Vijesti iz ekonomije
Ekonomija

Ekonomija (221)

Ocijeni...
(0 glasova)

namjestaj4Uspješna kompanija Prima sofa, koja se bavi proizvodnjom namještaja, u narednom periodu će proširiti kapacitete i zaposliti još oko 100 radnika sa područja Kalesije i Živinica.
Načelnik Kalesije Sead Džafić u svom kabinetu primio je Miroslava Landika direktora Prima sofe iz Vukovija Donjih sa kojim je razgovarao o proširenju proizvodnih kapaciteta ove kompanije u narednom periodu.

Landika je upoznao Džafića sa problemom vezanim za nedostatak radnika u oblasti namještaja, istakavši da Prima sofa u Makedoniji, Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj zapošljava oko 1.900 osoba, sa planom proširenja u narednoj godini.

Načelnik Džafić je rekao je da će Općina Kalesija sve učiniti da pomogne firmi koja planira da proširi kapacitete proizvodnih pogona, ali i da poveća broj zaposlenih.

Prema riječima direktora kompanije Prima sofa, u narednom periodu ova kompanija će uposliti još oko 100 osoba sa područja Kalesije i Živinica.

On se zahvalio Džafiću na dosadašnjoj pomoći istakavši da je jako bitno da načelnik razumije proces proizvodnje i probleme privrede kako bi se zajedno radilo za bolje svih.

(BiznisInfo)

Ocijeni...
(0 glasova)

posaotekstilU fitnes centrima i sportskim terenima širom EU nose nose se trenerke šivane u Prozor-Rami – tu egzistira firma "Rama-Tex" sa 130 zaposlenih u modernom pogonom po evropskim mjerilima, sindikatom, vlasnikom koji je uložio tri miliona, općina ga pomogla sa 1,35 miliona poticaja i njemačkim partnerom koji otkupljuje kompletnu proizvodnju. "Bontex" iz Maglaja sa 200 zaposlenih i 14 godina postojanja šije košulje za pripadnike švicarske vojske, a sličan program ima i sa Ministarstvom pravosuđa Slovenije. Proizvodi bh. kompanije "Alma Ras" sa modnom etiketom "made in BiH" mogu se kupiti, osim u zemljama regije, recimo, u Danskoj i u drugim državama EU. Istovremeno, stranci dolaze u FBiH sa "tašnama para" privučeni niskim plaćama radnika u tekstilnoj industriji – nude federalnu plaću a robu prodaju u eurima. Oni su "zdrava" konkurencija domaćim kompanijama, u političko-ekonomsko-medijskom prostoru bez dubljih analiza notorno označeni kao "strana investicija".

Dvadesettrigodine nakon rata i, svi se slažu, pljačkaške privatizacije, tekstilna branša u BiH je sa prijeratnih 100.000 pala na petinu. Stereotipi o niskoakumulativnoj grani industrije, niskim plaćama i ženskoj radnoj snazi žilavo se drže, jer im u "jedra pušu" svana globalne ekonomske struje, a iznutra neefikasne zakonodavne mjere i strategije razvoja. Granski sindikati puževim koracima pomjeraju granice ka "plati dostojnoj čovjeka" u ovoj branši, a institucije FBiH poput iskusnih provodadžija nude stranim investitorima domaću tekstilnu radnu snagu koristeći ofucane stereotipne slogane o dugoj tradiciji, dobrom ugledu, vještinama naših žena, blizini svjetskim tržištima tekstila i, naravno, kao argument koji se ne odbija-nisku cijenu rada.
Povećanje plata kao lažna nada

Svježa je vijest o povećanju plate u oblasti tekstilne industrije, kože i obuće u FBiH sa 2,31 na 2,48 po kolektivnom ugovoru koji su potpisali Sindikat tekstila, kože, obuće i gume FBiH i Udruženje poslodavaca FBiH, odnosno Grupacije poslodavaca za djelatnost tekstila, kože i obuće. To će značiti povećanje najniže plate za 7,5 posto. Ujedno je kolektivnim ugovorom zadržano pravo zaposlenika na topli obrok i regres, a definirane su i druge bitne stvari iz radnih odnosa - otežani uslovi rada, prekovremeni i noćni, rad u državne praznike i vikende,otpremnine… Poslodavci se »hvale« kako su strateški opredijeljeni za socijalni dijalog sa sindikatom i radnicima, no ne kažu koja im je alternativa.

U kompaniji "Alma Ras" navode kako primjenjuju kolektivni ugovor te da će svi radnici dobiti i regres za tekuću godinu. U "Koteksu" iz Tešnja koji u tri pogona zapošljava više od 300 radnika kažu da su mjesečna primanja radnika oko 750 KM (375 eura).

"U taj iznos nisu uračunati topli obrok i naknada za prijevoz. Osim toga, duži niz godina isplaćujemo svim zaposlenima na kraju godine regres, ali i posebne dodatke za praznike tokom godine", ističe Azra Bešlagić iz ove kompanije.

Jedan poslodavac koji se pozvao na novinarski "zavjet šutnje" zbog, kako je objasnio, inspekcija koje čim pročitaju ime firme u medijima, odmah "pokucaju" na vrata kompanije, objašnjava kako povećanje satnice u ovoj branši ne znači ništa.

