Vijesti iz BiH
BiH

BiH (842)

utorak, 22 Decembar 2020 00:00

Dodikov kabinet tvrdi: Ikona nije ukradena

Ocijeni...
(0 glasova)

dodik1Iz kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika konačno su se oglasili u vezi s aferom “Ikona”. Tvrde da ikona Svetog Nikole koju je Dodik poklonio ruskom šefu diplomatije Sergeju Lavrovu nije ukradena i da spada u red porodičnih osveštanih ikona.

“Izmišljotine i neistine uslijedile su nakon pogrešne početne medijske prezentacije da je riječ o ikoni koja je dio kulturne baštine i nacionalno blago, što nigdje nije ustanovljeno. To potvrđuje i činjenica da ni sedam dana nakon uručenja poklona nema potvrde da se ikona nalazi na listama nestalih ikona, niti da je ko potražuje, ili da je dio bilo čije kulturne baštine, ali uprkos tome, širenje neistina u javnosti se nastavlja”, saopćili su iz Dodikovog kabineta.

Ističu da ikona ima svoju tržišnu vrijednost, ali da se njena vrijednost prije svega, ogleda u tome što je riječ o osveštanoj pravoslavnoj ikoni velikog sveca, što je svakom hrišćaninu veoma poznato.

“Nakon što je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik uručio poklon šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu, u javnosti su izneseni brojni netačni navodi i lažne optužbe pojedinih medija, takozvanih eksperata, visokih zvaničnika BiH, pa čak i pojedinaca iz Republike Srpske. Niko i ništa, a najmanje gnusne neistine ne mogu pokvariti bratske odnose dva pravoslavna naroda, kao ni odnose člana Predsjedništva i političkog rukovodstva Rusije”, poručili su iz kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

Podsjećamo, Ministarstvo kulture i informativne politike Ukrajine analiziralo je ikonu i zaključilo da se radi o predmetu u vlasništvu Ukrajine.

“Ovo je pečat Odeske regionalne komisije za zaštitu spomenika materijalne kulture i prirode, koja je osnovana 1926. godine u Odeskom istorijsko-arheološkom muzeju. U periodu od 1926. do 1930. godine ova komisija je otkrila i sastavila popise spomenika kulture u svim okruzima, u granicama svoje odgovornosti, uzela ih u obzir i stavila pod zaštitu države. Činjenica da je na ikoni pečat regionalne komisije ukazuje na to da je ova ikona vlasništvo države Ukrajine”, rekla je zamjenica ministra kulture i informativne politike Ukrajine Svitlana Fomenko.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

imigranti1U finansiranje upravljanja migracijama EU je od 2018. godine uložila tek trosedmični državni budžet, ne uključujući budžet lokalnih ili entitetskih nivoa vlasti. Gdje je onda šezdesetijedna sedmospratnica sa četiri stana od pedeset kvadrata na jednoj etaži, samo od pomoći EU?

Koliki prostor za stanovanje biste izgradili za 25 miliona eura?

Ako je cijena kvadratnog metra u izgradnji najviše 500 eura, onda je odgovor jasan – izgradili biste 50.000 kvadratnih metara stambenog prostora. To je cijena izgradnje bez uračunate cijene zemljišta, troškova izrade tehničke dokumentacije i legalizacije. I toliko bi kvadratnih metara stambenog prostora mogla izgraditi Bosna i Hercegovina, samo od posljednjeg paketa pomoći EU namijenjenog za upravljanje migracijama koji je odobrila Evropska komisija početkom sedmice.

Zbog čega je onda Bosna i Hercegovina u posljednja dva dana pred tako nevjerovatnim izazovom: gdje i kako smjestiti hiljadu i po migranata koji bi ostali bez krova nad glavom ako se zatvori kamp „Lipa“? Zbog čega Savjet ministara na sjednici održanoj 21.12.2020. godine nije mogao usaglasiti obavezivanje Ministarstva sigurnosti na uspostavljanje prihvatnog centra za smještaj „Ciljuge“, u Živinicama, kapaciteta 1.000 mjesta

Ulaganje novca

Da je riječ o zemlji u kojoj opštine/gradovi nemaju niti jedan jedini kvadrat građevinskog zemljišta u svom vlasništvu, u kojoj ne postoji niti jedan neperspektivni vojni objekat, u kojoj nema opštine s barem stotinu napuštenih ili praznih stambenih objekata, ni tada ne bi bilo legitimno pitanje kako za 25 miliona eura ne može biti obezbjeđen smještaj za 3.000 ljudi.

Pritom, Bosna i Hercegovina nije obavezana da gradi stambene prostore od temelja i taj novac može biti uložen u sanaciju, dogradnju i opremanje već postojećih objekata koji se mogu koristiti za smještaj, rekonstrukciju neperspektivne vojne imovine, itd. Čak i da obavezana na izgradnju stambenog prostora od temelja, hiljadu tročlanih porodica moglo bi računati na nov stan od pedesetak kvadrata.

Da ne bude zabune, računica se odnosi samo na posljednji paket pomoći Evropske unije. I ako neko upita – gdje je u toj računici namještaj, pa i pod pretpostavkom da nije vidio niti jednu fotografiju iz prihvatnog centra, onda evo odmah pitanja – gdje je 85,5 miliona eura koje je EU uložila od početka 2018. godine?

