-a. Ukoliko se Europska komisija odluči da povuče pomoć za reforme, smanjenje tih fondova proporcionalno će povećavati političke uticaj na suce i tužitelje i njihove odluke u konkretnim predmetima. Takvo stanje otvara put za umnožavanje afera poput one o uvozu respiratora iz Kine koja je otkrivena u vrijeme panične brige za živote i zdravlje oboljelih od korona virusa.

Bilo bi nekorektno svu odgovornost svaliti na VSTV. Dio sigurno treba adresirati političkim strukturama kojima ovakvo stanje odgovara i odbijaju bilo kakvu pomisao o reformama. Autoritet sudova, pa i najviše sudske instance, Ustavnog suda BiH, konstantno ruše osporavanjem i komentiranjem odluka u dnevno-političke svrhe. Za 10 godina državni parlamentarci su samo jednom raspravljali o stanju u pravosuđu i to onda kad su osjetili priliku da pojačaju politički pritisak na nositelje pravosudnih funkcija. Zbog strukture vlasti u BiH vodeće nacionalne stranke ulažu ogromne napore kako bi preko svojih simpatizera osigurali uticaj u sudovima i tužiteljstvima, a ne kako bi uspostavili sistem za dijeljenje pravde.

Odgovornost stranaca

Ni stranci nisu amnestirani od odgovornosti za ovakvu trenutnu situaciju. Godinama su gledali kroz prste provođenje kozmetičkih promjena. Postoje tvrdnje da je sunovrat počeo odlaskom stranaca iz pravosudnih institucija. Praksa, međutim, potvrđuje da je i za njihova mandata vladao isti model – često nije suđeno onda kad je bilo osnova sumnje u organizirani kriminal i korupciju, nego onda kad je trebalo stvarati politički ambijent za rješavanje određenih sporenja što je bilo u agendama vlada zemalja iz kojih su dolazili.

Osporavani predsjednik osporavane institucije (VSTV) Milan Tegeltija u intervjuu državnom javnom servisu uoči Priebeovog dolaska polovinom prošle godine izjavio je da „niko ne može prutom disciplinirati bh. pravosuđe. Ono je nezavisno od bilo koga, pa i od međunarodnih institucija. Do sada nismo imali imperativne zahtjeve i naredbodavni pristup prema nama“, rekao je Tegeltija. Pravosuđe nije, i ne smije biti nezavisno od pravde i javnosti kojoj bi trebalo da služi. Isključivo finansiranje pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini iz budžeta dokrajčilo bi i ovo malo nezavisnosti što ga još ima, povampirilio bi političke uticaje i udaljilo građane ove zemlje od osnovnih ljudskih prava za dogledno vrijeme. Pravila pristojnog izražavanja u medijima ne dozvoljavaju da zaključim prostim narodnim jezikom, pa ću se poslužiti igrom riječi: pravosuđe na budžetu, pravda u klozetu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Benjamin batković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti1Amnesty International izvijestio je o navodnom novom slučaju zlostavljanja migranata od hrvatske policije blizu granice s Bosnom i Hercegovinom.

Migranti, BiH, Granična policija, prenosi AI riječi migranata, na kraju ih je prevezla bliže granici s Bosnom i Hercegovinom i naredila im da pješače.

U zastrašujućoj eskalaciji policijskih kršenja ljudskih prava na hrvatskoj granici s Bosnom i Hercegovinom skupina migranata i tražitelja azila nedavno je bila svezana, brutalno pretučena i zlostavljana od službenika koji su ismijavali njihove ozljede i razmazivali hranu po njihovim glavama, koje su krvarile, kako bi ih ponizili, priopćila je u četvrtak nevladina organizacija Amnesty International (AI).

AI navodi da su razgovarali sa šestoricom muškaraca iz skupine od 16 pakistanskih i afganistanskih tražitelja azila koje je hrvatska policija otkrila u noći između 26. i 27. svibnja u blizini Plitvica dok su pokušavali prijeći kroz zemlju kako bi došli do zapadne Europe.

Moratti za AJB: Pričali smo s ljudima koje je mučila hrvatska policija

Između osam i deset ljudi, koji su nosili crne uniforme i "fantomke" identične onima koje je, kako navode, koristila hrvatska specijalna policija, ispaljivalo je hice iz oružja u zrak i udaralo ljude metalnim palicama i drškama pištolja.

Potom su trljali hranu koju su pronašli u jednom od ruksaka po glavama migranata, navodi AI.

Ta organizacija dalje izvještava da su razgovarali i s liječnicima koji su liječili muškarce i nevladinim organizacijama koje su svjedočile njihovim ozljedama.
AI: EU više ne može šutjeti

"Europska unija više ne može šutjeti i namjerno ignorirati nasilje i zlostavljanja hrvatske policije na svojim vanjskim granicama. Njihova šutnja omogućava, pa čak i ohrabruje počinitelje ovog zlostavljanja da nastave bez posljedica. Europska komisija mora istražiti najnovija izvješća zastrašujućeg policijskog nasilja nad migrantima i tražiteljima azila", rekao je Massimo Moratti, zamjenik ravnatelja Ureda za Europu, nakon najnovijeg incidenta na hrvatskoj granici, navode iz nevladine organizacije.

"Molili smo ih da prestanu i pokažu milost. Bili smo vezani, nismo se mogli pomaknuti i ponižavali su nas. Nije bilo razloga da nas stalno udaraju i muče", rekao je Amir iz Pakistana, kako navodi AI.

Kazao je da naoružani ljudi nisu pokazali suosjećanje.

"Fotografirali su nas mobitelima, pjevali i smijali se."

