Vijesti iz ekonomije
Ekonomija

Ekonomija (227)

Ocijeni...
(0 glasova)

posao1Plate u Bosni i Hercegovini bi mogle rasti maksimalno do 20 posto u narednih nekoliko godina, uz uslov da država smanji poreze i rastereti cijenu rada, podaci su udruženja poslodavaca. U međuvremenu, hiljade radnika nezadovoljnih uslovima rada i niskim platama napuštaju državu i egzistenciju traže u zemljama Evropske unije.

Sve prisutniji fenomen odlaska ljudi iz Bosne i Hercegovine po svim meridijanima i paralelama teško je ne primijetiti, a to, prema svemu sudeći, ne vide samo oni koji ne žele da vide ili nastoje tu brojku umanjiti ili obezvrijediti.

Kao razlog odlaska mnogi navode besperspektivnost i odsustvo bilo kakve nade da se stanje u Bosni i Hercegovini, prije svega u ekonomskom pogledu, može uskoro promijeniti. Sve češće državu napuštaju i oni koji rade, a kao razloge ističu loše uslove rada i niske plate.

"Logično je da ljudi odlaze iz BiH, kada znamo da ovdje rade u robovlasničkom poretku za 400-500 maraka. Odlaze svi. I stari i mladi. Plate će, sa druge strane, u administraciji 'na državnim jaslama' rasti, malo, ali sigurno. Jer, izborna je godina, a 'budžetlije' su najsigurnija partijska baza pa se tako povećava jaz između onih koji rade po 12 sati dnevno svaki dan za 500 KM i onih koji ne rade ništa ili gotovo ništa za 1.500 KM ili više", kaže Dragan Bursać, novinar i kolumnista iz Banje Luke.

On smatra da odlazak stanovništva iz BiH, niti će biti zaustavljen, niti za to postoji politička volja.

"A, zašto bi je i bilo? Odlaskom mladih, radno potentnih ljudi, odlaze i eventualni učesnici ekonomskih pobuna. S druge strane, oni će na ovaj ili onaj način upumpavati svjež kapital u presahle entitetske kase. Dok je političarima svite oko njih i MMF-a, mogu biti bezbrižni. Uz hipnotisani narod koji im svake dvije ili četiri godine obnavlja mandat, njihovoj sreći nikad kraja. Na nesreću svih nas", ističe Bursać.

Sindikat trgovine: Radnici rade skoro bez slobodnog dana za 570 KM

Kao primjer radnika s lošim primanjima i uslovima rada u javnom prostoru često se navode uposlenici u trgovini i uslužnim djelatnostima. Kontaktirali smo Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH koji ima 12.000 članova, a zanimalo nas je kakvi su uslovi rada za radnike u trgovini, koliko imaju slobodnog vremena i da li su im plaćeni prekovremeni sati. Prosječna neto plata u ovom sektoru, prema podacima sindikata, iznosi 570 KM.

"Cijena činjenice da je trgovina kao jedina djelatnost u realnom sektoru u kojoj se uopće otvaraju radna mjesta, plaća se upravo vrlo različitim i često vrlo lošim uslovima rada koje možemo vidjeti od jednog do drugog tržnog lanca, kao i u malim trgovinama. Radno vrijeme u prosjeku je 42 sata sedmično, jer radna sedmica traje 6 dana po 7 sati. Naravno, ovo je situacija u firmama u kojima djeluje sindikat, ali u masi firmi sindikata nema, niti je radnicima dozvoljeno organizovanje, iako je to jedno od fundamentalnih radničkih prava", kazala nam je Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.

Ona je istakla da radnici u takvim firmama vrlo često rade bez ijednog slobodnog dana ili u 15 dana imaju jedan slobodan dan koji u principu "narade", jer sljedeću sedmicu rade dvije smjene, dok naprimjer njihova kolegica odmara.

"Čak u firmama gdje djeluje sindikat i gdje imamo dobar socijalni dijalog, radnicima se prekovremeni rad kompenzira slobodnim danima, a ne u novcu. Ono što je definitivno je činjenica da ova situacija zavisi od poslovođa objekata koji, ako žele i ako imaju dobar odnos sa svojim kolegicama i kolegama, pronađu način da prekovremenog rada nema, dok tamo gdje je poslovođa osoba koja terorizira svoje kolege, evidentno nije u stanju voditi objekat, a da to ne bude na štetu radnika", objašnjava Beširović.

Na pitanje da li radnici doživljavaju mobing na poslu, ona je navela da je prema podacima Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH,
od ukupno 305 slučajeva kršenja prava radnika, koliko su zaprimili i obradili u 2017. godini, 96 slučajeva mobing.

"Riječ je najčešće o oblicima verbalnog nasilja (71 posto) i prijetnji po život i zdravlje (21 posto). U ovoj godini smo imali i 2 posto slučajeva jednog novog oblika mobinga, a to je mobing zbog dobi, pri čemu su upravo radnice starije od 55 godina te koje doživljavaju mobing. Ono što je pozitivno je da broj riješenih slučajeva u korist radnika raste iz godine u godinu i u ovoj godini je 64 posto, dok je npr. u 2015. taj procent bio 37,5 posto, što pokazuje da radnici sve više prepoznaju mobing i poznaju načine borbe protiv mobinga", istakla je Beširović.

Ono što je s druge strane problematično, kako je napomenula, je što nijedan od navedenih slučajeva nije riješen korištenjem neke od konvencionalnih metoda zaštita radničkih prava i instrumenata (sudski spor, inspekcija, Ured ombudsmena), već isključivo direktnim pregovorom s poslodavcem, pri čemu se vrlo često koriste i mediji kao podrška i pomoć.

