Vijesti iz BiH
BiH

BiH (647)

Ocijeni...
(0 glasova)

tuzla4"Smrt u Tuzli sijalo sedam islamskih terorista" glasi naslov u beogradskim Večernjim novostima koji je zgrozio tuzlansku javnost, ali i stavio so na živu ranu porodicama žrtava masakra na Kapiji koji se dogodio 25. maja 1995. godine.
U Večernjim novostima plasirana je navodna studija o masakru na Kapiji, u kojoj se tvrdi da se u centru Tuzle 25. maja 1995. godine dogodila "simultana teroristička eksplozija".

Studiju je potpisao izvjesni general Ilija Branković koji tvrdi da 27 osoba žrtava s Tuzlanske kapije mogu biti uslovno označeni kao potencijalni bombaši samoubice.

Pravu istinu o Kapiji u Tuzli potvrdile su dvije presude Suda BiH, a čijim su vijećima predsjedavali međunarodni suci.

U konačnici, pravosnažna presuda je 2014. godine donesena protiv generala bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novaka Đukića u kojoj je decidno navedeno da je kriv za masakr na Tuzlanskoj kapiji, zbog čega bi trebalo da izdržava 20-godišnju kaznu zatvora.

Nakon 2014. godine Đukić se nije odazvao izvršenju kazne pod izgovorom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica, on trenutno ne može biti izručen BiH jer ima srbijansko državljanstvo.

Međutim, on kaznu može služiti u Srbij, jer je ona 2010. godine potpisala sporazum s BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni.

Imamović: Ugrožava se mir na Balkanu

Sporni članak u beogradskom listu naišao je na osudu brojnih građana Tuzle, a među njima i gradonačelnika Jasmina Imamovića.

"Ovaj ratni zločinac (Novak Đukić, op.a.) pobjegao je u Srbiju i tamošnje ga vlasti, suprotno međunarodnom pravu, odbijaju izručiti BiH i, prema mom mišljenju, prave problem svim građanima Srbije. Da bi opravdali sakrivanje jednog ratnog zločinca Novaka Đukića, režim Srbije ugrožava međunarodno pravo, stabilnost i mir na Balkanu te obraz svih građana Srbije, zbog čega je meni zaista žao", kaže Imamović.

Prvi čovjek Tuzle kaže da osporavanje pravosnažne presude na način koji je nemilosrdan i monstruozan, baš kao što je i zločin počinjen 25. maja 1995., otvara ionako živu ranu.

"Pronašli su nekakvog generala koji se usudio potpisati mišljenje koje je iznad presude istine i pravde – da su žrtve krive, a ne ubica i ubice. Pozivamo vlasti Srbije da poštuju pravosnažnu sudsku odluku i izruče ratnog zločinca Novaka Đukića vlastima BiH", naveo je Imamović.

Alić: Reciklaža laži

Predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje Sinan Alić smatra da spomenuti članak predstavlja reciklažu laži koje se u vezi s Kapijom ponavljaju od trenutka kada je Đukić otišao u Srbiju.

"Ove morbidarije Večernje novosti objavljuju u kontinuitetu, što je zastrašujuće. Nakon što je Sud BiH osudio Đukića i uz vještačenje potvrdio šta se desilo, samozvani eksperti iz Srbije su reagovali te istakli da ispaljena granata nije došla s Ozrena, već s Majevice. Druga njihova varijanta je da je Kapiju, kao i Markale, inscenirala bošnjačka strana te da su leševi na Kapiju dovezeni iz Živinica. U trećoj varijanti njihov samoprozvani tim koji se mijenjao navodi da su incident insceniranli ljudi koji su žrtve, dok je posljednja najmonstruoznija da je najmanje sedam žrtava bilo produžena ruka terorističke organizacije te da su na sebe stavile određenu količinu eksploziva", istakao je Alić.

Kako je naveo, najveći problem predstavlja činjenica da samoprozvani tim stručnjaka koji kreira scenarije na Kapiji ima podršku Srbije u finansijskom i tehničkom smislu.

"To je najopasnija poruka. Ono što je uradila Miloševićeva Srbija danas relativizira Srbija Aleksandra Vučića. Ovdje se krije konkretan odgovor na jednostavno pitanje: zašto Srbija četiri godine, suprotno potpisanom protokolu, ne upućuje generala Novaka Đukića na izvršavanje pravosudne odluke u neki od srbijanskih zatvora? Zašto Srbija u kontinuitetu uz traljavo pravosuđe ove zemlje i političke adrese zloupotrebljava sve sporazume koje je potpisala sa BiH?", nastavio je Alić.

Podsjećamo, granata sa srpskih položaja s planine Ozren ispaljena je 25. maja 1995. godine u 20:55 sati. Tom prilikom na glavnom okupljalištu omladine u centru Tuzle ubijena je 71 osoba, a ranjeno ih je blizu 200. Najmlađa žrtva imala je dvije i po godine.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

bihSrbija nikad nije odustala od projekta velike Srbije, a za to sada ima svog čovjeka u državnom vrhu BiH.

Postojanje pa i sadržaj dokumenta Drugi memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (Memorandum 2), koji je nastao još 2011. godine nisu nikakva tajna. Naprotiv, nakon što je vrlo brzo procurio u javnost, dokument koji je svojevrsni orjentir za djelovanje članova Vlade Republike Srbije, ali i zvaničnika Republike Srpske, detaljno je analiziran i „pročitan“ kao državotvorna strategija za nastavak projekta velike Srbije i njegovu finalizaciju u miru. Mnogi elementi su se u vremenu od njegovog nastanka pokazali besmislenim i neprovodivim, pa u BiH nažalost nije shvaćen dovoljno ozbiljno. Jer, značajan broj uputstava prepoznali smo u praksi političkih odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini i ponašanju političara iz RS.

Na ovaj dokument nedavno je podsjetio Bogić Bogićević javno istaknuvši, kao opasan državni problem, sveopću jalovost probosanske intelektualne elite u BiH koja nema nikakav odgovor na velikosrpsku strategiju. Memorandum 2 sada više nego ikad dobija na značaju zbog proste činjenice što je njegov glavni provoditelj za Bosnu, Milorad Dodik, danas član Predsjedništva BiH gdje će koristiti svaku priliku da realizira upute „oca nacije“ o tome „kako u miru dobiti ono što su Srbi izgubili u ratovima“, jer “srpski porazi nisu konačni“ kako je pisao Ćosić. Dakle, možemo očekivati da ćemo u Predsjedništvu BiH svakodnevno prisustvovati nekom taktičkom manevru Milorada Dodika sukladno ovom dokumentu, od opstrukcije NATO puta, određivanja trase kružne auto-ceste što povezuje BiH i Srbiju pa do manipulacija u oba doma Parlamenta BiH gdje SNSD i HDZ BiH imaju veliku mogućnost uticaja na odluke.
Trasa autoputa, hidroelektrane...

