Vijesti iz regiona
Region

Region (142)

Ocijeni...
(0 glasova)

kosovoIako je glavni razlog posete evropskog komesara za proširenje i susedsku politiku Johannesa Hahna u četvrtak Prištini bio zahtev da se ukinu takse na robu iz Srbije, premijer Kosova Ramush Haradinaj nije promenio stav, piše Gazeta exspres.

Kako navodi taj prištinski sajt, razgovor Hahna i Haradinaja započeo je temom liberalizacije režima viza.

Hahn je, međutim, podsetio Haradinaja da je to pitanje zatvoreno još u decembru prošle godine i da Kosovo neće dobiti liberalizaciju viznog režima do 2020. godine, a sada je tek početak 2019. godine.
'Napredak na evropskom putu'

"Prva poseta regionu u 2019. godine. Imao sam dobre i otvorene razgovore sa premijerom Haradinajem i ministrima. Radujem se bliskoj saradnji po svim otvorenim pitanjima kako bi Kosovo moglo da napreduje na svom putu ka Evropskoj uniji", napisao je evropski komesar na Twitteru.

Haradinaj je nakon sastanka na Facebooku napisao da je Hahnu preneo da je Kosovo ispunilo sve kriterijume za liberalizaciju viznog režima i da očekuje brzi napredak.

"Na sastanku sa komesarom za proširenje EU-a Johannesom Hahnom ponovio sam da je pozicija Kosova jasna po pitanju evropskih integracija. U tom smislu, postigli smo napredak na evropskom putu i, nakon ispunjenja kriterijuma za liberalizaciju, očekujemo brzu odluku o dobijanju prava na slobodno kretanje", napisao je Haradinaj.

Gazeta expres navodi da je Hahn, međutim, bio više zainteresovan da razgovara o ukidanju taksi za robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine i da je zbog toga i došao u Prištinu.

Haradinaj mu je, kako se navodi, dao sličan odgovor koji je dao na takav zahtev Amerikanaca.

Carine se ukidaju kada Srbija prizna Kosovo, rekao je Haradinaj, a prenosi Gazeta expres.

Haradinaj je u nedelju izjavio da je Vlada Kosova spremna da ukine takse nakon što dobije međunarodne garancije da će finalni sporazum Srbije i Kosova rezultirati, kako je naveo, uzajamnim priznanjem.
Takse se ne spominju u izjavama

Gazeta expres primećuje da nakon sastanka Hahna i Haradinaja nije navedeno da je EU preko svog komesara ponudila takve garancije.

Oni se po završetku sastanka nisu obratili novinarima, niti su na svojim nalozima drustvenim mrežama pomenuli takse.

Hahn, koji je u Prištini razgovarao samo s Haradinajem, nakon sastanka je otputovao za Tiranu, gde se sastao sa albanskim premijerom Edijem Ramom.

 

(Agencije)

petak, 11 Januar 2019 00:00

Hrvatska smjenjuje svog ambasadora u BiH

Ocijeni...
(0 glasova)

hrvatskaPokrenuta je procedura opoziva hrvatskog veleposlanika u Bosni i Hercegovini Ivana Del Vechija, potvrđeno je u petak Hini iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova Hrvatske, dva dana nakon njegovog odlaska 9. januara u Banju Luku, gdje se obilježavao dan bh. entiteta Republika Srpska, kojeg je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim.

Del Vechio se i dalje nalazi u Zagrebu, gdje je pozvan na konsultacije nakon tog događaja, i pokrenuta je procedura za njegovim opozivom, saopćilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

“Hrvatska nikada nije sudjelovala u obilježavanju 9. siječnja kao dana RS-a, tako je trebalo biti i ove godine”, rekla je u četvrtak hrvatska šefica diplomatije Marija Pejčinović Burić.

Ona je naglasila da je Del Vechio odlazeći u Banju Luku donio pogrešnu odluku i imao krivu procjenu.

Hrvatska nikada nije sudjelovala u proslavi tog dana i tako je trebalo biti i ovaj put, dodala je Pejčinović Burić.

Ona je istakla kako Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nije bilo upoznato s odlukom veleposalnika da prisustvuje proslavi dana RS-a, odbacivši špekulacije da je on imao “znak” iz Zagreba, prenosi Hina.

Odlikovanje za ratnog zločinca
“On tamo toga dana nije trebao biti”, naglasila je Pejčinović Burić, ističući da njegov odlazak na tu proslavu predstavlja veliko iznenađenje, posebno što joj tokom svog mandata nikada nije prisustvovao.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine taj je praznik još 2015. godine ocijenio diskriminirajućim za Hrvate i Bošnjake te ga je proglasio neustavnim.

Ministarstvo vanjskih u europskih poslova Hrvatske je ranije saopćilo da nije bilo upoznato s odlaskom Del Vechija u Banju Luku na prijem povodom dana RS-a i da je on zbog toga povučen u Zagreb na konsultacije.

Na toj proslavi, na kojoj je bio i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Dragan Čović, posmrtno je odlikovan general Slavko Lisica, koji je u Hrvatskoj pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih na području Dalmacije.

Del Vechio je ranije kazao da je boravio u Banjoj Luci tog dana, ali da nije bio na svečanom defileu u centru grada, niti na akademiji povodom Dana RS-a.

(Agencije)

petak, 11 Januar 2019 00:00

Najveća hrvatska diplomatska sramota

Ocijeni...
(0 glasova)

hrvatska1Na predstavnika interesa hrvatske države u Sarajevu ne bi smjela utjecati avanturistička politika Dragana Čovića i njegove svite.
Valja se nadati da nezadovoljstvo premijera Plenkovića njegovim postupkom neće stati na skrivljenom opozivu Del Vechija.

