Vijesti iz BiH
BiH

BiH (668)

utorak, 27 Novembar 2018 00:00

I bošnjački nacionalizam je negacija Bosne

Ocijeni...
(0 glasova)

izbori2Ruku pod ruku s iskušenjima jedinstvene Bosne i Hercegovine s dva entiteta i tri konstitutivna naroda koja dolaze iz političkih i društvenih elemenata koji te političke i pravne činjenice dovode u pitanje, ide i uloga religije, s kojom se tri naroda - Bošnjaci, Hrvati i Srbi - u velikom dijelu poistovjećuju.

Stoga i politički procesi često nailaze na otpore u međuodnosu tih čimbenika, u čemu većinske konfesije itekako djeluju na oblikovanje političke i društvene zbilje unutar BiH i prema van.
Konfesije i kolektivna sebičnost

Fra Mile Babić s Franjevačke teologije u Sarajevu, kaže kako tri konfesije - islam, katolicizam i pravoslavlje - na unutarnjem planu utječu svojim sveukupnim djelovanjem, pri čemu je ono konstruktivno kada nije vođeno kolektivnom sebičnošću, a kada se, primjerice vjerski blagdan jedne konfesije proglasi danom općine ili državnim praznikom, ono je destruktivno, čega u BiH itekako ima.
Uzajamna isključivost

Sve tri konfesije, navodi babić, istovremeno slijede svoje nacionalne politike, iako tri kolektiviteta mogu napraviti pomak od uzajamne isključivosti.

"Svoj religijski i nacionalni identitet najbolje izgrađujemo ako poštujemo i priznajemo identitete drugih. Priznanje i poštivanje drugoga pretpostavka je mira i života u miru, ne samo u BiH, nego svuda u svijetu".

Posebno upozorava na predrasudu pogubnu za zajednički život - da većina treba vladati nad manjinom. U demokratskoj državi, ističe, nitko ni nad kime ne smije vladati, nego moraju vladati zakoni, koje država treba provoditi i time jamčiti mir i sigurnost svim građanima i narodima.

"Kod nas se u svakodnevnom životu očekuje i smatra se normalnim da u RS-u [bh. entitet Republika Srpska] pravoslavci imaju veća prava od katolika, muslimana i ostalih. Tako se očekuje da muslimani i katolici u [bh. entitetu] Federaciji BiH imaju veća prava nego pravoslavci i ostali. To je predrasuda i nepravda, koja vodi u uzajamno nepovjerenje".

"Jer su dva kolektivna identiteta - religiozni i nacionalni - tijesno povezani, pa se skoro i ne razlikuju. Gotovo je svaki pravoslavac Srbin, svaki katolik Hrvat i svaki musliman Bošnjak. Stoga imamo tri religijska i tri nacionalna kolektivizma. Kad su ti kolektiviteti vođeni kolektivnom sebičnošću, oni razaraju mir, a kad poštuju drugost drugoga u svakom smislu, tada grade zajedništvo i mir, tj. državu kao zajedničku kuću", kaže Babić.

Na vlasti su trajno tri nacionalne stranke koje su, ističe, nosioci nacionalne sebičnosti, odnosno nacionalizma i nastoje povlasticima potaknuti vjerske službenike na služenje nacionalnom egoizmu, za što su najodgovorniji nacionalni političari koji opće i državne intrese podvrgavaju svojim, ali krivi su i vjerski službenici koji poklone prihvaćaju i time izdaju univerzalne principe svojih konfesija.
Partikularno umjesto zajedničkog dobra

Sve tri stranke pritom se zauzimaju za svoja nacionalna dobra - više im stalo do partikularnoga nego zajedničkog dobra koje predstavlja država, a što se više deklarativno zaklinju u nju, to je više rastaču. S druge strane, tri konfesije po naravi su upućene na ono svima zajedničko - univerzalne vrijednosti, poput ljubavi prema Bogu ili bližnjemu.

"Bližnji je svaki čovjek kojega susrećemo u svojoj kući ili bilo gdje drugdje, bez obzira na njegovu religijsku, nacionalnu ili koju drugu pripadnost. Iz težnje za moću nastaje konfuzija državne i konfesionalne [vjerske] vlasti, pa u crkvama i džamijama neki vjerski službenici govore kao nacionalni političari, a na političkim skupovima neki nacionalni političari nastupaju kao vjerski službenici".

Suradnja među vjerskim zajednicama postoji - tu je, primjerice, Međureligijsko vijeće te suradnja teoloških fakulteta, no ona bi, kaže, mogla biti dublja i šira.

Dok istovremeno, katolici surađuju s katolicima u Hrvatskoj, pravoslavci s pravoslavcima u Srbiji, a muslimani s muslimanima  u susjednim i zapadnim, a osobito islamskih zemljama poput Turske ili Saudijske Arabije.
Podanički položaj i građani kao objekt

To, navodi, utječe na vanjsku politiku, a stara paradigma se sastoji u tome da su katolici u BiH, kasnije Hrvati, tražili zaštitu od Hrvatske, pravoslavni od Srbije, a muslimani od Turske, što je te etnonacionalne grupe dovelo u podanički položaj, a time i zajedničku državu prema tim zemljama, što građane lišava njihovog političkog subjektiviteta - oni nisu subjekt, nego objekt politike koja se vodi u stranim državama.

Konfesije pritom, kaže, mogu biti korektiv društva i voditi miru te dobrosusjedskim odnosima onda kad poštuju svoje temeljne univerzalne principe.
Legitimitet preko podrške konfesije

Za razliku od socijalističkog uređenja odnosa države i religijskih zajednica, koji je prvo bio obilježen ideološki isforiranom i prisilom nametanom ateizacijom, a potom rigidnim sekularizmom, sada je, navodi, mnoštvo primjera klerikalizma i povlaštenog položaja dominantnih religijskih zajednica.

Sve su tri zajednice na područjima koja su u ratu kontrolirale tri vojske izgradile gotovo status državne konfesije, dok su se na druga dva područja našle u poziciji 'manjine', pri čemu najveći dio stanovništva ne pravi ključnu razliku između etničkog/nacionalnog i konfesionalnog identiteta.

"Što političkim donosiocima odluka omogućava da se ponašaju po matrici stare feudalno-imperijalističke koncepcije po kojoj svaka zajednica i svaka teritorija imaju svoju religiju i svaki pojedinac i pojedinka prvo pripada svojoj zajednici, pa tek onda političkom prostoru. Politike, i političke stranke, uvijek su težile doći do legitimiteta. Često se pokazalo - a tako je, izgleda i danas - kako se taj legitimitet daje preko podrške konfesije".

U tome je religizacija politike i politizacija religije, ističe, dio problema, a proces je potpomognut sakralizacijom nacije i nacionaliziranjem religijske zajednice.

"Kad religije svoje humanističke principe stavljaju u službu svojih nacionalnih, partikularnih principa ili u službu svojih ekonomskih interesa, tada one izdaju same sebe i vode ljude u mržnju i u sukobe. Svega toga imamo u BiH".