Ahmedu je, pak, slomljena ruka i nos, ima šavove na stražnjoj strani glave i vidljive modrice po cijelom licu i rukama.

Desetorica su ljudi zadobila ozljede.

Nakon gotovo pet sati neprekidnog zlostavljanja, kako se navodi, migranti su predani hrvatskoj graničnoj policiji, koja ih je prevezla bliže granici s Bosnom i Hercegovinom u dva kombija prije nego što im je naredila da pješače.

Brojne povrede

"Oni su bili iznenađeni našim stanjem. Bili smo krvavi i u šoku. Jedva smo stajali, a još smo manje mogli hodati satima do Bosne. Ali rekli su nam da idemo. Rekli su nam da ponesemo dečke koji nisu mogli hodati i krenemo", rekao je Faisal Amnestyju.

Neki od muškaraca na kraju su stigli do prihvatnog centra "Miral" u Velikoj Kladuši, ali su petorica koja su bila preslaba da hodaju zaostala i na kraju je po njih došla nevladina organizacija koja djeluje u kampu.

Liječnik hitne pomoći u Velikoj Kladuši, koji je liječio muškarce, rekao je AI-ju da su svi imali ozljede na stražnjoj strani glave koje odgovaraju udarcima tupim predmetom.

Većina je imala višestruke prijelome, ozljede zglobova i pluća, posjekotine i modrice, a nekoliko ih je traumatizirano.

Njihov bi oporavak, rekao je, mogao trajati mjesecima.

AI navodi da incident, posljednji u nizu, ukazuje na novu razinu brutalnosti i zlostavljanja hrvatske policije.

Bez odgovora iz MUP-a

Brojni izvještaji u protekle tri godine, navodi Amnesty, otkrili su kako hrvatska granična policija rutinski napada muškarce, žene i tinejdžere koji pokušavaju ući u zemlju, uništava njihove stvari i razbija njihove mobitele prije nego što ih vrate u Bosnu i Hercegovinu.

Ljudima se, kako navode, ponekad skida odjeća i obuća te su prisiljeni satima pješačiti po snijegu i kroz hladne rijeke.

Hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova, navode dalje, dosad je odbacivalo te navode, odbijajući provesti neovisne i učinkovite istrage prijavljenih zlostavljanja ili privesti svoje službenike na odgovornost.

U ozračju nekažnjavanja, kažu, nezakoniti povratak i nasilje na granici samo su eskalirali.

Iz Amnesty Internationala navode da su podijelili detalje tog incidenta s Ministarstvom unutarnjih poslova, ali nisu dobili službeni odgovor.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

minielektranaUdruženje Eko akcija Sarajevo odgovorilo je na nekoliko ključnih pitanja o malim hidroelektranama u BiH.

U Bosni i Hercegovini je do sada izgrađeno 106 malih hidroelektrana. A barem ih je još 340 u raznim fazama planiranja, pripreme i izgradnje. Na kraju u BiH neće biti ni rijeke ni potoka bez barem jedne male hidroelektrane.

Postavlja se pitanje da li se male hidroelektrane prave jer BiH nema dovoljno električne energije? Iz Udruženja Eko akcija odgovaraju sa NE.

"Izgradnja MHE u BiH nije rezultat strateških potreba za električnom energijom, nego namjere da se zadovolje investitori - uglavnom izvanredno povezani s vlastima i stranačkim krugovima. Zahvaljujući izdašnim poticajima, izgradnja malih hidroelektrana je posao na kojem se odlično zarađuje. Sve su 104 male hidroelektrane 2019. godine proizvele 497,99 GWh i to je tek 3,1% od ukupno proizvedene električne energije u BiH", ističe se iz ovog Udruženja.

U BiH se proizvodi daleko više električne energije nego što troši: 2019. godine je proizvela ukupno 16.074 GWh, a potrošila 12.033 GWh.

Jedno od pitanja je da li male hidroelektrane donose lokalnim zajednicama nova radna mjesta? Odgovor i na ovo pitanje je NE.

"Zbog visoke automatizacije malih hidroelektrana, u njima radi minimalan broj radnika. Zavisno od lokacije, male hidroelektrane zapošljavaju maksimalno jednog radnika po postrojenju. Svih 400+ planiranih malih hidroelektrana u BiH zaposlilo bi manje radnika nego jedna omanja tvornica.Zbog visoke automatizacije rada, broj radnika koje nakon izgradnje zapošljavaju male hidroelektrane je simboličan", ističe se.

Negativan je odgovor i na pitanje da li lokalne zajednice ostvaruju značajne prihode iz koncesionih naknada koje plaćaju vlasnici malih hidroelektrana.

Naime, koncesione naknade su vrlo niske: od 1 do 3% ukupnog prihoda svake male hidroelektrane.

"Investitori malih hidroelektrana potpisuju koncesione ugovore obično na 30, a u zadnje vrijeme, sve češće i na 50 godina. Ugovori se potpisuju s lokalnim vlastima, a raspodjela koncesionih naknada zavisi i od entiteta i od pojedinih kantona", pojašnjava se.

Opština Fojnica je na ime koncesionih naknada od svih šest malih hidroelektrana na svojoj teritoriji od 2015. do 2018. godine ubirala od 44,6 do 59,6 hiljada KM (1,38% do 1,85% ukupnog opštinskog budžeta). Srednjobosanski kanton, gdje je dosad izgrađeno ukupno 35 malih hidroelektrana (skoro trećina ukupnog broja u BiH), koncesionim naknadama ubire svega 0,46% svog ukupnog prihoda3.

Na pitanje da li BiH izgradnjom malih hidroelektrana ispunjava svoje međunarodne obaveze u kontekstu klimatske krize? Odgovor je NE.

