Vijesti iz regiona
Region

Region (133)

Ocijeni...
(0 glasova)

izbjeglice3Vijeće Europe (VE) zatražilo je u petak da Hrvatska zaustavi kolektivno protjerivanje i policijsko nasilje nad ilegalnim migrantima, na što već duže vrijeme upozoravaju domaće i strane nevladine organizacije.
Udruge koje pomažu migrantima optužuju vladu za nehuman odnos snaga sigurnosti prema migrantima s Bliskog istoka koji preko Hrvatske pokušavaju stići do bogatijih zemalja zapadne Europe.

Zagreb te optužbe odbacuje, tvrdeći da ima jednu od najobučenijih europskih policija koja profesionalno čuva hrvatske, ujedno vanjske granice Europske unije.

Prema UHNCR-u, Hrvatska je od početka 2018. kolektivno protjerala 2500 migranata. Njih 1500 prijavilo je da im nije bilo omogućeno zatražiti azil, a 700 se požalilo na premlaćivanje te na krađu novca i mobitela.

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović navela je u izvješću za 2017. da vlada nije odgovorila na njezine zahtjeve za informacijama o istragama o policijskom nasilju nad migrantima, javlja Hina.

Bježeći pred ratovima, siromaštvom i progonima, ilegalni migranti rutom od Grčke, Albanije te BiH i Srbije pokušavaju preko Hrvatske stići do bogatijih zemalja Europske unije.

Ministarstvo unutarnjih poslova ove je godine zabilježilo 3200 ilegalnih prelazaka granice, četvrtinu više nego lani.

"Ovo je jedna od najsposobnijih i obučenijih graničnih policija u Europi. 6500 ljudi fleksibilnih i profesionalnih. Znamo se nositi s kriznim situacijama', rekao je nedavno ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

'Hrvatski policajci rade po zakonu. Zakon je takav da policija štiti granicu od državnih migracija. Ne samo da je to hrvatski zakon, to je i šengenski zakon', istaknuo je.

Vijeće Europe međunarodna je organizacija 47 država članica šire europske regije čiji su glavni zadaci jačanje demokracije, zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu.

Najveći doseg organizacije sa sjedištem u Strasbourgu je donošenje Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava.

(FENA)

utorak, 02 Oktobar 2018 00:00

DW: Zaev ima samo dvije opcije

Ocijeni...
(0 glasova)

makedonijaIzmeđu dva saznanja iz referendumske nedjelje, nedovoljne izlaznosti i ogromne većine glasova "za" među izašlima, vlada socijaldemokratskog makedonskog premijera Zorana Zaeva ima samo dvije mogućnosti - da ipak "progura" dogovor s Grčkom koji se vidi kao uslov brzog ulaska u NATO i, sporijeg i neizvjesnog, ulaska u EU, piše Deutsche Welle (DW).

Makedonski premijer, kako se navodi, pokušava da ishod referenduma "proda" kao uspjeh, ali ako za koji dan ne ubijedi barem devet poslanika opozicije da podrže dogovor sa Grčkom, moraće na vanredne izbore nadajući se ubjedljivoj pobjedi.

Prva opcija za Zaeva jeste da ubijedi opozicionu VMRO-DPMNE ili barem dio njenih poslanika da podrže dogovor oko imena za koji su neophodne ustavne promjene. Za promjenu naziva zemlje u „Republika Severna Makedonija“ ruku mora dići dvotrećinska većina, 80 od 120 predstavnika u Sobranju. Vladajuća koalicija je tu "kratka" za devet mandata.

Rukovodstvo nacionalne VMRO je slabu izlaznost proslavila kao jasan stav većine građana da su protiv mijenjanja imena zemlje. Zvanični partijski stav se neće menjati, bez obzira koliko eventualnih sastanaka bilo održano s predstavnicima socijaldemokrata.

U Skoplju se ne očekuje "prelet neposlušnih" poslanika opozicije u drugi tabor, premda među poslanicima VMRO ima onih koji su se u prethodnom periodu razilazili u stavu sa partijskim vrhom.

Nije tu u pitanju samo čvrsta stranačka hijerarhija, već i dugogodišnje opsluživanje narativa prema kojem se sve u Makedoniji deli na "patriote i izdajnike", konstatuje DW.

Ko god postupi suprotno od stranačkog stava suočiće se s "kaznom naroda" - to je, ukratko, poruka Hristijana Mickoskog, stranačkog lidera, navodi DW i dodaje da je on zadržao retoriku koju je tokom duge vladavine etablirao Nikola Gruevski.

Zato premijeru Zaevu, riješenom da ishod referenduma predstavi kao svoju pobjedu, ostaje samo druga opcija: da raspiše prevremene parlamentarne izbore i da se nada da će na njima njegova stranka, kao i stranke albanskog naroda, osvojiti u zbiru neophodnu dvotrećinsku većinu da promjene Ustav.

Zaev je, ističe DW, u cajtnotu. Da bi se ispoštovala dinamika Dogovora sa Grčkom, odluku bi morao da donese već ove sedmice.

Ako ubjeđivanje poslanika VRMO, kako se očekuje, bude uzaludno, skupštinu valja raspustiti najkasnije do 10. oktobra kako bi se izbori održali 25. novembra. Samo tako bi novi sastav parlamenta - ako socijaldemokrate i partneri ubjedljivo pobjede - mogao do februara ili marta da progura ustavne promjene.

Vladajući nade crpe iz 605.016 glasova "za“ na referendumu. Ta brojka veća je od bilo kojeg skora bilo koje opcije na bilo kojim izborima od nezavisnosti Makedonije, navodi njemački radio.

Zaev i saradnici to vide kao garant da će na prevremenim izborima pobijediti njihova opcija koju prati jak proevropski narativ i podrška Zapada, a ne VMRO kojem se prebacuje da zemlju vodi u izolaciju i večni status kvo.

Činjenica je, navodi se, da prevremeni izbori u ovom trenutku ne odgovaraju konzervativnoj opoziciji.

VMRO-DPMNE je tokom poslednjeg izbornog ciklusa rabljenjem nacionalističke retorike prema albanskoj zajednici izgubila famozni koalicioni potencijal, a bez predstavnika Albanaca nemoguće je zamisliti stabilnu koalicionu vladu.

DW ukazuje da VMRO više nije jedinstvena ni iznutra i da nemali broj analitičara, pa čak i bivših partijskih osnivača i funkcionera, ovoj stranci u slučaju vanrednih izbora predviđaju fijasko.

Pozivajući se na neimenovani izvor iz te stranke, DW prenosi da ni ta prijetnja ne može da je motiviše da podrže ustavne promjene.

"VMRO-DPMNE će ostati na istoj liniji do kraja. Zapravo, na ovaj način se Zaevu i ne ostavlja drugi izbor osim vanrednih izbora. Takvo stanje može da se promijeni samo nekim čudom. A čuda se ne dešavaju", rekao je taj izvor.

Dok Zaev u teoriji ima dvije, a u praksi samo jednu opciju, u Grčkoj neće preduzimati ništa dok makedonska drama ne dobije epilog.

Zvanična Atina je spremna da ratifikuje sporazum samo ukoliko Makedonija načini odgovarajuće ustavne izmjene. Bez njih, dogovor je, što se tiče Grčke, propao. A onda nema ništa ni od brzog prijema u NATO ni od početka pregovora sa EU, zaključuje DW.

