Vijesti iz ekonomije
Ekonomija

Ekonomija (200)

Ocijeni...
(0 glasova)

zeljezaraBritanska kompanija Red Rock Resources skopila je finansijski sporazum s firmom Steelmin, čiji je cilj da se naredne godine pokrene proizvodnja ferosilicijuma (legura željeza i silicija) u Jajcu. Očekuje se da godišnji prihod od proizvodnje bude 36 miliona eura a dobit prije poreza oko 7 miliona eura, piše BiznisInfo.

Prema ovom dogovoru, Red Rock će osigurati 3,87 miliona eura koji će biti iskorišteni za obnavljanje i ponovno puštanje u rad pogona koji je Steelmin ranije kupio u Jajcu.

Kompanija je već platila prvu tranšu od 2,7 miliona eura a pogon će biti pušten u rad početkom naredne godine.

Red Rock će preuzeti za početak 16 posto udjela u Steelminu, a ukupno do 30 posto. Red Rock će, također, dobiti jedno mjesto u Upravnom odboru firme Steelmin.

Inače, kompanija Steelmin je osnovana 2011. na temeljima nekadašnjeg industrijskog giganta Elektrobosne, tvornice ferolegura, koja je bila jedna od profitabilnijih firmi u bivšoj Jugoslaviji a zapošljavala je 3.000 ljudi.

No, problem sa zemljištem dugo je kočio proizvodnju, jer vlasnici praktično nisu mogli prići pogonu, s obzirom da je okolno zemljište privatizovano.

Iz firme Red Rock tvrde da je ovaj problem riješen i da će sa njihovim novcem proizvodnja krenuti punim kapacitetom a da će posao garantirati uspjeh i dobru zaradu.

(BiznisInfo)

Ocijeni...
(0 glasova)

konzumNakon što je brčanski proizvođač jestivog ulja Bimal povukao iz Konzumovih trgovina svoje proizvode, na policama ovog trgovinskog lanca sada se mogu kupiti samo Zvijezdino ulje, ulje Dijamant i Omegol, te još poneki slabije poznati proizvođač.
U najvećem Konzumovom objektu u Ložioničkoj ulici u Sarajevu uglavnom su police pune i proizvoda ne manjka, po broju kupaca moglo bi se kazati da je ovo jedan od posjećenijih i najbolje snabdijevenih prodajnih objekata Konzuma, piše Faktor.

Manje Konzumove trgovine već su odavno izgubile na kvaliteti, pa je ponude ne smanjena, nego skoro nikakva.

Police u brojnim manjim trgovinama nerijetko su poluprazne, sa ionako oskudnom ponudom proizvoda različitih proizvođača.

– Pred bajramske praznike u Konzumu na Ilidži bile su dvije vrste kafe od 100 i 200 grama, pokoja od pola kilograma – žali se jedna od redovnih mušterija, dodajući da je tokom ramazana uglavnom za brojne druge proizvode morala obilaziti obližnje trgovine, pa čak i da bi kupila limun.

Radnice svjesne da im u trgovinama ponuda nije kao ranije i na pitanja kupaca o nekim proizvodima kojih oni nemaju na policama, samo sliježu ramenima.

Ni u snu se na policama Konzuma ne mogu pronaći ni proizvodi tuzlanske Dite, unatoč borbama građana da se što više kupuje domaće i da se kupovinom upravo tih proizvoda pomogne Diti da stane na noge.

Police sa voćem i povrćem su skromno opremljene, pa uglavnom nedostaje mnogo toga. U Konzumu na Socijalnom skoro da nema proizvoda na policama gdje inače stoje salate, šampinjoni i drugi slični proizvodi.

I police sa malim kućanskim aparatima, na kojima su naljepnice sa crvenim cijenama koje označavaju akcijske cijene, su poluprazne. Popriličan nered, moglo bi se reći, a i frižideri sa mesnim i mliječnim proizvodima su poluprazni.

(Faktor.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

posao5Agencija za unapređenje stranih investicija u BiH (FIPA) je u saradnji sa Svjetskim savezom dijaspore BiH pronašla novog investitora za tekstilnu industriju BiH. Radi se o turskom biznismenu Zihni Yildizu, koji je zajedno sa Hasanom Šehovićem, predsjednikom Svjetskog saveza dijaspore, posjetio FIPA-u radi dogovora o načinu realizacije investicije.
Yildiz je vlasnik dvije fabrike tekstila u Turskoj i izvozi na tržište Francuske, Njemačke i Velike Britanije. Ima ugovorenu proizvodnju za narednih pet godina te ima potrebu za proširenjem proizvodnje, a kompletna proizvodnja u BiH će biti namijenjena izvozu.

U prvoj fazi investitor će zaposliti 250 radnika sa intencijom rasta u narednim godinama do 850 zaposlenih. Početna investicija bi iznosila 3.500.000 eura, dok je konačni plan uložiti 10.500.000 eura u razvoj i širenje proizvodnje.

Osoblje FIPA je investitora upoznalo sa uvjetima poslovanja u BiH posebno imajući u vidu tradiciju BiH u tekstilnoj industriji, dosta iskusnog kadra u ovoj privrednoj grani i postojanje stručnih obrazovnih institucija za školovanje novog kadra.

Direktor FIPA Gordan Milinić je novom investitoru obećao punu podršku u obezbjeđenju uvjeta za početak proizvodnje. U tom smislu FIPA će u konsultacijama sa lokalnim organima vlasti odabrati i ponuditi investitoru nekoliko investicionih lokacija sa svom potrebnom infrastrukturom.

Plan je krenuti sa proizvodnjom što je prije moguće na površini od 12.000 kvadratnih metara, sa ciljem širenja do 60.000 kvadrata.

