Vijesti iz BiH
BiH

BiH (647)

Ocijeni...
(0 glasova)

gorivoCijene nafte na globalnim tržištima pale su ispod nivoa od 66 dolara nakon povećanih strahovanja od prekomjerne ponude, posebno iz Sjedinjenih Američkih Država.
Na londonskom tržištu cijena barela je pala za 1,17 dolara te je iznosila 65,6 dolara.

Na američkom tržištu barelom se trgovalo po cijeni nižoj za 1,01 dolar, koja je na kraju iznosila 56,19 dolara, prenosi Anadolija.

Prema najnovijim podacima, cijene nafte sada su za 25 posto niže nego što su bile početkom oktobra, a najveći utjecaj je imalo naglo povećanje ponude, posebno SAD-a.

Američka proizvodnja je ove godine porasla za gotovo 25 posto, dosegnuvši rekordnih 11,7 miliona barela dnevno.

U takvim uvjetima i članice Organizacije zemalja izvoznica nafte - OPEC su počele razmatrati smanjenje ponude za milion do 1,4 miliona barela dnevno.

Trgovci naftom su postali posebno oprezni kada je riječ o naftnim tržištima, predviđajući da bi cijene nafte mogle padati i u predstojećem periodu zbog povećanja američke proizvodnje i pogoršanja ekonomskih prilika u svijetu.

Kada je riječ o BiH u posljednjih sedam dana nisu zabilježene veće promjene cijena te je prosječna cijena litra dizela i benzina 2,41 KM.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti5Nadomak Velike Kladuše prema Trnovima, nalazi se šatorsko naselje koje je privuklo međunarodnu medijsku pažnju kada su migranti proteklog oktobra danima držali u blokadi granični prijelaz „Maljevac“. Medijska zainteresovanost je trajala otprilike koliko i blokada. Blokadu je okončao jedan kladuški poduzetnik, koji je djeci, ženama i familijama među demonstrantima obećao smještaj u zgradi svoje Fabrike „Miral“. Ostali nesretnici su se morali vratiti pod šatore.

Lokaciju za to šatorsko naselje je oficijelno dodijelila opštinska vlast, nakon što su ljudi (slično kao u bišćanskim Borićima) nekako s proljeća ove godine počeli prebivati  u gradskom parku. Kladuša je odlučno zabranila kampovanje u parku (zapravo su samo dosljedno sprovedene postojeće odredbe), a kao alternativnu tome gradonačelnik je dodijelio ljudima ledinu između rječica Kladušnice i Grabarske, pripojen je vodovod, te organizovan agregat za struju i rasvjetu.

Dovezena su i 4 toaleta za preko 400 ljudi u kampu. O luksuzu se ovdje ne može govoriti. Za ostalo su se i dalje brinule nevladine humanitarne organizacije, kao i – zapravo od samog početka ove agonije – ponajviše sami građani. Tako je Kladušanin Asim Latić ustupio ljudima svoj restoran, pa im je servirao dva obroka dnevno. Pomagali su mu sugrađani, humanitarni radnici, naravno i sami migranti. To je bilo vrijeme kad su ljudi iz šatorskog naselja dva puta dnevno mogli da jedu za stolom, da se druže s Kladušanima, da se, zapravo, osjećaju kao ljudi. Hranu je zatim preuzeo Crveni krst BiH.

Ljudi redovno dobijaju da jedu na ledini između Kladušnice i Grabarske. I kad ledina kišom poplavi i šatori se smoče, CK BiH dođe i podijeli hranu svakom u krilo u plastičnim tanjirima i s plastičnim priborom.

Ima nešto poražavajuće, a ima i nečeg ohrabrujućeg u ovoj priči. Poražavajuće je da uplitanjem jedne profesionalne humanitarne organizacije stanje ne biva bolje, niti po ljude, niti po okoliš, o kojem se u našoj lijepoj zemlji niti u normalnim uslovima ne vodi računa. Kamp je preplavljen plastičnim otpadom od obroka. Ono malo ljudskog dostojanstva, složit ćemo se, bitnog koliko i samo jelo, ostalo je iza zaključanih vrata u restoranu Asima Latića.

Ohrabrujuće je opet da je barem opštinska administracija Kladuše „svarila“ jedan princip, koji niti na kantonalnom niti na državnom nivou u BiH nije nimalo ustaljen kad se radi o odnosu prema migrantima: ako ti uskratim nešto elementarno (kao što je konačenje u mom lijepom parku), moram se pobrinuti za alternativu, pa makar to bila i plavljena ledina. Jer ne može ljudsko biće bez konaka. Jednostavan princip rješavanja problema putem kompromisa.  

Na kantonalnom i na državnom nivou ne postoji takva uzročno-posljedična praksa.Tako se građanima pod prijetnjom novčane kazne zabranjuje primati „ilegalne“ migrante u svoje domove, istovremeno portparolka MUP-a Unsko-sanskog, Snežana Galić, nedavno za agenciju „Srna“ izjavljuje da mjesta u centrima za zbrinjavanje migranata ionako nema. Nema ga, zna ona dobro, niti na ledini između dva kladuška potoka među šatorima. Nema ni dodatnih šatora od oficijelne strane. Ima samo restrikcija, pozivanja na novopečene zakone bez imalo logike i pameti. Sve po principu: uzmem ti sve, pravo kretanja, konačenja, boravka, ali ti zauzvrat ne dam ništa. Ne preostaje dotičnim „kršiteljima zakona“ ništa osim da se pretvore u zrak. Ili da pokušaju ponovo preći granicu. Ti pokušaji prelaska granice, kojeg migranti zovu „game“, završavaju sve brutalnije.

O ovome svjedoče i humanitarni radnici „No Name Kitchen“-a, koji su počeli s praksom profesionalnog dokumentiranja ozljeda, nakon što je nasilje graničara postalo ustaljeno.

