Vijesti iz BiH
BiH

BiH (358)

četvrtak, 20 Juni 2019 00:00

Mostaru prijeti stanje tehničke nepogode

Ocijeni...
(0 glasova)

smeceUlice ovog bosanskohercegovačkog grada su već 11 dana zatrpane smećem, zbog blokade regionalne deponije Uborak.

Građani sjevernog dijela Mostara zahtijevaju novu lokaciju deponije.

Ukoliko do 12:00 sati u četvrtak ne dođe do deblokade regionalne deponije, u Mostaru će biti proglašeno stanje tehničke nepogode.

Štab Civilne zaštite Grada Mostara na vanrednoj sjednici u srijedu navečer pozvao je stanovnike sjevernog dijela Mostara da hitno deblokiraju regionalnu deponiju Uborak, jer prijeti velika opasnost za stanovništvo.

"Molimo naše sugrađane da deblokiraju deponiju, jer prijeti velika opasnost od zaraze po stanovništvo. Na izvanrednoj sjednici donijeli smo odluku da sutra [četvrtak] u 12:00 sati, ukoliko deponija ne bude deblokirana i ne krene odvoz smeća, stupi na snagu odluka o proglašenju stanja tehničke nepogode", izjavio je nakon sjednice mostarski gradonačelnik i zapovjednik Štaba Civilne zaštite Ljubo Bešlić.

On je dodao kako će u tom slučaju Štab Civilne zaštite preuzeti upravljanje svim segmentima, a neprovođenje njegovih odluka smatra se krivičnim djelom.

Izrazio je nadu da neće doći do proglašenja vanrednog stanja i izrazio uvjerenje da će građani shvatiti ozbiljnost stanja u kojemu se Grad nalazi, prenosi Fena.

Inicijativa 'Jer nas se tiče'

Štab Civilne zaštite je, također, odlučio da je, zbog zdravlja građana, potrebno očistiti kontejnere i ulice, izvršiti asanaciju tamo gdje je potrebno, dezinfekciju i deratizaciju.

"Bez obzira što je nedavno urađena deratizacija ovo smeće ponovno može prouzrokovati glodare i izazvati mnoge druge opasnosti, posebice što su ljetni mjeseci, kada su rizici jako veliki", kazao Bešlić.

Ulice Mostara već 11 dana zatrpane su smećem, zbog blokade regionalne deponije Uborak.

Građani sjevernog dijela Mostara, okupljeni oko inicijative "Jer nas se tiče", zahtijevaju novu lokaciju deponije.

Gradske vlasti tvrde kako iznalaženje nove lokacije nije u njihovoj nadležnosti, zbog čega im gradonačelnik nije mogao obećati kada će postojeća deponija biti izmještena.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Uprkos presudi Ustavnog suda FBiH koji je proglasio neustavnim odredbe pet federalnih zakona koji propisuju da se za određene pravne poslove mora imati notarski obrađena isprava, ne ostavljajući nikakvu drugu mogućnost, sudovi su nastavili praksu postupanja samo po notarski obrađenim ugovorima.

U aprilu 2019. godine Ustavni sud FBiH proglasio je, po zahtjevu za ocjenu ustavnosti koji je podnio potpredsjednik FBiH Milan Dunović, neustavnim odredbe zakona o registraciji poslovnih subjekata, o stvarnim pravima, o zemljišnim knjigama, o nasljeđivanju i Porodičnog zakona, koje se naslanjaju na član Zakona o notarima koji je još 2015. godine proglašen neustavnim.

Ovim povodom kontaktirali smo Općinski sud u Sarajevu pitanjem da li se u Zemljišno-knjižnom uredu trenutno prihvataju ugovori koji nisu ovjereni kod notara.

"ZK ured Općinskog suda u Sarajevu i dalje posutpa samo po notarski obrađenim ugovorima sve dok se ne izmijene zakoni koji su Odlukom Ustavnog suda FBiH proglašeni neustavnim. U odluci Ustavnog suda stoji da je Parlament Federacije BiH dužan da u roku od šest mjeseci izmijeni sve zakone koji su predmet ove odluke", kazali su nam u Općinskom sudu u Sarajevu.

Tragom ovog odgovora obratili smo se Ustavnom sudu FBiH tražeći da nam odgovore da li nadležni organi, odnosno sudovi, nakon objavljivanja presude, moraju prihvatati ugovore koji nisu ovjereni kod notara ili nastavljaju poslovati kao i prije presude, odnosno sve do trenutka dok Parlament FBiH ne uskladi zakone s Ustavom FBiH.

Iz Ustavnog suda FBiH rečeno nam je da je pravno dejstvo odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Zakonom o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i Poslovnikom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

"Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine napominje da se članovi zakona koji su oglašeni neustavnim ne primjenjuju od dana objave u Službenim novinama Federacije BiH ili istekom roka koji je određen presudom", stav je Ustavnog suda FBiH.

Potpredsjednik Federacije BiH Milan Dunović i podnositelj zahtjeva za ocjenu ustavnosti spornih odredbi zakona kazao je u razgovoru za Klix.ba da je na presudu Ustavnog suda FBiH, na pet zakona koji se odnose na Zakon o notarima FBiH, Ustavni sud FBiH dao Parlamentu FBiH rok od šest mjeseci da usaglasi zakone s presudom Ustavnog suda FBiH.

"Bez obzira na to, presuda Ustavnog suda FBiH je važeća danom objave u Službenim novinama FBiH. Presuda Ustavnog suda FBiH je obavezujuća i ona stupa na snagu objavom u Službenim novinama FBiH", rekao je Dunović.

Dunovića smo pitali da li bi sudovi nakon objave presude trebali primati ugovore koji nisu ovjereni kod notara. On nam je rekao kako je nezahvalno da on tumači odluku Ustavnog suda FBiH, ali da je činjenica kako je presuda stupila na snagu danom objave u Službenom listu FBiH.

"Paralelno s tim Ustavni sud FBiH nalaže i Parlamentu FBiH u kojem periodu bi trebao zakone usaglasiti s presudom. Ono što se u demokratskim društvima radi u prijelaznom periodu, e to je pitanje za Ministarstvo pravde FBiH. Ministar pravde FBiH bi trebao, ne čekajući šest mjeseci, već što prije, napraviti nove prijedloge zakona usaglašene s presudom i poslati ih u parlamentarnu proceduru", kazao je Dunović.

On kaže da je prošlo četiri godine od presude na Zakon o notarima FBiH i da Ministarstvo pravde FBiH nikada nije uputilo u parlamentarnu proceduru novi prijedlog zakona.

Što se tiče neprovođenja presuda ustavnih sudova u BiH, Dunović je rekao da je postala praksa da se u našoj zemlji ove presude ne provode čak i kada je riječ o presudama koje ne spadaju, prema tumačenjima određenih stranaka, u političke presude.

"Ne možemo živjeti u društvu u kojem postoje presude ustavnih sudova, a u praksi se dešava nešto potpuno suprotno", zaključio je Dunović.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

skupovocePijace sa voćem i povrćem u Bosni i Hercegovini nude mnoštvo briga i upitnika kupcima. I ne samo onima slabije kupovne moći. Razlog mogu biti cijene, koje kupcima presporo dostižu one iz sezone, iako se na tržištu već udomaćila plastenička proizvodnja, koja pomjera granice sazrijevanja.

„Preskupa je pijaca, Bože sačuvaj! Krenem po dvije vrste voća i dvije povrća, i vidi... vraćam se sa pola cekera. Kontam da mi je bolje kupiti kilu pilećih ćevapa. Mehaga i ja ćemo se barem najesti. Eno ih, pet maraka kila. Može i kakvo drugo meso za osam maraka. A od voća je najjeftinija banana. Znaš li odakle dolazi, ih... a trešnje su nam pred nosom“, tražeći potvrdu pitajući mene, a u stvari analizira sebe komšinica, kojoj su banane nekada bile želja. Iako se Latinska Amerika nimalo nije približila, a i cijena transporta je samo još veća, nju „boli“ domaća paprika, grah, zelje, kupus, jagoda i sve ono što sa svog topraka može vidjeti kako raste.

„Bojazan da uvozno voće i povrće preplavi domaće tržište uvijek postoji. Ustvari, to nije bojazan, to je normalna pojava u našoj državi. Domaći poljoprivrednik i njegova proizvodnja nisu zaštićeni. Naime kod nas su vrlo mala izdvajanja za poljoprivredu. Samim tim i mali poticaji u odnosu na zemlje iz okruženja, a da ne spominjem EU. Svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini, od najvišeg, preko entiteta, kantona i opština za poljoprivredu izdvajaju oko 182 miliona maraka (oko 93 miliona eura), dok hrvatska država izdvaja 500 miliona eura. Tako naš poljoprivrednik nije konkurentan. Proizvodnja je vrlo skupa pa je i proizvod dosta skuplji od uvoznog“, smatra Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, opravdavajući karikirani stav o zelju skupljem od mesa.