I dosad su neki hrvatski diplomati ozbiljno sramotili državu, koju zastupaju u inozemstvu, od toga da su optuživani za napastovanje služinčadi, do toga da su se upleli u šverc, kriminal, zloupotrebu droga. Međutim, nitko nikad nigdje nije Hrvatsku tako snažno osramotio kao što je to 9. siječnja u Banja Luci učinio Ivan Del Vechio, sada već vjerojatno bivši hrvatski ambasador u Sarajevu.

Kad su me iz jednog zapadnog medija jučer pitali kako je moguće da se Del Vechio našao na banjolučkoj proslavi genocida, nisam mogao vjerovati da je njegova prisutnost na Dodikovoj proslavi plod „vlastite pameti“ ovog diplomata, koji je još od listopada 2013. godine akreditiran kao veleposlanik u Sarajevu.

Republika Hrvatska spada među one države koje poštuju odluku Ustavnog suda BiH o tome da je proslava takozvanog „Dana Republike Srpske“ protuustavna, i dijeli uvjerenje da se tom proslavom u Banja Luci zapravo slavi genocid nad Bošnjacima, Hrvatima i drugim nesrpskim stanovništvom na području što su ga zauzele Karadžićeve i Mladićeve trupe.
Prijateljska čavrljanja s tipovima poput Dodika

Nije, doduše, Del Vechijin incident prva hrvatska neugoda vezana uz 9. siječnja i Milorada Dodika. Prije nekoliko godina, u vrijeme predsjedničkog mandata Ive Jospovića, Dodik se pohvalio time da mu je Josipović čestitao Dan Republike, a ovaj to nije demantirao. Legenda kaže da to nije ni mogao, zato što je tog dana njegova savjetnica prijateljski čavrljala s Dodikom i usput mu rekla da ga pozdravlja Predsjednik i da mu čestita državni praznik. Prijateljska čavrljanja s tipovima poput Dodika uvijek imaju visoku cijenu.

Ipak, odluka da bude jedini diplomatski predstavnik iz neke od demokratskih država (pustimo nastranu Rusiju i Srbiju i njihove interese) na Dodikovoj proslavi nije nešto što veleposlanik donosi sam. Na predstavnika interesa hrvatske države u Sarajevu ne bi smjela utjecati avanturistička politika Dragana Čovića i njegove svite, koja je u savezništvu s Dodikom.

Osim zaštite hrvatske zajednice u BiH, hrvatski veleposlanik ima i složeniji zadatak - zastupati državne interese Hrvatske. A Hrvatska, kao članica EU i NATO saveza, mora poštivati međunarodni poredak i kloniti se podrške počiniteljima genocida, ratnim zločincima i ratnim profiterima, što se roje oko Dodika, i zagovarati politiku jačanja cjelovitosti i održivosti BiH.

Paradoks u skandalu, što ga je Del Vechio počinio u Banja Luci 9. siječnja, je i to što Hrvatska insistira na provođenju judikature Ustavnog suda BiH kad je riječ o izbornom zakonodavstvu i zaštiti biračkog prava Hrvata u BiH, a da odluku tog istog Ustavnog suda njen veleposlanik tako flagrantno krši, prisustvovanjem Dodikovoj proslavi genocida. To da će na takvoj proslavi onda kao junak biti apostrofiran i neki Lisica, koji je prema hrvatskim sudbenim vlastima pravomoćno osuđen ratni zločinac, pa da će onda Del Vechio figurativno s Dodikom, osim pogromu Bošnjaka i Hrvata nazdraviti i raketiranju Šibenika, logična je posljedica politike bez pameti kakvu u Sarajevu provodi ambasador Del Vechio.
Isprika službenog Zagreba službenom Sarajevu

Ovaj nesretnik će sada biti umirovljen, uz sve izraze sramote koju je zaslužio. Valja se nadati da nezadovoljstvo premijera Plenkovića njegovim postupkom neće stati na skrivljenom opozivu Del Vechija, nego da će slijediti i isprika službenog Zagreba službenom Sarajevu u kome će se javno reći da Hrvatska poštuje ustavni poredak BiH, osuđuje genocid, ne želi komunikaciju s ratnim zločincima i ispričava se Sarajevu zbog pogrešnog dojma koji je njen ambasador u Sarajevu stvorio o hrvatskoj politici prema BiH.

Krajnje je vrijeme da Zagreb u Sarajevo uputi kompetentnog diplomata ili diplomatkinju, poznavaoca regionalnih prilika i osobu koja će biti sposobna zastupati hrvatski državni interes u Sarajevu, a ne pretvoriti se u zatočenika politike Dragana Čovića.

Mandat Ivana Del Vechia obilježen je time što hrvatski veleposlanik uglavnom ne sudjeluje na koordinacijskim sastancima veleposlanika država članica EU, vjerojatno zato što mu je engleski previše loš da bi mogao iznositi stavove i zastupati hrvatske politike i policy rješenja.

Vrijeme je da sramota, što ju je ovaj akter od listopada 2013. nanosio Hrvatskoj, sada bude prekinuta, a da budući diplomatski predstavnik Hrvatske u Sarajevu bude sposoban razlučiti odnose s Hrvatima u BiH i državne odnose.

Možda bi u tome moglo pomoći iskustvo bivšega predsjednika Stjepana Mesića, jedinog hrvatskog državnika čiji mandat nije bio obilježen pogrešnim koracima prema BiH, a najvažnija njegova rečenica bila je poruka Hrvatima da je Sarajevo njihov glavni grad, i da u Sarajevu, u savezništvu s Bošnjacima, trebaju rješavati svoje probleme. Ako Čović misli da je Hrvatima glavni grad Banja Luka, za takvo mišljenje ne smije dobiti potporu hrvatske politike i diplomacije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

(Al Jazeera)

srijeda, 02 Januar 2019 00:00

Podignuta EU rampa opustošila Hrvatsku

Ocijeni...
(0 glasova)

zagreb1Unatrag dvije-tri godine top-temom u Hrvatskoj postalo je iseljavanje stanovništva koje je poprimilo dramatične razmjere i nerijetko se naziva egzodusom. O tome se vode javne rasprave, organiziraju okrugli stolovi, skiciraju razne stragegije, a mediji neprestano objavljuju tekstove i reportaže o ljudima, većinom mladima, koji su odlučili potražiti sreću i bolji život u sređenijim i bogatijim zemljama. Velike brojke kojima se pritom barata u maloj Hrvatskoj doimaju se još većima i poraznijima.