"Naša minimalna satnica je 2,90 odnosno minimalna plaća je 500-514 KM (250-257 eura), a plaća radnika kreće se od 500-850 KM (250-425 eura) zavisno od grupe složenosti posla. Oficijelno, svi imamo plaću od 514 KM (257 eura), jer je takav propis ako želite koristiti povlasticu za umanjenje doprinosa, a to moramo koristiti, jer pune doprinose na plaću iz ovih cijena za koje radimo lohn-poslove ne možemo platiti", kaže naš dobro upućeni sagovornik.

Dodaje veoma značajnu informaciju - cijene po kojima tekstilne firme u FBiH rade za ino-tržište su iste već 10 godina, a prije 10 godina u ovoj branši plate su bile 300 KM (150 eura)!?

"Vama je dobro poznato da od 500 KM (250 eura) radnici ne mogu živjeti u BiH i oni odlaze vani ne samo u ovoj nego i u drugim branšama", konstatuje.

Ključni je problem što današnje tekstilne tvrtke u BiH nemaju svoj proizvod već rade tzv. lohn poslove, odnosno doradu proizvoda za velike strane kompanije koje isporučuju materijal, a naši radnici prodaju svoju radnu snagu, izjavio je Ramiz Omanović, predsjednik Sindikata tekstila, kože, obuće i gume FBiH.

Vjerovatno je tako, a iskustva su različita. "Koteks" djelimično radi lohn poslove, ali ima i vlastiti proizvod – rade uniforme za policiju, vojsku, specijalne službe, vatrogasce, gorske službe spašavanja.

"Naš problem nije u lohn poslovima, nego u tome što vlasti u BiH pre preferiraju trgovačke kompanije i robu iz uvoza kada je riječ o nabavkama za neke policijske agencije u BiH. Sami ste svjedoci da MUP Kantona Sarajevo nosi uniforme koje su iz uvoza, koje se izrađuju negdje u Kini i koje, na kraju krajeva, nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH i niko za to nije odgovarao, niti je ta odluka suspendovana", kažu u ovoj kompaniji.

Dodaju kako vlastita proizvodnja nije prepoznata niti cijenjena u BiH.

Firme koje su prinuđene da rade lohn poslove kako bi održale proizvodnju zbog slabih cijena bukvalno životare. S druge strane, bili su prisiljeni da uzmu i ovakve poslove, jer su stradali u domaćim poslovnim peripetijama kada nisu mogli da naplate potraživanja od bh partnera. Stranci barem plate ono što se uradi.
'Šuplja priča' od Strategije i Akcionog plana

Nedavno usvojeni Akcioni plan 2019-2023. godina za realizaciju Strategije razvoja industrije tekstila, odjeće, kože i obuće u Federaciji BiH za period 2019 2023. godine ne uzbuđuje puno duhove poslodavaca niti radnika. Akcioni planovi i strategije su, iskustvo pokazuje, mlađe sestre Čerčilovih komisija - napraviš ih da ne bi ništa uradio. Akcioni plan koji je usvojen na 160. sjednici Vlade FBiH prije nepunih mjesec dana ima sedam prioriteta, 17 mjera i 35 aktivnosti. Prioriteti su bazna proizvodnja i proizvodnja pratećih materijala, stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta, rasterećenje privrede, povećanje stepena konkurentnosti domaćih proizvođača, stvaranje domaćih brendova, upućivanje inicijativa Vijeću ministara BiH (za usklađivanje carinskih tarifa, usklađivanje akciza, uređenje sistema javnih nabavki), te sistemi kvaliteta i standardizacija.

"Navedena strategija razvoja je samo 'šuplja priča' na kojoj neki dobro žive i dobro zarađuju i to im je i posao. Sadašnji propisi po kojima vi radniku smijete isplatiti neto plaću od 435-514 KM (217 - 257 eura) i u tu razliku od 80 KM (40 eura) smjestiti: prebačaj, minuli rad, stimulaciju, produženi rad su žalosno smiješni. Ko će to raditi za 500 KM (250 eura) kad je i 860 KM (430 eura), što je federalni prosjek, nedovoljno za život. Na usvajanje čekaju novi propisi po kojima će i prijevoz i topli obrok i svaka druga isplata radniku ući u osnovicu plaće i biti oporezovani kao plaća. To će značiti kraj tekstilne industrije u BiH. Ostaće samo oni koji imaju bolje cijene rada i mogu platiti ove visoke doprinose, a takvih je jako malo. Rješenje je u smanjenju visokih doprinosa na plaće, i povećanje plaća na 1.000 KM (500 eura). Ako se to ne desi, ode sva radna snaga u Evropu, a naše fabrike će ostati prazne", objašnjava anonimni sagovornik iz tekstilne industrije.

U "Almi Ras" su suzdržaniji i realnu primjenu pomenute strategije smještaju u okvire promjena na globalnom tržištu, prije svega EU.

