Vijesti iz BiH
BiH

BiH (408)

Ocijeni...
(0 glasova)

medinaPrva grupa od 138 vjernika otputovala je jutros sa Međunarodnog aerodroma u Sarajevu za Medinu, dok će u naredna četiri dana u Saudijsku Arabiju otputovati 1.680 budućih hadžija i hadžinica iz Bosne i Hercegovine.

Dvanaest aviona bosanskohercegovačke avio kompanije FlyBosnia prevest će hadžije direktnim letovima do Medine, a tri leta zakazana su za danas.

“Danas imamo još dva leta. Poslije ovog je let sa 140 putnika i večeras takođe sa 140 putnika. Sve je spremno. U Medini nas čekaju naši ljudi, koji su otišli prije pet dana. Sve je pripremljeno. Trenutno nemamo nikakvih problema. Ako nešto iskrsne to je nepredviđeno”, rekao je za AA Izet ef. Čamdžić, koordinator vodiča.

U ovim avionima put Medine naći će se uglavnom hadžije Sarajevskog, Banjalučkog, Goraždanskog i dijela Bihaćkog muftijstva.

Među prvim putnicima za Medinu je i Muzafer Smajović (68) iz Sarajeva, kome je ovo drugi put da odlazi na hadž. Ovoga puta će taj propis izvšiti za svoju rahmetli majku.

“Ko ne doživi, ne može znati kako je. Želim svakome da ode, da im se želje ispune. Kao prvi put, toliko sam radostan, kao da letim. Tamo ne osjećate ni glad, ni žeđ, mada su velike temperature”, kazao je Smajović.

Munevera Smajović (67) je sretna što hadž može obaviti po treći put. Kaže da je osjećaj neopisiv i da na ovo jedinstveno životno putovanje odlazi još spremnija.

“Osjećaji su neopisivi. Idem već treći put, sada za rahmetli majku. Sada već znam sve i osjećanja su još bolja. Kad prvi put ideš nisi ni svjestan, ali kad odeš drugi put znaš sve šta treba, šta ne treba”, kazala je Smajović.

Najstariji hadžija iz Bosne i Hercegovine koji će ove godine otputovati u Medinu je 86. godišnji Zaim Čeljo iz Goraždanskog muftijstva, a najmlađi je 12-godišnjak Amar Hadžiabdić. On ide zajedno sa roditeljima i sestrom.

Za utorak, 30. jula planiran je jedan jutarnji let u 10.15 sati za preostale hadžije iz Bihaćkog muftijstva i dva leta u večernjem terminu u 22.15 i 22.30 za hadžije iz Zeničkog muftijstva.

Četiri leta planirana su za srijedu, 31. jula ujutro u 10.00 i 10.15 sati, te navečer u 22.15 i 22.30. Ovi letovi namijenjeni su za preostali dio hadžija iz Zeničkog muftijstva, zatim hadžije iz Tuzlanskog muftijstva i dio hadžija iz Travničkog muftijstva u avionu broj devet.

U desetom avionu koji će poletjeti 31. jula, putovaće drugi dio hadžija Sarajevskog muftijstva i sve ovogodišnje hadžije iz Mostarskog muftijstva.

Posljednjeg, četvrtog dana polaska iz Sarajeva put Medine, u četvrtak 1. augusta raspoređena su dva leta, u 10.00 i 10.15 minuta. U 11. i 12. avionu naći će se preostale hadžije iz Sarajevskog muftijstva.

Hadž je jedna od pet islamskih dužnosti, koju tokom života treba ispuniti svaki punoljetan muškarac i žena koji steknu uslove za to.

Dan Arefata je u subotu, 10. augusta. Deveti dan posljednjeg mjeseca hidžretskog kalendara poznat je pod nazivom Jevmu'l-arefe (Dan Arefata). Arefat je brežuljak udaljen od Mekke petnaestak kilometara, a boravak na Arefatu je obaveza svakoga hadžije, sastavni je dio obreda hadža, te se sve hadžije 9. zul-hidžeta, dan uoči Kurban-bajrama, okupe na ovom mjestu.

Kurban ili Hadži-bajram, tokom kojeg je potrebno zaklati kurban i podijeliti kurbansko meso siromasima, prijateljima i komšijama, traje četiri dana, a ove godine počinje u nedjelju 11. augusta.

(AA)

ponedjeljak, 29 Juli 2019 00:00

Mapa: Koliko košta odlazak na hadž

Ocijeni...
(0 glasova)

mekaIslamska zajednica u Bosni i Hercegovini je prošle sedmice utvrdila novu cijenu odlaska na hadž. Vjernici iz ove zemlje koji budu htjeli obaviti ovu vjersku dužnost morat će izdvojiti 4167 eura po osobi, 127 eura više nego prošle godine.

U proteklih deset godina cijena odlaska na hadž u BiH je porasla za 1517 eura, što iznosi skoro četiri prosječne plaće u toj zemlji. U tom periodu cijena je povećana za 93 posto, ako se u obzir uzme cijena putovanja autobusom, odnosno 57 posto za avionski prijevoz. U isto vrijeme prosječna plaća povećana je za 11 posto.