Tko će ostati raditi i privređivati? Tko će umirovljenicima zarađivati mirovine? Tko će liječiti ljude, tko će programirati, projektirati i graditi, tko će popravljati kvarove i tko će, na koncu, posluživati kavu u kafićima - karikirana su, ali ne i besmislena pitanja koja se postavljaju. Jer... odlaze liječnici i medicinske sestre, inženjeri i informatičari, odlaze zidari i limari, mehaničari i vodoinstalateri, konobari i šoferi...

Službena statistika kaže da je od 2013. godine - kada je Hrvatska postala članicom Europske unije i otkako joj je podignuta rampa za ulazak na europska tržišta rada – pa do 2016. godine iselilo 102.000 ljudi. No, mnogi odlaze „na crno“, ne odjavljujući se pa je stvarna brojka kudikamo veća. Navodno je u te tri godine iselilo čak 230.000 ljudi. Iako se podaci od izvora do izvora razlikuju, tomu treba dodati i neslužbene brojke u koje su uračunati i iseljeni u posljednje dvije godine, a tada se dolazi do brojke od preko 300.000.
Neizbježno pitanje: Planiraš li ići?

Ono što brine demografe, na što upozoravaju ekonomisti i što uočavaju svi koji su ostali ovdje jest da većinom odlaze cijele mlade obitelji, a ne više kao nekad kada je otac odlazio „na bauštelu“, a žena i djeca ostajali kod kuće. Prosječna dob iseljenika iz Hrvatske spustila se nakon 2013. godine sa 41,5 na 33,6 godina - pokazalo je nedavno istraživanje zagrebačkog Instituta za javne financije.

Razmjeri iseljavanja vjerojatno se najbolje vide u vrijeme božićno-novogodišnjih praznika. Recimo, u Slavoniji koja je od svih hrvatskih regija zasad ponajviše pretrpjela odljev mozgova i radne snage. Vozeći se ovih prazničnih dana Slavonijom, vidim prizore kakvih nema ili su vrlo rijetka u druga doba godine: na ulicama je živo, kafići i trgovine su pune, ljudi se goste, ispred kuća su parkirani automobili njemačkih, austrijskih, švicarskih, slovenskih, švedskih i još kojekakvih stranih registracija. Prizori, kažem, nimalo uobičajeni. S kim god da porazgovaram, odlazak ili razmišljanje o odlasku neizbježna je tema. Čak i oni koji nemaju namjeru otići pričaju o nekome svome tko je otišao ili se sprema otići.

Sandro razmišlja o odlasku, ne zna gdje točno samo bi da to bude veliki grad u nekoj sređenoj zemlji. Ako ode, bilo bi to za stalno. Goran je s obitelji u Njemačkoj već više od desetljeća i barem zasad nema namjeru vratiti se. Inženjer je i radi u velikoj, svjetski poznatoj tvrtki. I Željka je u Irskoj već prilično dugo. Ne radi u struci i često mijenja poslove, ali povratak joj je posljednja opcija. Lena u Hrvatskoj ima relativno dobar posao u osiguravateljskoj kući, ali već neko vrijeme odvaguje mogućnost odlaska. Kada se oko Božića i Nove godine sretne s prijateljima i znancima koji su vani, priznaje da ju želja za odlaskom počne jače spopadati. Zato će, kaže, uskoro otići u Njemačku „snimiti situaciju jer nema što izgubiti“. Mario je liječnik i s obitelji već nekoliko godina živi u Švedskoj. Otišao je razočaran u ovdašnji sustav. Danas je tamo smiren i zadovoljan. Do penzije će, kaže, dolaziti u Hrvatsku samo na ljetovanje ili u vrijeme Božića, a tada će razmisliti o povratku za stalno. Tomislav je već više puta odlazio u Njemačku i vraćao se. Sada je tamo i radi u skladištu. Često mijenja poslove i naporno mu je, ali zadovoljniji je nego ovdje gdje je uglavnom radio kao konobar i ovisio o ćudljivim gazdama.

Nekoliko susreta i razgovora, dogovorenih ili slučajnih, čine mi se prilično pouzdanom amaterskom anketom. Razgovor s gotovo svakim tko je u naponu životne snage otprilike se svodi na pitanje: „Planiraš li ići“.
Iseljavanje usporeno, ali ne i zaustavljeno

S druge strane, baš uoči Božića i Nove godine, možda i s ciljem podizanja kolektivnog morala i amortiziranja priča „gastarbajtera“ koji su došli na praznike, u hrvatskim medijima počela se iz drugog plana probijati priča o tome da je iseljavanje počelo usporavati. U već spomenutom istraživanju Instituta za javne financije ističe se da je, usprkos tomu što će iseljavanje biti nastavljeno, intenzitet emigriranja oslabio. I demograf Ivan Čipin s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu tvrdi da je glavni val iseljavanja prošao i da, pod uvjetom da ne bude nekih ekonomskih šokova, taj trend više ne bi trebao biti tako intenzivan.

Da se trend iseljavanja zaustavlja ili bar usporava kazuju dijelom i rezultati globalnog istraživanja Gallupovog instituta o demografskim trendovima u kojem se pokušao utvrditi indeks odljeva mozgova u 152 zemlje. Hrvatska je prošla prilično dobro dobivši „neloš“ indeks od -6 . Naime, u tom su istraživanju tek 15 posto mladih i 14 posto visokoobrazovanih iskazali želju za odlaskom iz Hrvatske. Na koncu je i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u jednom nedavnom intervjuu ustvrdila, s opreznim trijumfalizmom, da se iseljavanje polako zaustavlja.