"Cijeli ovaj region vrlo malo doprinosi ukupnim emisijama stakleničkih gasova na planeti. BiH u globalnoj emisiji stakleničkih gasova učestvuje sa svega 0,075 procenata. Tri najveća emitera stakleničkih gasova su Kina, Evropska Unija i Sjedinjene Američke Države i proizvode 14 puta više stakleničkih gasova od čak 100 zemalja s dna tabele zemalja rangiranih po proizvodnji stakleničkih gasova 4. BiH može smanjiti emisije stakleničkih gasova, ali nikad nije dobila značajniju međunarodnu pomoć da npr. fosilna goriva (ugalj) koja koristi za proizvodnju električne energije zamijeni energijom iz obnovljivih izvora", ističe se iz Eko akcije.

BiH je 2019. godine iz obnovljivih izvora proizvela 40% ukupno proizvedene električne energije. Da je članica EU, BiH bi po ovom parametru bila na visokom osmom mjestu (među 28 zemalja)

"Šteta koja nastaje izgradnjom malih hidroelektrana neuporedivo je veća od štete izazvane izgradnjom solarnih i vjetroelektrana. Energije vjetra i sunca predstavljaju istinsku budućnost održive, obnovljve energije u BiH. Izgradnjom malih hidroelektrana BiH ispunjava obaveze iz Ugovora7 o uspostavljanju Energetske zajednice", ističe se iz Eko akcije i dodaje se da dio odgovornosti za dramatični porast izgradnje MHE u BiH snosi i Evropska unija.

"Odnos EU prema zaštiti okoliša Zapadnog Balkana očituje se u činjenici da u EU Strategiji za zemlje Zapadnog Balkana iz 2018. godine okoliš nije ni spomenut. Iako EU navodno očekuje pridruživanje zemalja Zapadnog Balkana, za ovaj region organizuje samo Energetsku zajednicu, a maksimalno zanemaruje primjenu okolišnog dijela pravne stečevine EU, koja se morala naći u istom paketu s energijom. Bosni i Hercegovini je Energetska zajednica nametnula obavezu da do 2020. godine iz obnovljivih izvora proizvede 40% ukupno potrošene energije. EU je svojim članicama za isti period propisala daleko manje ambiciozne, a ekonomski lakše podnošljive ciljeve: da iz obnovljivih izvora proizvedu 20% od ukupno potrošene energije", pojašnjavaju iz ovog Udruženja.

Dodaje se da su pojedini investitori ignorišući ostale izvore obnovljive energije, predstavili izgradnju malih hidroelektrana kao uslov učlanjenja u EU.

"Na tom osnovu se vlasnicima malih hidroelektrana usmjerava većina nemalih sredstva iz 'naknade za obnovljive izvore' koju svi bh. građani i privrednici plaćaju uz mjesečne račune za električnu energiju (2019. godine oko 48 miliona KM910). Poticaji i otkup ukupne količine proizvedene električne energije po garantovanim, visokim cijenama tokom 12 godina (u FBiH) i 15 godina (u RS) čine ulaganje u MHE najmanje rizičnim od svih privrednih ulaganja. Male hidroelektrane garantuju višestruko veću zaradu od inicijalnih ulaganja", ističu iz Eko akcije.

Iz ovog udruženja ističe se da izgradnja malih hidroelektrana ne snižava cijenu električne energije.

"Prosječna cijena električne energije (0,0664 KM/kWh) koju plaćaju domaćinstva u Federaciji na području koje snabdijeva EP BiH skoro je upola niža od garantovane cijene po kojoj se struja otkupljuje od vlasnika malih hidroelektrana. (Malim postrojenjima snage ispod 1 MW garantuje se otkupna cijena od 0,13041 KM/kWh, a srednjim postrojenjima snage od 1 do 10 MW otkupna cijena od 0,11709 KM/kWh). Nakon isteka perioda od 12 godina, struja će se od vlasnika MHE u FBiH otkupljivati po tzv. referentnoj cijeni koja trenutno iznosi 0,105858 KM/kWh - što je oko 60% više od iznosa kojeg domaćinstva trenutno plaćaju za električnu energiju", kažu iz Eko akcije.

Iz ovog udruženja kažu da u zadnjih nekoliko decenija male hidroelektrane niču svuda po BiH, što s dozvolama što bez njih, a često i u zaštićenim područjima i uprkos žestokom protivljenju lokalnih zajednica.

"Uprkos zakonskim odredbama o poštivanju tzv. biološkog minimuma, korita brojnih rijeka na kojima su izgrađene male hidroelektrane ostaju tokom većeg dijela godine potpuno suha: male hidroelektrane crpe iz njih i posljednju kap vode - što je pogubno ne samo za riječni i obalni živi svijet, nego i za privredu lokalnih zajednica. Sve se ovo dešava bez ikakvih sankcija, uz prećutnu saglasnost državnog aparata - što se zaključuje iz činjenice da nadležne inspekcije redovno ne reaguju na ovu gradnju", kažu iz Eko akcije.

Maja Isovic Dobrijević (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

novac2Raspodjela sredstava tekućih transfera nižim nivoima vlasti u ukupnom iznosu od 18 miliona KM izvršena je bez javnog oglašavanja i bez primjene kriterija utvrđenih odlukom Vlade o utvrđivanju kriterija raspodjele sredstava, stoji u izvještaju Ureda za reviziju institucija FBiH o radu Federalnog ministarstva finansija za prošlu godinu.

Na čelu ovog ministarstva nalazi se ministrica Jelka Milićević (HDZ). Kako navode revizori, nije osiguran potpun nadzor nad korisnicima sredstava, niti je jedan broj korisnika uopće dostavio izvještaj o namjenskom utrošku sredstava u skladu s vladinom odlukom.