"Povoljna poslovna klima može ubrzati rast naše ekonomije, rasterećenja privrede moraju ići u smjeru povećanja plata radnika, ali moramo biti realni i ne očekivati preko noći drastične promjene. Svaka uspješna kompanija treba sve više razmišljati globalno i svoje tržište graditi i van granica BiH. Tekstilna industrija je i zavisna i usmjerena na tržište EU. Postoji mnogo prilika i mogućnosti koje mi kao susjedi EU zemalja možemo iskoristiti. Da li ćemo imati više baznih proizvođača ili prerađivača nije toliko bitno, koliko je bitno da se svi maksimalno prilagodimo potrebama tržišta. Također, stalni razvoj ljudskih potencijala, organizacije i ulaganja u tehnologiju neophodni su da sustignemo konkurente", ističu u ovoj kompaniji.

U "Koteksu" skreću pažnju se kroz mjere, zakonska i podzakonska rješenja poboljšava poslovni ambijent, smanjuju fiskalni i parafiskalni nameti koji trenunto opterećuju privredu, posebno proizvodnju.

"Nije dobro da se na nivou države BiH pravi takav pravilnik kojim se u startu domaći proizvođači policijske opreme diskriminišu. Kada počnemo svi da cijenimo i podržavamo sve ono što može da se proizvede u BiH da se ne uvozi, i još kad počnemo stimulirati izvoz svima će nam biti bolje", kažu u tešanjskoj kompaniji.

Strani partneri koji žele investirati u BiH (FBiH) uglavnom dolaze jer su nadnice još uvijek upadljivo niske, a niži troškovi prijevoza roba su neke od komparativnih prednosti. Seljenje proizvodnje u tranzicijske zemlje koje su blizu evropskom tržištu gdje je radna snaga izrazito jeftine pojačano je nakon što su se evropski industrijalci "zasitili" Kine gdje su u međuvremenu porasle nadnice i postroženi uvjeti rada pa je u skladu sa tim pala profitna stopa. BiH im još uvijek, naravno u smislu dobre zarade, izgleda primamljivo.

Domaći industrijalci, međutim, generalno ne vjeruju puno u "opjevane" birokratske floskule o stvaranju povoljnog ambijenta i rasterećenju privrede, zato što ih realnost negira.

Navode kao dobar primjer kako su prije 5-6 godina kod ulaznog carinjenja jednog kamiona repromaterijala na kome se nalazilo 5-15 modela nekog odjevnog predmeta plaćali za cijeli kamion jednu uslugu špediteru i jednu taksu carinarnici. Onda se neko "pametan" dosjetio da je to malo za državu, pa se sada za svaki model plaća po jedna usluga špediteru i po jedna taksa carinarnici. Kada je privredna komora vidjela kako se radi i ona je "stala u red" pa je počela naplaćivati svoje certifikate po modelu, a ne po isporuci. Za svaki model certifikat košta 50 KM (25 eura) i kada se tome dodaju troškovi odlaska u Sarajevo to je 200 KM (100 eura) nekada i više puta u sedmici.

Poslodavci ističu kako nekada postignu i dobre cijene po modelu, ali im tu zaradu od 3-5 KM (1,5 - 2,5 eura) po modelu pojedu "novi" neplanirani troškovi.

"Sad je na snazi novi propis da taj tuđi repromaterijal koji se nalazi kod tebe na doradi moraš stalno i dodatno evidentirati, pratiti rokove izvoza koji su smanjeni i stalno ih produžavati uz plaćanje novih taksi i troškova špediterima. Posebna priča su cijena garancija banke koju morate platiti da bi uvezli tuđi materijal na doradu. O lokalnim nametima na sve i svašta, fotokopije dokumentacije, ove ili one potvrde da ne govorimo. Sve to strahovito opterećuje ,a ništa ne rasterećuje.  Stoga bajkovita priča o povećanju stepena konkurentnosti i stvaranje domaćih brendova u ovakvim uslovima zvuči kao naučna fantastika", kaže dobro upućeni sagovornik.

Bh tekstilne kompanije rade za mnoge poznate svjetske modne tvrtke,a na web sajtovima  modnih kuća modeli šivani u BiH koštaju kao dvije-tri plaće tekstilnog radnika. Prosječna radnička plaća u ovoj branši u FBiH je oko 600 KM (300 eura). Radnici tiho kažu kako njihov rad vrijedi mnogo više, ali pravu cijenu njihovog rada kriju magle globalnog tržišta , komplikovani odnosi kompanija sa stranim partnerima i procedure kojima država prvo štiti sebe ali i slaba radnička organiziranost i niska svijest o radničkim pravima.

Agencija za unapređenje stranih investicija u BiH (FIPA), primjerice, objavila je prošle godine da je pronašla novog investitora za tekstilnu industriju BiH. Radi se o turskom biznismenu Zihni Yildizu (izvozi na tržišta Francuske, Njemačke i Velike Britanije), koji je najavio da da će prvoj fazi zaposliti 250, a u narednim godinama do 850 radnika, te da je spreman uložiti 21 milion KM (10,5 miliona eura) u pogone u našoj zemlji. Interes je pokazala općina Kalesija.