Iako su u BiH tri principa u odnosima države i religija - religiozna sloboda i jednakost svih ljudi, odvojenost države od religije te suradnja na pitanjima zajedničkog interesa, u praksi, zaključuje Babić, nacionalna politika nastoji vjernike privilegirati ili instrumentalizirati, odnosno politička vlast i vjerske zajednice stalno su u kušnji da svoje interese stave iznad zajedničkog dobra.

Ipak, smatra da ljudi i narodi u BiH uglavnom vode konstruktivnu politiku prema Hrvatskoj i Srbiji i očekuju je nazad, kao što muslimani i Islamska zajednica imaju konstruktivan odnos prema drugima u BiH i okruženju - a zajednička im je percepcija 'izvana'.
'Niža' civilizacijska razina

"Imam dojam ponekad da se mi u BiH iz njihove perspektive nalazimo na nižoj civilizacijskoj razini. Ta predrasuda onemogućuje uzajamno poštovanje i suradnju", zaključuje Babić.

Dino Abazović s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, kaže da se religijski i konfesionalni identitet pretenciozno predstavlja kao 'moćan identitet' u suvremenom društvu.

U BiH su, navodi, stotinama godina tri stabilna religijska - židovsko-kršćansko-islamski - te četiri konfesionalna identiteta - židovski, katolički, pravoslavni i islamski - a sporovi se ne vode oko identiteta, već njihovog mjesta i uloge u državi koja za sebe tvrdi da je sekularna.

"Nema države u kojoj će svi njeni građani imati neko zajedničko uvjerenje, svjetonazor koji dijele, ali je zato neutralnost države u vezi s pitanjem svjetonazora nužna. Kako god, za razliku od perioda prethodnog društveno-političkog uređenja socijalističkog tipa (bivša SFRJ), kada smo imali situaciju sa “teizmima bez ikakvih javnih uloga”, kako je to precizno definirao Srđan Vrcan, danas svjedočimo da je etabliran sistem, prije svega etnopolitički u svojoj naravi, sa teizmima izuzetno značajnih javnih uloga", kaže Abazović.
Vjera spaja i razdvaja

U BiH se, kaže, nije oformila jedna nacija, već nacionalni pluralizam, a u procesu nacionalnog diferenciranja domicilnog stanovništva, religije i konfesije su imale ključnu ulogu - vjera je ta koja spaja i razdvaja u BiH.

"Tako da se i danas kod većine stanovnika religija i konfesija smatraju za uporišne tačke određenja identiteta, kao i individualne i kolektivne svijesti, kako o sebi samima, tako i o drugima", zaključuje Abazović.

 

Kulturolog Srđan Šušnica, pak, smatra da je djelovanje i utjecaj tri konfesije na realnu politiku i oblikovanje dominatnog političkog diskursa jako, razarajuće za formiranje sekularnog društva, destruktivno za građane, politički život i državu te pogubno za razvoj liberalne demokracije.
Osjećaj izdaje i nepovjerenje

Odnos između tri religijske zajednice, kaže Šušnica, dodatno je uvjetovan i otežan utjecajem kleronacionalista i vjerskih središnjica u Srbiji i Hrvatskoj, koje BiH ili njezin dio gledaju kao životni prostor cijelog svog naroda ili povijesni i faktički dio njihove 'velike etno-klero-države'. Posljedice su vidljive u ratu, a bilanca je raspirujuća kultura nepovjerenja i nedijaloga među religijskom elitom i sljedbenicima.

"S tom razlikom da su ove velikodržavne ideje u Srbiji već cijeli vijek dio državne politike i maltene nespornog društvenog koncenzusa bez obzira koja je partija na vlasti, dok su u Hrvatskoj ove velikodržavne ideje uglavnom politički program ultradesnih i desnih partija i dijela RKC (Rimokatoličke crkve), ali još uvijek nisu dio opšteprihvaćenog društvenog koncenzusa, što ne znači da neće postati".

Dok RKC i Srpska pravoslavna crkva (SPC), navodi, imaju jasna vanjskopolitička uporišta i određenja u kleronacionalizmu, Islamska zajednica (IVZ) se odmaknula, ali ne dovoljno da uvidi kako je sekularno društvo spas za BiH pa se tako i ona natječe u kleronacionalizmu, umjesto da se postavi na liniju bosanskog zemaljskog patriotizma.

"Podržati svakog ko je dokazani 'bosanski prijatelj' bilo koje vjere ili etnije bio. No, shvatam da su agresija na BiH i genocid kojeg su svi Bosanci koji su glasali za nezavisnu BiH, napose bosanski muslimani, doživjeli od onih koje su smatrali svojim 'najbližim', kreirali osjećaj izdaje i nepovjerenja prema drugim konfesijama".

Osjećaj izdaje, kaže, postoji i na drugoj strani, ali zaključuje da se taj osjećaj i nepovjerenje i mogu prevazići, ako se svi odaju katarzi i pogledaju jedni druge u oči.

"Možemo reći da su tri najveće organizovane religije u BiH prisutne na dva nivoa. Na najopštijem nivou, ove tri religije, pogotovo pravoslavna i katolička, su podloga, narativno gorivo i infrastrukturna mreža za kreiranje nekakvih subnacionalnih, neko će reći etničkih, a ja bih rekao nedovršenih poluidentiteta u BiH. Ovi procesi formiranja uvoznih 'čistih' identiteta, poput 'srpskog' ili 'hrvatskog' u Bosni, dolaze uglavnom iz susjednih nacional-romantičarskih centara 'hrvatstva', 'srpstva', 'južnoslovenstva' u drugoj polovini 19. i početkom 20. vijeka", navodi Šušnica.
'Debosniziranje'

Nosioci ovih procesa su uglavnom bili klerici, a posljedice tih identitarnih politika su, ističe, 'debosniziranje', odrođivanje bosanskih katolika i pravoslavaca od Bosne i njezine povijesti, pri čemu nije došlo niti će doći do njihovog identitarnog srastanja sa Srbijom ili Hrvatskom.

"Ako vas 'pansrpska' identitarna teza iz Srbije već 100 godina ubjeđuje da ste vi 'Srbin' zato jer imate 'Turke i muslimane kao arhineprijatelje' ili zato što ste se pomoću gusala oslobodili 'petovjekovnog turskog ropstva', kako onda očekivati da pravoslavni Bošnjak ili Bosanac ostane lojalan zemlji i da tako naglo posrbljen jednim vrlo konfliktnim identitetom kakav je pansrpski, ne dođe u konflikt sa svojim susjedom i na kraju krajeva sa samim sobom i sopstvenom istorijom u Bosni".