(Tanjug)

Ocijeni...
(0 glasova)

vucic3Srbija je na današnje nasilje nad Srbima na sjeveru Kosmeta reagovala odmereno, mirno i staloženo, ali je jasno upozorila da neće tolerisati nasilje nad Srbima, rekao je predsjednik Aleksandar Vučić tokom vanrednog obraćanja javnosti. Pozvao je Srbe da budu mirni i da uklone barikade.
Predsjednik je upozorio da Beograd nikome neće dozvoliti da provodi nasilje nad srpskim narodom rušeći sve potpisane sporazume.

Dodao je da će se nastaviti razgovori s predstavnicima Albanaca ali uz pokušaje da to ima smisla a ne da se popunjava medijsko vrijeme.

“Već da dođe do rezultata čije provođenje garantuje neko iz međunarodne zajednice, a ne kao danas”, ukazao je predsjednik.

Poručuje da će se dijalogom i razumom boriti protiv bezumlja i nerazumijevanja i namjere onih koji bi ratovima i dugim cijevima da uređuju sadašnjost i budućnost.

“Duge cijevi nas vode u tešku prošlost”, rekao je predsjednik.

Podsjetio je da je izdao naređenje načelniku Generalštaba da vojska bude u najvišem stepenu borbene gotovosti.

“Mi ćemo se kao suverena zemlja ponašati u skladu sa interesima, snažićemo armiju i kao što sam rekao u Mitrovici, ponoviću za one koji nisu razumjeli, čuvaćemo mir gotovo po svaku cijenu. Ovo ‘gotovo‘ kažem zbog bezumlja i iracionalnog ponašanja onih koji misle da prave generalne probe za progon Srba sa sjevera Kosova i Metohije”, rekao je Vučić.

Po treći put od 26. marta na apsolutno neprimjeren način ugrožen je mir, napadnut mir i pokušano da se od Srbije dobije odgovor koji bi Priština mogla da iskoristi, zajedno sa jednim dijelom međunarodne organizacije, da satanizuju Srbije, istakao je predsjednik.

To su, istakao je, učinili bez bilo kakvog prava i suprotno Biselskom dogovoru i sporazumu i pokušali na svaki način da pokažu da ih ti sporazumi ne obavezuju i, još gore, da imaju podršku prije svega svojih zapadnih saveznika.

“U operaciji je učestvovalo između 110 i 130 pripadnika kosovskih bezbjednosnih snaga, svi Albanci, svi pod dugim cijevima, a zauzeli su pristupne saobraćajnice i sve objekte u blizini Gazivoda, brutalno maltretirali više lica, a četvori držali kao taoce”, rekao je predsjednik.

“Oni nemaju šta da traže na sjeveru Kosova sa dugim cijevima”, dodao je Vučić.

U akciji angažovano između 110 i 130 naoružanih specijalaca

U akciji je, kako je naveo, učestvovalo između 110 ili 130 pripadnika kosovskih specijalnih policijskih snaga.

Vučić je upitao šta uopšte znače dogovori sa EU i sa NATO-om ako ih Priština ne poštuje.

“Naoružani Albanci na sjeveru Kosova, po dogovoru koji smo postigli, mogu da se pojave samo uz ispunjenje dva uslova: uz odobrenje NATO-a i uz punu saglasnost lokalne srpske zajednice”, rekao je Vučić.

“Ne znam da li su imali saglasnost NATO-a, a drugi uslov je u potpunosti pogažen. Niko Srbe nije pitao, niko ih nije obavijestio”, rekao je predsjednik.

Da li to znači, upitao je, da dogovori koje postižemo u Briselu, ne samo u EU, već i sa NATO, vrijede dok traje pres konferencija, a poslije ništa.

“Ili ćemo imati još 15 ovakvih akcija u kojima je samo pitanje trenutka kad će neko da strada”, zapitao je Vučić.

“Danas se vidjelo da srpska suza nema roditelja, da moramo sami o sebi da brinemo, da naš narod nema na koga da se osloni osim na sebe i svoju srpsku državu”, rekao je Vučić.

Podsjetio je da je Kfor u prvom saopštenju rekao da nema informacije o prisustvu ROSU, u trenutku kada je već svima bila poznata informacija da su oni u okolini Gazivoda.

Ukazao je i da je današnjima aktom specijalnih jedinica ROSU pogaženo više međunarodnih sporazuma, dogovora i dokumenata.

“Prekršen je član devet prvog briselskog sporazuma koji uređuje lanac komandovanja, i to tako što Srbi ni na koji način nisu bili obaviješteni o toj akciji, pri čemu su svih 110 do 130 pripadnika ROSU bili Albanci,koji nisu imali veze s kosovskom policijom sjever, niti sa regionalnom komandom koju inače vodi Srbin”, naveo je Vučić.

Kako je rekao, takođe je dogovoreno da će regionalni komandir sarađivati s drugim komandantima, a ni to nije poštovano, jer niko od komandanata srpske nacionalnosti nije obaviješten o akciji.

Pogaženi su još Sporazum o slobodi kretanja, Rezolucija 1244, na koju se ne obaziru ni Albanci, ali ni njihovi zapadni saveznici, dodao je predsjednik uz konstataciju da je pogažen i vojno-tehnički sporazum i to u više tačaka, a posebno u dijelu koji se odnosi na ulogu Kfora.

(RTS)

Ocijeni...
(0 glasova)

ratsarajevoNa izložbi se mogu vidjeti autentični artefakti i fotografije iz perioda od 1992. do 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba držale Sarajevo pod opsadom.
Eksponati pokazuju kako se odvijao svakodnevni život u opkoljenom, granatiranom i snajperisanom graduAnadolija

U prepunoj Ustanovi kulture Parobrod, u centru Beograda, u utorak navečer je otvorena izložba "Opkoljeno Sarajevo", u organizaciji Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Izložba je deo stalne postavke Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, a na njoj se mogu videti autentični artefakti i fotografije iz perioda od 1992. do 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba držale Sarajevo pod opsadom tri i po godine.

Eksponati pokazuju kako se odvijao svakodnevni život u opkoljenom, granatiranom i snajperisanom gradu. Ratne pećnice, vuneni džemper dečaka Nermina Divovića, koji je ubijen snajperskim metkom, fotografije masakra na Markalama, pokolja u Ulici Vase Miskina, natpis "Don’t let them kill us" sa izbora za mis Sarajeva 1993. godine, karton sa natpisom "Pazi snajper", dečje igračke, kanisteri za vodu – samo su neki od eksponata koji posetiocima izložbe svedoče o životu u opkoljenom Sarajevu.

Izvršni direktor Fonda za humanitarno pravo Budimir Ivanišević objasnio je da je jedan od motiva za organizovanje izložbe zapanjujuća činjenica da većina građana Srbije ne zna da se opsada Sarajeva uopšte dogodila.

"Ako je neko eventualno postavljao sebi pitanje zašto je važno da jedna ovakva izložba bude organizovana u Beogradu, ilustrovaću to jednim rezultatom istraživanja javnog mnjenja koje je Fond za humanitarno pravo sproveo pre malo više od godinu dana, odnosno agencija Demostat u ime Fonda za humanitarno pravo, gde je jedno od pitanja za građane Srbije bilo: 'Da li znate koji je grad bio pod opsadom četiri godine?' Dvadeset tri posto anketiranih je odgovorilo da je to Sarajevo", rekao je Ivanišević.