Također, korisnicima za 2018. godinu koji nisu opravdali namjenski utrošak sredstava, ona su dodijeljena u 2019. godini, što, kako tvrde revizori, nije u skladu sa Zakonom o budžetima FBiH.

Naveden je primijer odluke Vlade FBiH od 4. jula prošle godine kojom je dodijeljen iznos od 4,8 miliona KM pa je tako BPK dobio tri miliona, ZHK 760.000, PK 670.000 i LK 370.000 KM. Ministarstvo finansija, kažu revizori, kod ove odluke nije postupilo prema mišljenju Ureda za zakonodavstvo da ugradi uredbu o izvještavanju o utrošku sredstava, a nije bilo nikakvog javnog oglašavanja. Revizori nisu pronašli kriterije na osnovu kojih su podijeljena sredstva.

Također, istog dana je donesena odluka da se 1,2 miliona KM podijeli gradovima i općinama, ali opet bez dokumentacije o načinu raspodjele sredstava i bez javnog oglašavanja.

Nadalje, od ukupno dodijeljenih 12 miliona KM u 2018. gradovima i općinama, zaključno sa 27. aprilom ove godine, sedam gradova i općina Ministarstvu finansija uopće nije dostavilo izvještaje o trošenju tog novca.

Revizori navode i da Ministarstvo finansija nije poduzelo adekvatne mjere za naplatu potraživanja po kreditima u iznosu od 176,7 miliona KM. Nenaplaćena potraživanja starija od šest mjeseci, naveli su dalje revizori, uopće nisu evidentirana na poziciji sumnjivih i spornih potraživanja.

Revizori su ustanovili i da ovo ministarstvo do danas nije postupilo po zaključku Vlade FBiH od 31. oktobra 2013. o finansijskim obavezama bivšeg Federalnog ministarstva odbrane kojima je regulisano izvršenje sudskih presuda po pitanju neisplaćenih plaća uposlenicima.

(klix.ba)

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

ledJako olujno nevrijeme praćeno, grmljavinom, udarima vjetra i grada u kasnim poslijepodnevnim satima u nedjelju pogodilo je Gradačac.

Nakon sunčanog i veoma toplog dana, u kasnim poslijepodnevnim satima Gradačac je pogodilo izuzetno jako nevrijeme praćeno grmljavinom te udarima vjetra.

Ulice su potopljene za svega nekoliko minuta, a olujno nevrijeme pratio je i grad koji je prekrio sve površine, što su zabilježili i građani Gradačca koji fotografije i video zapise dijele na društvenim mrežama.

Civilnoj zaštiti Tuzlanskog kantona u ovom gradu nije prijavljena materijalna šteta na objektima, potvrđeno je za Klix.ba.

Međutim, izuzetno veliki grad ugrozio je poljoprivredne usjeve, posebno voćnjake, na kojima će se nastala šteta znati naknadno.

 Pored Gradačca kišne padavine u poslijepodnevnim satima iznenadile su mještane širom Tuzlanskog kantona.

Između ostalog izuzetno jaka kiša praćena vjetrom i grmljavinom, zabilježena je u dijelovima Tuzle, Živinica i Lukavca.

U ovim sredinama materijalna šteta nije prijavljena.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

studentdiplomaSamo u jednoj godini, broj učenika u osnovnim školama u Bosni i Hercegovini je manji za 5.719, u srednjim za 4.831 učenika, dok je najveći pad zabilježen kod broja studenata- njih je u odnosu na prošlu školsku godinu za 7.662 manje.

Smanjen broj učenika doveo je i do zatvaranja odjeljenja. U srednjim školama njihov broj je manji za 22, dok su osnovne škole ostale bez čak 166 odjeljenja.

Pokazuju ovo najnoviji podaci Agencije za statistiku BiH.

Kako su naveli u školskoj 2019/2020. godini u BiH je u 1.785 osnovnih škola upisano 273.795 učenika, u 315 srednjih škola upisano je 112.933 učenika, dok je broj upisanih studenata 79.886

Time dolazimo do poražavajuće brojke da trenutno u državi imamo 465.614 učenika i studenata dok je broj penzionera prešao brojku od 691.000!

VLAST NE INTERESUJU MOTIVI ODLASKA LJUDI

Sve praznije školske klupe, naša su budućnost, smatraju statističari.

Poređenja radi u BiH je u 2017. rođeno 40.000 djece manje nego 1990. godine, dok je do 1990. godine taj broj bio oko 67.000.

Takođe uvjereni su i da ćemo teško dostići brojku novorođenih iz 2017. godine, jer je trenutno prosječna starost majke koja rađa prvo dijete 26 godina, tačnije godište rođenja te majke je 1992., dok u periodu pred nama primat rađanja djece preuzimaju ratne generacije, kojih je mnogo manje.

Istovremeno dodaju da je trenutna demografska slika još i dobra, šta nas tek čeka u narednih par godina kada počne uzimati danak višegodišnji masovni odlazak mlađeg stanovništva. Krajem prošle godine je i Unija za održivi povratak iznijela šokantne podatke koji kažu kako je BiH samo tokom 2019. napustilo 30 hiljada ljudi!

Upravo zatvaranje očiju pred masovnim odlaskom stanovništva, kao jedan od gorućih problema vidi demograf Aleksandar Čavić. On je još ranije za BUKU upozorio da je u BiH neophodno provesti istraživanje, poput onoga koje je provelo Udruženje hrvatskih poslodavaca o našem iseljeništvu gdje bismo vidjeli koji su uzroci njihovog odlaska.