Ti izvana nametnuti elementi bili su prisutni i u vrijeme komunizma, no identiteti se, kao ni religija, tada nisu prakticirali u javnom i političkom životu, a kada su vjerski uvjetovani konstrukti 'hrvatstva', 'srpstva' i 'muslimanstva', tj. 'bošnjaštva' postali politički programi u Beogradu, Zagrebu te potom u Sarajevu, religijske hijerarhije opet su, kaže, postale najvjerniji saveznici nacionalista.
Bog kao 'konzervans'

"Vjerske zajednice danas izgleda ne prepoznaju svoju istorijsku ulogu u ovome, ali i ne vide ništa loše u tome što se vjera i 'Bog kao najbolji konzervans' koriste za produbljivanje podjela i mržnje. Svima su usta puna suživota, mira, tolerancije, ali ni jedna oficijelna klerikalna hijerarhija u Bosni ne odustaje od forsiranja najveće jeresi 'filetizma' - prisvajanje i ekskluziviranje simbola vjere za dobrobit samo jednog naroda".

Pritom ističe da je i islamska zajednica u BiH upala u zamku nacionalno-konstruirajuće religije u formiranju identiteta 'Bošnjaka', a te tendencije jačaju debosnizirajući 'bošnjački' nacionalizam, što je negacija Bosne, jednako kao i pansrpski nacionalizam jer mu to, kaže, daje hranu za daljnje 'čerupanje' zemlje, zaključuje Šušnica.

 

Tomislav Šoštarić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

autoputNaplata će biti vršena na postojećim naplatnim stanicama "Prnjavor" i "Kladari", te na novoizgrađenim stanicama "Laktaši", "Drugovići" i privremenom naplatnom mjestu na petlji "Mahovljani".

"Cijena putarine na relaciji Banja Luka-Kladari, nadomak Doboja, za putnička vozila iznosit će sedam KM, dok će vožnja od Banje Luke do Prnjavora koštati četiri KM. Definisane su cijene i za ostale kategorije vozila", saopćeno je iz "Autoputeva Republike Srpske".

U saopćenju se ističe da će novi cjenovnik biti dostupan na internet stranici Autoputeva RS-a kao i na svim naplatnim stanicama duž autoputa "9. januar" od Banje Luke do Doboja, kao i na autoputu od Gradiške do Banje Luke.

"Na autoputu Gradiška-Banja Luka u funkciji ostaje otvoreni sistem naplate putarine u Jakupovcima. Ovaj sistem biće u funkciji sve do završetka izgradnje i opremanja naplatnih stanica u Aleksandrovcu, Novoj Topoli i u Čatrnji, poslije čega će sistem naplate putarine iz otvorenog preći u zatvoreni", ističe se u saopćenju.

S obzirom na to da putnici iz Banje Luke ka Doboju moraju proći naplatno mjesto u Jakupovcima, iz Autoputeva RS-a naglašavaju da prolazak plaćaju po utvrđenom cjenovniku, odnosno 2,5 KM za putnička vozila, ali na izlazu sa auto-puta "9. januar" u Kladarima ili u Prnjavoru, taj iznos im se odbija od utvrđene cijene putarine na tom auto-putu, tako da će na izlazu doplatiti razliku.

U povratku ka Banjoj Luci, na privremenom naplatnom mjestu na petlji "Mahovljani", vozači će, uz priznanicu o plaćanju putarine na autoputu "9. januar", dobiti i vaučer koji im garantuje besplatan prolazak kroz naplatnu stanicu "Jakupovci".

U saopćenju se dodaje da su na privremenom naplatnom mjestu "Mahovljani", koje će biti u funkciji do zatvaranja sistema naplate putarine na autoputu Gradiška-Banja Luka, predviđene po dvije trake, za manuelnu i elektronsku naplatu putarine u oba smjera.

Kada je riječ o naplati putarine elektronskim putem, pomoću TAG uređaja, na privremenoj naplatnoj stanici u Mahovljanima na naplatnim trakama za elektronsku naplatu putarine iz pravca Kladara prema Banjoj Luci, provjerava se ulazna stanica na kojoj je vozilo ušlo na auto-put "9. januar", te se na osnovu toga naplaćuje putarina.

"Vozilo u Jakupovcima prolazi kao besplatan korisnik sa vaučerom. U suprotnom smjeru, odnosno kada iz Banje Luke idu ka Doboju, korisnicima koji imaju zabilježenu transakciju na naplatnoj stanici u Jakupovcima, na izlaznoj stanici se umanjuje cijena putarine za iznos naplaćen u Jakupovcima", navode iz Autoputeva Republike Srpske.

Sistem je u potpunosti automatizovan, a vozač, ukoliko želi, može na displeju da pročita koliko mu je vožnja naplaćena.

 

(SRNA)

ponedjeljak, 26 Novembar 2018 00:00

Čista zemlja: Organska proizvodnja šansa za BiH

Ocijeni...
(0 glasova)

povrce2Muhamed Suljović prije dvije godine imao je stabilan posao u državnoj firmi koji je ipak odlučio zamijeniti organskom proizvodnjom nadomak Sarajeva.

Tako je zajedno sa suprugom od običnog pašnjaka napravio imanje sa četiri plastenika i 1,2 hektara oranice gdje su počeli uzgajati povrće i koke nosilje, a zatim su nabavili certifikate koji su potvrdili da se radi o organskim proizvodima.

Međutim, tu se nisu zaustavili - prije mjesec dana u Sarajevu otvoril su prvi restoran organske hrane u Bosni i Hercegovini.

“Prije svega toga supruga i ja nikada nismo ništa u životu posadili”, kroz smijeh prepričava Suljović.

Na proizvodnju su se odlučili jer su im troškovi života rasli pa su htjeli pokrenuti neki svoj biznis.

“Vremenom imate porodicu, djeca rastu, vi u firmi stojite na istom, plata ista, troškovi rastu, sve više idete u kredite, tonete, a ne možete napredovati na poslu. Htjeli smo nešto pokrenuti, onda smo išli na tu organsku varijantu, pa smo htjeli napraviti neki posao da se može živjeti od toga”, dodaje.

Imanje Suljovića gdje se bavi organskom proizvodnjomFacebook

Što se tiče same organske proizvodnje, Suljović objašnjava da je ona jako zahtijevna i nema igranja sa raznim hemijskim sredstvima jer postoje tačna pravila koja se moraju poštovati da bi se dobio certifikat.

“Imate plastenik paradajza i paprike i napadne ga biljna uš. Šta se radi? Ja volim reći da se u organskoj proizvodnji više prska nego u konvencionalnoj, ali se prska žarom, bijelim lukom, a ovamo se ništa ne prska, nego se stave tabletice i ubije se biljna uš, ali se ubije i glista, kontaminira se zemlja, i naravno da biljka upije sve to.”

U restoranu organske hrane, kaže Suljović, poslužuju hranu uzgojenu na njihovom imanju. Sam objekat i jela koje prave također su prošli provjere i dobili certifikate.

“Organska jela u restoranu moraju biti označena i u njima mora biti minimalno 70 posto organskih namirnica. Cijene nisu veće u odnosu na standardne restorane, čak smo i jeftiniji jer imamo svoje namirnice.”

Posjetom su, kaže Suljović, izuzetno zadovoljni, a mušterije se vraćaju jer traže “kvalitetu i zdravlje”.