"Međutim, postoje i zaista svijetli primjeri gdje se vrednuje rad i gdje se problemi rješavaju dijalogom. Naš sindikat je u 2017. potpisao i kolektivni ugovor, prvi za privatni sektor trgovine, što bi trebalo bar djelimično urediti radne odnose u ovom sektoru koji nosi vrlo negativan epitet sektora u kojem vlada pravna anarhija", rekla je Beširović.

Iz države odlaze i prosvjetni radnici

Visinom plata nisu zadovoljni ni prosvjetni radnici, iako platu dobijaju iz budžeta.

"Mi ne možemo biti zadovoljni kompletnom situacijom imajući u vidu da je prosječna plata u obrazovanju, a govorimo o nastavnom kadru koji je visokoobrazovan, na nivou polovine potrošačke korpe, pa čak u nekim kantonima i niža", rekao nam je Selvedin Šatorović, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH.

Na pitanje da li je realno očekivati rast plata u prosvjeti, Šatorović ističe da se prvo mora govoriti o rastu plata u realnom sektoru.

"Bez stvaranja viška vrijednosti, ne postoji mogućnost za povećanje plata u javnom sektoru. To je sistem spojenih posuda. Bez rasta plata u realnom sektoru, neće biti ni rasta plata u javnom sektoru. Imajući u vidu sve investicije koje 'stižu', a koje vidi samo gospoda u Vladi FBiH, onda ne možemo biti optimisti za dešavanja u narednom periodu. Također, želim naglasiti da su prosvjetni radnici - proizvodni radnici. Mi nismo klasični javni sektor, jer proizvodimo ljude koji će sutra biti spremni da doprinose ovom društvu", rekao je Šatorović.

Prema njegovim riječima, iz Bosne i Hercegovine odlaze visokoobrazovani građani, kao i uposlenici u obrazovnom sistemu.

"Mislim da se u državi ne radi skoro ništa da se zadrže ti ljudi koji odlaze. U obrazovanju se mora voditi računa da se sačuvaju radna mjesta, jer odlazak roditelja podrazumijeva i odlazak cjelokupnih porodica, što dovodi do smanjenog broja upisanih učenika. To je pogotovo izraženo u USK, Posavskom kantonu i Kantonu 10. Same vlade kantona nisu u poziciji da vode stratešku politiku i prinuđene su da poštuju instance viših nivoa. Jedan dio prosvjetnih radnika odlazi iz BiH, jer su nezadovoljni svojim radno-pravnim statusom. Ukoliko znamo da početnik u Austriji ima satnicu od 9 eura, onda vam je jasno i zbog čega", objasnio je.

Plate su male, ali su veće od stepena produktivnosti

Da je odlazak radnika iz BiH u zemlje EU stvaran problem smatraju i u Udruženju poslodavaca FBiH.

"Njemačka je gotovo otvorila granice za ljude, ne samo iz BiH, već i regije. Njima u ovom trenutku nedostaje 750.000 radnih mjesta i sigurno je da se ne može, pogotovo u određenim djelatnostima, zaustaviti odlazak tih ljudi. Problem je u tome što školstvo i obrazovanje ne mogu omogućiti školovanje gotovog kadra koji bi uzeli poslodavci, nego poslodavci kad zaposle ljude moraju ulagati u njihovu obuku i osposobljavanje. I taman kad oni stvore radnika koji može i sebi i poslodavcu stvoriti korist, on odlazi van države. To je objektivan problem koji nije toliko vezan za ekonomske odnose i uslove rada, već za osjećaj besperspektivnosti i političke, ideološke i nacionalne podjele kojima svjedočimo iz dana u dan", kaže Mladen Pandurević, direktor Udruženja poslodavaca FBiH.

On ističe da se slaže s onima koji tvrde da su plate u realnom sektoru niske.

"Međutim, ukoliko želimo imati objektivan pristup, plate se određuju prvenstveno na osnovu stepena produktivnosti, a kao korektivni faktor se postavlja socijalni momenat – da od tog novca mogu živjeti radnici i njihove porodice mjesec dana. Plate su male, ali su one veće od stepena produktivnosti. I to je veliki problem", smatra Pandurević.

Dodaje da je prosječna plata u Federaciji veća nego u svim zemljama okruženja, izuzimajući Hrvatsku koja je članica EU, te da je čak vrlo blizu nekih plata u zemljama koje su također članice EU.

"Međutim, ni mi poslodavci nismo zadovoljni visinom tih plata. Mi bismo željeli da se stvore uslovi da naši zaposlenici imaju bolje plate, ali problem je u tome što mi plaćamo puno, a radnici primaju malo. Znači, kada mi jednu količinu novca uputimo prema radniku, dok te pare stignu do njega, u međuvremenu se pojavi država koja jedan dobar dio tog novca uzme sebi. Stepen opterećenja rada u FBiH je, prema svim nezavisnim istraživanjima, najviši u Evropi. Dakle, mi plaćamo puno, a radnik prima malo, jer država uzima veliki dio kolača", objašnjava Pandurević.

Upitali smo ga da li je realno očekivati rast plata u narednom periodu.

"Bojim se da ne možemo govoriti o nekom drastičnom porastu plata, međutim, da će u narednim godinama biti postepenog rasta plata, to je sigurno. Ukoliko se ispune naši zahtjevi koji se tiču rasterećenja cijene rada, u tom slučaju plate bi mogle značajnije porasti. Kada kažem značajnije, govorim o iznosima od 15 do 20 posto. To podrazumijeva da vlada prihvati zahtjeve za smanjenje opterećenja rada i da se povisi neoporezivi dio plate, u tom slučaju plate bi mogle porasti i do 20 posto, što uopće nije zanemariva brojka", ističe.

