Vijesti iz BiH
BiH

BiH (358)

Ocijeni...
(0 glasova)

baterije1U nekoliko sarajevskih naselja postavljeno je 25 novih savremenih kontejnera za e-otpad, odnosno neželjene električne uređaje.
"Odlučili smo da našim građanima stavimo na raspolaganje 25 novih uličnih kontejnera za e-otpad, od kojih se tri postavljaju u Općini Stari Grad. Na ovaj način se građanima omogućava da vrše selektivno odlaganje i e-otpada u svome gradu.

Kontejner je namijenjen za sakupljanje malih kućanskih aparata, kao što su fen, mikser, IT oprema, telefoni, brijači, pegle, kao i baterija, a koji su do sada većinom završavali u miješanom komunalnom otpadu i posljedično na deponijama. Kako bi spriječili navedeno pozivamo građane da koriste postavljena tri kontejnera u Općini Stari Grad, te da prate lokacije ostalih 22 kontejnera, koji će biti postavljeni u narednim danima u Kantonu Sarajevo", kazao je Emil Šehić, direktor društva ZEOS eko-sistem d.o.o.

On dodaje da pravilno odlaganje sprečava zagađenje i gomilanje na deponijama, doprinosi očuvanju postojećih resursa, uštedi električne energije kao i otvaranju novih zelenih radnih mjesta u reciklažnim postrojenjima.

Općina Stari Grad, odnosno Služba za investicije i komunalne poslove, je prva od općina Kantona Sarajevo koja je obezbijedila potrebnu saglasnost da se ovakvi kontejneri postave. Svrha kontejnera je pravilno odlaganje čime će se pozitivno utjecati na promjene navika i svijesti ljudi o očuvanju životne sredine.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

skolaMustafa Ružnić, premijer USK, kaže da su prije nekoliko mjeseci formirali komisiju koja je obišla 74 školske ustanove u kantonu i snimila trenutno stanje u obrazovanju.

"Stanje je vrlo loše. Načinjen je rendgenski snimak svake škole, evidentirano je 122 odjeljenja viška, konstatovano da nedostaje 700 učenika koji su upisani u ovu školsku godinu, a u međuvremenu su ispisani, i da je više od 300 prosvjetnih radnika praktično bespotrebno. Kada su u pitanju ti radnici u obrazovanju, ako samo pomnožimo njihov broj sa bruto ličnim dohocima, to je na godišnjem nivou sedam miliona maraka", kaže Ružnić.

Prema njegovim riječima, izvještaj komisije je pokazao neracionalno trošenje budžetskih sredstava u brojnim obrazovnim ustanovama, a procjene su da bi se promjenom takve politike godišnje moglo uštedjeti između 20 miliona i 25 miliona maraka.

Ružnić kaže da je ovakvo stanje u školstvu rezultat rada svih dosadašnjih vlada koje su zatvarale oči pred problemima i nisu smogle hrabrosti da pristupe reformskim procesima.

"Stanje koje smo evidentirali poslužiće nam kao osnova za planiranje reformskih zahvata. U novu školsku godinu želimo da uđemo sa znatnim uštedama kada su u pitanje sredstva koja izdvajamo za obrazovanje. Ta sredstva, koja se sada nepotrebno troše, treba usmjeriti tamo gdje treba", kazao je Ružnić.

Prema njegovim riječima, planirane reforme biće bolne, ali ih je neophodno provesti u sektoru obrazovanja, ali i ostalim društvenim segmentima.

Konstantno smanjenje broja učenika proizvelo je višak nastavnog kadra, a posebno zabrinjava što znatan broj škola u narednoj školskoj godini neće biti u mogućnosti da oformi niti jedno odjeljenje prvačića, jer broj upisanih učenika ne zadovoljava važeće pedagoške standarde.

Osnovni uzrok za ovakvu situaciju su pojačane migracije i odlazak velikog broja građana, pa i cijelih porodica s područja USK u inostranstvo.

Rezultat svega je evidentan višak prosvjetnih radnika, pa je tako Ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture USK nedavno evidentiralo 329 zaposlenika koji su tehnološki višak.

(Nezavisne novine)

Ocijeni...
(0 glasova)

sudbihAdvokat Senad Pećanin pisao je Upravnom odboru Advokatske komore FBiH s prijedlogom da se donese odluka o zahtjevu da svi članovi VSTV-a podnesu ostavke uz najavu da će advokati stupiti u štrajk ako se zahtjevi ne ispune.

Pismo Pećanina prenosimo u cjelosti:

"Poštovane kolege,
obraćam vam se prijedlogom da Upravni odbor Advokatske/odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 64. Statuta Advokatske/odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine, hitno donese odluku kojom će od predsjednika i svih članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine zatražiti podnošenje neopozivih ostavki, uz najavu donošenja odluke o stupanju u štrajk svih članova Advokatske/odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine do ispunjenja zahtjeva, uz poziv Advokatskoj komori Republike Srpske da donese istu odluku.

Poštovane kolege, sa žaljenjem sam primio informaciju da se do danas nijedan organ naše komore nije oglasio, unatoč javno dostupnim informacijama, povodom posljednje afere "potkivanja", o radu predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, te članova koji su mu pružili jednoglasnu podršku.
Prijedlog podnosim u uvjerenju da ne smijemo ostati nijemi posmatrači zabijanja još jednog eksera u kovčeg u kojem se već godinama sahranjuje zakoniti rad pravosudnih organa i institucija u Bosni i Hercegovini.

Poštovane kolege, za razliku od građana Bosne i Hercegovine i najšire međunarodne javnosti, mi nismo bespomoćni u pokušajima spašavanja preostalih mrvica povjerenja u zakonito funkcioniranje tužilaštava i sudova u Bosni i Hercegovini. Ustav Bosne i Hercegovine, Zakon o advokaturi Federacije Bsone i Hercegovine, Statut advokatske/odvjetničke komore Federacije Bosne i Hercegovine i naš etički kodeks pružaju nam dovoljno mogućnosti da damo odlučni i odlučujući doprinos sprječavanju potpunog urušavanja zakonitog rada pravosudnih organa i institucija, kao temelja svake pravne države i demokratskog društva. Časni i moralni profesionalci, za koje želim da vjerujem da čine veliku većinu među tužiocima, sudijama i advokatima u Bosni i Hercegovini, više nemaju pravo da šute i žmure nad nedjelima "potkovanih" koji su urušili povjerenje javnosti u rad pravosuđa. Posebno to nemamo mi, advokati, s obzirom na bogato, svakodnevno iskustvo nemogućnosti ostvarivanja i zaštite prava naših klijenata upravo zbog stanja u koje je dovedeno naše pravosuđe.

Iz navedenih razloga vas molim da moj prijedlog uzmete u hitno razmatranje i usvojite ga", zaključuje Pećanin.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

cromexNemanja Mitrović ide u drugi razred Mašinske škole u Prijedoru, smjer varilac. Zatičemo ga u dobro opremljenom kabinetu za praktičnu nastavu, gdje zajedno sa kolegama iz razreda i uz nadzor profesora izrađuje metalni okvir za police.

“Volim ovaj posao i interesuje me, a i zanat varioca je trenutno najtraženiji i dobro je plaćen”, kaže Nemanja, ostavljajući za trenutak aparat za zavarivanje kako bi odgovorio na naše pitanje zašto je izabrao baš ovo zanimanje.