Prvi restoran organske hrane u BiH

“Nama je svima važno kakvo ćemo imati auto, majicu, jaknu… A to hoćemo li pojesti nešto što nije dobro, to smo skroz zanemarili. Međutim, ljudi kod nas polako prate taj trend u svijetu i sve više su zainteresovani za zdravu hranu, ima ljudi kojima to doktori propisuju, imate dosta majki koje to traže zbog djece, ima dosta stranaca koji jedu samo organsku hranu, a u posljednje vrijeme i dosta naših mladih ljudi želi da se zdravo hrani”, ističe Suljović na kraju razgovora.
Eterična ulja iz Nišića prodaju se u cijelom svijetu

U blizini njegovog imanja, na Nišićkoj visoravni nalazi se i velika organska proizvodnja Mejre Halilović, kojom se njena porodica bavi više od deset godina.

Na stotinjak hektara zemlje, Halilovići uzgajaju ljekovito bilje, žitarice i povrće od čega prave eterična ulja, čajeve, prirodne kreme, sapune i različita brašna, od kojih su najpoznatiji po heljdinom brašnu i proizvodima od heljdinog brašna.

“Od žitarica uzgajamo, osim heljde, i pšenicu, raž, zob, ječam... Od ljekovitog bilja kamilicu, lavandu, iris, mentu, melisu, miloduh, neven i tako dalje. Od povrća krompir, grah, luk i neke podzemne proizvode, s obzirom da smo na 1.000 metara visine. Organska poljoprivreda je teška, teža od od konvencionalne, jer tu ne koristimo ništa”, objašnjava Halilović, dodajući da se na bh. tržištu organski proizvodi prodaju gotovo po istim cijenama kao konvencionalno uzgojeni proizvodi, dok su u svijetu puno skuplji.

Stoga su se okrenuli i izvozu, pa svoja eterična ulja prodaju po cijelom svijetu, pogotovo u Evropi, SAD-u, zemljema regije i Aziji.

Putujući po stranim državama kako bi dogovorili trgovinu, Halilovići su primjetili da BiH ima mnoge prednosti, jer ima čistu vodu, zemljište, planine...

Certifikat može koštati i više od 1.000 eura

Sejad Herceg i sam je vlasnik organske proizvodnje u Novom Travniku i time se bavi već 19 godina.

Objašnjava da biljni ili animalni proizvod, da bi bio organski, mora biti dobiti certifikat od validne certifikacijske kuće, po pravilima evropskih regulativa.

“Standari proizvodnje su da se ne koriste hemijska sredstva, pesticidi, herbicidi, umjetna gnojiva. Da se proizvodnja nalazi na području koje nije zagađeno i gdje nema mogućnosti zagađivanja u okolini. Naprimjer, ako uzgajate pored autoputa gdje 24 sata prolazi 2.000 do 3.000 automobila ne možete se zvati organskim proizvođačem.”

Certifikat se mora plaćati svake godine, a njegova cijena zavisi od više faktora, od certifkacijske kuće, koliko proizvoda imate, da li ćete ih izvoziti i slično.

“Ako je biljna proizvodnja do nekih dva, tri hektara može da vas košta od 250 do 400 eura godišnje, a ako radite preradu i hoćete da certificirate svojih 20 proizvoda, ili ako hoćete da izvozite, to su onda dodatni troškovi. Naprimjer, ako je u pitanju mala farma koja ima nekih svojih 20 proizvoda, možda ljekovitog bilja koje pakuje u čajeve, to može koštati od 1.000 do 1.500 eura.

“Mi smo imali taj koncept da ponudimo neki zdrav način života, kroz organsku proizvodnju i agroturizam, gdje nudimo osim zdrave hrane i druge sadržaje, pa ljudi mogu prenoćiti kod nas, uživati u prirodi i jezeru. To prepoznaju stranci, ali i naši ljudi dolaze. Svraćaju da kupe heljdine pogačice. Držimo se i drugih standarda, naša hrana je i košer i halal, čista u svakom smislu”, objašnjava Halilović.

Ističe da je interes građan u BiH porastao u odnosu na 2002. kada su tek počeli sa proizvodnjom organske hrane, ali da to još nije na visokom nivou kao u inostranstvu.
BiH još nema znaka za organske proizvode

Sejad Herceg, predsjednik Saveza organsko FBiH, kaže da se bilježi rast potražnje za organskim proizvodima u BiH za nekih 10 do 15 posto godišnje. Međutim, dodaje, u Njemačkoj postoji više od 40 posto potržanje za organskim proizvodima.

S druge strane, ističe Herceg, u Bosni i Hercegovini se smanjuje broj organskih proizvođača. U 2012. godini bilo ih je oko 186, a ove godine približno 74. Razlog za to, dodaje, je nepostojanje zakona i poticaja za proizvođače, kao i znaka za organski proizvod koje imaju druge zemlje.

Također, ne postoji ni inspekcijsko tijelo koje bi se bavilo i izdavalo dozvole kućama koje vrše certificiranje organskih proizvođača u FBiH, RS-u i Brčko distriktu. Nema ni registra ovih poljoprivrednika, tako da ne postoje zvanični podaci o količinama i površinama u ovoj proizvodnji, osim evidencija koje vode udruženja.

“Mi smo napisali akcioni plan kako bi se moglo pomoći organskom sektoru, kako da se napravi jedna zajednička legislativa i jedan znak za organsku proizvodnju za BiH, koji bi koristili proizvođači dva entiteta i Distrikta Brčko. To je predano Vijeću ministara”, kaže Herceg.

Međutim, ističe u poljoprivrednoj proizvodnji, i organskoj i konvecionalnoj, u primarnom sektoru nema profita, ako nema mjera podrške i poticaja vlati.

“Bez toga nigdje na svijetu proizvođač nema profita bez obzira na količine proizvoda, ne može uspjeti, a u BiH je to još teže. Mi ne možemo biti konkurenti poljoprivredi u regionu iz razloga što oni imaju poticajne mjere, imaju uslove, mogućnosti i ambijent.”

Herceg kaže da BiH ima dobre resurse za organsku proizvodnju, jer nema teške industrije, vode su poprilično čiste i nezagađene.

Stoga, ako bi se vlasti pozabavile ovim sektorom, dodaje, dosta ljudi bi se moglo zaposliti i pokrenuti svoj posao, a ruralna područja bi se ojačala.

 

Vedrana Maglajlija (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

zagadjenje1Opasno zagađen zrak, gusta magla i smog postali su gotovo svakodnevnica u gradovima širom Bosne i Hercegovine tokom zime. Stručnjak za kontrolu kvaliteta zraka i član Komisije za rješavanje problematike prekomjernog zagađenja zraka Plamenko Tais govori za Klix.ba kako bi rješavanje ovog problema trebalo biti breme cjelokupnog društva.
Tais se na početku razgovora osvrće na indeks kvalitete zraka koji, kako kaže, u BiH na postoji.