Zbog rata u Siriji vjernici iz ove regije već godinama na hadž odlaze isključivo avionom.

Cijena odlaska na hadž pokriva troškove avionskog prijevoza, smještaja u hotelu, hranu i takse.

BiH ima najveću cijenu hadža u regiji, a iz ove zemlje je skuplje putovati na hadž nego iz Austrije, Njemačke i Švicarske.

Cijene su se povećale i u drugim zemljama Evrope, a pojedine agencije još nisu formirale cijene, budući da iz Saudijske Arabije, kako je rečeno za Al Jazeeru, uvijek šalju neke dodatne takse koje treba platiti.

U Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru odlazak na hadž je ove godine skuplji za 200 eura i iznosi 4.000 eura po osobi.

One koji putuju u organizaciji Islamske zajednice Srbije sa sjedištem u Beogradu trebaju izdvojiti 3600 eura.

Cijena putovanja na hadž povećana je za više stotina eura u ostalim zemljama regije, dok u Crnoj Gori još nije formirana cijena za ovu godinu.

Prošle godine je cijena za hadž za vjernike iz Slovenije iznosila je 3.900 eura, a ove godine je 4.400 eura, kazao je za Al Jazeeru Nevzet Porić, generalni sekretar Islamske zajednice u Sloveniji. On je kazao da zbog nedovoljnog broja kandidata ta zajednica ne može samostalno organizirati hadž, već putuje preko agencije iz Beča.

Iz Makedonije se, prema saznanjima Al Jazeere, može putovati na hadž u aranžmanu privatne agencije, čiji osnovni paket košta 3700 eura, a puni 4200. U vrijeme pisanja ovog članka Islamska zajednica još nije formirala cijenu.

Najjeftiniji odlazak na hadž plaćaju stanovnici Bugarske, Kosova i Albanije.

Muslimanski vjernici iz zemalja bivše Jugoslavije trebaju izdvojiti nekoliko mjesečnih plaća za putovanje na hadž. Stanovnicima Kosova potrebno je 10,2 prosječnih plaća. Vjernicima iz Albanije, Makedonije i BiH za hadž treba više od devet mjesečnih plaća.

Za odlazak na hadž iz Srbije treba izdvojiti približno osam mjesečnih plaća, a iz Bugarske i Turske sedam.

S druge strane, za vjernike iz Austrije, Danske, Njemačke i Švicarske dovoljna je jedna prosječna plaća za podmirivanje troškova putovanja na hadž.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sdaPosjeta potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića osuđenom ratnom zločincu Bruni Stojiću, u austrijskom zatvoru, predstavlja monstruoznu poruku žrtvama Stojićevih zločina, kojom se dalje ruinira međunarodni ugled Hrvatske i potkopavaju odnosi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, saopćili su iz SDA.

Bivši ministar odbrane tzv. Herceg-Bosne Bruno Stojić je pred Haškim tribunalom pravosnažno osuđen za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je imao za cilj podjelu BiH i trajno uklanjanje bošnjačkog stanovništva sa okupirane teritorije, te Brkićeva posjeta tom zločincu predstavlja poruku koju mi u BiH jako dobro razumijemo, naveli su iz SDA.

“To je izraz iste one politika zbog koje je ratno rukovodstvo Hrvatske na čelu sa Franjom Tuđmanom proglašeno odgovornim za učešće u UZP-u, i ukoliko se najviši zvaničnici Republike Hrvatske ne ograde od Brkićevog postupka i ne upute izvinjenje žrtvama, to će značiti da Brkić predstavlja dominantni glas hrvatske politike. Dosad je bilo nezamislivo da zvaničnik jedne članice EU u zatvoru posjećuje ratnog zločinca, kojeg je međunarodni sud proglasio odgovornim za ubistva u logorima, protjerivanja, torture, seksualna zlostavljanja i druge zločine. Jasno je da ni u jednoj civiliziranoj državi nije moguće da visoki zvaničnici posjećuju ratne zločince u zatvoru, a da za to ne snose odgovornost i posljedice”, zaključuju iz SDA.

(Klix.ba)

ponedjeljak, 22 Juli 2019 00:00

Aneksija Podrinja pod krinkom ekologije

Ocijeni...
(0 glasova)

visegradVlasti RS-a onemogućavaju život Bošnjacima oko jezera Perućac, a sada sa Srbijom planiraju objediniti NP Drina i NP Tara u jedinstven ekološki prostor.

Ovo što se sad čini kroz igru s nacionalnim parkovima je novo protjerivanje Bošnjaka specijalnim metodama te uvođenje Srbije na lijevu obalu Drine, piše autorArhiva

Najnovije kao i svako prethodno aktueliziranje "graničnog spora" između Bosne i Hercegovine i Srbije i nuđenje "rješenja" ima neku pozadinu i začkoljicu koja bosansku stranu tjera na oprez.

U trenutku kada nema zvaničnih razgovora Beograda i Sarajeva na tu temu, a samo nekoliko dana prije isteka prvog osmomjesečnog predsjedavanja Predsjedništvom BiH, Milorad Dodik izlazi u javnost sa stavom da "granica na Drini nije nikakav problem i samo treba prihvatiti Vučićev prijedlog!"