Smještajni kapacitet

Izuzmu li se troškovi hrane i smještaja, zdravstvene i socijalne zaštite, postavlja se pitanje gdje je barem polovina tog silnog smještajnog kapaciteta od 170 hiljada izgrađenih kvadratnih metara stambenog prostora za migrante? Gdje je šezdesetijedna sedmospratnica sa četiri stana od pedeset kvadrata na svakoj etaži? Pritom, ne govorimo uopšte o montažnim objektima od drvnih konstrukcija na jednoj etaži (ti su troškovi gradnje još i manji), već o standardnoj stanogradnji u BiH.

Ne postavljajući ijedno od tih pitanja, Bosna i Hercegovina dočekuju novu 2021. godinu bez ijedne zgrade izgrađene za migrante na zemljištu u javnom vlasništvu, s nadzornim organima javnih zavoda, bez ijednog specijalnog programa podrške za zapošljavanje/samozapošljavanje migranata, obuku, prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, makar za deficitarna zanimanja ili za rad na internetu.

Izdvajanje iz budžeta

Bez ijedne pomisli da je država, uzevši obzir samo novac koji je dobila od Evropske unije, pokazala da migracijama može upravljati imajući respekta prema osnovnim ljudskim, radnim, kulturnim i pravima na obrazovanje najugroženije društvene grupacije. Neko će reći – ti su ljudi u Bosni i Hercegovini privremeno, ali gdje će oni biti (privremeno) za godinu, dvije, tri ili pet, ako njihovo poznavanje jezika ili njihov navodno nezapošljiv profil zanimanja ostane isto?

Izolovanje te društvene grupacije na takav način daleko je i od samoizolacije i od karantina. Čak i u trenutnim okolnostima širenja zaraznog virusa, to upravljanje migracijama po svemu nije više od kontejnerskog pritvora finansiranog novcem poreskih obveznika Evropske unije.

I to je jedino zabrinjavajuće, ako ostavimo po strani ovih 85,5 miliona koje je uložila EU od 2018. godine. Optimistično gledano, toliko građanke i građani BiH izdvoje svake tri sedmice samo za budžet države, da ne uzmemo u obzir budžete gradova, kantona, entiteta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Ljupko Mišeljić (Al Jazeera)

ponedjeljak, 21 Decembar 2020 00:00

CIK: HDZ BiH vodi ispred Koalicije za Mostar

Ocijeni...
(0 glasova)

mostarPrema novim rezultatima Centralne izborne komisije (CIK) Bosne i Hercegovine objavljeni u ponedjeljak za Gradsko vijeće Mostara i dalje vodi HDZ BiH, a slijedi probošnjačka koalicija, koju predvodi SDA.

Po tim podacima, za HDZ BiH glasalo je 37,48 posto birača, a slijedi Koalicija za Mostar, koju predvodi SDA, sa 29,49 posto osvojenih glasova.

BH. blok kojega čine SDP BiH i Naša stranka, dobio je 11,36 posto glasova.

U gradsko vijeće će ući još dvije stranke Hrvatska republikanska stranka i Srpska ista “Ostajte ovdje – Zajedno za naš Mostar”.

CIK je objavio podatke na temelju 41.441, odnosno 78 posto, obrađenih listića. Mostarsko Gradsko vijeće broji 35 vijećnika, a iz njega se bira gradonačelnik.

U dva kruga glasanja za izbor gradonačelnika potrebno je osigurati dvotrećinsku podršku, dok u trećem krugu odlučuje obična većina vijećnika.

Glasalo više od 50.000 Mostaraca

U Mostaru su u nedjelju, nakon 12 godina, održani prvi izbori za lokalna tijela vlasti, na kojima je glasalo nešto više od 50.000 birača.

Ranije u nedjelju su HDZ BiH i bošnjačka koalicija objavile da očekuju pobjedu na izborima u Mostaru

Do izbora je došlo nakon što su se čelnici HDZ-a BiH i SDA, Dragan Čović i Bakir Izetbegović, dogovorili o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji se odnosi na Mostar.

Prethodno je aktivistica i političarka Naše stranke Irma Baralija dobila presudu protiv Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, zbog neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru, jer nije imala mogućnost glasanja.

(Al Jazeera i agencije)

četvrtak, 17 Decembar 2020 00:00

BiH može da funkcioniše bez termoelektrana

Ocijeni...
(0 glasova)

termoelektranaPrijeti nam ekološki, zdravstveni i ekonomski kolaps ukoliko nastavimo s ovim sistemom.

Majda Ibraković koordinatorica programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu Banjaluka kaže da kada bi BiH zaista uložila i koristila bar 50% potencijala u vjetro i solarnoj energiji, mogla bi bez problema podmiriti sve svoje sadašnje, ali i buduće potrebe u električnoj energiji. Majda u razgovoru za BUKU govori o važnosti odustajanja od prljave energije, stanju u Evropi po pitanju termoelektrana, kao i alternativama prljavoj energiji.

Majda, sve više zemalja odustaje od prljave energije, ali ne i BiH. Zbog čega se mi i dalje držimo ovog izvora energije?

