Vijesti iz regiona
Region

Region (120)

Ocijeni...
(0 glasova)

srbijaSkupština Srbije usvojila je amandman na prijedlog izmjene Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, koji su predložili poslanici Lige socijaldemokrata Vojvodine.

Usvojeni amandman na Zakon predviđa da će svaki poslanik u srbijanskoj Skupštini moći govoriti na svom maternjem jeziku.

Tako i poslanici bošnjačke nacionalne manjine u Skupštini imaju pravo obraćati se na bosanskom jeziku, prenosi agencija Patria.

Ovaj amandman predviđa da se proširi pravo na obraćanje narodnih poslanika na svom maternjem jeziku i na one koji pripadaju manje brojnim nacionalnim manjinama.

Amandman se odnosi na Član 10. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, koji predviđa da narodni poslanik, koji je pripadnik nacionalne manjine čiji broj u ukupnom stanovništvu Srbije dostiže dva posto, ima pravo na sjednicama Narodne skupštine obraćati se na svom maternjem jeziku.
Afirmiranje brojnih manjina

Poslanici LSV-a su istakli da bi zakonskim prijedlogom bez njihovog usvojenog amandmana bili onemogućeni Slovaci, Hrvati, Rusini, Romi, Bugari, Rumuni, Vlasi ili Makedonci da se Narodnoj skupštini obrate na svom maternjem jeziku.

Usvojeni amandman poslanika LSV-a proširuje pravo na obraćanje narodnih poslanika na svom maternjem jeziku na sve one koji pripadaju nacionalnoj manjini koja ima formiran nacionalni savjet.

Na taj način će se u potpunosti afirmirati i manje brojne nacionalne manjine, a ne samo one koje imaju većeg udjela u ukupnom stanovništvu Srbije.

 

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

saobracajProtest zbog cijene goriva organizovan je širom Srbije, a u glavnom gradu Beogradu zastoj je trajao jedan sat.
Na društvenim mrežama objavljene su fotografije beogradske Gazele na kojoj vozila stoje. Gužve je bilo i na drugim mjestima koja su redovno problematična - Autokomandi, u Kneza Miloša, Bulevaru despota Stefana... Pojedini vozači su izašli iz vozila i stajali su nasred mosta. Automobilima nije bilo moguće proći u smjeru ka gradu, a gužve je bilo i ka Novom Beogradu.
Vozači su sjedili na okolnim travnatim površinama, slušali muziku i zaigrali fudbal.

Kako javlja B92, vozila su stajala u Nišu, Novom Sadu, Beogradu, Kragujevcu, Kraljevu, Zaječaru, Šapcu, Čačku, Leskovcu, Prokuplju, Aranđelovcu, Subotici...

Protestovali su i u Novom Pazaru u koji se nije moglo ući iz pravca Raške.
Saobraćaj je u svim gradovima normalizovan nakon 18 sati, ali je putem društvenih mreža dogovoren novi zastoj sljedeće sedmice u jutarnjem terminu, piše Blic.

Nije poznato da li je policija zapisivala vozače koji su učestvovali u protesti. Hitna pomoć i vozači javnog gradskog prijevoza kazali su kako otežano dolazili do potrebnih lokacija.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

vucic2Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić istakao je da je stav Srbije kristalno jasan po pitanju Bosne i Hercegovine i poručio da oni koji drže predavanja i lekcije Srbiji treba malo da se zaustave.

Vučić je, upitan za stav Srbije u vezi s pozivom predsjednika bh. entiteta Republike Srpske Milorada Dodika na državno ujedinjenje RS-a i Srbije, rekao da ne razumije potrebu koju neki iz regije imaju stalno da isputuju stav Srbije, koji je potpuno jasan.

"Sto puta sam rekao da Srbija poštuje Dejtonski mirovni sporazum, teritorijalni integritet BiH, kao i entiteta RS unutar BiH. Milion sam puta rekao to i nikada drugačiju izjavu niste čuli", rekao je Vučić, prenosi Tanjug.

BiH dobar susjed
I pored toga, dodao je, traži se od Srbije da se nekome pravda.

"Ne pada mi napamet da se pravdam za stavove koji su kristalno jasni, čisti kao suza, dok stavovi drugih ne samo da nisu jasni, već i nisu dobronamerni prema nama", rekao je on.

Istakao je da je BiH dobar susjed i da želi dobre odnose sa njima: "U stanju ću biti još mnogo toga da istrpim, ali malo se zaustavite s tim."

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić u četvrtak je pozvao dužnosnike na najvišim pozicijama u Republici Srbiji da nedvosmisleno osude Dodikove grube nasrtaje na teritorijalni integritet i suverenitet BiH, pri čemu i Srbiju, kako je rekao, na krajnje provokativan način stavlja u funkciju svoje konfliktne predizborne kampanje.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

radijacijaIako je u svakodnevnom životu manje poznato, prirodni plin radon koji se nalazi posvuda oko nas u  životnom prostoru, drugi je najveći uzročnik karcinoma pluća. Poslije pušenja, Tako ga je svrstala Svjetska zdravstvena organizacija. Iz istih razloga i zbog najnovijih naučnih spoznaja o narastajućem prisustvu i štetnosti ovog prirodnog ubice, Evropska unija je 2013. propisala i posebnu Direktivu za radon koja je stupila na snagu početkom februara ove godine, a ovih dana je iz Brisela naređena dodatna provjera njene primjene u svim zemljama članicama.

E, upravo ovaj posljednji potez Generalne direkcije EU-e za energiju koja je zajedno s Evropskom agencijom za atomsku energiju - EURATOM sunadležna za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, u nekim mlađim članicama EU izazvala je neočekivanu  uznemirenost javnosti jer su, zahvaljujući novinarima, prvi put u javnost dospjeli službeni podaci o koncentracijama radona u životnoj sredini u tim zemljama.