Na izložbi su predstavljeni i kartoni koji su stanovnike Sarajeva upozoravali na snajperisteAnadolija

On je naveo da ovakvi podaci ljudima koji se bave prošlošću zvuče frapantno, ali "to je neka realnost koju mi živimo u Srbiji. I to je jedan od glavnih motiva zašto smo se odlučili da organizujemo ovu izložbu zajedno sa Historijskim muzejom Bosne i Hercegovine. Dakle, da ljudi čuju, vide i zainteresuju se, pre svega, za jednu ljudsku tragediju koju je taj grad proživeo tokom 44 meseca opsade".

Prema njegovim rečima, ova izložba je "ljudska priča o tome kako su se ljudi snalazili, dovijali, improvizovali, ne bi li taj život - ili- možda je bolje reći, imitaciju života - vodili koliko je moguće regularno u takvim užasnim okolnostima 44 meseca opsade grada".
Borba za ostajanje normalnim u nenormalnim uslovima

Direktorka Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine Elma Hašimbegović smatra da "25 godina poslije nije neka stvar dovesti izložbu i pričati o opsadi Sarajeva". Ili barem ne bi trebalo tako da bude.

"Nas su u Sarajevu, kad su nas ispraćali, govorili: 'Svaka čast, dolazite u Beograd, hrabro od vas...' Nekako su nas ispratili sa bojazni, maltene smo ispali neka vrsta heroja. Međutim, 25 godina poslije opsade Sarajeva to više ne bi trebalo biti tema, odnosno ne bismo na taj način trebali razgovarati. Historijski muzej Bosne i Hercegovine ovom izložbom koju večeras predstavlja, zapravo, pokušava otvoriti prostor za razgovore. I ono što smo mi htjeli je da izađemo iz naše zone komfora, dakle da ne pričamo o opsadi u Sarajevu, nego da to pokažemo i nekim drugim prostorima", rekla je Hašimbegović.

Ona navodi da je izložba "Opkoljeno Sarajevo" postavljena "ovdje skoro isto kao i u Sarajevu: dakle, možete vidjeti sve ono što posjetioci Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine već 15 godina mogu vidjeti, a to su originalni predmeti, originalne fotografije i originalni eksponati. Mi ne dajemo neke interpretacije, nego pokušavamo kroz autentične predmete pokazati kako je izgledao život pod opsadom 44 mjeseca."

Vršilac dužnosti direktora 'Parobroda' Milutin Petrović istakao je da je izložba jako potresna i teška za gledanje

Iako je u prvom planu užas koji su doživeli žitelji Sarajeva, Hašimbegović smatra da ona prikazuje i drugu stranu: "Sve ono što su građani Sarajeva preživljavali jeste tragedija, jeste jedan od najtežih perioda u historiji Sarajeva, ali ova izložba govori mnogo više o drugoj stvari, ona slavi život, ona slavi borbu za preživljavanje, borbu za ostajanje normalnim u nenormalnim uslovima. To ćete vidjeti kroz izložbu, vidjet ćete kroz eksponate, vidjet ćete kroz brojne kulturne događaje koji su organizirani u toku opsade... Dakle, sve ono što se dešavalo u 1.335 dana možete vidjeti ovdje."

Direktorka Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine je izrazila želju da građani koji dođu na izložbu u narednih 15 dana, "dakle, neki obični ljudi vide kako je bilo nekim drugim običnim ljudima prije 25 godina u nekim drugačijim uslovima", sa ciljem da se otvori prostor za razgovor o prošlosti.
Potresno i teško za gledanje

Vršilac dužnosti direktora Parobroda Milutin Petrović istakao je da je izložba jako potresna i teška za gledanje i pozvao ljude da posete izložbu, "pošto je potpuno jedan utisak o tome kada kažeš 'izložba Opsada Sarajeva u Parobrodu', a potpuno drugačiji kada se susretneš sa tim artefaktima. Vrlo je duboka izložba i susret sa tim stvarima je onako vrlo dramatičan i ozbiljan".

"Preporučio bih baš svima koji imaju problem sa tom izložbom da dođu da je pogledaju ovde, u Ustanovi kulture opštine Stari Grad, dakle u srcu Beograda i, ja volim da kažem, u srcu Srbije", obratio se Petrović i neistomišljenicima.

Objasnio je i zašto procenat onih koji znaju za opsadu Sarajeva nije veći: "Među nama, ljudima koji se skupe u ovakvim prilikama, nije potrebno ništa objašnjavati, a taj procenat ljudi koji bi možda bio veći da nema bar toliko isto ljudi koji bi mogli biti anketirani, a koji sada žive u Vankuveru, Torontu, na Novom Zelandu, koji znaju za taj grad koji je bio pod opsadom, a oni nisu više sa nama ovde, u Beogradu."

Petrović je napravio paralelu sa situacijom koju smo imali posle Drugog svetskog rata, na štetu današnjice: "Od opsade Sarajeva do danas je prošlo otprilike isto vremena koliko od završetka Drugog svetskog rata do Vudstoka. U vreme Vudstoka ljudi su se uveliko bavili drugim drogama i bilo bi jako lepo da mi imamo priliku da se pozabavimo, na primer, digitalnom revolucijom, koja je LSD današnjice, i da se bavimo takvim stvarima i borimo se za, na primer, pravdu ljudi u Siriji, ili za Asanža i Vikiliks, a ne da se još uvek bavimo našim problemima Kaina i Avelja od pre 25 godina."

Među brojnim posetiocima izložbe u prepunom Parobrodu bila je i Staša Zajović, koordinatorka Žena u crnom. Ona misli da je ova izložba izuzetno značajna, ali i da je problem u tome što javni servis nije zainteresovan za ovakve sadržaje, što bi bilo neophodno za proces suočavanja sa prošlošću.

Zapanjujuća činjenica je da većina građana Srbije ne zna da se opsada Sarajeva uopće dogodila, kaže IvaniševićAnadolija

"Na moralnoj ravni ovo je izuzetno važno. Plašim se da izložba neće imati neki veliki uticaj na suočavanje s prošlošću, zato što je neophodno da se radi na desetinama nivoa, na nivou države i društva, što je izostajalo. Ova izložba je jako važna zbog moralne osetljivosti odnosa između dva grada i za mene je važno da se vidi da je umetnost ta koja može da pobedi i zlo, da može da ga nadiđe i nadživi, i kako ljudi u vremenima užasne patnje ne pristaju da budu žrtve, nego se na najkreativnije načine odupiru zlu", kaže Zajović.

Izložba o opsadi Sarajeva neminovno pokreće i pitanje političkog i društvenog konteksta u kojem se odigrava. A taj kontekst je trajno obeležen stanjem poricanja. "Ono što je ključno je to da je ovaj režim, na čelu sa [Aleksandrom] Vučićem, ne samo proglasio nevažećim, nego nepostojećim zločine u prošlosti. Nema više ni nekakve zabrinutosti, nema čak ni negiranja, kao što je bilo u nekim prethodnim periodima", tvrdi Zajović.
Stid zbog zločina počinjenih u naše ime

Ona misli da se naše vlasti više ne sekiraju zbog prošlosti, "jer to više ne postoji kao tema". Kako navodi, "oni su očistili svoje prljave, krvave biografije, u tome su im pomogli mediji, u tome im je pomogla međunarodna zajednica".

Sve to ostavlja pogubne posledice po čitavo društvo: "Bojim se da će se to vratiti kao bumerang, jer ta količina moralne neosetljivosti ne može da ostane bez trauma kod onih koji potiskuju ono što se desilo, a žrtava u ovoj zemlji ima jako puno, i to se ispoljava u svakakvim vrstama nasilja. Pa nije femicid u Srbiji neki fenomen koji je došao sa neke druge planete, došao je iz ogromnog nasilja i ogromnog rata."