Iluzorno je smatrati da će doći do povećanja plata bez ekonomskog rasta

Slične teze iznosi i ekonomski analitičar Admir Čavalić koji kaže da visinu plata u realnom sektoru u BiH determiniraju dva faktora: visoka nezaposlenost i niska produktivnost.

"Konkretno, bosanskohercegovački radnik je uslovljen niskim platama zbog toga što ga dugoročna nezaposlenost egzistencijalno ugrožava i shodno tome primorava da prihvati trenutnu visinu plata, određenu ponudom i potražnjom na tržištu rada. Niska stopa produktivnosti rada ne dopušta poslodavcima da u kratkom roku dižu plate", ističe Čavalić.

Sve navedeno je, kako dalje objašnjava, određeno činjenicom da je Bosna i Hercegovina država koja svoj fiskalni teret primarno prebacuje na rad, tj. rad se, u odnosu na druge evropske zemlje, visoko oporezuje. Dodaje i da poslodavci uvijek preferiraju isplatiti više radniku, a manje državi. Pored toga, tržište rada nije dovoljno liberalizovano i zaposleni u javnom sektoru imaju izuzetnu pregovaračku moć, a sve na štetu zaposlenih u realnom sektoru.

"Kada je riječ o povećanju plata, iluzorno je smatrati da će se one u kratkom roku povećati bez ostvarivanja određenih stopa ekonomskog rasta, 6 posto primjerice. Zbog toga ne očekujem značajniji rast plata u narednih nekoliko godina. Također, ekonomska je zabluda da povećanje minimalne plate vodi povećanju ukupnih plata u ekonomiji jedne zemlje. Jedini efekt koji se postiže s ova dva faktora jeste povećanje nezaposlenosti i to zbog stvaranja vještačkih barijera na tržištu rada", objašnjava.

On napominje i da su u određenim industrijama, gdje nedostaje radnika (IT sektor) ili je visoka produktivnost istih (finansijski sektor), plate relativno visoke.

"Javni sektor svakako ne slijedi ovu tržišnu logiku, već je povećanje visine plata određeno prije svega političkim motivima, tj. izbornim ciklusima. Na kraju želim napomenuti da su poslodavci uvijek spremni povećati materijalne kompenzacije, a u svrhu povećanja zadovoljstva i privrženosti radnika, što vodi većoj produktivnosti. Međutim, državna intervencija u raznim sferama ekonomije obično destimulira ove napore i vodi niskim platama", kaže za kraj Čavalić.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

preventČlan Nadzornog odbora Prevent Grupe, Adnan Smailbegović, potvrdio je za “Slobodnu Bosnu” vijest koju su jučer objavili njemački mediji. “Sve je završeno u petak, preuzeli smo 100 posto dionica u njemačkoj firmi Neue Halberg-Guss GmbH”. O akviziciji Preventa pisao je ugledni njemački list Frankfurter Allegemeine Zeitung.
Smailbegović je za “Slobodnu Bosnu” otkrio kako je uprava Preventa na ovoj akviziciji, najvećoj u svojoj povijesti, radila punih šest mjeseci i da je sve definitivno okončano krajem prošle sedmice kada je Konkurencijsko vijeće Njemačke odobrilo transakciju.

-Firma Neue Halberg-Guss GmbH smještena je u Saarbrückenu, zapošljava oko 3.000 radnika, i spada u red najvećih livnica ne samo u Njemačkoj nego i u svijetu. Godišnji promet firme premašuje milijardu KM, a po veličini je dvadesetak puta je veća od Preventove livnce u Ilijašu koja je s radom počela prošle godine”, rekao je Smailbegović za naš portal.

Smailbegović kaže da kapacitet njemačke livnice izosi 480 hiljada tona sivog liva, i da je firma specijalizirana za proizvodnju kućišta motora za automobile i kamione Daimlera, Opela i Volkswagena.

-Naša livnica u Ilijašu uglavnom radi odljevke za kočione diskove koji se finaliziraju u našem pogonu u Tešnju, dok naša nova firma u Njemačkoj proizvodi kućišta za motore, i tehnološki je puno naprednija i složenija, kazao je Smailbegović, dodavši da se Prevent, nakon ove akvizicije, pozicionirao kao jedan od glavnih igrača u automobilskoj industriji Njemačke i Evrope.

Prevent ima vlastite tvornice u 12 država svijeta, a najviše zaposlenih ima u BiH (blizu 6.500) te u Njemačkoj (nešto više od 5.000) radnika.

Podsjećamo, početkom januara protekle godine, Hastorov Prevent preuzeo je tvornica kuhinja Alno s oko 2.200 radnika. Alno spada u red vodećih proizvođača kuhinja u Njemačkoj i sastoji se od tri proizvodne tvornice iz kojih se pokriva lokalno njemačko tržište ali i tržište cijele Evope, osobito Švicarske, Britanije, Francuske, gdje imaju razgranatu prodajnu mrežu i dugogodišnju tradiciju.

Hastorov Prevent manjinski je suvlasnik kompanije Grammer, koja je jedan od najznačajnijih proizvođača autodijelova u Njemačkoj.