Prema podacima iz Općine Kalesija, turski investitor je registrirao firmu pri nadležnom sudu Tuzlanskog kantona i imenovao je direktora kompanije. Firma nema zaposlenih. Općina je pomogla oko odabira lokacije, obezbjedila četiri hektara zemlje za realizaciju ove investicije, te dala sve potrebne garancije. Do početka realizacije investicije još uvijek nije došlo-odgovorili su nam iz FIPA-e. Oni ističu kako u ovu državnu agenciju direktno investitori zainteresirani da ulažu u tekstilni sektor BiH, gdje dobivaju sve potrebne informacije o trenutno raspoloživim projektima iz ovog sektora, lokacijama za investiranje, zakonskom okviru za strana ulaganja, porezima, raspoloživosti radne snage, te svim ostalim informacijama potrebnim za jednog stranog investitora.

"Strani investitori u BiH dobiju sve potrebne informacije. Međutim, veći je problem kako ih zadržati da ostanu ovdje kako bi investirali. Zavisno od sektora u kojem posluju, strani investitori ističu različite administrativne probleme s kojima se susreću u postupku same registracije firme, preko procedura za dobivanje građevinske dozvole, dozvole za boravak stranih lica u BiH, dobivanja urbanističke saglasnosti, dugotrajnih sudskih procesa vezano za naplatu potraživanja. Neki od investitora su imali problema oko dobivanja dozvole za priključak na električnu energiju, te vodovod i kanalizaciju. Drugi su imali problema oko pronalaska dovoljnog broja kvalificirane radne snage, dugotrajnih procedura za dobivanja PDV broja, parafiskalni nameti itd", ističu u FIPA-i.

 

Midhat Dedić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

izvoz3Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport Republike Srpske i organizator protesta zbog povećanja akciza na gorivo, odustao je od “borbe” za bolji položaj prevoznika i uopšte ove privredne grane. Firmu iz Banjaluke preregistrovao je u Sloveniji i zajedno sa radnicima tamo odlazi da radi.
– Ne možemo poslovati u ovakvoj državi jer barel nafte nije bio jeftiniji u posljednjih pet godina, a ovdje se cijene ne mijenjaju. Ne možemo raditi u ovakvoj državi gdje jedan vozač natovari robu i čeka na graničnom prelazu u Gradiški ili Rači tri dana na carinjenje. Za to vrijeme vozač iz Slovenije ode u Holandiju i vrati se nazad. Ne možemo raditi u jednoj državi u kojoj su nam nametnuli stotinu nameta fiskalnih i parafiskalnih i koji su astronomski. Ne možemo poslovati u ovakvoj državi i ostvarivati čak i minimalan profit jer nemamo razumijevanje nadležnih koji ne žele ni da nas saslušaju – objašnjava Grbić za Srpskainfo.

Tvrdi da su navedeni razlozi posljedica toga što je iz BiH u proteklih godinu i po u “Sloveniju otišlo 850 prevozničkih firmi”.

– Samo je iz Republike Srpske u proteklih osam mjeseci otišlo oko 3.000 profesionalnih vozača. Na birou rada nemate nijednog profesionalnog vozača čak i da ga plaćate suvim zlatom. Kada bi raspisali konkurs za profesionalnog vozača, prije bi se prijavio hirurg – ilustruje Grbić.

On kaže da mu je knjigovođa iz Slovenije rekao da vodi knjige za još 40 prevozničkih firmi koje su u posljednje vrijeme prešle da rade u Sloveniji.

– Svaka firma je odvezla od pet do 20 kamiona i toliko puta radnika. E, to se dešava – ističe Grbić.

Kaže da je ispred Udruženja slao nadležnima stotine dopisa po pitanju akciza na gorivo, po pitanju carinskih terminala u BiH, po pitanju rada inspekcija, uslova i boravka na terminalima koji su ravni “kamenom dobu, a ne 21 vijeku” i da se niko nije obazirao na to, a kamoli razgovarao sa prevoznicima.

– Šta mi onda treba da radimo ovdje?! Ja sam već pregistrovao firmu u Sloveniji prije dva-tri mjeseca. Do Nove godine treba da uđem u njihov PDV sistem i tada ću moći da prepišem vozni park iz Banjaluke i ostali vozači iz moje firme moći će da rade – objašnjava Grbić.

Kaže da nema smisla govoriti o prognozama za život u BiH i da mu nije jasno, kada vidi tolike redove pred slovenačkom ambasadom i konzulatom, kome se grade auto-putevi.

(BiznisInfo)

Ocijeni...
(0 glasova)

posao1Treba poboljšati cjelokupan ambijent u zemlji i definitivno povećati plate, da budu bar između 800 i 1.000 maraka

Obućarska industrija nalazi se na pragu novih problema jer iz preduzeća u inostranstvo odlazi sve više žena, koje su dominantna radna snaga u toj branši, što bi moglo dovesti do smanjenja proizvodnje i gašenja pojedinih pogona.
Proteklih godina trbuhom za kruhom, na višestruko plaćenija radna mjesta u inostranstvu, masovno su odlazili muškarci koji stiču uslove za spajanje porodica, pa sada odlazi i ženska radna snaga.žDirektor i vlasnik Fabrike obuće “Dermal” iz Kotor Varoša Radenko Bubić ističe za “Glas Srpske” da je već bilo pojedinačnih odlazaka iz preduzeća i da uveliko traže način da sačuvaju radnu snagu i ne ugroze lanac proizvodnje.