Recimo, jedan od najsvježijih primjera Dodikovog ponašanja u skladu sa Memorandumom 2 jeste njegovo insistiranje na trasi auto-puta koji će kružno povezivati BiH i Srbiju. Od srpskih saobraćajnih eksperata, bilo je vidljivo forsiranje trasa koje bi što više išle kroz RS što je razumljivo sa lokal-interesnog aspekta, ali i sa strateškog. Također, indikativno je i Dodikovo ponašanje u vezi sa načinom raščišćavanja vlasništva nad HE na Drini, gdje on redovno zastupa interes Srbije. Također, najnovije planove za gradnju tri nove hidroelektrane na Drini on nastoji predstaviti kao stvar koja se tiče samo Srbije i RS. A sve je to u skladu sa odredbom iz Memoranduma 2 koja glasi: „Neophodno je RS i Srbiju uvezivati infrastrukturno i ekonomski a posebno čvrstu saradnju treba ostvariti kroz izgradnju komunikacija i hidro i termoelektrana“. Odnosno, Dodik od prvog dana mandata sa pozicije Predsjedništva radi po planu SANU.

Nedavni sastanak entitetskih i državnog ministra komunikacija sa Dodikom bio je tek prvi pa svakako ne odlučujući sastanak na tu temu. No, indikativno je da su partneri iz RS progurali trasu koja u svakom slučaju pokriva pravac tzv. „koridora kroz Posavinu“ i kroz Brčko što je u smislu teritorijalnog kontinuiteta „ahilova peta“ RS-a, a veza tom trasom sa Beogradom je nulti prioritet Banjaluke. Isto tako, južni dio cestovne kružnice po toj varijanti trase išao bi kroz istočnu Bosnu, bez obzira što je struka rekla da je ta trasa ekonomski neisplativa zbog zanemarljivih potreba stanovništva, industrije i malog prometa vozila. Izgleda da je važniji cilj (od ekonomske isplativosti) povezivanje istočnog dijela RS sa Srbijom. Posebno pitanje je način finansiranja puta za šta je zainteresirana Turska. Da li će se raditi o kreditu (koliko povoljnom?) ili turskoj investiciji, a zatim koncesiji još nije jasno. Upravo u toj nejasnoći krije se opasnost da dođe do povezivanja RS i Srbije o trošku i na štetu BiH, što bi bio strateški dobitak velikosrpskih planera. A ovo nije i jedini zadatak iz Memoranduma 2 na kojem Dodik aktivno radi.
Eskalacija negiranja BiH, genocida...

Kao i prvi Memorandum SANU iz 1986. godine i ovaj drugi je nastao iz glave prvenstveno Dobrice Ćosića, zatim Ljubomira Tadića i nekoliko kooautora iz SANU bosanskog porijekla. Tretira se kao nezvanični dokument za internu upotrebu u Vladi Srbije sa naznakom za „čitanje bez daljeg rasturanja“. Ovaj status „nezvaničnosti“ je stari pravno-politički trik srbijanskih vlasti koji primjenjuju kada nešto žele provesti nelegalnim sredstvima, a pri tome zaštititi zvanične organe od odgovornosti, ako dokument proizvede pravne posljedice (istu funkciju imale su tzv. paravojne jedinice za čije zločine u ratu država Srbija „nije bila odgovorna“).

Među najočiglednijim akcijama trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH jeste neprestano negiranje BiH kao države, njene perspektivnosti i održivosti. U Memorandumu 2 uputa glasi: "Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom.“ Također, u dokumentu stoji i: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija.“

Sjetimo li se opstrukcija pri donošenju Zakona o JMB građana jasno je da se tu radilo o ometanju zakona koji nije bio „pretnja za RS“, ali jeste prilika da se fingira situacija kako se u Parlamentu BiH baš ništa ne može dogovoriti. Osim toga, u političkoj praksi Milorada Dodika je bezbroj izjava kao npr: "Šta vi (Bošnjaci, op.a.) imate od toga što ne date da se odvojimo? Ovo nije zajednička država, svi smo njeni zarobljenici i BiH ništa ne vrijedi“. Ili... „BiH je za Srbe moranje, a ne opredeljenje, a ni to nije konačno“. Sada, kad je Dodik praktično šef države, ovakve izjave su vrlo problematične kako sa moralne, logičke i mentalne strane, tako i sa pravne. Jer, Visoki predstavnik je u prošlosti i za mnogo manje antidejtonske poruke smjenjivao članove Predsjedništva. Tako da je pitanje – da li Dodik sada zna da za ovakav vokabular neće biti kažnjen i da li je to prećutni stav međunarodne zajednice o BiH?
„Zaobilaziti BiH !“

Memorandum 2 dalje savjetuje: „Političari i državni funkcioneri Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati sastanke sa političarima iz RS-a po protokolu definisanom za međudržavne susrete. (...) Visoki funkcioneri RS-a i ostali građani bi tokom boravka u inostranstvu trebali izbegavati ambasade, konzulate i predstavništva BiH. Ukoliko im zatreba konzularna pomoć, onda bi se trebali obratiti DKP-ima Srbije bez obzira što formalno ne poseduju državljanstvo Srbije“. I upravo je Dodik taj koji nikada nije u međunarodnim posjetama Rusiji kontaktirao Ambasadu BiH pa čak ni prilikom posljednje kad je već bio član Predsjedništva BiH. Također, godinama svjedočimo praksi posjeta predsjednika i visokih političara Srbije gradovima u BiH (RS) bez znanja i kontakta sa državnim organima BiH, a kojima je najčešće domaćim bio sadašnji član Predsjedništva. Biće zanimljivo vidjeti kako će ovakve posjete Dodik primati sada iz svoje nove pozicije u Sarajevu.

Što se tiče negiranja genocida, vidljiva je bila Dodikova preobrazba od priznavanja srpskih zločina do ekstremnog negatora genocida. Štaviše, ljetos je od Narodne skupštine RS tražio i proveo da se Izvještaj Vlade RS o genocidu u Srebrenici (iz 2004.) poništi, a nedavno je potaknuo i formiranje međunarodne komisije za „ponovno utvrđivanje istine o događajima u Srebrenici čime se zapravo poništavaju i presude i već utvrđene činjenice tj. relativizira i negira genocid, mijenja suština događaja do karikaturalnosti.