BiH, uz Srbiju ostaje jedina zemlja u Evropi koja i dalje planira nove termoelektrane na ugalj bez definisanog puta dekarbonizacije. Šta to znači? Aktualna (klimatska) politika Evrope i svijeta jeste upravo dekarbonizacija - uklanjanje emisija gasova staklene bašte iz fosilnih goriva s ciljem ublažavanja klimatske i ekološke krize. Globalni trendovi razvoja društva u ovom smislu su već unazad nekoliko godina vrlo jasni. Razloga za našu tradicionalnu, konzervativnu i gotovo "sentimentalnu" povezanost sa ugljem ima više, a navela bih prije svega nedostatak političke volje i ambicije za bilo kakvom promjenom koja zahtjeva konkretno i strateško planiranje i ulaganje. Nažalost za naše političare, kao i pojedine u energetskom lobiju, ugalj je i dalje naš najznačajniji resurs, iako je posve jasno da se radi o prljavoj, štetnoj, nezdravoj i u konačnici skupoj tehnologiji - sve od eksploatacije pa do spaljivanja u termoelektranama. Treba naglasiti da je sektor uglja kod nas istovremeno i jedna velika glasačka mašinerija, uvučena u različite društvene: ekonomske, pravne, ekološke i dr. malverzacije, a podržane i potkrijepljene jakim lobijima. Ako mogu jedna Njemačka ili Poljska (a u regionu Sjeverna Makedonija ili Grčka), sa dugogodišnjom rudarskom tradicijom, mijenjati svoje sisteme u skladu sa trenutnim dešavanjima, zašto to ne možemo mi? Postavlja se pitanje kome je u interesu ulaziti u ovakve prljave projekte, pored sve isplativijih i čistijih alternativa, koje nama u regionu nikad nisu bile dostupnije kao što su sada?

Koje su sve zemlje Evrope odustale od prljave energije i zbog ćega je važno to odustajanje. Gdje je BiH na mapi Evrope kada je u pitanju korištenje prljave energije?

Samo ove godine, dakle 2020. i to u doba COVID-19 pandemije, oko dodatnih 15 zemalja u Evropi su se izjasnile: ovakav sistem dobijanja energije iz prljavih izvora donosi im više gubitaka, nego dobitaka i one su objavile datume dekarbonizacije - godinu ukidanja uglja u energetskom sistemu. Trenutno je u Evropi deset zemalja koje su "bez uglja", još 13 njih su se opredjelile za ukidanje uglja do 2030 ili ranije. Njemačka je objavila 2038. godinu kao rok za izlazak iz uglja, mada trenutno se i dalje oko toga vodi velika polemika, jer je čak i za njih (Njemačku) i Evropu taj rok neambiciozno postavljen. Oko 150 termoenergetskih postrojenja je dosada zatvoreno, a samo u ovoj godini je 68 njih ugašeno ili najavljeno za gašenje. Posljednji primjer takve najave dolazi iz Poljske za gašenje najvećeg postrojenja ZePak. Kada govorimo o komšiluku - rumunski premijer je nedavno izjavio da Rumunija neće više ulagati u ugalj i termoelektrane, već se opredjeljuje za zelenu energetsku tranziciju i dekarbonizaciju. Mađarska i Grčka ukidaju ugalj do 2030. godine.

Kada gledamo BiH koje su alternative prljavoj energiji u našoj zemji?

Kada bi BiH zaista uložila i koristila bar 50% (troškovno isplativih) potencijala u vjetro i solarnoj energiji, mogla bi bez problema podmiriti sve svoje sadašnje, ali i buduće potrebe u električnoj energiji. Dakle, BiH može da funkcioniše bez trenutnih instalisanih kapaciteta koje imamo u postojećim termoelektranama, a dokaz su brojne studije i analize mežu kojima i naša posljednja analiza o energetskoj tranziciji u BiH. Dodamo li na to još i smanjenje gubitaka električne energije, povećanje energetske efikasnosti, smanjenje energetskog siromaštva i generalno kvalitetnije upravljanje, distribuciju, skladištenje i korištenje resursa - možemo reći da BiH definitivno ima ogromne potencijale, ne samo da podmiri potrebe svojih građana, već i da poveća svoju proizvodnju korištenjem obnovljivih izvora energije kao što su recimo solarne i vjetroelektrane.

Kakva nam je budućnost ako nastavimo ovim putem korištanja prljave energije?

Nažalost, za našu, a pogotovo mlađe generacije - vrlo teška. Ako već moram biti brutalno iskrena: prijeti nam ekološki, zdravstveni i ekonomski kolaps ukoliko nastavimo s ovim sistemom. Dovoljno smo već srozali svoj životni standard, uništili životnu sredinu i svoje zdravlje, a s druge strane cijene već godinama rastu, pa samim tim će se svakako odraziti i na cijene električne energije, u krajnjoj liniji. Ugalj postaje (već i jeste) sve skuplji energent, pa trenutno je skuplji od obnovljivih izvora energije kada se uračunaju svi troškovi. Građani su ti koji naposljetku plaćaju ceh, što svojim novcem što zdravljem ukoliko BiH nastavi s ovakvom politikom - umjesto da im država već danas jednostavno odluči omogućiti što bezbolniju tranziciju.