Razloge za takvu situaciju nalazi u činjenici da bh. poljoprivrednici za obrađivanje zemlje plaćaju cijenu goriva identičnu onoj koju plaćaju gazde i političari točeći svoje skupocjene automobile: „Mi radimo sa starom mehanizacijom koja se često kvari i tako troši puno više goriva i maziva od novije. Sipamo gorivo po tržišnim cijenama, jer ne postoji 'plavi dizel'. Nemamo reproduktivne centre, ni u animalnoj ni u biljnoj proizvodnji, tako da smo ovisnici od uvoza. Što se tiče radne snage, praktično je nemoguće naći radnika koji bi radio u poljoprivredi. I na sve to nam dođe nevrijeme. Svake godine gore i gore“, žali se Bićo.
Ne izvlačiti krive zaključke

Nedostatak subvencija kao osnovni problem bh. poljoprivredi navodi i Maja Celing Celić, urednica Agrokluba, regionalnog poljoprivrednog portala, koja naglašava da se na hranu gleda isključivo kroz prizmu ostvarenih cijena na domaćem tržištu, a da tako možemo izvući krive zaključke.

„Živimo u vremenu globalizacije i moramo čuvati vlastite specifičnosti, ono po čemu ćemo sutra ostati prepoznatljivi. Domaći poljoprivredni proizvod kao dio nematerijalne baštine, osim što nam osigurava prehranu, čini i našu tradiciju - definira naš identitet. Što se tiče subvencija domaćih poljoprivrednika, trenutno najveći problem u Federaciji BiH je taj što poticaji kasne nekoliko mjeseci pa Udruženje poljoprivrednika FBiH priprema i protest idućeg mjeseca. No, ekonomski gledano, izazovno je, da ne kažem neravnopravno, konkurirati drugim ekonomijama europskih država koji svoju poljoprivredu i ruralni prostor značajno subvencioniraju unatrag nekoliko desetljeća, pa su danas daleko konkurentniji i organiziraniji za tržišnu utakmicu. Važno je stoga i marketinški bolje pozicionirati domaće, jer cijena ne smije biti jedini faktor kod odluke o kupnji. Kupnjom svakodnevno odlučujemo kome ćemo dati sutra mjesto na tržištu. Tu je odgovornost svakog pojedinca, člana zajednice prema farmerima iz svog okruženja“, poručuje Celing Celić.

Spuštajući se po vertikali u poljoprivrednu bazu, dolazimo do malih proizvođača koji uspješno egzistiraju, ali na osnovama koje su se dosta promijenile od tradicionalnog izlaganja na pijaci. Porodica Jačimović iz Laktaša košarice svojih proizvoda stavljaju na internet, nalaze kupce i dostavljaju im poručeno kući. Cijela banjalučka regije je njihova moguća zona prodaje.

Subvencije nisu jedini faktor

'Kada je u pitanju konkurentnost domaćih proizvođača, ona se bazira na više različitih faktora. Proizvođači najčešće navode subvencije, ali to sigurno nije jedini faktor', kaže Gordana Rokvić.

'Činjenica je da agrarni budžet na nivou EU-a iznosi 20 posto, a u Bosni i Hercegovini četiri-pet posto od vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, ili u eurima izraženo na nivou EU-a u prosjeku 446 eura po hektaru, a u Bosni i Hercegovini 66 eura po hektaru (SWG, Razvoj agrarne politike zemalja zapadnog Balkana, 2019). Međutim, bitniji i najvažniji faktor konkurentnosti o kojim oni koji zastupaju naše proizvođače rijetko pričaju u javnosti je produktivnost po jedinici proizvoda ili jedinici površine u odnosu na koju su domaći proizvođači u velikom zaostatku za EU kolegama', dodaje.

Također, navodi, 'problem je i visoka cijena koštanja domaće proizvodnje, a koja je uzrokovana malim obimom proizvodnje (usitnjena gazdinstva), skupim inputima (baziranim uglavnom na uvozu), niskim nivoom investicija u primjenu savremene tehnologije (mali obim proizvodnje ne dozvoljava veći nivo investiranja), a često i odsustvo znanja i vještina, te adekvatne stručne podrške'.

„Mi smo se najviše plašili plasmana. Kada sam ulazila u prodaju, bojala sam se kako to izvesti i hoćemo li se moći uklopiti u sve? Sada kupce pronalazim na preporuku, od ljudi koji su kupovali i uvjerili se da je dobro. Mislim da cijena igra bitnu ulogu. Narod ide u markete misleći da je tamo jeftinije i da će količinski moći manje uzeti. Skupo im je platiti domaće proizvode, a niko ne zna kako je teško od sjemena doći do ploda. I sve dovesti na kućnu adresu“, poručuje Dragana Jačimović, koja na društvenim mrežama zastupa brend „Domaće i naše“.

Nešto južnije, u Gornjem Vakufu/Uskoplju postoje individualni proizvođači kupusa i to na 10 dunuma zemlje. U pitanju je selo Dražev Dolac. U njegovoj blizini živi i proizvodi kupus na mnogostruko manjem posjedu Naila Čaušević. Teza o zelju i mesu, kao balkanskim personifikacijama kvaliteta ishrane joj ne godi.

„I ja bih da pitam šta to jedemo? Kakvo meso i kakvo zelje, koliko su kvalitetni i jedan i drugi proizvod? Moramo imati na umu da je organska proizvodnja bez pesticida, puno skuplja u odnosu na onu industrijsku. Kupac pokušava da izjednači ove dvije kategorije pa i cijene tih proizvoda. Traži domaće, a hoće da plati kao u tržnom centru, gdje se u većini slučajeva ne zna ni odakle dolazi ni kako je proizvedena. Mali proizvođač koji ne gleda na količinu, nego na kvalitet mora i održavati cijenu da bi opstao. Veliki su ulozi u proizvodnji, pogotovo ako se ne koriste zaštitna sredstva. Mali proizvođač je na dnu ljestvice i ima najmanje koristi od samog proizvoda, jer nikad ne naplaćuje svoj rad, nego samo uložena sredstva. Svako ko misli da je skup, neka posadi, pa vidi koliko treba da se uzgoji. I to važi za svaku vrstu voća i povrća. Uvijek preporučujem malog proizvođača u odnosu na tržne centre i uvoznu robu“, konstatuje Naila.
Teze o 'sirotinjskoj hrani' gube smisao

Šefica katedre za ruralni razvoj Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci, Gordana Rokvić, navodi da su cijene varijabilne i da u posljednje vrijeme poskupljuje svinjsko meso na globalnom nivou zbog bolesti ovih životinja u Kini. To postaje jedna, ali ne i jedina komparativna prednost domaćih poljoprivrednika.

„Brojni uspješni primjeri u našoj zemlji pokazuju da je moguće biti konkurentan u poljoprivrednoj proizvodnji, kako na domaćem tako i na inostranom tržištu, a ograničenja se mogu prevazići kroz udruživanje, inovativan marketing, proizvodnju delikates proizvoda i brojne druge načine unapređenja tržišne pozicije. Svakako da je odgovornost države da adekvatnom politikom podrške omogući da uspješni pojedinačni primjeri postanu većina i budu nosioci daljeg razvoja“.

Dok se čekaju rješenja, nekadašnje teze o „sirotinjskoj hrani“ i dalje gube smisao.

Alen Jazić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

skolaU Unsko-sanskom kantonu od školske 2019/2020. se zatvara čak 39 osnovnih škola, uglavnom područnih, a bez posla će ostati 229 učitelja i nastavnika. Rezultat je to analize primjenjivosti pedagoško-normativnih akata s prijedlozima bolnih reformi.

Ovu informaciju utvrdila je Komisija pri Ministarstvu obrazovanja Vlade USK, a bit će razmatrana na današnjoj sjednici Vlade USK. Rezultati analize su poražavajući i posljedice iseljavanja stanovništva iz BiH tek dolaze na naplatu.

U Unsko-sanskom kantonu trenutno postoje 74 centralne i 120 područnih škola, a nakon implementacije predloženih mjera, u USK trebalo bi biti zatvoreno ukupno 39 škola, a najviše područnih. U praksi to znači da će bez posla ostati 229 učitelja i nastavnika, ali sigurno i određeni broj ostalog osoblja poput domara, higijeničarki i slično.