Staša Zajović ističe da izložba o opsadi Sarajeva u posetiocima budi osećanje stida: "Mnogi umni ljudi su govorili o stidu, evo Đorđo Agamben je rekao da čovek osećanjem stida postaje subjektom, a posebno stidom zbog onoga što je učinjeno u naše ime. Jedan naš aktivista je rekao da bi stid u Srbiji bio znak velike revolucije."

Međutim, to osećanje stida zbog zločina počinjenih u naše ime oseća manjina, dok kod većine preovladavaju ravnodušnost i odsustvo empatije: "Mislim da je veliki problem jedna bešćutnost. Ta bešćutnost u vidu nepriznavanja patnje i zločina jeste ono što oduzima ljudskost zajednici u čije ime je počinjen zločin. Ja se ponekad plašim da se to potiskivanje trauma i negiranje zločina može vratiti na jedan dramatičan način. Ja stalno radim na terenu i vidim da postoji ogroman strah da se govori o onome što se desilo devedesetih."

Zajović smatra da je veliki problem što se zaboravlja na različite vidove otpora ratuAnadolija

Zajović smatra da je veliki problem što se zaboravlja na različite vidove otpora ratu, te da je militarizacija ponovo zahvatila čitavo društvo: "Ovde je postojao jako veliki broj ljudi koji su pružali otpor ratu, recimo kroz otpor prisilnoj mobilizaciji, a sada je prisutan jedan patriotski narativ, to je odraz militarizacije na svim nivoima, kroz stalnu proizvodnju neprijatelja, kroz ućutkivanje glasova koji misle drugačije, kroz izolovanje neposlušnih i nepoćudnih, i to ne može da ne ostavi strašne posledice na mentalno zdravlje, a pre svega oduzima ljudskost."

Ona kaže da izložba o opsadi Sarajeva treba da probudi odgovornost, jer se održava namestu koje je proizvodilo zlo. "Moramo da povratimo ljudskost, i zbog žrtava, ali i zbog samih sebe. Ja stalno komuniciram sa žrtvama, ali želim da komuniciram i sa društvom koje me okružuje. I ne mogu da mislim samo kako me u Sarajevu svi prihvataju, želim da me prihvate u Leskovcu i u Zrenjaninu. Ovde sam odgovorna zato što su sa ove tačke išli oni koji su proizvodili zlo i iz te tačke se mi obraćamo onima kojima je bilo naneto zlo", kaže Staša Zajović. A izložba "Opkoljeno Sarajevo" upravo je jedan od načina da povratimo izgubljenu ljudskost.

Jedan od posetilaca izložbe, vlasnik i urednik izdavačke kuće Most art Dragan Stojković, smatra da je ova izložba odavno bila neophodna i da je otvorila vrata za suočavanje sa zlom devedesetih. Ali i da je i ranije bilo prilika da se ovakva izložba organizuje.

Izložba je ljudska priča o tome kako su se ljudi snalazili, dovijali i improviziraliAnadolija

"Posmatrajući izložbu. pomislio sam kako je ona trebalo da bude otvorena u prostoru Skupštine grada Beograda 1997. godine. kada je opozicija. na čelu sa Zoranom Đinđićem. uzela vlast. Druga prilika za to bila je 2000. godine, najkasnije početkom 2001. godine. Pošto to tada nije učinjeno, mi imamo sve ovo što imamo danas, ne samo zaborav, već i obnovu svih onih ideja koje su okupirale i opkolile Sarajevo", kaže Stojković.

Značaj ove izložbe Stojković vidi i u tome što onemogućuje konstantno negiranje zločina i prikrivanje činjenica o ulozi Srbije u ratu u Bosni i Hercegovini: "Sve vreme postoji kontinuitet negiranja zločina i agresije na Bosnu, ali i kontinuitet ideoloških motiva koji su doveli do opsade Sarajeva. Takvo prikrivanje istine i nesuočavanje sa samim sobom i sa istinom pogubno je za samu Srbiju, za građane Srbij,e koji se zbog toga vrte u zatvorenom krugu već 26 godina. Danas su na vlasti oni koji su učestvovali iz sve snage u propagandi i organizaciji tog rata. Oni se prave ludi kao da ništa nije bilo."

Stojković ističe i razliku između Sarajeva i Beograda kad je u pitanju odnos prema ratu. "Pošto stalno idem u Sarajevo, drago mi je što sam video kako su se Sarajlije emancipovale i oslobodile ne samo obruča i opsade 1995. godine, nego i mržnje i trauma koje su imali zbog svega onoga što im je učinjeno. Ne bih rekao da su se ovde u Srbiji mnogi mozgovi oslobodili tih bodljikavih žica iz perioda od 1991. do 1995. godine."

Razlog za takvo stanje Stojković vidi u velikosrpskoj ideologiji, koja ima dugogodišnji kontinuitet. "Apsolutno se ništa ne menja u toj matrici, nikakva pouka se ne izvlači iz iskustva, naprotiv, stalno se udara na jedno isto mesto glavom u beton, što izaziva poremećaje u mentalnoj strukturi sistema. To je već psihijatrijski slučaj, jer ličnost koja nije u stanju da izađe iz svog začaranog kruga nema šanse za ozdravljenje", kaže Stojković.
Na mladima suočavanje ostaje

Pored same izložbe, organizovan je i čitav niz pratećih programa. U četvrtak, 27. septembra, istraživač Fonda za humanitarno pravo Nemanja Stjepanović održaće javni čas o opsadi Sarajeva, 4. oktobra biće organizovana projekcija filma Opsada francuskog novinara Remyja Ourdana, a 5. oktobra biće održana promocija knjige Some Kind of Justice - The ICTY's Impact in Bosnia and Serbia Diane Orentlicher.

Posebno je značajan program razmene mladih iz Sarajeva i nekoliko gradova u Srbiji. U tom programu učestvuje 20 studenata, pripravnika, aktivista, novinara i politikologa. Oni će posetiti jedni druge i učiti o strašnim događajima koji su se odvijali od 1992. do 1995. godine te pokušati da osmisle izgradnju zajedničke budućnosti. Budimir Ivanišević je najavio da će Fond za humanitarno pravo sve više zagovarati uključivanje mladih u proces suočavanja sa prošlošću.

Izložba će biti otvorena do 6. oktobra. Dođite da vidite šta se radilo u vaše ime.

 

Tomislav Marković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

kosovo2Francuski "Mond" objavio je dva teksta o eventualnoj razmjeni teritorija između Beograda i Prištine, kao i mapu Kosova sa svojim tumačenjem kako bi izgledala "izmjena granica, uz ocjenu da su "etnički mozaik, ključne infrastrukture i kulturna zdanja prepreke za projekat ponovnog definisanja granica".

Pariski dnevnik, u prvom tekstu, ukazuje da "razmjena teritorija zasnovana na čisto etničkim kriterijumima zabrinjava" i da se "u debati o eventualnoj izmjeni granica između dvije strane međusobno sudaraju etika i pragmatizam".

List prenosi objašnjenje francuskog geografa Mišela Fušea, koji kaže da "ne treba miješati nepovredivost i neprikosnovenost granica".

"Granice su nepovrijedive sa stanovišta međunarodnog prava, to jest ne mogu silom biti dovedene u pitanje, ali nisu neprikosnovene: mogu se pomjeriti ako dvije strane postignu sporazum", kaže Fuše, a prenosi Tanjug.