Nameće se zaključak da su svi koji su to namjeravali već odselili i da je Hrvatska u razdodblju između dva intenzivna vala. Neki kažu da bi to razdoblje moglo potrajati tek do 2020. kada će isteći rok do kojeg je Austrija, kao posljednja preostala članica EU, odlučila ograničiti pristup svome tržištu rada građanima Hrvatske. A prema nekim projekcijama Hrvatska bi do 2050. godine ukupno mogla ostati bez 800.000 stanovnika, dok će joj istovobno trebati čak milijun novih radnika.

Stvari su se više inercijom tržišta nego djelovanjem neke osmišljene politike (cinik bi rekao: toga ovdje nema) donekle posložile pa zbog masovnog iseljavanja radno sposobnih, poslodavci stidljivo počinju nuditi veće plaće i bolje uvjete rada. Osim toga, zjapeće rupe u pojedinim sektorima sve su veće, naročito u turizmu i graditeljstvu pa će hrvatska vlada iduće godine odboriti rekordnu kvotu radnih dozvola za strance, spominje se čak 63.000 dozvola.

U međuvremenu, već prvih dana nove godine, kada završi praznično slavlje, u selima i gradovima Slavonije (ali i Dalmacije, Like i drugih krajeva) opet će zavladati stari prizori: puste ulice, prazni prilazi pred kućama i spuštene rolete na prozorima kao jedna od najgrubljih metafora Hrvatske otkako joj je Europska unija podigla rampu.

 

Miroslav Filipović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

protest6U prvoj polovini decembra ove godine, u Marakešu je usvojen „Globalni sporazum“ – pravno neobavezujući dokument, koji nudi modele rešenja problema vezanih za integraciju migranata i njihovu bezbednost. Ideju o pisanju ove deklaracije su pre dve godine podržale 193 zemlje, međutim u Marakešu je to učinilo njih 164.

Nakon što je Donald Tramp odbacio dokument, to su učinile i neke evropske zemlje – navedeni su razlozi poput toga da bi nacionalna suverenost mogla biti dovedena u pitanje ukoliko se deklaracija potpiše, do toga da je reč o neobavezujućem dokumentu, pa stoga nije ni važan. Zemlja koja se najviše potrudila u pripremi sadržaja ovog sporazuma je Vatikan.

Srbiju je na konferenciji u Marakešu predstavljao ministar za rad i socijalna pitanja Zoran Đorđević, izjavivši da Srbija podržava usvajanje sporazuma sa velikim razumevanjem zbog iskustva sa stotinama hiljada interno raseljenih lica sa Kosmeta i iz bivših jugoslovenskih republika; osim toga, kao tranzitna zemlja, Srbija se od 2015. godine našla na putu više od šest stotina hiljada izbeglica sa Bliskog i Srednjeg istoka, i iz Afrike. Podsetio je da su narod i Vlada Srbije u poslednje tri godine pokazali veliku odgovornost prilikom pružanja adekvatnog prihvata, pomoći u hrani i lekovima, odeći, zdravstvenoj zaštiti, smeštaju i informacijama o procedurama u vezi sa azilom.

Sećam se vrlo dobro početka leta 2015. Park kod „Lastine“ autobuske stanice u Beogradu je bio prepun – porodice tik jedna do druge, na rasprostrtim ćebadima, tek poneka je imala improvizovani šator/nastrešnicu. Sećam se krupnih, kao noć tamnih očiju, izranavljenih stopala, bebe koja je mirno spavala uz svu buku koju su pravili autobusi i tramvaji. Ti ljudi su sedeli na zemlji i strpljivo čekali svoj red da odu dalje; tada su se u Beogradu zadržavali po nekoliko dana. Donosili smo im hranu, ćebad i frotire da se noću pokriju. Od sredine avgusta je počelo da radi „Miksalište“ - centar za pomoć izbeglicama, na svega par stotina metara od parka. Osim odeće, obuće, hrane, higijenskih potrepština, upotrebe mobilnih tuševa, tu su migranti mogli da dobiju i besplatnu medicinsku pomoć. Na stotine volontera, 24 sata dnevno – bila sam fascinirana organizacijom. I ponosna.
Prva linija kontakta sa izbjeglicama

Milicu Smajević sam upoznala kasnije, u drugačijim okolnostima. Ona je istraživač-saradnik u beogradskom Institutu za filozofiju, doktorant na odeljenju za filozofiju, sa znanjem engleskog, francuskog, španskog i persijskog jezika.

Milica je angažovana u „Humanitarnom centru za integraciju i toleranciju“ (HCIT), čije je sedište u Novom Sadu. Aktivisti HCIT-a rade sa migrantimana graničnim prelazima Šid (Hrvatska), Subotica (Mađarska) i Loznica (BiH):

„U ovoj organizaciji sam od avgusta 2016. godine. Radim kao kulturni medijator pošto govorim persijski jezik; ja sam u suštini ta prva linija kontakta sa izbeglicama. Pre ove organizacije, godinu dana sam radila sa  „Lekarima bez granica“; priključila sam im se na osnovu znanja jezika, ali i zato što dobro poznajem kulture Bliskog istoka. Te 2015. godine, videvši onaj prvi, za mene vrlo dramatičan, priliv migranata u Beograd, pomislila sam: ako ja bilo kako mogu da pomognem nekome ko je hiljadama kilometara od svoje kuće i pri tom mu je budućnost vrlo neizvesna, onda sam dužna da to učinim. Čovek se na čoveka oslanja.“

Rad u „Lekarima bez granica“ je podrazumevao najdelikatniju vrstu pomoći. U tom prvom „talasu“, to je bila jedina medicinska organizacija u parku kraj autobuske stanice. Problemi su bili od žuljeva na nogama, preko prehlada, do ozbiljnijih infekcija koje su se razvile tokom mukotrpnog putovanja; svima je pružena pomoć, da li na licu mesta, da li u privatnim klinikama - niko nije ostao bez terapije: „Smene su bile po osam sati, ali ostajali smo i duže. Zadovoljstvo time što pomažem čoveku u nevolji je bilo daleko jače i od umora, i od gladi.“