(Slobodna Bosna)

Ocijeni...
(1 glasova)

saudija6Iako članovi kraljevske porodice u Saudijskoj Arabiji sasvim sigurno spadaju na sami vrh liste najbogatijih ljudi na svijetu, njihova imena se ipak ne navode ni na jednoj listi svjetskih milijardera. Razlog za to je jednostavan – njihovo bogatstvo je tajna i nemoguće ga je izračunati.
Prema Bloombergovom indeksu, u Saudijskoj Arabiji je dokumentovano 15 milijardera, čije je ukupno bogatstvo 63 milijarde dolara. Po toj listi, najbogatiji je princ Alwaleed bin Talal s bogatstvom od oko 18 milijardi dolara.

No, Bloomeberg napominje da je riječ tek o malom dijelu saudijskih bogataša, odnosno samo onima koji su otkrili svoje finansije ili koji posjeduju neke javne kompanije, pa je moguće pratiti njihovo bogatstvo.

Naprimjer, na listama milijardera nema vjerovatno najmoćnije a možda i najbogatije osobe u Kraljevini, princa Muhameda bin Salman. Prema medijskim izvještajima, Salman je nedavno potrošio oko 1,2 milijarde dolara na razne luksuzne stvari, uključujući sliku Leonarda Da Vinčija koju je platio 450 miliona dolara.

Salmanovo bogatstvo je nemoguće izračunati, ono je stroga tajna.
Ubjedljivo najviše novca kraljevska porodica zarađuje od nafte, i to preko državne kompanije Saudi Aramco, najveće energetske kompanije na svijetu. Podaci o poslovanju ove firme se javno ne objavljuju niti je ikada rađen revizorski izvještaj.

Prema okvirnim procjenama Bloomberga, prihodi kraljevske porodice od Aramca iznose više od 260 milijardi dolara. No, u budžetu se ne navodi kako se oni dijele pa je nemoguće saznati koliko zapravo dobija koji član.

Kraljevska porodica zarađuje i od saradnje sa stranim kompanijama kojima su agenti ili „tihi partneri“ na saudijskom tržištu. Porodica zarađuje i od razvoja i trgovine nekretninama, gdje joj joj posao olakšava to što ima pristup državnim bankama od kojih pozajmljuje novac za projekte.

Zanimljivo je da u Saudijskoj Arabiji nije tajna samo bogatstvo kraljevske porodice, već i običnih građana. U ovoj državi ne postoji porez na bogatstvo pa samim tim ni obaveza njegovog prijavljivanja.

– Lično bogatstvo u Saudijskoj Arabiji je privatna stvar i nikoga se ne tiče, rekao je Marcus Chenevix, analitičar u firmi TS Lombard u Londonu.

Neki od milijardera otkriveni su prilikom nedavne antikorupcijske akcije u Saudijskoj Arabiji. Tako je, naprimjer, princ Miteb bin Abdullah, bivši šef Nacionalne garde, platio prije tri sedmice više od milijardu dolara da bude oslobođen. Njegovo ime nije se nalazilo ni na jednoj listi milijardera niti se zna odakle mu novac.

(BiznisInfo)

Ocijeni...
(0 glasova)

posao5Početkom februara 2018. godine iz Hadžića će na domaće i inostrano tržište biti plasirani prvi proizvodi novoosnovane firme za proizvodnju, preradu i pakovanje voća i povrća. Naime, kompanija TGT iz Sarajeva je u prostoru kasarne Žunovnica na 1.500 m2 oformila pogone firme Oba Food, saopćeno je na zvaničnom općinskom sajtu.

Direktor Oba Food Hasan Gurbuz kaže da se četiri godine razrađivala ideja o osnivanju jedne ovakve fabrike.

– Investirali smo 750.000 EUR u nabavku mašina i opreme za preradu i pakovanje voća i povrća koje ćemo plasirati na domaće i inostrano tržište. Radi se o svježim i sušenim proizvodima, a mjesečno ćemo prerađivati 500 tona voća i povrća. Radit ćemo u dvije smjene i zaposliti do 40 radnika - rekao je Gurbuz, koji se zahvalio Općini Hadžići na ustupljenom prostoru i pomoći oko pokretanja proizvodnje.

Općinski načelnik Hamdo Ejubović rekao je da čine sve kako bi olakšali investitorima da pokrenu proizvodnju i otvore nova radna mjesta.

(Indikator.ba)

petak, 12 Januar 2018 00:00

AC Food kupio i treći dio Agrokomerca

Ocijeni...
(2 glasova)

agrokomercU Općinskom sudu u Velikoj Kladuši danas je održana sudska prodaja posljednje trećine Dioničkog društva Agrokomerc, odnosno pogona tvornice biskvita, čokolade i kakaa.

Putem prodaje usmenim nadmetanjem ovaj objekat je prodan za dva miliona i 406 hiljada KM najpovoljnijem i jedinom ponuđaču, firmi AC Food dd Velika Kladuša, članici AS Grupe.

„AC FOOD je proglašen za najpovoljnijeg ponuđača od strane Općinskog Suda u Velikoj Kladuši sa ponuđenih 2.406.500 KM. AC FOOD je sada u obavezi da u roku od 30 dana izvrši uplatu navedenog iznosa. Radi se o Tvornici biskvita u Velikoj Kladuši“, potvrđeno je za BiznisInfo iz ove kompanije.

Podsjetimo, prodaja Agrokomercove imovine započela je u februaru proše godine sudskom prodajom. Imovina koja se proteže na kompleksu veličine 270 dunuma u naselju Polje podijeljena je u tri cjeline.

Prvi dio koji čine tvornica stočne hrane, pržionica kafe o prodaja voća i povrća prodat je 28. februara za 3,05 miliona KM. Drugi dio koji čine mesna industrija i hladnjače, kao i fabrike za proizvodnju supa, majoneza, kečapa i začina prodat je 30. avgusta za 4,4 miliona.