Iako sve države članice EU-a (i one koje imaju ambiciju jednoga dana to biti) imaju stručna državna tijela za radiološku i nuklearnu sigurnost, neke od njih ni do danas nemaju obavezujuće Akcione planove za radon. Hrvatska je, na primjer, tek sredinom februara dobila Radnu grupu za izradu nacionalnog akcionog plana za nadzor na ovim radioaktivnim prirodnim ubicom, koji bi trebalo da bude odobren do kraja godine. Radna grupa je formirana pri Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost koji, kao i u većini država-sljednica bivše Jugoslavije, korijene vuče iz 80-tih godina prošlog stoljeća i tadašnjeg saveznog zakonodavstva iz ove oblasti. Međutim, sva mjerenja prisutnosti radona u zraku su sve do ovih dana u Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Grčkoj i svim zemljama tranzicije, bila uglavnom predmetom znanstvenih istraživanja i državne statistike. Informacije o njegovoj koncentraciji u životnoj sredini bile su namijenjene isključivo nacionalnim vladama i parlamentima, te za potrebe nadležnih međunarodnih tijela kao što su već spomenuta Svjetska zdravstvena organizacija, Međunarodna agencija za atomsku energiju i EU.
Djeca su najugroženija

Uznemirenost hrvatske javnosti ovih dana su izazvale medijske vijesti o nedozvoljenim dozama radona na više lokacija u ovoj zemlji, a u nekim objektima u Istarskoj županiji među kojima je i veliki broj osnovnih škola i vrtića, koncentracija ovog radioaktivnog plina je bila četverostruko veća od maksimalno dozvoljene -  1200 bekerela po kubnom metro zraka umjesto maksimalno dozvoljenih 300 mjernih jedinica.

Dodatni strah, a u nekim istarskim općinama i paniku, izazvala su zvanična tumačenja fizičara i drugih resornih stručnjaka po kojima radon nastaje sam po sebi, prirodnim procesom radioaktivnog raspada radija, da se iz zemlje širi kontinuirano i da ga u manjim ili većim, dozvoljenim ili nedozvoljenim dozama, ima svakodnevno u svakom životnom prostoru -  u zemlji, zraku i vodi, te da se prikrada i u sve zatvorene prostore u kojima je zbog povećane koncentracije i neprovjetrenosti, najopasniji po ljudsko zdravlje. Sva živa bića su, kaže struka, od rođenja do smrti izložena djelovanju jonizirajućeg zračenja u kojem radom ima glavnu ulogu. Ovaj radioaktivni plin je, navodno, najveći prirodni izvor zračenja živih bića i okoliša, jer čini više od pola doze godišnje radijacije koju primamo iz svih drugih radionukleida zajedno.

Radon je, eto, nus-produkt geološke strukture našeg planeta i tu se ništa ne može promijeniti. Od ćudi prirode najčešće ne možemo pobjeći, svi uzrasti i svi slojevi društvene hijerarhije su u milosti i nemilosti majke prirode. Pa i vlast koja je, čini se, najmanje svjesna svoje svjetovnosti. No, može li se ipak za čovjeka učiniti više? Može li zdravlje nacije biti važnije od statistike ili naučnih pokusa?
Pouke hrvatskog slučaja

Primjer susjedne Hrvatske je više nego poučan. Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost u sadašnjem kapacitetu i s nadležnostima, osnovan je Zakonom o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti iz 2013., dakle tek u godini u kojoj je Hrvatska primljena u EU. Samo dvije godine poslije, u nekim područjima u Hrvatskoj su utvrđene povišene doze koncentracije radona u zraku i vodi, ali takvi nalazi nisu bili dostupni javnosti zbog koje i Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti i sam Državni zavod postoje, već su pohranjeni u službene ladice, dio podataka je objavljen na službenoj web-stranici Zavoda, a dio je složen u godišnje izvještaje o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti. I time je, eto, ovaj renomirani Državni zavod završio svoju društvenu misiju!?

Štaviše, iz ureda ravnatelja ovog Zavoda je ovih dana pojašnjeno da oni "kao državna ustanova" nemaju zakonsku obvezu bilo koga obavještavati o svojim nalazima. "Rezultate mjerenja radioaktivnog plina radona smo dužni objaviti samo na radonskom zemljovidu na našem portalu, a tamo gdje se pokaže da su vrijednosti štetnog plina veće od dozvoljenih, uradit ćemo posebni Akcijski plan za suzbijanje rizika. Plan aktivnosti za radon u Hrvatskoj trebalo bi da bude završen do kraja godine, a za povećane vrijednosti radona tek ćemo utvrdit određene preporuke", izjavio je tim povodom direktor ovog zavoda Saša Medaković, svjesno ili nesvjesno potvrđujući da Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost u ovoj zemlji kao i većini drugih država u tranziciji upravo postoji zbog samog sebe, zbog vlade, države i godišnjih izvještaja. Ne zbog građana koji finansiraju i Državni zavod, i Vladu, i državu, i izradu godišnjih izvještaja.
Kakvo je stanje u BiH?

Kao i ostale sljednice bivše Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je imala solidnu osnovu za organiziranje kvalitetnih mehanizama monitoringa jonizirajućeg zračenja na svom teritoriju od sticanja neovisnosti. Međutim, tek u oktobru 2007. godine, dobila je, u Briselu visoko ocijenjen, Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti, a ubrzo zatim i državno regulatorno tijelo za ovu oblast. Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, nezavisno je ekspertno tijelo u nadležnosti Vijeća ministara.

Zakonom o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini utvrđen je "sistem kontrole nad izvorima jonizirajućeg zračenja, zaštita ljudi, sadašnje i budućih generacija, kao i okoline od ekspozicije (proces izlaganja jonizirajućem zračenju) ili potencijalne ekspozicije jonizirajućem zračenju". Cilj ovog Zakona je "osigurati zaštitu od jonizirajućeg zračenja - radijacijsku i nuklearnu sigurnost građana Bosne i Hercegovine na sljedeći način: a) Uspostaviti i implementirati sistem koji omogućava razvoj i korištenje izvora jonizirajućeg zračenja u skladu sa zahtjevima za zaštitu zdravlja ljudi i sigurnosti; b) Uspostaviti i održavati regulatorni program za izvore jonizirajućeg zračenja i time osigurati kompatibilnost s međunarodnim standardima o sigurnosti izvora zračenja i za zaštitu od jonizirajućeg zračenja; c) Osnovati državno regulatorno tijelo za radijacijsku i nuklearnu sigurnost s odgovarajućim nizom funkcija i odgovornosti, te potrebnim resursima za uspostavljanje regulatorne kontrole".