Pored prakse u školi, Nemanja dva dana tokom sedmice ima praktičnu nastavu u prijedorskoj metalnoj industriji.

“Jedan dan u školi, jedan u privredi, to se pokazalo kao dobra kombinacija, jer ono što ne može privreda da ponudi, može škola i obrnuto”, kaže profesor praktične nastave Rajko Šušnica.

Objašnjava nam da u kabinetu u kojem se nalazimo učenici imaju mogućnost da vare svim postupcima koji postoje, te da, zahvaljujući donacijama, imaju sav materijal, zaštitnu opremu i ventilaciju. Učenici su, kaže, zainteresovani i vole svoje zanimanje.

Klupe na kojima sjede u hodniku škole, učenici su sami napravili na praktičnoj nastavi, a sada sebi prave i police na kojima će držati zaštitnu opremu koju koriste prilikom varenja.

U radionici koja je smještena nešto dalje od škole, u industrijskoj zoni, takođe se izvodi praktična nastava.

Tamo upoznajemo Bojanu Petrović i Valentinu Pejić, koje idu u drugi razred, smjer tehničar za obradu drveta, i upravo izvode završne radove na jednoj stolici. Bojanin tata se bavi izradom kuhinja, pa je zbog toga izabrala ovaj smjer, kaže ona, a njena drugarica Valentina dodaje da obje poslije srednje škole planiraju upisati fakultet za dizajn namještaja.

Do radionice nas vodi koordinator praktične nastave Mile Vajkić, čiji je posao da povezuje privredu i školu.

Kada škola pravi plan upisa učenika u prvi razred, Vajkić obiđe sva preduzeća u Prijedoru kako bi plan upisa uskladili sa potrebama privrede za radnom snagom. Tako su, na primjer, zbog velike potražnje za zanatskim smjerovima prošle godine upisana dva odjeljenja umesto jednog, a na inicijativu privrede uveden je i novi smjer – obrađivač metala rezanjem. Među deficitarnim zanimanjima trenutno su varilac, tehničari CNC tehnologija i tehničari drveta, nabraja Vajkić.

Učenici trenutno imaju praktičnu nastavu u više od 30 preduzeća, gdje za svoj rad dobijaju i određenu nadoknadu. “To do sada nije bilo definisano zakonom, ali su preduzeća ipak nalazila način da učenike nagrade za njihov rad”, objašnjava nam on i dodaje da je zakonom koji je stupio na snagu u maju prošle godine definisana mogućnost dualnog obrazovanja, a u izradi je i pravilnika o izvođenju praktične nastave u privredi, kojim će se ovo pitanje konačno regulisati.

"Oni su naš najveći ponos, naša najveća snaga"

Sa Vajkićem obilazimo i dvije firme u kojima učenici Mašinske škole imaju praksu i gdje su neki od njih dobili i posao.

U firmi Edna Metalworking na praksi je osam učenika iz Mašinske škole. U razgovoru sa direktoricom Medinom Rahman saznajemo da je firma specijalizovani za proizvodnju stanica za grijanje, koje se izvoze na njemačko tržište. Trenutno zapošljavaju 30 radnika mašinske struke.

“Imamo dobru saradnju sa Mašinskom školom i gradom Prijedorom. Imamo 8 učenika na praksi i kad završe svima će biti ponuđeno radno mjesto”, kaže Rahman.

Firma Cromex d.o.o. takođe sarađuje sa Mašinskom školom.

“Najbolje učenike, po preporuci profesora, pozivamo da dođu kod nas na obuku koja traje 6 mjeseci. Mi smo vlastitim sredstvima opremili kabinet gdje ih profesori obučavaju i onda ti učenici, ukoliko imaju želju, ostanu da rade kod nas”, kaže Alma Ćirkić, marketing menadžer u kompaniji Cromex.

Upoznaje nas sa bivšom učenicom Mašinske škole Amelom Kararić, koja je sada zaposlena u ovoj kompaniji.

“Tokom školovanja, u četvrtom razredu, dobili smo priliku da dođemo ovdje na obuku, smjer mašinski tehničar. Nas par koji smo se najbolje pokazali dobili smo stalno zaposlenje”, kaže Amela, koja u Cromexu radi više od dvije godine.

Njen posao uključuje izradu nacrta za proizvodnju i programiranje lasera, a njeni nacrti bili su osnova i za izradu najpopularnijeg proizvoda ove kompanije – prvog bosanskohercegovačkog mopeda, koji se izvozi na inostrano tržište.

Njen školski drug Željko Kečan, sada takođe zaposlen u Cromexu, radio je na konstruisanju novog proizvoda ove firme - javnog WC-a izrađenog od inoksa.

“Radim već dvije godine, počeo sam raditi odmah poslije mature. Tu smo imali obuku u programu Solidworks i nakon te obuke je nas nekoliko drugara iz mašinske škole ostalo da radi. Prošli smo kroz sve dijelove proizvodnje, od mašina do kontruisanja na računarima, projektovanja i slično. Uz puno truda, rada i volje, ovo su rezultati”, kaže Kečan, sa ponosom pokazujući na proizvode izložene u dvorištu firme.

“U ovoj firmi sam se izgradio kao čovjek i u poslovnom smislu. Sve što nisam naučio u školi, naučio sam ovdje uz rad, nadam se da ću još dugo ostati u ovoj firmi i da će biti još uspješnih projekata”, kaže Željko.

“Oni su naš najveći ponos, naša najveća snaga”, kaže Amela Ćirkić iz Cromexa za šest učenika Mašinske škole koji su nakon mature ostali raditi u ovoj firmi.

Sve je veće interesovanje za zanatskim zanimanjima

Svakodnevno slušamo o visokoj stopi nezaposlenosti mladih u BiH, o mladim ljudima koji ne uspijevaju da pronađu posao jer znanja koja su stekli tokom školovanja ne odgovaraju potrebama savremenog tržišta rada. Mašinska škola odlučila je tome stati ukraj i omogućiti svojim učenicima, ne samo da u školi steknu znanja koja su danas tražena, već i da odmah po završetku škole dobiju priliku za zaposlenje.

Sve je počelo davne 2008. godine, kada je na inicijativu lokalnih firmi koje se bave preradom drveta, u saradnji sa Mašinskom školom, uveden smjer tehničar za obradu drveta, priča nam Milena Gnjatović Simatović iz prijedorske razvojene agencije PREDA, koja je odigrala ključnu ulogu u povezivanju Mašinske škole sa lokalnim firmama i obezbjeđivanju sredstava za nabavku opreme neophodne za izvođenje praktične nastave. Tada je uz pomoć donatorskih sredstava opremljena radionica za ručnu obradu drveta.

“Mašinska škola opremila je svoje kabinete najsavremenijom opremom za rad u školama, tako da kada djeca odu na praksu u preduzeća nema razlike između onoga što su radili u školi i što se radi u privredi”, priča nam direktorica škole Dijana Šobot, dok obilazimo kabinete u kojima se nalaze najsavremenije CNC mašine, 3D printer, kompjuteri i druga moderna oprema.

Oprema je nabavljena uz pomoć donatorskih sredstava vlade Švajcarske i drugih donatora, a čak su i same firme opremale kabinete mašinama koje koriste u svojoj proizvodnji i pružale učenicima obuku za rad na njima.