Treći dio, koji je kupljen danas, čine tvornice za proizvodnju biskvita, čokolade i kakaa.

Ovim je, kako je iz kompanije AC Food ranije i najavljeno, zaokružen proces preuzimanja imovine nekadašnjeg krajiškog giganta.

Rusmir Hrvić, predsjednik uprave AS grupacije u čijem sastavu posluje AC Food, potvrdio je ranije medijima da namjeravaju preuzeti kompletne pogone Agrokomerca i oživjeti nekadašnje brendove.

(BiznisInfo)

Ocijeni...
(0 glasova)

radnik2Kretanja na tržištu rada u BiH odraz su sveukupnih društvenih događaja, a jedan od trendova kojima svjedočimo je pojava da uprkos stopi nezaposlenosti većoj od 20 posto pojedine fabrike ne mogu pronaći dovoljan broj radnika ili im za tako nešto treba dugo vremena.
Svoje stavove o ovom problemu iznijeli su predstavnici sindikata, analitičari te pojedini zvaničnici. Zajedničko svim ovim stranama bilo je da se priznaje problem nedostatka radne snage, nedovoljno visokih plaća te velikih poreza i doprinosa na plaće koje kompanije moraju plaćati. Situaciju pogoršava i odliv radne snage iz BiH u zemlje Evropske unije.

Komentar o ovom pitanju smo zatražili i od Udruženja poslodavaca FBiH kao krovne institucije privatnih kompanija u FBiH.

Veliki porezi

Član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca FBiH Eldin Hadžiselimović, koji je i generalni direktor ASA Holdinga, ističe da problem nedostatka radne snage nije toliko izražen u kompaniji koju on vodi izuzevši dio IT kadrova. Kao primjer navodi još jedno zanimanje.

- Ono što ja mogu konstatovati indirektno kao problem je u dijelu našeg posla koji se bavi špedicijom. Postoje određeni izazovi u pronalasku vozača. Samim tim cijena tih kadrova ide naviše ako želite da ih zadržite, i automatski negdje u lancu cijena tih usluga ide prema gore – pojašnjava Hadžiselimović.

Ističe i da što se tiče sestrinske firme Prevent "koja ima odgovarajućih problema u pronalasku kadrova, stvari se rješavaju kroz obuke, prekvalifikaciju i dodatnu edukaciju radne snage. To se radi fokusirano i kroz saradnju sa lokalnom zajednicom. To je sigurno jedan od načina kako se ove stvari mogu rješavati".

Što se tiče generalnog problema nedostatka radne snage u privredi BiH, navodi da "problem možda nije ovdje jasno lociran".

- Trebamo pogledati širu sliku, a to je visoko porezno opterećenje na rad. Ako se tu nađe odgovarajuće rješenje, na taj način povećavate potencijal produktivnosti, potencijal zaposlenja novih ljudi, a jednim dijelom kroz snižavanje opterećenja na rad otvara vam se mogućnost povećanja plaća postojećim zaposlenicima. Po meni to je nešto na čemu bi trenutno država trebala raditi kroz unapređenje zakonskog okvira – pojašnjava Hadžiselimović.

Dodaje da se "treba vratiti deset koraka unazad i viditi šta je osnovni problem, a to je visoko opterećenje na rad".

- Nisam političar, ali sigurno postoji i niz drugih modaliteta kako se ova situacija može rješavati i preokrenuti. Naprimjer, imamo ogroman potencijal dijaspore. To je dodatni korak koji možemo učiniti i osmisliti plan i strategiju kako da ljude koji su uspješni vani privučemo u BiH. I time automatski dobijate odgovor i na pitanje kako povećati zaposlenost, poboljšati uvjete rada i slično – kazao je Hadžiselimović.

Stava je da odliv radnika iz BiH utječe na potencijal razvoja države, ali i na konkurentnosti same zemlje.

- Ta pojava dugoročno utječe na poslovanje u BiH. Vidite, vi ćete nekome dići plaću, napravit ćete kompenzacije, ali dugoorčno ako se taj trend, nastavi mi jesmo u puno većem problemu. Svaki odliv bilo koga iz BiH je direktno utjecaj na buduću potrošnju. Mi prodajemo usluge ovdje i nije svejedno da li to prodajemo na tržištu od 4 ili 3 miliona stanovnika. To je nešto na što trebamo obratiti pažnju. Suština je u tome da treba otići deset koraka unazad i riješiti osnovni problem, a to je visoko opterećenje na rad – zaključuje Hadžiselimović.

Depresivna vizija

Pored njega, i mnogi drugih privrednici dali su svoj osvrt na nedostatak radne snage na tržištu rada u BiH. Depresivnu perspektivu ima i Edin Dacić, predsjednik Upravnog odbora kompanije Standard iz Prnjavora, koji je u decembru prošle godine u organizaciji Unije udruženja poslodavaca RS-a u Banjoj Luci kazao da "imamo program razvoja, ali je pitanje da li ćemo moći da nađemo dovoljno radnika u budućnosti. Ne govorimo o kvalifikovanoj radnoj snazi, jer nemamo nadu da ćemo je naći".

Smatra kako povećanje plaća neće puno tome doprinijeti, jer ne postoji optimizam kod stanovništva, dok se sa druge strane u Evropi otvara milion radnih mjesta.

- Ljudi jednostavno nemaju nade i ne vide perspektivu. Možemo da radimo na tome da dižemo plaću, ali na ovo drugo mi nemamo utjecaj - kazao je on na skupu "Budućnost biznisa".

Dejan Mijić, potpredsjednik Unije udruženja poslodavaca RS-a, kaže da je za povećanje plaća neophodna i podrška vlasti.