Kada je Mađarska 14. septembra 2015. zatvorila svoje granice, migranti su preusmeravani prema Hrvtskoj:

„Na granični prelaz Berkasovo – Bapska je bukvalno svakih petnaest minuta stizao pun autobus izbeglica. To su hiljade ljudi dnevno. Tih prvih dana se dešavalo i da ne odemo kući. Uslovi su bili teški, zahladnelo je, kiša, blato svuda naokolo... Ljudi su bili svih starosnih dobi, sa različitim zdravstvenim problemima, bilo je male dece potpuno iscrpljene dugim putem i prehlađene. Jednostavno, bili smo potrebni tim ljudima, te nikom od nas: tehničarima, lekarima, prevodiocima, nije ni padalo na pamet da odemo ukoliko nismo bili sigurni da ima dovoljno volontera i kolega da nas zameni. Znate, to su strašne slike patnje, tu - pred mojim očima, i u tim trenucima nisam mislila o sebi. Danas je rad sa migrantima drugačiji“.
Cilje je Njemačka

Danas, tri godine kasnije, u celoj Srbiji se nalazi oko 3.800 migranata, od kojih je nekoliko stotina na ulici (po sopstvenom zahtevu), a ostali su raspoređeni u prihvatnim centrima kojih ima ukupno dvanaest. Uglavnom svi čekaju priliku da odu dalje. Cilj im je Nemačka.

Sporadično se na društvenim mrežama pojavljuju komentari kojima se skreće pažnja na uslove života koje migrantima u prihvatnim centrima pružaju država i humanitarne organizacije, u smislu da se hrane mnogo bolje nego građani Srbije, da je za njih obezbeđen novac za pokretanje privatnog biznisa pod boljim uslovima nego što postoje za građane Srbije, da će u napuštenim selima država naseliti Arape.

Milica na to kaže: „Ja ne znam odakle im te informacije. Neko postavi sliku tanjira sa pohovanom šniclom, krompirom i povrćem, i pored nje sliku tanjira sa parizerom i hlebom, i napiše: evo kako se hrane migranti, a kako u našim bolnicama, i to se raširi velikom brzinom na FB, a da se niko ne zapita odakle ti ta informacija?!Ja sam bila u dosta kampova, ti uslovi se pre mogu opisati kao vrlo skromni. Izbeglice su zahvalne na tome šta činimo za njih, ali smo im mi – Srbija, usputna stanica. Oni ne žele da ostaju ovde. Druga stvar: Komesarijat za izbeglice, koji je državna institucija, je zaposlio mnogo naših ljudi u tim kampovima.“

Migranti ocenjuju boravak u Srbiji kao najprijatniji od svih država u kojima su se zadržavali tokom svog puta. Kažu da su ljudi ljubazni, da policija prema njima lepo postupa i ne tuče ih kao u susednim zemljama. Deca iz šidskog kampasu išla u školu zajedno sa domaćom decom, ali na nastavu njima prilagođenu. Roditelji su se bunili zbog prisustva migranata u Šidu, plašeći se da će im oni provaliti u kuće, napasti decu i slično, tako da je kamp čak i bio zatvoren jedno vreme. Milici je poznat slučaj da je neko u Loznici provalio u kuću imućnih domaćina, ali u kojoj niko ne živi, i odneo samo ćebad; iz jedne kuće u Šidu je nestalo pile.

Šta Milica Smajević danas čini za migrante u Srbiji? „Danas moj kontakt sa izbeglicama nije obeležen hitnošću i velikim stresom kao što je to bilo na početku kada su samo prolazili kroz Srbiju. Sada se oni duže zadržavaju, meseci su u pitanju. Pošto su Hrvatska i Mađarska vrlo restriktivne po pitanju puštanja izbeglica u EU, ilegalni način prelaska je sad najaktuelniji. Ja ne znam koliko njih uspe u tome jer intervju vodim samo sa onima koji su vraćeni. Idem sa njima, u svojstvu prevodioca, kod tužioca ili sudije; uglavnom mi se zahvaljuju ne samo na vremenu posvećenom prevođenju, već misle da sam im ja i pomogla načinom na koji sam prevedeno prezentovala sudiji, što naravno nije tačno. Osim toga, radim sa decom kada imaju sistematske preglede, a najviše volim da radim sa trudnicama i novopečenim mamama, to mi je najlepše. Skoro sam pomagala jednoj majci kad je napuštala porodilište, ja sam iznela bebu. To je bilo vrlo dirljivo... Bebi sam poželela da nikad ne vidi svet očima kojima su ga, na žalost, videli njeni roditelji“.

 

Gordana Momčilović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

kosovo2Predsjednik Matice Albanaca Srbije Demo Beriša poručuje Prištini da hitno ukine takse na proizvode iz Srbije, jer, kaže, ugrožavaju opstanak svih građana na KiM.
"Kada je Priština izgubila bitku za ulazak u Interpol, odlučila se na nerazuman, nelogičan i neprirodan potez uvođenja taksa na proizvode iz Srbije", rekao je Demo Beriša za "Večernje novosti", a prenosi Tanjug.

Kako je naglasio, "ni Srbi, ni Albanci nemaju više djece za ratovanje, vreme je za pomirenje i uspostavljanje mira".

"Poručujem sunarodnicima na KiM da se prema Srbima, naročito prema onima koji žive u enklavama, ophode kao prema komšijama i da im pomognu i omoguće da normalno žive na svojim ognjištima", rekao je Demo.

On je dodao da su Albanci u Srbiji spremni da pomognu da se ostvari pomirenje između sprskog i albanskog naroda na KiM.