“Ništa od toga nije urađeno i stoga smatram da nije ništa drugo nego licemjerje kada se izjavi da je zabrinjavajuće što ljudi odlaze. A zapravo ljudima u vlasti i odgovara odlazak, jer se na taj način rješavaju socijalnog balasta, kao i potencijalnih kritičari njihove vlasti", zaključuje Čavić.

Pored smanjenog nataliteta i odlaska stanovništva, velika je odgovornost i na ljudima koji vode politiku obrazovanja u našoj zemlji i koji u zadnjih dvadeset i kusur godina nisu napravili ništa kako bi naše obrazovanje unaprijedili, tako da i danas imamo prilično zaostao obrazovni sistem koji se administrira iz čak 14 ministarstava.

OBRAZOVANJE JE IZGUBILO I KVALITET I KREDIBILITET

Nesporno je, kaže za BUKU profesor Univerziteta u Tuzli Sabid Zekan, da je osnovno i srednje obrazovanje izgubilo na kvaliteti: “Dolaze nam sve lošiji učenici iz srednjih škola. Takođe, mi školujemo sve lošije diplomce. A onda poslodavci imaju problem kako naći kavlitetne kadrove, koje će platiti najmanjom mogućom platom, i još da rade dnevno 10 sati i da nemaju pravo na bolovanje, godišnji odmor. Spas se nađe u državnoj službi, sa "debelom hladovinom", ali samo za uzak krug stranačke i rodbinske djece, drugi se snalaze ili odlaze odavde. Samim tim začarani krug od obrazovanja do zapošljvanja se vrti poput vrtloga i vuče kompletno društvo u propast”.

Profesor takođe ističe da je visoko obrazovanje u BiH izgubilo kredibilitet u javnosti i kod mladih ljudi.

Naši univerziteti, uglavnom nisu organizovani da se nose sa svjetskim trendovima, a još uvijek se mnoge stvari stavljaju pod tepih i populistički prikazuju uspjehe, ali oni su daleko iza svijeta. I u tako konfuznoj situciji, iz godine u godinu raste broj univerziteta i visokoškolskih ustanova sa jedne strane, dok sa druge strane opade broj potencijalnih brucoša. A ne treba zaboraviti, kaže, ni činjenicu da visoko obrazovanje i funkcionisanje univerziteta zavisi od stanja u društvu i ono je samo jedna karika društvene zajednice, međutim, kako ističe naš sagovornik, mi smo sve karike pokidali.

„Svugdje u svijetu, univerziteti su povezani sa društvom i privredom. Kod nas su povezani samo onda kada politička vlast treba postaviti upravni odbor, rektora i slično. Ne postoji strategija visokog obrazovanja na nivou države, čak ni na nižim nivoima vlasti. Stihijsko obrazovanje nas je dovelo do paradoksa da veliki broj svršenih studenata ne rade onaj posao za koji su završili fakultet”, ističe profesor i zaključuje da je sve navedeno natjeralo da mladi ljudi razmisle o svojoj budućnosti i da shvate da im je budućnost negdje vani, a ne u svojoj domovini.

Nažalost, to odgovara političarima, jer naša dijaspora šalje ogroman novac u BiH, dolazi tokom ljetnih mjeseci te i tom prilikom ostavlja velike iznose. Međutim, upozorava, da će u skoroj budućnosti, naša zemlja postepeno ostati i bez tih prihoda , jer se krug onih kojima se u BiH pomaže sužava, kompletne porodice posljednjih godina odlaze odavde, najmlađi se sve više osjećaju kao Austrijanci, Nijemci, Šveđani, a manje kao Bosanci i Hercegovci.

Rješenje za svaki problem postoji, pa tako i za ovaj, a to je: kvalitet u obrazovanju, kontrole radno-pravnih odnosa u preduzećima, favorizovanje realnog sektora nasuprot javnom sektoru, poštivanje autoriteta, stvaranje kulta kvaliteta, stvaranje aktivnog dejstvu u društvu svakog pojedinca nasuprot sve prisutnijem pasivizmu.

"Ova bi rješenja trebale pokrenuti političke stranke koje se bore za vlast. Na žalost, nisam vidio da je ijedna politička stranka ovako nešto pokrenula. Onda se zatvara krug nepovjerenja od strane građana koji obično kažu "nemamo za koga glasati". I tako se vrtimo u krug zadnjih 30 godina", zaključuje naš sagovornik.

Sve ovo što se dešava, ne samo kod nas, već i u cijelom regionu, su jako ozbiljni procesi na koje, nažalost, nema nikakve ozbiljnije reakcije, a samim tim ni izlaska iz ovog ćorsokaka. I tako ko zna koliko još godina.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

korupcijaNeplanirane, a realizovane javne nabavke, namještanje poslova uz višestruka i ponovljena kršenja Zakona o javnim nabavkama BiH, značajno uvećanje potrošnje javnih sredstava, potpuno nesvrsishodne nabavke, neke su od specifičnosti otkrivene tokom monitoring procesa javnih nabavki u Bosni i Hercegovini.

Timovi Fonda otvoreno društvo BiH, Razvojne agencija Eda Banja Luka, Transparency International BiH i UG Tender Banja Luka nastavljaju da prate postupke javnih nabavki/roba/radova/usluga na svim administrativnim nivoima u Bosni i Hercegovini. Rezultati monitoringa i dalje svjedoče vrtlogu pljački javnih sredstava kroz sistem javnih nabavki.