Osim što migranti bivaju kriminalizirani uspostavom novih odredbi, kriminaliziraju se i sami građani i humanitarni radnici. Barbara Bekares, mlada španjolska novinarka, koja već preko dvije godine radi s „No Name Kitchen“ na elementarnoj potpori ljudi na tzv. Balkanskoj ruti, i koja se u međuvremenu sporazumijeva na makedonskom i na bosanskom jeziku, kao i na arapskom, i čije ime su ljudi s Istoka prilagodili svom izgovoru u Bara-Bara, kaže: „Ja ne smijem mojim autom nikud voziti ove ljude.“ Pri tome očajna pokazuje na mladića koji šepa i očito u velikim bolovima pokušava prevaliti nekih 200 metara koji dijele šatore od improvizovanih mobilnih tuš-kabina ove organizacije.

Barbara pojašnjava dalje: „Ako bih vozila čak i neki hitan slučaj, riskiram da me lokalna policija zaustavi i osumnjiči za krijumčarenje ljudi.“ Lokalna policijska služba vođena nekom svojom nedokučivom internom logikom je sve stroža što su okolnosti i vremenske prilike po migrante teže. „Najteže mi je bilo kad su me Madjid i Suri* [imena izmijenjena, zadnja djeca u kampu od oko 4 i 5 godina], naši mali mezimci, jučer zamolili da njih i njihovog oca prebacim u 'Miral', a ja sam ih morala odbiti. Autom par minuta, njima sat vremena hoda. Sa svim potrepštinama za njih troje, koje otac mora sam da nosi!“, ogorčeno priča Barbara Bekares. Dječaci nakon nedavno doživljene traume imaju njenu posebnu pažnju i, znajući šta su morali preživjeti, sasvim prirodno djeluje sva tuga i ogorčenost na licu Bara-Bare.

“I onda, kad sam se ponadala da su dječaci prihvatili da ne ide, da ih ne mogu voziti - a shvatiti ovu situaciju djeca tog uzrasta doista ne mogu - dotrčali su ponovo do mene i zamolili da barem njih povezem, bez oca...“ Barbara Bekares užurbano mijenja temu na rutinu humanitarne svakodnevice i tu pokušava vratiti disanje u normalan tempo. Zapravo je dječacima skoro nemoguće emotivno izdržati bilo kakvo razdvajanje od oca.  

Pomenuti dječaci su godinama na putu, s ocem, bez majke. Moguće je da nikad nisu imali dom i normalno djetinjstvo. Njihovo djetinjstvo je takoreći oduvijek ilegalno. Dječaci su s ocem i još jednim starijim čovjekom iz kampa prije desetak dana otišli na „game“. Pri tome su u strahu od dolazećih hrvatskih graničara svi ušli u neku rijeku (lokaciju naknadno nisu znali utvrditi) pri čemu se stariji čovjek spotakao i utopio. Dječaci su bili svjedoci tome u naručju oca, koji je u istom momentu odustao od bijega i krenuo prema graničarima zamolivši ih za pomoć.

Prema izjavi oca graničari su odvratili da to nije njihov posao, strpali su njih troje u auto, odvezli i istovarili ih negdje na teritoriju BiH u blizini Kladuše. U kampu od tad vlada još veća potištenost i nemir. Iznad svega kao de lebdi duša unesrećenog starca, čije tijelo nije, po pravilima svih poznatih ljudskih civilizacija, moglo biti pokopano i naći smiraj.

Izjave ljudi u kampu su zastrašujuća svjedočenja o kršenju osnovnih ljudskih prava, Ženevske konvencije kao i EU odredbi o migracijama. Ljudi bivaju ilegalno potisnuti sa hrvatskog teritorija, fizički napadani, ponižavani, istovarani na teritorij Bosne i Hercegovine bez saslušanja i bez mogućnosti prijave azila. Time se uostalom krši i pravo naše zemlje od strane hrvatskih graničara, bez reakcije naših inače ažurnih čuvara reda i mira. Treba se zapitati koju korist ima naša zemlja od toga što zapravo štiti vanjske granice EU više nego sopstvene!

Za očekivati je da će kamp uskoro biti zatvoren. IOM je, po izjavi šefa ove organizacije, PeteraVan Der Auweraerta, u pregovorima s vlasnikom zgrade „Mirala“ za preuzimanje i adaptaciju zgrade, kako bi i preostali ljudi mogli napustiti kamp i naći krov nad glavom. Zima je skoro stigla. IOM s ovakvim akcijama očito čeka do zadnjeg momenta iz jednostavnog razloga – jer smatra da BiH ima dužnost zbrinjavanja migranata.

Očekivati ovako nešto od vjerovatno najsiromašnije zemlje u Evropi je zapravo sasvim nerealistično. IOM će profesionalno, iako u zadnjem mogućem momentu kao i u Bihaću, srediti pitanje smještaja i opskrbe. Ali i dalje ostaje otvoreno pitanje spašavanja ljudskog dostojanstva.

Sabira Halilović-Levin (6yka.com)

ponedjeljak, 19 Novembar 2018 00:00

Cijene nafte pale šestu sedmicu zaredom

Ocijeni...
(0 glasova)

gorivo1Na svjetskim su tržištima cijene nafte pale i prošle sedmice, šeste zaredom, skliznuvši na najniže razine u više mjeseci, jer se ulagači plaše da će zbog usporavanja rasta globalne ekonomije oslabiti potražnja za energentima.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošle sedmice pala 4,6 posto, na 66,76 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 5,6 posto, na 56,46 dolara, novu najnižu razinu od marta.

Od augusta do početka oktobra cijene su nafte snažno rasle, dosegnuvši najviše razine u gotovo četiri godine, jer su se ulagači plašili oštrog pada izvoza nafte iz Irana, nakon što SAD uvede sankcije na iranski naftni sektor.