„Srebrenički zločin bio je dogovorena tragedija s namjerom sotonizacije Srba. RS nikada nije niti će osporavati zločine koje su počinili pojedini Srbi, ali želimo nepristrano utvrditi istinu i o stradanju srpskog naroda. Podržat ćemo formiranje nove međunarodne nepristrane komisije koja će istraživati sve zločine bez obzira na nacionalnost žrtve“, izjavio je Dodik, a sve to je sasvim u skladu sa memorandumskim uputstvom o tome kako „... umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju“. U ovom posljednjem dijelu stava prepoznajemo izvor montiranih procesa koje je Srbija pokušala povesti protiv Ejupa Ganića i Jovana Divjaka preko Interpola i stranih sudova te protiv nekoliko bivših pripadnika ARBiH koji su se zatekli na teritoriji Srbije i bili hapšeni zbog izmišljenih zločina.
Međunarodna zajednica i lobiranje

Posebno poglavlje posvećeno je međunarodnoj zajednici. Kaže se: „Posebnu pažnju treba usmeriti prema zemljama koje nemaju čvrst stav po pitanju tzv. jedinstvene BiH i kojima je svejedno kakav će biti rasplet događaja u BiH. Ukoliko bi se ove zemlje lobiranjem ili na drugi način privolele na stav o podeli, onda bi broj i uticaj zemalja naklonjenih tzv. jedinstvenoj BiH bio u manjini“. Vezano uz ovo podsjećamo na zapaženi vrlo kooperativni stav Dodika prilikom nedavne posjete sva tri člana Predsjedništva BiH Briselu koji tamo nije pravilno shvaćen kao njegov pokušaj amortiziranja negativnih naboja prema RS-u u većini članica EU. Podaci o lobiranju u korist RS, a protiv suvereniteta BiH ukazuju da su milioni dolara uloženi u realizaciju samo ovog uputstva o odnosu prema međunarodnoj zajednici.

S druge strane, njegovo arogantno ponašanje i prostački riječnik osjetili su gotovo svi šefovi OHR-a. Bivšu američku ambasadoricu Cormack optužio je da je ona "lično lažno informisala Washington o situaciji u BiH" i da je „dokazani neprijatelj Srba i RS-a", a svi se sjećamo i skandaloznog izbjegavanja rukovanja s ambasadoricom u Jasenovcu. Osim prema njoj, nije birao riječi ni za Paddyja Ashdowna kao ni za aktuelnog Visokog predstavnika Valentina Inzka za koje je rekao da je „simpatizer nacističkih zločina, protuha, lažljivac, smutljivac, međunarodni klovn, isprazni faktor u BiH..." Sve je to ponovo u skladu sa savjetom iz Memoranduma 2: „Odnos prema njima načelno ne bi trebao biti zasnovan na aroganciji i sukobima, ali u zavisnosti od datih okolnosti biti spreman i na takav način ophođenja.“

Dok je Dodik predstavljao isključivo RS, štetu od takvog ponašanja trpio je on lično i manji entitet, ali takvo ponašanje sa sadašnje pozicije značilo bi kompromitaciju države BiH i političku štetu po sve u njoj. Šefik Džaferović, Željko Komšić i drugi akteri državne vlasti moraju imati spreman odgovor, ali bar zasad oni se čine inferiornim u odnosu na Dodika !?
Gušenje drugog mišljenja

Poznato je da u RS danas skoro i ne postoji opozicija. Čak je i SDS upao u putanju SNSD-a, a što je posljedica često brutalnog gušenja mišljenja drugačijeg od onog koje diktira zvanična vlast. Tradicionalno teška etiketa nacionalnog izdajstva namijenjena je svima koji odstupaju od tog pravca. I to je uređeno Memorandumom 2 čak i u sferi sporta: „Onim Srbima iz RS-a koji eventualno budu prihvatili učešće u zajedničkim ligama na nivou BiH ili reprezentacije BiH jasno staviti do znanja da time izdaju srpstvo i svrstavaju se u red srpskih izdajnika. Ukoliko nastave sa takvim aktivnostima, primeniti druge mere kako bi se obeshrabrili.“ Na političkom polju Dodik je najčešće napadao uspječne ministre u Vijeću ministara BiH, Mektića, Šarovića i Crnatka (SDS) za kojeg nije štedio uvreda. O šefu bh. diplomatije je govorio da je "periferna ličnost", "nedorastao", "skorojević", "prolazna karikatura u političkom životu", "turbo izdajnik"… Za odlazeće ministre iz Koalicije za promjene ovo možda i nije više posebno bitno, ali je bilo pokazna vježba Dodikove dosljedne primjene Memoranduma 2 te vjerovatni model ponašanja ubuduće.
Muslimani i sve srpsko

„Treba izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to Srbi koji su izdali veru pradedova i prihvatiti islam“, kaže se dalje u dokumentu. Ponašajući se po ovoj direktivi Dodik je npr. u izjavi o zahtjevu za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije rekao: „Ovaj akt mržnje muslimana prema Srbima uopšte pokazuje da žele postići dva cilja: desetine miliona nekakve odštete, a drugi je da se ukine RS“. Također, i sam Bakir Izetbegović je označen kao „nekadašnji Srbin koji bježi od svog porijekla“.

Kada je upravo Izetbegović nedavno pokrenuo inicijativu da se izmjeni naziv entiteta RS dodavanjem imena i ostala dva konstitutivna naroda, Dodikova reakcija bila burna. Zaprijetio je otcjepljenjem RS od BiH, a zapravo je branio odrednicu iz Memoranduma 2 koja kaže: „Koristiti termin Srpska, kako bi se na taj način RS definisala isključivo kao srpska teritorija. (...) “Maksimalno izbegavati upotrebu termina - Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u Srbiji“. I tako dalje...

Objavljivanje sadržaja Drugog memoranduma SANU iz 2011. godine i njegovo raščlanjivanje te potvrđivanje u političkoj praksi Srbije i Republike Srpske ukazalo je na najmanje tri problema Bosne i Hercegovine. Prvi je da Srbija u svojoj državotvornoj strategiji nikad nije odustala od projekta Velike Srbije, drugi je da u tom pothvatu sada ima svog čovjeka u samom državnom vrhu BiH, a treći je da intelektualne elite probosanske orjentacije ni danas nemaju nikakav, a kamo li suvisli odgovor na prijetnju, niti nacionalni projekt opstanka i razvoja bh. društva.