(bportal.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

bankrot1Izbori se ne dobijaju na ekonomskim temama i to je ključni razlog zbog kojeg nema poboljšanja poslovnog ambijenta u BiH, kaže Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista Republike Srpske, a povodom izvještaja Evropske komisije u kojem se navodi da je poslovni ambijent u Bosni i Hercegovini najgori u Evropi.

Iz EK-a su upozorili da Ekonomski program reformi BiH za period 2017 – 2019. ne sadrži plan strukturalnih reformi s koherentnom strategijom za cijelu zemlju, a procjene i preporuke Komisije iz prošle godine su uglavnom izignorirane.

U izvještaju se navodi da je BiH s udjelom od 34 posto bruto domaćeg proizvoda u 2015. u odnosu na 98 posto prije rata jedna od najmanje integriranih ekonomija u regionu.

Posebno brine, kako se navodi, gubitak konkurentnosti zbog zastarjelih tehnologija, fragmentiranog unutrašnjeg tržišta, netarifnih trgovinskih barijera poput kompliciranih procedura za izvoz, nedostatka koordinirane kontrole na graničnim prelazima, slabe granične infrastrukture i nedostatka ciljanih mjera za zadovoljavanje evropskih sanitarnih i fitosanitarnih standarda.

Zadiranje u nečije interese
Konstatirano je da BiH nema ni adekvatne politike kojima bi planirala razvoj, a tome posebno doprinose loši statistički podaci i zastarjele računovodstvene prakse.

Prioriteti Evropske komisije
Iz Direkcije za ekonomsko planiranje BiH (DEP) su nam kazali da Evropska komisija posljednjih godina insistira i najveći prioritet daje tome da dokument Programa ekonomskih reformi (ERP) bude „countrywide“ tj. da se u dijagnosticiranju razvojnih prepreka zauzme cijelodržavni pristup.

“Sukladno ustavnom uređenju veliki broj nadležnosti nalazi se na entitetskim vladama, samim time je od izuzetne važnosti da se sve razine vlasti uključe u strukturne reforme. Uzimajući ovu preporuku EK u obzir, Direkcija za ekonomsko planiranje Vijeća ministara BiH ojačala je koordinaciju, što je prepoznato i u assesmentu Europske komisije. Pored toga je postignut napredak, u odnosu na prethodne programe, u zajedničkim mjerama koje sprovode entiteti i država (10 zajedničkih mjera)“, istakli su iz DEP-a.
“Ne samo da se ne implementiraju preporuke Evropske komisije za poboljšanje poslovnog ambijenta, nego se, što je meni puno relevantnije, ne uzima u obzir 'bijela knjiga' Savjeta stranih investitora u kojoj oni koji ulažu kažu što treba promijeniti. Neću ništa revolucionarno reći kada je u pitanje neprimjenjivanje tih savjeta. Razlozi su u složenosti državnog uređenja, razne političke igre. Ako usvojite neka nova pravila ili propise, direktno zadirete u nečije interese. Ima dosta i indolentnosti i neznanja“, kaže Grabovac.

Činjenica je, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje, da su procjene i preporuke Evropske komisije koje se odnosne na ekonomski program reformi u BiH iz prošle godine uglavnom ignorirane.

“Postoji tzv. Doing business report. Taj izvještaj mjeri kvalitet poslovnog ambijenta. Po metodologiji tog izvještaja mi smo tu gdje jesmo (po tom izvještaju BiH je 83. od 190 zemalja navedenih na listi po težini poslovanja)“, navodi Šunje.

Taj izvještaj, kaže on bi trebao biti neka mapa puta kojeg bi vlade u BiH trebale primijeniti.

“Neki od elemenata su vrijeme koliko je potrebno da se registrira biznis ili vrijeme za dobijanje dozvola. Također je i Svjetski ekonomski forum razvio metodologiju kojom se mjeri konkurentnost i ona bi također mogla biti mapa za BiH što se tiče tog segmenta. Mi imamo čiste alate u rukama koje samo treba primijeniti na liniji podizanja poslovne efikasnosti i konkurentnosti.“

Nedostatak vizije
Smatra da vlade u BiH nemaju viziju i političku spremnost da se uhvate u koštac sa ključnim problemima.

“Ne postoji spremnost da se sprovode radikalne reforme. Prije svega se to odnosi na javnu upravu i rezanje javne potrošnje. Po meni je vrlo bitno pitanje privatizacije državnih preduzeća koja su pod potpunom kontrolom političkih partija. FBiH, primjerice, ima još negdje osam milijardi konvertibilnih maraka (četiri milijarde eura) neprivatiziranog kapitala i još uvijek je većinski vlasnik više od 40 preduzeća“, smatra on.

Iz Agencije za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA) kažu da je osnovni preduvjet za privlačenje stranih investitora u jednu zemlje politička stabilnost, a “o tome koliko smo politički stabilno područje govori sam priliv stranih ulaganja u BiH koji je svake godine sve niži i niži“.

“Općepoznato je da strana ulaganja ne dolaze u politički turbulentna područja, a mi se kao čudimo što su nam strana ulaganja u padu“, navode iz FIPA-e.

Kažu da se primjedbe stranih investitora odnose na dugotrajne procedure za izdavanje PDV broja, građevinske dozvole, radne i dozvole za privremeni boravak za strane radnike i poreze, problem sporosti sudova kod naplate potraživanja, prevelika fiskalna i parafiskalna davanja, nametnuta obaveza revizije finansijskih izvještaja za velika i srednja poduzeća (jedan takav izvještaj plaća se obično 1,5 hiljada eura pa do pet hiljada eura, a u praksi, “ti revizorski izvještaji nikome i ničemu ne služe“), nedovoljne subvencije za energiju dobivenu iz obnovljivih izvora, neusklađena zakonska legislativa, često, međusobno i suprostavljena, izmjena zakonske regulative, odsustvo značajnijih poticaja za strane ulagače, diskriminacija stranih ulagača pri dodijeli poticaja, parafiskalni nameti, itd.