No, u proteklih šest tjedana cijene su nafte potonule više od 20 posto jer najveći svjetski proizvođači povećavaju proizvodnju kako bi nadoknadili iransku ponudu na tržištu, a pokazalo se i da iranski izvoz nije pao onoliko koliko su se ulagači plašili, prenosi SEEbiz.

Osim toga, svi posljednji podaci upućuju na usporavanje rasta najvećih svjetskih ekonomija, zbog čega se očekuje da će potražnja za energentima oslabiti.

Nakon što se nedavno pokazalo da je u trećem tromjesečju usporen rast u SAD-u i Kini, prošle je sedmice objavljeno da je japanska ekonomija, treće po veličini u svijetu, u proteklom kvartalu palo za 1,2 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Njemačka je ekonomija pak, u trećem tromjesečju na godišnjoj razini porasla 1,1 posto, no u odnosu na prethodni kvartal palo je 0,2 posto, što je njegov prvi pad od 2015. godine.

S druge strane, proizvodnja nafte u SAD-u dosegnula je prošle sedmice novu rekordnu razinu od 11,7 miliona barela dnevno.

Uz to, u petak je kompanija Baker Hughes objavila da je prošle secdmice broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao već peti put u posljednjih šest sedcmica, za dva postrojenja, na njih ukupno 888, najviše od marta 2015. godine. A to znači da se i dalje može očekivati rast američke proizvodnje.

Zbog toga drugi veliki proizvođači, kao što je Saudijska Arabija, najavljuju smanjenje proizvodnje.

Članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) sastat će se 6. decembra u Beču kako bi dogovorile proizvodnu politiku za idućih šest mjeseci.

Saudijska Arabija, vodeća članica OPEC-a, želi da ta organizacija smanji proizvodnju za oko 1,4 miliona barela dnevno, što odgovara oko 1,5 posto ukupne globalne ponude. Saudijci žele da i Rusija smanji proizvodnju, ali Moskva se tek treba službeno obvezati na sudjelovanje u zajedničkoj akciji.

Većina analitičara očekuje da će OPEC uskoro početi smanjivati proizvodnju jer strahuje od reprize 2014. godine kada su cijene nafte oštro pale zbog znatno veće ponude u odnosu na potražnju.

Sada se ponovo nazire sličan problem, i to uprkos američkim sankcijama iranskom naftnom sektoru. Drugi su proizvođači, naime, više nego nadoknadili smanjenu ponudu iz Irana, što je rezultiralo gomilanjem zaliha.

Naznake smanjenja proizvodnje mogle bi pak potaknuti skok cijena, smatraju neki analitičari, posebice u slučaju još dubljeg pada proizvodnje u Venezueli i Libiji.

Zahvaljujući tome, krajem prošle sedmice cijene su se nafte ponešto stabilizirale, nakon oštrog pada posljednjih sedmica.

(FENA)

Ocijeni...
(0 glasova)

izetbegovic1Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović prisustvovao je današnjem obilježavanju 26. godišnjice od osnivanja Sedme muslimanske brigade u Zenici, a u obraćanju prisutnima je kazao da ovih dana svjedoči jedinstvu Srba i Hrvata, ali i dodatnom razjedinjavanju Bošnjaka.

Komentarišući naoružanje Srbije i Hrvatske Izetbegović je kazao da se i Bosna i Hercegovine mora naoružavati ili će, ako bude slaba, biti krajnja adresa.

“Siromašni susjedi troše novac na skupo oružje. Vidite te raketne sisteme i avione po Srbiji i Hrvatskoj i mi u svemu tome moramo držati balans jer slabost privlači adresi. Onako kako vakuum privlači vjetar, usisava, tako će privući i adresi ako budemo slabi, ako procijene da smo slabi”, kazao je Izetbegović. Dodao je da je “spas” u namjenskoj proizvodnji te da je Bosna i Hercegovina na pravom putu u pogledu naoružanja.

“Šansa je u namjenskoj proizvodnji. Ovih dana završavamo pušku, uskoro ćemo krenuti s haubicama i dronovima, da ne nabrajam dalje. Radimo municiju svih vrsta, višecijevne bacače… Kada sam kazao da ćemo jačati namjensku proizvodnju za komercijalne potrebe i tržište i za ne daj Bože odmah su se zabrinuli u Beogradu. Mladi Izetbegović se usudio prijetiti da će se braniti BiH. Pogledajte sada odnos i danas ovdje to ponavljam, jačaćemo namjensku proizvodnju”, kazao je Izetbegović te je nagrađen velikim aplauzom.

U nastavku obraćanja je kazao da je potrebno jačati i jedinstvo patriota i moć BiH zemlje te da se nikada više neće ponoviti 1992. godina kada su neprijatelji zatekli ovu državu nespremnu i nenaoružanu.

“Prošli put smo svi nastradali, ali moramo biti jaki i organizovati se kako nas ne bi napali. Srbi se ujedinjuju preko Beograda i crkve, HNS je ujedinjuje međusobno, a samo Bošnjaci ovih dana pričaju o dodatnom razjedinjavanju. Ja ih ponovo pozivam da to ne rade i da napravimo probosanski kamp koji će sve ove sile držati pod kontrolom. Neka prestanu s unutarbošnjačkom prepirkom i svađom”, dodao je Izetbegović.

(klix.ba)

petak, 16 Novembar 2018 00:00

Volan vapi za vozačima autobusa

Ocijeni...
(0 glasova)

autobus1Svega 20 vozača autobusa nalazi se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS.

Od toga ih je u Banjaluci prijavljeno 12, a po jedan je na birou u Prnjavoru, Bijeljini, Modriči, Petrovu, Kostajnici, Čajniču, Rudom i Višegradu.

Dakle, od 63 lokalne zajednice u Republici Srpskoj - u njih 54 vozača autobusa nema ni za lijeka.

Vlasnici preduzeća za prevoz putnika žale se da ne znaju šta da rade, jer, kako pojašnjavaju, čak ni podsticanje ljudi da se opredijele za ovo zanimanje ne donosi rezultate.