Priznat 1975. na Helsinškoj konferenciji SSSR-a i zapadnjaka, a svečano predstavljen 1990. Pariskom poveljom, ovaj princip je, napominje "Mond", omogućio njemačko ujedinjenje nakon pada Berlinskog zida.
​"Između 1989. i 1992, u Evropi — uključujući Ukrajinu i Bjelorusiju — bile su uspostavljene 22 nove granice, duge 11.149 kilometara", izračunao je Mišel Fuše.

Pariski list napominje da bi, u slučaju teritorijalne razmjene između Beograda i Prištine, međutim, prvi put bilo riječi o novim granicama iscrtanim na čisto etničkoj osnovi, a ne više na ranijim administrativnim linijama konstitutivnih republika ili autonomnih regiona bivše Jugoslavije.

Ova novina, konstatuje se u analizi, u regionu u kojem etničko pitanje ostaje veoma živo, kod većine posmatrača probudila je obazrivost.

U drugom tekstu, "Mond" navodi da je projekat ponovnog utvrđivanja granica na zapadu Balkana predstavljen kao rješenje za stabilnost poslije 20 godina zamrznutih sukoba, ali ističe da stanovnici relevantnih zona strahuju od ponovnog "etničkog čišćenja".

Pariski dnevnik je, na svom nalogu na Tviteru, objavio i mapu Kosova, uz koju stoji natpis:

"Između Kosova i Srbije, etnički mozaik, ključne infrastrukture i kulturna zdanja predstavljaju prepreke za projekat ponovnog definisanja granica".
Na mapi je prikazano kako bi izgledala nova "granica između Srbije i Kosova" pri čemu bi sjeverni dio Kosova, sa srpskim opštinama Leposavić, Zvečan, Zubin Potok i Mitrovica, pripao Srbiji, dok bi Kosovu pripale teritorija opštine Medveđa i Preševska dolina, naseljene većinskim albanskim stanovništvom, a koje su u sastavu Srbije.

"Mond" je u grafičkom prikazu sa sopstvenim tumačenjem različitim bojama predstavio teritorije naseljene srpskim stanovništvom i teritorije sa vidno većinskim albanskim stanovništvom.

Na mapi su predstavljene četiri opštine s većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova, za koje se navodi da su "izvan kontrole, nisu pravno uređene i plen su mafijaških grupa".

"Mond" na mapi navodi i da stanovnici sjevera Kosova ne plaćaju porez niti račune za struju, kao i da na referendumu 2012. godine 99,7 odsto njih nije priznalo legitimitet vlasti u Prištini.

Mitrovica je na mapi opisana kao grad-simbol etničkih podjela, a jezero Gazivode kao ključno za snabdjevanje Kosova vodom, ali se ističe da je vlasništvo nad njim sporno i da se ono nalazi na "granici sa Srbijom".

Prikazane su i dvije glavne termoelektrane čije hlađenje, kako se napominje, zavisi od jezera Gazivode.

Predstavljen je i rudnik Trepča, za koji francuski list navodi da pravo na njega polaže Beograd, a da rudnikom upravljaju dva različita entiteta - entitet kosovskih Albanaca i entitet Srba.

Za Medveđu, na teritoriji Srbije, "Mond" navodi da kosovski predsjednik Hašim Tači traži pripajanje te opštine Kosovu, ali da je većina albanskog stanovništva Medveđu već napustila.

Na "Mondovoj" mapi je navedeno i da, na teritoriji Srbije, Preševska dolina prkosi centralnoj vlasti.

Prizren je prikazan kao značajan za Srpsku pravoslavnu crkvu, uz podsjećanje da Srbi Kosovo smatraju kolijevkom svoje nacije i vjere.

Kao izvore za izradu mape, "Mond" navodi Zavod za statistiku KiM, Zavod za statistiku Srbije i Svjetsku banku.

(NN/sputniknews.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

knjige1Jeste li znali da gotovo 70 milijuna Europljana ima problema s osnovama čitanja i pisanja, računanjem i uporabom digitalnih vještina u svakodnevnom životu, upitala je ovih dana Europska komisija. I odmah ponudila odgovor ukazavši na dokument pod nazivom „Oblici usavršavanja: nove prilike za odrasle“, te potvrdila da je u razdoblju od 2014. do 2020. godine za edukaciju, treninge, obuke za praktične vještine i cjeloživotno učenje u europskom proračunu osigurala 27 milijardi eura. Dodatnih 21,2 milijarde eura izdvojit će za socijalnu uključenost, a 30,8 milijardi eura za održivo i kvalitetno zapošljavanje.

Razlažući podatke o broju osoba s poteškoćama u pismenosti, navode kako je „godine 2015. bilo 64 milijuna osoba, odnosno više od jedne četvrtine stanovništva Unije u dobnoj skupini od 25 do 64 godine, koje su napustile temeljno obrazovanje i osposobljavanje, u najboljem slučaju tek s nižom sekundarnom razinom obrazovanja“.

Hrvatske projekte podržava i EU

Iz Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u Hrvatskoj ukazuju i na važnost podizanja razine informatičke pismenosti hrvatskih građana, posebice pripadnika društvenih skupina u nepovoljnom položaju. U tome imaju potporu Europske unije, koja je za podršku obrazovanju odraslih uključivanjem u prioritetne programe obrazovanja izdvojila više od četiri milijuna eura.

„Projekt se provodi na lokalnoj razini diljem cijele Hrvatske, a u središtu su pozornosti upravo pojedinci kao što su osobe bez završenog osnovnog obrazovanja ili dugotrajno nezaposlene osobe“, navode u Agenciji.

Već niz godina provodi se i projekt „Za Hrvatsku pismenosti: Put do poželjne budućnosti“, dodaju. Taj projekt namijenjen je odraslim osobama bez osnovne škole te je kroz njega omogućen besplatan završetak osnovnog obrazovanja.

Balkanske države problem vide drugačije. Pozivajući se na rezultate popisa s početka ovog desetljeća, vlasti se hvale kako je brojka nepismenih drastično smanjena u odnosu na prethodne popise. Tako je u Bosni i Hercegovini 2,83 posto nepismenih, u Srbiji 2,68 posto, u Crnoj Gori 1,5 posto, a u Hrvatskoj „samo“ 0,8 posto. I to su osobe koje su priznale da su nepismene. Među njima ogromna je većina žena.
Prihvatiti osiguranje kao imperativ

„Uzmemo li u obzir termin funkcionalne pismenosti (razumijevanje pisanih uputa u svakodnevnom životu, jezičke vještine, nove tehnologije, informatika, kompjuterska pismenost…) i podatak da se gotovo 1,3 miliona stanovnika BiH izjasnilo kao računarski nepismene osobe, a njih 760.000 kao osobe koje djelimično poznaju rad na računaru, zabrinutost obrazovnih vlasti u Bosni i Hercegovini na svim razinama bi trebala biti ogromna. Riječ je o polovini stanovništva koja je samo prema ovom parametru funkcionalno nepismena, što je šokantan podatak za jednu evropsku zemlju u 21. stoljeću“, upozorava Emir Avdagić, prvi doktor andragoških znanosti u Bosni i Hercegovini.

Kao direktor bh. ureda DVV Internationala, njemačke asocijacije za obrazovanje odraslih, Avdagić ukazuje kako, usprkos tome što se u svim međunarodnim dokumentima na obrazovanje i učenje odraslih gleda kao na vitalni element, „razumijevanje obrazovanja odraslih u BiH od strane obrazovnih vlasti još uvijek nije na tom nivou da bude prihvaćeno kao imperativ“.