Državna regulatorna/regulativna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, iako zbog budžetskih restrikcija tek polovično kadrovski popunjena, u međuvremenu je izrasla u respektabilno ekspertno tijelo koje se vlastitim aktivnostima, godišnjim planovima rada i inicijativama, za kratko vrijeme uspjelo inkorporirati u sve relevantne međunarodne organizacije i radna tijela zadužena za kontrolu nuklearnih aktivnosti, te u tijela za radijacijsku i nuklearnu sigurnost. Međutim, u našoj zemlji je kao i u većini drugih država tranzicijskog kruga, forma bila i ostala važnija od suštine.
Suštinu je 'pojela' forma

Po ovoj pogubno lošoj birokratskoj navici, godišnji izvještaji o stanju nuklearne i radijacijske sigurnosti u Bosni i Hercegovini, Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara su podneseni tek od 2013. godine, a informacije o dozama jonizirajućeg zračenja u svakodnevnom životnom prostoru ni do danas nisu postale dio javnog diskursa. Zašto? Zato što još niko iz Brisela nije naredio-

Takvi nalazi ostaju u ladicama Vijeća ministara, u parlamentarnim klupama, godišnjim izvještajima koji su do sada bili izvan dosega najšire javnosti i eventualno u uskim naučno-stručnim krugovima. Ni mediji se ovom temom do sada uglavnom nisu bavili.

Uprkos svim dosadašnjim godišnjim izvještajima o radu državne agencije DARNS, za potrebe ovoga teksta nigdje nisam mogao pronaći podatak o tome da li se ikada do sada ovo državno tijelo bavilo uzorkovanjem radioaktivnog radona i eventualnim mapiranjem područja s povišenim ili nedozvoljenim dozama ovog opasnog prirodnog plina. Imajući, međutim, u vidu da u BiH i dan-danas zuba vremena izjeda na desetine metalnih i betonskih skeleta nekadašnjih industrijskih pogona, takve lokacije bi potencijalno mogle biti izvorištem visoke radijacije. Neovisni stručnjaci također upozoravaju da je i geološka struktura pojedinih područja naše zemlje pogodna za radonska isparavanja (stjenovito tlo). Zbog svega toga, tvrde stručnjaci u sjedištu EU, krajnje je vrijeme da se sa forme pređe na suštinu: da zdravlje nacije bude važnije od godišnjih izvještaja o radu nadležnih državnih tijela, koja su do sada, očito, bila sama sebi svrha.
Nema mjesta panici

Pripremajući se za ovaj tekst i pismeno sam se obratio nadležnima u DARNS-u u Sarajevu s molbom da mi se ustupe informacije o tome "da li su i kada obavljana ikakva mjerenja koncentracije prirodnog radioaktivnog plina radona u zraku u Bosni i Hercegovini", te "gdje je moguće pronaći Izvještaj o tome  za 2017. godinu". Podsjetio sam da je najnoviji izvještaj o tome Vijeće ministara usvojilo prije mjesec dana, 26. aprila, te da takav izvještaj nisam uspio pronaći na web-stranici Vijeća ministara, niti među godišnjim izvještajima Državne regulatorne agencije DARNS. Odgovor nisam dobio. No, imajući u vidu da se informacije u vremenu "globalnog sela" ne mogu dugo skrivati, za povjerovati je da će javnost u Bosni i Hercegovini kao ovih dana u Hrvatskoj, uskoro saznati da li su i koliko građani ozračeni iz prirode, jesu li koncentracije radiokativnog radona u granicama dozvoljenog, te šta se preduzima s državnog nivoa ukoliko negdje takve doze prelaze granicu zdravstveno dopuštenog zračenja.

Prema Direktivi Evropske komisije smatra se da su koncentracije radona manje od 300 bekerela po kubnom metro zraka u životnom prostoru ili u objektima, zdravstveno prihvatljive, odnosno da je uz takve doze ozračenja radonom rizik od karcinoma zanemariv. Uznemirenosti ili panike, dakle, ne bi trebalo biti sve dok se ne dokaže da opasnost po kolektivno zdravlje ljudi eventualno postoji.

Iako se za ovaj radioaktivni plin i njegovu rizičnost po životnu sredinu naučno zna još od 1900. godine, o konkretnim posljedicama radonskog zračenja se i u mnogim zemljama članicama EU-a sve donedavno nije  govorilo u javnosti. Među zemljama koje su najsvjesnije rizika ovog radioaktivnog plina po zdravlje nacije su skandinavske zemlje, Irska, Njemačka i Češka. Od zemalja regiona svaka od njih ima državne resore za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, većina ih ima i Akcione planove i dobre formalne odnose s međunarodnim institucijama. Ono što nedostaje je svjesnost o tome kome takvi mehanizmi služe.

Hrvatska, primjerice, iako članica EU od početka jula 2013. nije razmišljala o Akcionom planu za radon sve dok u februaru ove godine Direktiva za radon iz Brisela nije stupila na snagu. Ovom direktivom je svakoj članici nalaženo donošenje godišnjeg akcionog plana i poduzimanje svih drugih mjera zaštite od prekomjernog zračenja ljudi i prirode radiokativnim zrakama ovog podmuklog zemnog ubice.