"Od tih 20, nema nijedan koji hoće da radi. Većina radnika je na birou radi osiguranja. Vozača je nemoguće pronaći. Evo, mi smo sada krenuli u 'proizvodnju' tog kadra, preko Zavoda za zapošljavanje, na način da će o trošku Zavoda dobiti kategoriju, odnosno kvalifikaciju za vozača. Ali, i u takvoj situaciji su nam se u cijeloj RS prijavila samo 23 čovjeka", žali se Momčilo Sladoje, član Izvršnog odbora Udruženja autoprevoznika RS.

Upitan zbog čega je situacija takva, on kaže da pravi odgovor nema.

"Naravno da su plate u Njemačkoj veće, ali ti ljudi su sada na Birou i nemaju ništa. Ponudite mu da ima 1.000 maraka i on kaže - neću", tvrdi Sladoje, koji je i direktor "Centrotransa" Istočno Sarajevo.

Sa druge strane, sudeći po stavu vozača, poslodavci će ih svijećom tražiti, jer će od Nove godine, kada očekuju olakšice za odlazak prema razvijenim evropskim državama, stanje biti još gore.

"Ja sada već imam dva pregovora sa ljudima iz EU da ode 100 mojih kolega iz Banjaluke. Mi smo na to upozoravali. Radno vrijeme ovdje je predugo, a plate su preniske. Ovdje se, u prosjeku, dobija nešto više od 500 maraka", ističe Draško Talijan, predsjednik Udruženja vozača i automehaničara gradskog i prigradskog prevoza putnika iz Banjaluke.

On kaže da će putnike kod nas, s obzirom na trend, voziti samo penzioneri.

"Ako građani RS smatraju da su s njima bezbjedni, onda bujrum", rekao je Talijan.

Iz podataka koje su "Nezavisnim" ustupili iz Zavoda za zapošljavanje RS, broj vozača autobusa koji tragaju za poslom u proteklih deset godina se višestruko smanjio.

Na kraju prošlog mjeseca ih je, dakle, bilo svega 20, a u istom mjesecu 2008. godine na birou ih je bilo 123. Sličan trend se bilježi i kada je riječ o vozačima kamiona - na birou ih je sada mnogo manje nego prije deset godina. U toj branši je, tvrde naši sagovornici, identična situacija.

Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za međunarodni i unutrašnji transport RS, tvrdi da je prije nekoliko dana zvao Biro u Banjaluci, jer su njegovoj firmi potrebni profesionalni vozači. Razočarao se.

"Na birou nema nijednog, da mu date žuti dukat. Ako se ovakav trend nastavi, pravo pitanje je ko će kod nas voziti putnike i robu", rekao je Grbić za "Nezavisne".

Broj nezaposlenih vozača autobusa:
Banjaluka 12
Prnjavor 1
Bijeljina 1
Modriča 1
Petrovo 1
Kostajnica 1
Čajniče 1
Rudo 1
Višegrad 1

(Nezavisne)

Ocijeni...
(0 glasova)

novac2U postizbornom periodu u pregovorima o koalicijama za formiranje vlasti za sada najviše energije političke stranke troše na kantone. Zacrtavaju želje i pozicije. U pojedinim kantonima to naročito ima smisla i dobija na značaju, kada se zna da zbog godišnjih budžeta stranke u nekim kantonima imaju stvarnu vlast i veću mogućnost djelovanja.
Najprimamljiviji kolač vlasti je onaj u Kantonu Sarajevo, gdje šest stranaka uveliko pregovara o formiranju vlasti bez SDA.

SDP, Demokratska fronta i Naša stranka koje čine lijevi blok s jedne strane te Narod i pravda, SBB i Nezavisna bosanskohercegovačka lista s druge strane gotovo svake sedmice održavaju sastanke te najavljuju vlast bez SDA. Ipak, i među tih šest stranaka postoje različita gledišta o tome koga bi trebalo podržati i ko bi trebao dobiti premijersku funkciju.

Budžet kao "zlatna koka"

Načelno sve stranke poručuju da ih funkcije ne zanimaju, već programi. Ipak, neminovno funkcije moraju doći na dnevni red.

U razgovoru za Klix.ba predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković poručuje da neće insistirati ni uslovljavati funkcijama.

"O tome ćemo razgovarati kada završimo važnije stvari - principe, mjere i program. To će biti vrlo brzo. Ne uslovljavamo nikakvom funkcijom ovu koaliciju, iako nam po političkom bontonu pripada pozicija premijera. Mi uslovljavamo naše učešće usvajanjem zakona koji se tiču porijekla imovine političara, stranačkog zapošljavanja i kontrole javnih nabavki", kazao je Konaković.

S druge strane Demokratska fronta poručuje da ne želi podržati Konakovića, kao bivši kadar SDA, već predlaže da premijer bude iz Naše stranke, računajući da SDP, DF i Naša stranka, zajedno, kao neformalni lijevi blok imaju najviše zastupnika.

A zašto je strankama važno da imaju vlast u Kantonu Sarajevo. Brojke govore same za sebe. Godišnji budžet ovog kantona iznosi skoro 770 miliona KM, plus budžet Zavoda zdravstvenog osiguranja koji iznosi blizu 300 miliona KM, što je, ne računajući otplatu vanjskog duga, više od budžeta RS.

Ti iznosi možda i najbolje ilustruju koliku moć preuzima buduća vlast. Implementiranje tog novca kroz projekte te zdravstveni, ali i obrazovni sistem najbolje pokazuju zašto je mnogima toliko stalo da se vlast prije formira u kantonima, umjesto na državnom i federalnom nivou.

Ključni kantoni

Gotovo ista priča je i u Zeničko-dobojskom kantonu. Najbliži za formiranje vlasti je blok koji predvode SDP i Nezavisni blok, uz Našu stranku, SBB, SBiH, DF i ASDA.