Mnogo faktora će uticati na to koliko i kako će Milorad Dodik moći u Predsjedništvu BiH provoditi velikosrpsku politiku. Svakako će svakodnevno imati priliku za to. Komšić i Džaferović mogu formalno svaki sporni potez odbiti ili preglasati, ali tako se ostvaruje samo blokada i stagnacija ovog organa što je opet dobitak za Dodika i prosrpsku politiku. Bosni i Hercegovini je za opstanak i afirmaciju potrebno mnogo više od obuzdavanja velikodržavnih politika u oba doma Parlamenta BiH i državnim ministarstvima. Stoga je posljednji momenat da se neshvatljivo pasivna i apatična probosanska intelektualna elita probudi, mobilizira i kreira „bh. memorandum“ o tome kako ova zemlja može sačuvati u miru sve što je izborila u ratu i na međunarodnom političkom planu. A za početak je neophodno najprije definirati koje su to političke snage zainteresirane za opstanak BiH. Jer, neprijatelji ove zemlje nisu samo srpski i hrvatski nacionalisti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

novac2Budžetska sredstva koja su u proteklom periodu bila namijenjena finansiranju političkih partija, općina Ključ će u ovoj godini usmjeriti za pomoć socijalno ugroženim građanima.

Ovo je prva lokalna zajednica na području Unsko-sanskog kantona koja je donijela ovakvu odluku na svojoj redovnoj sjednici koja je održana protekle sedmice, a njeno usvajanje jednoglasno su podržali svi poslanici u tamošnjem Općinskom vijeću.

Radi se o 100.000 maraka i prema riječima Jasmina Zukanovića, načelnika te općine, tim novcem finansiraće se različiti socijalni programi, pišu Nezavisne novine.

"Drago mi je što su naši vijećnici izglasali ovakvu odluku i pokazali empatiju prema našim sugrađanima koji su u teškom socijalnom stanju. Ovo su teška vremena i pomenuta sredstva će dobro doći da pomognemo jedan broj naših sugrađana", kazao je Zukanović.

On je istakao kako se ova lokalna zajednica tokom ove godine opredijelila za provođenje programa mjera štednje i racionalizacije, podrške privredi i poljoprivredi, te otvaranja novih radnih mjesta. Inače, budžet općine Ključ za ovu godinu iznosi nešto manje od pet miliona maraka, što ovu lokalnu zajednicu svrstava u najmanje razvijene na području Unsko-sanskog kantona.

U posljednjih nekoliko godina Ključ se suočava s problemom sve većeg odlaska stanovnika na rad u inostranstvo.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

doktor6Sindikati ljekara iz svih kantona Federacije BiH pripremaju štrajkove upozorenja i druge aktivnosti zbog teške situacije u kojoj se zdravstvo nalazi već godinama. Prema riječima Izeta Hočka, predsjednik Sindikata doktora medicine i stomatologije KS, ako se nešto ne promijeni ostat ćemo bez zdravstva u potpunosti.
Ljekari iz Unsko-sanskog kantona održat će sutra protestnu šetnju do nadležnog ministarstva u Bihaću gdje će simbolično skinuti bijele mantile kako bi na ovaj način pokazali šta se dešava u bh. zdravstvu.

Dešavanja u prethodnim danima, među kojima je i to kada je Kantonalni sud u Sarajevu ukinuo reprezentativnosti sindikatu na nivou FBiH, Hočko je nazvao porazom za sve građane te smatra porukom vlasti u BiH šta misle o zdravlju svojih građana i onima koji brinu o njemu.

"Započelo je sa sudskim odlukama koje nemaju logike. Mi se srećemo svaki dan s apsurdima. Ono što je učinjeno ljekarima prethodnih dana sigurno će imati reperkusiju na sva naredna događanja. Već imamo proteste u USK, ali tu se neće završiti. Narednih dana se planiraju aktivnosti koje će se proširiti na cijelu Federaciju BiH, a ne samo na Kanton Sarajevo", rekao je Hočko za Klix.ba.

Istakao je da situacija nije ništa bolja ni u Kantonu Sarajevo jer je upravo u ovom kantonu, pored Tuzlanskog, sindikat ostao bez reprezentativnosti. Poručuje da se neće na tome završiti.

"Mi moramo pokazati u narednim danima šta su naše namjere, moramo se izboriti za svoj status. Druga stvar koja nama daje nadu jeste nova vlast u KS. Mislimo da ćemo postići neki dogovor i sarađivati", kazao je.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

priroda2Danijel kaže da je kod američkih farmera imao priliku da vidi kako razvijaju seoski turizam i kako cijela zajednica od toga može da profitira.

Da mladi ljudi odlaze iz BiH u potrazi za poslom i boljim uslovima života, to već odavno nije vijest, ali da se neko vratio u svoju zemlju kako bi ovdje pokrenuo vlastiti biznis, to je nešto što nemamo često priliku da čujemo.

Upravo takav primjer našli smo u Gornjim Podgracima kod Gradiške, kraju poznatom po voćarskoj tradiciji, gdje je svoj život odlučio da nastavi i Danijel Prpoš, student završne godine Fakulteta za ekologiju na Univerzitetu za poslovne studije u Banjaluci.

Iako je imao priliku da ostane u Americi u kojoj je boravio i radio u protekle četiri godine, ovaj mladić je, ipak, odlučio da svoje znanje i trud uloži u rodni kraj, gdje planira da pokrene vlastiti biznis.

Danijel nam kaže da je svjestan toga da svoju viziju neće moći da ostvari preko noći, ali je spreman strpljivo raditi dok jednog dana ne ostvari svoj san.

Odlazak u Ameriku mi je pomogao da proširim svoje vidike

"U Ameriku sam prvi put otišao prije četiri godine kroz program razmjene studenata. Boravio sam u državi Maine gdje sam radio u jednom malom turističkom mjestu koje je jako popularno zbog prelijepe prirode, ali i zdrave hrane. Cijene hrane u tamošnjim restoranima su veoma visoke, ali to gostima nimalo ne smeta, već im je jedino bitno da je hrana organska, i da je kupljena od lokalnih proizvođača. Nisam mogao vjerovati koliko je ljudima bitno da jedu u restoranu koji ima svoju vlastitu baštu, a da, ono što ne mogu sami da proizvedu, ili ne u dovoljnoj količini, kupuju od lokalnih farmera. Na taj način prave zatvoreni krug i cijela zajednica profitira", kaže na početku našeg razgovora Danijel.