NP “Drina“ – okvir za novi progon Bošnjaka

Posljednji put se o tome zvanično razgovaralo između Bosne i Hercegovine i Srbije 2017. godine kada Vučiću nije uspjelo da sa tadašnjim sazivom Predsjedništva BiH uz ručak dogovori razmjenu teritorija i napismeno legalizira ratni plijen Srbije (HE na Drini). Nakon toga, u bh. entitetu Republici Srpskoj i Srbiji su se dosjetili da ovo strateško područje počnu zaokruživati na drugačiji, perfidniji način.

Početkom 2018. godine vlasti RS-a su pokrenule projekat formiranja Nacionalnog parka „Drina“ na preko 6.315 hektara općine Srebrenica. To bi bio samo primjer izuzetne ekološke osviještenosti i brige za prirodna bogatstva da legislativa koja prati NP ne sadrži odredbe koje gotovo da onemogućavaju život i opstanak lokalnog stanovništva. A treba li reći - mještani sela na „zaštićenom području“ u pravilu su povratnici, malobrojni Bošnjaci koji su preživjeli agresiju i genocid!

Sumnje su počele već u martu 2018. kada je na brzinu provedena javna rasprava u općini Srebrenica. Odbijeni su svi prijedlozi Bošnjaka iz sela Luka, Osatica, Radoševići..., koji se nisu protivili formiranju zaštićenog eko-područja na društvenom zemljištu, nego nametanju pravila korištenja privatne imovine. Zatim je već u junu 2018. godine u Narodnoj skupštini RS-a izglasan Zakon o Nacionalnom parku „Drina“ i time je i „crno na bijelo“ ozakonjeno ograničavanje korištenja imanja i imovine povratnicima. Osim što nakon preživljenog genocida doživljavaju stalno zagorčavanje života, mještani u čitavoj ovoj „operaciji“ naslućuju krajnje namjere vlasti.

„Povod za formiranje NP-a navodno je bila namjera da se zaštiti Pančićeva omorika i još neke biljne i životinjske vrste. Međutim, nakon rata i protjerivanja stanovništva te slabog povratka, flora i fauna nemaju od koga biti ugroženi... tu u mnogim selima više niko ne živi. Nacionalni park je samo način da se stanovništvu zakonski onemogući korištenje i uživanje imanja. Jer, kao „radi ekologije“ zabranjuje nam se zakonom da napravimo put, siječemo šumu, obrađujemo i uzgajamo žitarice, voće i povrće uz korištenje zaštitnih sredstava, gradnja novih kuća, ograničava se lov... Suština problema je da se nama onemogućava opstanak, čak i ovim malo brojnim povratnicima, jer mi živimo od poljoprivrede i prirode,“ tvrde mještani sela uz bosansku obalu jezera Perućac.

Sljedeći korak – objedinjavanje NP Tara i Drina

Osim ovog suptilnog načina onemogućavanja života i jasne namjere da se Bošnjaci sa južnog ruba srebreničke općine ponovo otjeraju u svemu ovom još više je sporan nagovješteni naredni korak organa RS-a u koordinaciji sa srbijanskim vlastima. Naime, iz krugova koji su već kreirali legislativu NP „Drina“, po kojoj povratnici više ne mogu provoditi tradicionalne oblike uzgoja kultura, stoke, gradnje i života uopće, procurio je plan da vlade Srbije i RS-a, oslanjajući se na Sporazum o specijalnim vezama, namjeravaju i formalnim sporazumom povezati nacionalne parkove „Tara“ u Srbiji i „Drina“ u Bosni i Hercegovini (RS) u tzv. „jedinstvenu prirodnu cjelinu prostora endemičnih i reliktnih biljnih vrsta sa izuzetnim diverzitetom flore i faune.“ Objektivno i u prirodoslovnom smislu, to jeste jedinstven prostor uz srednji tok rijeke Drine, ali u državno-pravnom i administrativnom smislu to su teritorije dvije različite države.

Upravo ovu drugu činjenicu namjerava se derogirati proizvođenjem pravnog osnova za legalizaciju nadležnosti Srbije nad dijelom teritorije BiH, u domenu ekologije za početak. Upravo to bi bila posljedica formalno pravnog objedinjavanja područja dva nacionalna parka u dvije države čime bi rijeka Drina prestala biti granica, a što je strateški interes Srbije. Srbija bi putem gazdovanja objedinjenim područjem (nije realno da RS gazduje) stekla određena prava upravljanja nad zaštićenim područjem, a to bi bila pogubna činjenica za opstanak Bošnjaka na lijevoj obali Drine i Perućca. Nacionalnim parkom „Drina“ već sada upravljaju direktor i nadzorni odbor sastavljen od ljudi koji uopće nisu iz tog kraja, i svi su Srbi, pa je nepovoljna pozicija mještana očekivana. Jasno je u kojem pravcu bi išle neke nove nadležnosti i kadrova iz Srbije. A sada i o razlozima ovog srbijanskog kidisanja na Podrinje.