"Javne nabavke u doba pandemije korona virusa ogolile su sistem brojnih nepravilnosti, zloupotreba, sumnjivih narudžbi i poslovanja. Uz tendere za medicinske ustanove, objavljene ostale javne nabavke su bile raznolike, ali i uobičajene. Tako su se nabavljali alati, oprema za vrtiće, usluge čišćenja grafita za fasade, audio i video oprema, mobiteli, motorna vozila, duhanski proizvodi, alkoholna i bezalkoholna pića, te ostale razne robe, radovi i usluge.", izjavio je Mervan Miraščija - Fond otvoreno društvo BiH.

Afere i skandali koji potresaju BiH oko manipulacija javnih nabavki medicinske opreme u jeku pandemije bili su temama i svjetskih novinskih agencija, ali ne i kontrolnih organa u BiH.

Zato je Porezna uprava FBiH raspisala otvoreni postupak nabavke računara – all in one (237 komada) za svoje potrebe s procijenjenom vrijednošću od 300.000 KM (bez PDV-a). Ono što na prvu „bode oči“ je činjenica da se ovako velika nabavka PC računara provodi u doba pandemije COVID 19 kada je svaka moguća ušteda dobrodošla u cilju saniranja posljedica. Iako je broj korisnika javnih kuhinja u FBiH porastao za skoro 25%, očigledno je da Porezna uprava FBiH ne razmišlja o promjeni prethodno definisanih nabavki na početku godine kada se nije moglo znati o nadolazećim problemima. Naime, radi se o tome da je procijenjena vrijednost objavljene nabavke bar za 20% viša od njene vrijednosti na tržištu, odnosno viša od posljednje nabavke istovjetnih računara sredinom 2019. godine.

Istovremeno, Poreska uprava Republike Srpske je raspisala otvoreni postupak nabavke usluga medijske kampanje za svoje potrebe s procijenjenom vrijednošću od 80.000 KM (bez PDV-a). Radi se o uslugama emitovanja video spotova, objavljivanju novinskih i PR članaka, emitovanju radijskih spotova, te objavljivanju oglasa na bilbordima i vođenju kampanje, uz predviđeno sklapanje okvirnog sporazuma na godinu dana. Namjeravaju reklamirati redovne aktivnosti Uprave, koje nemaju nikakvu konkurenciju u svom poslu.

Ove i brojne druge aktuelne postupke javnih nabavki pronađite na Facebook stranici Ćiribu-Ćiriba tenderi.

I dalje se čekaju adekvatne reakcije od strane brojnih nadležnih institucija, kao i pravosuđa.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti1Portparol Policije Unsko-sanskog kantona (USK) Ale Šiljdedić potvrdio je da u taj dio Bosne i Hercegovine svakodnevno pristiže više od 100 migranata, što s obzirom na popunjenost smještajnih kapaciteta u svim prihvatnim centrima usložnjava humanitarnu i sigurnosnu situaciju, naročito u Bihaću i Velikoj Kladuši.

"Kako je u posljednjih sedam dana ponovo uspostavljen autobusni međugradski prijevoz, na područje USK dnevno u prosjeku stiže između 100 i 150 novih migranata. Policijski službenici u skladu s odlukom Operativne grupe kontroliraju sva vozila i pokušavaju odvratiti ove strane državljane od ulaska u naš kanton, odnosno usmjeriti ih na mjesto polaska. Kod nekolicine osoba pronađene su boravišne legitimacije iz prihvatnih centara u Sarajevu", izjavio je Šiljdedić.

Iz Kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova još jednom je poslano upozorenje da nekontrolirani priliv migranata u USK itekako usložnjava humanitarnu i sigurnosnu situaciju u tom dijelu BiH.

"Smještajni kapaciteti u svim ovdašnjim prihvatnim centrima su popunjeni. S obzirom na broj ljudi koji već boravi u kantonu, svaki novi dolazak itekako usložnjava humanitarnu, a samim tim i sigurnosnu situaciju. Mi ćemo nastaviti profesionalno obavljati naš posao, međutim neophodno je uspostaviti bilo kakvu kontrolu kretanja migranata kroz državu", dodao je glasnogovornik Policije USK.

U Velikoj Kladuši i Cazinu evidentirano je nekoliko incidentnih situacija, zbog kojih je morala intervenirati i Jedinica za specijalističku podršku Ministarstva unutrašnjih poslova USK.

"U međusobnom sukobu migranata u Cazinu smrtno su stradale dvije osobe. Ranije je u Velikoj Kladuši zapaljeno nekoliko napuštenih objekata, u kojima su upravo boravili migranti. Policija je i na zahtjev zaposlenih u Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) intervenisala u privremenom centru Miral, a razlog je bio agresivno ponašanje korisnika usluga ovog centra", sažetak je posljednjih policijskih izvještaja o situaciji s migrantima u Unsko-sanskom kantonu.

Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić je još prije nekoliko dana ponovo tražio pomoć nadležnih državnih institucija.

"Nadamo se nastavku uspješne saradnje s Evropskom komisijom i međunarodnim organizacijama, s obzirom na to da smo uz njihovu pomoć uspjeli donekle kontrolirati situaciju. Zaista je pitanje šta bi bilo bez njihove podrške. Očekujemo i neke konkretne poteze nadležnih državnih institucija, jer ne smijemo i ne možemo dopustiti ponavljanje prošlogodišnjeg scenarija, kad je grad doslovno bio pregažen. Nadam se da nećemo biti prinuđeni na očajničke poteze, kao što je bio otvaranje kampa Vučjak", riječi su bihaćkog gradonačelnika Fazlića.

Za sada nema novih informacija ni o eventualnom zatvaranju prihvatnog centra Bira u središtu Bihaća za što je, kako je ranije rečeno, potrebna saglasnost Ministarstva sigurnosti BiH.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

krnjeusaU ljeto 1941. u Krnjeuši je pobijeno 240 Hrvata, a nakon te godine tamo nije ostao niti jedan jedini Hrvat.