Nezavisni blok je već izašao s prijedlogom za premijersku poziciju i to Amru Mehmedić. Ipak, za to će im trebati podrška ostalih, a prije svega SDP-a koji također ima ambicije za tu funkciju.

Godišnji budžet ZDK je blizu 320 miliona KM, uz budžet Zavoda zdravstvenog osiguranja koji iznosi 174 miliona KM.

U Tuzlanskom kantonu SDP, kao stranka koja je osvojila najveći broj glasova, predvodi pregovore za buduću vlast, gdje će SDA biti opozicija.

Poziciju premijera će najvjerovatnije dati SDP, ali i preuzeti najveću odgovornost s obzirom na godišnji budžet od 384 miliona KM, uz budžet Zavoda zdravstvenog osiguranja od 230 miliona KM.

U Unsko-sanskom kantonu bi također moglo biti zanimljivo kada je riječ o formiranju vlasti. Iako će SDA imati najveći broj zastupnika u Skupštini, SDP, DF, Naša stranka, Nezavisni blok, SBB te ASDA bi mogli bez njih formirati vlast.

Poređenja radi, godišnji budžet USK iznosi skoro 224 miliona KM, dok je budžet ZZO nešto viši od 100 miliona KM.

U kantonima koje smo izdvojili jasno se može vidjeti da su budžeti izuzetno primamljivi te to nesumnjivo utječe i na motivisanost političkih stranaka da formiraju vlast.

Šta će se dešavati na nivou FBiH i države za sada se mnogo ne govori i cijela priča je u drugom planu dok se čeka odluka o načinu popunjavanja Doma naroda Parlamenta FBiH.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

zagadjenje1Istražni tim Kantonalnog tužilaštva TK, MUP-a TK i stručnih lica i agencija koje rade po nalogu Tužilaštva, obavio je jučer uviđaj radi novih saznanja da se u krugu Global Ispat koksne industrije Lukavac (GIKIL) nastavilo sa onečišćenjem okoliša, te su ove informacije potvrđene.
Naime, u cilju navodnog smanjenja oticanja u Spreču, amonijačna voda se i dalje taloži i rasipa po samom kombinatu. Stanje je i dalje izrazito loše. Jučer je obavljeno i novo uzorkovanje vode.

U napuštene kanale i podrumske prostorije ugašenih koksnih baterija, koje zauzimaju značajan dio površine kompleksa, se i dalje taloži značajna količina amonijačne vode a i dalje se dio te vode ispušta u Spreču.

Istražni tim je utvrdio da se situacija sa zagađivanjem okoliša u GIKIL-u i dalje usložnjava jer se pojavljuju i novi uzroci onečišćenja okoliša.

Tužilaštvo, u okviru istrage koja je ranije otvorena, nastavlja sa dokumentovanjem svih relevantnih informacija u ovom predmetu.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

sanaizvorGradnjom hidroelektrana eksploatira se prirodno i zajedničko dobro, upozoravaju građani i ekološki aktivisti.

Rijeka Doljanka kod Jablanice postala je novi bedem obrane građana i ekoloških udruga u borbi protiv izgradnje malih hidroelektrana na bosansko-hercegovačkim vodotocima. Na drugoj strani je Mirza Teletović, proslavljeni bh. košarkaš s NBA karijerom a odnedavno i predsjednik Košarkaškog saveza BiH. Njegovu namjeru da gradi mala postrojenja za proizvodnju električne energije već dugo pokušavaju osujetiti građani nekoliko sela uz Doljanku, jednu od pritoka Neretve u jablaničkom kraju, ali i ekološki aktivisti. Teletović odgovara da ima sve dozvole i da je sve po zakonu.

Ukupno su 22 udruge iz cijele Bosne i Hercegovine u „otvorenom pismu o velikom sportisti koji se u svoj rodni kraj vratio da ukrade cijelu jednu rijeku“ navodeći kako se zaštita područje u kojem se nalazi i Doljanka „godinama odgađa – upravo zbog kojekakvih biznisa od kojih zajednica nema ništa, ali su profitabilni za čaršijsku elitu“.

Još navode i kako je „za ubistvo rijeke ljudima obećana naknada, prvenstveno prijeko potrebna radna mjesta“. „Namjerno se međutim ne govori da takvim hidrocentralama za svakodnevno funkcionisanje trebaju dva-tri radna mjesta, ako i toliko, jer je sve automatizovano“, dodaju.

Iz krajnosti u krajnost

„Identifikovane potencijalne lokacije za izgradnju malih hidroelektrana potrebno ozbiljnim stručnim pristupom revidirati jer su okolnosti bitno primenjene – ni hidrologija nije onakva kakva je bila pre 30 godin, a i kriterijumi zaštite životne sredine su zaoštreni“, ukazuje Nikola Rajaković.

„Druga krajnost koja se nadvila nad ovu oblast – da se sve lokacije za izgradnju MHE proglase za nepodobne – podjednako je loša. Između dve ekstremne pozicije klatna ima se komforan prostor za racionalno odlučivanje, jer je elektroenergetici potreban svaki kWh iz obnovljivih izvora“, dodaje Rajaković uz napomenu kako je „u elektroenergetici savladana lekcija da se veliki energetski izvor može imati i kao zbir puno malih izvora“.

Teletović odgovara da je sve od početka bilo transparentno i da ima sve dozvole, dok građani koji ga pokušavaju spriječiti „nemaju dozvolu da zaustavljaju radove“. Najavljuje i da će ih kazneno prijaviti. No i protiv njega su podignute prijave.

„Sve je otišlo van konteksta normalne priče, ali se nisam pokajao. Mogao sam živjeti gdje god hoću, a došao sam u rodni grad u kojem 22 godine nije napravljeno ništa veliko i sad je ispalo da sam došao da uništim rijeku“, rekao je Teletović.
Investitorima ništa sporno

Priča s rijeke Doljanke zapravo je vrlo slična onoj kakvoj je javnost u Bosni i Hercegovini svjedočila u slučaju Kruščica, u Srbiji su to, kao primjer, bile rijeke Stare Planine, a u Hrvatskoj na karlovačkom području.