Maja Isović Dobrijević (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

minielektranaUprkos evidentnom lošem stanju životne sredine na terenu, u septembru ove godine Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske ipak je izdalo Rješenja kojima se obnavljaju ekološke dozvole za male hidroelektrane Podivič, Slapi i Samar.

Građani ističu da je propust u radu nadležnih organa vidljiv kroz odnos stanja na terenu i stanja u upravnim aktima. Naime, iako Pravilnik o postupku revizije i obnavljanja ekoloških dozvola Republike Srpske jasno navodi da je za obnavljanje ekološke dozvole potreban zapisnik ekološkog inspektora kojim se dokazuje da su izvršene mjere i obaveze naložene rješenjem o dozvoli, sporno je kako je zapisnik mogao biti zadovoljavajući pored činjenice da je u pojedinim trenucima rada MHE Podivič u potpunosti zaustavljen protok rijeke, te da je usljed izgradnje pristupnog puta došlo do formiranja niza klizišta, na što ukazuju zabrinuti građani.

"Neprihvatljivo je da je u Ekološkoj dozvoli za MHE Samar izvršena promjena trase cjevovoda, promjene tipa vodozahvata, promjene trase pristupnog puta i promjene hidromašinske opreme, a da nije sproveden novi postupak izdavanja ekološke dozvole. Sve pobrojano predstavlja ključne komponente projekta i nedopustivo je da promjene ovog značaja vrše samostalno investitor i Ministarstvo bez učešća zainteresovane javnosti. To nije transparentan rad javne uprave, a samim tim ni zaštita javnog interesa i odgovorno upravljanje prirodnim bogatstvima", navodi Sara Tuševljak, predstavnica neformalne grupe građana Stop izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci.

Podsjećamo, navedene tri MHE uopće nisu predviđene Prostornim planom grada Istočno Sarajevo, odnosno one su u Prostornom planu za Republiku Srpsku predviđene samo na teritoriji općine Trnovo, ali ne i na teritoriji općina Istočna Ilidža i Istočno Novo Sarajevo, na kojima je također planirana njihova gradnja, što je i dovelo do reakcije i pobune građana.

Građani napominju da je načelnik Istočnog Novog Sarajeva ipak potpisao, a Skupština Grada Istočnog Sarajeva usvojila Deklaraciju "Općine bez brana"’ čime su prikazali da su promijenili stav i da imaju jasnu namjeru da u budućnosti ne dozvole izgradnju malih hidrocentrala na području grada Istočno Sarajevo.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

bihNakon brojnih reakcija političara iz Republike Srpske na posljednje izjave ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turković gdje je govorila i o ukidanju bh. entiteta, oglasila se i sama ministrica.

Naime, Turković je navela da Stranka demokratske akcije (SDA) kojoj ona pripada, ali i ona sama od početka smatra da bi BiH bila najfunkcionalnija sa tri nivoa vlasti – državnim, regionalnim i lokalnim te da je to viđenje budućeg uređenja naše države uvijek izazivalo polemike u javnosti,

"Obzirom da su ovi politički stavovi poznati i uvijek dostupni javnosti, ne vidim razlog za burne reakcije kojima se bespotrebno podižu tenzije. Također, imajući u vidu različite zahtjeve i reakcije mnogobrojnih političkih predstavnika nakon mog gostovanja, od kojih se velika većina vjerovatno nije ni udostojila da pogleda kompletan intervju, želim da naglasim da iskrivljivanje i zloupotreba mojih izjava, s ciljem skretanja pažnje sa važnih procesa koji se dešavaju i koji slijede, nikome neće donijeti ništa dobro na ovim prostorima", kazala je Turković.

Dalje dodaje da je jasno da su posljednja dešavanja u UN-u, pred Komitetom za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa SAD-a i EU, ali i drugi najavljeni procesi, unijeli nervozu kočničarima napretka BiH, ali je naglasila da je nedopustiva zloupotreba i konstruisanje njenih izjava uz navode da je vrijeđala jedan narod.

"Međutim, složit ću se sa mnogim reakcijama i zahtjevima da je potrebno izbjegavati zapaljivu retoriku, te da je potrebno da uvažavamo jedni druge i poštujemo Dejtonski mirovni sporazum. Za početak, predlažem da se prestane negirati genocid nad Bošnjacima, da se poštuju sudske presude, da se prestanu veličati ratni zločinci, da se oduzmu odlikovanja ratnim zločincima, da se konstantno ne vrijeđa jedan narod svodeći ga na vjersku skupinu, da se ne vrijeđaju vjerski službenici...", naglasila je.

Istakla je i to da je važno da prestane sistemska diskriminacija u bh. entitetu RS, da se ispoštuje presuda Ustavnog suda BiH i bošnjačkoj djeci omogući izučavanje bosanskog jezika.

"Da se iz udžbenika ukloni ratni zločinac Ratko Mladić, da se poštuje član 97. Ustava entiteta RS i da se omogući zapošljavanje u javnom sektoru po popisu iz 1991. godine, da se ukloni ilegalno sagrađena crkva u dvorištu Fate Orlović u Konjević Polju, da se rasvijetle ubistva 13 povratnika u entitetu RS... Početak rješavanja ovih problema, istinski bi potvrdio da poštujemo zakone, Ustav, Dejtonski sporazum, te da više uvažavamo i poštujemo jedni druge", navela je.