Krađa hidropotencijala

Područje uz Drinu i jezero Perućac od početka agresije Srbije na BiH je prostor bjesomučnih napada Vojske Jugoslavije čiji je jedini cilj bio uništenje imovine Bošnjaka i njihovo protjerivanje sa tog područja kako bi Srbija u potpunosti kontrolirala izuzetni energetski resurs (HE Bajina Bašta), koji je do početka rata bio u posjedu SR Srbije i SR BiH sa ugovorenom podjelom proizvedene električne energije u omjeru 40 – 60 posto (u korist BiH). Međutim, okupacijom ovog prostora hidroelektrane na Drini postaju ratni plijen Srbije, svu proizvedenu struju preuzima Srbija, a od tada Bosni i Hercegovini nije plaćen ni cent. U međuvremenu, taj dug je dostigao cifru od preko 1.8 milijardi eura! Uključujući i neplaćenu struju iz HE Zvornik taj dug je blizu 2,5 milijardi eura. Srbija niti može, niti želi to platiti što je osnovni razlog manipulacija graničnim pitanjem.

Intencija Beograda je da područje hidroelektrana proglasi teritorijom Srbije. Ovo što se sad čini kroz igru s nacionalnim parkovima je novo protjerivanje Bošnjaka specijalnim metodama te uvođenje Srbije na lijevu obalu Drine pod krinkom ekologije. Za očekivati je da će poteza u tom pravcu izvan državnih institucija biti još. Na državnom nivou, kako tvrdi Željko Obradović, predsjednik državne Komisije za granice BiH, nije bilo nikakvih aktivnosti već godinama. Državne komisije za granicu BiH i Srbije su još 2003. godine izvršile identifikaciju granice na kartama, a nakon toga Srbija je dostavila zahtjev za korekciju granice na četiri lokacije sa spiskom želja šta bi trebalo pripasti Srbiji (HE Bajina Bašta i Zvornik, Štrpci i selo Međurečje/Rudo). Naredne godine (2004.) Vijeće ministara BiH donijelo je zaključak da nema izmjene prije ratifikacije već utvrđene granične linije u parlamentima obje države.

Pravo na strani BiH

Bez obzira šta će uraditi srbijansko-entitetski dvojac Vučić-Dodik očigledno je da je međunarodno pravo na strani BiH. Potrebno je samo da se probosanski lideri drže načela međunarodnog prava „uti possidetis“ („kako posjedujete“) što u biti znači da je granica između BiH i Srbije ona koja je postojala dok su te dvije države kao republike bile u sastavu Jugoslavije. Svako mijenjanje granice moguće je učiniti, a da međunarodno budu priznate, samo putem sporazuma dvije države, a nikako silom. Dakle, bit loše međunarodne pozicije Srbije u ovom slučaju je u tome što je aktuelno stanje posljedica rata pa to nikako ne može biti osnov za izmjenu granice po Vučićevom prijedlogu. Sada je na bh. političarima odgovornost da koristeći povoljnu pravnu poziciju konačno zaštite jedan od vitalnih državnih interesa, što teritorija i resursi svakako jesu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

prijedor1Istrajavat ćemo zauvijek, sjećat ćemo se nevino ubijenih, odavati im poštovanje i istrajavati na istini i pravdi.
Istina i pravda su jedini lijek za situaciju u kojoj se nalazi i BiH i cijeli region, poručio je danas član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović, koji je prisustvovao kolektivnoj dženazi za 86 žrtava u Prijedoru.

Podsjetio je da su danas u Prijedoru da klanjaju dženazu za 86 šehida Prijedora, da se sjete svih 3.176 nevino ubijenih Bošnjaka Prijedora i svih drugih nevino ubijenih ljudi.

"Zločin u Prijedoru ima sve elemente genocida. Ko zna šta bi bilo sa ljudima koji su bili u logorima da novinari i međunarodne organizacije nisu otkrile te logore. Kako drugačije to kvalificirati nego genocid", izjavio je Džaferović nakon dženaza-namaza navodeći kako ga čudi da to nisu dosad nazvale pravim imenom ni domaće ni međunarodno pravosuđe.

Kako je kazao, ono što je poseban problem je to da je "ono za šta je i kako je kvalificiran ovaj zločin odgovarao vrlo mali broj ljudi, zločinaca".

"I mi ćemo istrajati da se zločin u Prijedoru i cijeloj sanskoj dolini kvalificira na ispravan način i u drugim mjestima u BiH", rekao je član Predsjedništva BiH, smatrajući da je jedini pravi način i jedina prava kvalifikacija genocid.

I da svi oni, kako je kazao, koji su na bilo koji način učestvovali u izvršenju zločina dođu pred lice pravde.

"Istrajavat ćemo zauvijek, sjećat ćemo se nevino ubijenih, odavati im poštovanje i istrajavati na istini i pravdi. Istina i pravda su jedini lijek za situaciju u kojoj se nalazi i BiH i cijeli region. Mora se suočiti s istinom i svako onaj ko je imao zločinačku ulogu u agresiji na BiH. Mora doći, i u okviru srpskih političkih i vjerskih elita do suočavanja s istinom do priznanja genocida", pojasnio je Džaferović.