VEĆINA ŽENE
– Sve više u inostranstvo odlazi ženska radna snaga, što bi moglo stvoriti ogroman problem u našoj branši, gdje više od 85 posto zaposlenih čine žene. Masovniji odlasci bi sigurno doveli do smanjenja proizvodnje. O gašenju pogona ne želim ni da razmišljam, nadam se da nećemo doći u takvu situaciju – rekao je Bubić.

Dodao je da “Dermal” sa svojim partnerima nastoji da pronađe model kako da radnicima pruži bolje uslove i koliko-toliko spriječi odlazak radnika.

– Treba poboljšati cjelokupan ambijent u zemlji i definitivno povećati plate, da budu bar između 800 i 1.000 maraka. Vjerujem da bi u tom slučaju mnogi razmislili o ostanku na ovim prostorima – rekao je Bubić.

Problem nedostatka ženske radne snage nije zaobišao ni Derventu, a tamošnji poslodavci kažu da radnici napuštaju pogone na sedmičnom nivou.

– Prvi put od kada sam u ovom poslu plašim se kako će biti u bliskoj budućnosti, sve je toliko neizvjesno, jer bukvalno odlaze svi. Nažalost iz našeg preduzeća svake sedmice ode nekoliko radnika. Sami privrednici mogu malo uraditi da bi ti procesi bili zaustavljeni, jer nisu male plate jedini razlog odlaska, već i nestabilna politička situacija na nivou BiH – rekao je direktor i vlasnik derventske fabrike obuće “Sanino” Radovan Pazurević za “Glas Srpske” i dodao da posljednjih nekoliko mjeseci radnici iz obućarske industrije mahom odlaze u Austriju i Njemačku.

KRUCIJALNI PROBLEM
Sekretar Udruženja tekstila, kože i obuće u Privrednoj komori RS Aleksandra Mihajlović-Bijelić ističe da je odlazak radnika krucijalni problem u privredi.

– Ono što nam je ranije bio glavni adut za privlačenje investitora, radna snaga, sada nam je veliki problem. Investitori koji su zainteresovani za ovo područje prvo pitaju ima li radne snage, pa tek onda ulažu i otvaraju pogone. Generalno, u sektoru tekstila i obuće nema kvalifikovane radne snage – rekla je Mihajlović-Bijelić.

Dodala je da su neophodne sistemske mjere Vlade, u smislu kreiranja povoljnijeg ambijenta za preduzeća, da bi imala uslove za povećanje plata i na taj način pokušala da zadrže radnike.

(Glas Srpske)

Ocijeni...
(0 glasova)

solSolana d.d. Tuzla, lider na tržištu soli u jugoistočnoj Evropi, ostvarila je u prvih devet mjeseci ove godine najbolje poslovne rezultate od 1992. godine. U ovom periodu zabilježeno je povećanje prodaje soli od 3.500 tona u odnosu na isti period lani, dok je izvoz porastao za 13%.

Na pozitivno poslovanje najviše je uticalo povećanje prodaje na domaćem tržištu branda kuhinjske soli po kojem je Solana i poznata u pakovnju od 1 kg za čak 30% u odnosu na prethodnu godinu.

Zabilježeno je i povećanje prodaje tabletirane soli od 24% gdje vidimo veliki potencijal za dalje proširenje na nova tržišta, navodi se u saopćenju za medije ove kompanije.

«Kvalitet je konačno došao do izražaja. Naša so i njena vrhunska svojstva su najvažniji razlog za ovakve rezultate. Također, moramo istaći da je povećanje investicija u godinama koje su iza nas dalo doprinos kontinuiranoj i kvalitetnoj proizvodnji. Veoma je važno da se rast prodaje bilježi kod svih gotovih proizvoda kako na domaćem tako i na ino tržištu. Dodatnim mjerama unaprijedili smo obim rada u službi i do 30%. Nova Uprava zajedno sa svim uposlenicima napravili su odličan posao. U periodu koji je pred nama u fokusu našeg poslovanja će biti dalje jačanje naše pozicije lidera na tržištu soli jugoistočne Evrope po definisanim standardima kvalitete. Također, ulaganjem u razvoj i modernizaciju uz zaštitu okoline želimo podići energetsku efikasnost kompanije. Ipak, prioritet naše kompanije ostaje motivacija i obrazovanje naših zaposlenika, jer su oni temelj našeg razvoja i napretka», izjavio je Bakir Smailagić, direktor kompanije Solana d.d. Tuzla.

Povećanje prodaje na domaćem tržištu pratio je i rast plasmana na inozemna tržišta za 13%. Uz povećanje prodaje a do sada poznatim tržištima Srbije, Makedonije, Kosova, Slovenije i Hrvatske, u zajedničkom nastupu sa bradnovima AS Holdinga ostvaren je plasman na nova tržišta kao što je Katar i druge zemlje Bliskog Istoka.

S tim u vezi, u Solani vide priliku da zadrže i povećaju učešće na tržištima na kojima su trenutno zastupljeni, sa fokusom u narednom periodu na zemlje EU.

«Izvoz je naša velika šansa. Kvalitet koji postiže naša Solana vrlo je rijedak i to inozemna tržišta posebno prepoznaju. Tuzlanska so je jedna – jedina, i kao takva osim tradiocionalnih tržišta u okruženju, s velikim očekivanjima idemo na osvajanje novih tržišta kao što su tržišta Dalekog i Bliskog Istoka, kao i tržišta evropskih zemalja», kazao je Smailbegović.