Dok ekološke udruge upozoravaju da se „gradnjom hidroelektrana eksploatira prirodno i zajedničko dobro te uništava biljni i životinjski svijet radi profita pojedinca“ i dodaju da je to „odavno prestao biti ekološki i postao veoma ozbiljan politički, ekonomski i socijalni problem“, investitori ne vide ništa sporno. No, oni koji na problem gledaju sa strane pozivaju na ozbiljan stručni pristup.

Hamdija Mujezin iz sarajevskog Centra za edukaciju i podizanje svijesti o potrebi povećanja energetske efikasnosti – Energis ukazuje kako „problem nisu mini i male hidroelektrane kao tehnologija, nego se problem nalazi u tome što nedostaje strateški pristup gradnji takvih postrojenja, te adekvatna kontrola gradnje i rada postrojenja“.

„Nedostatak strateških dokumenta koji definiraju jasne planove društvenog i prostornog razvoja u BiH (pri tome se misli na tačno definiranje lokacija, instalisanih snaga i tipa male hidroelektrane koji bi bio izgrađen – npr. nijedan lokalni strateški dokument ne predviđa nova postrojenja, osim ako nije već neki investitor ponudio izgradnju na nekoj lokaciji), doveo je do donošenja neusaglašenih zakonskih odredbi i propisa, manjka transparentnosti u gradnji hidroelektrana i sveli rad institucija na obradu samoinicijativnih ponuda investitora bez proaktivnog djelovanja institucija u vođenju razvoja obnovljivih izvora energije i korištenju vlastitih resursa“, kaže Mujezin.

Kao ključni problem vidi činjenicu da, i kada se donose strateški dokumenti, javnost i prije svega ekološka udruženja, nemaju mogućnost dati doprinos i iznijeti stavove. Ukazuje na primjer Hrvatske koja javno poziva građane da iznesu stavove i ideje o izradi strateških dokumenata.

Ekolozi: Nema prednosti, samo nedostaci

Ekološki aktivisti navode kako prednosti malih hidroelektrana „za društvo i prirodu ne postoje“. Nedostaci su, kažu, mnogobrojni: počevši od uništavanja biodiverziteta, smanjenja kvaliteta i kvantiteta voda i štete po ekonomiju.

„Količine proizvedene električne energije iz ovih objekata su neznatne, a koncesione naknade su toliko niske da lokalna zajednica nema skoro nikakvu korist od njih. Hidroelektrane su često razlog zašto pojedina sela ostaju bez pitke vode i one dovode do uništavanja vodenih ekosistema. Ne postoji strateški pristup davanja koncesija za izgradnju objekata za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije. Male hidroelektrane negativno utiču na sve segmente životne sredine u toku gradnje i korištenja, one su migracijske prepreke ribama, minimalni ekološki protok se često ne poštuje i ostaju suha korita te se narušava kvalitet vode“, navodi Jelena Ivanić.

„Uključivanje javnosti u procesu kreiranja strateških dokumenata, te samo kreiranje adekvatnih strateških dokumenata značajno bi smanjio otpor građana prema gradnji postrojenja, ali bi se onda samo gradila postrojenja koja su odobrena od lokalne zajednice i stanovništva“, konstatira Mujezin.
Sinergija različitih izvora

Na činjenicu da će potrebe za električnom energijom ubrzano rasti ukazuje i Nikola Rajaković, profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. U tom smislu, uz klasične termo i hidroenergetike, ukazuje na nužnost razvoja energetike „na obnovljivim izvorima energije, energetskoj efikasnosti, smanjenju emisije štetnih gasova, ali i primeni inteligentnih mreža“. Dodaje i kako „savremena energetika ne isključuje pojedine opcije već kroz sinergiju različitih izvora traži optimum“.

Kad je izgradnja malih hidroelektrana u pitanju navodi kako njihova izgradnja mora biti „utemeljena na pozitivnim studijama uticaja na okolinu, na optimalnim tehničko-tehnološkim rešenjima i ekonomskoj profitabilnosti može (u manjoj meri) da doprinese energetskom bilansu zemlje“. Ukazuje i kako takva postrojenja mogu imati i mnogo drugih pozitivnih efekata kao što su „ekonomski razvoj ruralnih područja, jačanje turističke atraktivnosti lokacije, sigurnije elektrosnabdevanje u neposrednoj okolini, pozitivan doprinos kod regulisanja poplavnih talasa...“ Međutim, dogodilo se i puno toga negativnoga.

„Postojeće podsticajne cene za proizvodnju električne energije iz malih hidroelektrana privukle su određen broj investitora koji su izgradnju počeli da svode samo na aspekte gole profitabilnosti. Kako je kod korišćenja vodnih rečnih potencijala energetski aspekt uvek iza aspekta vodosnabdevanja i aspekta zaštite životne sredine, takav pristup se pokazuje kao pogrešan“, upozorava Rajaković.
'Stvarnost je potpuno drugačija'

Ekološki aktivisti u potpunosti odbacuju tvrdnje investitora koji navode da male hidroelektrane imaju minimalan utjecaj na okoliš, govore da je u pitanju „čista“, obnovljiva energija, da pri gradnji i upotrebi poštuju stroge europske standarde, te da će lokalne zajednice kroz brojna nova radna mjesta i prihode od koncesija cvjetati nakon njihove izgradnje.

Stvarnost je potpuno drugačija, ukazuje Anes Podić iz sarajevske Eko akcije. Taksativno navodi probleme: „male hidroelektrane niču svuda, često i u zaštićenim područjima, sa dozvolama, ponekad i bez njih, često i uz ogromno protivljenje lokalnih zajednica; investitori su domaći tajkuni, no sve veće je prisustvo i kompanija iz zemalja EU, koje se izvanredno snalaze u korupcijom premreženim lokalnim uslovima“.