- Naš stav je da se mora raditi zajedno sa državom na poboljšanju uvjeta rada i povećanju plaća. Jedan od uvjeta za povećanje plaća je rasterećenje privrede kroz razna parafiskalna davanja, odnosno poreze i doprinose koji su veoma visoki za naše područje - kazao je Mijić.

(Faktor.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

konzumKonzum u Bosni i Hercegovini je zabilježio pad prihoda u novembru 2017. godine, najvećim dijelom zbog nedovoljnih zaliha, navodi se u najnovijem izvještaju hrvatskog Ministarstva gospodarstva o poslovanju Agrokora, koji uključuje i kompanije iz BiH.
Velpro je u prvih jedanaest mjeseci 2017. imao prihod od gotovo 1,5 milijardi kuna, ali i negativnu EBITDA od 111 miliona kuna, dok je Konzum BiH imao prihod od 1,86 milijardi kuna i negativnu EBITDA od 93 miliona kuna.

“Velpro i Konzum BiH, za razliku od Konzuma u Hrvatskoj i Tiska, imaju veće izazove u pregovorima oko isporuka pojedinih roba što se direktno odrazilo na prihod, a time i na maržu i EBITDA”, obrazloženo je u izvještaju.

U komentaru poslovanja Konzuma BiH se napominje i kako je pad prihoda u novembru najvećim dijelom uzrokovan nedovoljnim zalihama, a što je posljedica neisporuka nekih dobavljača. “Oporavak isporuka i prometa ide nešto sporije od očekivanog te je još uvijek prisutna ograničena ili loša saradnja s desetak dobavljača”, navodi se u izvještaju.

“Novembar predstavlja prijelom između ljetne i zimske sezone te je mjesec s najmanjom potrošnjom, što je naravno utjecalo i na prihod u odnosu na druge mjesece, ali su prihodi Konzuma u Hrvatskoj i Tiska uprkos ovim okolnostima iznad očekivanog nivoa. Opskrba robom za dio grupacije još uvijek predstavlja izazov i u narednom razdoblju glavnina fokusa bit će na stabilizaciji asortimana kako bi vratili povjerenje kupaca, koje je poljuljano početkom 2017. godine”, ističe vanredna uprava u izvještaju.

Dodaje se da je u novembru zabilježeno veće smanjenje troška od očekivanog, ukoliko se izuzmu jednokratni troškove restrukturiranja (zatvaranje neprofitabilnih dućana, odvajanje Mercatorovih prodavaonica i likvidacija Velpro d.o.o.).

Ipak, veće uštede na troškovima nisu uspjele kompenzirati pad prihoda i bruto marže što je rezultiralo lošijim EBITDA od očekivanog.

Kad je riječ o poslovanju Sarajevskog kiseljaka, navodi se da su prihodi od prodaje kupcima izvan grupe u zemlji, kao i prihodi od prodaje na stranim tržištima veći od očekivanog. Mineralna voda i sky grupa proizvoda ostvarili su rast u odnosu na očekivanu prodaju. EBITDA prati stalni rast u odnosu na očekivane vrijednosti zbog porasta prihoda od prodaje i pada cijene šećera tokom godine.

Slične trendove bilježi i Ledo d.o.o. Čitluk.

Prihodi Leda od prodaje u novembru rasli su u skladu s očekivanjima. Najveći doprinos rastu prodaje dale su kategorije ribe i povrća, gdje su uvedeni novi artikli kao odgovor na aktivnosti konkurencije. Ostvarena EBITDA je u skladu s očekivanjima, a EBITDA marža bilježi lagani rast kao posljedica povećanja prodaje.

Inače, redovni mjesečni izvještaj vanredne uprave pokazuje da je poslovanje svih Agrokorovih kompanija stabilizirano.

Maloprodaja i veleprodaja, koji uključuju rezultate Konzuma u Hrvatskoj i BiH, Tiska i Velpro-centra, u prvih jedanaest mjeseci prošle godine imali su prihod od 13,42 milijarde kuna, dok je EBITDA (dobit prije kamata, poreza i amortizacije) bila negativna, 149 miliona kuna.

“Cjelokupni sistem ostvaruje pozitivnu zaradu prije oporezivanja, kamata i amortizacije. Mislim da je to vrlo dobra osnova za postizanje i kretanje u proces postizanja nagodbe”, izjavila je Martina Dalić, potpredsjednica hrvatske vlade i ministrica ekonomije, poduzetništva i obrta.

Smatra dobrim i što je vanredna uprava uspjela prije kraja prošle godine predstaviti prvi nacrt nagodbe povjeriocima, a očekuje i da se doći do glavnog cilja – da se nagodba postigne u zakonom propisanim rokovima.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

radnik2Stopa nezaposlenosti u BiH mjerena standardima Međunarodne organizacije rada je u 2017. bila 20,5 posto, podaci su Agencije za statistiku BiH.
Nova radna mjesta i ekonomski razvoj bio je ono čemu su vlasti, barem deklarativno, težile. Paralelno sa tim, iz mjeseca u mjesec javnost je sa čuđenjem čitala vijesti o fabrikama koje ne mogu da nađu dovoljan broj radnika te popune otvorena radna mjesta, ili im za takvo nešto treba dugo vremena. Većina ovakvih slučajeva je zabilježena u sektoru proizvodnje i prerađivačke industrije. Naizgled paradoksalna situacija odraz je nekoliko trendova koji se paralelno dešavaju u BiH.