Solana d.d. Tuzla je jedna od najstarijih kompanija u Bosni i Hercegovini i naša najstarija prehrambena industrija.

Proces proizvodnje soli se odvija po principu tzv. “zatvorenog kruga”, čime je postignuta apsolutna zaštita od mogućih vanjskih uticaja i onečišćenja. Solana d.d. Tuzla je u svojoj 133 godine dugoj povijesti bila i ostala sinonim za kvalitet. Spoj tradicije i kvaliteta promaknuo je Solanu u istinskog lidera kada je u pitanju proizvodnja i prodaja soli kako na domaćem tržištu, tako i u regionu.

(Biznisinfo.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

radnovrijemeDirektor ove firme Dženan Kapić ističe kako primanja za njihovih šest radnica ostaju ista, a da je dobit od svega obostrana.

U firmi “CPU Infotech” iz Cazina, koja se bavi prodajom računarske opreme, odlučili su da zaposlenicama skrate radno vrijeme za jedan sat kako bi one mogle provoditi više vremena sa svojom porodicom, što je zasad jedinstven slučaj na području Unsko-sanskog kantona, a možda i cijele BiH.

Direktor ove firme Dženan Kapić ističe kako primanja za njihovih šest radnica ostaju ista, a da je dobit od svega obostrana.

“Ništa se neće izgubiti za taj sat, poslove će stići uraditi, a radnice će biti motivisanije za posao, jer će više vremena provoditi sa svojom porodicom. Mislim da je ovo dobar potez koji će se pozitivno odraziti na naše poslovanje, a nadam se kako će i drugi poslodavci slijediti ovaj primjer”, kazao je Kapić.

Zaposlenica Hana Perviz ističe kako su plate u ovoj firmi redovne, dodajući kako ih je odluka poslodavca pozitivno iznenadila. “Ovo meni kao ženi i majci mnogo znači. Imam dijete od dvije godine i sada ću moći posvetiti više vremena porodici”, kaže ona.

Njena radna koleginica Emina Pašić dijeli takvo mišljenje i dodaje kako joj ovakva odluka omogućuje da više vremena posveti kućnim poslovima.

“Svi znaju kako zaposlene žene istovremeno rade dva posla, kada završe radno vrijeme, tada ih čeka drugi posao kod kuće, koji je ponekada i teži. Zbog toga ovaj sat za nas ima toliki značaj”, kaže Pašićeva.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata USK Muhamed Mahmutović pozdravio je ovaj potez, ali je istakao kako su takvi primjeri pravi raritet u situaciji kada se radnička prava krše na brojne načine.

“Poslodavci danas nemaju sluha i kao da ne vide šta se dešava u društvu. Zbog procesa iseljavanja, sve je manji broj radnika na području Unsko-sanskog kantona i uskoro ćemo doći u situaciju da neće imati ko da radi. Međutim, njihov odnos prema radnicima se nimalo nije promijenio”, kaže Mahmutović.

Dodaje kako brojni radnici u ovome kantonu rade za plate koje su najniže u Evropi, te da poslodavci na razne načine krše brojna prava iz oblasti radničkog zakonodavstva. Prema njegovim riječima, poslodavci ne uviđaju da, kršeći prava radnika, u stvari rade na vlastitu štetu jer će sami sebe dovesti u situaciju da će ostati bez radne snage. “Nezadovoljan radnik se neće truditi na poslu i neće proizvesti kvalitetan proizvod, što će se na kraju obiti o glavu i poslodavcu. Ova situacija bi se mogla promijeniti samo tako da poslodavci povećaju plate radnicima i da poštuju kolektivne ugovore i radno zakonodavstvo. Radnici bi tako shvatili da je firma u kojoj rade njihova porodica i da rade i za vlastitu, a ne samo za korist poslodavca”, smatra Mahmutović. Prema njegovom mišljenju, u cjelokupnoj situaciji je podbacila i država, jer nadležne inspekcije i pravosuđe gledaju kroz prste bahatim poslodavcima i sve to rezultira da radnici odlaze u druge zemlje, gdje će zarađivati više i gdje će se njihova prava više poštovati.

(Nezavisne)

Ocijeni...
(0 glasova)

radnikVelika njemačka kompanija Krampitz kupila je zemljište u opštini Brod i trenutno gradi proizvodnu halu u kojoj bi trebalo biti uposleno 30 novih radnika, rečeno je za BiznisInfo iz ove opštine.
Firma se bavi proizvodnjom kontejnera i rezervoarskog prostora za naftine derivate i druge proizvode u oblasti metala.

Krajem oktobra prošle godine predstavnici Krampitz International & Partner i načelnik opštine Brod Ilija Jovičić su zaključili ugovor o prodaji zemljišta.

Kako nam je rečeno, Krampitz je kupio od opštine Brod zemljište u dijelu poslovne zone br. 6 na lokaciji u Ul. Zmaja Jove Jovanovića. Nepokretnosti površine 30.138 m2 prodate su po cijeni od 165.621 KM.