Ističu da postepeno, ali veoma sporo, popravljaju situaciju, a da je ona različita u svakoj općini.

“Postoji nekoliko općina u BiH u kojima investitor završava sve tehničke obaveze vrlo brzo, s druge strane, pojedine općine znatno kasne u tom procesu. Recimo, izdavanje građevinskih dozvola je veliki problem, jer presporo traju procedure. U zemljama regiona dozvole se mogu dobiti za tri dana, a kod nas se čeka mjesecima. Također, imali smo problem i sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH, jer se prilikom registracije firme čekalo 35 dana na izdavanje dozvole PDV broja, bez kojeg se to ne može uraditi“, ističu iz FIPA-e.

Pozitivni primjeri
FIPA pomaže investitorima tako što ih prati kroz realizaciju investicije i ukoliko se pojavi neki problem na tom putu, intervenira kako bi se zastoj otklonio. Također, organizira sastanke sa nadležnim institucijama u BiH da se zajednički razmotre problemi i ubrza proces otklanjanja prepreka.

“Određene prepreke se mogu vrlo brzo otkloniti, međutim nekada se suočavamo sa preprekama koje se odnose na sistemsko rješavanje problema, što zahtijeva mnogo više vremena. Agencija nema ovlasti da donosi zakone niti da naredi nekome šta treba da radi. FIPA nailazi na razumijevanje svih nadležnih organa i ministarstava i izlaze nam u susret. Takođe, zadovoljni smo radom sudova. Kada investitor ima određeni spor, mi od suda zatražimo da to pitanje riješi što prije, zbog bržeg ulaska novca i bržeg starta investicije. Od suda dobijemo odgovor da je predmet stavljen u prioritete i da će vrlo brzo biti riješen“.

FIPA je u 2016. predložila 41 mjeru za unapređenje poslovnog ambijenta u BiH koja je poslana Vijeću ministara BiH radi analize i usvajanja, a očekuju da će Vijeće ministara BiH uputiti te mjere nadležnim organima radi njihove implementacije.

Mnogo bi im, navode, značilo da svi izvrše ono što FIPA traži, a “tražimo što brže djelovanje, usaglašavanje pojedinih zakona i više truda kako bi investicije brže dolazile“.

Bez obzira na poslovni ambijent u BiH koji nužno treba mijenjati, kaže Saša Grabovac, u toj zemlji postoje subjekti koji uspješno posluju.

“Postoje opštine poput Goražda, Tešnja, Kotor Varoši, Dervente, Gračanice... koje su uprkos svim ovim problemima uspjele da nešto urade. Primjerice, poslovna klima u Tešnju je možda ista kao u nekoj opštini koja se nalazi u blizini, a razlike u ekonomskom razvoju su ogromne. Ono što je presudno jesete ta dobra sinergija i osjećaj rukovodečih ljudi u lokalnim zajednicama. Ti investitori su obično neki ljudi koji su stekli novac u inostranstvu pa se vraćaju u svoj kraj. Oni imaju neke druge interese, ne isključivo i samo ekonomske“, ističe Grabovac.

Kao možda najspecifičniji navodi Goražde "gdje nema autoputa, aerodroma i neke Bog zna kakve IT infrastrukture, ali se izuzetno razvija".

 

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sarajevo1Po podacima iz analize Privredne komore Kantona Sarajevo, na nivou Kantona Sarajevo u martu je bilo 139.928 zaposlenih osoba, što je za 14,6 posto više u odnosu na mart 2016. a registrovano je 68.153 nezaposlenih što je za 3,8 posto manje u odnosu na isti period prošle godine.

Obim vanjskotrgovinske razmjene Kantona Sarajevo sa svijetom povećan je u prvom kvartalu ove godine, pri čemu je uz povećanje izvoza došlo i do povećanja uvoza, pokazuje analiza Privredne komore Kantona Sarajevo (PKKS).

Robna razmjena KS-a u prvom kvartalu ove godine iznosila je 1,243 milijarde KM, što predstavlja značajan rast od 28,1 posto u odnosu na isti period prošle godine. Kvartalni izvoz privrede KS-a dostigao je više od 281 milion KM i veći je za 28,7 posto, dok je uvoz iznosio više od 961 milion KM, što predstavlja rast za 28 posto u odnosu na prvi kvartal 2016.

Privreda Kantona Sarajevo, po posljednjim statističkim podacima, na početku 2017. bilježi pozitivne trendove u industriji, šumarstvu, unutrašnjoj trgovini, turizmu, te u povećanju zaposlenosti.

Od 21 grane prerađivačke industrije u Kantonu Sarajevo, u prvom tromjesečju ove godine, njih deset je povećalo obim proizvodnje u odnosu na isti period 2016. godine, dok je preostalih 11 zabilježilo blagi pad.

Ukupan kvartalni promet bez PDV-a ostvaren u trgovini namalo iznosio je 625,5 miliona KM, što je za 10,9 posto više od ostvarenog u istom periodu 2016.

Kanton Sarajevo je u prva tri mjeseca ove godine posjetilo 63.229 turista, to je za 9,5 posto više u odnosu na prvi kvartal prošle godine, a broj noćenja (129.337) veći je za 16,6 posto. Inače, Sarajevo je jedini glavni grad država na Balkanu koji ima više stranih turističkih posjeta nego stanovnika.

Tokom posljednjih 14 mjeseci u cijeloj BiH osnovano je skoro17.000 novih poduzeća, a najveći broj ovih subjekata registriran je na području Sarajeva 3044, što je tri puta više nego na prostoru banjalučke regije te pet puta više nego na prostoru mostarse regije.