"Na web stranicama se može naći određeni indeks koji upućuje na stanje kvaliteta zraka, ali on nije izrađen u skladu s nekom metodologijom i nije cjelovit. Naime, pomenuti indeks je urađen samo po osnovu sadržaja čestica u zraku (PM10 i PM2.5), dok bi se stvarni indeks kvaliteta zraka morao osvrtati i na ostale polutante kao što su SO2, NO2, CO... Indeks kvaliteta zraka služi da bi se građanima dala jednostavna ocjena cjelokupnog stanja zraka, a ne samo po jednom zagađivaču. Indeksi koji se spominju u BiH se mogu smatrati obmanama javnosti, te do donošenja zvaničnog indeksa moramo primjenjivati granične vrijednosti propisane u Pravilniku o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka", govori nam Tais.

Prema njegovom mišljenju, nedvojbeno je da je stanje kvalitete zraka u bh. gradovima veoma loše te da je zagađenost u pojedinim dijelovima godine alarmantna. I ove godine nas očekuje zima sa povišenim koncentracijama štetnih polutanata u zraku, kaže Tais, a njihove koncentracije zavise od vremenskih prilika.

"Ovdje bih napravio razliku između Sarajeva i, naprimjer, Tuzle ili Zenice, jer su za zagađenost u Sarajevu glavni krivci emisija iz saobraćaja i kućna ložišta na čvrsta goriva, dok na stanje u Tuzli ili Zenici, pored pomenutih izvora veliki utjecaj ima i industrija koja je u radu. Tako u Zenici ili Tuzli imamo prekoračenja graničnih vrijednosti pojedinih polutanta u toku cijele godine, sa izraženim visokim koncentracijama u zimskom periodu, dok se u Sarajevu ovo dešava samo u zimskom periodu", pojašnjava nam Tais.

Foto: I.Š./Klix.ba
Foto: I.Š./Klix.ba


Vlasti u BiH, odnosno resorna kantonalna ministarstva zaštite okoliša, usvajanjem planova zaštite okoliša pokazali su spremnost u rješavanja problema zagađenosti zraka, ali pokazatelji kvalitete zraka govore kako nisu postignute značajne promjene na ovom putu.

Tais ističe kako najveći problem u rješavanju problema zagađenosti zraka nije 'na leđima' ovih ministarstava, već na uključivanju svih sudionika jedne zajednice.

"Svi u ovom lancu moraju imati svoje obaveze i odgovornosti kako bi se stvarno suočili sa problemom rješavanja velike zagađenosti u bh. gradovima. Tako se u problem rješavanja moraju uključiti ministarstva zdravstva sa kvalitetnom procjenom utjecaja na zdravlje ljudi, ministarstva energetike sa planovima i strategijama zamjene čvrstih goriva i proširenjima sistema daljinskih grijanja, ministarstva unutrašnjih poslova sa adekvatnom kontrolom emisije iz vozila i adekvatnim tehničkim pregledima", naglasio je Tais.

On dalje dodaje kako je zabrinjavajuće da će se tek od 2020. godine eko test na tehničkim pregledima vozila smatrati eliminatornim prilikom registracije vozila.

Posljednja istraživanja pokazala su da se utjecaj emisije iz vozila i emisije sa cesta koje se ne peru kreće i do 50 posto ukupnih emisija PM10 u Sarajevu.

Postoji određeni broj ljudi koji su aktivno uključeni u borbu protiv zagađenosti zraka, govori nam Tais. Međutim, kako kaže, generalna svijest o problemu zagađenja zraka je veoma niska u BiH.

"Tome doprinose vrste goriva koje se koriste za zagrijavanje kuća, spaljivanje poljoprivrednog i ostalog otpada na otvorenom, neispravna vozila...", prokomentarisao je Tais.

Na pitanje koje urbane sredine naše zemlje se mogu pohvaliti najboljom kvalitetom zraka, sarajevski stručnjak nam govori kako je teško odgovoriti na ovo pitanje jer se monitoring kvalitete zraka provodi samo u većim urbanim centrima.

"Podaci za manje urbane sredine ne postoje. Generalno se kvalitetom zraka mogu pohvaliti urbani centri u Hercegovini, dok je situacija u Bosni mnogo složenija. Zbog same konfiguracije i meteoroloških prilika, zagađenje zraka je vjerovatno manje u Bihaću i okolini, dok se za ostatak Bosne ovi zaključci ne mogu izvući zbog nedostatka podataka", kazao nam je Tais.

Kao najveće uzročnike zagađenja zraka u našoj zemlji Tais navodi emisije iz individualnih ložišta i korištenog čvrstog goriva, strukture vozila, starost i tehničue neispravnosti vozila te industriju.

"Veoma malo je učinjeno na smanjenju emisija iz industrije, gdje izuzev termoelektrana Tuzla i Kakanj i redukcije emisije prašine gotovo da ništa nije učinjeno na ovom polju", dodao je Tais.

Prema mjerenjima Svjetskog tima za kontrolu kvalitete zraka (AQICN), koji je prošle godine često mjerio najzagađeniji zrak u Evropi u glavnom gradu naše zemlje, indeks kvalitete zraka u određenim dijelovima Sarajeva iznosi gotovo 140, što se smatra nezdravim zrakom.

Alarmantno stanje zagađenosti zraka, sa indeksom kvalitete iznad 150, bilježi se u Tuzli, Zenici i Goraždu. Boravak na otvorenom pod ovim uslovima izuzetno je opasan za građane.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

doktorGeneralna direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović u nekoliko navrata izjavila je da nijedna turistička agencija u BiH nije imala bogat portfelj putovanja kakav su imali direktori KCUS-a. Tim povodom od KCUS-a smo tražili detaljne informacije o službenim putovanjima bivših direktora Farisa Gavrankapetanovića, Rusmira Mesihovića i Damira Aganovića te aktuelne direktorice Sebije Izetbegović.
Prema zvaničnim podacima koji su nam dostavljeni iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), o trošku KCUS-a najviše je putovao bivši generalni direktor Faris Gavrankapetanović. On je samo na službena putovanja potrošio 443.130,71 KM.

"Prema podacima iz knjigovodstva, Faris Gavrankapetanović imao je dvije edukacije u periodu od 2005. do 2006. godine te u periodu od 2009. do 2012. godine, a odnosile su se na školovanje na Bledu", rečeno nam je iz KCUS-a.

KCUS je za lično školovanje Farisa Gavrankapetanovića platio ukupno 106.439,37 KM i to 35.203,00 KM (plaćena školarina za period 2005.-2006.), 26.978,34 KM (putni troškovi u periodu 2005.-2006.), 6.855,75 KM (biznis kartica za Bled u periodu 2005.-2006.), 26.430,11 KM (školarina za period 2009.-2011.) i 10.972,17 KM (putni troškovi za period 2009.-2012.).

Kako kažu, na osnovu troškova putovanja i troškova biznis kartice KCUS-a, Gavrankapetanović je potrošio ukupno 490.608,68 KM. Spisak destinacija na kojim je boravio Gavrankapetanović dostavljen nam je na 20 stranica koje možete pogledati u fotogaleriji.