– Na kupljenom zemljištu je ranije poslovalo preduzeće za preradu mesa koje ne radi skoro 30 godina. Sve poslovne i pomoćne zgrade na tom dijelu zemljišta su bile oštećene i ruinirane i novi vlasnik ih je srušio, očistio parcelu i postavio konstrukciju za novu proizvodnu halu – rečeno nam je iz Opštine.

Dodaje se da je investicija u pripremu hale za proizvodnju procjenjena na milion i po konvertibilnih maraka.

– Početak rada u novoj hali se očekuje polovinom 6. mjeseca naredne godine, a planirano je i zapošljavanje 30 novih radnika – rečeno je za BiznisInfo.

Inače, firma Krampitz je već tri godne prisutna u Brodu. Trenutno radi u zakupljenom prostoru i zapošljava 20 radnika.

Plan zapošljavanja je, u konačnici, do stotinu radnika po završetku proizvodne hale i uspostavljanju linije proizvodnje.

(BiznisInfo)

Ocijeni...
(0 glasova)

izvoz3U septembru je došlo do kraha izvoza iz Bosne i Hercegovine u Tursku. Jedan od razloga je svakako drastičan pad vijednosti turske lire koja je pala za čak 40 posto od početka godine, čime je roba iz inostranstva na tom tržištu postala skupa i nekonkurentna.
Izvoz iz BiH u Tursku je u septembru prošle godine iznosio 39,8 miliona maraka, a u septembru ove godine samo 16,5 miliona maraka. To znači da je došlo do pada od čak 58 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine.

Turska je bila jedna od najvažnijih destinacija za bh. robu i bilježila je stalan rast. No, ako se posmatra samo septembar ove godine, ispala je iz top 10 naših izvoznih tržišta, piše BiznisInfo.

Analizirali smo podatke Agencije za statistiku BiH i Vanjskotrgovinske komore kako bi ustanovili ko su najveće žrtve ovog pada.

BiH je za prvih osam mjeseci ove godine izvezla masnoća i ulja životinjskog i biljnog porijekla u Tursku za oko 66,9 miliona KM, dok je za devet mjeseci taj iznos bio 69,6 miliona.

Dakle, u septembru je izvoz po ovoj stavki pao na manje od 3 miliona KM, dok je u prvih osam mjeseci u prosjeku iznosio više od 8 miliona mjesečno.

Kompanije poput brčanskog Bimala stoga bi mogle biti naveće žrtve gubitka turskog tržišta.

Drugi proizvod koji najviše izvozimo u Tursku su gvožđe i čelik, kako se vidi iz tabele.

No, ono što je veoma zabrinjavajuće, jeste da u septembru praktično nije bilo izvoza mesa i klaničnih proizvoda u Tursku, jer je vrijednost za devet mjeseci ista kao i ona za osam mjeseci – 31,6 miliona maraka.

Podsjetimo da je izvoz mesa u Tursku, koji je odobrila tamošnja vlada, praktično „podigao“ mnoge proizvođače u BiH.

Ako se ovo nastavi, to bi moglo predstavljati ogroman problem za mnoge proizvođače mesa.

Osim toga, BiH u Tursku još izvozi namještaj, posteljinu, madrace i slično, kao i oružje i municiju. Izvoz je po ovim kategorijama nastavljen i u septembru, u iznosu od po nekoliko miliona KM.

U Tursku još izvozimo u značajnijim količinama papir i karton, potom hemijske proizvode, ekspozive, te proizvode mlinske industrije.

Firme iz ovih oblasti vjerovatno će biti na znatnom gubitku ako se nastavi kriza sa izvozom u Tursku.

(BiznisInfo)

Ocijeni...
(0 glasova)

mlijekoHusejin Selimović vodi Savez lokalnih udruženja poljoprivrednika (SLUP) u Sanskom Mostu, koja bilježi najveći napredak u sektoru mljekarstva.
Riječ je o organizaciji osnovanoj 2005. godine na inicijativu farmera iz 16 lokalnih udruženja, koja danas okuplja 380 aktivnih članova - proizvođača mlijeka, mesa, stočne hrane, voća i povrća.

Selimović je podijelio više detalja o načinu saradnje s poljoprivrednicima i ovom uspješnom primjeru okupljanja u zajednici.

"Stalna podrška, edukacije, osiguranje pridržavanja standarda i povjerenje su temelji našeg rada. Jedna trećina nosilaca vlasništva u poljoprivrednim gazdinstvima su žene, što pokazuje jedan pozitivni rast u organizovanju. Dobrom koordinacijom i čestim edukacijama naših farmera uspjeli smo čak 23 poljoprivredna obrta uvesti u sistem indirektnih poreza, od ukupno 75 registrovanih. Pravimo rezultate na svim poljima i nadam se da smo primjer i drugima. A dobru praksu smo spremni podijeliti i uputiti svakoga kome treba pomoć", poručuje Selimović.

Najveći progres je vidljiv u sektoru mljekarstva. Registrovani obrti i porodična poljoprivredna gazdinstva u okviru SLUP-a ukupno imaju 1850 muznih krava i obrađuju više od 2.500 hektara zemljišta, te ostvaruju godišnju proizvodnju od skoro 6,5 miliona litara, što donosi prihod od oko 5.850,000 KM.

SLUP je instalirao 24 vlastita laktofriza različitih kapaciteta, a posvećeni su i stalnom unapređenju kvaliteta proizvodnje svježeg sirovog mlijeka.