S obzirom na to da su nakon izjave o ukidanju entiteta mnogi političari iz RS-a tražili ostavku i izvinjenje Turković, ona je naglasila da o tim pojedincima koji drže moralne lekcije ne bi puno govorila.

"Podsjetit ću da su neki od njih, prema izjavama svjedoka, umiješani u premještanje masovnih grobnica nakon genocida u Srebrenici i ratna dešavanja u Kotor Varošu i Banjoj Luci, dok su neki, mimo cijelog civiliziranog svijeta, odbili da se 11. juli proglasi Danom žalosti u Bosni i Hercegovini", zaključila je na kraju Turković.

Podsjećamo, Turković je u gostovanju govorila o Kongresu SAD-a na kom se govorilo i o BiH, o Zakonu o kršenju ljudskih prava koji je usvojila EU i promjenama koje bi međunarodna politika mogla donijeti u BiH. Tim povodom je govorila o ideji ukidanja, kantona, entiteta i Distrikta, odnosno promjeni ustava.

Ta izjava o ukidanju bh. entiteta izazvala je oštre reakcije političara iz RS-a koji su pozvali na njenu ostavku i izvinjenje.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je također najavio da će zakazati sastanak sa zvaničnicima RS-a na kojem će razgovarati o posljednjim istupima ministrice Turković.

(klix.ba)

ponedjeljak, 14 Decembar 2020 00:00

Bosna nikome nije dužna, naprotiv

Ocijeni...
(0 glasova)

milanovic1Za ovakav odnos prema BiH nema sapuna koji ga može saprati, ni parfema.

Nakon rasističkih i šovinističkih poruka, posebno one krajnje uvrijedljive o “sapunu i parfemu” hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, reagirali su mnogi u Bosni i Hercegovini. Bosanskohercegovačka javnost se jednostavno ne može načuditi neprihvatljivoj retorici novog hrvatskog šefa države koji svakomalo, uz domaće svađe, ospe salvu uvreda i prema Bosni i Hercegovini, iako se od Milanovića očekivalo da promijeni i politiku i retoriku svoje prethodnice koja je po svjetskim metropolama širila priču o prijetnji ekstremistima i teroristima u svome susjedstvu.

Opskurni Čovićev alat

Historija nam je pokazala da se iz razočarenja u socijalističke ideale mogu javiti maligne i opasne političke ideologije, posebno ako se uz socijalizam pokušava upakirati nacionalizam. Nikako drugačije se ne može objasniti neprijateljstvo prema građanskoj Bosni i Hercegovini koje posljednjih mjeseci slušamo od još uvijek nominalnog socijaldemokrate Milanovića koji u svom političkom zastranjenju sklizava desnije i od standardnih hrvatskih desničara!?

Ovom u prilog, pored neprihvatljive rasističke poruke Bosni i Hercegovini, govori i podrška koju je Milanović promptno dobio od Hrvatskog narodnog sabora, građanskog udruženja koje ima ambiciju da govori u ime svih bosanskih Hrvata, a zapravo je opskurni alat u rukama predsjednika HDZ-a Dragana Čovića.

„Pitamo se, kako smo brzo zaboravili pruženu pomoć te iste države u najvećem ratnom vihoru kada su nam sami ponudili pomoć, prihvatili, zbrinuli i pomogli preko 500.000 izbjeglica (Bošnjaka) za vrijeme najvećih ratnih progona. Ista ta Republika Hrvatska slala je vojnu i humanitarnu pomoć Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, spasila Bihać, a u isto vrijeme, kao zahvalu tome činu, mudžahedini su ritualno ubijali i progonili hrvatski narod u Središnjoj Bosni“, podsjećaju iz HNS-a naglašavajući kako je predsjednik Republike Hrvatske svojom izjavom pogodio „u sridu“!?

Ove teze o pomoći Hrvatske koje se često Bosni i Hercegovini „nabijaju na nos“ o ratnoj pomoći izbjeglicama, o spašavanju Bihaća i humanitarnoj pomoći naprosto su izvrtanje činjenica i zamjena uloga.

Procenat, interes, dozvola

Da, Hrvatska jeste na svoj teritorij primila bosanske izbjeglice, ali to nisu bili samo Bošnjaci. A i da jesu samo Bošnjaci to je dužnost svake zemlje po pravilima međunarodnog humanitarnog prava. Kada već govorimo o ovoj temi i ovakvom hipokrizijskom spočitavanju onda se ne smije zaboraviti da je Hrvatska na ime izbjeglica primila ogromnu međunarodnu pomoć i podršku, napose od arapsko-muslimanskih zemalja. To najbolje znaju hrvatski politički dužnosnici iz tog vremena i vrijeme je da i oni progovore o koristi koju je tadašnja napadnuta i poluokupirana Hrvatska imala od Bosne i bosanskih izbjeglica. Ovdje nećemo spominjati Bošnjake hrvatske građane koji su procentualno dali najviše u odbrani Hrvatske.