Prema službenim podacia Uprave za indirektno oporezivanje BiH u prošloj godini prikupljeno je 6,6 milijardi KM indirektnih poreza, a najviše je uplaćeno iz Kantona Sarajevo i to 2,7 milijardi KM. Prema tim podacima, Kanton Sarajevo uplati gotovo milijardu KM više indirektnih poreza nego cijla Republika Srpska!

Zanimljiv je podatak da je privreda Kantona Sarajevo 2012. godine na jedinstveni račun države uplatiila 2 milijarde i 50 miliona KM indirektnih poreza, a prošle godine 2 milijarde i 700 miliona KM, što je rast od oko 650 miliona, dok je ukupan rast u cijeloj državi nešto viši od 700 miliona u posljednjih pet godina. To govori da se privreda Katona Sarajevo znatno dinamičnije razvija od ostatka države.

(SB)

Ocijeni...
(0 glasova)

kiseljakNakon iskazanog interesa Atille Erdurana, vlasnika nekoliko firmi iz oblasti turizma i trgovine, za renomiranim proizvodima firme Sarajevski Kiseljak, u organizaciji P/G komore FBiH i BIGMEV-a održan je radni sastanak u Kiseljaku, gdje su dogovoreni modaliteti saradnje.
Davor Čičić, direktor Sektora prodaje i Sektora marketinga i razvoja prezentirao je gostima iz Turske proizvodnu paletu, nakon čega su gosti obišli proizvodne pogone Sarajevskog Kiseljaka.

U narednim danima, očekuje se dogovor o prvom izvozu za Tursku sa ciljem promocije široke palete proizvoda Sarajevskoga Kiseljaka koji do danas nije izvozio na tursko tržište.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

radniciSve je u Q

U dostizanju zemalja s visokim dohotkom BiH treba slijediti strategiju izvozom vođenog rasta. Potrebno je na svim razinama vlasti donijeti takve strategije. Njihovo postojanje je kao postojanje žarulje u mračnoj sobi. Soba se može preći i bez svjetla, no trebaće vremena i donijeće modrica.

Treba se nužno okrenuti strani ponude ekonomije i tražiti lidere razvoja i izvoza na razini gradova-regija, oko njih graditi lance vrijednosti i gledati kako ih udjenuti u globalne lance vrijednosti. Tijekom posljednjih godina svijet je, kako ističe World Economic Forum, prošao put od proizvodnje „made in one country“ do proizvodnje „made in the world“ i s „trgovine roba“ na „trgovinu zadacima.“

No, političari i menadžeri u BiH ne haju za globalne procese. Oni ispravljaju krive Krivaje, poput Aluminija, Grasa, rudnika, željeznica i sl. čime pomažu neefikasnima ostati u životu, čak i lagodno živjeti na račun sve manjeg broja malih privatnih firmi iz kojih se izvlači profit i putem računa elektroprivreda i drugih javnih kompanija.

Umjesto štićenja radnih mjesta i štićenja proizvođača 'voštanih svijeća', političari trebaju štititi ljude, pri čemu treba imati u vidu i 300,000 onih koji su na gradskim ulicama kao nezaposleni i 500,000 onih neaktivnih u ruralnim područjima.Najbolja zaštita koju im država može pružiti je obrazovanje i obuka (sticanje vještina koje ljudima osiguravaju zaposlenje) i stvaranje ambijenta koji osigurava stvaranje radnih mjesta. Bh. izvoz je tek 30-tak posto intenzivan vještinama, što znači da dugoročno nije održiv, a čini ga izvoz i takvih kakav je ALMO koji ima velik ukupan izvoz ali malen neto izvoz (zbog velikog uvoza) i još pri tome ostvaruje gubitke, što znači da taj izvoz nije ekonomski održiv ni na kratak rok.

Ukopavanja u Baćevićima, Šikuljama, Haljinićima i drugdje znači održavanje proizvoda prve i polovice druge industrijske revolucije dok razvijeni svijet pravi proizvode četvrte industrijske revolucije. Ne može se s rudarima i ćelijašima protiv robota i softveraša. Onaj koji nastavlja proizvoditi 'voštane svijeće', ostaje u mraku i na niskom životnom standardu.

Onome ko to ne vidi, može pomoći Tobinov Q, koji poreditržišnu i knjigovodstvenu cijenu dionica i obveza firme. Ako je tržišna vrijednost ispod knjigovodstvene tj. manja od 1, investitori bježe od te firme. Recimo da pravljenje nove tvornice iziskuje ulaganje od 500 mln KM. Ako je tržišna vrijednost postojeće takve tvornice viša od 500 mln KM, investitori će ulagati u tu tvornicu. No, ako je tržišna vrijednost te tvornice manja od 500 mln KM, investitori će bježati od takve tvornice - koliko ima takvih tvornica, toliko ima proizvođača 'voštanih svijeća' u BiH. Jednostavnije: oko kojih tvornica u BiH vidite otimanje investitora?

 

prof. Vjekoslava Domljana (6yka.com)

 

Cijeli tekst pročitajte na portalu.

 

nedjelja, 04 Juni 2017 00:00

Sniženja cijena - vješte zamke

Ocijeni...
(1 glasova)

popustSvijetleće reklame i natpisi sa raznim popustima, koji posljednjih dana krase mnoge izloge, nerijetko su samo zamka trgovaca jer kupce kada uđu u butik ili neku drugu radnju često dočeka razočaranje.
Bombastičnim natpisima o niskim cijenama trgovci nastoje privući što više kupaca, koji vrlo često bivaju obmanuti.

"U Banjaluci sam nedavno ušla u jedan butik gdje je pisalo 'sniženje do 50 odsto' i ništa iz nove kolekcije nisam pronašla da je toliko jeftinije. Nije mi jasno zašto na takav način i dalje pokušavaju da nas varaju", priča Banjalučanka Marija G.