„Mehanizmi koji mogu pomoći u rješavanju problema opismenjavanja u BiH djelomično postoje, ali oni još uvijek i najviše iz finansijskih razloga nisu zaživjeli u praksi. Na ulaganje u obrazovanje nažalost se još uvijek gleda kao na trošak, a ne kao na investiciju koja bi dugoročno zasigurno pomogla rješavanju niza krucijalnih društvenih problema, pomogla da veliki dio stanovništva izađe iz siromaštva, dobije šansu da se uključi na tržište rada, nastavi dalje obrazovanje i unaprijedi svoj lični i socijalni razvoj“, primjećuje Avdagić.
Nije dovoljno znati čitati i pisati

I nije to samo praksa u Bosni i Hercegovini, niti u Srbiji primjerice, nego i drugdje na Balkanu, ukazuje Katarina Popović iz Društva za obrazovanje odraslih u Beogradu, ujedno i profesorica na beogradskom Filozofskom fakultetu gdje predaje kolegij obrazovanje odraslih. Na onih 2,68 posto, koji su se na popisu stanovništva izjasnili kao nepismeni, ukazuje da treba dodati i one koji nisu završili osnovnu školu (11 posto), pa one koji su je završili, ali su ostali na tome, te su najčešće digitalno, financijski i „građanski“ ili politički nepismeni (20,76 posto). Upozorava kako nije dovoljno reći da se ljudi znaju potpisati, elementarno znati čitati ili pisati, pročitati naslove u novinama, pratiti serije, nego i svoju pismenost znati i primijeniti. U tom smislu dolazi do stvarno zabrinjavajućih brojeva, tvrdeći da je više od trećine stanovništva Srbije – funkcionalno nepismeno.

Nema interesa za osnovnu školu

U bh. entitetu Federacija BiH su prije pet godina uveli program u koji su se mogle uključiti javne osnovne škole koje provode programe naknadnog stjecanja osnovnog obrazovanja za odrasle osobe. Program je dva puta mijenjan, pa je prvo usmjeren na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju s fokusom na žensku populaciju, a ove godine dobio je nove izmjene i djeluje pod nazivom „Podrška programima obuke, stručnog osposobljavanja i usavršavanja odraslih osoba s fokusom na žene radi lakše integracije na tržište rada“.

„Program se s godinama mijenjao jer su se mijenjale potrebe odrasle populacije, kao i radi činjenice da se na program koji je bio usmjeren isključivo na naknadno sticanje osnovnog obrazovanja prijavljivalo malo aplikanata, odnosno za isti nije postojalo dovoljno interesovanja među osnovnim školama“, navode u Federalnom ministarstvu obrazovanja i znanosti.

Zakon o principima obrazovanja odraslih u Federaciji BiH godinama je u fazi nacrta, a devet od deset kantona donijelo je zakone o obrazovanju odraslih.

„Država Srbija naprosto ignoriše veličinu i ozbiljnost tog problema. Drži se cifre potpuno nepismenih, jer joj je tako lakše i bolje, pa ne preduzima gotovo ništa. Problem je sličan u svim ostalim zemljama regiona. Statistički se isto gleda i ignoriše se funkcionalna nepismenost. Ne preduzima se mnogo toga jer je to skup, ozbiljan i težak posao, jer to nisu više kampanje od nedelju dana večernje škole, kakve smo imali nakon Drugog svetskog rata, nego sad morate raditi ozbiljnije i modernije. I to daje dobre rezultate tek na duge staze, a nije nešto sa čim izlazite na sledeće izbore i hvalite se rezultatima“, smatra Popović.

Cijeli problem prebacuje u sferu politike, uz konstataciju da su funkcionalno nepismeni građani zapravo i politički nepismeni. Ukazuje kako se „karta nepismenosti obično poklapa sa kartom rezultata izbora, jer tačno vidite kako i za koje političke opcije funkcionalno nepismeni građani uglavnom glasaju“.
Nema vremena za čekanje

Iako će mnogi, kad je nepismenost u pitanju reći kako je, s obzirom na obuhvaćenu populaciju, uglavnom riječ o starijoj populaciji koja živi u ruralnim krajevima, funkcionalno nepismenih ima i u urbanim područjima, kao i među mladim i odraslim stanovništvom. Dodatni problem je i starenje stanovništva, kao i odlasci mladih.

Ako se budu čekali rezultati mjera učinjenih na području obrazovanja djece i omladine, ukazuje Avgadić, „tada će nastati još veća diskrepancija koju bi teško amortizirali i mnogo jači i bogatiji sistemi“. Inicijative DVV Internationala postoje i dobrim dijelom se realiziraju, ali...

Akreditovane ustanove

Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske navode kako je Zakonom o obrazovanju odraslih, koji je na snazi u tom bh. entitetu, „predviđeno da se programi osnovnog obrazovanja odraslih finansiraju iz budžeta“. Sam program obrazovanja odraslih postoji od 2010. godine.

„Imamo akreditovane ustanove u Republici Srpskoj koji ove programe mogu provoditi upravo prema potrebama i na nivou lokalnih zajednica. Koliko ko provodi ovaj vid obrazovanja zavisi od zainteresovanosti polaznika i sredstava koja su za to planirana na godišnjem nivou“, konstatiraju.

„Ono što još nedostaje kako bi sistem savremenog opismenjavanja zaživio u svim krajevima naše zemlje jeste intenzivna saradnja ministarstava obrazovanja, svih socijalnih partnera u obrazovanju, lokalnih zajednica, službi za zapošljavanje, agencija i drugih tijela koja treba da objedine različita ministarstva i druge strukture, podstaknu programe i osiguraju finansijska sredstva za realizaciju ovakvih značajnih projekata“, ukazuje Avdagić.
Gotovo pola čovječanstva elementarno nepismena

I Popović smatra da je potrebnija podrška države programima koje nudi civilni sektor, no i žali se kako je toga sve manje, baš kao i podrške stranih donatora. No, ono što je raduje jesu svjedočanstva ljudi koji su prošli obrazovanje za odrasle i to smatra najljepšim dijelom svog posla.

„Dugoročno gledano to je jako dobra stvar za državu, politiku, ekonomiju, zdravstvo, za mnoge oblasti u kojima daje dobre rezultate, ali se oni ne vide za godinu-dve, kad su nam izbori, pa bi nam bilo 'zgodno'. Naše države ulažu samo u ono što na sledećim izborima može da se unovči i da se 'pokaže'. Obrazovanje je dugoročna i ozbiljna investicija, ali i dobar test. Po tome se vidi šta je ozbiljna država koju je stvarno briga za građane, dakle ona država koja ulaže u obrazovanje i koja ne razmišlja samo do sledećih izbora, nego dugoročno misli na svoju budućnost“, zaključuje Popović.

Prema podacima UNESCO-a broj elementarno nepismenih odraslih osoba u svijetu prelazi brojku od 750 milijuna, od čega su dvije trećine žene, doista je „alarmantno visok“. Uz taj podatak, Avdagić navodi i kako više od 50 milijuna djece ne pohađa školu ili je napuštaju bez formalne diplome. Još je više njih je zahvaćeno problemima nedostupnosti, slabog kvaliteta i nedostatka nastavnika.

Popović dodaje da se spomenuta brojka odnosi samo na one koji ne „umeju da pročitaju i napišu jednostavnu rečenicu“ – dakle potpuno nepismene, dok se broj funkcionalno nepismenih u svijetu ne zna točno, ali se procjenjuje između 2,5 i tri milijarde ljudi.

