Vijesti iz BiH
BiH

BiH (719)

Ocijeni...
(0 glasova)

parlamentIsmar Volić je redovni profesor matematike na Wellesley univerzitetu u Bostonu i jedan od osnivača Instituta za matematiku i demokratiju.

Sve je teže prepoznati iskrivljene ili lažne informacije, ali što se više naučimo da ih prepoznamo, to će ih manje i biti; ovo je jedini način da se kvantitativna manipulacija istrijebi. Moramo naučiti da konstantno budemo kritički postavljeni prema informacijama i da preispitujemo njihovu validnost. Rekao je, između ostalog, u velikom intervju za BUKU ugledni profesor matematike iz Bostona, Ismar Volić. Dotakli smo se i primjera gdje se matematika i politika susreću, kako se statistika može zloupotrebljavati, te koliko je u svakoj zemlji, a posebno u našoj neophodno insistirati na transparentnost i edukacija o elementarnim demokratskim procesima kao što su glasanje i dodjela mjesta.

Poštovani profesore Volić nedavno ste sa sa svojim kolegama osnovali ''Institut za matematiku i demokratiju'' (Institute for Mathematics and Democracy) koji je posvećen obrazovanju, istraživanju i širenju svijesti o ulozi matematike u politici. Kako ste došli na ovu ideju i koliko su uopšte obični građani SAD svjesni uske povezanosti matematike i politike, odnosno u kojoj mjeri su kvantitativno pismeni?

Od kada se bavim matematikom, zanima me njena uloga u društvu. Međutim ono što me na kraju motivisalo da osnujem Institut za matematiku i demokratiju je politička situacija u Americi u kojoj je agresivni i destruktivni populizam objavio rat na kritičko razmišljanje, činjenice i nauku. Racionalnost i informisanost ne idu u prilog sistemu koji trenutno vodi Ameriku, a kao temelj te racionalnosti stoji kvantitativna pismenost. Matematika je tako indirektno pod napadom pa moje kolege i ja osjećamo potrebu da je odbranimo kroz, kao što ste i rekli, obrazovanje, istraživanje i širenje svijesti o ulozi matematike u politici. I ne samo da je odbranimo nego da je pretvorimo u alat koje će građanima omogučiti da postanu obrazovani i objektivni sudionici u demokratskom procesu.

U određenim dijelovima Amerike, ljudi su prilično kvantitativno pismeni jer interdisciplinarna STEM edukacija tu postoji kao integralni dio obrazovnog sistema već par decenija. Međutim fokus STEM edukacije je uglavnom na inženjerstvo, tehnologiju i informatiku. Ne postoji svijest o tome da je politika takođe velikim dijelom vođena kvantitativnim procesima i da je edukacija iz ovih oblasti isto tako neophodna.

Postoje dva različita aspekta interakcije matematike i politike. Jedan je politička kvantitativna pismenost koja bi osposobila ljude da kritički razmišljaju o informacijama, brojevima i statistikama kojima ih političari i političke organizacije zasipaju. Drugi je edukacija iz matematike koja stoji iza fundamentalnih demokratskih procesa kao što su glasanje, dodjela parlamentarnih mjesta, podjela u distrikte itd. I jedna i druga vrsta obrazovanja je krucijalna da bi ljudi postali efektivni učesnici u demokratiji, i obje se mogu vrlo lako uvesti u kurikulum.

A kakvo je stanje sa kvantitativnom pismenošću građana Bosne i Hercegovine, koliko je njima matematika koja stoji iza raznih društveno-ekonomskih i političkih procesa nepoznanica i koliko su uopšte skloni kritičkom razmišljanju i preispitivanju informacija koje im se serviraju?

Čini mi se da je situacija po pitanju političke kvantitativne pismenosti u BiH slična kao i u Americi, vjerovatno i gora jer naš obrazovni sistem ima jos slabiju tradiciju integrisanja kritičkog razmišljanja u nastavni program. PISA testiranje je to nedavno i potvrdilo. Bez generalnog potenciranja i njegovanja kritičkog razmišljanja teško da može postojati kritički odnos prema kvantitativnim aspektima politike. Čak i šire, teško da može postojati kritički odnos prema bilo kakvim informacijama sa kojima ljudi dolaze u kontakt. Svjedok tome je i proliferacija kojekakvih teorija zavjera koje su se izgleda kod nas duboko ukorijenile.

Ali ja sam optimista, jednostavno zato što u svom radu u BiH konstantno dolazim u kontakt sa ljudima koji su nevjerovatni. Studenti koji bi bez problema mogli studirati na mom fakultetu u Bostonu, profesori koji rade vrhunska istraživanja, edukatori koji prate svjetske pedagoške trendove, administratori koji razumiju da se naš obrazovni sistem mora reformisati, ljudi u nevladnim organizacijama koji se neumorno bore za našu djecu – svi ulažu veliku energiju da educiraju ljude, da podignu obrazovanje na svjetski nivo. Dok je takvih ljudi, ima nade.

Koji su to najočitiji primjeri gdje političari zloupotrebljavaju brojeve i statistiku dovodeći građane u zabludu?

Trenutno su najočitiji primjeri povezani sa pandemijom. Ovdje u Americi, Trump već mjesecima pokušava da verbalno umanji impakt i konsekvence koronavirusa jer mu katastrofalna ekonomska situacija uzrokovana pandemijom ne ide u prilog. Prije nekoliko dana je na primjer rekao da Amerika “ima više slučajeva koronavirusa samo zato što se više testira”. Kvantitatvno pismena osoba bi ignorisala ovu irelevantnu informaciju i tražila bi da zna koji je postotak testiranih koji su pozitivni. Ako postotak raste, onda se pandemija širi, a upravo to se dešava u Americi. Trump je u istom intervjuu tvrdio da Amerika ima najmanji postotak umrlih od COVID-19 u svijetu. Kvantitativno pismena osoba bi htjela da zna postotak čega? Trump je dao postotak umrlih u odnosu na broj zaraženih, međutim ako se uzme broj umrlih kao postotak kompletne populacije, što je mnogo informativnije mjerilo prisustva pandemije, Amerika je jedna od najgorih zemalja na svijetu.

Ovakvih primjera nažalost ima na pretek, i u Americi i u BiH. Čini se da je svaka sfera politike – ekonomija, edukacija, imigracija, klimatske promjene – zasićena selektivno prezentiranim statistikama, brojevima serviranim bez objašnjenja i upitnim metodologijama. Sve je teže prepoznati iskrivljene ili lažne informacije, ali što se više naučimo da ih prepoznamo, to će ih manje i biti; ovo je jedini način da se kvantitativna manipulacija istrijebi. Moramo naučiti da konstantno budemo kritički postavljeni prema informacijama i da preispitujemo njihovu validnost.

Matematika je direktno vezana i za izborni proces. Pretpostavljam da počinje već sa izbornom kampanjom jer statistika tu igra važnu ulogu, te samim tim može bitno uticati na biračko tijelo?

U Americi, a mislim da je i kod nas to slučaj, distinkcija između vremena kada je kampanja a kada nije uglavnom više ne postoji. Politika je usmjerena prema samoodržanju političara i kalkulisanju posljedica na slijedeće izbore, bili oni sutra ili za tri godine. Ankete se konstantno sprovode, podaci se stalno skupljaju, glasači se kategorizuju po raznim parametrima i onda im se selektivno daju pažljivo upakovane informacije koje hirurški precizno oblikuju njihovo mišljenje. Moderna statistika i matematika omogućavaju rapidnu analizu podataka i time nažalost politici daju efektivno oružje za manipulaciju glasača. Ovo je najevidentnije u društvenim medijima u kojima se ljudi vrlo lako mogu politički profilirati i kompartmentalizovati da bi se onda na njih onda vršio direktan uticaj skrojen po njihovoj mjeri.

U većini izbornih procesa, pa tako i u BiH, koristi se relativna većina - kandidat sa najviše glasova pobjeđuje. Relativna većina, kako ste rekli na nedavno održanom webinaru, je problem iz više razloga, a kao primjer ste naveli Trampovu pobjedu, ali i pobjedu Džaferovića na izborima za Bošnjačkog člana Predsjedništva BiH iz 2018. godine, gdje on nije bio prvi izbor za 63 posto glasača. Zašto su ovo primjeri koji ilustruju problematičnost relativne većine?

Kada god se koristi relativna većina, po kojoj se glasa za jednog kandidata i osoba sa najvećim brojem glasova pobjeđuje, postoji opasnost da je izabran kandidat koji ne predstavlja istinsku preferencu glasača. Ako pobjednički kandidat ima manje od 50% glasova, to znaci da većina glasača nema tog kandidata kao prvi izbor. Drugim riječima, pobjednički kandidat osvaja manjinu glasova, a pobjedom postaje neko ko predstavlja sve glasače.

Na primjer, u utrci za kandidata za predsjednika ispred republikanske stranke 2016. godine u Americi, Trump je pobijedio sa 45% glasova. Ankete su poslije pokazale da bi republikanski glasači radije imali bilo kojeg od tri ostala glavna republikanska kandidata kao predstavnika njihove stranke. Ali ta tri kandidata su napravili disperziju ostalih 55% glasova, omogućujući Trumpu da pobijedi. Slična stvar se desila u američkim predsjedničkim izborima 2000. godine u kojima je George Bush pobijedio Al Gore-a samo zato što se glasalo relativnom većinom. Ovo je nažalost regularna pojava u svijetu, pa i kod nas. Kao što ste spomenuli, Džaferović je u prošlim izborima pobijedio sa 37% glasova što znaci da postoji mogućnost da bi se veliki broj ostalih 63% glasaca, da su imali priliku da iskažu svoju preferencu, možda ujedinili iza nekog drugog kandidata. Taj drugi kandidat bi onda možda predstavljao apsolutnu većinu glasača, što je puno bolja situacija.