Koordinator projekata u prijedorskom Udruženju potrošača "Don" Zoran Petoš poziva na oprez prilikom kupovine na takozvanim rasprodajama. Ne treba, kako ističe, nasjedati na bombastične bilborde i sniženja.

"Samo kupac koji je informisan i zna svoja prava je zaštićen kupac, a svakodnevne obmane potrošača mogu se spriječiti jedino ako se ti slučajevi prijave inspekciji", naglašava Petoš.

Predsjednik Pokreta potrošača RS Dragutin Bošković savjetuje stanovnicima da pažljivo čitaju cijene prije kupovine i da ako im nešto nije jasno o eventualnom sniženju obavezno zatraže objašnjenje trgovaca.

"Ako se desi da su prevareni, neka se obrate nekom od udruženja za zaštitu potrošača ili tržišnoj inspekciji", kazao je Bošković.

U Inspektoratu RS naglašavaju da proizvodi na svakoj akciji moraju biti jasno označeni riječima "akcija" ili "akcijska prodaja", a pored cijene proizvoda na akciji mora biti istaknuta i redovna cijena.

"Svi potrošači koji uoče bilo kakve nepravilnosti treba da se obrate opštinskoj, gradskoj ili republičkoj tržišnoj inspekciji", poručuju iz Inspektorata.

Zakonom o zaštiti potrošača propisana je kazna za trgovca kao pravno lice u iznosu od 2.000 do 10.000 maraka ukoliko sniženja, rasprodaje ili akcijske prodaje ne sprovodi u skladu sa zakonom, od 800 do 4.000 KM za odgovorno lice u pravnom licu i od 1.000 do 5.000 KM za trgovca koji je organizovan kao preduzetnik.

Zakon

Zakonom o zaštiti potrošača u RS definisano je da je svaki trgovac rasprodaju ili sniženje proizvoda dužan objaviti na način uobičajen u mjestu prodaje.

Proizvod na rasprodaji ili sniženju treba biti vidljivo označen cijenom prije i cijenom tokom rasprodaje ili sniženja. Ako je procenat sniženja objavljen u rasponu (npr. od pet do 15 odsto), najveći procenat sniženja treba se odnositi najmanje na jednu petinu vrijednosti svih proizvoda na rasprodaji.

(Glas Srpske)

Ocijeni...
(0 glasova)

fabrikasokovaKompanija Stanić Beverages, koja je dio Stanić grupacije iz Kreševa, BiH, krenula je u osvajanje Azije sa svojim brendom Juicy, nakon što je prije toga osvojila tržišta mnogih drugih država, naročito onih na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike.

Stanići su 2013. kupili hrvatski brend Juicy od Agrokora i od tada su napravili nevjerovatne rezultate širom svijeta, piše BiznisInfo.

Dio proizvodnje ovih sokova obavlja se u BiH.

Početkom aprila ove godine brand Juicy uvršten je u jedan od najvećih maloprodajnih lanaca u Dubaiju Union Coop. Istovremeno, sokovi Juicy dostupni su i u više od 100 srednje velikih tradicionalnih dućana.

U Kataru su Juicy sokovi od nedavno prisutni na policama poznatog trgovačkog lanca Spinneys, prve isporuke soka stigle su i u Oman, a u Saudijskoj Arabiji očekuju se uskoro, čim završi proces registracije, koji je za zemlje Bliskog istoka dugotrajan i iscrpan.

Sa svojim asortimanom prirodnih sokova Juicy, društvo Stanić Beverages prisutno je na tržištu Ujedinjenih Arapskih Emirata od 2015. godine u HoReCa kanalu.

Kompanija je ovih dana prezetovala sok Juicy, na najvećem azijskom sajmu specijaliziranom za hranu i piće SIAL Kina u Šangaju.

Kineski SIAL četvrti je po veličini sajam ovakve vrste u svijetu, okuplja izlagače iz čak 70 država, ali i stotine hiljada potencijalnih kupaca, distributera i poslovnih partnera iz prehrambene industrije.

– Nakon iznimno uspješnog otvaranja regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, s naglaskom na Dubai, Društvo Stanić Beverages nastavlja sa snažnim razvojem izvozne strategije i planira otvoriti tržište Azije. Na sajmu u Šangaju ostvarili smo brojne kontakte s potencijalnim dobavljačima i započeli proces selekcije odgovarajućeg distributera za najlukrativnije regije u Kini, a to su Šangaj, Peking i Nanjing, koje zajedno čine 47 posto svih potrošača soka u Kini, rekao je Svjetlan Stanić, vlasnik i predsjednik Uprave Stanić Beverages.

Zanimljivo je napomenuti kako u Aziji živi čak dvije trećine svjetskog stanovništva, riječ je o iznimno velikom tržištu i potrošačima koji cijene evropske proizvode.

– Upravo zato u Kini vidimo velik potencijal za naš brand 100 posto prirodnih sokova Juicy, istaknuo je Stanić.

(BiznissInfo)

Ocijeni...
(1 glasova)

kreditiSamohrvati, Samosrbi i Samobošnjaci igraju igru nulte sume. Moj dobitak je gubitak onih drugih, i obratno. Pošto igraju istu igru, ne mogu doći do kompromisa. Nema nikoga među postojećim i potencijalnim bh. političarima koji bi ponudio kompromis, 'win-win' rješenje (jer se samo tako može doći do potrebnih glasova za promjene ustava i sl.), pa sve završava s lose-lose situacijom.

„Tajna uspješnosti je u usmjeravanju sve energije ne na borbu sa starim nego na gradnju novog“ (Sokrat)
I književnik Milan Kundera kaže da biznis ima svega dvije funkcije: marketing i inovacije. Jednostavno kazano, suština poslovanja je u stalnom inoviranju: u novim proizvodima, novim načinima proizvodnje, novim načinima organiziranja proizvodnje i novim načinima utrživanja proizvoda.