Ali ništa im nije došlo servirano na tacni. Direktorica ističe zalaganje osoblja škole koje je svoje slobodno vrijeme posvećivalo realizaciji ovih aktivnosti.

“Veliki broj zaposlenih u školi potrošili su dosta svog slobodnog vremena, i subotom i nedeljom, kako bi se sve aktivnosti realizovale na vrijeme i kako bismo mi dobili tu opremu. U mnogim projektima smo morali učestvovati svojim radom, ali nam nije bilo teško jer smo željeli učiniti nešto za učenike i za svoju školu.”

Cilj je da učenik, kada pođe iz škole, ponese znanja koja će koristiti i njemu i budućem poslodavcu, kaže Šobot, kako se ne bi desilo da kada učenik završi školu i zaposli se, poslodavac kaže „nisu ga u školi ništa naučili“. “Sve ove aktivnosti traže puno našeg zalaganja, ali na kraju krajeva, mi smo prosvjetni radnici, a svaki odgovoran prosvjetni radnik će dati sve od sebe da naši učenici imaju nastavu i znanja koja će im sutra biti od koristi”.

Obzirom da do sada nije postojao pravilnik o izvođenju praktične nastave u privredi, preduzeća nisu bila obavezna da prime učenike, ali Mašinska škola je uspijevala da smjesti sve učenike na praksu, kaže Šobot.

Gradska uprava obezbjeđuje po 5 stipendija za varioce po godini, a kroz projekte je obezbijeđeno još šest stipendija, tako da gotovo pola odjeljenja ima stipendiju, što za učenike predstavlja dodatnu motivaciju, priča nam dalje Šobot. “Takođe, škola organizuje i stručne posjete preduzećima i u drugim gradovima, gdje djeca mogu nešto novo da saznaju,” navodi ona.

Saradnja sa privredom rezultirala je sve većim interesovanje za upis u Mašinsku školu. Prošle godine su zbog velikog broja zahtjeva za upis, umjesto jednog odjeljenja zanatske struke upisali dva.

“Mi nemamo problem sa brojem učenika za prvi razred, jer ta djeca znaju da će imati priliku da rade. Evo sad šest učenika ide na praksu u MIP (Metalna industrija Prijedor, op.aut.) i oni su im ponudili da ostanu da rade. Oni koji ne odu studirati većinom ostanu da rade u preduzećima u kojima su imali praktičnu nastavu”, kaže Šobot.

“Prvi put se desilo da je veći broj djece bio zainteresovan za zanatska zanimanja nego za druge srednje škole, što je do sada bilo nevjerovatno, a što ukazuje na potpunu promjenu trenda”, kaže Milena Gnjatović Simatović iz razvojne agencije PREDA, navodeći da su škole kojima je agencija pomogla da opreme kabinete i povežu se sa privredom dobile primat. Pored Mašinske škole, Agencija na sličan način sarađuju i sa Elektrotehničkom, Poljoprivredno-prehrambenom i Ekonomskom školom.

Godinama se govori o potrebi da se obrazovni sistem u našoj zemlji uskladi sa potrebama privrede, kako bi se mladi ljudi školovali za zanimanja za kojima postoji potražnja na tržišta rada, i kako bi se zaustavila hiperprodukcija kadrova koji završavaju na birou za zapošljavanje. U posljednje vrijeme priča o reformi obrazovanja dobija konkretnije obrise, ali Mašinska škola iz Prijedora nije čekala da institucije provedu spore reformske procese, već je sama napravila pionirske korake, uspostavila saradnju sa lokalnim firmama, prilagodila nastavu njihovim potrebama i svojim učenicima tamo obezbijedila praksu, a nakon mature i zaposlenje.

 

Milica Plavšić (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

omarskaU organizaciji Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka danas je održana komemoracija u znak sjećanja i poštovanja prema žrtvama bivšeg koncentracionog logora Trnopolje, kod Prijedora.

Predsjednik tog saveza i bivši logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja Mirsad Duratović kaže da je po evidencijama Haškog tribunala, kao i nekim presudama, kroz logor Trnopolje prošlo oko 23.000 civila, prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, a najveći broj njih su bili žene i djeca.

Taj logor je, naglašava, naveden u brojnim domaćim i stranim procesima zbog maltretiranja i ubijanja nesrpskog stanovništva u Prijedoru.

- Trnopolje je tretirano u više procesa koji su vođeni za ratne zločine na prostoru bh.entiteta RS, u predmetima Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Biljana Plavšić...u Haškom tribunalu, kao i u presudama i procesima koji su vođeni za počinioce ratnih zločina u Prijedoru - pojasnio je Duratović novinarima u Prijedoru.

Iz Trnoplja je veliki broj logoraša izveden i ubijen u neposrednoj blizini logora, a najveća grupa je strijeljana na Korićanskim stijenama, na Vlašiću.

Mjesto bivšeg logora Trnopolje još uvijek je neobilježeno.

- Gradske vlasti još uvijek nisu izdale odobrenje, iako je zahtjev podnesen prije nekoliko godina – rekao je Duratović i napomenuo da su od nadležnih u Prijedoru čuli opravdanje da je društveni dom još uvijek u fazi rekonstrukcije i nije im predat na korištenje.

Smatra da je to samo izgovor.

Ranije je također ukazivao da u Prijedoru danas ništa ne podsjeća na 3.000 ubijenih te da je u logoru Trnopolje izgrađen spomenik poginulim borcima vojske RS-a, a u prostorijama gdje su logoraši ubijani, žene i djevojčice silovane, nalaze se i fotografije poginulih boraca koji nisu iz Trnopolja...

(FENA)

Ocijeni...
(0 glasova)

radijacijaDio zemljišta u Poslovnoj zoni „Incel“ zagađen je veoma opasnim i kancerogenim uljem piralen i drugim teškim metalima, potvrdili su rezultati analize zemljišta koju je uradio Institut za zaštitu i ekologiju RS.

Ovim rezultatima potvrđeno je pisanje našeg portala da se na području Banjaluke desila ekološka katastrofa, a koju su brojni zvaničnici pokušali sakriti.

Ovaj ekološki incident se desio kada su radnici pokušali isjeći dijelove trafostanice. Tom prilikom jedan dio ulja je iscurio u zemlju, a drugi dio je planuo. Nesreća se desila u krugu nekadašnje “Energane”, a koju je kupila firma „Lukić invest“ i samo zahvaljujući brzoj intervenciji banjalučkih vatrogasaca spriječena je još veća katastrofa.

O ovom incidentu je obaviještena i Vlada Republike Srpske, a sada se postavlja pitanje kako ukloniti ulje, koje se tamo i dalje nalazi, te spriječiti dalja zagađenja.

Međutim, prema našim saznanjima, za uklanjanje i uništavanje ovog ulja potrebno je na stotine hiljada maraka.

– Nigdje u okruženju ne postoji firma koja to može uništiti. Najpovoljnija je opcija da se to ulje preveze u Njemačku, gdje bi moglo biti uništeno. Prema prvim procjenama, transport i uništavanje bi moglo koštati više od milion maraka – rekao je naš sagovornik.
Osam uzoraka

U Inspektoratu Republike Srpske rekli su za Srpskainfo da je ekološka inspekcija Grada Banjaluke obavila inspekcijski nadzor u okviru kojeg je obavljeno uzorkovanje zemljišta na prisustvo štetnih materija.