Koje je pravičnije rješenje?

Relativna većina je sa matematičkog stanovišta jedan od najgorih izbornih metoda zato što ne uzima prave preference u obzir. Ovaj metod samo zna ko je prvi izbor glasača, ali ne zna šta glasač misli o ostalim kandidatima. Postoje bolje, takozvane preferencijalne metode, po kojima glasači rangiraju sve kandidate. U jednoj od najpopularnijih takvih metoda, Hareovoj metodi, pobjednik se odlučuje tako što se, na osnovu rangiranja, sukcesivno eliminišu kandidati sa najmanje prvih glasova, a nakon svakog kruga eliminacije se glasovi retabuliraju. Pobjednik po ovom sistemu nije uvijek kandidat koji je inicijalno dobio najviše prvih mjesta, nego onaj ko je najoptimalniji za največi broj glasača, znači kandidat koji najbolje predstavlja konsenzus. Ovaj metod je mnogo pravičniji, eliminiše mogućnost disperzije glasova i drugih negativnih efekata relativne većine, i na mnogo bolji način predstavlja pravi izbor glasača.

Razlozi zašto se relativna većina uopšte koristi nemaju nikakve veze za kvalitetom takve vrste glasanja nego sa inertnosti i manjkom edukacije – to je najjednostavniji metod, dugo već postoji, glasači ne znaju da postoje bolji sistemi pa se ne bune, a i favorizuje velike stranke tako da njima ne ide u prilog da ga mijenjaju.

Hareova metoda se koristi svuda po svijetu, a sve je popularnija i u Americi. Mnogi gradovi je već koriste, a u novembarskom glasanju ćemo i u mojoj državi Massachusetts biti pitani da li želimo da je implementujemo; siguran sam da će ova inicijativa, koju podrzava Institut za matematiku i demokratiju, proći i da će se Massachusetts pridružiti mjestima gdje se glasa matematički smislenije.

Došli ste i do saznanja da se dodjela mandata u Parlamentu BiH vrši na osnovu jedne formule koje niko u okruženju, pa ni šire ne koristi. Šta je ovdje sporno: sama formula ili činjenica da vjerovatno rijetko ko u BiH zna za ovu metodu, njene prednosti ili slabosti?

Za dodjelu mjesta u parlamentima u BiH se koristi takozvani Sainte-Laguë metod. Naše susjedne zemlje koriste D’Hondt metod koji je generalno zastupljeniji u svijetu. Metodi su slični, ali oba daju prednost velikim strankama. Na primjer, u prošlim izborima je SDA dobila 25.25% glasova a ima 27.55% mjesta u parlamentu Federacije BiH. U skupštini RS, SNDS je osvojila 31.87% glasova a ima 33.73% mjesta.

Ali glavni problem čak nije ni sam metod nego činjenica da je kod nas teško doći do informacija o ovakvim stvarima. Meni je trebalo dosta da pronađem nešto o dodjeli parlamentarnih mjesta, a, koliko sam mogao vidjeti, nigdje se eksplicitno ne spominje Sainte-Laguë. Ono što očigledno nedostaje je transparentnost i edukacija o elementarnim demokratskim procesima kao što su glasanje i dodjela mjesta. U politički kvantitativno pismenom društvu bi građanstvo znalo da postavi pitanje ko je i kada odlučio da se koriste određene metode i ko najviše profitira kada se baš one koriste. Ljudi bi znali da postoje bolje, reprezentativnije metode, i bilo bi im omogućeno da zahtijevaju da se postojeći procesi promjene u one za koje matematika kaže da predstavljaju pravednije praktikovanje demokratije.

Koji su to primjeri političkih sistema koje imaju bolje izborne procesa?

Mnoge zemlje, kao što su Australija, Kanada, Novi Zeland, Engleska, Irska, Škotska i Indija koriste preferencijalne glasačke sisteme. Preferencijalni metodi se takođe koriste u stotinama gradova i lokalnih izbora po svijetu, a često i u organizacijama, kompanijama i univerzitetima. Primjera dakle ima svuda oko nas. Svijest o tome da je ovo bolji način glasanja sve više raste i inicijative da se relativna većina eliminiše i zamijeni preferencijalnim metodama su sve brojnije.

I za kraj, kako kvantitativno opismeniti ljude, da li bi ovaj segment trebao biti dio obrazovnog sistema?

Naravno, taj segment bi trebao biti integralni dio obrazovnog sistema koji njeguje kritičko razmišljanje, interdisciplinarnost i daje djeci samopouzdanje da postanu informisani učesnici u demokratiji i uzročnici političkih i društvenih promjena. STEM obrazovanje je u ovome ključno, i kao njegova krucijalna komponenta treba da se forsira politička kvantitativna pismenost, da se djeca uče na relevantnim primjerima iz stvarnog života koji uključuju i socio-politički kontekst. Vrlo je jednostavno u kurikulum ubaciti primjere raznih sistema glasanja ili dodjele parlamentarnih mjesta, ilustrirati zašto su neki bolji od drugih, pokazati djeci kako da kritički tretiraju statistiku i da sa kvantitativnog aspekta prepoznaju lažne informacije. Ovo su teme koje su dostupne srednjoškolcima, pa i mlađim učenicima.

Nažalost, PISA testiranje je pokazalo da kritičko razmišljanje nije razvijeno u nasem školskom sistemu. Ali u isto vrijeme, takvi rezultati bi trebali da budu motivacija i prilika da se obrazovanje reformiše jer, kao što svi znamo, bez kvalitetnog obrazovanja nikada nećemo ostvariti razvoj i progres. Nažalost, vlasti kojima nije stalo ni do obrazovanja ni do progresa, i koje već decenijama guraju djecu u torove da od njih naprave poslušne glasače, nastavljaju da upiru sa svojom samoživom, megalomanskom i testosteronskom politikom. Kao posljednji primjer ovoga je da PISA testiranja 2021. godine neće biti u BiH. Žalosno i porazno. Ali kao što sam rekao ranije, nadu mi daju divni, pametni ljudi sa puno energije kojih ima širom zemlje i koji se ne predaju. Dok god oni nastavljaju svoju borbu, ja stojim uz njih.

Ismar Volić je redovni profesor matematike na Wellesley univerzitetu u Bostonu, te jedan od gostujućih predavača na Interdisciplinarnim doktorskim studijima Globalne studije u Centru za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu. Završio je Univerzitet u Bostonu a zatim doktorirao matematiku na Univerzitetu Brown. Bio je gostujući profesor na MIT-ju, univerzitetu u Briselu, i Univerzitetu Virginia. Njegova istraživačka oblast je algebarska topologija. Autor je tridesetak radova i dvije knjige, urednik je nekoliko zbornika radova, a držao je i preko 200 predavanja u dvadesetak zemalja.
Jedan je od osnivača Institut za matematiku i demokratiju (Institute For Mathematics And Democracy) koji je posvećen obrazovanju, istraživanju i širenju svijesti o ulozi matematike u politici.

Tatjana Čalić (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

hakerPolicijski službenici Odsjeka za borbu protiv kompjuterskog kriminala Federalne uprave policije (FUP) su pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo i u saradnji s Europolom identifikovali osobu koja se sumnjiči da je izvršila hakerski napad na Općinu Centar Sarajevo.

Radi se državljaninu Irana inicijala R.N.G (1993.) koje je koristeći se znanjem i vještinama iz oblasti informacionih tehnologija, te antiforenzičkom zaštitom, "VPN"; VPS", sa lokacijama servera Republika Francuska, SR Njemačka, Kraljevina Holandija, Finska, a koja internet konekcija je služila svrsi prikrivanja stvarne lokacije sa koje se vršio internet napad, i to lokacije Chalus-Iran, (operater telekomunikacija IRANCELL-NET, Teheran), dana 05. i 06.06.2020. godine, posredstvom interneta, iskoristio "ranjivost" u informacionog sistema u vlasništvu Općine Centar Sarajevo, a potom nakon pribavljanja privilegija "legalnog" korisnika informacionog sistema, na navedenom sistemu neovlašteno instalirao maliciozni računalni program pod nazivom "Sorena".

Osumnjičeni je navedeni program "Sorena" koristio za tzv."kriptovanje" podataka na informacionom sistemu, te pojavu tzv. "ransom" poruke, koja je za sadržaj imala obilježja iznude, odnosno zahtjev za plaćanje otkupnine za vršenje "dekripcije" na naprijed opisan način "kriptovanih" podataka.

Također dana 06.06.2020. godine, osumnjičeni je izvršio istovjetan internet napad i na informacioni sistem UTIC (Univerzitetski tele-informatički centar Sarajevo), koristeći maliciozni računalno program pod nazivom "Mamba", kojom prilikom je kao instrukcije za plaćanje i ostvarivanje komunikacije "žrtve" i "napadača", te na taj način onemogućio funkcionisanje informacionog sistema "UTIC" Sarajevo.