Za formiranje jednog odjeljenja u školi minimalan broj učenika koji je neophodan je 18. Posljedice iseljavanja stanovništva, najviše iz općina Bosanske krajine prethodnih godina znače i manje djece u školama. Tako je prethodnih godina u velikom broju odjeljenja bilo i mnogo manje učenika od zakonskog minimuma. Ipak, s obzirom na velike troškove, vlast u USK sada podvlači crtu i pravi bolne rezove. Klix.ba donosi detaljan pregled budućih reformi u obrazovnom sistemu u USK.

Nakon detaljne analize škole u USK su dobile obavijest o onome što slijedi, a evidentno je da će najteže odluke morati donijeti direktori škola, koji će biti primorani uručiti otkaze velikom broju ljudi koji će izgubiti nastavnu normu.

 

A stanje na terenu je sljedeće:

Bosanska Krupa

U Prvoj osnovnoj školi bi nakon implementacije predloženih mjera bez posla trebalo ostati 10 nastavnika, a gase se područne škole u Radiću i Zalinu.
U Drugoj osnovnoj školi bez posla ostaje šest nastavnika, a gasi se 9-godišnja osnovna škola i formira petogodišnja škola u Područnoj školi Veliki Badić.

U Osnovnoj školi Jezerski nakon reformi će biti dva nastavnika manje, gasi se 9-godišnja, a formira petogodišnja škola u područnoj školi u Mahmića selu. U OŠ Otoka bit će tri nastavnika manje, a umjesto 20 formirat će se 18 razreda.

Bosanski Petrovac

U sklopu OŠ Ahmet Hromadžić zatvaraju se četiri područne škole i to Bljelaj, Smoljana, Bravsko i Vrtoče. Ostaje samo područna škola Krnjeuša, ali i njoj prijeti reorganizacija. U ovoj školi broj nastavnika bi se trebao smanjiti za pet.

Bihać

Škole koje ne ispunjavaju minimalne standarde u pogledu broja odjeljenja u Bihaću su OŠ Gata Ilidža-Vrsta, OŠ Brekovica i OŠ Kulen Vakuf Orašac. Jedina škola koja ispunjava pedagoške standarde po broju učenika je OŠ Harmani II koja ima 706 učenika i to je gradska škola.

Predloženo je da se u OŠ Harmani I od 27 formiraju 23 odjeljenja, a da se smanji broj izvršilaca (učitelja i nastavnika) za šest.

U OŠ Harmani II će se od 31 formirati 27 odjeljenja, a trebale bi se ugasiti područne škole Golubić, Sokolac i Vedro polje. Broj nastavnika smanjit će se za 14.

U OŠ Prekounje od 28 će se formirati 22 razreda, 13 nastavnika ostaje bez posla, a vrši se reorganizacija u područnim školama Čavkići, Pokoj i Bakšaiš sistemom kombinacije razreda.

U OŠ Kulen Vakuf Orašac (centralna škola) su ukupno 32 učenika u tri odjeljenja. Područna škola Martin Brod ima 7 učenika i predloženo je njeno gašenje, odnosno pripajanje centralnoj školi.

Područna škola Klisa također ima 7 učenika i predloženo je njeno gašenje, odnosno pripajanje centralnoj školi. Područna škola Ćukovi ima pet učenika i također ju je prema analizi potrebno zatvoriti, odnosno pripojiti područnoj školi Orašac koja joj je najbiliža. Procijenjeno je da se u područnoj školi Orašac broj odjeljenja može smanjiti za jedno pa da umjesto sedam ima šest odjeljenja, što je u skladu s pedagoškim standardima. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi i područnoj školi Orašac, koji su u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Kulen Vakuf Orašac smanjio za devet.

U OŠ Brekovica (centralna škola) su ukupno 144 učenika u devet odjeljenja, a predloženo je smanjenje jednog odjeljenja, odnosno formiranje kombinacije drugog i trećeg razreda. Područnu školu Spahići je prema analizi potrebno ugasiti jer je trenutno pohađa 10 učenika, odnosno potrebno ju je spojiti s njima najbližom školom.

Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi i područnim školama, koji su u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Brekovica smanjio za tri.

U OŠ Gata Ilidža Vrsta (centralna škola) je ukupno 141 učenik u 7 odjeljenja. Područna škola Mala Peć ima 25 učenika u dva odjeljenja i predloženo je njeno gašenje ili spajanje najbližoj školi. Sva odjeljenja u ovoj ustanovi su u skladu s pedagoškim standardima.

U OŠ Gornje Prekounje Ripač (centralna škola) ima ukupno 438 učenika u 21 odjeljenju. Broj odjeljenja se prema analizi može smanjiti za dva (u petom razredu se mogu formirati dva odjeljenja i u šestom razredu se mogu formirati dva odjeljenja). Područna škola Pritoka ima 23 učenika u dva odjeljenja i nju je potrebno ugasiti, odnosno pripojiti centralnoj školi. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi i područnim školama, koji su u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Gornje Prekounje Ripač smanjio za šest, predloženo je.

U OŠ Kamenica (centralna škola) ima ukupno 225 učenika koji idu u 12 odjeljenja. Broj odjeljenja se može umanjiti za jedno jer u sedmom razredu se umjesto dva može formirati jedno odjeljenje. U područnoj školi Vikići se može formirati jedna trokombinacija i jedna dvokombinacija i smanjiti broj odjeljenja za jedno. Područnu školu Klokot koja ima 18 učenika je potrebno ugasiti, odnosno pripojiti najbližoj školi, prijedlog je komisije. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi i područnim školama, u skladu s pedagoškim standardima i normativima, te bi se broj nastavnika u OŠ Kamenica smanjio za pet, prijedlog je komisije.

U Katoličkom školskom centru "Ivan Pavao II" osnovnu školu trenutno pohađa 191 učenik u 11 odjeljenja. Broj odjeljenja se može smanjiti za dva, u trećem razredu se može formirati jedno odjeljenje i u šestom i osmom se može formirati dvokombinacija. tako bi broj odjeljenja bio ukupno devet, koja su u skladu s pedagoškim standardima i normativima, a broj nastavnika bi se umanjio za tri.

Zaključak je da u bihaćkim školama ima viška 59 prosvjetnih radnika.

Bužim

U OŠ Bužim (centralna škola) predloženo je u skladu s pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje izvršenje racionalizacije broja odjeljenja i smanjenje postojećeg broja odjeljenja za tri, odnosno od 27 odjeljenja koja trenutno postoje potrebno je formirati 24 odjeljenja (u petom razredu formirati 3 odjeljenja, u šestom razredu formirati 3 odjeljenja, u sedmom razredu formirati 4 odjeljenja, u osmom razredu formirati 4 odjeljenja i u devetom razredu formirati 4 odjeljenja). U područnim školama su sva odjeljenja formirana u skladu s pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje.

Također je predloženo gašenje Područne škole "Elkasova rijeka", odnosno njeno pripajanje najbližoj školi uz osiguran prijevoz učenika, ostale područne škole trenutno imaju dovoljan broj učenika. Komisija smatra da bi se ovim promjenama formirao optimalan broj odjeljenja i racionalizirala bi se mreža škola koja bi bila u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Bužim smanjio za pet.

U OŠ Konjodor (centralna škola) predloženo je smanjenje postojećeg broj odjeljenja za dva, odnosno od 11 odjeljenja koja trenutno postoje neophodno je formirati 9 odjeljenja (u prvom razredu formirati jedno odjeljenje i u trećem razredu formirati jedno odjeljenje). Neophodno je ovu školu administrativno spojiti s OŠ Mirsad Salkić Čava u jednu ustanovu koja će u potpunosti biti u skladu s pedagoškim standardima. Ovim promjenama racionalizirala bi se mreža škola koja bi bila u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Konjodor smanjio za pet.

U OŠ Mirsad Salkić Čava (centralna škola) predloženo je smanjenje broja odjeljenja za tri, odnosno od 13 odjeljenja koja trenutno postoje potrebno je formirati 10 odjeljenja (u četvrtom razredu formirati jedno odjeljenje, u osmom razredu formirati jedno odjeljenje i u devetom razredu formirati jedno odjeljenje). Neophodno je ovu školu administrativno spojiti s OŠ Konjodor u jednu ustanovu koja će u potpunosti biti u skladu s pedagoškim standardima. Ovim promjenama racionalizirala bi se mreža škola koja bi bila u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u Osnovnoj školi Mirsad Salkić Čava smanjio za četiri.

U Bužimu ovom reorganizacijom 14 nastavnika ostaje bez posla.

Ključ

U OŠ Ključ (centralna škola) odjeljenja su formirana u skladu s pedagoškim standardima i normativima, stav je komisije. Područnu školu Humići je potrebno ugasiti, odnosno pripojiti centralnoj školi uz osiguran prijevoz učenika. Neophodno je ovu školu administrativno spojiti s OŠ Velagići i OŠ Sanica u jednu školu koja će biti u potpunosti u skladu s pedagoškim standardima. Ovim promjenama racionalizirala bi se mreža škola koja bi bila u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Ključ smanjio za tri.