Dodaje da je u posljednje četiri godine odlazio u Ameriku svako ljeto, gdje je radio, uglavnom u restoranima, a slobodno vrijeme provodio obilazeći lokalne farme.

Danijel kaže da je od lokalnih farmera imao priliku da vidi kako oni razvijaju seoski turizam i kako cijela zajednica od toga može da profitira.

U Americi se iznimno cijeni zdrava ishrana

Naš sagovornik ističe da mu je bilo fascinantno sve to vidjeti jer kod nas u BiH ljudi nemaju razvijenu svijest o prednostima zdrave ishrane, ili o podršci domaćim proizvođačima, pa tako radije kupuju paradajz iz Kine nego lokalni.

Danijel ističe da BiH posjeduje mnogo potencijala za poljoprivrednu proizvodnju, okruženi smo prelijepom prirodom, ali to ne znamo da cijenimo.

Razvijanje seoskog turizma

"Razmišljao sam, zašto bih ostajao u Americi i radio nešto što mogu da radim i u svojoj zemlji, na svom imanju. Moja porodica posjeduje mnogo zemlje, izvor vode, i blizu sam auto-puta i granice sa Hrvatskom. Uz mnogo truda i zalaganja, naše imanje mogu da pretvorim u pravi mali raj za ljubitelje prirode. Znanje stečeno u Americi, ali i kroz praksu na fakultetu, radije ću uložiti u razvijanje ruralnog turizma kod nas u Gornjim Podgracima i BiH uopšte, nego u nekoj dalekoj zemlji. Naravno, ništa se ne može preko noći, i trebaće mi dosta vremena da ostvarim svoje zamisli, ali mlad sam i ostvariću to jednog dana", kaže Danijel.

Dodaje da njegovi roditelji u Gornjim Podgracima već 18 godina imaju voćnjak sa oko 2.000 stabala jabuke i oko 300 stabala šljive.

Danijel kaže da se posljednjih godina i on uključio u porodični biznis te stalno unosi neke novine u proizvodnju. Pored toga, odlučio je da proširi voćnjak, pa je zasadio nekoliko novih sorti šljive, koje sazrijevaju u različito vrijeme.

"Trudim se da napravim zatvoreni ciklus, tako da od kasnog proljeća, pa do kraja jeseni uvijek imamo da beremo neku voćku, i samim tim sam nam osigurao novčana primanja kroz cijelu godinu. Odlučio sam da zasadim i autohtone sorte voća u svojim voćnjacima, da ih spasim od izumiranja", pojašnjava Danijel.

Prenoćište i zdrava seoska hrana

Ističe da se, pored voćarstva, njegova porodica u proteklih pet godina bavi i ovčarstvom, i za sada imaju solidna primanja i od prodaje ovaca.

Želja mu je da proširi porodične voćnjake, te napravi malo jezero, s obzirom da ima idealne uslove za to jer preko njegovog imanja protiče rječica. U planu mu je i da napravi mali ribnjak, te mnoštvo drugih zanimljivih stvari.

Porodično imanje Danijela Prpoša ima velike potencijale

"Privlači me opcija koja je hit u Americi – seosko domaćinstvo koje nudi mnoštvo zanimljivosti, prenoćište i zdravu hranu. Mislim da će jezerce biti prava atrakcija jer će biti povezano sa rječicom, koja teče mojim imanjem. Želim da oživim naš kraj i da privučem turiste iz cijelog svijeta, da dođu, uberu voće i povrće, uživaju u prirodi i probaju naše lokalne specijalitete", otkriva nam svoje planove Danijel, koji kroz vlastiti primjer najbolje oslikava kako mladi i obrazovani ljudi uz malo truda i volje mogu ne samo sebi osigurati zaposlenje, već i cijeloj lokalnoj zajednici.

Poljoprivredom se bavio i njegov djed

Danije ističe da se njegova porodica oduvijek bavila poljoprivredom i da mu je to u krvi. Njegov je djed među prvima uzgajao lubenice u Gornjim Podgracima.

"Djed je radio u lokalnoj drvnoj industriji, a na našem imanju je uzgajao lubenice. To je bilo vrijeme kada nisi imao da kupiš lubenicu na svakom koraku, kao danas. U vrijeme pauze na poslu, djed bi došao kući, odvezao lubenicu pred svoju firmu i sve prodao. Potom bi se vratio na posao i odradio svoju smjenu do kraja. Imao je tu žicu za biznis, i nadam se da sam i ja povukao njegove gene", kaže kroz smijeh naš sagovornik.

(Agro klub)

Ocijeni...
(1 glasova)

pozar4Nakon velikog požara koji je danas zahvatio Gradsku pijacu u Tuzli zasigurno će najveće posljedice osjetiti vlasnici štandova koji su počeli čistiti plato ispred ulaza u pijacu. Na određenim dijelovima pijace vatra i dalje tinja, zbog čega još uvijek nije moguće početi uviđaj.

Za svega nekoliko minuta vatra je progutala skoro 60 štanodva od njih ukupno 100. Požar je obuhvatio veliku površinu pijace, a među vlasnicima štandova je zavladala velika panika.

U vrijeme izbijanja vatre također se čulo i nekoliko detonacija, a vlasnici štandova tvrde da je uzrok požara najvjerovatnije eksplozija plinskih boca.

Velika šteta

 

Prodavači su na štandovima uglavnom izlagali odjevne predmete i obuću, a kako su nam kazali, šteta po jednom štandu iznosi u prosjeku 10.000 konvertibilnih maraka.

Mila Husarkić-Pantić na Gradskoj pijaci u Tuzli radi od 1969. godine, a danas je ostala bez svega. Kako će dalje ni sama ne zna, a sa svog štanda nije uspjela ponijeti ni torbu s ličnim dokumentima.

"Godinama sam prodavala konfekciju, odnosno odijela, košulje, hlače, majice, džempere... Moglo se živjeti od ovog posla. Za nekoliko trenutaka sve mi je uništeno. Kod komšinice prekoputa sam vidjela iskre koje se pojavljuju iz instalacije. Viknula sam samo da trebamo ići odatle i u tom trenutku je izbila velika vatra. Čuli smo nekoliko detonacija i ostalog se više i ne sjećam od šoka", priča nam Husarkić-Pantić.