Šta bi, pitanje je, bilo s kancerogenim radonom u Hrvatskoj, i do kada bi se ljudi i djeca trovala ovim opasnim plinom u Istri, da nije bilo evropske Direktive o kontroli prisustva radona u domovima, školama i vrtićima, u životnom okolišu? Zašto baš u svakoj oblasti života i rada u tranzicijskim zemljama, mjeru i standarde moraju uspostavljati autoriteti izvana?  Da li je moguće da je i nakon četvrtstoljetnog postojanja novonastalih balkanskih država, država sama sebi svrha i cilj, a građanin tek biračka mašina, statistički podatak ili sredstvo državnopolitičkoj ‘eliti’ za manipulaciju nacionalnim strastima? Zašto su državi toliko nebitni građani? Čak toliko nebitni da su im važniji i loše izrežirani politički trileri od zdravlja nacije!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Zekerijah Smajić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

vucic3Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je u ponedjeljak u intervjuu beogradskom tisku da će rješenje kosovskog problema, kakvo god ono bude bilo, ujedno biti i njegov kraj u politici.
"Kada je riječ o rješenju za Kosovo - nadam se rješenju. Znam, kakvo god rješenje bilo, to je moj kraj u politici", rekao je Vučić za beogradski list Kurir uz 15. obljetnicu tiskanja tog lista.

Na pitanje da objasni na što točno misli kad kaže kraj, Vučić je to prokomentirao tumačeći mentalitet svojih sunarodnjaka.

"Srbi su takvi. Srbi mi nikad neće oprostiti svoju bolju budućnost i mir. Dakle, u Srbiji se slave samo porazi i ratovi", rekao je Vučić.

"Poštovali smo samo one koji su bili ratni vojskovođe i nikoga više. Sasvim sam siguran da za bilo kakvu odluku o Kosovu neću imati ni razumijevanja niti većinsku podršku našeg naroda, ali siguran sam da ću za to imati drugačije sagledavanje u budućnosti i drugačije sagledavanje kroz povijest - moje uloge i onoga što je moglo i trebalo napraviti", rekao je Vučić istaknuvši da nije spreman dati Kosovo "nizašto".

"I ako mislite da sam spreman sutra im (kosovskim Albancima) reći: 'Evo vam nezavisno Kosovo nizašto' - nisam spreman", naglasio je predsjednik Srbije izbjegavajući odgovoriti što on smatra prihvatljivim rješenjem.

"Mislio sam govoriti (o tome), jer se toga ne sramim, i to bih lako objasnio srpskom narodu i svatko pametan i normalan bi to dobro razumio, ali ne mogu izlaziti s tim zato što bih time oslabio međunarodno-pravnu poziciju Srbije pred razgovore i pregovore. I to ljudi trebaju razumjeti", rekao je Vučić, prenosi Hina.

Vučić je ranije u intervjuu za The Guardian izjavo kako bi pravno obvezujući sporazum Beograda i Prištine o rješenju kosovskog pitanja mogao biti potpisan za šest mjeseci do godinu dana.

(FENA)

Ocijeni...
(0 glasova)

hapsenje1U više akcija na teritoriji Srbije policija je u saradnji s nadležnim tužilaštvima za nekoliko dana, zarad suzbijanja opšteg kriminala, uhapsila 36 osoba.
Osumnjičeni se terete za krivična djela iznuda, nanošenje teških povreda, ugrožavanje sigurnosti, prinuda, proganjanje, zlostavljanje i mučenje, obljuba nad nemoćnim licem, obljuba nad djetetom, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica, nedozvoljene polne radnje.

U Zaječaru je uhapšen B. V. (1973) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično dijelo obljuba nad djetetom.

Sumnja se da se B. V. u više navrata zaključavao sa djetetom u kupatilo i nad njim obavljao nedozvoljene polne radnje.

Osumnjičeni je, uz krivičnu prijavu, priveden Višem javnom tužilaštvu u Zaječaru.

Policija je u Kragujevcu uhapsila U. N. (1999) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo zlostavljanje i mučenje.

On se tereti da je 22. aprila 2018. godine sa još dvija, za sada nepoznata lica, nasilno uvukao u automobil jednog muškarca koga su potom u kući na nepoznatoj adresi fizički maltretirali i mučili.

Osumnjičenom je određeno zadržavanje do 48 sati i on će biti priveden nadležnom Osnovnom javnom tužilaštvu u Kragujevcu.

Pripadnici MUP u Leskovcu uhapsili su P. T. (1979) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo iznuda u pokušaju.

On se sumnjiči da je 14. aprila 2018. godine sa telefona poslao SMS poruku oštećenoj, u kojoj je od nje zahtijevao da ostavi u kanti za smeće na jednoj lokaciji kovertu sa 2.000 evra.

Tom prilikom joj je zapretio da će joj, ukoliko prijavi događaj policiji, biti bačena bomba na lokal i kuću.

Osumnjičenom je određeno zadržavanje do 48 sati i on će biti priveden nadležnom tužilaštvu u Leskovcu.

Policija je u Smederevu uhapsili su S. D. (1982), zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo obljuba nad nemoćnim licem.

Osumnjičeni se tereti da je stupio u kontakt sa dvijema maloljetnicama i da je iskoristivši njihovo mentalno stanje, nad njima, u više navrata, počinio obljubu.

Osumnjičeni je uz krivičnu prijavu priveden Višem javnom tužilaštvu u Smederevu.

Pripadnici MUP u Smederevu uhapsili su D. P. (1948) zbog postojanja osnova sumnje da je tokom 2017. i 2018. godine, u više navrata, počinio krivična djela obljuba nad nemoćnim licem i dva krivična djela nedozvoljene polne radnje.

Osumnjičeni se tereti da je iskoristivši mentalno stanje tri maloljetnice nad njima počinio obljubu.

Sumnja se da je D. P. povjerenje djevojčica zadobio tako što im je najprije davao slatkiše, a zatim i novac od 100 ili 150 dinara, a potom ih vrbovao da dođu kod njega u kuću, gdje ih je obljubio.

Policija je prilikom pretresa stana osumnjičenog pronašla lovačku pušku, koju je imao u nelegalnom posjedu, zbog čega mu se na teret stavlja i nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija.