U OŠ Sanica (centralna škola) odjeljenja su formirana u skladu s pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje. Neophodno je ovu školu administrativno spojiti s OŠ Ključ i OŠ Velagići u jednu ustanovu koja će u potpunosti biti u skladu s pedagoškim standardima. Ovim promjenama racionalizirala bi se mreža škola koja bi bila u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Sanica smanjio za tri.

U OŠ Velagići (centralna škola) odjeljenja su formirana u skladu s pedagoškim standardima i normativima, a neophodno je spajanje ove škole s OŠ Ključ i OŠ Sanica u jednu ustanovu koja bi u potpunosti bila u skladu s pedagoškim standardima za osnovno obrazovanje. Ovim promjenama racionalizirala bi se mreža škola koja bi bila u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u Osnovnoj školi Velagići smanjio za tri.

U Ključu je prema ovoj analizi 9 nastavnika viška.

Sanski Most

Škole koje ne ispunjavaju minimalne standarde u pogledu broja odjeljenja su OŠ Skender Kulenović, OŠ Prva sanska škola, OŠ Vrhpolje, OŠ Mahala, OŠ Hasan Kikić, iOŠ Fajtovci.

Jedino OŠ 5. Oktobar ima dovoljan broj učenika.

U OŠ 5. Oktobar (centralna škola) je neophodo u skladu s pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje izvršiti racionalizaciju broja odjeljenja i smanjiti postojeći broj odjeljenja za tri, odnosno od 21 odjeljenja potrebno je formirati 18 odjeljenja (u šestom razredu formirati dva odjeljenja, u sedmom razredu formirati dva odjeljenja i u devetom razredu formirati dva odjeljenja), navodi se u analizi. Područne škole Zdena i Stari Majdan je potrebno ugasiti, odnosno pripojiti centralnoj školi uz osiguran prijevoz učenika. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ 5. Oktobar smanjio za 10.

U OŠ Fajtovci (centralna škola) je neophodo u skladu s pedagoškim standardima i normativima područne škole Skucani Vakuf, Okreč i Modra ugasiti i pripojiti centralnoj školi uz osiguran prijevoz učenika. Također je neophodno administrativno spojiti ovu školu i osnovnu školu Skender Kulenović u jednu osnovnu školu. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi te bi se izvršila racionalizacija mreže škola koja je u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Fajtovci smanjio za 12.

U OŠ Hasan Kikić (centralna škola) je neophodo u skladu s pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje izvršiti racionalizaciju broja odjeljenja i smanjiti postojeći broj odjeljenja za dva, odnosno od 13 odjeljenja koja trenutno postoje potrebno je formirati 11 odjeljenja (u drugom razredu formirati jedno odjeljenje i u šestom razredu formirati jedno odjeljenje). Osnovnu školu Hasan Kikić je neophodno administrativno spojiti s OŠ Mahala u jednu osnovnu školu. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi i područnoj školi u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Hasan Kikić smanjio za tri.

U OŠ Mahala (centralna škola) je ukupno 171 učenik u 11 odjeljenja. Neophodno je u skladu s pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje izvršiti racionalizaciju broja odjeljenja i smanjiti postojeći broj odjeljenja za dva, odnosno od 11 odjeljenja koja trenutno postoje potrebno je formirati 9 odjeljenja (u prvom i drugom razredu formirati kombinirano odjeljenje i u devetom razredu formirati jedno odjeljenje). Područna škola Čaplje ima 27 učenika u dva odjeljenja i potrebno ju je ugasiti, odnosno pripojiti centralnoj školi uz osiguran prijevoz učenika. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi, koji su u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Mahala smanjio za pet. Osnovnu školu Mahala je potrebno administrativno spojiti s OŠ Hasan Kikić te bi se tako broj nastavnika smanjio za četiri.

U OŠ Prva sanska škola (centralna škola) ima ukupno 206 učenika u 10 odjeljenja, moguće je smanjiti za jedno odjeljenje, odnosno u devetom razredu formirati jedno odjeljenje. Područnu školuTrnova koja ima sedam učenika je potrebno ugasiti, odnosno pripojiti centralnoj školi uz osiguran prijevoz učenika. Prvu sansku školu je potrebno administrativno spojiti s OŠ 5. Oktobar. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi u skladu sa pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Prva sanska škola smanjio za četiri.

U OŠ Skender Kulenović (centralna škola) ima ukupno 146 učenika u osam odjeljenja. Sva odjeljenja su u skladu s pedagoškim standardima i normativima. Područna škola Husimovci ima 27 učenika i bilo bi je potrebno ugasiti, odnosno pripojiti centralnoj školi uz osiguran prijevoz učenika, isto kao i Područnu školu Gornji Kamngrad koja ima 16 učenika. OŠ Skender Kulenović je potrebno administrativno spojiti sa OŠ Fajtovci. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi u skladu s pedagoškim standardima i normativima te bi se broj nastavnika u OŠ Skender Kulenović smanjio za pet.

U OŠ Vrhpolje (centralna škola) ima ukupno 129 učenika koji idu u osam odjeljenja. Broj odjeljenja je u skladu s pedagoškim standardima i normativima za osnovno obrazovanje. Područnu školu Hrustovo koja ima 14 učenika i Područnu školu Kijevo koja ima 12 učenika potrebno je ugasiti, odnosno pripojiti centralnoj školi uz osiguran prijevoz učenika. OŠ Vrhpolje je potrebno administrativno spojiti s OŠ Mahala i OŠ Hasan Kikić. Ovim promjenama formirao bi se optimalan broj odjeljenja u centralnoj školi i područnim školama, u skladu s pedagoškim standardima i normativima, te bi se broj nastavnika u OŠ Vrhpolje smanjio za pet.

U Sanskom Mostu ovim prijedlogom reformi je 48 nastavnika viška.

Treba istaći da je ova analiza, i plan reformi koji će uslijediti, nastala nakon što su sve osnovne škole Vladi USK dostavile svoj plan rada s procjenom broja odjeljenja. Stanje na terenu pokazuje da je sve manje učenika i da su reforme neminovne.

Ni u drugim dijelovima BiH nije mnogo bolja situacija, ali je Krajina najkonkretniji primjer i argument općeg stanja u državi koja gubi svoj najvredniji potencijal - ljude, a prije svega omladinu. Sada ne preostaje ništa drugo nego zbrajati štetu i pokušati liječiti posljedice.

(klix.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

jemengladTri Milorada Dodika kolektivnog šefa države konačno su se složila oko jedne stvari - Jemena, i to da se zajednički obrukaju.

Tragedija Jemena slična je tragediji Bosne, stalne pogibje, totalna blokada, umiranje od gladi i pothranjenosti.

Javnost je primila na znanje: "Predsjedništvo Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje sve učestalije raketne napade iz Jemena na gradove i civilna postrojenja u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, koji rezultiraju stradanjima nedužnog civilnog stanovništva... Predsjedništvo Bosne i Hercegovine poziva na obustavu bilo kakvog nasilja i podržava napore Ujedinjenih naroda u pronalaženju političkog rješenja krize u Jemenu", rečeno je iz državnog Predsjedništva.

Tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine konačno su se složila oko jedne stvari, a to je da se zajednički obrukaju. Prvo je iznenađenje da su se uopće sastali. Nisu se javljali mjesecima, osim u raspravama, ili, bolje reći, svađama putem medija. Konačno su se sastali i ništa osim ove diplomatske gluposti nismo mogli dobiti. Samo još nije rečeno da je postignut visok nivo saglasnosti oko ove političke bruke. Zar nisu mogli ostati suzdržani? Niko im ne bi zamjerio da se nisu javljali.

Kad je počela strašna glad u Jemenu, nisu se živi čuli. Jedna riječ suosjećanja bila bi dovoljna. Osim Predsjedništva Bosne i Hercegovine, riječ milosti prema djeci Jemena nismo čuli ni od jednog političara u ovoj zemlji. Nismo dobili nijednu riječ suosjećanja, a da ne govorimo o osudi onih koji su doveli do jemenske tragedije. Kao da u Bosni i Hercegovni naša djeca nisu umirala od izgladnjivanja.

'Više jedu moji pilići od njih'

Sjetimo se onog britanskog političara koji o najgorim godinama - 1992. i 1993 - u opkoljenom prostoru pod Armijom Bosne i Hercegovine govori: "Više jedu moji pilići od njih." Tragedija Jemena slična je tragediji Bosne od 1992. do 1995. godine. Stalne pogibje, kasapljenja po ulicama gradova, totalna blokada, umiranje od gladi i pothranjenosti, amputacije bez anestezije, umiranje od bezazlenih rana, bez lijekova i medicinskog materijala...