– Uzeto je osam uzoraka zemljišta na različitim tačkama u zoni „Incel“, od čega su dva uzorka uzeta na samoj lokaciji nekadašnje „Energane“, gdje je izbio požar. Rezultatima analize ta dva uzorka utvrđeno je prisustvo različitih štetnih supstanci, između ostalog piralena i teških metala – rekla je portparolka Inspektorata Dušanka Makivić.

Ona je dodala da u Inspektoratu smatraju da je neophodno izvršiti dodatna uzorkovanja šireg prostora „Poslovne zone“, radi sagledavanja kompletnog činjeničnog stanja i sagledavanja mogućih načina sanacije i sprečavanja zagađenja.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Opasnosti

Naši sagovornici ističu da je riječ o veoma opasnom ulju i da može ozbiljno ugroziti život i zdravlje ljudi ako dođu u kontakt s njim

O štetnosti piralena i o mogućim daljim koracima uklanjana ovog opasnog ulja razgovarali samo sa šefom Katedre za termotehniku Mašinskog fakulteta u Banjaluci Petrom Gverom.

– Ovo ulje je izrazito kancerogeno, a koristilo se kao sastavni dio ulja za hlađenje trafoa. Radi se o materijalu koji je visoko na kategoriji opasnih materija, a neki ga stavljaju u isti rang s radioaktivnim materijama. On se ne može prirodno razgraditi; ako uđe u zemljište, ono tu ostaje. Najveća opasnost od piralena nastane kada dođe do požara, jer sagorijevanjem takvog materijala okruženje se direktno izlaže otrovima – kaže Gvero.
Uklanjanje

Ukoliko piralen curi u zemlju, on može dođe u kontakt sa podzemnim vodama, a one u svom ciklusu dolaze u kontakt sa živim svijetom i može ući u lanac ljudske ishrane.

– Kada se desi curenje, eskpresno se mora što prije ukloniti izvor i spriječiti dalji ulazak u zemljište. Zatim morate izolovati teren gdje se to desilo i da ljudi nemaju kontakt s njim. Potom se ta zemlja koja je zagađena mora iskopati i ona bi se trebala biti uništena u odgovarajućim preduzećima. Osim toga, treba uzeti i uzorke vode u blizini, kako bi se utvrdilo da li je kontaminirana – pojasnio je profesor Gvero.

On je dodao da je najveća opasnost da to tako ostane, da kiša sapere ulje i ono dođe do određenih biljki koje ljudi mogu jesti.

Treba napomenuti i da se mjesto gdje je gorio i iscurio piralen nalazi u blizini Vrbanje i Vrbasa. Samo jedan litar ovog opasnog ulja može da zatruju cijeli tok jedne rijeke i da ubije sav biljni i životinjski svijet u njoj.
Obaviještena Vlada Srpske

O rezultatima analize zemljišta u krugu nekadašnjeg „Incela“ obaviještena je i Vlada Republike Srpske i resorna ministarstva.

– Neophodno je da se oni uključe u rješavanje ovog problema, a posebno u dijelu koji se tiče obezbjeđivanja finansijskih sredstava za sprovođene sanacije kontaminiranih lokacija. Aktivnosti i mjere koje su neophodne za trajno otklanjanje rizika prevazilaze tehničke i ekonomske mogućnosti inspekcije – rekla je Makivićeva.

 

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

gorazdeJeste li čuli za "Karavan prijateljstva" na kojem učestvuju učesnici tradicionalnog Interkulturalnog kampa Strgačina-Rudo i čiji je organizator Udruženje "Nada" iz Rudog? Jeste li čuli za Milenu Kujundžić i zašto niste? Znate li da je ona trenutno najveći heroj u Bosni i Hercegovini?

Haj'mo redom…

Ima li nade za Bosnu i Hercegovinu? Možemo li zajedno živjeti? Je li ova zemlja premalena za nas ovakve? Kako dalje? Jalova pitanja, bez odgovora u našem trokutu nesreće, čini se obezvrjeđuju i ono što imamo. A imamo mnogo! Samo ne vidimo ili nećemo da vidimo!
Djeca se mire zbog naših grijeha

Dječak Nikola Jovanović, osnovac iz Rudog, stoji ispred spomenika. Gleda. Pred njim imena njegovih vršnjaka. Urezana u vječnost. Bili su osnovnoškolci, kad su mučki ubijeni. Spomenik je to ubijenoj djeci Goražda. Neko bi sumanuto napisao kako srpsko dijete odaje počast ubijenoj bošnjačkoj djeci. Napisao bi i prevario bi se.

Jer dijete odaje počast ubijenoj djeci. Nema tu religije, uvjerenja i nacije. Dijete koje nije krivo za naše ratove, klanja i masakre u miru i tišini, empatijom Kosmosa saosjeća. Djeca Goražda nisu kriva za naša klanja, ubijanja i smrti, pa su mrtva. Dječak Nikola nije kriv i odaje počast.

Djeca se nisu svađala, nisu ratovala, e da bi se mirila. I opet djeca su ta koja su počela istinski proces pomirenja. Djeca su ta koja siju nadu na naše prostore beznađa. A za sve je "kriva" predsjednica udruženja "Nada" Milena Kujundžić, koja je dovela najmlađe da se sretnu sa prijateljima i odaju poštu stradaloj djeci Goražda.

Milena je učinila više na procesu pomirenja, suočavanja sa prošlošću i denacifikacije od svih politički mastodonata, od svih NGO okruglih i ćoškastih stolova, od svih inostranih inicijativa papirnatih i hotela nacifranih zajedno. A za Milenu se ne zna. Jer Milena, nije u dizginima vlasti i lične samopromocije.

Možda je i zato događaj od prvorazrednog značaja za Bosnu i Hercegovinu, za našu zemlju, ostao negdje u nekakvim crticama, na marginama naše ispraznosti. Za većinu Bosanaca i Hercegovaca i ostatak čovječanstva ovo se nikad nije desilo.
Herojsko Rudo i kukavička Banja Luka

A desilo se u Goraždu, na Dan pobjede nad fašizmom. I dok su Banjalukom paradirali fašisti sa kokardama, dok su u šenlučenju izjednačeni četnici i partizani, dječak Nikola iz Rudog stoji ispred spomenika ubijenim goraždanskim vršnjacima i minutom šutnje odaje im počast. E to je antifašizam na djelu!

I baš taj Nikola Jovanović, onaj osnovac iz Rudog, priča kako je druženje u kampu i karavanu prijateljstva najveća vrijednost i kako su mu prijatelji dječaci i djevojčice iz cijele BiH.

"Upoznao sam dosta drugara koji nisu iz moje nacije, ali to nije nikakva prepreka za nas, jer se super družimo i postali smo pravi prijatelji. A jako je važno da ta prijateljstva traju i nakon što se boravak u kampu i putovanje u karavanu završe", ističe Nikola.

Koji političar u Republici Srpskoj ovako govori? I koji političar (čast izuzecima) u cijeloj BiH ovako govori? I baš to ultimativno ljudsko, baš to najiskrenije, baš to što transcendira ovaj šljam u kojem živimo. A ovaj šljam u kojem i sa kojim živimo, e to je najveća opasnost i za Nikolu i za njegove drugare iz "Kampa prijateljstva" i za Milenu koja je organizatorka svega.