Osumnjičeni je uz krivičnu prijavu priveden Višem javnom tužilaštvu u Smederevu.

Policija je u Smederevu uhapsili su A. N. (1984), zbog postojanja osnova sumnje da je počinila krivično djelo zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica.

Sumnja se da se A. N. pred maloljetnim sinom i ćerkom intravenski drogirala i prostituisala, a dječak se jednom prilikom i ubo na igle koje je osumnjičena prethodno koristila prilikom konzumiranja narkotika.

Ona se sumnjiči i da je maloljetnog sina primoravala da krade.

Osumnjičena je uz krivičnu prijavu privedena Osnovnom javnom tužilaštvu u Velikoj Plani.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu uhapsili su V. Đ. (1996) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo iznuda.

Osumnjičeni je zahtijevao od oštećenog novac u iznosu od 100.000 dinara, čiju primopredaju je zahtijevao 26. aprila 2018. godine na Bežanijskoj kosi.

On je uz krivičnu prijavu priveden nadležnom tužilaštvu u Beogradu.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Kikindi uhapsili su D. J. (1998) zbog osnova sumnje da je izvršio krivično djelo teška telesna povreda.

On se sumnjiči da je 27. aprila 2018. godine ispred jednog restorana u Kikindi zadao više udaraca rukom tridesetogodišnjem muškarcu, nanevši mu tom prilikom teške tjelesne povrede u vidu kontuzije očne jabučice.

Osumnjičeni je priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Kikindi.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Sremskoj Mitrovici uhapsili su M. Lj.(1999) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivična djela ugrožavanje sigurnosti i prevara.

On se sumnjiči da je iz jedne prodavnice ukrao artikale, a nakon što je oštećena pokušala da razgovara sa njim i ubijedi ga da vrati ukradene stvari, fizički ju je napao, uputio joj pretnje i potom pobjegao.

M. Lj. je takođe osumnjičen da je izvršio prevaru putem sajta "Kupujem prodajem" na štetu dvojice muškarca iz Bujanovca i Zaječara, kojima je nakon uplaćenog novca umjesto dogovorenih telefona poslao drvene letvice i kutiju od cigareta.

On je uz krivičnu prijavu priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Staroj Pazovi.

Policija je u Zaječaru uhapsila B. V. (1994) i S. P. V. (1974) zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično djelo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje.

Njih dvoje se sumnjiče da su, nakon što su saznali da će policijski službenici privesti N.V. zbog raspisane potjernice Osnovnog suda u Zaječaru, izveli psa kako bi to sprečili, a potom i gurali policijske službenike i gađali ih jajima.

Osumnjičeni su privedeni nadležnom tužilaštvu u Zaječaru.

U Subotici je uhapšen D. L. (1998) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično delo ugrožavanje sigurnosti.

On je osumnjičen da je pretio u jednoj pekari u Subotici radnici i njenoj kćerki, da će ih napasti.

Osumnjičeni je priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Subotici.

U Sremskoj Mitrovici policija je uhapsila J. K. (1997) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivična djela teška telesna povreda i laka tjelesna povreda.

Osumnjičeni je na dječjem igralištu u Novoj Pazovi, nakon verbalne rasprave, nanio teške telesne povrede jednom muškarcu, a potom dva dana kasnije i lake povrede drugom muškarcu.

Osumnjičeni je priveden nadležnom tužilaštvu.

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Smederevu uhapsili su S. D. (1971) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo izazivanje opšte opasnosti.

On je u Osipaonici u više navrata pokušao da svojim vozilom „opel astra" zaustavi oštećenog, koji se takođe kretao svojim vozila u kojem je bila i supruga osumnjičenog.

Oštećeni je uslijed toga svojim automobilom udario u vozilo, koje se kretalo iz suprotnog smjera.

Osumnjičeni je priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Smederevu.

Policija je takođe u Smedrevu uhapsili su D. P. (1971) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo izazivanje opšte opasnosti u pokušaju.

On se tereti da je u toku noći na pločniku ispred garaže oštećenog bacio flašu sa benzinom, u kojoj je bila natopljena krpa koju je zapalio, nakon čega je došlo do eksplozije. Tom prilikom nije bilo povređenih.

Osumnjičeni je priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Smederevu.

U Pančevu je uhapšen S. R. (1973) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.

On se sumnjiči da je ispred zgrade suda u Pančevu jednom advokatu uputio pretnje i on je priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Pančevu.

Policija je u Pančevu uhapsili su M. V. (1995) zbog postojanja sumnje da je izvršio krivično djelo nasilničko ponašanje.

On se sumnjiči da je 22. aprila 2018. godine u Pančevu, u neposredno blizini jednog ugostiteljskog objekta, nakon kraće verbalne rasprave ubo nožem u predjelu grudi oštećenu i potom pobjegao.

Osumnjičenom je priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Pančevu.

Policija je u Nišu uhapsila M. Ž. (1972) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo teška telesna povreda i M. D. (1995) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo nasilničko ponašanje.

Oni su u naselju Pantelej nanijeli teške tjelesne povrede jednom muškarcu.

Osumnjičeni su sprovedeni Osnovnom javnom tužilaštvu u Nišu.

U Leskovcu je uhapšen M. I. (1984) zbog osnova sumnje da je izvršio krivično djelo nasilničko ponašanje.

Osumnjičeni je 22. aprila 2018. godine, ispred jednog ugostiteljskog objekta u Leskovcu staklenom čašom nanio povrede u vidu rasekotine na glavi dvojici oštećenih, nakon čega je pobjegao.

Osumnjičeni je priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Leskovcu.

U Kragujevcu je uhapšen S. S. (1995) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo teška telesna povreda.

On je u jednom ugostiteljskom objektu zadao više udaraca oštećenom, kojem je nanio teške tjelesne povrede u vidu frakture vilične kosti.

Osumnjičeni je priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Kragujevcu.