Na opisani način je na štetu Općine Centar Sarajevo i "UTIC" Sarajevo počinjena neutvrđena materijalna šteta, koja se ogleda u vremenu potrebnom za vraćanje informacionog sistema u prethodno ispravno stanje, kao i zastoju u radu općine prilikom izdavanja Uvjerenja građanima.

Navedeni internet napad je u istom vremenu izvršen u smjeru informaicone infrastrukture u Švicarskoj.

Federalna uprava policije je protiv R.N.G (1993.) podnijela Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, a o čemu će posredstvom Interpola biti obavještene nadležne službe u Iranu, radi poduzimanja daljih aktivnosti u odnosu na osumnjičenog.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

sarajevoGrađani Kantona Sarajevo pokrenuli su inicijativu za hitno provođenje mjera zbog širenja epidemije koronavirusa na ovom području te su svoje zahtjeve danas uputili nadležnima u KS.

Kako su naveli u svom pismu, objavljenom na novoformiranoj Facebook grupi, zabrinuti su za živote i zdravlje članova porodica i prijatelja te su užasnuti i preplašeni izostankom minimuma neophodnih reakcija nadležnih institucija usljed pandemije koronavirusa.

"Zato od vas, kao najodgovornijih predstavnika vlasti, kao i od svih odgovornih za rad nadležnih institucija, zahtijevamo da odmah hitno poduzmete mjere u Kantonu Sarajevo", navode građani u pismu upućenom predsjedniku Vlade KS, predsjedniku Skupštine KS, predsjedniku Kriznog štaba Ministarstva zdravstva KS te Kantonalnoj upravi civilne zaštite i direktoru uprave.

Građani su nadalje naveli koje mjere zahtijevaju, a to su:

- Stvaranje zakonske i organizacione pretpostavke za rigoroznu primjenu novčanih sankcija za sve građane koji u zatvorenim i otvorenim prostorima ne nose na licu zaštitne maske u skladu s uputstvom nadležnih zdravstvenih institucija;

- Stvaranje zakonskih i organizacionih pretpostavki za provođenje mjere zabrane okupljanja građana u grupama većim od deset osoba u zatvorenim i otvorenim prostorima;

- Okončanje pogubnih sukoba između zdravstvenih ustanova i precizno definiranje njihove saradnje, obaveza i dužnosti;

- Poziv odgovornim institucijama u drugim kantonima, Federaciji BiH, RS-u i Brčko distriktu na poduzimanje navedenih ili sličnih mjera.

Pismo potpisuje više od 500 građana i građanki Sarajeva, a među njima su:

Članovi grupe su pozvali građane i građanke Kantona Sarajevo da pismo istog sadržaja upute sa svojih ličnih e-mail adresa na e-mail adrese nadležnih te da po mogućnosti na svojim profilima na društvenim mrežama objave screenshot poslanog emaila.

 

(klix.ba)

 

Ocijeni...
(0 glasova)

doktor3Neposredno nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini sarajevski ljekari učestovali su u Italiji na nekoj vrsti godišnje smotre hirurga iz cijelog svijeta. Tadašnje rukovodstvo svjetske asocijacije simbolično se, u čast sarajevskih kolega iz prvih redova povuklo prema zadnjim klupama. „Više su sarajevski hirurzi vidjeli krvi i bola u jednom danu nego mi tokom karijere“.

Bez obzira je li svjedočenje s manje ili više uspjeha autentično preneseno, nema sumnje da su sarajevski ljekari tokom opsade grada s pravom nosili titulu heroja u bijelom. Više je dana kada su pacijente liječili pod granatama, nego u tišini.

Kada je početkom marta bilo jasno da je korona virus ušao u svaki kutak svijeta, svjetski mediji svojim su čitateljima nudili ratna iskustva iz Sarajeva kako bi ih ohrabrili da lakše podnesu samoizolaciju. Tokom najduže opsade u modernoj historiji ratovanja, od 4. april 1992. do 29. februara 1996, dakle punih 1.425 dana, i vlast i građani Sarajeva su uspijevali održati stvari koliko-toliko pod kontrolom. Uspostavljen je sistem za preživljavanje kojeg su sve svi pridržavali.

Novinarka i književnica, Barbara Demick, je u aprilu ove godine za Los Angeles Times napisala tekst pod naslovom: "Kako me život kroz opsadu Sarajeva pripremio za korona virus". “Baš kao što sada radimo, Sarajlije su se prilagodile novom životu. Zarobljeni u svojim domovima ili skloništima, ljudi su se dodatno trudili kako bi dobro izgledali. Pokušavali su svakodnevno mijenjati odjeću (čak i ako je bilo teško prati veš bez redovitog dovoda vode). Ako bi izlazile vani, žene su se šminkale i pravile frizure”, napisala je Demick.

Demick je sa čitateljima, između ostalog, podijelila još i ovo: “Živjeti pod opsadom zahtijevao je visok nivo kreativnosti. Fudbalske ekipe igrale su mini-utakmice u skloništima. A ljudi su osmislili ‘ratne recepte’ kako bi kopirali kuhinju iz sretnijih vremena”. “Ratovi, glad, prirodne katastrofe mogu u ljudima izvući ono najbolje, oslobađajući neiskorištene rezerve snage koje obične ljude pretvaraju u heroje. Ali mogu iznijeti i ono najgore”.
Političke prepirke ljekara

Čini se da dvije i po decenije nakon opsade korona virus iz mnogih sarajevskih ljekara i običnih građana izvlači ipak “ono najgore”. Većina ljudi se ne pridržava socijalne distance, kafići i nargila barovi su puni omladine, dok je malo onih koji nose maske dok se kreću među drugim ljudima. Jedna zdravstvena radnica iz COVID ambulante mi je kroz suze rekla: “Kao da živim između dva svijeta – između umirućih pacijenata u bolnici koje pokušavamo spasiti i ljudi koje gledam kako bezbrižno sjede u kafićima dok se vraćam kući”. "Najradije bih vrisnula, ali se bojim da me niko ne bi čuo".

U danima kada je Sarajevo najveće žarište korona virusa u zemlji vodeći ljekari djeluju potpuno pogubljeno, opterećeni političkim prepirkama.

Zdravstvene vlasti u Sarajevu su tek 7. avgusta objavile da su definisale put pacijenta, i da će uskoro biti poznato put kojim će pacijent sa simptomima korona virusa proći od prvog javljanja ljekaru do posljednje hospitalizacije. Prvi slučajevi oboljelih od korona virusa u Sarajevu registrovani su 20. marta. Od 20. marta do 7. avguta prošlo je oko 140 dana. U Kantonu Sarajevo je u tom period registrovano više od 3.150 oboljelih i 55 umrlih pacijenta?!

Novinari upozoravaju na visoku stopu smrtnosti pacijenata koji završe na respiratorima, odnosno na vještačkom disanju. Ali, do sada nije bilo značajne pobune ljekara premda je otkriveno da je Federalna vlada za nabavku respiratora angažirala firmu za proizvodnju delikatesa od malina.

Oko pet mjeseci od izbijanja pandemije u zemlji, u glavnom gadu Bosne i Hercegovine zdravstvene vlasti još ne postižu kompromis ni oko nadležnosti nad privremenim izolatorijem koji treba biti smješten u Studentskom domu na Bjelavama. Direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, najveće zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini, Sebija Izetbegović, pritisak pokušava prebaciti na opozicionog direktora Ismeta Gavrankapetanovića iz manje Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”.

Šefica Kriznog štaba Kantona Sarajevo, Aida Pilav, u jeku pandemije je iskoristila pravo na godišnji odmor. Ljetovanje je prekinula tek nakon pritiska medija, i nakon što je opozicija u Kantonalnoj skupštini zatražila njenu smjenu.

Građani traže odgovornost

Očajni aktivisti za ljudska prava prije nekoliko dana pokrenuli su online peticiju na društvenim mrežama u kojoj traže da kantonalna Vlada i Skupština natjera ljekare da prekinu sa svađama i posvete se liječenju pacijenata. Zabrinuti za živote i zdravlje članova porodica i prijatelja te užasnuti i preplašeni izostankom minimuma neophodnih reakcija nadležnih institucija usljed pandemije korona virusa, više od 500 potpisnika peticije od kantonalnih vlasti su zatražili “okončanje pogubnih sukoba između zdravstvenih ustanova i precizno definiranje njihove saradnje, obaveza i dužnosti”.

“Ljekari trebaju biti nosioci procesa u ovakvim kriznim situacijama. Trebaju nuditi rješenja. Izvršna i zakonodavna vlast treba biti samo podrška ljekarima. Nažalost, neki sarajevski ljekari ovog puta se se obrukali”, kaže utjecajni sarajevski ljekar u penziji Dragan Stevanović.

Čini se da Sarajevo u svakom trenutku na neki način opravdava epitet posebnog grada. Sarajevo uvijek drugima daje primjer - ponekad je to kako se treba, a ponekad kako se ne treba ponašati u kriznim situacijama. Svejedno. Svijet uvijek može izvući neki pouku iz Sarajeva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Armin Aljović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

dodikcovicAutoritarni vladar Srbije, koji sebe vidi i kao vođu svih Srba, u Kninu je na obljetnicu Oluje doživio nezapamćeni udar od pristojnoga, mirnoga, samozatajnog Borisa Miloševića, mlade političke zvijezde u Hrvatskoj, ali jednako tako i od iskusnog Milorada Pupovca, hrvatskog političara s najvećom „kilometražom” (u hrvatskoj političkoj areni još je uvijek aktivno tek četvoro ljudi, koji su bili prepoznatljivi po javnom djelovanju i prije 1990. - osim Pupovca to su Radimir Čačić, osječki gradonačelnik Ivica Vrkić i Vladimir Šeks).