Od posebno zanimljivih destinacija izdvajamo: Lahore (Pakistan), Meksiko, Monako, Doha, London, Memphis (SAD), New Orleans (SAD), Chicago, Južnoafrička Republika, Argentina, Grčka, Japan, Indija, Kuba, Saudijska Arabija i Azerbejdžan.

Nakon njega, najrastrošniji je bio Damir Aganović čija su putovanja koštala KCUS 65.426,37 KM. On je po osnovu službenih putovanja odsustvovao s posla ukupno 88,5 dana.

"Damir Aganović je u periodu mandata generalnog direktora KCUS-a bio odsutan, po osnovu službenog putovanja, plaćenog odsustva i godišnjeg odmora ukupno 179 dana, što je kroz plaću, dnevnice, smještaj, prijevoz i ostale troškove koštalo KCUS 101.991,86 KM", rekli su nam iz KCUS-a.

Aganović je kao direktor KCUS-a službeno boravio u Italiji, Hrvatskoj, SAD-u, Turskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Brazilu i Srbiji. Najviše je potrošio prilikom petodnevnog boravka u Marylandu (SAD) koji je KCUS koštao ukupno 11.793,89 KM.

Na službenim putovanjima najmanje je boravila aktuelna direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović s obzirom na to da je od dana preuzimanja dužnosti bila na samo jednom službenom putovanju, a za šta nije uzela dnevnice.

"Sebija Izetbegović je u mandatu generalne direktorice KCUS-a od 8. januara 2016. godine do danas koristila dva dana odsustva po osnovu službenog puta, a koji nisu bili na trošak KCUS-a, niti su isplaćivane dnevnice za ova odsustva", rečeno nam je iz KCUS-a.

Bivši generalni direktor KCUS-a i još uvijek aktuelni zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Rusmir Mesihović kao direktor KCUS-a službeno je posjetio tri destinacije u kojim je boravio ukupno devet dana.

Troškovi Mesihovićevih putovanja u Ljubljanu, Beč i Berlin bili su ukupno 10.172,97 KM. Iz KCUS-a nam je rečeno da su 3.844,74 KM isplaćene Mesihoviću kroz plaću, dok se ostatak od 6.328,23 KM odnosi na troškove smještaja, prijevoza, dnevnica i ostalih troškova.

Prema podacima KCUS-a službena putovanja bivših generalnih direktora koštala su KCUS ukupno 518.730,05 KM. Odgovore KCUS-a, spisak svih destinacija, kao i podatke o utrošenom novcu pogledajte u fotogaleriji.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

dzaferovicČlan Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović uputio dopis ministrici odbrane Marini Pendeš povodom skandala kada je u pitanju ishrana pripadnika Oružanih snaga, nakon što je utvrđeno da se u konzervama s junećim mesom nalaze i svinjski proteini.
Član Predsjedništva BiH traži od ministrice Pendeš da sprovede internu istragu i da se utvrdi odgovornost svih učesnika ovog, kako kaže nedopustivog propusta i da se najoštrije sankcionišu.

Pismo Džaferovića prenosimo u cjelosti:

Poštovana ministrice Pendeš,

Ministarstvo odbrane BiH jučer je saopćilo da je internom istragom utvrđeno da su “dva dobavljača sa kojima je Ministarstvo odbrane BiH sklopilo ugovore o snabdijevanju konzerviranih obroka sa junećim mesom, te pite sa mesom, izvršili isporuku dijela predmetnih artikala ishrane, u kojima se, a na osnovu laboratorijskih analiza nadležnih zavoda, pored deklarisanih sastojaka, utvrdilo i postojanje svinjskog proteina”.

Navedeno je da je ova isporuka hrane izvršena suprotno ugovorima i deklaracijama na proizvodima i da su predmetni artikli distribuirani i pripadnicima Oružanih snaga BiH muslimanima, čime su prekršene odredbe Pravilnika o ishrani u Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama BiH.

Zahtijevam od Vas da se hitno utvrdi odgovornost svih učesnika ovog nedopustivog propusta i da se odgovorni najoštrije sankcionišu.

Tražim da se preispitaju sve procedure za nabavku hrane za pripadnike Oružanih snaga BiH i preduzmu sve neophodne mjere kako se ovakvi propusti u procesu nabavke prehrambenih artikala više nikada ne bi ponovili.

Zahtijevam da me zvanično izvijestite o svim preduzetim aktivnostima i izrečenim sankcijama prema odgovornim licima.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

policijaNa lokalitetu Radanovo polje, nekoliko kilometara od Lušci Palanke, Općina Sanski Most, sinoć je pronađen automobil u kojem se nalazilo beživotno tijelo muškarca.

Kako je saopćio MUP USK, radi se o Mići Praštalu, poznatijem po nadimku Kudra, kojeg je Tužilaštvo BiH optužilo za ratni zločin protiv čovječnosti počinjen u proljeće 1992. godine u mjestima Sanica i Hrustovo, na području Ključa i Sanskog Mosta.
Praštalo se dovodio u vezu sa zločinom u Briševu između Sanskog Mosta i Prijedora, mjesto najvećeg zločina VRS-a nad Hrvatima u BiH. U samo dva dana, stradalo je 68 hrvatskih civila, selo uništeno, obiteljske kuće spaljene, a imovina opljačkana. Stradale su cijele obitelji, a povratak stanovništva nikada nije zaživio.Prema izjavama svjedoka vojvoda Kudra komandovao je palanačkim 6.bataljonom i činio zločine po Briševu u periodu 23-26.juli 1992.. Mještani bošnjačkih sela Skucanog Vakufa, Modre i Gorice pamte ga po teroru i odvođenju muškaraca u logore. Pominje se i u zločinima na području općine Ključ.

Tako je Praštalo, kako stoji u optužnici, učestvovao u progonu civilnog muslimanskog i hrvatskog stanovništva na nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi, na način da je naredio, izvršio, te znao, a nije spriječio niti kaznio, ubistva, zatvaranja i druga teška oduzimanja fizičke slobode suprotna osnovnim pravilima međunarodnog prava.

Mićo Praštalo Kudra jedno je od najzvučnijih ratnih imena koje se vezivao za zločine protiv čovječnosti. I on je bio svjestan da je samo pitanje dana kada će biti lišen slobode zbog ratnog “minulog rada”.

Nakon rata pune 22 godine bio je “ugledni” građanin i bavio se lovom…na životinje.

Javno je govorio kako neće dozvoliti da ga živog uhapse te da će sebi presuditi.

(Saff.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

gorivoCijene nafte na globalnim tržištima pale su ispod nivoa od 66 dolara nakon povećanih strahovanja od prekomjerne ponude, posebno iz Sjedinjenih Američkih Država.
Na londonskom tržištu cijena barela je pala za 1,17 dolara te je iznosila 65,6 dolara.

Na američkom tržištu barelom se trgovalo po cijeni nižoj za 1,01 dolar, koja je na kraju iznosila 56,19 dolara, prenosi Anadolija.