Jer fašistički i totalitaristički sistemi ne trpe ljude koji razbijaju predrasude i misle svojom glavom. A još manje trpe djecu koja su učena da misle svojom glavom. Nikola je jedan od stotinu, jedan od hiljadu dječaka koji je "inficiran" virusom slobode i antifašizma. Dijete koje kaže da su mu super sva djeca, bez obzira na vjeru i naciju?! I kako će Nikola biti podanik ovim mediokritetima na vlasti? Nikako!
Da stanemo Nikoli uz bok

Budućnost Nikolina je zato ili u promjeni nakaradnog sistema ili u odlasku iz ove prćije. Za sve nas je da stanemo Nikoli uz bok i borimo se za ljepše i pravednije društvo. Ako smo ljudi. Mladost i ljepota možda neće pobijediti ovakav svijet, ali na nama je da pokušamo. I neka nam prva bitka za bolje sutra bude ova u Goraždu ispred spomenika ubijenoj djeci!

A Milena? Milena neće dobijati nekakve formalne nagrade. Milena tako neće dobiti "Večenjakov pečat" i ostale ublehe. Jer, kome je interesantna osoba koja udara temelje istinskom pomirenju u BiH i glogovim kocem ubija nacionalizam? Nikome, u ovakvom društvu. A to ona odistinski radi. Bez zadnje misli, bez reklame, bez pompe. Onako ljudski.

"Odlučili smo da ove godine karavan putuje u proljeće, u godišnjem dobu u kome sve cvijeta, rađa se i donosi ljubav i ljepotu što je misija i našeg karavana. Došli smo ovdje da položimo cvijeće za nastradalu djecu u nesretnom ratu, za djecu koja nisu nikome kriva", kaže Milena.

Eto, ovo proljeće je bilo kišno, oblačno i nikakvo. I jedan od rijetkih cvjetova moje zemlje su djeca koja odaju počast vršnjacima u Goraždu.
Gdje je spomenik ubijenoj djeci Prijedora?

Ali, šta je sa drugim dijelovima Bosne i Hercegovine? Šta je sa Prijedorom? U Prijedoru ne postoji spomenik ubijenoj djeci. A ubijeno ih je 102. Ako to nije fašizam, ne znam šta je. Kako i gdje njima zvanično odati počast? I dok obilježavamo Dan bijelih traka, samo se možemo nadati da će ubijena djeca dobiti svoje znamenje. Makar toliko. A to nam je slika stvarnosti u kojoj živimo.

I kako vidimo, djeca su spremna i oprostiti i izviniti se u naše ime. Samo im trebamo omogućiti da budu bolji ljudi od nas. Ona to već sada jesu!

Kada mislite da nema nade, sjetite se Nikole Jovanovića.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Dragan Bursać (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sarajevo1„Ode Mevludin, dođe Milorad. Ode Selim, dođe Vera. Ode Hajrudin, dođe Vlastimir. Ode Edina, dođe Kristina“, napisala je zastupnica Samra Ćosović-Hajdarević na svom Facebook profilu ostrvivši se na smjenu policijskog komesara i direktora nekih javnih poduzeća u Kantonu Sarajevo.

Da bi čitaocima bilo jasnije - zastupnica pripada Stranci demokratske akcije, najjačoj stranci među Bošnjacima, dok je poslije Općih izbora u oktobru prošle godine vlast u Kantonu formirala grupacija lijevih i narodnjačkih stranaka ostavivši SDA u opoziciji. Nova vlast je smijenila kadrove SDA i imenovala nove ljude.

Nije u ovoj priči nebitno da je okvirni budžet najbogatijeg kantona u BiH oko milijardu maraka. To je bio povod da zastupnica reagira na društvenim mrežama. S obzirom na prirodu njenog stava i ulogu koju obnaša reakcije su bile mlake, pojedinačne, uglavnom vaninstitucionalne.
Odgovornost za javni nastup

Građanka Samra Ćosović-Hajdarević ima pravo na mišljenje. To pravo joj, prema zakonima ove zemlje niko ne smije osporavati. Ali zastupnica Samra Ćosović-Hajdarević ima i odgovornost za javni istup, pa makar on bio i na ličnom profilu neke od društvenih mreža. Zastupnica mora uzeti u obzir da njena podignuta ili spuštena ruka na skupštinskom zasjedanju može bitno uticati na kvalitet života i obim prava građana Kantona Sarajevo.

To bi trebalo da joj izoštri reflekse kad o bilo čemu govori ili piše u javnosti. I upravo stoga, njen FB status u diskriminatorski položaj dovodi nebošnjake vrlo je opasan ukoliko prođe bez posljedica, a pogotovo ako bude ignoriran ili potcijenjen. Zastupnica nije osporavala njihovu stručnost, kreativnost, sposobnost, sporno joj je ime.

Sličnim napadima svjedočili smo i ranije kada su iz istih pobuda prozivani predsjednik Naše stranke Predrag Kojović, profesori Nenad Veličković i Marko Vešović, novinarka Borka Rudić i novinar Vuk Bačanović.
Ima li elemenata za pravno procesuiranje?

Osuda i političko sankcioniranje je jedini pravi odgovor na neskriveni šovinizam koji zastupnica promovira. Još se u BiH nisu stišale reakcije na njen ksenofobni istup povodom najave održavanja Parade ponosa najesen u Sarajevu. Napisala je tada da želi da se „takvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva“, te „da idu negdje drugo i prave sebi grad i državu, zakone i svoja prava koje im niko neće osporavati“.

Sve drugo, osim osude, predstavlja saučesništvo, relativiziranje i intelektualno pres..avanje, jer se ovakav istup ne može tretirati u domenu verbalnog delikta. Da li ima elemenata za pravno procesuiranje, a postoji sumnja u kršenje Zakona o zabrani diskriminacije, uprkos ukaljanom obrazu pravosuđa, procjenu treba ostaviti tužilaštvima i sudovima.

Stranka iz koje zastupnica dolazi još nije reagirala. Sudeći prema dosadašnjoj praksi i neće. A trebala bi. Zbog svoje državotvorne politike kojom se toliko diči, zbog građana ove zemlje koji zavise od te njene politike, pa na kraju i zbog Čede, Liljane, Smiljane, Ivice i drugih članova te stranke sličnog imena i tradicije kao i prozvani. Svođenje ovog incidenta na ljudsko pravo da zastupnica iskaže svoje stav je neoprostivo bježanje od suočavanja s odgovornošću. Dugotrajno ćutanje moglo bi se razumijevati kao podrška. Ništa manje nije odgovorna ni Skupština Kantona koja bi morala staviti na dnevni red raspravu o ovom slučaju i donijeti odgovarajuće mjere.
Istina ima dva kraja

Zastupnica u pojašnjenju svog statusa kaže da je samo rekla istinu, da je neosnovano etiketiraju fašistom i da je „majka nije rodila da ćuti“. Istina ima dva kraja. Tačno je da su svi novoimenovani koje zastupnica imenom navodi nebošnjaci. Ali svi smijenjeni su Bošnjaci. Statistike u posljednjih dvadesetak godina bjelodano dokazuju da se u promilima broje nebošnjaci na rukovodećim funkcijama u Kantonu Sarajevo. A zastupnici to očigledno ne smeta.