Naglasio je da će uraditi sve i da se pomogne povratnicima.

"Ovdje treba da se zajednički živi, zato je potrebna istina, pravda i suočavanje s istinom, a povratnicima treba pomoći na svaki način. Mogu da poručim i vlastima u ovom gradu da se oni ne odnose na pravi način prema povratnicima", dodao je Džaferović danas u Prijedoru.

Smatra da nema nikakvog opravdanja što se sprečava da Bošnjaci obilježe stratišta na kojima su stradali 1992. kao da nema ni opravdanja to što se sprečavanja podizanje spomenika ubijenoj djeci Prijedora. 

(AA)

Ocijeni...
(0 glasova)

muderris2Iz Bosne i Hercegovine ove godine petu islamsku dužnost, hadž, obavit će 1.680 vjernika. Polazak za Medinu je planiran za 29., 30., 31. juli i 1. august s Međunarodnog aerodroma Sarajevo.
Rukovodilac Ureda za hadž i umru Rijaseta Islamske zajednice u BiH muderris Nezim ef. Halilović je u intervjuu za Fenu kazao da su okončane sve potrebne pripreme za odlazak na hadž i izvršavanje hadžskih obreda u 2019. godini. Olakšavajuća okolnost je i ta što su vize bile elektronske.

"Cijena hadža je ista kao i prošle godine, ali ona ne zavisi od nas, nego od cijena u Kraljevini Saudijskoj Arabiji. Trudimo se da poboljšamo boravak naših hadžija, a to podrazumijeva i povećanje cijena", kazao je on, te kao primjer naveo da je obaveza - zakup klimatiziranih šatora na Arefatu, hrana, voda, a mimo toga su dodatne hadžske takse.

Reisu-l-hudžadž (glavni vođa putovanja na hadž) je zamjenik reisu-l-uleme Husein ef. Smajić, a za edukaciju hadžija zadužen je travnički muftija Ahmed Adilović.

Hodočasnike prati 38 vodiča i svaki od njih će u prosjeku voditi od 40 do 45 ljudi, a o zdravlju hadžija će brinuti šest ljekara specijalista i šest medicinskih tehničara. Vodič ljekarskog tima je dr. Mohamad dr. Akram Tamim. Dežurat će 24 sata i imat će određenu količinu potrebnih medikamenata, a sve ostalo se može nabaviti u apotekama u Mekki i Medini koje su veoma dobro snabdjevene.

Ambulante će biti smještene u hotelima gdje borave hadžije, u slučaju potrebe pacijenti će besplatno biti zbrinuti u bolnicama KSA koje su savremeno opremljene.

U Medini će hadžije biti smještene u dva hotela koji su udaljeni 400 metara od harema Poslanikove džamije. U Mekki će biti smješteni u novosagrađenim tornjevima Lemar, hotela visoke kategorije sa dobrom komunikacijom, a i prošle godine, podsjeća Halilović, hadžije su bili zadovoljni smještajem i sve vaktove klanjali u haremu K'abe.

Iz godine u godinu, muderris kaže da sve više mladih odlazi na hadž. Oko sedam posto je bolesnih i starijih vjernika kojima je neophodna dodatna usluga, pomoć, te su to dodatni problemi za organizatore, ali nisu niti će biti zapostavljeni. Vodičima pomažu i bh. studenti iz Medine, Rijada.

Potrudit će se, naglasio je Halilović, da svim hadžijama budu maksimalno na usluzi, imat će razumijevanja i strpljenja za starije i bolesne, za one koji nikada nisu putovali avionom, koji nisu imali priliku da borave u hotelu.

"Uvjeren sam da će takav hizmet, našim očevima i majkama koji su rađali heroje ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, biti razlog da i naš hadž bude primljen", naglasio je Halilović.

Podsjeća da je hadž stroga obaveza onima koji ispunjavaju uvjet: da su muslimani, punoljetni, psihički i fizički zdravi, da imaju materijalne uslove i da imaju slobodu komunikacije, puta.

"Hadž se ne smije odgađati. To je propis koji se mora izvršiti čim se steknu uslovi. Onaj koji ispunjava sve te uslove i ne obavi hadž a umre, on umire kao veliki grešnik", rekao je Halilović.

Organizacija hadža je kompleksna, dodao je, uključeno je mnogo institucija, pojedinaca, i ako neko u tom lancu zakaže, to se odražava na organizaciju. Stoga je poručio vjernicima da se naoružaju strpljenjem, jer idu na najvažnije životno putovanje, a cilj tog putovanja je da Allah dž.š. bude zadovoljan i da se očiste od grijeha.

Nakon obavljenog hadža, povratak u domovinu je planiran za 17., 18., 19. i 20. august.

Halilović je izrazio nadu da će ove godine povratak biti onako kako je planirano, te podsjetio da je prošle godine bilo izvjesnih problema pri povratku, iako je hadžijama odgovaralo ostati duže, ali za one koji su se morali vratiti zbog obaveza, osiguran je poseban avion.

Ističe da oni koji žele da obave hadž, a ne mogu zbog starosti i narušenog zdravlja jer hadž zahtijeva određeni napor, osiguravaju bedela, onoga koji će u njihovo ime obaviti hadž.