Skupa sa svojom djecom je ostala bez pet štandova, a šteta koja je nastala će biti tačno utvrđena u narednim danima.

"Medicinari su mi pružili pomoć, još uvijek sam u stanju izrazito jakog šoka. Kako ćemo dalje ne znam", dodala je Husarkić-Pantić.

Plamen gutao sve pred sobom

Povredu ruke u današnjem požaru zadobila je Nihada Selimović koja se nalazila u svom objektu. Egzistenciju na ovoj pijaci osigurava već 18 godina.

"Plamen je gutao sve pred sobom, a mi smo se jedva spasili. Mnogi prodavači su trčali kako bi ugasili vatru, ali nije bilo spasa. Vatra mi je zahvatila jedan dio kose, kao i ruku, ali na svu sreću to je sanirano. Šteta u mom slučaju je najmanje 20.000 KM. Od ovoga sam živjela, a sada sam ostala na dnu i bez ičega", kaže za Klix.ba Selimović.

Više od 30 vatrogasaca s osam vozila vatrenu stihiju su uspjeli obuzdati za skoro dva sata. Veliki broj policijskih službenika i dalje se nalazi na terenu, kao i istražni timovi MUP-a TK, dva vještaka te dva tužioca Tužilaštva TK.

Kada će početi obavljanje uviđaja zasad nije poznato, s obzirom na to da problem predstavlja tinjanje vatre koje je primjetno na nekoliko dijelova pijace.

"Dva tužioca su izašla na teren skupa s istražiocima MUP-a TK. U pripravnosti su i dva vještaka protivpožarne i elektro struke. Oni će skupa raditi uviđaj. Na terenu su i brojne policijske snage, trenutno se procjenjuje mogućnost za obavljanje uviđaja. On će započeti najvjerovatnije ujutro iz sigurnosnih uvjeta, jer se još uvijek lokalno pojavljuju požari", rekao je za Klix.ba glasnogovornik Tužilaštva TK Admir Arnautović.

Tokom uviđaja će biti utvrđeni uzroci izbijanja vatre, razmjere nastale štete, a bit će ispitan i veliki broj osoba u svojstvu svjedoka, u cilju prikupljanja što relevantnijih informacija vezanih za ovaj događaj koji je probudio strah kod velikog broja Tuzlaka.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

termoelektranaParlament Federacije Bosne i Hercegovine planira, na 1. sjednici zakazanoj za četvrtak, 28. februara, odobriti garanciju za kredit od 614 miliona eura za izgradnju bloka 7 termoelektrane "Tuzla". Ova odluka se planira usvojiti uprkos istrazi o njenoj usklađenosti sa zakonodavstvom o državnoj pomoći, koju trenutno provodi Sekretarijat Energetske zajednica.

Isto upozorenje je Sekretarijat Energetske zajednice uputio parlamentarcima krajem septembra prošle godine, kada se na sličan način pokušala donijeti ishitrena odluka o odobravanju garancije Federacije BiH na kredit između JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i Izvozno-uvozne banke Narodne Republike Kine za koju se odlukom Vijeća za državnu pomoć BiH od 23. jula 2018. godine, tvrdilo da ne predstavlja reprezentativnu državnu pomoć.

“Energetska zajednica je izdala jasno upozorenje da će Bosna i Hercegovina, ukoliko odobri ovu garanciju, prekršiti preuzete obaveze iz Sporazuma o Energetskoj zajednici kao i zakone EU. Ako zemlja ozbiljno razmišlja o svojoj evropskoj budućnosti, ovo upozorenje mora biti ozbiljno shvaćeno”, izjavila je Pippa Gallop iz CEE Bankwatch mreže. "Pored toga, nekoliko analiza je pokazalo da će, ukoliko bude izgrađen, blok 7 termoelektrane Tuzla vrlo vjerojatno generirati ogromne ekonomske gubitke. Te analize bi FBiH parlamentarci trebali ozbiljno razmotriti prije glasanja o podršci ovom projektu"

Sekretarijat trenutno analizira usklađenost garancije sa pravilima o državnoj pomoći sadržanim u Sporazumu o Energetskoj zajednici. Sa ovim procesom su upoznati, Ministarstvo finansija Federacije Bosne i Hercegovine, Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i Vijeće za državnu pomoć. Pošto su u Sekretarijatu procijenili da je vrlo izvjesno da garancija predstavlja državnu pomoć, angažovali su i nezavisnu pravnu firmu da provjeri njihove preliminarne nalaze.

„Upotreba javnog novca za podršku projektima koji bi građane Bosne i Hercegovine izložili desetljećima zagađenja je neprihvatljiva, posebno kada najvjerovatnije nije u skladu sa zakonom“, rekao je Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju, Tuzla. “ Ovo nije samo pitanje usklađenosti sa zakonskim propisima, nego i suočavanje sa realnošću tranzicije energetskog sektora sa fosilnih goriva na čiste energije. Naši parlamentarci ne smiju donositi ključne odluke koje mogu imati dugoročne negativne posljedice na građane BiH samo na osnovu dnevno političkih potreba pojedinih grupacija."

MOGUĆE POSLJEDICE

Kada je riječ o potencijalnim posljedicama izgradnje ovog bloka one se odnose na zagađenje u narednih 40-50 godina.

U nedavnom IPCC Izvještaju o 1.5 °C je jasno navedeno da ukoliko želimo da se zadržimo na 1.5 °C i ne doživimo katastrofalne posljedice moramo smanjiti CO2 emisije za oko 45% do 2030. godine, odnosno moramo ići ka potpunoj dekarbonizaciji energetskog sektora do 2050. godine. Radni vijek novoizgrađenog bloka 7 bi bio 40 do 50 godina. Na taj način BiH ne može smanjiti emisiju CO2 do 2050., obzirom da bi termoelektrana, da bi se isplatila, morala raditi do 2070. godine.

Podsjetimo da je ugovor o uspostavi Energetske zajednice stupio na snagu 2006. godine i ima za cilj kreiranje najvećeg internog tržišta za električnu energiju i gas na svijetu između EU i Zapadnog Balkana, Ukrajine, Moldavije i Gruzije. Zaključivanjem ovog Ugovora, ugovorne strane iz regije se obavezuju da između sebe uspostave zajedničko tržište električne energije i gasa koje će funkcionirati po standardima tržišta energije EU sa kojim će se integrisati.