Zato su inkluzivno i kvalitetno obrazovanje i promocija mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve, podsjeća, definirani kao jedan od važnih Ciljeva održivog razvoja koje su Ujedinjeni narodi formulirali 2015. godine, a na čiju realizaciju su se obavezale 193 države.

 

Mladen Obrenović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(1 glasova)

vucic1Kolona u kojoj se nalazio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je krenuo ka selu Banje, zaustavila je kosovska policija. Kosovska vlada je prethodno otkazala posjetu iz bezbjednosnih razloga.
Mještanima Banja Vučić se obratio telefonom. "Žao mi je što nisam mogao da dođem jer to nisu htjele prištinske vlasti", rekao je Vučić mještanima Banja preko telefona.

Srpska delegacija se nakon rasprave sa kosovskom policijom vratila u sjevernu Kosovsku Mitrovicu.

Ranije

Jutros je nekoliko stotina Albanaca blokiralo sve puteve ka srpskom selu.

Kako nezvanično saznaje RTS, Kadri Veselji je organizator i pored upozorenja Amerikanaca da to ne radi. Kako javljaju izvještači RTS-a, čuli su se i rafali. U selu Banje je mirno.

Na putu Zubin Potok – Banje kosovska policija zaustavila predsjednika Vučića i zabranila dalji put ka Banjama. U toku je rasprava između albanskih policajaca i Vučića.

Iako KFOR i KPS ne mogu garantirati predsjedniku Srbije sigurnost ukoliko krene put sela Banje, a Vlada Kosova odlučila da se posjeta otkaže, on je, kako saznaje Telegraf.rs, ipak krenuo.

On je ranije u Zvečanu izjavio da će, uprkos vijestima o blokadama puta kojim danas treba proći ka selu Banje, pokušati drugim, okolnim putem da stigne do tog sela u srbičkoj općini, ali je izrazio sumnju da će uspjeti stići.

Aleksandar Vučić se, poslije odluke Vlade Kosova da mu se zbog sigurnosnog rizika zabrani da posjeti selo Banjane, oglasio na Twitteru i poslao poruku:

- Neka ostane zabilježeno da smo željeli dogovor.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

odlazakNjemački medij Der Spiegel objavio je tekst u kojem skreće pozornost na veliko povećanje zahtjeva za vizu koje podnose državljani zemalja Zapadnog Balkana. Kako navodi ovaj medij, Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke smatra da je situacija alarmantan i želi promijeniti postupak, ali ga koči Ministarstvo unutrašnjih poslova te zemlje.
Njemačka predstavništva na Balkanu su preplavljena zahtjeva za radne vize. Broj obrađenih zahtjeva za vizu u prvoj polovini 2018. godine povećao se na oko 52.000 što je dvostruko više za isti period 2015. godine, piše Spiegel.

Došlo je do povećanja broja žabi na poslovanje ovih predstavništava koji kažu da je potrebno učetverostručiti broj osoblja kako bi se uspjeli obraditi svi zahtjevi. Budući da je to nerealno, stručnjaci su predložili da se razmatranje zahtjeva prebaci u Njemačku. To bi značilo da bi sav posao radilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke koje nije oduševljeno ovim prijedlogom.

"Kritika Ministarstva vanjskih poslova nije fer. Ako želimo postati savremena migracijska zemlja moramo stvoriti odgovarajuće birokratske strukture kod kuće", kazao je ministar Michael Roth.

Der Spiegel podsjeća da su za Bosnu, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i Albaniju na snazi posebni propisi od 2016. godine.

"Njemačke vlasti su rigoroznije u rješavanju zahtjeva za azil za državljane ovih zemalja. S druge strane, ti državljani mogu doći u Njemačku ako imaju ponudu za posao. Uglavnom je riječ o poslovima u domenu građevinarstva, gastronomije ili skrbi", napisao je Der Spiegel.

Ambasada Njemačke u BiH je pretrpana zahtjevima, pa je prošle godine bilo obustavljeno i davanje termina za njihovo podnošenje zbog čega su najviše ispaštale one osobe koje su tražile spajanje porodica ili imali posao koji ih čeka.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

ukrajina4Državni organi Srbije imaju dvostruke aršine kada je riječ o učešću građana Srbije na ratištima u drugim državama.
Dok se oni koji ratuju u Siriji optužuju za terorizam, pripadnicima formacija koji brane ruske interese u Ukrajini sudi se za lakša krivična djela i po pravilu završavaju na slobodi sa uslovnom kaznom.

Isidora Stakić, istraživačica Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, kaže za Danas da država, odnosno sudstvo i tužilaštvo, očigledno „gledaju kroz prste“ onima koji „štite ruske interese“.

– Kako drugačije objasniti činjenicu da se učesnicima rata u Ukrajini sudi za učešće u oružanom sukobu na teritoriji strane države, po krivičnom djelu koje je u Krivični zakonik unijeto 2014. godine, dok se učesnicima ratova u Siriji sudi za djela vezana za terorizam, gdje su kazne znatno veće – ističe Stakić.

Četvoro „ratnika“ iz Sirije, državljana Srbije, već je osuđeno na zatvorsku kaznu, dok se iza rešetaka ne nalazi nijedan koji je bio na ratištu u Ukrajini.

– Oni se uglavnom nagode sa tužilaštvom, ali detalji te nagodbe nisu poznati javnosti. Dobijaju uslovne kazne i budu pušteni na slobodu – kaže Stakić.

Da li će tako proći i Bratislav Živković, poznat kao komandant Četničkog pokreta u Srbiji, vidjećemo kada mu istekne mjera zadržavanja od 48 sati. On je uhapšen po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Kruševcu zbog osnovane sumnje da je organizovao učestvovanje u ratu u inostranstvu. Živković je obuhvaćen istragom Generalnog tužilaštva Ukrajine o učešću šestorice državljana Srbije u sukobima u istočnoj Ukrajini na strani proruskih strana. Navodno su učestvovali u sukobima u oblastima Donjeck i Luganjsk na strani proruskih separatista kao dio ekstremne desničarske organizacije „Unitй Continentale“.

Isidora Stakić kaže da jedan dio učesnika na ukrajinskim ratištima odlazi iz ljubavi prema Rusiji, dok mnogi od njih ratuju zbog finansijske koristi. Prema pisanju medija, oko 300 Srba ratuje u Ukrajini, a put im plaća ruska organizacija „Kosovski front“. Služba bezbjednosti Ukrajine je srpskim vlastima u dva navrata predala spiskove građana Srbije koji se bore u Donbasu, ali zvaničnih reakcija vlasti u Beogradu nije bilo.

– Kod nas ne postoji otklon od ekstremnog nacionalizma i ultradesničara. Oni nisu označeni kao prijetnja, već naprotiv, kao patriote. Umjesto da država napravi radikalni otklon od njih, oni se čak popularizuju u pojedinim medijima, pa i u političkom diskursu – ističe Stakić. Sa druge strane, dodaje, učesnici ratova u Siriji su označeni kao „teroristi“.

“Izmjenama Krivičnog zakonika Srbije iz 2014. za učešće državljana Srbije na stranim ratištima zaprijećena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Za organizovanje učešća u ratu ili oružanom sukobu u stranoj državi zaprijećena je kazna zatvora u trajanju od dvije do deset godina.

Kako je potvrđeno za Radio slobodnu Evropu, u februaru 2018. Viši sud u Beogradu je donio 28 osuđujućih presuda protiv državljana Srbije koji su učestvovali u ratu u inostranstvu, od kojih je 26 pravosnažnih na osnovu priznanja krivice i nagodbe s Tužilaštvom.”