"Percepcija starih Bošnjaka je bila da treba sačuvati hadž, a ja sam siguran da u stvari hadž nas čuva od grijeha", zaključio je Halilović u intervjuu za Fenu.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

trebinjeZabilježen je još jedan slučaj zastrašivanja povratnika, a ovaj put u Trebinju koji se desio Sadmiru Mustafiću, imamu i sekretaru Medžlisa islamske zajednice Trebinje.

Mustafić je danas na Twitteru objavio kako ga je sinoć snašla neugodna situacija kada mu je omladina, navjerovatnije u alkoholiziranom stanju, došla pod prozor i uzvikivala brojne uvrede.

"Sinoć je trebinjska mladost, njih trideset, i muško, i žensko, do 01:30 pjevala pod mojim prozorom 'ne volim te Alija, zato što si balija', i o Draži, četnicima, Srebrenici... Svoje ptičiće sam probudio bojeći se da ih kakva flaša o prozor ne probudi i ne ostavi traumu", napisao je trebinjski imam, što je izazvalo lavinu komentara i kritika na Twitteru.
On je ovaj slučaj prijavio policiji koja se pojavila na mjestu događaja i rastjerala omladinu. Međutim, na tome se uvijek sve i završi.

Prethodni trebinjski imami također su ukazivali na slične slučajeve u kojima su brojne osobe u alkoholiziranom stanju dolazile pred džamije i njihove kuće kako bi vrijeđali njih i druge Bošnjake.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

camildurakovicĆamil Duraković, nekadašnji načelnik Srebrenice, nije krio nezadovoljstvo odlukom Vrhovnog suda Kraljevine Holandije koji je potvrdio raniju odluku prema kojoj je Holandija samo djelimično odgovorna za smrt 350 Srebreničana u julu 1995. godine.
Naime, Ćamil Duraković je u razgovoru za portal Klix.ba kazao kako ne postoji djelimična odgovornost za smrt. Ističe kako Holandija ne može reći da je jednim dijelom odgovorna za smrt Srebreničana, a drugim da nije i da ova današnja odluka nije nikakva satisfakcija za porodice žrtava.

"Današnja odluka je jedan vid ismijavanja žrtava, ali je ujedno i poruka međunarodne zajednice da se ograđuje od odgovornosti za ono što se desilo u zaštićenoj zoni UN-a. Kada je Holandija optuživana za odgovornost za počinjeni genocid, ona se pozvala na imunitet kao članica UN-a. Ja sam zaista očekivao ovakvu presudu jer svijet, posebno Holandija, čiji je bataljon bio ovdje, nije spreman preuzeti odgovornost", rekao je Duraković.
On je kazao i to da je ovo prava slika holandskog pravosuđa i govori kako bi, da je ono djelovalo nezavisno od politike, bila preuzeta potpuna odgovornost.

"Ništa se nije promijenilo u Holandiji od 1995. godine kada su dan ili dva nakon horora u Srebrenici pripadnici holandskog bataljona slavili u Zagrebu. To je slika zvanične Holandije i njenog pravosuđa u ovom vremenu danas. Ukoliko nekoga istjerate iz baze, ne možete reći kako ste djelimično odgovorni za njegovu smrt. Onog trenutka kada ga istjerate vi ste čovjeka poslali direktno u smrt. Ništa se danas nije promijenilo osim što su ismijali porodice žrtava", dodao je Duraković.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

voz2Posljednji takav oglas koji je objavljen na jednom bh. sajtu za traženje posla jeste oglas Njemačkih željeznica (Deutsche Bahn, DB).

Riječ je o jednoj od najvećih kompanija na svijetu koje se bave transportom ljudi i robe, piše Biznisinfo.

Ovog puta u BiH traže tehničkog radnika u željezničkom prometu, odnosno manevristu.

No, u samom oglasu se navodi da kompanija nudi „razne profesije, tako da su kandidati sa željezničkim iskustvom i tehničkim obrazovanjem posebno dobrodošli“.

Svim budućim radnicima DB osigurava kurs njemačkog jezika i praktične obuke u Sloveniji.

– Troškove obrazovanja i stanovanja tokom obuke u potpunosti pokriva DB. Nudimo atraktivnu naknadu za vrijeme čitavog školovanja, kao i njemački ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon uspješnog završetka učenja njemačkog jezika i praktične obuke – navodi se u oglasu, te se navodi i mogućnost napredovanja.

(biznis.info)

Ocijeni...
(0 glasova)

djeca1Na društvenim mrežama pojavio se novi apel za lijek, naime u ovom slučaju traži se lijek za dječaka koj ima Down sindom i koji je obolio do leukemije. Majka ovog dječaka je samohrana i non stop je uz njega, nije u prilici da nabavlja lijek u inostranstvu, ali ni da plati prvu dozu lijeka koji bi Fond zdravstva refundirao. Ovaj slučaj samo je primjer sistema koji je zakazao i koji se mora mijenjati, jer naši žvoti i životi naše djece zavise nam od pravilnika i procedura koji su mnogima potpuno nejasni.