Matica Albanaca u Srbiji osnovana je 2014. godine sa željom da se Albanci identifikuju, okupe i da bez straha kažu ko su i šta su, koristeći prava koje svim građanima pruža Ustav Srbije.

U Srbiji u 140 opština živi 180.000 Albanaca, navele su Novosti.

(Nasevijesti.com)

subota, 10 Novembar 2018 00:00

Thaci: Na Kosovu neće biti Republike Srpske

Ocijeni...
(0 glasova)

kosovo2Predsjednik Kosova Hashim Thaci danas je u Parizu izjavio da kao rezultat razgovora o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije neće doći do podjele Kosova niti će se formirati nova Republika Srpska, prenosi Beta.
"Neće biti podjele, niti asocijacije sa izvršnim ovlaštenjima što podrazumijeva stvaranje Republike Srpske na Kosovu", kazao je Thaci u Parizu gdje boravi na poziv predsjednika Francuske Emmanuela Macrona i učestvuje na proslavi 100. godišnjice od završetka Prvog svjetskog rata.

On je na konferenciji za medije rekao da je Kosovo počastvovano što je njen predsjednik pozvan na ovu manifestaciju ocjenjujući da je to još jedna afirmacija, poštovanje i podrška državnosti Kosova.

Thaci je ocijenio da rezultat dijaloga o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije treba da bude potpisivanje pravno obavezujućeg sporazuma.

"Prva tačka sporazuma će uključiti međusobno priznanje Kosova i Srbije", kazao je on.

Prema njemu, Kosovo ima tri cilja koja koja želi da postigne dijalogom sa Srbijom, a to su međusobno priznanje, zamjena rezolucije 1244 i učlanjenje Kosova u Ujedinjene nacije.

Thaci podvlači da bez međusobnog priznanja ne može biti ni normalizacije odnosa.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

zukorlic1Muamer Zukorlić, nosilac liste "Matica bošnjačka" na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji, za N1 je kazao da su njegovi odnosi sa Aleksandrom Vučićem "zapeli zbog dodikovanja".

"To je dugoročna investicija. Investicija u dijalog i pomirenje. S njim sam to dogovorio prije dvije godine. Prva godina je bila solidna. Druga godina, zapelo je zbog dodikovanja. Više puta sam ukazivao da se moraju distancirati od toga", kazao je Zukorlić u Danu uživo na N1.

On je kazao ipak da je "politika takva i investicija takva":

"Nije kamata. Investirate s procjenom da će to biti dobro i da bude što više benefita. Govorim o investicijama za moj narod i ciljeve za koje se borim. Ja nemam potreba prema Vučiću", poručio je Zukorlić.

U nedjelju, 4. novembra održani su izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji. Najviše glasova osvojili su "Samoopredjeljenje" Sulejmana Ugljanina.

Zukorlić je za N1 komentarisao rezultate izbora:

"Mi smo najveći dobitnici izbora. Pobijedili smo u Novom Pazaru, Prijepolju, Priboju, Novoj Varoši i mjestima širom Srbije. Tutin i Sjenica su mrlje na političkoj mapi Sandžaka. U Sjenici smo uspjeli da se približimo protivničkoj strani. U Tutinu izbori liče na nešto do 5, od 5 huligani blokiraju izbore, pune se kutije i ostvarena je razlika gdje kompenziraju gubitike u drugim mjestima", kazao je Zukorlić.

On je za N1 kazao da je Rasim Ljajić najveći gubitnik izbora, da nigdje nije pobijedio i da je dobio najmanje glasova.

"Matica bošnjačka" koju on predvodi je konceptualno zastupala politiku pomirenja, kazao je Zukorlić, rekavši da taj pristup "nije medijski atraktivan".

"Ljajićeva kolona je kupila prorežimske glasače, Ugljaninova nacionalističke. Tutin je poznat po kupovini glasova. Imali smo ranije snimke kako se pune glasačka mjesta. Tamo nije realno moguće regularno otkloniti to. Oni su u sprezi sa policijom i polugama vlasti. Čovjek tamo s torbom para nudi novac na biračkim mjestima. Policija se druži s njima. U Tutinu je mrak", poručio je Zukorlić.

Zukorlić je kazao da je lista Sulejmana Ugljanina dobila 14 mandata, baš kao i njegova, te da nema razloga sa slavi pobjedu.

"Ovo je početak političkih promjena. Ugljanin nije pobijedio, ima četiri mandata manje nego u prošlom mandatu. Ovisan je o Ljajiću. To je šarena laža. Ali mediji su ga predstavili kao pobjednika", poručio je Zukorlić za N1.

Ipak, Zukorlić je otvoren za saradnju - ali nije na interesne dogovore.

"Ako ostanemo u opoziciji - bićemo oštra i konstruktivna opozicija", poručio je Zukorlić.

On je dodao da su ga optuživali da iza njega stoji zvanični Beograd, na što je kazao da je to radila Ljajićeva vlada koji je "ljubimac svih režima 20 godina".

(N1)

Ocijeni...
(0 glasova)

suma2Neke od država na bivšim jugoslovenskim prostorima, poput Bosne i Hercegovine u kojoj je gotovo polovica površine prekrivena šumama, neslavni su europski rekorderi po ilegalnoj sječi šumskih resursa. Štete koje nastaju krađom drvne mase nisu velike samo u materijalnom smislu, nego takvim nesavjesnim ponašanjem prema jednom od ključnih prirodnih resursa rastu i druge opasnosti – ekološke, sigurnosne, zdravstvene.

Balkanske šume još uvijek su velike i bogate, ma koliko se čovjek „trudio“ ogoliti ih, pa ne prijeti opasnost po njihov nestanak, reći će stručnjaci, no dugoročno, generacije koje tek dolaze sigurno će se suočiti s problemom. I događat će se sve češće poplave, pokretati klizišta, a proizvodnja kisika – potrebna svim živim bićima – odavno je ugrožena.