Prema najnovijim podacima, cijene nafte sada su za 25 posto niže nego što su bile početkom oktobra, a najveći utjecaj je imalo naglo povećanje ponude, posebno SAD-a.

Američka proizvodnja je ove godine porasla za gotovo 25 posto, dosegnuvši rekordnih 11,7 miliona barela dnevno.

U takvim uvjetima i članice Organizacije zemalja izvoznica nafte - OPEC su počele razmatrati smanjenje ponude za milion do 1,4 miliona barela dnevno.

Trgovci naftom su postali posebno oprezni kada je riječ o naftnim tržištima, predviđajući da bi cijene nafte mogle padati i u predstojećem periodu zbog povećanja američke proizvodnje i pogoršanja ekonomskih prilika u svijetu.

Kada je riječ o BiH u posljednjih sedam dana nisu zabilježene veće promjene cijena te je prosječna cijena litra dizela i benzina 2,41 KM.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti5Nadomak Velike Kladuše prema Trnovima, nalazi se šatorsko naselje koje je privuklo međunarodnu medijsku pažnju kada su migranti proteklog oktobra danima držali u blokadi granični prijelaz „Maljevac“. Medijska zainteresovanost je trajala otprilike koliko i blokada. Blokadu je okončao jedan kladuški poduzetnik, koji je djeci, ženama i familijama među demonstrantima obećao smještaj u zgradi svoje Fabrike „Miral“. Ostali nesretnici su se morali vratiti pod šatore.

Lokaciju za to šatorsko naselje je oficijelno dodijelila opštinska vlast, nakon što su ljudi (slično kao u bišćanskim Borićima) nekako s proljeća ove godine počeli prebivati  u gradskom parku. Kladuša je odlučno zabranila kampovanje u parku (zapravo su samo dosljedno sprovedene postojeće odredbe), a kao alternativnu tome gradonačelnik je dodijelio ljudima ledinu između rječica Kladušnice i Grabarske, pripojen je vodovod, te organizovan agregat za struju i rasvjetu.

Dovezena su i 4 toaleta za preko 400 ljudi u kampu. O luksuzu se ovdje ne može govoriti. Za ostalo su se i dalje brinule nevladine humanitarne organizacije, kao i – zapravo od samog početka ove agonije – ponajviše sami građani. Tako je Kladušanin Asim Latić ustupio ljudima svoj restoran, pa im je servirao dva obroka dnevno. Pomagali su mu sugrađani, humanitarni radnici, naravno i sami migranti. To je bilo vrijeme kad su ljudi iz šatorskog naselja dva puta dnevno mogli da jedu za stolom, da se druže s Kladušanima, da se, zapravo, osjećaju kao ljudi. Hranu je zatim preuzeo Crveni krst BiH.

Ljudi redovno dobijaju da jedu na ledini između Kladušnice i Grabarske. I kad ledina kišom poplavi i šatori se smoče, CK BiH dođe i podijeli hranu svakom u krilo u plastičnim tanjirima i s plastičnim priborom.

Ima nešto poražavajuće, a ima i nečeg ohrabrujućeg u ovoj priči. Poražavajuće je da uplitanjem jedne profesionalne humanitarne organizacije stanje ne biva bolje, niti po ljude, niti po okoliš, o kojem se u našoj lijepoj zemlji niti u normalnim uslovima ne vodi računa. Kamp je preplavljen plastičnim otpadom od obroka. Ono malo ljudskog dostojanstva, složit ćemo se, bitnog koliko i samo jelo, ostalo je iza zaključanih vrata u restoranu Asima Latića.

Ohrabrujuće je opet da je barem opštinska administracija Kladuše „svarila“ jedan princip, koji niti na kantonalnom niti na državnom nivou u BiH nije nimalo ustaljen kad se radi o odnosu prema migrantima: ako ti uskratim nešto elementarno (kao što je konačenje u mom lijepom parku), moram se pobrinuti za alternativu, pa makar to bila i plavljena ledina. Jer ne može ljudsko biće bez konaka. Jednostavan princip rješavanja problema putem kompromisa.  

Na kantonalnom i na državnom nivou ne postoji takva uzročno-posljedična praksa.Tako se građanima pod prijetnjom novčane kazne zabranjuje primati „ilegalne“ migrante u svoje domove, istovremeno portparolka MUP-a Unsko-sanskog, Snežana Galić, nedavno za agenciju „Srna“ izjavljuje da mjesta u centrima za zbrinjavanje migranata ionako nema. Nema ga, zna ona dobro, niti na ledini između dva kladuška potoka među šatorima. Nema ni dodatnih šatora od oficijelne strane. Ima samo restrikcija, pozivanja na novopečene zakone bez imalo logike i pameti. Sve po principu: uzmem ti sve, pravo kretanja, konačenja, boravka, ali ti zauzvrat ne dam ništa. Ne preostaje dotičnim „kršiteljima zakona“ ništa osim da se pretvore u zrak. Ili da pokušaju ponovo preći granicu. Ti pokušaji prelaska granice, kojeg migranti zovu „game“, završavaju sve brutalnije.

O ovome svjedoče i humanitarni radnici „No Name Kitchen“-a, koji su počeli s praksom profesionalnog dokumentiranja ozljeda, nakon što je nasilje graničara postalo ustaljeno.

Osim što migranti bivaju kriminalizirani uspostavom novih odredbi, kriminaliziraju se i sami građani i humanitarni radnici. Barbara Bekares, mlada španjolska novinarka, koja već preko dvije godine radi s „No Name Kitchen“ na elementarnoj potpori ljudi na tzv. Balkanskoj ruti, i koja se u međuvremenu sporazumijeva na makedonskom i na bosanskom jeziku, kao i na arapskom, i čije ime su ljudi s Istoka prilagodili svom izgovoru u Bara-Bara, kaže: „Ja ne smijem mojim autom nikud voziti ove ljude.“ Pri tome očajna pokazuje na mladića koji šepa i očito u velikim bolovima pokušava prevaliti nekih 200 metara koji dijele šatore od improvizovanih mobilnih tuš-kabina ove organizacije.

Barbara pojašnjava dalje: „Ako bih vozila čak i neki hitan slučaj, riskiram da me lokalna policija zaustavi i osumnjiči za krijumčarenje ljudi.“ Lokalna policijska služba vođena nekom svojom nedokučivom internom logikom je sve stroža što su okolnosti i vremenske prilike po migrante teže. „Najteže mi je bilo kad su me Madjid i Suri* [imena izmijenjena, zadnja djeca u kampu od oko 4 i 5 godina], naši mali mezimci, jučer zamolili da njih i njihovog oca prebacim u 'Miral', a ja sam ih morala odbiti. Autom par minuta, njima sat vremena hoda. Sa svim potrepštinama za njih troje, koje otac mora sam da nosi!“, ogorčeno priča Barbara Bekares. Dječaci nakon nedavno doživljene traume imaju njenu posebnu pažnju i, znajući šta su morali preživjeti, sasvim prirodno djeluje sva tuga i ogorčenost na licu Bara-Bare.