Pravnica Ana Kotur Erkić kaže da se u slučajevima poput ovog radi o lijekovima koji su u upotrebi u vrlo restriktivnim uslovima i sa ozbiljnom indikacijom, pa samim tim i procedura prodaje i procedura nabavke ovih lijekova podliježe posebnom zakonskom režimu, koji djeluje suviše kruto kad se nađemo u bezizlaznoj situaciji.

„Ovo samo pokazuje da institucije moraju stvoriti strategiju za osiguravanje prava na liječenje pacijenata u izuzetnim okolnostima, odnosno – kad je zaliha postojećih lijekova pri isteku, kao i da građani na vrijeme moraju biti informisani da će u dogledno vrijeme biti manja količina određenih lijekova, da bi ih nabavljali tako da ne dolaze u situaciju da terapiju prekidaju. Ono što je strašno jeste što se u jednom trenutku, kad je porodici najteže, sve nesreće svijeta prosto spuste na njihova ramena, kao da društveno marginalizovan položaj nije dovoljan sam po sebi, već i bolest koja ne bira i sa kojom nema pravila odjednom postane neizdrživ teret“, kaže za BUKU Ana Kotur Erkić.

I pored Fonda solidarnosti u RS opet smo u situaciji da svako malo pokrećemo neke akcije, humanitarne brojeve i tražimo alternativne načine da pomažemo oboljelim ljudima i djeci. Anu smo pitali kako se ovo sistemski može riješti i čemu konstatno griješimo.

„Griješimo u prevenciji, a ako baš ne možemo prevenirati bolest, možemo prevenirati našu zakašnjelu reakciju na nju. Moramo i dovoljno poznavati regulativu – mandat Fonda solidarnosti ovdje apsolutno nije primjenjiv. Pokušaću da objasnim – mandat Fonda solidarnosti je u ekstremnim situacijama, u kojima se određena zdravstvena usluga, koja se odnosi na dijagnostiku i rehabilitaciju nije dostupna u domaćim zdravstvenim ustanovama, odnosno u ustanovama sa kojima Fond zdravstvenog osiguranja ima potpisan ugovor. Takva zdravstvena usluga se odnosi na teška stanja, stanja u kojima liječenje iziskuje angažovanje velikog broja resursa. A slučaj sa kojim smo se susreli – suštinski dijagnostički i tretmanom je pokriven domaćim zakonodavstvom, u domaćoj zdravstvenoj ustanovi u uobičajenoj, redovnoj i dovoljno poznatoj proceduri. Težak jeste, ali i istražen i sa dobrom prognozom uz terapiju“, ističe Ana.

Ona dodaje da je ovdje veliki problem Zakon o javnim nabavkama, kojim se jednako nabavlja gorivo, stolica u kancelariji, toalet papir i lijek za životno ugroženo dijete.
„Prosto, griješimo u upotrebi procedure koja nije kompatibilna sa svrhom.Isto tako, griješimo u tome da javne nabavke predstavljaju dug, težak i naporan, ali iznad svega jako neizvjestan posao, kako za instituciju koja ga provodi, za dobavljače, tako i za krajnjeg korisnika – koji mora biti izuzetno bitan, najbitniji u svemu ovome. Ovdje je jasno da procedura stoji na putu svrsi i da smo prosto kao sistem pretvorili životno važnu stvar u borbu žalbi nezadovoljnih, prekopavanje tuđih džepova, opravdano ili ne, a zanemarili najbitnije – rezultat koji izostaje, odnosno – ispunjavanjem proceduralnog zahtjeva ćemo anulirati i poništiti razlog zbog kojeg se procedura provodi“, pojašnjava naša sagovornica.

Postavlja se pitanje zašto u ovakvim i sličnim slučajevima ne postoji uvezanost Kliničkog centra, fondova Solidarnosti i Zdravstva, Ministarstva jer je to možda način da se izbjegnu ovakve situacije. Ana kaže da čak i uz najbolju uvezanost svih navedenih, a sigurna je i da svi navedeni jednako znaju za ovaj problem, jedni jer im je to posao, drugi jer nailaze na zid sopstvene nadležnosti – u ovom slučaju nije problem znanja – već odgovornosti ako se lijek nabavi mimo zakonom propisane procedure.

„Pri tome, ovaj lijek u uvozu za BiH košta jako puno, i generalno za zemlje okruženja, jer svako ko ga uvozi nema nekih specijalnih ograničenja u skladu sa namjenom lijeka, u pogledun cijene, a dosta toga diktira i malo tržište BiH, u odnosu na recimo, tržište Turske koje je ogromno. Dakle, kod nas je najbitnije da zakon o javnom nabavkama u dijelu procesa bude ispoštovan u svoj svojoj birokratiji, i svako ko bi pokušao da stvori paralelnu proceduru koja spašava živote, bio bi odgovoran za to, jednako kao da je počinio najteže krivično djelo. A nama zaista treba izuzetak od procedure – u smjeru produženja ugovora sa postojećim dobavljačem, u životno bitnim uslovima, u smjeru drugačijeg definisanja kriterija izbora dobavljača u ovakvim situacijama (kao i kod pelena za osobe s invaliditetom), te kod svih drugih najvažnijih situacija u kojima djelujemo na zdravlje, život i dobrobit stanovništva“, ističe pravnica Ana Kotur Erkić.