No, u BiH osnove ekonomike su drugačije. Nisu važne tehničke, proizvodne, organizacijske i marketinške inovacije nego knjigovodstveno-pravne, da su 'poslovni' događaji provedeni i proknjiženi 'po zakonu'. Revalorizacijama i drugim ćiribu-ćiriba potezima prepravljaju se poslovne knjige. U bh. poslovnoj žabokrečini stotine su agrokomerčića i agrokorčića. Negativne poslovne rezultate voodoo knjigovođe pretvaraju u 'pozitivne' i prikrivaju topljenje javnog kapitala iliti njegovo pretakanje u privatni kapital. Ništa čudno, jer u društvenim prevratima iliti tranzicijama „obično izbijaju upravo ovakvi ljudi napred, i nezdravi ili nepotpuni, vode stvari naopako i stranputicom. U tome i jeste jedan od znakova poremećenih vremena“ (Andrić).

U vezi s knjigovodstvom 'snalaženja' Vlada Bulatović-Vib kaže „Dajte mi rupu, pa ću napraviti zakon“. Još su stari Grci govorili da su zakoni kao paučina – u njih se hvataju sitne muhe a provlače krupne. Makroekonomski gledano, i dalje se prakticira 'meko budžetsko ograničenje', ono koje je uništilo komunizam - ono kojemu pristup kapitalizmu sprečavaju željezni zakoni tržišta i vladavine prava.


Koliko je BiH mentalno i ekonomski duboko u komunizmu vidi se na web stranici Federalne porezne uprave. Dok kvaziznanstvenici, kvazipolitičari i kvazinovinari tvrde da BiH nije zadužena (iako niko ne zna koliki je unutarnji dug, a o restituciji i ne pitaj!) na toj web stranici se mogu vidjeti milijarde poreznih rashoda tj. nenaplaćenih poreza, i to niko ne zna na temelju čijih odluka. I to ne samo od strane javnih firmi (bolnica, željeznica, rudnika itd.) nego i od privatnih firmi. Moguće je da privatna kockarska firma neplati državi stotinu miliona poreza i tim novcem poreznih obveznika napravi lanac objekata, čiji profit koristi za kamatarenje. A firmu gurne u likvidaciju. Sve je isto, samo njega (komunizma) nema.

Mentalno i ekonomski BiH je još u komunizmu, u dobu 'pozitivnih nula' u javnom sektoru i maltretiranja privatnika na svakom koraku. Prema World Bank, najlošije mjesto za poslovanje u Europi je BiH, a od tranzicijskih zemalja Europe i Centralne Azije samo su Uzbekistan i Kirgistan gori. Štaviše, u svega 16 zemalja svijeta (u koje spadaju Centralnoafrička Republika, Venecuela, Čad i sl.) teže je ući u biznis poduzetniku nego u BiH.

Slika: Zemlje u kojima je bolje poslovati nego u BiH; 2016

IMF nije rajska ptica


Za vrijeme II. svjetskog rata američki avioni su sletali na jedan pacifički otok radi punjenja rezervoara gorivom. Dok se gorivo punilo, vojnici su dijelili slatkiše domorocima. Jednoga dana završio je rat i nestalo aviona i slatkiša. A onda su domoroci, da bi umilostivili bogove, počeli praviti avione od drveta ne bili im ponovo poslali nebeske ptice s darovima. Tako su sociolozi razvili kult rajske ptice.

I bh. vlast, navikla na ino slatkiše, još od 1998. zaziva IMF. Da ga umilostivi, napravili smotuljak, zvan pismo namjere, i počeli mahati IMF da im dobaci slatkiše. Jer, kako kažu neki bh. političari, iako i ekonomisti, ti su najjeftiniji.

Istina, bolje je državi zadužiti se kod IMF nego kod komercijalnih banaka ili emitiranjem obveznica. No, u toj računici nisu uzeli u obzir sve troškovi - države, ekonomije i društva. Kad država ima budžetski deficit i zadužuje se, gura kamatne stope naviše („crowding out“ efekt) i zavaljuje u crno privatni sektor i građane. Kad država grabi dio pite (zvane štednja društva koju čine štednja privatnog sektora i štednja javnog sektora) preostaje manje za firme i građane i zaoštrava se konkurencija, pa raste kamatna stopa. To što država plati manje, građani i firme plate više. Nema besplatnog ručka.

Posebice treba imati u vidu da novac koji daje IMF BiH koristi nepropisno. Nije zadaća IMF-a davati novac za tekuću potrošnju (a u knjigama knjižiti kao „dato BiH da vrati vanjske dugove“ jer jedino za tu svrhu IMF ima mandat davati novac), niti država smije financirati tekuću potrošnju novcem IMF-a ili bilo kojim tuđim novcem. Zlatno pravilo kaže da se tekuća javna potrošnja financira tekućim prihodama, a dug pravi samo za financiranje kapitalnih rashoda (zanemarujemo ovdje kratkoročne kredite za premošćivanje kratkoročne nelikvidnosti). Pritisak inozemnih diplomata i inozemnih financijskih instuticija na bh. vlasti da izglasaju povećanje akciza nije ništa drugo nego šopanje guske zvane BiH kao što se šopala guska zvana Agrokor. Akcize su samo mamac. A tek priče o snažnom rastu bruto domaćeg proizvoda i zapošljavanja. Evo, i ovim putem, tražimo da nam daju izračune tih multiplikatora.

Ostaje jedino da se vidi ko će platiti ceh za uzimanje kredita od IMF. Hoćemo li to biti mi (plaćanjem viših poreza), naši očevi (čiji će plodovi rada tj. javna imovina biti prodana) ili naša djeca (jer će im u amanet ostati samo pasiva tj. dug, ali ne i profitabilna aktiva jer smo dug proćerdali).