Činjenica je da Srba, Hrvata i ostalih u Sarajevu ima procentualno malo, ali upravo to bi trebao biti razlog za senzibilnost pri izboru rukovodećih ljudi u javnim firmama. Dakako, prednost bi trebali imati kvalificirani i u poslu dokazani.

A što se ćutanja tiče, gluposti je bezuslovno uvijek dobro prećutati.

U prvim reakcijama na pisanje zastupnice ima elemenata poziva na linč, neprimjerenih komentara na račun njenog poštivanja pravila o odijevanju muslimanki (zastupnica nosi hidžab, maramu koja prekriva glavu od čela do vrata ispod potiljka), dovođenja ovog njenog stava u vezu s mjesecom posta ramazanom, posprdnog tretiranja njene odluke da u braku prihvati model ponašanja koji odobri njen suprug. Ništa od navedenog nema veze sa njenom pozicijom koju obavlja i ne smije biti predmetom izrugivanja.

Hudnica, ludača, antropološki nedovršena kreatura i druga oslovljavanja umanjuju u reakcijama na društvenim mrežama njenu odgovornost. Nije to zastupnica rekla u neznanju, ona savršeno zna šta i zašto to radi.
Ubijanje perspektive povratnika

Najopasnija posljedica izostale institucionalne reakcije na ovakav stav je odustajanje od Kralja Tvrtka, dinastije Kotromanića, kraljice Katarine, Mehmed-paše Sokolovića, Deklaracije Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, brojnih ličnosti iz bliže povijesti države Bosne i Hercegovine, odustajanje od Platforme Predsjedništva BiH s proljeća 1992. kada su definirani ciljevi borbe protiv agresivne politike susjeda, karakter tadašnje Armije Republike Bosne i Hercegovine i Bosna i Hercegovina kao državni okvir za ravnopravne narode i građane. Istina, od te Platforme se počelo odustajati već ratnih godina.

Ipak, odreći se dometa ovih povijesnih ličnosti, dokumenata i događaja značilo bi staviti eksploziv u temelje multikulturne Bosne i Hercegovine kao jedinstvenog primjera u Evropi. Time se daje za pravo onima koji žele da država BiH ustanovljena na takvim principima prestane postojati.

Svako ime koje je izgovorila ili napisala zastupnica ubilo je po jednu perspektivu Bošnjaka-povratnika, koje SDA pretenduje da unisono predstavlja u Republici Srpskoj i na prostorima gdje su Hrvati većina.
Klica mržnje je posijana

Narod koji je pretrpio genocid krajem prošlog vijeka ne smije mržnjom odgovoriti na mržnju kojoj je bio izložen. Pogotovo ne prema onima koji su s njim bili i u vremenu stradanja.

Ovakve pozive, poput zastupničinog, imali smo priliku slušati i gledati u proljeće 1992. i u nekoliko godina kasnije od političara koji su karijere završili u haškim sudnicama i zatvorima širom Evrope. Posljedice su bili zločini, Keraterm, Trnopolje, Batković, Dretelj, Heliodrom, grobnice u Tomašici, u Podrinju.

Neiživljenih vojskovođa, kvazipatriota, ima uvijek i na njih treba upozoriti na vrijeme. Toleriranje ovakvih stavova neminovno će dovesti do toga da žrtve neće biti samo nebošnjaci, nego i Bošnjaci koji se ne daju utrpati u ovu ideološku matricu.

Klica mržnje je posijana. Bez adekvatne reakcije kroz institucije, jasnijeg i prodornijeg glasa javnosti protiv ovakve politike sve ide u pogrešnom smjeru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Benjamin Butković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(1 glasova)

sud5Tužilaštva i sudovi u BiH su možda i najslabija karika u ukupnom lancu borbe protiv korupcije i teško da se mogu naći argumenti koji bi odbranili nerad i neadekvatne rezultate tih institucija.

To potvrđuje i afera koja ovih dana trese pravosuđe BiH u kojoj se našao prvi čovjek Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH Milan Tegeltija. Prema podacima koji su objavljeni u medijima upravo je Tegeltija učestvovao u korupciji.

Ovo ne čudi jer su baš pravosudne institucije, čiji je kontrolor VSTS, postala mjesta u kojima se ignorišu slučajevi korupcije i to posebno oni u koje su bili involvirani najviši nosioci vlasti.

 

Svi ovakvi slučajevi gotovo uvijek završavali na neslavan način. Prečesto se dešavalo da se zagubi dokumentacija ili da istrage traju u nedogled, pa da na kraju svi optuženi budu oslobođeni.

Kaznena politika za korupciju blaža je nego za saobraćajne prekršaje, što u prevodu znači da se korupcija u BiH apsolutno isplati.

A to potvrđuje i najnovije Istraživanej pod nazivom „Antikorupcija i borba protiv organizovanog kriminala – neophodan korak ka evropskim vrijednostima“, koje su provele organizacije civilnog društva iz regiona Jugoistočne Evrope.

Ono daje sveobuhvatan pregled javnih politika i normativnog okvira koji se odnose na borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini, sa osvrtom na postojeći institucionalni okvir i domašaje u primjeni važećih propisa.

Statistički podaci pokazuju da u strukturi presuda za korupcijska krivična djela dominiraju uslovne osude koje nemaju odvraćujući efekat na potencijalne počinioce.

 

Nalazi ukazuju i da je broj prijava na korupcijska krivična djela iznimno nizak u odnosu na ukupni broj prijava, kao i da u strukturi tužilačkih odluka prevagu odnose naredbe o nesprovođenju istraga.

Tužilaštva uglavnom reaktivno postupaju u procesuiranju korupcije, odnosno čine to tek po prijavama kojih je sve manje, kako opada povjerenje građana u rad pravosudnih institucija.

Sve to upućuje na zaključak da nije dovoljno samo uspostaviti posebni normativni i institucionalni okvir u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već da je za ostvarenje značajnih rezultata neophodno obezbjediti potrebne resurse i specijalistička znanja.

Druga stvar koja je primjetna u BiH jeste pojava procesuiranja tzv. niske korupcije i odsustvo gonjenja visokih funkcionera čija se aktivnosti odnose na velike korupcionaške afere ili pojave političke korupcije.

 

U navedenom Istraživanju se navodi i da je Sudska praksa veoma raznolika, ali odlika upravnih sporova koji se vode u postupcima za ostvarivanje prava na pristup informacijama je da su dugotrajni i da se često dešava da se sudske odluke ne mogu implementirati.

Naime, tu se uglavnom radi o upravnim sporovima u kojima sudovi u slučaju kada odluče u korist podnosioca zahtjeva za pristup informacijama vraćaju postupak na ponovno odlučivanje što upravno sudovanje čini složenim i iscrpljujućim po stranke koje se odluče na taj vid pravne zaštite.

Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla kaže za BUKU da je najveća odgovornost u iskorijenjivanju korupcije u BiH na tužilaštvima, a kasnije i sudovima.

 

Međutim, kako navodi, tu ne treba amnestirati od odgovornosti ni druge agencije za zaštitu zakonotsti kojima tužilaštvo povjerava određene istražne radnje.

 

Tako da, taj krug odgovornih je daleko širi.