To se postiže postepenim preuzimanjem dijelova acquis-a EU, odnosno implementacijom odgovarajućih direktiva i uredbi EU u područjima električne energije, gasa, zaštite životne sredine, konkurencije, obnovljivih energetskih resursa, energetske efikasnosti, nafte i statistike.

Podsjetimo da prema podacima Vlade Federacije, koji su ranije objavljeni, gradnja Bloka 7 TE u Tuzli koštaće oko 1,6 milijardi KM, što je ujedno i najveća poslijaratna investicija u Federaciji BiH.

Na kraju je važno istaći da je Tuzla jedan od najzagađenijih gradova u Evropi, a na pitanje da li se statistika u Tuzli može promijeniti, ekolozi se slažu da se to može desiti samo prestankom korištenja fosilnih goriva. U ovom momentu to možda izgleda nerealno, ali postoje studije i praktični dokazi koji pokazuju da je to moguće, samo moramo prestati koristiti ugalj i druga fosilna goriva za proizvodnju energije.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1„Prema dobivenim podacima od Zatvora u Zagrebu, Marko Radić (sin Franje, rođ. 13.08.1959.), otpušten je 02.12.2018. godine s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 12 godina i 6 mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 02.06.2006. pa nadalje", kazao je glasnogovornik Županijskog suda Zagreb, sudac Krešimir Devčić.

Radić za svoju slobodu ima zahvaliti ministru pravde BiH Josipu Grubeši, zvaničniku HDZ-a BiH. On je Radićev transfer u Hrvatsku odobrio 8. oktobra 2018. godine, a Radić je, kao vidimo, tek nepunih dva mjeseca ostao u hrvatskom zatvoru.

Prethodno je Županijski sud u Zagrebu prihvatio Radićevu molbu te je donio presudu kojom je preuzeo izvršenje presude Suda BiH. Dakle, zločinac Radić u Hrvatskoj je ugošćen praktično na inicijativu Zagreba, što je HDZ-ov ministar, očekivano, prihvatio.

"BiH je članica Europske konvencije o transferu osuđenih osoba, prema kojoj svaka osuđena osoba ima pravo da izrečenu kaznu zatvora ili dio kazne izvršava u državi svoga državljanstva. Prema ovoj konvenciji između BiH i drugih država izvrši se godišnje na desetine transfera osuđenih, tako da je u 2017. godini realiziran 91 transfer osuđenih, dok je u ovoj godini zaprimljen 51 transfer", kazali su ranije BIRN-u u Ministarstvu pravde BiH.
Reakcija Brammertza

Međutim, zbog ovakvog poteza Grubeše reagirao je glavni tužitelj Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) Serge Brammertz. On je poslao pismo Grubeši u kojemu je iskazao nezadovoljstvo odlukom hrvatskog pravosuđa kojom je Marku Radiću osuđenom za ratne zločine na području Bosne i Hercegovine drastično smanjena kazna.

Brammertzu je neshvatljivo to što je Grubeša kao ministar potpisao odluku kojom je u oktobru 2018. dao suglasnost da se bivšem oficiru HVO-a Radiću,koji je u BiH 2011. godine pravomoćno osuđen na 21 godinu zatvora zbog ratnih zločina u logoru Vojno kod Mostara uključujući ubistva, silovanja i zlostavljanja zatočenika, dopusti da ostatak kazne izdržava u Hrvatskoj.

Naravno, niko o ovom izrugivanju pravdi nije pitao žrtve.

Logor Vojno u kojem je gospodar života i smrti bio Maka Radić bio je jedan od najstrašnijih u logorskom sistemu tzv. Herceg-Bosne. Nalazio se šest kilometara od grada, u kućama i garažama, u radijusu od 100 metara.

Saja Ćorić, žrtva višemjesečnih mučenja u tom logoru, kazala je, kako je zabilježeno i u knjizi "Svjedoci zla", da je kroz Vojno prošlo je kroz 800 osoba.

Od tog broja, njih između 15 i 30 je u spomenutom logoru izgubilo svoje živote. Ovaj logor je bio specifičan jer je u njemu bilo zatočeno, i na razne načine mučeno, oko 80-tero žena i djece.

Veliku ulogu u činjenu zlodjela uzeli su stražari logora Vojno. Pravosnažnom presudom Suda BiH osuđeni su spomenuti Marko Radić, te Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević. Proglašeni su krivima za progon, ubistva, zatvaranja, silovanja, mučenja i druga nečovječna djela počinjena nad Bošnjacima u logoru Vojno, te su osuđeni na ukupno 69 godina zatvora.

Radić je pravosnažnom presudom, podsjetimo, osuđen na 21, Šunjić na 16, Vračević na 12 godina, Brekalo, koji je inače bio porijeklom Bošnjak i do rata se zvao Emir, na 20 zatvora!

Mario Mihalj, za kojeg se smatra da je poginuo, Ivek Kolobara, Jure Kordić, Nedžad Čorić, Amel Hadžiosmanović i Nedžad Tinjak, sve bojovnici HVO-a, su u optužnici protiv „Radića i ostalih“ spominjani kao izvršioci pojedinih zločina u logoru Vojno.
Užasni zločini

Mihalj je, po svjedocima, bio upravnik, a Šunjić zamjenik upravnika logora, dok je Marko Radić, zapravo, spominjan „kao glavni“.

Prema iskazu jedne svjedokinje, u sobi u kojoj je boravila 109 dana bilo je zatočeno 15 djece i 21 žena, koje su svakodnevno odvođene na silovanje.

Najmlađe dijete je imalo samo osam mjeseci, a najstarija žena oko 85 godina!

"Zločini u logoru Vojno su bili toliko monstruozni da su čak i živi ljudi zakopavani, a na desetine žena je seksualno zlostavljano u Vojnom", kazivala je ranije Saja Ćorić koja je i sama svjedočila u postupku protiv zločinaca u slučaju "Radić i ostali".

Idriz Merzić, iz Udruženja logoraša Mostar, ranije je, također, govorio, da je logor Vojno bio mjesto strave i užasa.

"Neopisive su patnje koje su bošnjački civili doživjeli u tom logoru. Tamo su se desili neopisivi zločini. Veliku težinu predstavlja činjenica da su tamo bili zatočeni i patili žene i djeca. Uhapšeni je bio dio niza izvršitelja tih zlodjela", rekao je Merzić autoru ovih redaka.

Zaista, Apelaciono vijeće suda BiH je utvrdilo da je i nakon obnovljenog postupka Tužilaštvo BiH uspjelo dokazati da su "Radić i ostali" bivši pripadnici HVO-a počinili zločin protiv čovječnosti, te da su naređivali, učestvovali i podstrekivali zatvaranje 80-ak žena, djece i staraca.