(B92)

Ocijeni...
(0 glasova)

vucic2Kada je NATO bombardirao Srbiju 1999. godine, Aleksandar Vučić bio je ministar informiranja, koji je zdušno provodio cenzuru za predsjednika zemlje Slobodana Miloševića, koji će kasnije biti osuđen za ratne zločine.
Gotovo dvije decenije kasnije, sam Vučić je predsjednik Srbije. Tvrdi da je promijenio mnoge svoje bivše nacionalističke stavove i briše optužbe za autoritarnost, pa međunarodna zajednica sad u njemu vidi čovjeka koji bi mogao potpisati sporazum koji bi na kraju donio mir na Kosovu.

Kako je Vučić postao omiljeni evropski autokrata

Bivša srpska pokrajina odvojila se od Beograda i pod međunarodnim nadzorom i nakon zračnih napada NATO-a na Beograd, proglasila je nezavisnost 2008. godine. Srbija, međutim, i dalje smatra da je to dio njenog teritorija.

U intervjuu za "The Guardian" u Beogradu ove sedmice, Vučić je kazao kako vjeruje da sada postoje šanse da se u dogledno vrijeme - u roku od "šest mjeseci ili godinu" potpiše sporazum.

- Spremni smo raspravljati o svakom pitanju, spremni smo uzeti u obzir svaki prijedlog koji bi značio kompromisno rješenje - kazao je, pod uvjetom da se Srbiji ponudi nešto zauzvrat.

Kosovo je priznalo više od 100 zemalja, no još postoji njih pet u Evropskoj uniji koje ga ne priznaju, uglavnom zato što se boje da bi slučaj Kosova mogao biti presedan za njihove domaće sporove.

Zbog toga ga ne priznaju ni Kina, Indija kao ni Rusija.

U Briselu se, pak, nadaju da bi se mogao postići dogovor između Beograda i Prištine što bi otvorilo put Kosovu prema članstvu u UN-u i tako objema zemljama otvorilo vrata za članstvo u EU.

Vučić igra na tu kartu, ali zauzvrat želi paket pogodnosti za Srbiju. Već je uključen u redovni dijalog pod nadzorom Evropske unije u Briselu s predsjednikom Kosova Hašimom Tačijem. Tači je prošle sedmice rekao i "Guardianu" da očekuje da će ove godine biti postignut sveobuhvatni dogovor.

Vučić je proteklih mjeseci proveo u sastančenju s nizom zapadnih čelnika, pokušavajući ih uvjeriti da bi trebali ponuditi kompromisno rješenje koje donosi konkretnu korist za Srbiju, a ne samo pristanak na potpisivanje sporazuma s Kosovom. Već i sama činjenica da bi Vučić mogao potpisati sporazum je gotovo nevjerovatna, ako se zna da je još prije 20 godina bio dio Radikalne stranke koja je tražila "veliku Srbiju", podržavala srpske paravojne postrojbe u susjednim zemljama i sjedio zajedno s osuđenim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem.

Međutim, Vučić je čovjek kontradikcije. Dominantan je na političkoj sceni u svojoj zemlji, pretvarajući predsjedničku funkciju iz ceremonijalne uloge u glavnu vlast nakon što je prešao s premijerskog mjesta na mjesto predsjednika. No, za razliku od ostalih vođa koji dominiraju glasom i govorničkim sposobnostima, Vučić nikad ne viče, ne podiže glas.

On više apelira, prikazujući sebe kao neumornog borca i žrtvu koja se nudi za srpsku stvar.

- Svakodnevno me stišću, rekao je. "Da budem iskren, jedini razlog je Kosovo. Sve drugo je kikiriki. U posljednje četiri godine potrošio sam najmanje 400 dana na Kosovo. Potrebno je za to energije, a ljudi to ne vide, oni to ne razumiju."

Nakon sastanka s Angelom Merkel ovog mjeseca u Berlinu, rekao je da nije mogao spavati prethodne večeri i nije mogao jesti tokom sastanka jer je bio tako nervozan zbog sudbine Srbije. Vučićevi kritičari kažu kako je to sve dio pažljivo konstruirane slike nesebičnog borca ​​za Srbiju kojom maskira sirovu potporu za konsolidaciju moći.

EU i druge institucije su ga već kritizirale zbog odnosa prema medijima, no on je, pak, na optužbe uzvratio da mediji protiv njega vode partizanski rat i organiziranu kampanju 24/7.

Evropski čelnici spremni su podržati Vučića jer vjeruju da je on jedini sposoban potpisati sporazum s Kosovom zbog svoje političke moći u ovom trenutku i da to ne bi pošlo za rukom nijednom drugom lideru da je kojim slučajem na njegovom mjestu.

Predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk, koji se u srijedu u Beogradu sastao s Vučićem, izjavio je nakon razgovora kako je on smatrao predsjednika Srbije kao srodnu dušu i da je Vučić "živi dokaz da možete biti istodobno jak patriota i razumni pragmatičar".

Vučićeva lista pomela na lokalnim izborima u Beogradu

U vrijeme kada su odnosi Rusije i Zapada na najnižoj tački u posljednjih nekoliko decenija, Vučić možda više od bilo kojeg drugog svjetskog čelnika hoda po tankoj niti, s jedne strane insistirajući na integraciji Srbije u EU, a s druge strane održavajući bliske tradicionalne veze sa svojim saveznikom u Moskvi. Istovremeno, još pažljivo balansira svoje aktivnosti između prošlosti i sadašnjosti, pa je tako odbio reći hoće li se ograditi od Vojislava Šešelja, svog bivšeg političkog mentora, i osuđenog ratnog zločinca. No, rekao je kako žali zbog svojih ranijih nacionalističkih ispada.

- Poznajete li nekoga u cijelom svijetu da nije grešnik? Do sada nisam upoznao takvog čovjeka. Razlika je u tome što ja priznajem to i bio sam posve iskren prema našem narodu.

Vučiću je samo 48 godina, a mnogi kažu da bi svojim apetitom za moć i osjećajem historijske misije mogao ostati na duži rok, promatrajući kako to već decenijama uspijeva Milu Đukanoviću u susjednoj Crnoj Gori, prenosi Avaz.