Građani su gubitnici

Mutacija komunizma u kapitalizam u BiH će potrajati, jer odugovlačenje odgovara upravljačima. I danas (dok sa zgražanjem govore o komunizmu, iako ih i sad hrani, dok žive u njegovim stanovnima, obnašanju funkcije u njegovim prostorijima, zapošljavaju sebe, rodbinu i prijatelje u njegovim elektroprivredama i telekomima i drugim firmama, privatiziraju njegovu društvenu svojinu itd.) kao zaštitnici vitalnih etničkih interesa, igraju lažnim kartama. Govore o „BiH bez entiteta“ (Samobošnjaci), o „BiH s tri entiteta“ (Samohrvati) i o „entetetu bez BiH“ (Samosrbi), jer ono što postoji, „BiH s dva entiteta“, (p)održava jedino međunarodna zajednica.

Niko ne igra jedinom pravom kartom - multietnička, mediteranska i europski orijentirana BiH, s punom zaposlenošću i visokim dohotkom. Ne igra, jer ni jedna politička stranka u BiH nema demokratsku legitimaciju, pa da s pravom može govoriti o BiH, jer nema glasačko tijelo a kamoli članstvo koje odražava strukturu bh. stanovništva. Iluzija je da će se Samobošnjaci, Samosrbi i Samohrvati starati o BiH. Ti se, u najboljem, staraju o svojim etničkim skupinama, zašto su i dobili mandat od svojih glasača.

Optimum dijela (optimum etničke skupine) ne može biti i optimum cjeline (optimum BiH). To nisu shvatile ni stranke ljevice koje su postale dvokantonalke, jer djeluju uglavnom u Sarajevu i Tuzli. Nikako da shvate da ako ne mogu uspostaviti jedinstven Mostar, koja razdvaja koji most, kako će uspostaviti jedinstvenu BiH.

Samohrvati, Samosrbi i Samobošnjaci igraju igru nulte sume. Moj dobitak je gubitak onih drugih, i obratno. Pošto igraju istu igru, ne mogu doći do kompromisa. Nema nikoga među postojećim i potencijalnim bh. političarima koji bi ponudio kompromis, 'win-win' rješenje (jer se samo tako može doći do potrebnih glasova za promjene ustava i sl.), pa sve završava s lose-lose situacijom. Stoga se Andrićeve riječi da „rat, i najduži, samo protrese pitanja zbog kojih se zaratilo, a njihovo rešenje ostavlja vremenima koja nastupaju posle sklapanja mira“ pokazuju tačnim i u postdaytonskoj BiH, barem za dva protekla desetljeća.


Prvi Njutnov zakon

Budimo realni: zašto bi bh. upravljači mijenjali stanje u kojem su dobitnici za stanje u kojem bi bili gubitnici? Njihovo ponašanje je racionalno, gledano iz njihovo perspektive. Zašto bi mijenjali sistem koji im daje sve (bez polaganja ikakvih računa, posebice poreznim obveznicima) za sistem koji bi im u konačnici mogao dati tek ćebe i (topli) obrok?

No, taj poredak vođen parcijalnim optimumima funkcionira ispod razine općeg optimuma, što znači da društvo neefikasno koristi resurse. To pokazuju zapuštena polja, uništene tvornice, prenapučen javni sektor, zgrade i ceste koje se urušavaju, negativna stopa priraštaja (više umrlih nego rođenih; istini za volju, broj poroda po ženi je oko jedan još od 1980.) te emigranju, kako mladi u inozemstvo tako i firme u podzemlje.

Ako je nešto neprihvatljivije od ponašanja bh. upravljačkih struktura, onda je to ponašanje međunarodne zajednice. Kažu: „Dogovorite se, mi ćemo prihvatiti svaki vaš dogovor“, iako je jasno da upravljači ne mogu niti žele postići dogovor. Međunarodna zajednica je prvo napravila sistem sa stotinu ministara, pa ga ismijava i predlaže parcijalni remont (ukidanje kantona), čime bh. društvo uvaljuje još dublje u sukobe.

Međunarodna zajednica može ishoditi promjene u BiH za jednu noć, ako bi to doista željela. Dovoljno je BiH staviti na crnu listu, pod krinkom kontrole neopažene ekonomije, pa da priliv doznaka prema BiH stane, što bi paraliziralo zemlju i natjeralo upravljače na dogovor - ili ishodilo pojavu novih upravljača. To je tako, jer za BiH vrijedi samo prvi Njutnov zakon – tijelo je u stanju mirovanja dok ga ne pokrene strana sila.

Ne bi bilo ni Reformske agende bez Njemačke i V. Britanije iako se i ta agenda pojavila sedam godina poslije Globalne krize za koju BiH još nije našla odgovor, jer ne zna podići stopu ekonomskog rasta s bijednih 1-2% na predriznih 5-7%. Kao što se bivša Jugoslavija nije uspjela oporaviti od naftnih šokova iz 1970-tih, financirajući nesmanjenu potrošnju ino kreditima, tako se ponaša i BiH. Ostalo znate. Déjà vu.


Zašto zvona ne zvone?

I prolaziće godina za godinom dok (i) samoorganizirani građani ne prisile upravljače da se nagode, ili (ii) dok se ne iznjedri multietnička stranka s prosvijećenim liderima koji će povesti računa o BiH ili (iii) dok sistem ne istruli, kao što je istrulio komunizam i neki 'novi „oslobodioci' ga ne spase (kao 1945. ili 1995.) tj. dok se ne pojave 'agenti' promjena nekog novog internacionalnog poretka.

Povijest pokazuje da je BiH napredovala i bila samoodrživa samo kad je bila multietnički vođena. Samo u multietničko doba se gradilo, a u etnička se uglavnom razgrađivalo.