Pupovac je već odavno miljokaz hrvatske političke scene, a nakon formiranja aktualne Plenkovićeve vlade njegov je utjecaj veći nego ikad. Tajna njegove trajnosti u političkoj areni je činjenica da nema ozbiljnih mrlja na političkoj karijeri. Naravno, nije moguće trideset godina djelovati u politici, a ne uplesti se u pokoju nedosljednost i napraviti poneki kompromis koji je moguće napuhavati i njime nekoga diskreditirati. Međutim, on je cijelo vrijeme rata u Hrvatskoj bio jasno na antiratnoj strani, ali je kao političar činio i kompromise, pa razgovarao s onima koji nisu dijelili njegove vrijednosti, ali je tako sudjelovao i u stvaranju kakva takva dijaloga između Zagreba i Beograda i time donekle ublažavao neke od ratnih grozota.

Mnogi su mu zamjerali kunktatorstvo, odlaganje otvaranja bitnih društvenih pitanja, pretjeranu strpljivost, koju su tumačili kao plašljivost. Pupovac je čekao pravo vrijeme za otvaranje procesa pomirenja i iskrenog dijaloga s političkom većinom, i procijenio da ga je dočekao kad je Andrej Plenković na parlamentarnim izborima nagrađen pobjedom, nakon što je unutar svoje stranke uvjerljivo porazio nacionalističke radikale i politički ih marginalizirao. Njegova pobjeda bila je uvjerljivija nakon što su mu se na parlamentarnim izborima suprotstavile dvije agresivne nacionalističke formacije, koje su nakon objave izbornih rezultata ozbiljno marginalizirane.

U takvim okolnostima Plenkoviću i nije preostalo drugo nego da završi proces demokratske konsolidacije hrvatske politike, a nje, bez integracije srpske nacionalne zajednice u politički korpus Hrvatske, jednostavno ne može biti.

Lani je Pupovac učestvovao u Vučićevom igrokazu

Još lani Pupovac je sudjelovao u Vučićevom igrokazu, obilježavanju godišnjice Oluje pred manastirom Krušedol, na Fruškoj gori, kao i godinu prije u Bačkoj Palanci, na Dunavu, nasuprot Iloku, čije su sve „nesrpske” stanovnike na samom početku agresije na Hrvatsku Miloševićeve snage prognale iz njihova grada. Poruke su svake godine bile jednake – nikad više Oluje za Srbe, Srbi u Hrvatskoj su građani drugog reda, pod terorom gorim nego za vrijeme rata, a režim u Zagrebu je što drugo do li ustaški. Latentna poruka: „Dogodine u Kninu” formalno nije izgovorena, ali se uvijek podrazumijevala.

Ove godine u Rači Pupovca, međutim, nije bilo, a Milošević, potpredsjednik hrvatske vlade iz SDSS-a i predstavnik svih manjina u Vladi, sjedio je u prvom redu na svečanoj akademiji na kninskom gradskom trgu. Udarac za Vučića je težak: Pupovac se s njim nije „dogovorio” niti „usuglasio” o odlasku SDSS-ova predstavnika u Knin, dakle, Vučić je izgubio kontrolu nad politikom najveće stranke Srba u Hrvatskoj. Za sada su javne samo „pasivno agresivne” prijetnje (pokušat ću razumjeti, ali neću moći), a vrlo brzo će Beograd vjerojatno pokušati pokrenuti procese raslojavanja u SDSS-u i one funkcionare te stranke koji su interesno vezani uz Srbiju natjerati da napadnu Pupovca i Miloševića.

Patetika Vučićeve pasivno agresivne retorike ove je godine zato samo veća nego inače. Zato ove godine poziva da ga netko informira je li nakon Drugoga svjetskog rata bilo većeg etničkog čišćenja od onog u toku Oluje. Odgovor koji, očekuje se, podrazumijeva – nije. Vjerojatno s Vučićem nema nikakva smisla raspravljati o bilo čemu što je i na koji način vezano uz ljudska prava i sprečavanje genocida. Uostalom, u intevjuu Aljazeeri sociologinja, stručnjakinja za genocid i mirovna aktivistica Janja Beč Neumann (/vijesti/poricanje-genocida-je-drzavna-strat...) vrlo je jasno rekla kako Vučiću (kao jedinom europskom predsjedniku države nakon II. svjetskog rata (op. d.gj.)) nad glavom visi mogućnost optužbe za poticanje na genocid prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, zbog one „mladenačke” izjave “Ubit ćemo 100 Muslimana za jednog Srbina”, javno izrečene u zgradi Skupštine Srbije, u srpnju 1995, istovremeno kad se odvijao genocid u Srebrenici. Iako Vučić tvrdi da je Oluja bila najveće etničko čišćenje, jer je u vrijeme dok se vojno-policijska operacija odvijala, pokrenut golem zbjeg srpskog stanovništva na području koje je bilo zahvaćeno operacijom, vučićeva aritmetika smrti i progona ima evidentnu ugrađenu pogrešku. Otprilike jednak broj „nesrpskog” stanovništva s tih područja protjeran je, i to izravnim djelovanjem okupacijskih vlasti, tzv. JNA i paravojnih formacija, od 1991. do ljeta 1995, kao što je srpskog stanovništva bilo u tragičnom zbjegu tijekom Oluje.

Kobno prihvatanje vučićeve aritmetike

Kad govorimo o Oluji, govorimo i o BiH, jer je međunarodna zajednica prešutno prihvatila hrvatsku vojnu operaciju tek nakon genocida u Srebrenici, a u vrijeme dok je u Zapadnoj Bosni prijetilo ponavljanje genocida.

I tek na kraju, u vrijeme kad je Vučić prvi put formalno sudjelovao u režimskoj strukturi, 1999, vlasti Srbije i njihove vojne formacije, prognale su više od tri puta toliko Albanaca s Kosova u Albaniju.

Najgore što bi se moglo dogoditi, kao posljedica ove Vučićeve retorike, bilo bi prihvaćanje i zaplitanje u Vučićevu aritmetiku smrti i progona. Povijesno je sve jasno. Još 1992. odnose na Balkanu jasno je definirao Tadeusz Mazowietski, tvrdnjama „da etnička čišćenja u Bosni nisu bila posljedica nego cilj rata, te da su diskriminaciju i ratne zločine činile sve strane u ratu, ali da su etničko čišćenje provodile, prije svega, srpske snage, one koje su opsluživale politiku Miloševićeva režima.

Iako posve dominira u političkoj areni u Srbiji, iako kontrolira medije i sudstvo, efikasno guši slobodnu javnost, Vučić, naravno, nije personifikacija Srbije. Koliko god njegovi trabanti nastojali sve neovisne o režimu proglasiti nacionalnim izdajnicima, u Srbiji postoji relevantan broj pojedinaca, ali i snažnih udruga, koje zastupaju vrijednosti mira i nenasilja i odupiru se Vučićevu projektu rekonstrukcije Miloševićeva autoritarnog režima.

To kako se u promijenjenim okolnostima, nakon jačanja umjerenih demokratskih aktera u parlamentarnoj areni, Milorad Pupovac u Hrvatskoj našao u položaju (su)pokretača važnih procesa pomirenja i demokratske konsolidacije, i to samo godinu i koji mjesec nakon toga što niti o notornoj stvari kao što je sjećanje na genocid nad Židovima, Romima i Srbima u Jasenovcu Hrvatska nije mogla obilježiti jedinstveno, nego su vijence u spomen parku polagale tri odvojene kolone, govori da ima razloga za optimizam. Danas Srbi i Hrvati u Hrvatskoj mogu zajedno obilježiti Oluju, tugovati za stradalim Srbima tokom Oluje, i naročito nakon nje. U dva simbolična mjesta stradanja Srba - Grubore i Varivode - zajedno će otići predstavnici srpske zajednice, koji su tamo s predstavnicima civilnog društva bili i tijekom protekle 24. godine, ali ovoga puta zajedno s najvišim državnim predstavnicima - predsjednikom Republike i Premijerom, ali i Ministrom branitelja i istaknutim zapovjednikom HV tijekom Oluje, generalom Tomom Medvedom. Po svemu sudeći, i u Vukovaru će biti zajedno, a to bi mogao biti pritisak koji će doprinijeti razbijanju prakse nacionalne segregacije dviju zajednica u tom gradu.

Emancipacija srpske politike u BiH

Je li nešto takvo moguće i u BiH. Naravno da je, ali tek nakon smjene generacija u srpskoj politici i nakon stvaranja uvjeta da se politika bosansko - hercegovačkih Srba emancipira od Beograda i od Vučićeve škole mišljenja. Kad je politički izbor uglavnom sveden na odabir između ratnih zločinaca i ratnih profitera, ta emancipacija nije moguća.