Konstatirajući kako su stvarni podaci o obimu ilegalnih sječa mnogo veći od registriranih i da su uz značajne ekonomske štete, one ekološke mnogo veće, Ahmet Lojo s Katedre za uređivanje šuma na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu ukazuje i na devastaciju ekosistema, ali i pojavu klizišta. S jedne strane, konstatira, „sječe bez provođenja zaštitnih mjera protiv namnoženja štetnih insekata na ostavljenim dijelovima stabala, a što se uobičajeno radi pri provođenju redovnih planskih sječa, stvara žarišta za razvoj štetnih insekata odakle se oni dalje šire po šumi i izazivaju ulančavanje šteta“. S druge strane, koncentriranje sječe na male površine, tzv. gola sječa, izazivaju pojavu površinske erozije zemljišta, ali i preduvjete za pojavu klizišta.

Ekološka svijest građana je značajno izražena, navodi, ali ona „nije pretočena u konkretne akcije na značajnijoj zaštiti prirodnih resursa, šuma i rijeka“. I uz sve to, „još uvijek se na ilegalne sječe gleda kao na neki socijalni problem“.
Čuvari ne rade vikendom

„Pošto vlasti nisu obezbjedile stanovništvu normalne uslove za ostvarenje prihoda dovoljnih za normalan život, svjesno zatvaraju oči pred povremenim krađama šume od strane seoskog stanovništva, koje nema sredstava da kupi drva za ogrjev. To je počelo da poprima obrise organizovanog kriminala, gdje se siječe (krade) i tehničko drvo za pilansku preradu. Čuvari šuma ne rade subotom i nedjeljom što je apsurd, tako da tim danima lopovi slobodno rade“, primjećuje Lojo.

Krađa se kažnjava i zatvorom

Kao i Bosna i Hercegovina, te Srbija i druge balkanske države, i Hrvatska je bogata šumama. No, one nisu samo izvor materijala za drvnu industriju, nego i dobra prilika za nelegalne radnje.

Nekontrolirana sječa, pustošenje ili krčenje, pravljenje štete samo su neki od oblika nelegalnog djelovanja, upozoravaju upućeni. I navode da svatko zatečen u krađi ili devastaciji šuma može biti kažnjen zatvorom i do tri godine. Češće su novčane kazne, no iz Hrvatskih šuma upozoravaju i kako se počinitelji često nikad ne otkriju, niti sankcioniraju.

Problem je mnogo dublji, nastavlja. U tom kontekstu, ukazuje kako se „loše organizovana čuvarska služba u prošlosti, slabi zakonski mehanizmi čuvara šuma kao službenog lica pri vršenju njihovog posla, nedostatak adekvatnog nadzora nad radom samih čuvara šuma mogu riješiti samo donošenjem novih zakonskih propisa“. I u tom smislu smatra da činjenica po kojoj, primjerice, entitet Federacija BiH posljednjih deset godina nema zakon o šumama, „govori o prioritetima i svijesti političara koji su za to zaduženi“.

„Najodgovornija institucija za sprečavanje ilegalnih sječa je policija, koja jedina ima snagu i pravne mehanizme za izuzimanje sredstava kojima se vrši ilegalna sječa i posječene (ukradene drvne mase). Sporo rješavanje predmeta šumskih krađa na sudovima i teško dokazivanje krivice počinioca, male kazne za počinioce i kada se osude, samo stimulativno djeluju na razvoj te nelegalne aktivnosti“, konstatira Lojo.
Šumama se loše gospodari

Ni aktivisti nemaju precizne podatke o razmjerima štete koja nastaje krađom drveta, ali su čvrstog stajališta i po njima nema dileme – „šumama u Bosni i Hercegovini jako se loše gospodari“. Tim riječima, uz dodatak da „u krađi šume učestvuju mnogi – od preduzeća koja bi se trebala starati o šumama do pojedinaca – i za neke to je unosan biznis, za druge način pukog preživljavanja“, aktualnu sliku opisuje Anes Podić iz sarajevske Eko akcije.

I on primjećuje kako su širom BiH i dalje česte ili potpuno ilegalne sječe „u kojima nerijetko učestvuju i oni kojima je posao da ih sprečavaju ili se to tek ovlaš prekrije tankim slojem prividne legalnosti“. Mali tračak nade donijeli su kantoni u sastavu Federacije BiH, jer je njih devet od deset donijelo vlastite zakone o šumama. No, jedini od njih, Hercegovačko-neretvanski, nema zakona. U njemu se, konstatira Podić, nalaze i vrijedna staništa endemskih vrsta i zaštićena područja prirodnih vrijednosti.

„Brutalna sječa munike, endemskog i plemenitog drveta, koja se već godinama dešava po Prenju i Čvrsnici, a posljednjih sedmica je intenzivirana na Crnom Polju (Prenj), vjerovatno je jedan je od razloga zašto novog federalnog zakona o šumama nema ni na vidiku. Munika je širom područja kojeg nastanjuje (dijelovi Balkana i južne Italije) zaštićena“, navodi.
Prava jagma za drvetom

„U Federaciji BiH, gdje se nalaze njena najvažnija staništa u BiH, mogla je biti sačuvana i na drugi način, primjenom odredbi federalnog Zakona o zaštiti prirode. Međutim, nadležno federalno ministarstvo okoliša i turizma je propustilo sve rokove za donošenje pravilnika bez kojih se kaznene odredbe zakona ne mogu primjenjivati“, dodaje Podić.

Sječu je nemoguće zaustaviti

Savez gorskih vodiča Hrvatske, koji su svakodnevno u šumama i imaju priliku iz prve ruke uvjeriti se u štete koje nastaju neodgovornim ponašanjem ljudi, kažu da sve problematičniji postaju uništavanje gorskih staza, česti su odroni i klizišta, ali i zakrčivanje vodnih tokova.

Na primjeru Medvednice, planine na čijim je obroncima stvoren te se kasnije prema Savi i preko te rijeke proširio glavni grad Hrvatske, očito je i kako se radi na terenu. I kako se sječa ne zaustavlja usprkos javnim apelima odgovornih.