Ovaj put lijek za ovog dječaka je pronađen preko aktivista koji lijek nabavljaju u inostranstvu , ali to nije sistemsko rješenje, ne smijemo se kao društvo oslanjati na ovakva rješenja, ali u mometima očajima, kad društvo zakaže ništa nam drugo ne preostaje.

Ana kaže da smo riješili hitno, ali sada je vrijeme da se bavimo bitnim.

„Nije problem nabaviti lijek, pogotovo što druge zemlje koje nemaju ovako krute i rigidne sisteme gdje trčimo da sve bude 'transparentno' ili bar formalno transparentno, a ne svrsishodno, imaju dovoljno obučene ljude da jedan bitan segment prepoznaju – realnu indikaciju u datoj situaciji. Dakle, kad sljedeći put budemo raspravljali o najvišem mogućem nivou zdravstvene zaštite za djecu, o najboljem interesu djeteta, o pitanju invaliditeta i njegovom prisustvu u zakonodavnom okviru koji se ne mora da se tiče invaliditeta striktno, sjetimo se ovoga i sebi otvoreno priznajmo gdje griješimo“, kaže Ana.

Nakon nabavke lijeka Ana je sama sebi dala zadatak da napiše inicijativu za preispitivanje usklađenosti procedure javnih nabavki sa najvišim standardom poštovanja ljudskih prava, jer smatra da nije dovoljno reći da ne valjamo već moramo nuditi rješenja koja će valjati i vrijediti kad smo satjerani u kut.

„Najvažnije, da svako od nas kad dođe u situaciju da nešto ne može, prosto nađe način na koji bi nešto ostvario, bez da vrijeđa pravo i interes drugog, bilo bi nam mnogo bolje. Ovako je sve što se desi, prepušteno na inicijativu nekoliko ljudi voljnih da u sistemu stvore prostor za najbolje rješenje – a to kao društvena zajednica ne smijemo dozvoliti“, kaže naša sagovornica.

Adriana Basara, novinarka i aktivistica kaže da se konstantno srećemo sa raznim apelima za pomoć u liječenju i djece i odraslih.

„Kada je osnovan Fond solidarnosti za liječenje djece, mislila sam to je to. Zaokružili smo priču i pokrili sve aspekte. No, sad smo postali i svjesniji da je postojeći Fond Zdravstvenog osiguranja kao ovakav neodrživ. On je ostavština nekog sistema, kada je to mogli da funkcioniše, jer su redovno plaćani doprinosi, jer su fabrike radile, jer je mnogo više bilo radnika nego penzionera, djece i nezaposlenih, pa je bio održiv. Danas, kada se suočavamo sa višegodišnjim uzastopnim padom nataliteta, raseljavanjem stanovništva van RS, sivom ekonomijom, radom 'na crno', logično je da FZO ne može da funkcioniše kako je zamišljeno, pa onda nemamo ni citostatika, ni zavoja, ni paracetamola, ni sterilnih rukavica“, kaže Adriana Basara za BUKU i dodaje da su poražavajući izgovori odgovornih.

„Izgovori ne smiju da postoje. Sistem treba da postoji. Ako ne znaju da naprave sistem, neka prepišu. Na ovaj način, svjesno ili ne, ugrožava se osnovno pravo djece i odraslih, a to je pravo na život“, kaže ona.

Željka Perišić Ninović, direktorica Centra „Dajte nam šansu-Zvjezdice“ kaže da je situacija sa kojom smo se susreli prije nekoliko dana, kada je majka dječaka Nikole, koji boluje od leukemije, preko društvenih mreža tražila pomoć kako bi nabavila lijek za svog sina, na žalost sve su češće.

„Za mene, kao roditelja, to je zaista poražavajuće, da u takvoj situaciji Klinika na kojoj se dijete liječi traži od roditelja da nabavi lijek kako bi se nastavilo dalje liječenje, jer oni u bolničkoj apoteci nemaju. Riječ je o dječaku, koji ima Down sindrom, a svi znamo koliko su oni osjetljivi, i kako i najobičnija prehlada zna da se iskomplikuje, a da ne govorim o ovakvom oboljenju ukoliko se terapija ne da na vrijeme. Pri tom ne govorimo o paracetamolu, već o lijeku koji ne može ni da se kupi u našim apotekama. To je pokazatelj koliko sistem ne funkcioniše, i koliko su ugroženi životi naše djece. Objašnjenje nadležnih da se niko nije javio na tender ili slično, samo je izgovor, jer se za ovakve situacije mora pronaći rješenje, i to sistemsko rješenje. Ne možemo svaki put pokretati akcije preko društvenih mreža i nabavljati lijek kanalima koji su privatni. U pitanju je osnovno pravo, pravo na život, koje je u ovom slučaju ugroženo“, kaže za BUKU Željka Perišić Ninović.

Maja Isović Dobrijević (6yka.com)

Stranica 6 od 30

S5 Box