Odlazak građana, troškovi i porezi

Građani BiH sa vještinama traženim na tržištu Evropske unije odlaze "trbuhom za kruhom" smanjujući broj kvalitetnih radnika koje mogu zaposliti bh. kompanije. S druge strane, troškovi života rastu iz godine u godinu a prosječna plaća ne raste dovoljno brzo da to pokrije. Iz perspektive poslodavaca, visoke stope doprinosa i raznih poreza onemogućavaju firmama koje bi to željele da povećaju plaće i novčano nagrade svoje radnike.

Ilustracije radi, prosječna plaća u prerađivačkoj industriji je u oktobru prošle godine iznosila 632 KM. U ovom sektoru koji je nosilac izvoza, odnosno "uvoznik deviza", radilo je 154 hiljade radnika. U sektoru trgovine na veliko i malo te popravci vozila i motocikala zaposleno je bilo 134 hiljade radnika s prosječnom plaćom od 618 KM. Drugim riječima, samo u ova dva sektora radi skoro 290 hiljada radnika kojima krajnje dostignuće karijere u finansijskom smislu predstavlja plaća od oko 600 KM ili 300 eura što samo po sebi predstavlja razočaravajuću spoznaju. Uporedo sa tim, 100 najvećih bh. kompanija su npr. samo u 2015. ostvarile 1,15 milijardi KM dobiti.

Komentarišući pojavu da bh. firme ne mogu pronaći radnu snagu, ekonomski analitičar Zoran Pavlović ističe da je situacija u zadnje vrijeme postala alarmantna.

- Istina je da radnici, čak i oni koji su bez posla, neće da rade posao za oko 400 KM, već radije idu i rade za 500 eura u Slovačku ili Češku, ili još bolje u neke zapadnoevropske zemlje. Kada pogledamo redove ispred ambasada jasno je da trenutna politika realnog sektora i niskih plaća ne predstavlja održivo stanje jer su plaće preniske, a tu je i loša poslovna i politička klima koju kreiraju političari igrajući se nacionalističkih i ostalih igara. Tako da o odlasku ne razmišljaju samo mladi i nezaposleni već i zaposleni koji ne žele da njihova djeca odrastu u jednom ovakvom ambijentu – pojašnjava Pavlović.

Ističe da uzrok problema nikada nije jednostavan, već da je splet različitih okolnosti. Jedan od njih je i visoka stopa doprinosa te raznih poreza koji opterećuju kompanije. Pojašnjava da "smo došli u situaciju da se privredni koncept i sistem mora mijenjati".

- Zbog odliva radne snage iz BiH, bh. firme će morati povećati plaće kvalitetnim radnicima jer će isti u suprotnom napustiti BiH. Već sada vidimo da pojedine fabrike naprimjer grade stambene objekte koje uz povoljne uvjete daju radnicima koji moraju ostati u toj fabrici određen period. S druge strane, doći ćemo i u situaciju da će nedostatak radne snage izazvati jedan novi talas, a to je talas tražilaca radnih dozvola iz Moldavije i sličnih zemalja za BiH jer će domaće kompanije biti primorane da uvoze radnu snagu. Vlada mora podržati privredu, ali podržati u onim stvarnim problemima s kojima se firme susreću i na osnovu toga dizajnirati mjere razvoja – kazao je Pavlović.

Poručuje da "ovo kako stvari stoje je totalni odlazak u ćorsokak te situaciju da ćemo imati armiju nezaposlenih koji nisu sposobni za posao u privatnom sektoru, a s druge strane ćemo morati uvoziti radnu snagu".

Problemi radnika

Nedostatak radnika u pojedinim fabrikama problem je kojeg su svjesni i u raznim sindikatima. Tako u Samostalnom sindikatu šumarstva, prerade drveta i papira BiH navode da je jedan od razloga za nedostatak radnika i neusklađenost obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada. Ističu i neke druge probleme koji su nedavno riješeni poput zabrane prometa trupaca u FBiH i RS-u što je industriji namještaja olakšalo dolazak do sirovina.

- Pored toga, postoji i niz drugih uzroka. Kad su u pitanju primanja, plaće u drvnoj industriji su izuzetno niske u poređenju sa šumarstvom. Ne kažem da je u šumarstvu plaća dovoljno velika za egzistencijalne potrebe četveročlane porodice. Ona je prema podacima iz oktobra prošle godine bila 914 KM neto plaća, ali je plaća u drvnoj industriji i proizvodnji namještaja znatno niža. U proizvodnji namještaja imamo 556 KM, a u prerađivačkoj industriji je 627 KM što je nedovoljno da jedna osoba preživi mjesec a kamoli četveročlana porodica – navodi predsjednica sindikata Lejla Ćatić.

S druge strane, ističe da je prisutna siva ekonomija te da postoje i fabrike koje rade na crno.

- Sada u drvnoj industriji ima pojava ne samo nedostatka radne snage već nedostatka dovoljno kvalifikovane radne snage. To i poslodavci stalno ističu, a svi su opterećeni visokom stopom doprinosa što onemogućava veće plaće radnicima – tvrdi Ćatić.

Pojašnjava da postoje i poslodavci u manjim sredinama gdje ljudi ne mogu puno birati gdje će raditi pa rade za male pare, što poslodavci zloupotrebljavaju i vješto koriste.

- Pored toga, imate situacija naprimjer u Kantonu Sarajevo gdje neki poslodavci, a znam primjere par firmi, još od privatizacije tih firmi ne uplaćuju doprinose, radnici se tužakaju, ogromne su presude, imate situacija gdje poslodavci oružjem prijete radnicima da odrađuju posao iako im ne isplaćuju plaću – ističe Ćatić.