“Ono što je činjenica ako analiziramo podatke rada tužilaštva i sudova jeste da je vrlo malo predmeta iz korpupcije, naručito one koju zovemo osjetljiva, gdje se radi o poznatim ljudima iz naših politika, završi osuđujućom presudom. Upravo je to i razlog zašto je i percepcija javnosti negativna, u prvom redu kada govorimo o radu tužilaštva. Jer, čuli smo i od čelnih ljudi tužilaštva i VSTS da su nezadovoljni kada je u pitanju borba protiv korupcije. Međutim, to nezadovoljstvo mora podrazumijevati i odgovornsot, jer upravo je tužilaštvo to koje treba da pokreće čitave postupke”, rekao je Šehić.

Ono što je posebno opasno u BiH, jeste činjenica da je korupcija postala način i filozofija života, da se ona uvukla u sve pore života, a da pri tome nemamo adekvatnu reakciju institucija koje trebaju da omoguće vladavinu prava i poštivanje zakona od svih u ovoj državi.

“Ukoliko tužilaštvo, sud i druge agencije ne budu profesionalno radili svoj posao, to će biti pogubno za budućnost ove države. Zato će moralno pročišćenje institucija koje se bave borbom protiv korupcije će biti najveći zadatak za BiH”, kaže Šehić. I dodaje da je teško je povjerovati da u kratkom vremenu može doći do nekih značajnijih procesa.

Prema njegovim riječima, najveći problem predstavlja upravo nedostatak političke odgovornosti kod nosilaca zakonodavne, sudske i izvršne vlasti.

“Meni najviše smeta kad neko kaže da nema političke volje za borbu protiv korupcije. Ako volju uzmemo kao glavni element da li će se nešto raditi, a ne odgovornost za poštivanje ustava i zakona ove države, bojim se da ćemo tonuti sve dublje i dublje. Ono što je posebno opasno, to će tjerati ne samo građane BiH da svoju budućnost potraže negdje daleko, već će doprinijeti daljem ekonomskom proadanju zemlje”, kaže on.

 

Posebno su zanimljivi slučajevi u kojima su za korupciju optuženi visoko rangirani političari, a koji su kako kaže Šehić, skoro uvijek završavali oslobađajućim ili odbijajućim presudama, zastarama i nikad ništa nisu dovedeni do kraja.

“Upravo je to činjenica koja stvara veliko nezadovoljstvo kod građana BiH. Imam osjećaj da je kod nas korupcija postala transparentna. Zbog ovakvog stanja u državi više se i ne krije da se ljudi bave koruptivnim radnjama. Tu su zakazale institucije”, kaže Šehić.

 

Uglješa Vuković iz Transparency International u Bosni i Hercegovini navodi da podaci iz Monitoringa procesuiranja korupcije koji je radila ova organizacija ukazuju na blagu kaznenu politiku spram krivičnih djela korupcije.

"U strukturi sudskih odluka dominiraju uslovne osude, pa je tako u prvih šest mjeseci 2018. godine u cijeloj BiH presuđeno u tek 79 predmeta korupcije, a od toga je više od dvije trećine predmeta okončano sa uslovnim osudama", rekao je Vuković.

Istovremeno, on navodi da se prema podacima ove organizacije smanjuje i broj istraga za ovu vrstu krivičnih djela, iako BiH spada u zemlje gdje se korupcija smatra sveprisutnom.

"Krivično zakonodavstvo pruža solidnu osnovu za obračun sa korupcijom kroz predviđena krivična djela i zaprećene kazne, iako je i tu bilo pokušaja da se pojedini oblici koruptivnih krivičnih djela dekriminalizuju. Sudovi i tužilaštva morali bi mnogo više koristiti svoje kapacitete i solidnu zakonsku osnovu za obračun sa korupcijom koja razjeda povjerenje javnosti u sve institucije. Dosadašnji podaci nisu ohrabrujući", zaključio je Vuković.

A teško je povjerovati da će podaci biti bolji u budućnosti, posebno ako je suditi na osnovu podataka koji pokazuju da i najviši zvaničnici pravosudnih institucija učestvuju u korupciji.

 

Milovan Matić (6yka.com)

ponedjeljak, 20 Maj 2019 00:00

Plava pletenica traži djevojčicu Naidu

Ocijeni...
(0 glasova)

masovnagrobnica2I sjetite se jedne pletenice, malene pletenice, uredno ispletene plave kose dječije koja je izvirila iz zemlje kada su forenzičari otkrili masovnu grobnicu sa ubijenom bošnjačkom djecom iz Zaklopače.

Sjetite se danas, 27 godina poslije, Ramiza Hodžića koji je sve svoje sahranio i smrt svojih vidioMuzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995

Dvije djevojčice se igraju ispred svoje kuće. Zovu se Naida i Anesa...

Ramiz Hodžić promatra svoju kćerku Anesu od osam godina. Gleda sina Asima, on ima šest godina. I onda pogleda na ženu Enisu u punoj snazi. Njoj je 28 godina. Nema veće sreće od porodice. A svi su zajedno.

Samo, ako promatrate sa strane, vidjećete nešto čudno. Vidjećete Ramiza kako stoji sam i gleda u betonski blok. A ako se malo više primaknete, e onda ćete vidjeti sve. Nema ni malenog Asima, ni kćerkice Anese, niti mlade žene i majke Enise. Svi su mrtvi, mučki pobijeni u jednom danu, 16. maja 1992. godine prije tačno 27 godina u selu Zaklopača kod Vlasenice.
Na osmrtnici nema ožalošćenih

A Ramiz, dok mu se ruke tresu i dok mu koprena tuge pada po očima, gleda mezarje svojih najmilijih. Eto, konačno mu je i kćerkica Anesa našla smiraj. Konačno je 2016. godine pokopana tu pored svoje majke i brata. Tijelo joj je lutalo sve ove godine po sekundarnim grobnicama, koje su četnici sijali po zemlji crnici Istočne Bosne. I konačno je tu, na mezarju, a ubijenom majkom i bratom.

Otac Ramiz, ima tome tri godine, promatra đavolju sjetvu četnika pred sobom i njene rezultate. Gleda čovjek, umu strano, bolu neprebolno, gleda sve svoje tu pod nogama. I nema ko da bude ožalošćen na osmrtnici. Nekome bi se učinilo zlo u zlu, što na komadu hartije piše samo jedno ime, ožalošćeni Ramiz Hodžić, otac i suprug.

Ali treba znati i ovo u prilogu eseju smrti koji je poharao Zaklopaču na današnji dan prije 27 godina-Nije Ramiz izgubio samo i jedino, ako ljudskom umu može biti «samo i jedino», dvoje djece i ženu. Ne! Ramiz Hodžić je izgubio SVE svoje u petnaestak minuta pokolja i horora u selu. Najpreciznije, nikoga on nije izgubio, četnici su mu UBILI 26 članova obitelji.

I onda Ramiz pogleda iznad tabuta i mezarja gleda u nebo, i sa nebom komunicira, jer nema nikoga dole na zemlji.
Pakao u pola sata

A kako je izgledao PAKAO, da si bio dobri čovječe, prije 27 godina u malom i lijepom selu Zaklopača?

Da si bio prije 27 godina, 16. maja 1992. godine, vidio bi kako negdje oko 5 i 15 popodne u selo ulijeće nekoliko džipova napunjenih naoružanim ljudima koji nose maske preko lica. Onda bi čuo nasumično pucanje na svakom ćošku i ispred svake kuće. Ubijani su ljudi pred kućama. Oni, koji nisu izlazili, ubijani su po kućama. Oni, drugi, koji su se sakrivali, i oni su gonjeni kao štetočine, a ne nevina ljudska bića. I oni su ubijani. Tek tako, iz hira, uz psovke i smijeh četnika. Ljudi su padali kao snoplje.