Preduvjet za takvu emancipaciju razbijanje je protu-BiH savezništva Milorada Dodika i Dragana Čovića, odnosno njihovih stranaka i širih ekonomsko - socijalnih struktura koje su ova dvojica generirala. Vučić, naravno, jako dobro zna da je za nj najopasnija jednostavna poruka bosansko - hercegovačkim i Srbima i Hrvatima: Sarajevo je vaš glavni grad, ovdje morate rješavati svoje probleme. Jer kad bi počeli svoje probleme rješavati u Sarajevu, politički vođe bosansko - hercegovačkih Srba vrlo bi brzo shvatili da je emancipacija od Vučićeve politike preduvjet bilo kakvom uspjehu.

Nema prijetnje, koje se Vučić više boji, od osamostaljivanja srpskih političara u Hrvatskoj i BiH od njegova utjecaja. Bijes zbog toga što mu se dogodilo razlog je nervoze i zaoštrene retorike. Ustrajanje na nijekanju genocida i etničkog čišćenja počinjenog u ime Miloševićeva režima ubuduće će biti još više naglašen element Vučićeve političke strategije, ali takvo naglašavanje agresivne retorike prema susjedima moglo bi ubrzati neke spoznajne procese. Na primjer, prisjećanje da je genocid najveće „etničko čišćenje”, a da je Srbija jedina europska država koja je osuđena, doduše ne za provođenje genocida, ali jest za njegovo nesprečavanje i nekažnjavanje, i to prema UN-ovoj Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Davor Gjenero (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

neretvica1Građani, aktivisti iz Konjica su s ciljem uređenja rijeke i obale Neretvice u nedjelju su svečano otvorili adrenalinsku atrakciju zip-line na ovoj rijeci, a sve to u okviru akcije kojom žele pokazati da se na pozitivan način rijeka može iskoristiti.

Akciju "15 kupališta umjesto 15 malih hidroelektrana na rijeci Neretvici" su pokrenuli građani koji svojim novcem pokušavaju urediti obale za kupanje i turizam.

Oni su uspjeli na ovoj rijeci napraviti zip-line, odnosno na kupalištu Pasjak, a od 10 planiranih kupališta radove na dva već privode kraju.

Cilj ovog projekta je pokazati pametan, lijep i pozitivan način iskorištavanja rijeke. Ono što poručuju svojom idejom jeste da će uređena kupališta i zanimljiv sadržaj na rijeci služiti svima, kako Konjičanima tako i drugim građanima Bosne i Hercegovine dok od malih hidroelektrana korist mogu imati samo pojedinci koji ih posjeduju.

Aktivnosti na ovom projektu su počele još u februaru ove godine, jedan period su radovi malo zaustavljeni i usporeni zbog epidemije koronavirusa, no već neko vrijeme građani ponovo intezivno rade na uređenju obale, posebno potaknuti željom za spriječavanjem investitora u MHE da grade.

Iz Udruženja građana "Za spas rijeke Neretvice" ranije su nam rekli da je krajnji cilj od rijeke napraviti park prirode i zaštićenu zonu.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

novalicNa sastanku će se razgovarati o poduzimanju daljnjih aktivnosti na prevenciji širenja COVID-a 19.

Federalni premijer Fadil Novalić također je bio zaražen novim korona virusom, ali se nakon oporavka vratio na posao Al Jazeera

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić za danas je sazvao hitan sastanak u sjedištu Vlade Federacije BiH u Sarajevu na koji su pozvani premijeri svih deset kantona u Federaciji BiH, predsjedavajući oba doma Parlamenta Federacije BiH, te čelnici Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva, kao i federalnih uprava policije, inspekcije i civilne zaštite, izvijestila je Fena, pozivajući se na Ured za odnose s javnošću Vlade FBiH.

Na sastanku će se razgovarati o poduzimanju daljnjih aktivnosti na prevenciji širenja COVID-a 19.

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić održao je u petak radni sastanak s pomoćnikom federalnog ministra zdravstva Goranom Čerkezom, te čelnicima Federalne uprave policije Ensadom Kormanom, Federalne uprave za inspekcijske poslove Anisom Ajdinovićem i Federalne uprave civilne zaštite Mustafom Kadribegovićem.

Na sastanku su analizirane mjere i aktivnosti koje poduzimaju federalni organi u vezi sa sprečavanjem širenja COVID-a 19.

Zajednički rad

Konstatovano je da je povećan broj oboljelih, te da postoji tendencija rasta, ali je istaknuto da je situacija još uvijek pod kontrolom.

Ocijenjeno je da je potrebno zajedničko djelovanje Vlade Federacije BiH s vladama kantona, a sve kako bi se poduzele nove mjere i aktivnosti s ciljem sprečavanja nastanka i suzbijanja bolesti izazvane novim korona virusom. Istaknuto je da je neophodno pojačati i policijske i inspekcijske mjere nadzora provođenja sadašnjih mjera.

Registrovano je skoro 400 preminulih i više od 13,5 hiljada zaraženih u Bosni i Hercegovine od početka izbijanja pandemije u zemlji početkom marta, prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH. Najveće žarište trenutno je u Kantonu Sarajevo.

Epidemiolozi najavljuju da za sada ne razmišljaju o uvođenju strogih restriktivnih mjera, poput ograničavanja kretanja ljudi što je bio slučaj na početku izbijanja pandemije, no upozoravaju da građani sami moraju poštovati epidemiološke mjere, poput nošenja maski i održavanja fizičke distance, kako situacija ne bi izmakla kontroli.

(Agencije)

petak, 07 Avgust 2020 00:00

Svakog dana u BiH 266 ljudi dobije otkaz

Ocijeni...
(0 glasova)

bankrot1U periodu od 19. marta do 20. jula u Republici Srpskoj bez posla je ostalo ukupno 9.028 osoba, dok je u istom istom periodu u FBiH bez posla ostalo preko 23 000 radnika, ppodaci su entitetskih zavoda za zapošljavanje.

To znači da je u proteklih četiri mjeseca svakodnevno bez posla ostajalo 266 radnika u našoj zemlji!

Nažalost, i ova porazna brojka je samo ono što nam pokazuje zvanična statistika, jer ovdje nisu evidetirani radnici koji su ostali bez posla, a nisu bili prijavljeni i koji neće biti obuhvaćeni nikakvim programom državne pomoći.

Nadalje podaci Agencije za statistiku BiH kažu da je najveće smanjenje radne snage zabilježeno je u oblastima umjetnosti, zabave i rekreacije, te djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane.

I pored poraznih brojki nadležne institucije ne izlaze sa učinkovitim modelima pomoći privredi, te se postavlja logično pitanje otvara li se za poslodavce, a samim tim i hiljade radnika novi krug pakla- gašenje biznisa, smanjenje plata i/ili otkazi.

Analitičari su uvjereni da je to naša neminovnost jer nas tek čeka pravo suočavanje s posljedicama lockdowna do kojeg je dovela pandemija koronavirusa.

Novoformirano Udruženje poslodavaca trgovine, turizma i ugostiteljstva „Horeca RS“ je već izašlo sa tvrdnjama da je bez konkretnih mjera pomoći od strane institucija upitan opstanak 15 000 radnih mjesta u ovim branšama.
U autoprevozničkim preduzećima zbrajaju gubitke još od marta kada su zaustavljena gradska, međugradska i međunarodna putovanja. Situacija se nije popravila ni nakon popuštanja mjera, promet je i dalje smanjen za 90 posto, i nema naznaka kad bi moglo doći do uspostave svih postojećih linija, i u onom intezitetu kojim se saobraćalo prije pandemije, a zatvorene evropske granice sa sobom su odnijele svaku nadu da će ove godine uopšte moći finasijski da se oporave.
Zbog zaustavljanja evopske privrede, u velikim problemima je i drvna, mašinska, metalska, tekstilna i prerađivačka industrija gdje privrednici rade sa 30 do 50 odsto kapaciteta.

Stoga ekonomisti i preduzetnici nimalo optimistično ne gledaju na ono što nam nosi budućnost.

Ekonomista Alen Tarabić kaže da je sama odluka Vlade RS da ne pomaže preduzećima koja nisu imali drastičan pad prihoda bila pogrešna jer ovdje nije riječ o kratkoročnoj ekonomskoj krizi i kratkoročnom samnjenju prihoda. Korona kriza, naglašava, uzdrmala je i puno jače ekonomije, i dok su njihove vlade već odavno izašle sa planove za oporavak realnog sektora, mi smo ostali zarobljenici jedne mjere koja na kraju nije ni dotakla većinu sektora, što može dovesti samo do jednoga – potpunog kolapsa privrede.

I dok se, navodi, omogućio tromjesečni rok za reprogramiranje nekih obaveza, istovremeno institucije u jednoj ovako teškoj situaciji, nisu našle za shodno da se odreknu bar dijela prihoda, iako bi na taj način puno više pomogli privredi i dali veći elan ljudima da se bore za svoje biznise i ostanak u zemlji.

U ovakvom ambijentu dok ekonomska kriza trese cijeli svijet, bez mjera od strane države, firmama predstoji teška borba za opstanak, mnogima i zatvaranje, rezanje plata, ali i otkazi, uvjeren je Tarabić.

Brojne firme, ističe, za isplatu plata kakve su bile prije krize jednostavno nemaju novaca. Zato vjeruje da će dobar dio njih, ako već nije, ići prema smanjenju plata, ali i u pravcu davanja otkaza.