Rješenje problema

Problema su svjesni i nadležni, a direktor Porezne uprave FBiH Šerif Isović je u ranijem intervjuu za Faktor pojasnio i pogubnosti visokih stopa poreza i doprinosa koji stvaraju sivu ekonomiju. Govoreći o rješenjima ovog problema, Isović naglašava kako nam je, između ostalog, potrebna dobra kontrola granica, dobro osmišljena ekonomska politika, eliminacija neracionalnog trošenja države, a sredstva od javnih prihoda ulagati u investicije i modernizaciju.

- Po mom mišljenju, osnovni uzrok sive ekonomije je prisustvo gotovine u platnom prometu u velikoj mjeri i sve aktivnosti koje doprinose stvaranju gotovine kojom se finansira siva ekonomija. Uzroci sive ekonomije su neučinkovita kontrola granica, odnosno izbjegavanje carinskog nadzora, krijumčarenje, i nepravilno, odnosno nerealno utvrđivanje vrijednosti uvezene robe. Zatim, složen i komplikovan porezni sistem. Naime, porezni propisi se donose na nivou države, entiteta, Distrikta Brčko, deset kantona i velikog broja jedinica lokalne samouprave, a za primjenu su nadležne četiri porezne uprave - ukazuje Isović.

Dalje dodaje kako su među uzrocima sive ekonomije i tolerancija države prema sivoj ekonomiji, neodgovarajući kapaciteti kontrolnih organa za provođenje propisa, neadekvatan rad inspekcija, carinskih organa, sudova, tužilaštava i policije.

(Faktor.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

novac7Povećanjem stope poreza na dobit otjerat ćemo i ono malo investitora

"Reformska agenda za nas poduzetnike izgleda kao presipanje iz šupljeg u prazno. Jedina stimulativna mjera za domaće, ali i strane investitore do sada je bila niska stopa poreza na dobit, samo deset posto. Nijedan drugi aspekt bavljenja biznisom kod nas nije stimulativan, uzmite samo neku dozvolu ili saglasnost, skupo je platite, a dugo je čekate. Sad još ako stopu poreza na dobit podignu na tridesetak posto, kao što je bilo, neće ostati više nijedna zelena grana u našoj privredi", rezigniran je Majić.

Majić kaže i kako se premijer Novalić hvali da se prinos od poreza na dobit u 2016. drastično povećao. Povećava se, tvrdi, jer su ljudi zadovoljni stopom od deset posto, javno prikazuju dobit i plate porez.

"Povećanjem stope poreza na dobit otjerat ćemo i ono malo investitora što imamo. Stranih investicija skoro da i nemamo, osim želja Kineza za investiranje u termolektrane, da zagađujemo naš narod narednih pedeset do sto godina. Zapad u isto vrijeme odustaje od fosilnih goriva, a mi nelogično razvijamo energetiku baš u tom smjeru", smatra Tomislav Majić.

 

Država je najveći dužnik privredi


Link je prije sedam godina izašao s inicijativom da se PDV plaća po naplaćenoj fakturi, a ne po isporučenoj.

"Država ne staje u zaštitu poštenih poduzetnika koji ne uspijevaju naplatiti svoje fakture. Na kraju, najveći dužnik privredi je sama država, a svi moramo platiti PDV. Ova stara inicijativa bi dala zamaha jer bi poduzetnike finansijski ojačala, da ne moraju trčati i dizati kredite da plate PDV, a ko zna kada će naplatiti svoju robu ili uslugu. Ovaj princip je na snazi u 27 zemalja Evropske unije, ne vidim zašto je kod nas to nemoguće", kaže Majić.

Najviše zakona, blizu osamdeset posto, koji utječu na poslovanje, je na nivou entiteta, tako da je logično da od tog nivoa vlasti mala i srednja preduzeća najviše očekuju.

"Entiteti su ti koji moraju mijenjati politiku prema privredi, moraju prije svega smanjiti svoje prohtjeve prema punjenju budžeta iz ovog izvora. Takav zaokret bi se automatski pozitivno odrazio, uz sinergiju s državnim nivom i smanjenjem izvjesnog broja nameta mogli bismo govoriti o razvoju privrede, ali i opstanku stanovništva na ovim prostorima. Svjedoci smo da nam odlaze i ljudi zrelije dobi, ako se nešto ne promijeni za dvadeset godina, kod nas će živjeti samo penzioneri", kazao nam je na kraju Tomislav Majić, predsjdenik Linka, udruženja za poduzetništvo i posao iz Mostara.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

stolarija1Kompanija MS&Wood traži nove radnike, i to majstore / stolare kojima nudi neto plate do čak 2.000 KM, piše BiznisInfo.
Firma MS&Wood iz Fojnice je regionalni lider u proizvodnji inovativnog namještaja, a svoje proizvode izvoze na veliki broj zahtjevnih svjetskih tržišta.

Firma sada traži iskusne majstore / stolare, koji će raditi za platu “od 1.000 do 2.000 KM neto, ovisno o znanju, vještinama i zalaganju“.

Zanimljivo je da ova vijest dolazi u trenutku kada mediji izvještavaju o kolonama mladih ljudi koji napuštaju BiH.

Podsjetimo da je prosječna neto plata u BiH oko 840 maraka. No, ovaj prosjek uglavnom dižu plate u administraciji, dok su plate u proizvodnom sektoru uglavnom još niže.

MS&Wood konstantno zapošljava nove radnike i povećava proizvodnju. Podsjetimo da je firma lani ponudila stipendije i dobro plaćeni posao svim učenicima u Fojnici koji upišu drvoprerađivačku školu.

(BiznisInfo)

Stranica 7 od 17

S5 Box