Kada se govori o „spašavanju Bihaća“ ponovno stvari nisu tako jednostavne i slavodobitne. Hrvatska jeste zajednički sa Bosnom i Hercegovinom vojno sarađivala, ali kolikogod je Hrvatska spasila Bihać, taj opkoljeni grad je zasigurno vojno-strateški pomogao Hrvatskoj u borbi i povratu teritorije od samoproglašene Republike Srpske Krajine. Daleko težu situaciju bi Hrvatska imala da nije bilo Bihaća i Petog korpusa, ako ćemo stvari sagledavati realno!?

O humanitarnoj pomoći koja je dolazila preko Hrvatske više nego od Hrvatske koja ju je i sama potrebovala, izlišno je govoriti. Zna se da je svaka doprema humanitarne ili vojne pomoći preko teritorije Hrvatske imala svoju cijenu i procenat, a da ne govorimo koliko je te pomoći nestajalo na putu kroz područja koja je kontrolirao HVO.

Što se tiče pokušaja kompromitiranja mudžahedinima, zanimljivo je da su njihovi zločini najviše štete nanijeli bosanskim muslimanima. A, s druge strane, nepobitna je činjenica da su gotovo svi došli preko Hrvatske za što opet trebaju pravo objašnjene dati ljudi iz vrha hrvatksih obavještajnih struktura toga vremena.

Udruženi zločinački poduhvat

Zoran Milanović nije Hrvatska, ali je tužno da se njena politička vrhuška ovako odnosi prema zemlji zbog koje je njeno političko i vojno vodstvo iz 1990-tih ipak proglašeno krivim pred međunarodnim sudom za Udruženi zločinački poduhvat.

I na kraju, kada su već spomenuti zločini u Srednjoj Bosni nemoguće je ne pomenuti Ahmiće i činjenicu da je glavnooptuženi za ovaj monstruozni masakr Dario Kordić rehabilitiran i u svjetovnim i u crkvenim krugovima Zagreba kao novorođeni katolički vjernik, štaviše kao novi katolički magistar teologije.

Za ovakav odnos prema Bosni i Hercegovini nema sapuna koji ga može saprati... Niti parfema.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Mirnes Kovač (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

bihBivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schwarz-Schilling, na skupu povodom obilježavanja 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma poručio je kako je Dejton potrebno mijenjati te da je BiH potrebna pomoć međunarodne zajednice po tom pitanju.
Scwarz-Schilling je naglasio kako je Dejton imao za cilj prije svega zaštititi interese tri najveće etničke skupine u BiH. Međutim, kako ističe, Dejton je Bosnu i Hercegovinu zbog toga učinio zemljom kojom je nemoguće upravljati.

"Svi znamo kada je i zašto donesen Dejtonski sporazum. 25 godina kasnije, stanje ne izgleda obećavajuće. Od 1993. godine pratim situaciju u Bosni i Hercegovini i mogu još jednom ponoviti da je Dejton učinio BiH zemljom kojom je nemoguće upravljati. Struktura Dejtona je imala za cilj zaštiti interese tri najveće etničke skupine u BiH. Međutim u praksi je država zaglavljena u slijepoj ulici", ističe Schilling.

Bivši visoki predstavnik prisjetio se i samih pregovora oko sporazuma.

"S obzirom da sam bio u Dejtonu, Holbrooke mi je rekao da namjera Sporazuma nije bila da zadrži lošu situaciju u zemlji i da takvo stanje ostane nepromijenjeno. On je trebao biti osnova za napredak.Njemački diplomata Wolfgang Ischinger je kasnije rekao da je bila greška što u Sporazum nije ugrađena obaveza da se nakon tri godine izvrši revizija. Svi znamo šta je naknadno trebalo uraditi, ali nešto se mora poduzeti sada", prisjetio se Schilling.

Za kraj obraćanja, Schwarz-Schilling je istakao kako je Bosni i Hercegovini potrebno pomoći u reformi Dejtonskog sporazuma te podsjetio da kroz OHR međunarodna zajednica i dalje ima mogućnosti da to i napravi.

"Dejton je potrebno mijenjati jer je jasno da nije funkcionalan, Međutim, malo se toga uradilo po tom pitanju jer se predstavnici tri najveće etničke grupe ne mogu dogovoriti. Mnogi građani prizivaju međunarodnu pomoć u vezi promjene Dejtona. Lideri bosanskih Srba boje se ove ideje jer je RS u Dejtonu priznata kao politički entitet. Za reforme je potrebno pripremiti put i to zahtijeva podršku međunarodne zajednice. Bosni i Hercegovini treba nova politika , snažnija podrška visokom predstavniku. Država to sama ne može uraditi i to je očigledno. Potrebna joj je pomoć. Mi smo to dužni uraditi", zaključio je Schilling.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