Siromaštvo

A koliko je situacija ozbiljna pokazuje i dokumentu Svjetske banke “Ekonomski i socijalni uticaj COVID-19” gdje se u djelu posvećenom BiH kaže da će zbog krize izazvane korona virusom potrošnja u BiH pasti za 3,5 do 6,7 procenata, da će od 35.000 do 85.000 osoba postati siromašno, a kao dodatani problem se navodi činjenica da većina tih ljudi, njih 60 posto, neće biti obuhvaćena nikakvim programom državne pomoći jer je riječ o naprijavljenim radnicima koji ostaju bez posla ili dijela primanja, a koji ne ispunjavaju uslove da dobiju naknadu s biroa ili bilo kakvu drugu pomoć.

“U zavisnosti od toga da li će kriza trajati jedan ili dva kvartala, oko 35.000 do 85.000 osoba će vjerovatno postati siromašno. Prije pandemije je siromaštvo među radnicima u najviše pogođenim sektorima iznosilo oko 9 procenata. Međutim, ta će se stopa vjerovatno povećati na 11 procenata u scenariju 1 i na 15 procenata u scenariju 2”, stoji u analizi.

(6yka.com)

petak, 07 Avgust 2020 00:00

Zaleđena ekonomija u vrijeme COVID-a

Ocijeni...
(0 glasova)

radniciDolaskom pandemije COVID-a u BiH, sve strukturne slabosti ekonomije u BiH izašle su na površinu.

Pandemija COVID-a, stalna politička (ne)stabilnost, zakašnjele i nedovoljne mjere, zaledile su ekonomiju.

„Ekonomijom ćemo se baviti nakon pandemije COVID-a“, rečenica je koju smo čuli na početku pandemije. Takvo vođenje politike sebi nisu mogli dopustiti ni mnogo razvijene zemlje na svijetu, koje imaju mnogo veće mogućnosti da pomognu svojoj privredi. Ipak, kao što je zdravstveni aspekt pandemije COVID-a na početku prepušten struci, isto ne možemo reći za ekonomski aspekt. Progresivni dio struke je smatrao da su donesene mjere kroz „Korona zakon“, jednostavno bile zakašnjele i nedovoljne. Rezultat tog kašnjenja se ogleda u prvim pokazateljima ekonomskog stanja u zemlji.

Dolaskom pandemije COVID-a u BiH, sve strukturne slabosti ekonomije u BiH izašle su na površinu. Iako je u prva dva mjeseca 2020. godine došlo do porasta naplate poreza u BiH, zbog efekata zatvaranja ekonomije, prikupljanje poreskih prihoda u periodu januar – juni 2020. godine značajno je smanjeno. Najveći pad zabilježen je u prikupljanju indirektnih poreza, koji uključuje PDV i akcize i to iznosu od 166,2 miliona eura, što je očekivano uslijed smanjenja potrošnje stanovništva. Otpuštanje radnika se odrazilo i na naplatu direktnih poreza, prije svega doprinosa, koji su ključni za isplate penzija. U FBiH je naplata doprinosa i poreza u prvom polugodištu manja za 83 miliona eura, a u RS-u 31,6 milion eura. Ukupni pad naplaćenih poreza i doprinosa iznosio je 280,8 miliona eura.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Negativni efekti vanjskotrgovinske razmjene su nastavljeni u 2020. godini. Iako su prva dva mjeseca bila u rangu prethodne godine, zatvaranje granica, pad kupovne moći stanovništva, te teškoće vezano za izvoz proizvoda iz BiH na inostrana tržišta, dovele su do velikog pada, kako izvoza, tako i uvoza. Zbog teškoća koje je izazvala pandemija COVID-a, ukupni uvoz je u prvom polugodištu manji za čak 903 miliona eura, a izvoz za 448 miliona eura u odnosu na isti period prošle godine. Iako se na ovaj način čini da je došlo do popravljanja pokrivenosti u vanjskotrgovinskoj razmjeni, pad uvoza signalizira jednu drugu opasniju pojavu, a to je pad potrošnje stanovništva, što je ozbiljan ekonomski problem jer potrošnja čini najveći dio u obračunu BDP-a. Posljednji put ovaj nivo uvoza za prvih šest mjeseci zabilježen je približno u 2016 godini, a izvoza u 2017. godini. Pandemija COVID-a i izostanak pravovremene i dovoljne pomoći vratio nas je nekoliko godina unazad.

Pad industrijske proizvodnje

Pored značajnog pada izvoza i uvoza u 2020. godini, pad industrijske proizvodnje bilježimo sve od septembra 2019. godine na mjesečnom nivou, osim u januaru ove godine, kada je zabilježen skromni rast. Razlozi za pad su najprije zbog prekida u radu „Aluminija“, teškoća u poslovanju Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, kao i GIKIL-u iz Lukavca. Ipak, najveći zabilježeni pad zabilježen je u aprilu i maju 2020. godine i to po 15,9 posto u odnosu na iste mjesece prethodne godine. Ukupni pad industrijske proizvodnje u prvom polugodištu 2020. godine u odnosu na prošlu godinu iznosi 9,1 posto, s tim da treba napomenuti da je tokom aprila pad iznosio 15,9 posto, maja 15,9 posto, te juna 10,6 posto u odnosu na iste mjesece prethodne godine.

Najbolji pokazatelj negativnih efekata pandemije COVID-19 na ekonomiju BiH, jeste pad broja zaposlenih radnika u BiH. Vrhunac u broju zaposlenih radnika u BiH se desio u novembru 2019. godinu, kada je dostigao rekordnih 831.126 zaposlenih radnika. U FBiH je situacija vezano za broj zaposlenih radnika bila još teža, za razliku od RS-a. Od početka pandemije COVID-a, dakle za 45 dana broj nezaposlenih radnika u FBiH je povećan za 26.876. Od tada, 2,5 mjeseca nakon dostizanja vrhunca u broju nezaposlenih radnika, ponovno je zaposleno 10.513 radnika ili 39 posto ukupnog broja otpuštenih tokom trajanja pandemije. Podaci za pokazuju blagi oporavak i povratak nezaposlenih radnika, ali je taj rast značajno manji nego što je bio pad za isto vrijeme. Sa sigurnošću se može reći da oporavak neće imati oblik slova „V“, već kombinaciju između slova „U“ i „L“.

Podaci za FBiH pokazuju da je evidentirani promet preko fiskalnih uređaja u FBiH u periodu januar – juni 2020. godine manji za 4,3 milijarde KM u odnosu na isti period prethodne godine. Najveći pad zabilježen je u sektorima: trgovina na veliko i malo, prerađivačka industrija, umjetnost, zabava i rekreacija, prevoz i skladištenje, te totelijerstvo i ugostiteljstvo. Od ovog iznosa, preko 50 posto se odnosi na pad u sektorima trgovine i prerađivačke industrije, koje ujedno zapošljavaju i najveći broj radnika, što pokazuje nivo ugroženosti ovih sektora.

Porast broja penzionera

Sektor hotelijerstva i ugostiteljstva, koji najvećim dijelom čine turistički potencijal, zabilježio je ogromne minuse. Dostupni podaci pokazuju da je u aprilu broj dolazaka manji za 94,3 posto, a u maju za 96,9 posto u odnosu na iste mjesece prošle godine. Upravo ovi mjeseci čine uzlaznu fazu u turističkim dolascima, tako da ovi sektori, bez direktne podrške, teško da mogu preživjeti nakon ljetnog perioda.

Iako nema direktne veze sa pandemijom COVID-a, treba napomenuti da je BiH u prvih šest mjeseci ove godine dobila novih 7.469 penzionera. Zašto je to bitno? Penzioni sistem u FBiH je početkom godine prešao na Budžet FBiH, a u RS-u nešto prije. Drugim riječima, uplate doprinosa idu prema budžetima, ali isto tako se i penzije isplaćuju iz budžeta. Obzirom da broj zaposlenih pada, manje se uplaćuje doprinosa, veći je pritisak na isplate, kako penzija za tekuće, tako i za nove korisnike, koji svakodnevno dolaze u sistem, a trenutno je oko 694.000 penzionera. Nedostajuća sredstva od uplaćenih doprinosa se jednostavno moraju nadoknaditi kroz druge prikupljene poreze, a kako i njihova naplata opada, onda kroz kreditna zaduženja.

Pandemija COVID-a, stalna politička (ne)stabilnost, zakašnjele i nedovoljne mjere, zaledile su ekonomiju. Ekonomski pad koji smo doživjeli, a koji će tek biti verificiran narednih mjeseci, treba biti signal za uzbunu i poziv na hitnu reakciju. Prvi udar pandemije COVID-a smo uspjeli preživjeti uz visoku cijenu, ali zima ubrzo dolazi. Da li smo spremni?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 Faruk Hadžić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

petikorpusHrvatskog predsjednika negiraju činjenice, reći će svi krajiški komandanti Petog korpusa ARBiH.

Uloga Petog korpusa tokom četiri godine rata, ne samo za prostor Bihaćkog okruga nego i za odbranu Hrvatske, je neizmjerljiva.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović još jednom je „nagazio na žulj“ Bosancima i Hercegovcima, pogotovo Krajišnicima kada je ustvrdio da je Hrvatska vojska oslobodila Bihać, uz poruku da mu se „fućka“ šta "bosanska strana" misli o odlikovanju hrvatskog generala Zlatana Mije Jelića, optuženog prije pet godina za ratni zločin u BiH, kao pripadnik HVO-a.