„Za same stanovnike u lokalnim zajednicama, korist od izgradnje je minimalna, a šteta ogromna. Zbog visoke automatizacije rada, broj radnika koje nakon izgradnje zapošljavaju male hidroelektrane je simboličan. Nakon što se eventualno izgradi svih 300+ malih hidroelektrana u BiH, broj ukupno zaposlenih u njima ne bi bio dovoljan da radnicima podmiri ni manju tvornicu. Iznosi koncesionih naknada su simbolični, nedovoljni da podmire čak ni troškove reprezentacije općinskih načelnika“, navodi Podić.

Projekti za pomoć u razumijevanju problema

U cilju podizanja svijesti građana, ali i razvijanja kapaciteta lokalnih vlasti da prepoznaju značaj malih hidroelektrana, ali i drugih postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije, te uključivanja mladih u priču o održivom razvoju, Centar Energis traži sredstva za implementaciju tri projekta – prvi nosi naziv „Water Advocacy for Clean Energy and Sustainability“, drugi je „Unaprjeđenje procesa finansiranja i gradnje obnovljivih izvora energije“, a treći „Jačanje kapaciteta mladih i intenziviranje učešća u procesu donošenja odluka za održivi razvoj Bosne i Hercegovine“.

Na upit jesu li Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju, potrebne male hidroelektrane ili ima dovoljno energetskog potencijala u postojećim elektranama, odgovara kako priča „nije rezultat bilo kakvih strateških potreba za električnom energijom već isključivo namjera da se zadovolje investitori koji su uglavnom izvanredno povezani sa vlastima i nahrani korumpirani državni aparat“. Ukazuje i kako je „udio električne energije koja se trenutno proizvodi u malim hidroelektrana u odnosu na ukupne količine proizvedene električne energije u BiH zapravo na nivou računske greške“.

„Čak i kada bi se izgradilo svih 300-ak planiranih malih elektrana u BiH, ukupna energija proizvedena u njima bila bi tek nešto veća od onoga što trenutno troši najveći industrijski potrošač u BiH, višegodišnji gubitaš, tvornica aluminija u Mostaru“, konstatira Podić.
Važnost obnovljivih izvora energije

I Podić, ali i Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu, ukazuju kako je Bosna i Hercegovina najveći izvoznik električne energije u regiji, a gotovo petinu proizvodnje izvozi. Prema Agenciji za statistiku, Bosna i Hercegovina je u prvih devet mjeseci ove godine izvezla električne energije u vrijednosti 226 milijuna eura. Od ukupno proizvedene količine električne energije, gotovo 40 posto je proizvedeno u obnovljivim izvorima, uglavnom velikim hidroelektranama, što je daleko više od prosjeka u zemljama Europskoj uniji gdje taj iznos, po Eurostatu, iznosu 30 posto.

No, Mujezin kaže kako su Bosni i Hercegovini potrebne male hidroelektrane. Prema njegovim riječima, „obnovljivi izvori energije predstavljaju trend koji BiH nije počela, niti prednjači u njemu, te treba svaku moguću 'pomoć' u borbi protiv klimatskih promjena i ostvarivanja preuzetih ciljeva od strane Energetske Zajednice“.

„Bitno je shvatiti da je udio malih hidroelektrana u ispunjavanju cilja od 40 posto obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji električne energije, definiran NREAP-om (Nacional Renewable Energy Action Plan). U biti, investitori pomažu da ostvarimo taj cilj, ali je problem što se ta njihova pomoć odvija samoinicijativno, tj. što ne postoji strateški pristup i što vrlo često ispada bitnija proizvodnja električne energije od prava na vodu stanovništva“, objašnjava Mujezin.

Za one koji argumentiraju da se može povećati udio drugih tipova obnovljivih izvora energije navodi kako „solarne elektrane i vjetroelektrane nemaju stabilnu proizvodnju, a i same imaju svoj utjecaj na okoliš“. Nadalje, kaže i kako „bioenergija zahtijeva unos energenta što u slučaju da je drvna biomasa (a to bi bio prvi izbor) treba jako jako detaljno i pažljivo planirati te pratiti da ne bismo uništili naše zdrave šume, a i opet pitanje je da li bi imali dovoljno da zamijenimo hidroelektrane“.

„Problem nije tehnologija same hidroelektrane. Ugledajmo se na Švicarsku koja je po bogatstvu vodotokova i udjelu hidroenergije u generisanju električne energije dosta slična nama, te uradimo strateške planove, uključimo građane u proces odlučivanja i kontrolišimo gradnju i rad elektrana, pa nećemo imati problem sa kojim se suočavamo sada – gradi se u dobru svrhu ali protiv volje stanovništva“, zaključuje Mujezin.

 

Mladen Obrenović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

logor2"Bili smo samo brojke - 233 dana u logorima" naziv je knjige Amera Đulića koja je večeras promovisana u Mostaru. Svjedočanstvo je to maloljetnika o stradanju u četiri logora tzv. Herceg-Bosne, ali i vremenu koje je uslijedilo poslije.
Autor je kao dječak od 17 godina prošao zloglasne logore Koštana bolnica, Dretelj, Gabela i Heliodrom, te ta strašna iskustva prenio na papir.

"Sve što nije kamerom snimljeno ili zapisano, kao da se nije ni dogodilo. Nakon presude Prliću i šestroci u Hagu shvatio sam da je pravda zadovoljena nakon toliko godina i sam sam odlučio napisati knjigu, da nešto ostane iza mene. Dosta sam toga znao i nisam želio da odem na onaj svijet, a da je ne napišem. Učinio sam jedno dobro dijelo", kazao je Đulić u uvodu.