Ni iskustvo stravične gladi u opkoljenim bosanskim gradovima nije bilo dovoljno da se reagira na one užasne dječije kosture u Jemenu, koji umiru u direktnom prenosu televizija. Oči koje se gase s tugom, jer glad proizvodi najtužnije dječije poglede. Nije bilo ljudskog stava od bh. političkih luftera, a moralo ga je biti.

Milorad Dodik se ne može suzdržati kad govori protiv Bosne i Hercegovine. Već godinama prijeti ratom i otcjepljenjem. Prijeti ujedinjenjem sa Srbijom. Ali, sad je mirotvorac. Raspoložen da brani stav Saudijske Arabije. Jer, cijeli svijet je svjedočio genocidu u Jemenu, koji on negira u Bosni i Hercegovini. Nije se Dodik mogao suzdržati da ne izgovori ružne riječi protiv odlazeće njemačke ambasadorice u Bosni i Herceovini Christiane Hohmann. Javila se Stranka demokratske akcije u odbranu, kao da je Dodikov napad na ambasadoricu stvar stranke, a ne institucija države, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igora Crnatka i druga dva člana državnog Predsjedništva, Željka Komšića i Šefika Džaferovića. Upozoravamo na važnost javno izgovorene, koliko i neizgovorene riječi.

Bosna i Hercegovina ima neku vrstu velikih moralnih zaliha u državama islamskog svijeta. Službeno Sarajevo ne smije pristajati na dnevnopolitičke igre i podvale. Jer, ovo što se događa u islamskom svijetu posljednji je stadij raskola onoga svijeta za koji smo vjerovali da se ne može podijeliti. Naravno, sve ide prema novom "hladnom ratu". Jasno je ko će gdje biti u novoj planetarnoj podjeli. Islamski svijet se ovim brutalnim sukobima kreće prema političkoj šizmi unutar svog tijela. Zidovi poput onog Berlinskog bit će uzdignuti ponajviše među muslimanima.

U prostoru političkog nemorala

Iako se sve svodi na indirektni sukob Saudijske Arabije i Irana, djeluje kao da Saudija želi vojno i političkim pritiscima disciplinirati i pokoriti Arapski poluotok kako bi spremno dočekala te nove podjele unutar "hladne budućnosti" među mislimanima. Naravno, ne uspijevaju u svojim ciljevima, kao što će i "hladni rat" ići teško ostvarivim putevima. Dakle, bh. predsjednička troglava ažbaha djelovala je ovim ispadom najmanje po saudijskim potrebama. Iza politike i vojnih akcija Saudijske Arabije stoji pozicija SAD-a protiv Irana.

U ovim planetarnim igrama moći stav državne trojke je mušica na dinosaurusu. Ali, ima nešto mnogo veće što ovu Bosnu čuva i drži uspravnom i važnijom nego što jeste. To su ljudi ove zemlje koji su ovaj ispad Predsjedništva Bosne i Hercegovine primili kao izdaju ljudskih principa. Diplomatska suzdržanost je iz raja izašla. Neki političari nikada neće zakoračiti na teren diplomatije. Ovaj put sva tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine zakoračila su u prostor političkog nemorala, što će dobar dio glasača upamtiti i neće im oprostiti.

I, opet pitanje: Da li su mogli izbjeći bilo kakvo iskazivanje stava i ovaj politički nezreli izlet? Naravno da su mogli. Ali, šta je pozadina? Oni koji se ni u čemu nisu u stanju složiti, sada su zajedno. Upravo smo imali tročlanog, ali jedinstvenog Dodika. I prvi put nam je krivo što su ova trojica imali jedinstven stav.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Sead Omeragić (Al Jazeera)

ponedjeljak, 17 Juni 2019 00:00

Dodik kao ruglo nasred puta

Ocijeni...
(0 glasova)

dodik1BiH sa Miloradom Dodikom živi jedno pretpolitičko i pradiplomatsko doba lišeno svih općeprihvaćenih pravila i normi.

Biše: Benjamin Butković

Dodik je ranije pokazao neprimjereno ponašanje prema američkoj ambasadorici Maureen Cormack.

Svi mi u Bosni u Hercegovini s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom živimo jedno pretpolitičko i pradiplomatsko doba lišeno svih općeprihvaćenih pravila i normi. Nakon primitivizma i prezentiranja nedostatka kućnog odgoja, kojem smo imali priliku svjedočiti proteklih godina, Dodik nas posljednjih mjeseci obasipa ilustracijama diplomatskog neznanja i nekulture. Ili je cilj nešto što je u ovom trenutku teško prozrijeti?

Odlazeća ambasadorica Njemačke u BiH Christiane Hohmann, prema ustaljenoj diplomatskoj praksi, poslala je zahtjev za oproštajni prijem kod predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Dodik je, mimo ustaljene diplomatske prakse, taj zahtjev odbio. U pismu ambasadorici Dodik je objasnio da je nezadovoljan njenim radom. Način na koji je pokušao obrazložiti svoj stav sklop je neznanja, nepoštovanja, najprimitivnije arogancije i mentalnog seljakluka.

Prvo kaže – nisam te kao predsjedavajući i srpski član Predsjedništva BiH primio ni u nastupnu posjetu, pa nema razloga ni za oproštajnim susretom. Da je razlog nerazuman pokazuje recimo da je kao predsjednik RS primio u oproštajni posjet neke bivše ambasadore koje nije primao u nastupnim posjetama.

Optužiti jednu ambasadoricu da su njeni javni istupi i diplomatske aktivnosti bili upereni protiv jednog naroda i gotovo polovine države je neodmjereno, neoprezno i na kraju ničim argumentirano. Dodikova prijetnja u pismu kako će „o tome obavijestiti i najviše predstavnike Savezne Republike Njemačke“ djeluje infantilno.

Jezik političke sile

I sada slijedi politički „prst u oko“. Dodik u pismu podsjeća ambasadoricu Hochmann da je „predstavnik zemlje, koja na ovim prostorima nosi teško historijsko breme“, te da je od nje očekivao da pokaže više razumijevanja i diplomatskog senzibiliteta. Još jednom potcrtavam da Dodik pismo šalje kao predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Ako iko na ovim prostorima ima teško historijsko breme, i to iz bliže povijesti, jesu institucije Republike Srpske. Svi njeni idejni tvorci i osnivači osuđeni su pravomoćno kao ratni zločinci, institucije Vojske i policije osuđene pred Međunarodni sudom za genocid, a matica, na koju se često pozivaju, jedina u novijoj povijesti osuđena je za kršenje Konvencije o sprečavanju genocida. Najbolje poruke kojima se mogu oslikati današnja stanja koja živimo poslao nam je naš stari narod, prije nego smo se podijelili na konstitutivne i one druge, narodnim poslovicama. Za ovakvo ponašanje smislio je onu – sjelo ruglo nasred puta, pa se cijelom svijetu ruga.

Vrhunac „političkog bezobrazluka“ slijedi u Dodikovoj kontataciji da „sa žaljenjem konstatuje da ambasadorica nije bila adekvatan predstavnik Njemačke koja svojim iskustvima doprinese procesu pomiranja na cijelom prostoru Balkana“. S ovakvim diplomatskim manirima, strpljivošću, izraženim poštovanjem sugovornika, filigranski odmjerenim rječnikom i osobinama koje rijetko krase neku političku ličnost u Evropi Dodik je prava adresa za ocjenu nečijeg diplomatskog angažmana.

Dodik je ranije pokazao neprimjereno ponašanje prema američkoj ambasadorici Maureen Cormack, odbivši rukovati se s njom, a potom je optužujući za probošnjačku politiku zatražio od aktulenog ministra vanjskih poslova Igora Crnadka da je proglasi personom non grata. U oproštajnu posjetu odbio je primiti bivšeg austrijskog ambasadora Martina Pammera. Njega je optužio da je svoju zemlju lišio objektivnog utjecaja u BiH miješajući se u unutrašnja pitanja i favorizirajući opet bošnjačku politiku, ma šta ona značila.

Dodik u svim svojim obraćanjima sukobe s ambasadorima pokušava svesti na lični nivo, zanemarivši namjerno da oni predstavljaju svoje države i provode zvaničnu politiku. Zašto? Jer, želi relativizirati sankcije koje mu je nametnula američka administracija. Vrlo kratak i jezgrovit odgovor stigao mu je od novoimenovanog ambasadora SAD u BiH Erica Nelsona. Tokom prve posjete Banjaluci na pitanje da komentira Dodikova očekivanja kako će mu nakon odlaska Cormackove ukinuti sankcije Nelson je doslovno rekao: „To je nešto o čemu odlučuje Washington“. Nedugo nakon toga pod sankcijama se našao i Dodikov bliski suradnik Nikola Špirić.