Hrvatskog predsjednika negiraju činjenice, reći će listom svi krajiški komandanti Petog korpusa sa kojima smo razgovarali o operaciji „Oluja“.

Tri borbena pravca

Mirsad Selmanović (65), brigadir u penziji, ratni načelnik Štaba Petog korpusa Armije RBiH, publicista, vjerovatno je najbolji poznavalac ratnih zbivanja na prostoru sjeverozapadne Bosne i prostora Republike Hrvatske koji su u vojno-strateškoj vezi sa borbenim djelovanjima Petog korpusa ARBiH.

Selmanović je i ranije javno pojašnjavao ulogu i značaj Petog korpusa tokom rata 1992-1995, a u jednoj prilici je, kao neko ko dobro poznaje tu materiju, hrvatskom ministru inostranih poslova Mati Graniću na BHT-u održao „vojno predavanje“ o ulozi Petog korpusa u operaciji „Oluja“.

„E, sad, ako je riječ o spašavanju Bihaćkog okruga od strane Hrvatske vojske (smije se), daj Bože, da su nas spašavali 1992. godine kada smo bili nenaoružani, ali da nas spašavaju 1995. godine, kada smo bili snažna, spremna i odlična vojska sa prištapskim jedinicama, u takvim izjavama prvo prepoznajem neznanje i površnost, da tu stanem sa kvalifikacijama. Treba govoriti činjenično: Peti korpus je pomogao operaciju 'Oluja', tu dilema nema. Na teritoriju Republike Hrvatske ušli smo na tri dogovorena pravca: Ličko Petrovo Selo-Rakovica-Plitvice, zatim Lapac-Korenica i treći pravac borbenog djelovanja bio je prema Dvoru na Uni kada je poginuo komandant 505. brigade Izet Nanić. Hrvati su tada imali teške gubitke kod Petrinje kada im je takođe poginuo komandant brigade. Od nas je to tražio direktno naš vojni ataše u Zagrebu Zijo Poprženović, to odlično znam, akter sam tih događaja. Na područje Hrvatske smo ušli u skladu sa Splitskim sporazumom o sadejstvu snaga Armije RBiH, HVO-a i HV-a. Dakle, Peti korpus je pomagao operaciju 'Oluja', imali smo i mrtvih, grobne oznake naših boraca na pravcima našeg borbenog djelovanja u Hrvatskoj dokaz su te istine. Imali smo tada dobro sadejstvo sa jedinicama HV-a. Poslije 'Oluje' nama je išlo u prilog da na granicu sa Hrvatskom ostavimo samo vojnu policiju i da tako oslobodimo tri-četiri brigade te ih pripremamo za veliku operaciju 'Sana 95' u kojoj smo, kao što je poznato, mjesec i po kasnije oslobodili četiri krajiška grada Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most“, kaže Selmanović.

Ratni načelnik Štaba Petog korpusa Armije RBiH ističe kako je vrlo bitan geostrateški vojno-politički kontekst područja koje su čuvali Dudakovićevi ratnici, obzirom na srpsku vojnu silu koju su vezivali na sebe tri i po godine.

„Od '92 do '95 Peti korpus je držao slobodnu teritoriju u obimu od oko 130-180 kilometara, kako kad. Na sebe je vezivao slijedeće jedinice: iz BiH dijelove Prvog sa komandom u Banjoj Luci i cijeli Drugi krajiški korpus sa komandom u Drvaru, dio MUP RS i dijelove drugih prištapskih jedinica VRS-a, Vrhovne komande itd; iz tzv. Republike Srpske krajine (RSK): dijelove Ličkog, Banijskog i Kordunskog korpusa, povremeno dijelove MUP-a, dio Kninskog korpusa. Takođe je MUP Srbije slao svoje specijalne jedinice na čelu sa Legijom, iz Srbije i RSK-a su stizali dobrovoljci, paravojske i vikend-brigade, a od 1993. i tokom 1994. protiv nas smo imali i paravojsku AP Zapadna Bosna ratnog zločinca Fikreta Abdića i oko 9.000 naoružanih vojnika. Zamislite da su sve ove snage krenule na Hrvatsku, umjesto što su napadali na nas, da se ne bavimo onim 'šta bi bilo kad bi bilo', ali vjerovatno bi je prepolovili. Stoga treba sa mjerom, temeljito i argumentirano govoriti o ulozi i značaju Petog korpusa, a ne, kako se to kaže u žargonu predsjednika Hrvatske, tamburati bez veze“, kaže krajiški brigadir u penziji.

Lada Niva trofej čete 511.brigade

Evo kako je svoju ulogu u operaciji „Oluja“ opisao komandir 2. brdske čete, 3. bataljona 511. slavne brdske brigade:

„Meni je pripala čast da odradim lakši vojnički zadatak, a to je da se spojim sa Hrvatskom vojskom u mjestu Gvozdenovac ispod Ivanjske na međunarodno priznatoj granici Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Ispred zagrebačke brigade prvi je došao pukovnik Zlatko Majić Slovenac,a potom pripadnici drugih brigada. Ekspresno je urađen intervju sa nama dvojicom da bi u predvečernjim satima bio emitovan na Hrvatskoj televiziji kao i u prilogu poznate voditeljice Nade Al-Ise. Time je lijeva obala Une bila potpuno oslobođena i naš bliži vojnički zadatak u potpunosti izvršen. Želim napomeniti da smo u reonu spajanja sa Hrvatskom vojskom pronašli ogromna materijalno tehnička sredstva koja smo danima izvlačili i time našem bataljonu i brigadi obezbijedili veliku popunu koja je itekako trebala i valjala u oslobadjanju same Bosanske Krupe i drugih gradova tadašnjeg Bihaćkog okruga. Pozvan sam od pukovnika Zlatka Majića da sa njim posjetim njihovo istureno komandno mjesto u Dvoru na Uni što sam prihvatio u pratnji komamndira Prvog voda Muniba Pajalića gdje smo uradili i historijske fotografije.

Hrvatska televizija je uradila prilog u četiri epizode o akciji 'Oluja' gdje se na kanalu Youtube u prilogu pod imenom 'Godina Oluje E04' od 19:17 može vidjeti to historijsko spajanje… Vozeći se niz Unu na putu prema Dvoru na Uni, kolona se zaustavila ispred samog mosta u Bosanskom Novom koji je bio porušen od strane srpske vojske te smo izišli i stajali na njemu gledajući prema Novom. Kako je moj komandir voda Munib na sebi imao košulju iz JNA Zlatko ga je zamolio da skine tu košulju i baci je sa mosta u zamjenu za košulju HV-a što je Munib uradio na moje odobrenje. Pukovnik Zlatko je pri tom rekao: „Neka taj gest bacanja košulje JNA sa mosta bude simbol pobjede nad njima i da nikad više ne budu na ovim prostorima“.

Napomenuo bih jedan trenutak, a to je da sam zamoljen od strane komande HV-a da održim kratak govor pred postrojenim jedinica gotovo veličine našeg bataljona o ratnom putu 5. korpusa. Mi smo u njihovim očima doista bili Sila Nebeska. Za mene je to bio veličanstven trenutak, čast i ponos da sam na tom dijelu ratišta predstavljao našu slavnu brigadu i naš veličanstveni 5. korpus. Kao suvenir iz spajanja sa HV-om sa komandantom gardijske brigade 'Gromovi' razmijenio sam beretke. I ovaj put se svojim borcima nisam vratio praznih ruku te sam na poklon od pukovnika Zlatka Majića dobio vozilo Ladu na kojoj su bile tablice HV-a. Na upit njegovog evidentičara kako će rasknjižiti auto, Zlatko je rekao, piši da je auto pogodjeno granatom!«

On navodi još jedan, možda i krunski dokaz šta je „taj“ Peti korpus indirektno značio za odbranu hrvatskog teritorija.

„Mi smo jedini na željezničkom pravcu Beograd–Knin sprečavali željeznički saobraćaj. Da nismo bilo bi vrlo teško, ako tako sagledavamo, i izvesti operaciju 'Oluja'“, mišljenja je Selmanović.

Pogibija Izeta Nanića

Kao Selmanović razmišlja i govori Bužimljanin Sead Jusić, komandant 505. slavne brdske bužimske brigade na čije čelo je došao nakon pogibije Izeta Nanića.

„Peti korpus i Bihaćki okrug tokom proteklog rata, dakle zapad priznate Republike BiH, držao je prostor na kome je država disala punim plućima ustavno-pravnog poretka. Imala je i organe vlasti i vojsku i bila na državnoj granici. Peti korpus i Bihaćki okrug su u 1.201 dan opsade kupili vrijeme Hrvatskoj da u povoljnom međunarodnom kontekstu može izvesti operaciju 'Oluja' i riješiti problem SAO Krajine“, ističe Jusić.

Dodaje kako stvaranje tzv. Velike Srbije čija je „šešeljevska“ zapadna granica planirana na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag-otok Silba nije bilo moguće ostvariti bez uništenja Petog korpusa i slobodne teritorije Bihaćkog okruga.