Đulić u knjizi spominje pedesetak zločinaca imenom i prezimenom, koji su kako kaže "prema meni bili zli, ali spominjem i fine ljude koji su pomagali, jer čitam narod nije onakav kakav se opisiva". Napominje kako su zločine radili pojedinci opčinjeni mržnjom.

Mnogi nažalost šute

"Mnogi koji su propatili više od mene šute i ne žele da se sjećaju, a oni koji su zlo radili žive među nama u Stocu. Mnogi su navikli da prolazeći pored njih obaraju glavu, ja nisam takva osoba. Ja sam odlučio da govorim istinu, a ona je jedna. Nju govorim i pred Bogom i pred sudovima", izjavio je Đulić.

Niti jedan od onih zločinaca koje Đulić pominje u knjizi nije osuđen, njih su sudovi u Mostaru oslobodili.

"Nekad sam imao utisak da Kantonalni sud u Mostaru ima zadatak da oslobodi sve Hrvate i Bošnjake koji su optuženi za ratne zločine, da se sve zataška. To me najviše sekira kad vidim da nema pravde. Da ljudi koji su radili zločine slobodno hodaju Stocem i da su čak i visoko pozicionirani", izjavio je autor knjige.

Zločinci ne saginju glave, nastavlja Đulić, oni su ponosni i misle da je to sve bilo dobro djelo, da će Herceg-Bosna nastaviti da živi, a da se protjerani nikad neće vratiti u Stolac.

Svjedočio od Mostara do Haga

"Svjedočio sam na svim sudovima, od opštinskog, kantonalnog, državnog i sve do Haga. Bilo je pritisaka, čak i novčanih ponuda da se okanim toga. Tako su ljudi kupovani, nije to bilo samo u Stocu. Meni je nuđeno sto hiljada KM da na sudu kažem kako se ničega ne sjećam. Njima je to bilo kao deset maraka ponuditi. Nisam uzeo, ali on je opet bio slobodan zbog kako je sud kazao neistinitih i lažnih svjedočenja svjedoka Amera Đulića", izjavio je Đulić.

Jedan od promotora, profesor Edim Šator, kaže kako je knjiga s jedne strane tragično svjedočenje, a s druge dokument.

"On donosi činjenice, piše o ljudima i imenima onako kako je on to doživio. Ova knjiga je jedna od bitnijih činjenica šta je UZP radio, šta je podrazumjevao taj udruženi zločinački poduhvat koji je provodila Hrvatska, zajedno sa svojim partnerima iz HZHB. Govori o ideji da se jedan prostor očisti, a historija iznova napiše. Ova nas knjiga opominje da te stvari ne smijemo zaboraviti, posebno jer i danas postoje politčari koji pozivaju na retrogradne ideje", kazao je Šator.

Promociju je organizovalo Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca – Podružnica Mostar, a povodom godišnjice rušenja Starog mosta. O knjizi su govorili promotori Irma Marić, Amer Obradović i Edim Šator.

(Klix.ba)

nedjelja, 11 Novembar 2018 00:00

Sedam godina Al Jazeere Balkans

Ocijeni...
(0 glasova)

eldzezira1Al Jazeera Balkans počela je emitirati program prije sedam godina, kao prvi news kanal u regiji i prva članica Al Jazeera Media Network izvan arapskog i engleskog govornog područja.

Osim centralnog studija u Sarajevu, regionalni centri otvoreni su u Zagrebu, Beogradu i Skoplju, a dopisnici izvještavaju iz Brisela, Washingtona te Banje Luke, Niša, Podgorice, Ljubljane i Prištine.

Al Jazeera Balkans već godinama postavlja visoke profesionalne i tehničke standarde te nastoji ponuditi sadržajan i informativan program. Uz informativni program i vijesti koje se emitiraju od podne do ponoći, emitirane su stotine filmova, hiljade intervjua i reportaža s terena.

Reporteri Al Jazeere Balkans izvještavaju sa svih kriznih, lokalnih i svjetskih, žarišta te pokrivaju najvažnije događaje u Evropi, na Bliskom Istoku, Sjevernoj i Južnoj Americi.

Al Jazeerin web portal i njegovi novinari, multimedijalisti, komentatori i blogeri donijeli su brojne analize aktualnih događanja, ali i mnoge ljudske priče, koje su potaknule akcije za pomoć onima kojima je to najpotrebnije.

Mišljenja i blogovi pokrili su sva aktualna događanja i društvene fenomene na području jugoistočne Evrope, ali i svugdje gdje Al Jazeera ima publiku.

Prestižne nagrade
Al Jazeera Balkans je prva televizija sa prostora Balkana, ali i prvi kanal Al Jazeera mreže, koja je 2015. godine dobila Eutelsatovu prestižnu nagradu.

Time je došla u sami vrh ispod, kojeg su se našli televizijski giganti poput CCTV Newsa, Euronewsa, France 24, i24 News, Rai News 24 i drugih.

Te godine je bila i među pet finalista u kategoriji za najbolji programski sadržaj sa svojim dokumentarnim filmom Putnici/Balkanska ruta, koji prati priču izbjeglica, a koju je krajem 2014. godine snimio reporter Marin Veršić.

U novom ciklusu izbora Eutelsat TV nagrada za 2016. godinu, ponovo se našla u selekciji najboljih news kanala, a između ostalih, takmičila se s France24, RT, CCTV NEWS, TRT World.

Također, Al Jazeera Balkans je nekoliko puta proglašena i najpoželjnijim poslodavcem u Bosni i Hercegovini, te u medijskom sektoru.

Al Jazeera Balkans dio je televizijske mreže Al Jazeera sa sjedištem u Kataru, koja je zauvijek promijenila medije na Bliskom Istoku, ali i dala drugačiji pogled na događanja u tom i drugim dijelovima svijeta. Al Jazeera je nedavno obilježila 22 godine postojanja.

(AJB)

Stranica 45 od 47

S5 Box