Dodik razumije samo jezik sile, bukvalne ili političke. Vidljivo je to iz njegovog ponašanja pred opće izbore prošle godine, kada je optužio britansku Vladu da u Bosnu i Hercegovinu šalje obavještajce prerušene u vojnike s ciljem destabiliziranja RS-a. Iz britanske Vlade stigao je oštar odgovor. Dodik rizikuje da trajno ugrozi odnose s Londonom, saopćeno je. I Dodik je odmah prestao s provokacijama, oprostio je „referendumske grijehe“ britanskom ambasadoru Edwardu Fergusonu i primio ga u oproštajnu posjetu.

Nema institucionalne reakcije

Dodikova „vanjska politika“ lišena je svih političkih principa. Ako je protiv miješanja u unutrašnja pitanja i zauzimanja strana, čemu tako plodonosan odnos s ambasadorom Ruske Federacije u BiH Petrom Ivancovom. Ovaj ruski diplomata ne samo da je podržavao neustavna ponašanja vlasti RS u slučajevima referenduma o 9. januaru, protivio se svim odlukama Vijeća za provedbu mira, nego je svesrdno lobirao da Rusija obori britansku Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a. Nije, da zaključimo, Ivancov lično podržavao Milorada Dodika, nego provodio politiku Ruske Federacije prema Bosni i Hercegovini. Da se Ivancov, odnosno Rusija, želi miješati u unutrašnja pitanja u BiH, više je nego jasno poslije njegovih nedavnih ocjena o radu pojedinih novinara u BiH koji su izvještavali o „aferi Tegeltija“, predsjedavajućem Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH za kojeg postoji osnovana sumnja da je pod Dodikovim utjecajem.

Prilikom preuzimanja mandata člana Predsjedništva BiH Milorad Dodik i druga dva člana položili su svečanu izjavu kojom su se obavezali da će brinuti o interesima svih naroda i građana u BiH. Svojim isticanjem da je srpski član Presjedništva, a pošto insistira na ustavnim kategorijama moram podsjetiti da to nije ustavna formulacija, Dodik sve nas i međunarodnu javnost ubjeđuje da predstavlja samo Srbe. To je posljedica težnje da se Republika Srpska tretira i u praksi načini samo srpskom. U slučaju diplomatskih incidenata međunarodna javnost Dodika vidi kao predstavnika države i zato su njegovi maniri sve samo ne naivni. Vrlo je opasno takvo ponašanje na koje za sada nema ni domaćeg ni međunarodnog odgovora.

Neoprostivo je da na poteze Dodika razmetnoga nema institucionalne reakcije ili bar javnost za nju ne zna. Dva člana Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić morali su uputiti diplomatsku notu Njemačkoj u kojoj će osuditi Dodikov pristup i objasniti da se radi o ličnom stavu koji ne odražava stav institucije BiH u kojoj sjede. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, koji istovremeno obavlja i funkciju člana Kolegija Zastupničkog doma državnog Parlamenta BiH, a ima vrlo bliske kontakte s administracijom njemačke kancelarke, mogao je je pismom objasniti da je odnos predsjedavajućeg Predsjedništva BiH unilateralni akt. Na kraju, obaveza je ministra vanjskih poslova da reagira i pošalje odgovarajuću poruku njemu dostupnim diplomatskim kanalima.

Reagirala je najjača bošnjačka stranka SDA koja je Dodikov čin ocijenila skandaloznim i sramotnim, podsjetivši da on ima obavezu predstavljati sve građane Bosne i Hercegovine, i nema pravo prenositi svoje lične frustracije zloupotrebljavajući funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Štetu poziciji i ugledu zemlje koji se pominju u saopćenju SDA Dodik nanosi već godinama, ali ne samo on.

Ako u ovom i sličnim slučajevima izostanu institucionalne reakcije, u međunarodnim krugovima i ovo malo ugleda koje Bosna i Hercegovina ima bit će trajno uništeno, a diplomate sa Zapada i poneki sa Istoka, s pravom će nas tretirati kao hrpu divljaka koji podržavaju bahatost „mentalnih seljaka“ na političkoj sceni u srcu Balkana.

Ima li prostora za reakciju OHR-a? Ima, ali je neće biti dok je na toj funkciji ambasador Valentin Inzko. On jednostavno ne želi dovesti u pitanje svoju komfornu poziciju i konfrontirati se s pojedinim članicama Vijeća za provedbu mira. Osnov za njegovu reakciju moglo bi biti obrazloženje američke vlade da je „odredila status Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, kao osobe koja je aktivno opstruirala ili predstavlja opasnost u vezi s aktivnom opstrukcijom provedbe Daytonskog sporazuma.“

A šta ako Dodik sve ovo čini da bi bio smijenjen? Dio taktike nagovijestio je povodom krivične prijave Željka Komšića protiv Dodika njegov savjetnik Srđan Perišić i zbog toga je ekspresno smijenjen.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

(Agencije)

ponedjeljak, 17 Juni 2019 00:00

Bez skorog rješenja za gužve na granicama

Ocijeni...
(0 glasova)

granica2„Ne znamo šta nam je gore – kad pođemo od kuće, pa nakon 500 metara uđemo u gužvu u kojoj znamo provesti i po dva sata ili kad se vraćamo, a dočeka nas kolona duga osam kilometara i čekanja koja u najgorim danima znaju biti i po šest sati“, prepričava neugodna iskustva stanovnika Gradiške Ranko Smiljanić. Kao i drugim stanovnicima tog pograničnog grada, ali i drugih gradova i sela na području bivše Jugoslavije kojima se granični prijelazi doslovno nalaze u susjedstvu, gužve su Smiljaniću postale dio svakodnevice. A gužvu stvaraju i automobili, i autobusi, i kamioni.

Smiljanićeva obitelj ima i turističku agenciju koja nudi putovanja prema susjednoj Hrvatskoj, obližnjima Srbiji i Sloveniji, ali i Mađarskoj te Austriji, pa je putnicima ponekad teško objasniti zašto se više provede čekajući na granicama nego u putovanju.

„Sve nam to jako otežava posao jer su rijetke situacije da se brzo prođe, da nema gužve, da nema autobusa i kamiona, pogotovo na mostu koji ima samo dvije trake. Kad se na njemu stvori gužva, jako sporo se odvija saobraćaj. I onda nam se putnici bune i kažu da više neće nikad tako putovati kad im se dogode takva čekanja – pred kućom su, ali ne mogu preko mosta. Svi putnici u autobusu zavedeni su u 'zelenu knjigu' i ne mogu izaći iz autobusa te prijeći pješke“, objašnjava Smiljanić.

Iako zna da pojedinac, pa ni šira akcija građana ne mogu puno učiniti (doduše, ni lokalne, entitetske, pa i državne vlasti puno toga ne mogu bez suglasnosti susjeda preko granice), kaže da bi podržao svaku inicijativu koja bi olakšala život stanovnicima Gradiške. Autocesta koja vodi od Banje Luke prema granici stigla je nadomak Gradiške, a najkorisnije bi rješenje, smatra Smiljanić, bila gradnja novog mosta. (Na njegovu, ali i na žalost drugih u Gradiški i tom dijelu Bosne i Hercegovine, priča o mostu koja je počela prije 15 godina, uz silna obećanja, daleko je od realizacije. Nezavisne novine objavile su ovih dana da se Hrvatskoj „naročito ne žuri“, jer nije poznato ni kad bi mogao biti izabran izvođač radova. Podsjećajući na sve što je do sada obećano, a neispunjeno, navode i kako se u priču uključila Europska unija dajući dio novca za gradnju, isto je učinio i bh. entitet Republika Srpska, no „Hrvatska do danas nije uradila svoj dio posla“.)

Uključeni i ministri

Proširenje postojećih kapaciteta, prije svega pristupnih cesta i povećanje broja traka na graničnim prijelazima i u drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije, donijelo bi olakšanje mnogim stanovnicima pograničnih mjesta. A kilometarske kolone i automobila, a posebno kamiona postale su uobičajena slika koju svakodnevno viđaju.

Ovih je dana problem kulminirao na hrvatskoj-slovenskoj granici, pa je Udruga hrvatskih cestovnih prijevoznika zatražila od vlasti da riješe probleme na graničnim prijelazima ili će se poslužiti građanskim neposluhom, pa čak i blokadom prometnica. Prvo je hrvatska strana zabranila promet teških kamiona kroz Mursko Središće, a Slovenija je odgovorila zabranom prelaska kamiona na šest graničnih prijelaza.