U župi kod Bosanskog Petrovca je u ljeto 1941. prema historijskim izvorima bilo gotovo 1.300 Hrvata, a sada nema ni jednogAdis Nadarević.

Kad sam se prošle sedmice u tekstu na ovom portalu dotaknuo zločina koji su počinjeni na području Krajine za vrijeme ustanka u ljeto 1941. godine, nisam mogao ni naslutiti da ću se ovako brzo ponovo vratiti toj temi. Uzalud to što bi se čovjek bavio svakodnevicom i aktuelnim temama – realnost u Bosni i Hercegovini je takva da vas htjeli vi to ili ne stalno vraćaju u diskusije o prošlosti, a vaše odbijanje da pristanete na takvu diskusiju sa sobom nosi opasnost da ono bude protumačeno kao pristanak na alternativna tumačenja historije koja obično nisu utemeljena na činjenicama i vođena dobrim namjerama.

Posljednja u neprekidnom nizu takvih „alternativnih historijskih činjenica“ došla nam je od zastupnice Partije demokratskog progresa (PDP) u Narodnoj skupštini Republike Srpske Jelene Trivić, koja je svoje viđenje Drugog svjetskog rata sažela u dvije jednostavne rečenice: „Gdje god je bio četnički pokret nije bilo masovnih pokolja. Nažalost, gdje god je bio partizanski pokret tu su bili masovni pokolji.“

Ono za što se stvarno može i treba reći „nažalost“ jeste činjenica da nijedna od strana u Drugom svjetskom ratu nije odoljela činjenju pokolja i zločina, iz ovog ili onog razloga, u većoj ili manjoj mjeri i u kraćem ili dužem trajanju. Neki od njih su dobili dostojno mjesto u sjećanju naroda, neki su služili za preuveličavanje grozota svojih počinioca, neki za relativizaciju zločina koje su počinili oni koji su se zadesili na ispravnoj strani historije, dok je neke pokrio dugotrajni veo memoricida.
Učenje historije

Kad su u pitanju zločini četnika u Drugom svjetskom ratu, može biti da Jelena Trivić nije bila na nastavi tog dana kad su se učili četnički pokreti, dosta je izvjesno i da nastavni programi po kojima je ona učila historiju nisu bili baš kritički nastrojeni prema momcima popa Đujića, Raše Abramovića, Dimitrija Ljotića ili Mane Rokvića. A ovog posljednjeg bi naročito valjalo spomenuti u svjetlu nedavne mise zadušnice žrtvama Bleiburga koju je u Sarajevu priredila Katolička crkva.

Ne možemo znati da li je Jelena Trivić čula za Krnjeušu ali bi za nju definitivno trebali znati kardinal Vinko Puljić i Crkva kojoj je na čelu kad požele odati počast nekim uistinu nevinim hrvatskim stradalnicima iz Drugog svjetskog rata. U ovoj župi kod Bosanskog Petrovca je u ljeto 1941. prema historijskim izvorima bilo oko 1.300 Hrvata, što iz Krnjeuše i susjednih zaselaka, što onih koji su se tamo sklonili bježeći od četnika koji – prema mišljenju mlade političke uzdanice PDP–a – gdje god bili, nisu pravili masovne pokolje.

Da ne bude zabune, među ovim Hrvatima je bilo ustaša i zločini Rokvićevih četnika bi se mogli smatrati odmazdom za brojne ustaške zločine koji su počinjeni nakon uspostave Nezavisne države Hrvatske, samo da nisu bili onako masovni, okrutni i temeljiti. Ako kažemo da je 9. i 10. augusta u Krnjeuši pobijeno imenom i prezimenom 240 Hrvata, te da nakon 1941. godine u Krnjeuši nije ostao niti jedan jedini Hrvat, onda je jasno da je riječ o prilično temeljitom i masovnom zločinu koji bi se sa punim pravom mogao okarakterizirati kao ono što Milorad Dodik u momentima zluradosti naziva „lokalnim genocidom“.

Žene i djeca

Među ubijenima je bilo premalo vojno sposobnih muškaraca da bi se reklo kako je bila riječ isključivo o odmazdi ustašama. Od dvije stotine i četrdeset žrtava, sedamdeset dvije su bile žene a tu je bilo i četrdeset devetero djece mlađe od dvanaest godina. Župnik Krešimir Barišić i još trojica maloljetnih sjemeništaraca su izmasakrirani a potom bačeni u zapaljenu crkvu od koje danas nema ni traga.

Sve što danas podsjeća da su u Krnjeuši ikad živjeli Hrvati jeste jedan jedini kameni križ na pustom katoličkom groblju. To je rezultat sistemskog memoricida – zatiranja sjećanja na potpuno etničko čišćenje koje je kalendarski koincidiralo sa početkom ustanka u Krajini. O tome se nije govorilo ili se – u najboljem slučaju – usput spominjalo stradanje nekog civilnog stanovništva u borbama i akcijama neodgovornih pojedinaca, kao što to stoji u tekstu Voje Milanovića u zborniku sjećanja „Bosanski Petrovac u NOB“.

Možda je takvo selektivno pamćenje jugoslovenskih partizana zaslužno za neznanje Jelene Trivić ali Katolička crkva zasigurno zna bolje. Dvije stotine i četrdeset pobijenih i hiljade raseljenih iz Krnjeuše, koja je od četnika nastradala zbog toga što su ustaše u nju došle vjerovatno više zaslužuju misu zadušnicu u sarajevskoj katedrali od onih koji su za tom zločinačkom kvislinškom vojskom pošli, zar ne?