inzkoProf. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida sa Univerzitet Southern Connecticut i član Upravnog odbora Studijskog programa za proučavanje genocida na univerzitetu Yale govorio je na današnjoj sesiji Kruga 99 na temu "Nakon 25 godina, vrijeme je za postdejtonsku građansku BiH".
"Kada razmišljamo o nasljeđu Dejtonskog sporazuma našoj pažnji ne smije promaći da je u periodu od 1992. do 1995. godine Bosna i Hercegovina bila žrtva međunarodne agresije iz Srbije i Hrvatske. Optužnicama i presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju identificirani su državljani Srbije i Hrvatske kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata odgovorni za orkestriranje te agresije. Milošević je, konačno, 2001. godine optužen za genocid i druge ratne zločine počinjene u sklopu njegove vizije 'Velike Srbije'. Haški tribunal je utvrdio da je zločinački poduhvat u predmetu Prlić uključivao državljane Hrvatske 'čiji je cilj bio trajno uklanjanje muslimanskog stanovništva iz Herceg-Bosne'. Unatoč činjenici da su najzad bili dovedeni u vezu s udruženim zločinačkim poduhvatima, i Tuđman iz Hrvatske i Milošević iz Srbije su 1995. godine potpisali Dejtonski sporazum. Milošević je predstavljao Republiku Srpsku na osnovu 'Patrijarhovog dokumenta' pošto su Mladić i Karadžić već bili optuženi za ratne zločine i nisu mogli učestvovati u pregovorima. Međutim, sastanku u Daytonu prisustvovali su i predstavnici bosanskih Srba koji tada još uvjek nisu bili optuženi. Između ostalih tu su bili Momčilo Krajišnik i general Zdravko Tolimir. Kasnije su i Krajišnik i Tolimir konačno također optuženi i osuđeni za ratne zločine. Dakle, problematičan sastav pregovaračkog tima je morao nagovijestiti ozbiljna ograničenja ovog izuzetno manjkavog mirovnog sporazuma. Ne treba nas iznenađivati da u godinama nakon Daytonskog sporazuma i Hrvatska i Srbija pokušavaju podrivati Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu. Svaka od njih je ohrabrivala separatističke/secesionističke inicijative u BiH (Herceg-Bosna i Republika Srpska), nedvojbeno slijedeći svoje teritorijalne ciljeve iz 1992. godine podrivanjem suvereniteta Bosne i Hercegovine antimuslimanskom i nacionalističkom propagandom", naveo je prof. Pettigrew.

Navodi da je postojao i unutrašnji izvor destabilizacije - Republika Srpska.

"Utemeljitelji Republike Srpske su zvanično proglasili geografsko područje Republike Srpske, pa su nastojali osigurati da to područje bude etnički homogeno. Haški tribunal je utvrdio da je postojao zajednički plan za 'trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja na koje su bosanski Srbi polagali pravo'. Utemeljitelji Republike Srpske su izvršili agresiju na civilno stanovništvo Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. do 1995. godine. Međutim, unatoč genocidnim zvjerstvima bosanski Srbi su 'nagrađeni' tako što je Republika Srpska priznata i zvanično ozakonjena kao entitet u okviru Bosne i Hercegovine, entitet koji će u narednih 25 godina podrivati suverenitet Bosne i Hercegovine. Nakon što je Republika Srpska ozakonjena, njezine vlasti su, unatoč Aneksu 7 Mirovnog sporazuma, udruženim nastojanjima sprečavale povratak nesrba svojim domovima iz kojih su prisilno istjerani, nastavljajući tako svoje napore na ostvarivanju cilja etničke homogenizacije. Ovakva nastojanja uključuju zastrašivanje povratnika govorom mržnje, negiranjem genocida, veličanjem osuđenih ratnih zločinaca i onemogućavanjem postavljanja spomen obilježja za žrtve. Tako je, na primjer, 2014. godine postavljena ploča kojom se veliča Ratko Mladić na brdu s kog su njegove oružane snage gađale civilno stanovništvo Sarajeva, a 2016. godine je ploča u čast Karadžića postavljena na studentski dom na Palama. Međutim, ove su ploče blijede u poređenju s nacionalističkim spomenicima kojima se slave srpske oružane snage, a koji su podignuti širom Republike Srpske, od Bijeljine do Prijedora, spomenicima čiji je autor kipar Miodrag Živković i kojima se negira genocid i vrijeđa sjećanje na žrtve", kazao je Pettigrew.

"Ova spomen obilježja za počinioce imaju efekat kolonizacije kulturnog pejzaža s revizionističkim narativom, odnosno narativom koji već utiče na narednu generaciju, što je evidentno iz izjava novog gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića koji negira genocid i odbacuje presude Haškog tribunala. Uz to, Milorad Dodik podriva postojanje Bosne i Hercegovine osporavanjem odluka državnog sud, prijetnjama odcjepljenjem i ismijavanjem Visokog predstavnika. Rukovodstvo Republike Srpske pokušava spriječiti BiH da funkcionira kao država, minirajući svaku nadu u restorativnu pravdu koja bi vodila ka pomirenju negiranjem genocida i veličanjem presuđenih ranih zločinaca. I to je dio tragičnog naslijeđa Daytonskog sporazuma".

Sjetio se i sastnka od prije 11 godina.