„Prvo su nas pokušali uništiti veleizdajom Fikreta Abdića, a kada to nije uspjelo, pokrenuta je februarska ofanziva 1994. na Grabežu da se Abdiću olakšaju operacije presijecanjem Bihaćkog okruga na dva dijela kod Kostela, a kada to nije prošlo, Peti korpus je 21. avgusta 1994. godine uspostavio potpuni ustavno-pravni poredak države RBiH na prostoru cijelog Bihaćkog okruga slomom Autonomije i paravojske tzv. AP Zapadna Bosna. Već 27. avgusta, u motelu Ada kod Blatne na teritoriji današnjeg Novog Grada/ Bosanskog Novog, sastaju se general Momir Talić, Fikret Abdić i Ratko Mladić i planiraju novu ofanzivu 'Breza 94'. Za tu ofanzivu u dokumentima koje možete naći u mojoj knjizi 'Breza 94- bužimsko-bosanska bitka' još 3. februara 1994. godine Radovan Karadžić na savjetovanju Vrhovne komande tzv. VRS izdao je direktivu da su težišta borbenih djelovanja u 1994. godini Goražde, Nišića visoravan, Bužim itd… Još tada je izdata direktiva za 'rješavanje' Petog korpusa i Bihaćkog okruga“, podsjeća bivši komandant 505. brigade.

Operaciju „Breza 94“ slomile su 505. i. 511. brigada, a kasnije su došle u pomoć i druge jedinice Petog korpusa. Slijedile su operacije „Pauk“, „Grmeč 94“, a onda 20 dana prije „Oluje“ 18. jula 1995. godine operacija „Mač“ koja je nazvana „Spržena zemlja“ kada je Slunjski korpus iz pravca Tržačkih Raštela krenuo prema Cazinu sa tenkovima, a druge srpske jedinice išle su iz pravca Bosanske Krupe da se presiječe Bihaćki okrug. Nisu uspjeli.

„Sve ove operacije bile su sa ciljem da se uništi Peti korpus i Bihački okrug. Time bi se stvorila kompaktna srpska teritorija od Doboja do Karlovca. Nema šanse da bi Hrvatska dobila mig da izvede 'Oluju' onako kako ju je izvela od strane SAD i međunarodne javnosti. Ne bi ni mogla to izvesti, jer cijelo ovo vrijeme svih ovih 1.200 dana Peti korpus je vezivao za sebe najmanje 30.000, a najvećim dijelom rata preko 50.000 srpskih vojnika što iz VRS Prvog i Drugog krajiškog korpusa, Drinskog korpusa, Kninskog korpusa itd. Da je tih 50.000 vojnika bilo slobodno uz mobilizaciju naroda našlo bi se na liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica novih 50-80 hiljada vojnika, a to bi značilo da bi operacija 'Oluja' u takvim okolnostima bila nemoguća“, smatra Sead Jusić.

Vrlo dobro se sjeća početka „Oluje“ jer je Peti korpus bio pripremljen za to. Tog 5. avgusta poginuo je i komandant 505. brigade legendarni Izet Nanić.

„Pogibija generala Nanića je rezultat 'Oluje'. On je po svaku cijenu želio da idemo u borbu, donio je naređenja i mi smo krenuli u tri pravca borbenog djelovanja. Izvršili smo probijanje linija tzv. vojske SAO Krajine u rejonu Suhe Međe i Ćorkovače, prodirali prema Trgovima kod Žirovca. Rahmetli komandant Nanić je 2,5 km od državne granice, krećući se prema isturenom komandnom mjestu bataljona 'Hamza', upao u zasjedu i poginuo. Boli nas svako prekrajanje povijesti. Mi smo se spojili sa HV 5. avgusta, mi smo deblokirali Bihaćki okrug. Nema autentičnijeg simbola deblokade i spašavanja preko 200.000 građana okruga, nema originalnije i snažnije ništa od pogibije komandanta Nanića“, kaže Jusić i poručuje na kraju:

„Pozivam da se održi međunarodna naučna konferencija na temu 'Uloga i značaj Petog korpusa i Bihaćkog okruga u očivanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta RH i RBiH'. Ubijeđen sam da se egzaktno, dokumentima svih strana u sukobu, ne moraju se čak ni uzeti naši dokumenti, može jasno dokazati da bi padom Bihaćkog okruga, uništenjem Petog korpusa, 'lijepa naša' bila ono što je Šešelj govorio: samo ono što se vidi sa Sljemena, a naravno ni BiH ovakve sigurno ne bi bilo. Možda bi bila neka fildžan enklava, što su neki i zagovarali.“

Deblokada kao dobar izgovor

Hamdija Abdić, ratnog nadimka Tigar, bio je u vrijeme operacije 'Oluja' komandant 502. brdske brigade i sudionik borbenih sadejstava sa HV-om u ovoj operaciji. Direktan i neposredan na naše pitanje odgovara:

„Predsjedniku Milanoviću na njegovu izjavu da je HV oslobodila Bihać odgovorio sam da Bihać nikada nije ni pao. To je istina. Peti korpus je branio i odbranio Bihać. Hrvatska vojska je u operaciji 'Oluja' osvajala svoje teritorije i ja im na tome čestitam. Pri tome smo im i mi pripomogli to je dobro poznato“, kaže Abdić.

Ne prihvata ni tumačenja kako bi, da je Bihać pao, doživio sudbinu Srebrenice. Takvima odgovara da to može samo reći neko ko nije upoznat sa situacijom na Bihaćkom okrugu i sa snagom otpora Petog korpusa.

„Bihać - kada nije pao '92, kada nije pao '93. suočen sa izdajom Fikreta Abdića, 1994. kada je bila 'Spržena zemlja' na Krivaji i kada nam niko nije pomogao - kako se moglo dogoditi onda da padne 1995. kada smo već bili dobro naoružani…? Mi smo imali bitke neposredno prije 'Oluje' sa Abdićevom paravojskom, sa četnicima kad su nas napali 18. na 19. juli. I tada smo izdržali napade 30 tenkova i 5.000 neprijateljskih ljudi. 'Oluja' je krenula 4. avgusta, a gdje su naše tri i po godine borbe, zašto se to minimizira“, pita ratni komandant 502. brigade.

Abdić je stava da su Hrvati iskoristili okruženje Petog korpusa i to koristili kao dobar izgovor da od Amerikanaca dobiju dozvolu za „Oluju“.

„Oni su iskoristili činjenicu našeg okruženja da svijetu i Amerikancima istaknu da idu u deblokadu Bihaćkog okruga, navodno da nas oslobode, ali su u stvari oslobađali svoje teritorije i to je OK. Mi smo u tom njihovom oslobađanju pomogli i oslobodili dio njihove teritorije, pojas 25-30 kilometara duž granice od Korenice, prema Slunju i Rakovici. Ne želim da umanjim značaj pobjede HV-a u 'Oluji', niti da omalovažavam bilo koga, ali treba da se zna da su najjače srpske snage napadale Peti korpus, a snage SAO Krajine više nisu bile tako jake. Bile su iscrpljene, HV je kroz njihove linije prošla kao kroz švicarski sir. Činjenica je da smo mi vezali oko 5.000 srpskih vojnika 20 dana ranije sa tog prostora (Slunjski i Kordunski korpus) i da su oni bili iscrpljeni… Bez obzira na to vjerovatno bi HV i bez toga lako prošla kroz okupirane teritorije i ne želim da omalovažavam njihove vojne rezultate u 'Oluji', ali isto tako ne dozvoljavam da se potcjenjuje naša borba, uloga i značaj Petog korpusa“, kaže Abdić.

Komandant mješovitog artiljerijskog puka pri Komandi Petog korpusa i nosilac priznanja „Zlatni ljiljan“ Rizvo Behrem smatra da je hrvatska priča o oslobađanju Bihaća nakaradno predstavljanje istine, da li iz vojnog neznanja ili namjerno.

„Oni zasigurno nisu oslobodili Bihaćki okrug, ali jesu pripomogli. No, kako bi odgovorili na kontrapitanje 'šta bi bilo sa Hrvatskom da Peti korpus nije na ovom području uradio šta je uradio, vezao za sebe najmanje četiri korpusa srpske vojske, šta bi se dogodilo da je ovaj srpski vojni potencijal krenuo na Hrvatsku 1992?'“ , pita Behrem i dodaje da bi svaki čovjek koji poznaje vojnu strategiju priznao da je Peti korpus itekako pomagao odbranu RH dobro držeći uz sebe ogroman dio elitnih srpskih snaga.

„Cilj 'Oluje' je bio oslobađanje okupiranih teritorija RH, a deblokada Bihaćkog okruga je posljedica, jer su se srpske snage bile razvučene. Činjenica je da je 502. brigada oslobodila teritoriju Hrvatske od državne granice sve do Plitvica, da je 501. brigada preko planine Plješivice ušla i oslobodila Korenicu i povukla se prema dogovoru“, ponavlja Behrem.

I komandant Senad Šarganović ističe kako ono što je branio i odbranio Peti korpus „svako zna, znaju i ptice na grani“.

„Oluja“ je izvedena u sadejstvu sa jedinicama Petog korpusa, a uloga Petog korpusa tokom četiri godine rata ne samo za prostor Bihaćkog okruga nego i za odbranu Hrvatske je neizmjerljiva. Vojni stručnjaci lako mogu reći koliko je vojnih snaga vezivao Peti korpus tokom cijelog rata, koje je neprijatelje imao na prostoru oko sebe…


Midhat Dedić (Al Jazeera)

Stranica 4 od 52

S5 Box