U sveopćoj igri revizionizma i relativizacije dužni smo jednom za sva vremena ostaviti prošlost tamo gdje ona jeste, čistu od manipulacija i zasnovanu na činjenicama. U protivnom nikad nećemo izići iz začaranog kruga četrnaesta-četrdeset prva-devedeset druga u kojem su duhovi predaka ipak krupan ulog za kockanje budućnošću djece. Mise za zločince i divljenje zločincima bi valjalo zamijeniti iskrenim poštovanjem pravih nevinih žrtava i isticanjem pozitivnih uzora kakvim obiluje sva etnička zajednica u Bosni i Hercegovini.

Možda je to posao za sve nas ali oni koji bi u našem pomirenju sa prošlošću, sadašnjošću i budućnošću trebali prednjačiti jesu vjerske zajednice i političari. Male su šanse da će nakon generacije političara koji su svoje obzire zanemarili i ostavili po strani to postići generacija koja svoje obzire možda nije imala gdje ni steći.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Adis Nadarević (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

pusenjeSvjetski dan bez duhana globalno se obilježava 31. maja, a u regionu je ove godine obilježen online konferencijom „Da li se čujemo?“

Tokom sedam dana, učesnici konferencije bili su regionalni i međunarodni stručnjaci, predstavnici međunarodnih organizacija, civilnog društva i poznate ličnosti i aktivisti koji se bore za prevenciju pušenja kod mladih.

Konferencija je održana kroz seriju razgovora uživo na Fejsbuk stranici projekta „Misija: kiseonik“ koji za cilj ima prevenciju pušenja kod djece, što je i tema ovogodišnjeg Svjetskog dana bez duhana.

Zamjenica direktorice Klinike za pulmologiju Kliničkog centra Srbije prof. Dr Branislava Milenković upozorila je da smo tokom epidemije bolesti COVID-19 još jednom vidjeli da su pušači značajno podložniji komplikacijama plućnih bolesti i da je njihov organizam jednostavno manje spreman za borbu sa virusima i drugim bolestima.

„Ipak, mladi su ti koji mogu da promijene svijet. Vjerujem da je važno da oni stvore promjenu stila života i da ta promjena podrazumijeva više brige o sopstvenom zdravlju, ali i o životnoj sredini. A prestanak pušenja svakako bi bio važan dio tih promjena“, poručila je profesorica Milenković.

Učesnici konferencije saglasili su se da duhanska industrija koristi iste marketinške trikove za privlačenje mladih pušača svuda u svijetu. Iako je reklamiranje zabranjeno na televiziji ili na bilbordima, oni ukazuju na to da su reklame za duhanske proizvode veoma prisutne na prodajnim mjestima, gdje se gotovo uvijek nalaze u nivou očiju kupaca. Uliana Bakh, direktorica organizacije PROI koja u Bosni i Hercegovini sprovodi kampanju “Smeta Mi” koja adresira problem upotrebe duhana i posrednog pušenja, te pokreće i podržava javnu incijativu za promjenu zakona o kontroli duhana, , kaže da je Balkan postao svojevrsna pepeljara Europe.

„Korisnici proizvoda duhanske industrije brže umiru i zato je potreba te industrije da stalno privlači nove, mlade pušače. To radi kroz različite trikove i stalno se prilagođava trendovima, ali i zakonima, pa tako danas možemo da vidimo fotografije ili video snimke popularnih influensera gdje oni koriste cigarete i druge duhanske proizvode. Samo efikasni zakonski rješenja koja potpuno zabranjuje reklamiranje duhanskih proizvoda mogu zaštititi djecu i mlade“, kaže Uliana Bakh.

Da promjena svijeta nije samo na mladima, već prije svega na državi, upozorila je dr. Srmena Krstev, predsjednica Republičke stručne komisije za kontrolu duhana Vlade Republike Srbije koja kaže da se od 2010. godine u Srbiji ništa nije promijenilo kada je riječ o kontroli duhana. Nacrt izmjena Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duhanskom dimu iz 2015. godine nikada nije ušao u proceduru usvajanja, baš kao ni Strategija kontrole duhana do 2025. koja je izrađena 2016. godine.

„Potrebna je politička odluka na najvišem nivou, da se raskine savez sa duhanskom industrijom i da se zdravlje stavi na prvo mjesto. Zabrana pušenja u ugostiteljskim objektima ili na javnim mjestima nigdje do sada nije dovela do propasti ugostiteljstva ili države. Utjecaj na ugostiteljstvo svuda je bio pozitivan ili neutralan, jer nepušača je ipak uvijek više nego pušača, a utjecaj na ukupnu ekonomiju i na zdravlje uvijek je isključivo pozitivan“, poručila je Srmena Krstev.

U Bosni i Hercegovini svake godine više od 8600 ljudi umre zbog bolesti uzrokovanih duhanom. Ipak, više od 2000 djece (10-14 godina) i preko milion odraslih osoba i dalje koriste duhan svakodnevno. Još u julu 2018. godine vlada Federacije Bosne i Hercegovina usvojila je prijedlog novog zakona o kontroli duhana, koji je još uvijek čeka usvajanje u parlamentu.

Konferencija „Da li se čujemo?“ održana je kao dio programa „Misija: kiseonik“ koji je društveno-odgovorni pokret koji se od 2018. sprovodi sa ciljem prevencije pušenja kod djece uzrasta 10–12 godina. Cilj pokreta je promocija formiranja zdravih navika kod djece. Program sprovodi Propulsion, uz podršku kompanije AstraZeneca.

(6yka.com)

Stranica 4 od 49

S5 Box