“I onda, kad sam se ponadala da su dječaci prihvatili da ne ide, da ih ne mogu voziti - a shvatiti ovu situaciju djeca tog uzrasta doista ne mogu - dotrčali su ponovo do mene i zamolili da barem njih povezem, bez oca...“ Barbara Bekares užurbano mijenja temu na rutinu humanitarne svakodnevice i tu pokušava vratiti disanje u normalan tempo. Zapravo je dječacima skoro nemoguće emotivno izdržati bilo kakvo razdvajanje od oca.  

Pomenuti dječaci su godinama na putu, s ocem, bez majke. Moguće je da nikad nisu imali dom i normalno djetinjstvo. Njihovo djetinjstvo je takoreći oduvijek ilegalno. Dječaci su s ocem i još jednim starijim čovjekom iz kampa prije desetak dana otišli na „game“. Pri tome su u strahu od dolazećih hrvatskih graničara svi ušli u neku rijeku (lokaciju naknadno nisu znali utvrditi) pri čemu se stariji čovjek spotakao i utopio. Dječaci su bili svjedoci tome u naručju oca, koji je u istom momentu odustao od bijega i krenuo prema graničarima zamolivši ih za pomoć.

Prema izjavi oca graničari su odvratili da to nije njihov posao, strpali su njih troje u auto, odvezli i istovarili ih negdje na teritoriju BiH u blizini Kladuše. U kampu od tad vlada još veća potištenost i nemir. Iznad svega kao de lebdi duša unesrećenog starca, čije tijelo nije, po pravilima svih poznatih ljudskih civilizacija, moglo biti pokopano i naći smiraj.

Izjave ljudi u kampu su zastrašujuća svjedočenja o kršenju osnovnih ljudskih prava, Ženevske konvencije kao i EU odredbi o migracijama. Ljudi bivaju ilegalno potisnuti sa hrvatskog teritorija, fizički napadani, ponižavani, istovarani na teritorij Bosne i Hercegovine bez saslušanja i bez mogućnosti prijave azila. Time se uostalom krši i pravo naše zemlje od strane hrvatskih graničara, bez reakcije naših inače ažurnih čuvara reda i mira. Treba se zapitati koju korist ima naša zemlja od toga što zapravo štiti vanjske granice EU više nego sopstvene!

Za očekivati je da će kamp uskoro biti zatvoren. IOM je, po izjavi šefa ove organizacije, PeteraVan Der Auweraerta, u pregovorima s vlasnikom zgrade „Mirala“ za preuzimanje i adaptaciju zgrade, kako bi i preostali ljudi mogli napustiti kamp i naći krov nad glavom. Zima je skoro stigla. IOM s ovakvim akcijama očito čeka do zadnjeg momenta iz jednostavnog razloga – jer smatra da BiH ima dužnost zbrinjavanja migranata.

Očekivati ovako nešto od vjerovatno najsiromašnije zemlje u Evropi je zapravo sasvim nerealistično. IOM će profesionalno, iako u zadnjem mogućem momentu kao i u Bihaću, srediti pitanje smještaja i opskrbe. Ali i dalje ostaje otvoreno pitanje spašavanja ljudskog dostojanstva.

Sabira Halilović-Levin (6yka.com)

ponedjeljak, 19 Novembar 2018 00:00

Cijene nafte pale šestu sedmicu zaredom

Ocijeni...
(0 glasova)

gorivo1Na svjetskim su tržištima cijene nafte pale i prošle sedmice, šeste zaredom, skliznuvši na najniže razine u više mjeseci, jer se ulagači plaše da će zbog usporavanja rasta globalne ekonomije oslabiti potražnja za energentima.
Na londonskom je tržištu cijena barela prošle sedmice pala 4,6 posto, na 66,76 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 5,6 posto, na 56,46 dolara, novu najnižu razinu od marta.

Od augusta do početka oktobra cijene su nafte snažno rasle, dosegnuvši najviše razine u gotovo četiri godine, jer su se ulagači plašili oštrog pada izvoza nafte iz Irana, nakon što SAD uvede sankcije na iranski naftni sektor.

No, u proteklih šest tjedana cijene su nafte potonule više od 20 posto jer najveći svjetski proizvođači povećavaju proizvodnju kako bi nadoknadili iransku ponudu na tržištu, a pokazalo se i da iranski izvoz nije pao onoliko koliko su se ulagači plašili, prenosi SEEbiz.

Osim toga, svi posljednji podaci upućuju na usporavanje rasta najvećih svjetskih ekonomija, zbog čega se očekuje da će potražnja za energentima oslabiti.

Nakon što se nedavno pokazalo da je u trećem tromjesečju usporen rast u SAD-u i Kini, prošle je sedmice objavljeno da je japanska ekonomija, treće po veličini u svijetu, u proteklom kvartalu palo za 1,2 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Njemačka je ekonomija pak, u trećem tromjesečju na godišnjoj razini porasla 1,1 posto, no u odnosu na prethodni kvartal palo je 0,2 posto, što je njegov prvi pad od 2015. godine.

S druge strane, proizvodnja nafte u SAD-u dosegnula je prošle sedmice novu rekordnu razinu od 11,7 miliona barela dnevno.

Uz to, u petak je kompanija Baker Hughes objavila da je prošle secdmice broj naftnih postrojenja u SAD-u porastao već peti put u posljednjih šest sedcmica, za dva postrojenja, na njih ukupno 888, najviše od marta 2015. godine. A to znači da se i dalje može očekivati rast američke proizvodnje.

Zbog toga drugi veliki proizvođači, kao što je Saudijska Arabija, najavljuju smanjenje proizvodnje.

Članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) sastat će se 6. decembra u Beču kako bi dogovorile proizvodnu politiku za idućih šest mjeseci.

Saudijska Arabija, vodeća članica OPEC-a, želi da ta organizacija smanji proizvodnju za oko 1,4 miliona barela dnevno, što odgovara oko 1,5 posto ukupne globalne ponude. Saudijci žele da i Rusija smanji proizvodnju, ali Moskva se tek treba službeno obvezati na sudjelovanje u zajedničkoj akciji.

Većina analitičara očekuje da će OPEC uskoro početi smanjivati proizvodnju jer strahuje od reprize 2014. godine kada su cijene nafte oštro pale zbog znatno veće ponude u odnosu na potražnju.

Sada se ponovo nazire sličan problem, i to uprkos američkim sankcijama iranskom naftnom sektoru. Drugi su proizvođači, naime, više nego nadoknadili smanjenu ponudu iz Irana, što je rezultiralo gomilanjem zaliha.

Naznake smanjenja proizvodnje mogle bi pak potaknuti skok cijena, smatraju neki analitičari, posebice u slučaju još dubljeg pada proizvodnje u Venezueli i Libiji.

Zahvaljujući tome, krajem prošle sedmice cijene su se nafte ponešto stabilizirale, nakon oštrog pada posljednjih sedmica.

(FENA)

Stranica 46 od 48

S5 Box