U cijelu su priču uključeni ministri prometa Alenka Bratušek i Oleg Butković, održan je i sastanak „na operativnoj razini“, te je hrvatska strana predložila „nekoliko mogućih rješenja“, a slovenska strana obećala „razmotriti sve prijedloge“. „Uskoro se očekuje povoljno rješenje za obje zainteresirane strane“, najavilo je hrvatsko Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.

Prilično složen problem

Na upit postoji li mogućnost da se problem trajno riješi tako da zadovoljni budu i prijevoznici, i građani, i vlasti na način da se teški tereti preusmjeravaju na velike granične prijelaze, prometni stručnjaci upozoravaju kako je problem regulacije prelaska granice za kamione prilično složen. Prema riječima Kristijana Rogića, predstojnika Zavoda za transportnu logistiku i voditelja Katedre za planiranje logističkih procesa Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, „trenutna situacija takva da se bez određenih ustupaka problem prelaska granice za kamione trenutno teško može riješiti na zadovoljstvo svih“.

Zagreb i Ljubljana pokušavaju dogovoriti da manji prijelazi budu otvoreni samo za hrvatske i slovenske prijevoznike što bi moglo proizvesti lančanu reakciju nezadovoljstva bosansko-hercegovačkih, srbijanskih, bugarskih, makedonskih, turskih i drugih prijevoznika koji itekako koriste i manje prijelaze, a onda i recipročne mjere njihovih država. No, Rogić poziva na smirivanje tenzija.

„Prijedlog ministra koliko mogu procijeniti ide u pravcu normalizacije graničnog režima sa Slovenijom, a problem prelaska granice za kamione iz zemalja istočno od Hrvatske je po meni ipak povezan sa režimom tranzitnog prijevoza. Brojke pokazuju da se u Hrvatskoj za tranzit velikim dijelom koriste državne i lokalne ceste, a ne autoceste (iako Hrvatska ima izgrađenu mrežu autocesta koje povezuju sve najvažnije pravce prema zapadu, sjeveru i jugu), a problem tranzita teretnih vozila sustavno se rješava u svim zemljama EU, politikom dozvola, usmjeravanjem vozila na autoceste, korištenjem intermodalnih transportnih tehnologija i sl“, ukazuje Rogić.

Napominje i kako su „posljedice korištenja lokalnih cesta, koje nisu namijenjene takvom obujmu prometa, vidljive kroz reakcije lokalnog stanovništva. Prema njegovim riječima, što je također bitno istaknuti, „problem tranzita nije uperen protiv pojedine zemlje, nego je to jednostavno problem vođenja prometnih tokova koji je potrebno sustavno rješavati“.

Riješiti 'uska grla'

Osim problema stanovništva u pograničnim područjima, koji se sve glasnije žale na gužve ispred kuća, svakako se mora uzeti u obzir i činjenica da ni vozačima kamiona nije jednostavno satima čekati na granicama. Naprotiv.

Na pitanje jesu li problem samo nedovoljan broj traka kojima se prolazi ili su carinske procedure dodatno usporene, iz Poslovnog udruženja prevoznika robe u međunarodnom drumskom saobraćaju Srbije „Međunarodni transport“ odgovaraju kako osnovni problem zapravo predstavljaju „uska grla“.

„Sa više traka proporcionalno bi se smanjila dužina kolone teretnih vozila, a samim tim bi se smanjilo i vreme čekanja tih vozila. Same carinske procedure ne predstavljaju problem, već problem leži u nedovoljnom broju prvenstveno carinskih, ali i policijskih službenika. Ukoliko bi se povećao broj traka koji bi opsluživao vozila za toliko bi se morao povećati i broj carinskih službenika“, ukazuje Neđo Mandić, predsjednik udruženja.

Ako je već svima u regiji cilj bolja ekonomska povezanost, kako bi sve države napredovale, kolone na graničnim prijelazima i višesatna čekanja ne idu tome u prilog. Poslovno udruženje „Međunarodni transport“ ima konkretan prijedlog rješenja, a to su zajednički granični prijelazi.

„Oni bi svakako olakšali rad iz razloga što tada ne bi bilo duplih kontrola, a uz uključivanje više traka koje bi opsluživale vozila, došlo bi značajno do smanjenja vremena čekanja vozila bez potrebe za povećanjem broja carinskih službenika“, objašnjava Mandić.

Promet ne treba ometati život i sigurnost građana

Iz hrvatske perspektive, predlaže Rogić, „potreban je sustavan pristup, gdje bi se snimilo stanje na svim graničnim prijelazima, obujam i struktura robnih tokova, infrastruktura, prilaz i sl.“, a nakon toga se mogu predlagati optimalan broj i lokacije graničnih prijelaza za međunarodni promet.

„To veže i rješavanje infrastrukture na određenim područjima (zaobilaznice, kamionska parkirališta, opremanje i ekipiranje carinskih službi, radno vrijeme carinskih službi…). Osnovna ideja trebala bi biti da promet ne treba ometati život i sigurnost građana na bilo koji način i u tom smislu treba odrediti lokacije i funkcije pojedinih graničnih prijelaza“, konstatira Rogić.

Sve dok se to ne učini, ne samo u Hrvatskoj, nego i drugim državama s kojima graniči gužve će i dalje biti realnost. I vozačima kamiona, i stanovnicima pograničnih područja, ali i svim putnicima preostaje samo – strpljenje.

Mladen Obrenović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(1 glasova)

zvizdic“Umjesto očekivanih dobrodusjednih poruka unapređenja ekonomske i društvene saradnje, međusobnog razumijevanja i izgradnje povjerenja na principima istine, pravde i tolerancije, danas smo od Ivice Dačića, kao ministra vanjskih poslova Srbije, mogli čuti zlonamjerne poruke mržnje i netrpeljivosti prema svemu što je bosanskohercegovačko i bošnjačko.
Navodi ovo u svojoj reakciji predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić koju prenosimo u nastavku:

Riječ je o šovinističko- militarističkoj izjavi, koja predstavlja besprizornu nadmenost i u čijoj je osnovi zlokobna namjera da se u negativan kontekst stave Bošnjaci, koje paušalno, lažno i neargumentivano optužuje da žele “muslimansku BiH”.
U stvari, ovakav pokušaj beskrupulozne diskreditacije civilizacijske, moralne i integrativne uloge Bošnjaka u očuvanju cjelovite, suverene i višenacionalne Bosne i Hercegovine, je potaknut od recidiva ultra-nacionalističke ideologije koja je utemeljena na mitomaniji i lažima, a čiji je promotor i izvršilac bio Slobodan Milošević.

Agresija na nezavisnu i medjunarodno priznatu BiH, kao i aktuelno negiranje BiH i lažno optuživanje Bošnjaka, od strane njegovih sljedbenika su vrhunac takve politike.

Nikada se u historiji Bošnjaka nije pojavio politički ili bilo koji drugi pokret, namjera ili ideja u čijoj osnovi nije posmatrana BiH kao višenacionalno društvo ravnopravnih gradjana bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.

BiH uvijek bila, jeste i ostaće bosanskohercegovačka i multikulturna, i na čitavoj njenoj teritoriji je bilo, jeste i uvijek će biti mjesta za ezane i crkvena zvona, za džamije, crkve, katedrale i sinagoge.

Zbog toga pozivam političke predstavnike naših susjeda da bosanskohercegovačko jedinstvo različitosti, ako ne mogu razumjeti, onda poštuju.

Jer Bošnjaci nikada nisu tražili “muslimansku” Bosnu. Naprotiv, Bošnjaci, kao i svi drugi građani BiH, bosanski Srbi, bosanski Hrvati i svaki njen stanovnik žele cjelovitu, jedinstvenu, demokratsku i evropsku BiH, kao multikulturno društvo jednakih šansi.

Zato gospodine Dačiću, prestanite lažno optuživati Bošnjake. Prošlo je vrijeme oktroisanja, koloniziranja, višedecenijske degradacije nacionalnog bića i kulturne samobitnosti Bošnjaka, i nikada se više neće vratiti.

Bez obzira na subverzivne sktivnosti koje se provode protiv suvereniteta, integriteta i multinacionalnog bića BiH, i uprkos “skrivenim namjerama” koje se između redova mogu iščitati u ovoj bizarnoj izjavi, u BiH se neće dogoditi dvije stvari: bosanskohercegovački entitet RS, bez obzira na etničko čišćenje, počinjene zločine i genocid, nikada neće biti eksluzivno srpski, i taj isti entitet nikada neće postati “zapadna Srbija”, kako to očito neki žele i javno izjavljuju.

Ipak, zlurade i huškačke izjave, poput današnje Ivice Dačića, pozivaju na oprez i jedinstvo svih probosanskohercegovačkih snaga jer, kako je to jednom rekao Ivo Andrić:

“Opasni mogu biti ljudi koji zbog svog neznanja i svoje ograničenosti neograničeno vjeruju u svoju pamet i pronicljivost, i u tačnost svakog svog suda i zaključka.”