"Svakodnevno distribuiramo svježe sirovo mlijeko mliječnoj industriji koja je izvozno orijentisana. I u tom procesu zapravo mi radimo na prvim koracima u proizvodnji, te moramo osigurati najviše higijenske standarde. Vršimo kontrolu i stalno preventivno djelujemo kod smanjenja bolesti muznih krava. Nabavili smo četiri stojnice za korekciju papaka kod goveda i aparate za ispitivanje mlijeka na prisustvo mastitisa i vode za svako lokalno udruženje. Jednostavno, raditi se mora u različitim aspektima, jer samo tako ćemo osigurati povjerenje svih strana u procesu, a kvalitenim proizvodima i veću otkupnu cijenu", dodaje Selimović.

Septembar i oktobar u poljoprivredi su prošli u siliranju i berbi kukuruza, kao osnovne stočne hrane. U toku je jesenja sjetva strnih žita, a poljoprivrednici su zasijali veće površine nego ranije, s obzirom da je Federalno ministarstvo poljoprivrede uvelo podršku za stočna žita. Selimović potvrđuje dobru saradnju sa USAID/Sweden FARMA II Projektom.

"Od USAID/Sweden FARMA II smo dobili podršku u nabavci savremene poljoprivredne mehanizacije i opreme. Također, sa njima smo imali i aktivnosti edukacije, te podrške proizvođačima mlijeka u poboljšanju konkurentnosti i pristupa tržištu. Izuzetno je važno da ostvarujemo saradnju. Naš rad su prepoznale mnoge organizacije koje nas smatraju svojim partnerima na terenu, imamo snažno partnerstvo sa našom općinom, Srednjom poljoprivrednom školom, veterinarskom stanicom i Općom zemljoradničkom zadrugom Agrisan. Važno je da cijela lokalna zajednica sarađuje", napominje Selimović.

Poručio je svim poljoprivrednicima, a posebno članovima SLUP-a, da istraju u ovim dosta teškim vremenima, jer je za očekivati jaču podršku i konačni pristup sredstvima EU, a isto tako veća i redovita izdvajanja na svim nivoima vlasti u BiH.

(Fena)

Ocijeni...
(0 glasova)

njemacka6Banjalučka štamparija koja je uspješno radila devet godina i proširila svoje kapacitete, zatvorena je jer je ostala bez radnika koji su se iselili iz BiH zbog boljih uvjeta života i većih plaća. Dobili su posao u Njemačkoj.
Video prostorija firme "Europress studio" u kojima osim mašina nema ničega, objavio jedan od bivših radnika Igor Kremenović kazavši kako je ovo ironija života.

"Firma je radila uspješno i uvijek smo imali 6-7 radnika. Početkom godine prešli smo u nove prostorije i povećali obim posla i tehnike koje su bile nove, ali već 2,5 godine ljudi odlaze. Razumijem da odlaze jer ne mogu dobiti plaću koju očekuju, ali nismo ni uspjeli naći nove radnike jer učenici u grafičkim školama nemaju praksu iako smo školi nudili da rade praksu kod nas i po završetku škole se zaposle. Nisu bili zainteresovani", kazao je Kremenović za Klix.ba.

Javljali su se i fakultetski obrazovani ljudi, ali ni oni nisu imali praksu pa nisu mogli ni raditi.

"Kada su dvojica od trojice tehničara otišla to je bio znak da moramo zaključati uspješnu firmu koja je radila do zadnjeg dana. Pokušali smo i prodati, ali novi vlasnici ne žele mašine bez ljudi jer znaju kako je teško naći radnika", kazao je Kremenović.

Ovaj slučaj je jedna u nizu posljedica odljeva kadrova iz BiH na koji poslodavci upozoravaju već godinama. Njihova branša je samo jedan u nizu. Upozoravali su i na velike namete i poreze koje moraju plaćati privatnici zbog čega ne mogu dati veću plaću svojim zaposlenicima i zadržati ih. Također, ukazuje i na manjkavosti obrazovnog sistema gdje učenici i studenti završavaju škole i fakultete za razne oblasti bez ikakve prakse.

"Ja sam završio za carinika, a nisam očima vidio deklaracije za carinu tokom školovanja. Mi smo narod koji se ne buni dovoljno. Uzmite Francusku kao primjer gdje, kada se povećaju školarine za 100 eura, na ulice izađe 100.000 ljudi i školarine ne budu povećane. Nama je gorivo poskupilo, a isti dan je Emir Kusturica kazao kako je Banja Luka selendra, svi su se bavili ovim drugim, a ne gorivom. Trebamo mijenjati svijest", kazao je Kremenović.

Autoprijevoznici već mjesecima upozoravaju daje ova branša ugrožena jer ostaju bez radnika koji masovno odlaze raditi u Sloveniju i Njemačku, a firme se zatvaraju i svoje poslovanje zbog boljih uvjeta prebacuju u Sloveniju. Nedostatak ljekara i medicinskih sestara postala je "stara priča". Prema procjenama stručnjaka, ukoliko se nastavi trend iseljavanja, Bosna i Hercegovina će morati uvoziti radnike iz trećih zemalja.

(Klix.ba)

Stranica 1 od 16

S5 Box