- Mogu garantirati da se to neće dogoditi - rekao je Vučić, kratko se nasmijavši, te najavio da 2022. više neće ići u predsjedničku utrku: "Nemam tu vrstu energije."

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

branaNova istraživanja su pokazala da će gotovo jedna od deset evropskih vrsta riba biti na ivici izumiranja planiranom izgradnjom hidroelektrana na zapadnom Balkanu.

Također, projekti balkanskih brana prijete brisanju 11 endemskih vrsta i ugrožavanju njih još sedam, dok bi četiri vrste jesetre bile u potpunosti uništene. Prema izvještaju Univerziteta u Gratzu broj ugroženih vrsta bi porastao na 24.

Za Guardian je o ovoj problematici govorio i profesor Steven Weiss, autor studije.

"To je najveći sistemski plan izgradnje s negativnim utjecajem na okoliš nakon Drugog svjetskog rata za koji ja znam", dodao je Weiss.

Analiza koja je obuhvaćena studijom je pokazala da se 49 od 531 slatkovodne vrste ribe suočava s izumiranjem ili gubitkom od 50 do 100 posto kada je riječ o distribuciji na Balkanu.

"Projekti izgradnje brana koji su planirani utječu na cjelokupnu regiju. Time se cijeli riječni sistemi preobražavaju u niz spremnika koji se trebaju isprazniti. Prekidi migracijskih koridora i isušivanje močvara imaju dramatične učinke na ptice. To je zapravo lančana reakcija", kazao je Weiss.

Neke od najugroženijih vrsta riba su Cobitis jadovaensis, Alburnus vistonicus, Delminichthys jadovensis, Delminichthys krbavensis, Phoxinellus dalmaticus, Telestes polylepis, Telestes turskyi, Telestes ukliva, Knipowitschia mrakovcici, Eudontomyzon hellenicus i Zingel balcanicus.

Riječ je o 11 endemskih vrsta na Balkanu koji važi za najvažniju evropsku tačku biološke različitosti mekušaca i riba.

Predstavnik EU za Guardian je izjavio kako bi navedena studija trebala potaći sve ljude na razmišljanje s obzirom na to da bi se izgradnjom planiranih brana "zabetonirao" cijeli region.

Konzervatorska grupa koja je radila na ovoj studiji iz nevladine organizacije RiverWatch procijenila je da je u regiji planirana izgradnja 2.800 hidroelektrana.

Samo tri netaknuta vodotoka - Neretvanski bazen, Morača i gornji Drinski sistem domaćini su za blizu 50 ugroženih i zaštićenih vrsta ribe.

Zemlje kroz koje oni prolaze (Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora) ulažu sve u izgradnju hidroelektrana i sve s ciljem ispunjavanja ciljeva za ulazak u EU iako istraživanja pokazuju da hidroelektrane godišnje emitiraju velike količine metana.

"Ovo je jedna od bolnih aktivnosti koje moramo proći. Te zemlje imaju planove za usklađivanje pravila obnovljive energije sa EU, ali trenutno se suočavamo s tužnim stanjem. Alternative kojima se oni koriste nisu solarna energija ili vjetar, već ugalj, posebno lignit (smeđi ugalj)", rekao je izvor iz EU.

Uloga EU u zemljama koje još nisu njene članice bila je u pružanju smjernica i postavljanju standarda, kao i tehničkoj pomoći za zaštitu okoliša.

"Ovaj izvještaj ukazuje na to da su Balkanske rijeke ribarski raj Evrope. Istovremeno, nevjerovatno je da u 21. vijeku investitori i političari rizikuju ovu neprocjenjivu prirodnu vrijednost", rekao je Ulrich Eichelmann, predsjednik RiverWatcha.

 

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

seselj1Presuda Žalbenog veća Mehanizma u Hagu kojom je Vojislav Šešelj osuđen na deset godina zatvora bar je u nekoj meri ispravila prvostepenu oslobađajuću presudu kojom se sudija Žan Klod Antoneti upisao u savremenu povest beščašća. Ako ništa drugo, Šešelj je bar proglašen zločincem i krivim za huškačke govore kojima je pozivao na progon vojvođanskih Hrvata. Sad bar znamo da su njegove poruke tipa "u Hrtkovcima nema mesta Hrvatima" podstrekivanje na zločin, a ne "iskazivanje alternativnog političkog programa", kako je stajalo u prvostepenoj presudi. Ako Srbija nije bila u ratu, a kamoli izvršila agresiju na Hrvatsku, kako to da su njeni građani proterivani iz zemlje, i to samo zato što su hrvatske nacionalnosti?

Dok je prvostepena presuda bila skandal, presuda Žalbenog veća je u najmanju ruku zbunjujuća i nejasna, te nameće čitav niz logičnih pitanja. Za ostale huškačke govore koje je Šešelj redovno držao na drugim područjima, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Žalbeno veće nije moglo da utvrdi da su povezani sa zločinima. Šešeljeve govore u kojima je pretio da će "ukoliko Bosna proglasi nezavisnost poteći reke krvi", pozivao svoje pristalice da "očiste levu obalu Drine" i da Republiku Srpsku "odbrane od ustaških i panislamskih hordi", Žalbeno veće je proglasilo huškačkim, te da su mogli da ohrabre počinioce zločina protiv nesrba. Međutim, problem je u tome što je između Šešeljevih govora i zločina koji su njegove reči sprovodili u delo proteklo "značajno vreme", pa je pitanje da li je uopšte bilo konkretnog efekta na ponašanje počinilaca zločina.
Ratni zločinci s kratkim pamćenjem

Dakle, kada Vojislav Šešelj pozove svoje četnike da "očiste levu obalu Drine", a oni čim im se ukažu prilika počnu da vrše etnička čišćenja po Zvorniku, Bijeljini i okolini, u sadejstvu sa JNA, arkanovcima i drugim formacijama – to nema nikakve veze sa Šešeljevim podstrekačkim izjavama, jer četnici nisu krenuli u ubilački pohod čim su saslušali reči svog vođe, nego nakon što je proteklo neko vreme. Zanimljiva logika koja otvara široke mogućnosti za tumačenje ratnog huškanja. I koliko to vremena treba da protekne između poziva na klanje i proterivanje do izvršenja zločina da bi huškač bio proglaše nevinim? Tri dana? Cela sedmica? Pola meseca? Dva sata? Da li to zavisi od toga koliko dobro pamćenje ima ratni zločinac? Ili od toga koliko mu se Šešeljev govor duboko urezao u sećanje?