"Kada sam 2009. godine imao priliku kratko razgovarati s Richardom Holbrookeom, rekao sam mu da priznanje Republike Srpske poistovjećujem s davanjem legitimiteta genocidnoj geografiji i s dehumanizirajućim područjem s diskriminirajućom isključivošću koje samim svojim postojanjem nastavlja svoj osnivački genocidni impuls. Predložio sam da se političko postojanje Republike Srpske ospori ustavnom reformom koja bi mogla poništiti ovo dehumanizirajuće područje isključivosti. Rekao je da se u potpunosti slaže sa mnom, ali sumnja da je to realno. Utemeljitelje Republike Srpske opisao je kao oportuniste, razbojnike i zločince. Međutim, u svojoj je knjizi 'Završiti rat' već bio izrazio frustriranost zbog priznanja Republike Srpske i izjavio da bi se 'podjela BiH na dva neovisna entiteta mogla shvatiti kao davanje legitimiteta srpskoj agresiji'".

Daytonski sporazum, navodi, svjedoči o neuspjehu međunarodne zajednice da prepozna i zaustavi genocid koji se razvijao od 1992. do 1995. godine, neuspjehu u postizanju pravednog mira u Daytonu, te neuspjehu da se u proteklih 25 podrži izgradnja države BiH.

"Dok Republika Srpska nekažnjeno maše negiranjem genocida, osporava Ustavni sud i prijeti otcjepljenjem, neuspjeh međunarodne zajednice sprečava mogućnost konstruktivne budućnosti za narednu generaciju i uništava mogućnost restorativne pravde".

Kada obilježavamo 25. godišnjicu Daytona, nužno je da se međunarodna zajednica konačno suoči s ovim tragičnim naslijeđem, naveo je Pettigrew.

"Ključna inicijativa bila bi da Visoki predstavnik iskoristi svoje bonske ovlasti i da ispuni svoje obećanje da će nametnuti zakon protiv negiranja genocida i glorifikacije presuđenih ratnih zločinaca. To bi bilo važno za preživjele, koji se traumatiziraju ovim prijetećim i dehumanizirajućim postupcima. Negiranje genocida je čin mržnje i diskriminacije jer se njime umanjuju i opravdavaju barbarski zločini koje je preživjela ciljana grupa. Ne samo da se umanjuju zločini, već i patnja, te na taj način negiranje sa sobom nosi prijetnju da bi se zločin mogao ponoviti. Takvim zakonima bi se u Bosni i Hercegovini trebalo inkriminirati negiranje ne samo genocida u Srebrenici, već i svih počinjenih ratnih zločina, te veličanje ratnih zločinaca i slavljenje zvjerstava. Nadalje bi Visoki predstavnik trebao iskoristiti svoje bonske ovlasti kako bi se dozvolilo preživjelima da postave spomen obilježja i memorijalne centre na mjestima gdje su počinjena zvjerstva poput Omarske, Trnopolja i Višegrada, a na kojima je postavljanje spomen obilježja nemoguće ili zabranjeno. Ploče i spomenici kojima se veličaju osuđeni ratni zločinci bi se trebali sistematski ukloniti. Bonske ovlasti bi se, štaviše, trebale iskoristiti i za provođenje reforme izbornog zakonodavstva kako bi se dala mogućnost stanovnicima s mjestom prebivališta u datim općinama prije 1992. godine i njihovim potomcima da glasaju u Srebrenici i drugim općinama u Republici Srpskoj gdje je njihovo pravo glasa osporeno genocidom. U konačnici, nužno je da se međunarodna zajednica suprotstavi destabilizaciji i prijetnjama odcjepljenjem, te da ih osudi i da prizna suverenitet Bosne i Hercegovine ubrzavanjem procesa za njeno članstvo Evropskoj uniji i ulazak u NATO. Zakon protiv negiranja genocida, postavljanje spomen obilježja za žrtve genocida, reforma izbornog zakonodavstva, članstvo u EU i pristupanje NATO-u bi sada trebali biti ciljevi u fokusu, kako bi se riješilo pitanje tragičnog naslijeđa Daytona i podržala izgradnja države koja već odavno kasni, a koja bi osigurala okvir za ustavnu reformu i bolju budućnost za narednu generaciju u Bosni i Hercegovini", kazao je Pettigrew.

(N1)

Ocijeni...
(0 glasova)
“Skidanje ploče sa imenom Radovana Karadžića predstavlja pozitivan korak, koji će doprinijeti izgradnji pomirenja i bolje klime za odrastanje novih generacija u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, potpuno je nedopustivo da, nakon što je skinuta tabla sa imenom Radovana Karadžića, ostanu na snazi odlikovanja koja je uručila Narodna skupština entiteta RS, kao institucija od većeg značaja nego što je to Studentski dom”, saopćila je SDA.

SDA smatra da bi Dodiku i SNSD-u trebalo da budu jasne poruke koje je više od 40 svjetskih državnika ove godine poslalo sa obilježavanja genocida u Srebrenici, a u kojima je jasno rečeno da je nedopustivo gloroficiranje ratnih zločinaca i negiranje genocida u Srebrenici. Ove poruke su potvrđene zaključcima ambasadora u Vijeću sigurnosti i Vijeću za implementaciju mira.

“Ovom prilikom pozivamo i OHR da, ukoliko zastupnici SNSD-a u Parlamentu blokiraju usvajanje Zakona o zabrani negiranja genocida, u skladu sa svojim obavezama i bonskim ovlastima donese ovaj zakon”, saopćila je SDA.

(Klix.ba)
Stranica 8 od 61

S5 Box