Aristotel je tvrdio da najbolju političku zajednica čine građani srednje klase, posebice ako je velika i jača od ostalih. No, srednje klase u BiH nema, čak se i srednji segment rastače. Građani to ne vide jer im nije razvijen imunitet na etnonacionalno, pa je od tri gore navedene opcije ona treća najrealnija.
BiH leži na razmeđu triju civilizacija. U njoj se sijeku vertikalna razdjelnica (koja od devetog stoljeća razdvaja istočno od zapadnog kršćanstva na potezu od Baltika do Jadrana) i horizontalna razdjelnica (koja od 14. stoljeća razdvaja kršćanstvo od islama na potezu od Crnog do Jadranskog mora).

Lako je u tom društvu duboko ukorijenjih konflikata i tenzija, uzburkati etnonacionalno i manipulirati građanima. I to toliko da se oni samopoimaju kao Samobošnjaci, Samosrbi i Samohrvati. Iako bh. građani imaju i drugih identiteta, smatraju da im politički nije važno to što su nezaposleni, neobrazovani, neuljuđeni, što su postali ne samo drugoligaška europska nego i drugoligaška balkanska zemlja. Postoji samo „mi“ i „oni“. A to što su i mi i oni nezaposleni, obespravljeni itd. nema veze.

Lako je manipulirati ljudima u ruralnom (šest od deset građana živi na selu), tradicionalnom (skoro dvije trećine neaktivnog stanovništva čine žene tj. 0,9 miliona osoba od kojih su dvije trećine s osnovnim ili nepotpunim osnovnim obrazovanjem) i besposlenjskom društvu (zaposlena je tek svaka treća radnosposobna osoba, odnosno tek svaka peta radnosposobna žena).

Zemblaniti vlast

Ako u javnom sektoru radi minimalno 270.000 osoba, to znači minimalno 500.000 glasača za etnonacionalne stranke, imajući u vidu članove obitelji uposlenika. Tome treba dodati i kamarilu, kvazi poslovne ljude koji s članovima obitelji čine oko 100.000 glasača. Na to treba dodati i one na socijalnim „investicijama“ tj. potporama koji čine barem 400.000 glasača. To čini stabilno uhljebljeno glasačko tijelo od miliona osoba. To je i milion ljudi koji čini glavninu srednjeg segmenta društva.

No, svako društvo ima srednji segment, ali ne i srednju klasu. Taj srednji segment čine oni koji ostvaruju primanja uz određeni procent naviše i naniže od prosječnog primanja. Ako prosječno primanje u BiH iznosi oko 1.000 KM, oni koji primaju oko 80 do 150 posto od toga, tj. imaju plaću od 800-1.500 KM mogu biti uključeni u srednji segment temeljem plaće. No, pored plaće u obzir treba uzeti i obrazovanje i zanimanje. Tek 248.000 osoba ima nadrednjoškolsko tj. više i visoko obrazovanje. Oko polovice, tj. 125.000 ih je zaposleno u javnom sektoru. Javni sektor je vodeći poslodavac zemlje kojeg prati neformalna poljoprivreda kao slijedeći sektor. Ta dva sektora imaju uposlenika skoro ko svi drugi sektori zajedno. I gdje ekonomija može stići s ta dva motora?

Biti član srednje klase nije samo ekonomskosocijalna pozicija, nego je to i identitet. U demokratskim društvima, srednja klasa je narod u užem smislu riječi (stanovništvo zemlje je narod u širem smislu). Ako se ima u vidu da je glavni dio tog srednjeg segmenta, sačinjen od Samobošnjaka, Samosrba i Samohrvata, koji je za bh. društvo zainteresiran onoliko koliko mu bh. država da kroz plaću, potporu ili privilegiju, jasno je da na takvim osnovama BiH nema perspektivu. Najbolji pokazatelj toga je emigracija najboljeg dijela bh. društvo u inozemstvo, čemu bh. upravljači nisu posvetitli ni običnu sjednicu parlamenta, i privatnog i javnog sektora u podzemlje.

No, spram ovog segmenta stoji 700.000 penzionera, 300.000 nezaposlenih, 200.000 prekarijanca (obespravljenih radnika koji ne primaju plaću ili primaju minimalnu plaću) i 100.000 studenata. To je armija glasača koja se može suprostaviti etno-nacionalnoj armiji, samo što nema organizacije koja bi im se mogla staviti na čelo kolone.

A bh. vlasti kažu da žele odvesti zemlju u Europu. Kao što su nekad govorili da će od nje napraviti „drugu Švicarsku“. A vidimo, sudeći po stopi nezaposlenosti i životnom standardu, da je vode iz druge balkanske lige u centralnoafričku ligu. No, da li vlasti postižu te loše rezultate slučajno ili namjerno? Radi li se o serendipiti ili o zemblaniti fenomenu? Serendipiti znači ustrajno traženje jednog, a pronalaženje drugog i to na radost (npr. Kolumbo tražio začine, a našao Ameriku) dok zemblaniti (po artičkom otoku Zemlja) znači potragu za lošim stvarima koja može završiti pronalaskom dobre stvari. Primjerice, zemblaniti je kad vlasti hoće povećati cijenu goriva i ne mogu se nagoditi oko toga, pa dođe zastoja u ino zaduživanju, što je dakle ispala dobra stvar. Sa stanovišta bh. vlastodržaca, oni traže dobru stvar i radosno su je našli – dobar život za sebe. Iz njihove perspektive, oni su serendipiti vlasti. No, sa stanovišta društva, bh. vlastodršci su zemblaniti vlast. Ustrajno tražeći dobro za sebe nađu greškom nešto dobro i za društvo.

Autorski tekst prof. Vjekoslava Domljana za BUKU

 

(6yka.com)

Stranica 10 od 15

S5 Box