U zatvor Vojno su dovođeni i Bošnjaci iz Heliodroma, a neki od njih potom nisu preživjeli.

"Direktno ili kao članovi zločinačkog poduhvata odgovorni su za ubistva Envera Kajtaza, Arisa Zečevića, Salema Halilovića, Mesuda Dedajića, Asima Čakrame, Mensura Selmana, Džemala Sabitovića, Hamdije Tabakovića, Mustafe Kahrića...", rekao je Mirza Jusufović, predsjedavajući Apelacionog vijeća u martu 2011. godine.

(RadioSrajevo.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

poreznaupravaNajmanje 500 miliona maraka država BiH godišnje izgubi zbog korupcije unutar Uprave za indirektno oporezivanje, procjene su sigurnosnih agencija. O švercu visokotarifne robe, švercu automobila, tekstila i bijele tehnike pisat ćemo u narednim danima, gdje ćemo detaljno pojasniti način rada službenika UIO. U ovom tekstu bavimo se zlatom.

Dvoje službenika Uprave za indirektno oporezivanje otišlo je 11. jula prošle godine u kontrolu poslovanja zlatare „Atlantis“ u Bihaću. U svom notesu, službenica Jelena Majstorović, inače bliska rukovodstvu UIO, napisala je da su ona i njen kolega na teren izašli po prijavi protiv Husnije Kurtovića, vlasnika „SILVER SHOP ATLANTIS“.

„U vrijeme kontrole, zaposlena radnica je telefonom pozvala vlasnika, isti se javio na telefon i rekao da će doći. Na okolnosti iznošenja zlata kaže da to nije istina, da mu to radi konkurencija i da to nije istina, da su navodi pogrešni“, piše u rokovniku službenice UIO Jelene Majstorović.

Ispod teksta navedeni su brojevi koji označavaju masu „zaplijenjenog nakita“, a u konačnici piše da je pronađeno „1645 grama zlata plus naušnice ne izvagane“, što na kraju iznosi 1733 grama.

Majstorovićeva je, potom, zajedno sa kolegom Radenkom Popovićem sačinila Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta iz radnje Atlantis, te navodi da se oduzimaju predmeti „po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta“.

„Potvrđuje se da su ovlašteni službenici UIO Odsjek za provođenje propisa RC Banja Luka izvršili privremeno oduzimanje predmeta od Kurtović Husnije“, navedeno je u dokumentu UIO.

Prema tom aktu, iz ove radnje dvoje službenika UIO je izuzelo zlato težine „cirka 1012,8 grama“. Dakle, više od 700 grama zlata je nestalo na putu od rokovnika do službenog zapisnika. Da u rokovniku nije pisalo pogrešno, dokazuje i zbir svih stavki koje su zatečene, te izvagane prilikom kontrole.

Inače, službenica UIO Jelena Majstorović nekoliko puta „upala“ je u posebne istražne radnje dok su policijske agencije prisluškivale telefonske razovore kriminalaca sa područja Banja Luke. Nikada nije sankcionisana, jer uživa zaštitu čelnih ljudi Uprave.

(zurnal.info)

Ocijeni...
(1 glasova)

plastikaBosna i Hercegovina nema dovoljno razvijen sistem prikupljanja komunalnog otpada, nedostaje sanitarnih deponija, veliki procenat otpada odlaže se na gradska i općinska smetljišta, mnogo je divljih odlagališta, a uz to godišnje se u promet pusti oko 1,2 milijarde plastičnih kesa tregerica.
To znači da se mjesečno u BiH upotrijebi 100 miliona kesa, a ukupne količine kesa koje se plasiraju na tržište Federacije BiH iz godine u godinu su sve veće te u ovakvim okolnostima s komunalnim otpadom u BiH to predstavlja veliki problem.

Broj prijavljenih kesa u 2014. godini bio je oko 66.433.500, u 2015. godini 64.450.800, u 2016. godini 67.821.000 i u 2017. godini 69.992.900 kesa. Od broja prijavljenih kesa manji procenat otpada na one na koje se plaća naknada i broj takvih kesa je u opadanju jer je 2014. godine bio oko 9.321.600, a u 2017. godini 3.057.500.

Tokom proizvodnje jedne plastične kese emitira se oko 200 miligrama CO2. Za dobijanje jedne plastične kese utroši se oko 500kJ prirodnog gasa, 120kJ nafte ili 80kJ uglja. Prosječna dužina korištenja kese tregerice je 12 minuta nakon kojih ona postaje otpad koji se reciklira u vrlo niskom procentu (jedan posto).

Govoreći o Uredbi o naplati plastičnih kesa koja je stupila na snagu 2014. godine, stručna savjetnica za oblast upravljanja otpadom pri Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH Elma Hadžić-Ramić u razgovoru za Fenu napomenula je da taj dokument nije rezultirao smanjenjem broja kesa tregerica, čija je debljina stijenke do 20 mikrona.

To kese u koje se pakuje voće, povrće, rinfuzni i drugi rastresiti proizvodi na koje se ne obračunava naknada kao i kese koje se izdaju na kasi za pakovanje proizvoda koji imaju svoju primarnu ambalažu.

Podsjetila je da je osnovni razlog uvođenja plaćanja naknada za plasman plastičnih kesa tregerice nije bio naplata naknada već podizanje svijesti o problemu upotrebe plastičnih kesa zbog čega se nisu ni očekivala velika sredstva od obračune ove naknade.

Sredstva koja su uplaćena u Fond po osnovu plasmana kesa tregerica za osam obračunskih perioda (po dva na polugodišnjem nivou za period od 2014. do 2018. godine) iznosi oko 960.000 KM.

Od ukupnom naplaćenog iznosa prema Zakonu o Fondu 70 posto sredstava proslijeđeno kantonima što iznosi 672.000 KM dok je Fondu preostalo 30 posto odnosno 288.000 KM, što bi na godišnjem nivou iznosilo oko 72.000 KM, namijenjena za projekte zaštite okoliša.

"Obzirom da kese tregerice gledajući težinski čine vrlo mali procenat plastičnog otpada, Uredba nije dovoljna da riješi veliki procenat plastičnog otpada s kojim imamo problem. Veći dio plastičnog otpada je predmet Pravilnika o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom", dodala je Hadžić-Ramić.

(FENA)

Stranica 36 od 47

S5 Box