Onda tišina od nekoliko sekundi, čuješ rijeku Jadar kako žubori, pa opet rafali i opet urlici, i opet smijeh četnika. I neko će se upitati, kako je moguće da ljudi tako, bez pružanja otpora, nenaoružani idu u smrt? Otkuda to? Pa, samo nekoliko dana prije «viđeniji Srbi» su ubijedili komšije Bošnjake da im se ništa desiti neće. Kako onomad reče Ratko Mladić, ni dlaka sa glave im faliti neće. Ali glava očigledno hoće. I tako je bilo.

U iskazu će nakon svega za N1 otac, suprug i čovjek bez ikoga, Ramiz Hodžić reći:

„Tog sam dana sjedio sa ženom. Pili smo kafu, a kasnije sam odlučio da odem iza kuće po jedno šatorsko krilo, koje mi je trebalo jer sam namjeravao kositi travu. Putem je naišao Huso i kaže mi: 'Ramize, opkoljeni smo'. Utrčao sam u kuću da kažem ženi šta sam čuo, da bježimo, a ona mi reče: 'Bježi ti'. Mislila je da traže muškarce i da nju s djecom neće dirati“.

Ramiz je potrčao sa rođakom Hamdijom Hodžićem. Rafal je bio brži. Ubio mu je rođaka. Ramiz se potom dočepao nekakve šupice kod kuće rođaka Avde i tamo zatekao dječaka Džemu. Rekao je djetetu da ćuti, ne miče se, zagrlio ga je jednom rukom, dok je u drugoj stezao nekakvu sjekiricu koju je našao u šupi-živ neće četnicima u ruke. I na koncu je kroz daske bespomoćan gledao. Egzekucije onih koji su preživjeli prvi val ubistava.

„Dolaze do moje kuće. Istjeruju mi ženu, a ja je čujem kako viče: 'Nemojte mi djecu ubiti'. To su bile njene zadnje riječi koje sam čuo. Otjerali su ih iza jedne štale. Tu su ubili 30 ljudi. Pobili su ih i otišli. Kada su se zločinci odvezli, izašao sam iz Avdine kuće i obišao cijelo selo. Sve sam ih našao... Mrtve...“

I trese se čovjek dok za N1 prepričava arhitekturu smrti svoje porodice. Trese se Ramiz Hodžić, koji je uspio preživjeti taj dan, pa potom i sve ratne godine i patnje boli i tuge nakon toga. Danas živi u Americi, gdje je zasnovao porodicu. Daleko od ovog zla.
Žene, djeca, starci, svi su ubijeni

I kolike su razmjere zločina četničkih u tih paklenih pola sta u selu Zaklopača?

Evo ovolike:

- U Zaklopači je ubijeno 57 nedužnih civila Bošnjaka. Od toga je nakon deset godina i velike potrage pronađeno ukupno 55 tijela u sekundarnim i tercijarnim grobnicama Istočne Bosne. Na nekim od grobnica četnici su postavili čak i pravoslavne krstove, simulirajući groblja, kako ne bi bile otkrivene. Neka od tijela su bila u dvije ili tri grobnice.

- Samo je Ramiz izgubio 26 članova svoje šire familije. Ubijeni su: Ibro Hodžić (67) i njegovih petorica sinova Bećir (44), Huso (41), Haso (39), Hamdija (32) i Safet (29), zatim Šaban Avdić (61) i njegovi sinovi Mustafa (33) i Salim (28), te trojica braće Hamidović: Alija (40), Asim (26) i Hašim (34). Ubijena je majka Hata Hodžić (36) zajedno sa sedmogodišnjim sinom Salihom. Razorene su porodice: Berbić, Dugalić, Hreljić, Ibišević, Mahmutović, Salihović i Selimović.

- U krvavom četničkom piru, ubijeno je 12 djece. Ubijena djeca su: Admir (Fadil) Hodžić (7), Naida (Fadil) Hodžić (4), Admira (Rifet) Hodžić (8), Anesa (Ramiz) Hodžić (8), Asim (Ramiz) Hodžić (6), Mersudin (Huso) Hodžić (15), Sadmir (Behadil) Hodžić (11), Sedin (Behadil) Hodžić (16), Salih (Hasan) Hodžić (9), Edin (Osman) Salihović (13), Edina (Osman) Salihović (9), Nedžad (Salko) Salihović (13).

Tek tako, bez ikakvog povoda, prekinut je život cijelog jednog sela. Zauvijek. U Zaklopači nema više nikoga! Četnici su uspjeli u svom naumu da zatru sve živo.
A ko je odgovarao za zločin?

A, kad smo kod četnika, ko je odgovarao za ovaj monstruozni zločin?

Sud BiH potvrdio je tek 1. novembra 2016. optužnicu protiv: Radomira Pantića, rođenog 6. januara 1964. godine u Vlasenici, Branka Jolovića, rođenog 4. septembra 1957. godine u Milićima, Milomira Miloševića, rođenog 22. jula 1961. godine u Vlasenici, Nenada Vukotića, rođenog 2. maja 1960. godine u Milićima, Nikole Lošića zvanog Niđo, rođenog 28. januara 1965. godine u Milićima. Sud BiH je u drugi predmet izdvojio Blagoja Vojvodića, rođenog 27. septembra 1962. godine u Vlasenici i Čedu Bogičevića, rođenog 4. marta 1971. godine u Vlasenici.

Naravno, svih sedam monstruma se izjasnilo da nije krivo. I još nešto, kako je moguće da je za ovaj pomno pripremljen, vođen, režiran i izveden zločin odgovorno samo sedam ljudi. Sedam ljudi ne može, nije u stanju, logistički i zdravorazumski pobiti cijelo jedno selo, zatim očistiti isto to selo od leševa, nekoliko dana kasnije napraviti masovnu grobnicu, a onda premještati i kriti kosti ubijenih u sekundarnim i tercijarnim grobnicama deset godina?! (sic!)

Tako nešto naprosto nije moguće. Ali, eto, za Tužilaštvo je ta izmaštana priča o samo sedam (potencijalno) krivih moguća.
Sjetite se 12-ero djece

Sjetite se, makar danas, 27 godina nakon svega ovih ljudi, sjetite se 57 nevino postradalih za čija ubistva niko (još uvijek) nije kažnjen. Sjetite se 12-ero djece. Sjetite se Ramiza Hodžića koji je sve svoje sahranio i smrt svojih vidio.

I sjetite se jedne pletenice. Malene pletenice, uredno ispletene plave kose dječije koja je izvirila iz zemlje kada su forenzičari otkrili jednu od grobnica sa ubijenim iz Zaklopače.

To je pletenica petogodišnje Naide koja je ekshumirana iz masovne grobnice "Zaklopača", a čija je cijela porodica, otac Fadil Hodžić, majka Velida i brat Admir (9) takođe ubijena istog dana u dvorištu njihove kuće.

Djeca urliču sa onog svijeta i ištu pravdu!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Dragan Bursač (Al Jazeera)

Stranica 8 od 26

S5 Box