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

policijaUkupno 282 migranta pronađena su u dvije porodične kuće u Bihaću tokom današnje akcije MUP-a Unsko-sanskog kantona i i Kantonalne uprave za inpekcijske poslove. Svi migranti su prebačeni na lokalitet Vučjak gdje lokalne vlasti planiraju napraviti veliki migracioni centar.

Prema riječima portparola MUP-a USK Aleta Šiljdedića tokom akcije su povrijeđena četiri policajca jer su neki migranti pružali otpor prilikom "deložacije".

"U prvoj kući boravilo je 180 osoba, a u drugoj 102 migranta", kazao je Šiljdedić za Klix.ba.

Inspektori su zapečatili objekte gdje je boravilo blizu tri stotine migranata, a vlasnici kuća će biti sankcionisani. Već sutra se nastavljaju iste aktivnosti s obzirom da na području Unsko-sanskog kantona postoje stotine objekata gdje ilegalno borave migranti.

"To će trajati danima. Policija će prevoziti migrante do Vučjaka gdje su postavljeni šatori. Nadamo se da će se ubrzo zvanično oformiti kamp i da će zaštitarske agencije preuzeti osiguranje jer mi ne možemo biti na svim lokacijama", dodao je Šiljdedić.

Ministar MUP-a Unsko-sanskog kantona Nermin Kljajić danas je potvrdi oda su na Vučjaku osigurani šatori, voda, hrana i medicinska pomoć migrantima. Iz gradske organizacije Crvenog križa potvrđen je maksimalni angažman i spremnost za prijem nekoliko stotina osoba na Vučjak.

Migranti su do Vučjaka prevezeni u autobusima i policijskim vozilima.

Prilikom pretresa kuća pronađen je veliki broj predmeta za koje se smatra da su korišteni u tučnjavama i drugim incidentima koji su zabilježeni proteklih dana.

U nedavnom intervju za Klix.ba ministar Kljajić je kazao da u Unsko-sanskom kantonu djeluje ukupno 838 policajaca, a migranata je više od šest hiljada. On je tada govorio i o problemu koji pravi lokalno stanovništvo jer iznajmljuju privatni smještaj migrantima.

"Pored četiri migraciona centra mi imamo više od 300 objekata gdje oni borave. Možemo reći da imamo 300 migracionih centara u USK i policija sve to kontroliše", kazao je Kljajić.

Vlada USK jučer je izdvojila dio sredstava kao pomoć Bihaću za pripremu Vučjaka kao privremene lokacija za smještaj migranata, a riječ je od 30 hiljada KM. Radio-televizija USK javlja da će u poslijepodnevnim satima u Bihać stići i američki ambasador u BiH Eric Nelson koji bi sa gradonačelnikom Šuhretom Fazlićem trebao razgovarati i o migrantskoj krizi.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

ostrozacKoliko je lijepa ova naša Bosna i Hercegovina, može se uvjeriti svako ko sjedne u automobil, autobus ili voz, pa samo baci s vremena na vrijeme pogled na svu tu ljepotu prirode. Nekima je za to dovoljan i samo pogled kroz vlastiti prozor.

Svakoga od nas je nekada skoro bez daha ostavio pogled sa visine na neki grad, neku dolinu, neki kanjon rijeke ili samo pogled u nepregledno zelenilo šume. I često sam sebe uhvatim u razmišljanju, kako li je onim ljudima čiji pogled obuhvata samo pustinju ili sušnu i beživotnu zemlju.

Mislim da je teško na svijetu pronaći manju zemlju, a sa više prirodnih bogatstava. Prelijepe rijeke, planinski potoci i visovi planina, jezera, šume, doline, kanjoni, nacionalni pakovi, vodopadi, pećine, polja, banje, vrela i sva ta jedinstvena prirodna bogatstva čine Bosnu i Hercegovinu jednom od najljepših zemalja za život.

Pa su sve to prepoznali i neki ljudi sa sasvim drugih krajeva svijeta i odlučili ostaviti svoj prethodni život tamo negdje, i novi život započeti u Bosni i Hercegovini.

Ima dosta primjera ljudi koji su ostavili savim lagodan život negdje na zapadu i izabrali možda teži, ali ljepši put za nastavak života u Bosni i Hercegovini. I njima ova zemlja valja i za njih je ova zemlja sasvim dobra za nastavak starog ili početak novog života.

Zašto mi odlazimo? Jednostavno...

Pa je tako novinar i analitičar Christopher Bennett, autor knjiga „Krvavi raspad Jugoslavije“ i „Paralizirani mir u Bosni“, sagradio sebi kuću u Sarajevu i od 2006. godine se trajno skrasio u našem gradu.

Ili Tim Clancy koji se bavio humanitarnim i dobrovoljnim radom, a novi dom i novi posao pronašao u Sarajevu. Pa je postao i autor prvog vodiča kroz Bosnu i Hercegovinu na engleskom jeziku.

Ova zemlja je idealna i za Parižanku Floriane Valladon koja je sa svojim suprugom pokrenula uspješnu i veoma popularnu francusku pekaru “Maison Coco” u Sarajevu. Lijepa je ova zemlja i Jasminu iz Sarajeva i njegovoj supruzi Nepu iz Finske koji su se upoznali u Sloveniji, a odlučili život nastaviti u Sarajevu i uspješno voditi planinski dom i restoran na padinama Sarajeva.

Ima jako puno primjera i van Sarajeva i vjerovatno se svaki grad u BiH i veće mjesto (pa i ono manje), može pohvaliti sa nekim strancem koji je u BiH našao svoju novu domovinu i priliku za rad pa i za pokretanje biznisa.

Šta je to onda što nama ne valja pa ostavljamo svoju BiH i idemo negdje drugo započeti svoj život i graditi budućnost na nekom drugom mjestu. Ostavljamo svoja polja, njive i oranice da budemo građevinski radnici, nadničari ili čuvari starih i nemoćnih, koji govore neki drugi jezik, imaju drugačije navike, drugačiju ishranu i drugačiji pogled na svijet. Zašto?

Vrlo jednostavno.

Christopher, Tim, Floriane, Nepu... ovdje su samo ljudi. Oni nisu ni Srbi, ni Bošnjaci ni Hrvati, a ni Ostali. Oni su samo stranci sa svojim porijeklom i željom da svoj život nastave u BiH.

Ne treba partijskih knjižica, rodbinskih veza...

Njima ne trebaju ni stranačke ni partijske knjižice da pronađu posao, njima ne trebaju rodbinske veze niti „potkivanje“ da riješe neki problem. Njih niko ne proziva zbog Boga kojem se mole, ili ne mole uopšte. Njih niko ne posmatra obilaze li crkve i džamije jer neko misli da to tako treba.

Njih niko ne pita gdje su bili u ratu i sa koje strane? Njih niko ne gleda kao došlje. Oni se ne bave politikom i baš ih briga što neki Dodik nije primio njemačku ambasadoricu u oproštajnu posjetu. Njima Dnevnik vjerovatno nije najgledanija emisija u vlastitom domu.

Oni ne gledaju svakodnevne kolone sa juga i sa Vraca, ljudi koji dolaze preko dana da rade u „Teheran“ a poslije se vraćaju „među svoje“ i savršeno im ne smetaju Teheranske pare koje ovdje zarade.

Njih ne interesuje ko je šta ukrao dok su drugi ratovali, niti ko je šta privatizirao u vrijeme najvećih bitaka za opstanak.

Zato im je ova Bosna i Hercegovina savršeno mjesto za novi život.

A zato je moj sin otišao, jako svjestan da sa 21. godinom i savršenim poznavanjem najmanje dva svjetska jezika, ovdje neće nikada dobiti priliku kao što je dobio u američkoj firmi u Češkoj Republici.

Jer da bi dobio priliku mora biti nečiji. A on je samo naš, od moje supruge i mene i njegovih sestara. I ničiji više. I takav će i ostati.
Tamo je samo Luka

Zato je izabrao drugo mjesto za svoj život, jer tamo gdje radi, on je samo Luka koji je pametan, sposoban, odgovoran i vrijedan momak. Ništa više. I zato umjesto da ga sada zagrlim i poljubim, gledam ga preko messengera, zahvalan do neba onome ko ga je izmislio pa imamo bar to.

Zato ljudi odlaze iz ove najljepše zemlje.

Zato ljudi dolaze u ovu najljepšu zemlju.

A mi još uvijek nismo svjesni koliko nam je prokleta politika uništila živote.

I sasvim sigurno nećemo još dugo ni postati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Zvonimir Nikolić ( Al Jazeera)

Stranica 6 od 26

S5 Box