(Danas.rs)

srijeda, 01 Avgust 2018 00:00

Podjela Kosova kao uvod u podjelu BiH

Ocijeni...
(0 glasova)

kosovo2Novi javni diskurs u medijima o podeli Kosova teško je prihvatiti ozbiljno, imajući u vidu da je to do sada bila samo jedna od skoro beskorisnih poluga pritisaka zvaničnog Beograda na tok Briselskih pregovora.

Ulogu „lošijeg policajca“ u dijalogu između Beograda i Prištine imao je ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić, sa metaforičkim ali veoma jasnim predlozima o „trajnom razgraničenju“ između Srba i Albanaca na Kosovu.

Krajem jula direktno i šovinistički o razgraničenju se izjasnio i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Bez obzira na utemeljenost teze o podeli Kosova, obnavljanje političke retorike o crtanju novih etničkih karata imaće svoje posledice najmanje povoljne po mir i stabilnost u regionu, posebno u BiH.
Zastrašivanje EU 'velikom Srbijom'

Komentarišući otvoreno pismo episkopa raško-prizrenskog Teodosija o odlasku i prodaji imovine Srba sa Kosova zbog gotovo svakodnevnih medijskih izjava u vezi podele Kosova, Vučić se drsko i preteći izrazio da ukoliko ne bude razgraničenje sa Albancima, srpski narod treba da se spremi da za 40 godina brani Vranje.

Jer tobože demografija je najbolje albansko oružje.

Za odbranu se sprema i premijer Kosova Ramuš Haradinaj, ali ne pelenama. Za njega ideja o podeli Kosova ili razmena teritorije sa Srbijom znači – rat.

Republika Srpska i separatistička retorika njenog predsednika Milorada Dodika još jedna je poluga pritiska na Briselske pregovore. Zastrašuje se ne samo EU, već i ceo region ratovima i obnavljanjem Velike Srbije, barem tih ostataka što su od nje od devedesetih godina ostali.

Dodik, koji je uveliko u predizbornoj kampanji, smatra da „rešavanje pitanja statusa Kosova ne treba odvajati od pitanja statusa Republike Srpske“. Za njega je „konačni okvir“ savez Republike Srpske sa Srbijom i „dijelovima koji mogu perspektivno da kontrolišu, kao što je sjever Kosova, uz jačanje snage autoriteta srpskog naroda u Crnoj Gori, koje bi trebalo da približi Srbiji Crnu Goru“.
Licemerno prijateljstvo sa Rusijom

Dva su važna momenta u ovoj, na prvi pogled, drugorazrednoj političkoj predstavi: rasklimavanje postojećih mirovnih sporazuma i stvaranje okolnosti za novo prekrajanje granica.

Dejtonski i Kumanovski sporazum potpisani su nakon vojnih intervenicja NATO i predstavljaju svojevrsni simbol, pre svega američkog prisustva na Zapadnom Balkanu.

Rusija je ta kojoj najviše odgovara dezavuisanje i postavljanje pod pitanje rezultat američkog mešanja na prostoru bivše Jugoslavije. Cilj Moskve je zaustavljanje novog proširenja NATO-a na istok, kao i onemogućavanje širenja modela, primenjenog na Balkanu, američkog prisustva na prostoru bivšeg SSSR – u Ukrajini i Gruziji.

Situacija je mnogo ozbiljnija nego što sa malih ekrana i društvenih mreža izgleda. Rusi su planirali nerede u Crnoj Gori, kao i sprečavanje konačnog rešavanja makedonsko-grčkih pregovora oko imena Makedonije.

Licemerno prijateljstvo završilo se proterivanjem dvoje ruskih diplomata i zabranom ulaska za još dvoje zbog pokušaja da ugroze sporazum sa Makedonijom. Skandal je delimično rasvetlio veze ruskih diplomata i biznismena sa grčkim desničarima, pravoslavnom crkvom i organizovanjem masovnih protesta, a akcija je simbolički izvedena pred sam početak samita NATO u julu.

Makedonci su zato korak bliže NATO-u i korak dalje od podela.

Iako je rusko Ministarstvo spoljnih poslova demantovalo medijske napise kosovskog lista „Gazeta ekspres“ da se Donald Tramp za vreme samita u Helsinkiju sa Vladimirom Putinom složio sa predlogom da Srbija prizna nezavisnost Kosova u zamenu za teritorije, takav način produbljavanja krize odgovara Rusima jer bi samnjio pritisak na Moskvu.

Rusija igra igru strpljenja: čeka tolerisanje aneksije Krima i odustajanje od sankcija u zamenu za zajedničko rešavanje konflikta na istoku Ukrajine.
Buđenje identiteta prošlosti

Drugi momenat koji bi mogao imati šire dramatične posledice je, kako ga naziva novinar i politički analitičar Mirnes Kovač, sistematsko buđenje predatorskog identiteta kod bosanskih Srba, koji Dodik ciljano podstiče kontinuiranom politikom negiranja najtežih zločina i genocida.

Dodikovo razglabanje hipoteze za ruski Sputnjik o novom vojnom konfliktu u Bosni, ko bi protiv koga ratovao i ko bi kako prošao u tom hipotetičkom sukobu, Kovača podseća na početak devedesetih kada je sličnu raspravu u Skupštini Republike BiH vodio Radovan Karadžić.

Priča o podeli Kosova je opasna, bez obzira na to da li je ona samo Vučićev preteći manevar, ili, pak, realna akcija da se uz podršku Rusije za tu ideju pridobije haotični Donald Tramp.

Bez zavaravanja, nesrazmerna podela Kosova na „srpski sever“ i „albanski jug“ sve vreme postoji i ona je noćna mora za Prištinu.

Ta podela je jedan od razloga zbog čega se odugovlači formiranje Zajednice srpskih opština. Kada se govori o „izdaji srpskih interesa na Kosovu“, srpski nacionalisti pre svega misle na stavljanje severa pod punu kontrolu kosovskih vlasti.

Zbog toga je zvanični Beograd Severnu Mitrovicu prepustio srpskim kriminalnim strukturama, a ne Prištini.
Napeti pregovori i niz sporazuma

Da mu je sever važniji od preostalih srpskih enklava, Vučić je pokazao poslednjih dana u izjavama drastično umanjujući broj srpskih kuća južno od Ibra i govoreći za više srpskih mesta da „tamo više nema nikog“.

Episkop raško-prizrenski Teodosije u svom pomenutom pismu veoma je direktan kada kritikuje princip teritorijalnih razgraničenja i stvaranje novih etnički kompaktnih teritorija koji je i bio uzrok stradanja nevinih ljudi tokom ratova devedesetih i koji predstavlja kontinuiranu pretnju regionu.

Iako se zvanično razgraničenje i razmena teritorija na severu Kosova i jugu Srbije možda nikada ne desi, najverovatnije da će decenije raznih veoma napetih pregovora i niza sporazuma samo podsticati predstavnike manjina da napuštaju mešane sredine.

O novim razgraničenjima teritorija po etničkom principu u BiH sanja ne samo Dodik. Planovi o trećem entitetu nikad nisu prestajali da budu aktuelni.

Etnička homogenizacija uz podizanje svesti o ujedinjavanju svih srpskih zemalja stvoriće na terenu novu političku realnost. Po svemu sudeći, to će biti nacionalističke politike sa kojima bi trenutno stanje postojećih mirovnih sporazuma iz devedesetih godina, postignutih uz pomoć Zapada, postalo potpuno neodrživo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Boris Verga (Al Jazeera)

Stranica 1 od 10

S5 Box