„Hrvatske šume sječu prepuštaju kooperantima koji ne uvode tzv. šumski red, što znači saniranje staza uništenih strašno teškom mehanizacijom, sakupljanje sitnog granja i stavljanja na hrpu, čišćenje vodotokova u koju čak bacaju drvenu građu, pa su oni zakrčeni i voda ide posvuda što dovodi do odrona“, kaže Damir Gobec iz Planinarskog saveza Grada Zagreba.

Pozivajući se na podatke Agencije za statistiku BiH, navodi kako se tri četvrtine bh. stanovnika grije drvetom, a gotovo jednoj trećini drvo je jedini energent za spremanje hrane.

„Posljednjih godina u BiH je prava jagma za drvetom – povećan je broj tvornica koje proizvode pelete od drveta, u pogon je pušteno nekoliko velikih toplana na drvo, uz redovne mušterije, proizvođače poluproizvoda i proizvoda od drveta. U seoskim zajednicama je zbog masovnog iseljavanja sve manje radne snage koja je podmirivala drvetom dio stanovnika u gradu. Sve je to dovelo da je ove godine širom BiH došlo do porasta cijena ili čak nestašica ogrjevnog drveta. Održivost šuma i ogrjevnog drveta koje iz njih dolazi su za mnoge siromašne stanovnike BiH uslov fizičkog opstanka“, konstatira Podić.
Alarmantna situacija u Srbiji

Situacija nije ništa bolja ni u susjedstvu, također bogatom šumama. Novinari koji prate (i) problematiku ilegalne sječe šuma, poput Roberta Kasumovića s portala Mašina, ocjenjuju situaciju „alarmantnom“.

„Seče se gde se šta stigne, bez brige o starosti i važnosti šume za lokalni ekosistem i bez brige o divljim životinjama. Seča se odvija ili od strane građana koji se bave prodajom drva za ogrev ili posredstvom javnog preduzeća Srbijašume. Krađe se vrše i u državnim i u privatnim posedima koje niko ne obilazi“, objašnjava.

Po njegovim riječima, šume u Srbiji nemaju nikakvu zaštitu, a sječa postaje sve intenzivnija jer je i potreba za drvetom veća, zbog visokih cijena daljinskog grijanja. Budući da dosta planinari, često viđa i poznaje ljude koji žive od prodaje drveta. I gotovo svi koje poznaje, kaže, „bespravno seku drvo koje kasnije prodaju“. U tom smislu, glavni problemi su po njemu – „nepostojanje inspekcije, loša regulativa i korupcija“.

„A svest naroda o štetnosti seče šuma je na jako niskom nivou. Generalno, ekološka svest u Srbiji je potpuno nerazvijena i na njenom razvoju se gotovo ne radi. Ekološka svest, pa i svest o štetnim aspektima seče šuma, su u senci bahatosti, kriminala i neimaštine koja trenutno u Srbiji vlada“, kaže Kasumović.

I zato govori da je promjena svijesti jako bitna, no ne misli da se u cijeloj priči „ne radi prvenstveno o neodgovornim građanima“. Sječa šuma je, ukazuje, „jako veliki biznis i to je razlog zbog koga se ne menja i ne uređuje regulativa i rad inspekcijskih službi“.

„Očigledno da ljudi koji to rade imaju uticaja na državni vrh, a mnogi od njih su verovatno i sami deo državnog vrha. Dakle, pre medija i edukativnog dela, treba stvar rešiti i urediti na mnogo višem nivou. Samo u sistemu u kome postoji svest o značaju očuvanja prirodnih resursa, može da se radi na očuvanju, a bojim se da to kod nas nije slučaj“, zaključuje Kasumović.

 

Mladen Obrenović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

izbjeglice3Vijeće Europe (VE) zatražilo je u petak da Hrvatska zaustavi kolektivno protjerivanje i policijsko nasilje nad ilegalnim migrantima, na što već duže vrijeme upozoravaju domaće i strane nevladine organizacije.
Udruge koje pomažu migrantima optužuju vladu za nehuman odnos snaga sigurnosti prema migrantima s Bliskog istoka koji preko Hrvatske pokušavaju stići do bogatijih zemalja zapadne Europe.

Zagreb te optužbe odbacuje, tvrdeći da ima jednu od najobučenijih europskih policija koja profesionalno čuva hrvatske, ujedno vanjske granice Europske unije.

Prema UHNCR-u, Hrvatska je od početka 2018. kolektivno protjerala 2500 migranata. Njih 1500 prijavilo je da im nije bilo omogućeno zatražiti azil, a 700 se požalilo na premlaćivanje te na krađu novca i mobitela.

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović navela je u izvješću za 2017. da vlada nije odgovorila na njezine zahtjeve za informacijama o istragama o policijskom nasilju nad migrantima, javlja Hina.

Bježeći pred ratovima, siromaštvom i progonima, ilegalni migranti rutom od Grčke, Albanije te BiH i Srbije pokušavaju preko Hrvatske stići do bogatijih zemalja Europske unije.

Ministarstvo unutarnjih poslova ove je godine zabilježilo 3200 ilegalnih prelazaka granice, četvrtinu više nego lani.

"Ovo je jedna od najsposobnijih i obučenijih graničnih policija u Europi. 6500 ljudi fleksibilnih i profesionalnih. Znamo se nositi s kriznim situacijama', rekao je nedavno ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

'Hrvatski policajci rade po zakonu. Zakon je takav da policija štiti granicu od državnih migracija. Ne samo da je to hrvatski zakon, to je i šengenski zakon', istaknuo je.

Vijeće Europe međunarodna je organizacija 47 država članica šire europske regije čiji su glavni zadaci jačanje demokracije, zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu.

Najveći doseg organizacije sa sjedištem u Strasbourgu je donošenje Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava.

(FENA)

Stranica 1 od 11

S5 Box