Polovinom maja 1992. godine članovi paravojne jedinice "Pivarski" Goran Savić i Darko Janković vratili su se sa ratišta u Bosni, da bi ostatak meseca proveli radeći kao obezbeđenje na mitinzima Srpske radikalne stranke. Dakle, između ostalog su čuvali Šešelja dok je držao svoje zapaljive govore usmerene protiv nesrba. Početkom juna, vratili su se u svoju jedinicu i nastavili da ratuju u istočnoj Bosni. Tačnije, da muče i ubijaju zarobljenike na Ekonomiji, Ciglani i u Domu kulture u Čelopeku, za šta su i osuđeni na robiju. I sad treba da verujemo da to nema nikakve veze sa Šešeljem, Srpskom radikalnom strankom i njihovim širenjem mržnje, šovinizma i podstrekivanja na istrebljenje?

Žalbeno veće navodi za Šešeljeve govore o Vukovaru iz novembra 1991. godine, da "na osnovu dokaza ne može van razumne sumnje da utvrdi šta je tačno u tim prilikama Šešelj rekao". Međutim, postoje snimci Šešeljevih govora iz novembra 1991; u jednom od njih vođa radikala, primera radi, kaže sledeće: "Vukovar je ta ključna tačka koju treba probiti, koju treba osvojiti i onda jednostavno ustašama ništa drugo ne preostaje". Istog tog novembra, Šešeljevi dobrovoljci učestvovali su u streljanju ratnih zarobljenika na poljoprivrednom dobru Ovčara. Za taj zločin komandant Šešeljevih dobrovoljaca Milan Lančužanin osuđen je na šest, a njegov zamenik Predrag Milojević na dvadeset godina zatvora. Šešeljevi dobrovoljci ubijaju, zlostavljaju i iživljavaju se po Bosni i Hrvatskoj, a onda ispada da to nema ama baš nikakve veze sa Šešeljem. Ohrabrujuća vest za sve buduće ratne huškače koji su ujedno i organizatori paravojnih formacija i pljačkaško-koljačkih bandi.
Velika Srbija – politički ili kriminalni cilj?

Posebno je problematično što je presudom Žalbenog veća Šešelj oslobođen odgovornosti za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu. Lišiti Šešelja odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat isto je kao lišiti naciste odgovornosti za osnivanje koncentracionih logora. Čitav svoj radni vek, bar u poslednjih tridesetak godina, Šešelj je proveo neumorno radeći na udruženom zločinačkom poduhvatu, praktično se ničim drugim nije ni bavio, a sad se našao neki tamo sud da mu odriče minuli rad. Kao da je Šešelj bio neki usamljeni pojedinac koji je delovao na svoju ruku, a ne u sklopu mnogo šireg projekta u koji su bile uključene sve državne i paradržavne strukture, sa zajedničkim ciljem stvaranja velike Srbije i programom oličenim u paroli "svi Srbi u jednoj državi".

To nas vraća na prvostepenu presudu u kojoj se kaže: "Projekt Velike Srbije, kakav zagovara Vojislav Šešelj, je a priori politički, a ne kriminalni cilj". Čega ima kriminalnog u nameri da se osvoji neka susedna teritorija i pripoji svojoj državi? Po toj logici su i nacistički planovi za proširenje Nemačke takođe bili "politički, a ne kriminalni cilj", u šta su imali prilike da se uvere svi evropski narodi.

Ipak, treba napomenuti da je na suđenju Milanu Martiću Haški tribunal nedvosmisleno utvrdio da je Šešelj bio deo udruženog zločinačkog poduhvata. U presudi Martiću stoji: "Raspravno veće nalazi da su, među ostalima, Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko 'Frenki' Simatović, Jovica Stanišić i kapetan Dragan Vasiljković učestvovali u promicanju zajedničke svrhe udruženog zločinačkog poduhvata". Tako da je Šešelj ipak dobio priznanje za svoje krvave zasluge, makar i na suđenju drugom zločincu.
Uzaludna presuda

Šešelj je nakon izricanje presude izjavio da je "veoma ponosan na sve pripisane ratne zločine i zločine protiv čovečnosti i da je spreman da ih u budućnosti višestruko ponovi". Teško je sa manje reči više i radikalnije omalovažiti presudu, pravosuđe i samu ideju zakona i pravde. Prema krivičnom zakoniku, svrha kažnjavanja bi trebalo da bude višestruka: uticanje na počinioca da ubuduće ne čini krivična dela; uticanje na druge da ne čine krivična dela; izražavanje društvene osude za krivično delo, jačanje morala i učvršćivanje obaveze poštovanja zakona. Presuda Šešelju očigledno nije ispunila nijednu svoju svrhu.

Za Šešelja smo znali da je nepopravljiv, tu nikakva presuda ne pomaže, pogotovo ovako polovična i krnja, ali tu postoji jedan mnogo veći problem. Pišući pre dve godine o prvostepenoj presudi Šešelju, Vuk Perišić je naveo da je osnovna greška Haškog tribunala što je osudio tek pokojeg kradljivca, ali ne i sama ideju krađe. Odnosno, sudilo se pojedinačnim ratnim zločincima, ali ideologija nacionalizma koja nužno proizvodi sukobe, ratove i zločine – nije osuđena. Naprotiv, svetonazor koji je doveo do rata je živ i zdrav, njegovi brojni zagovornici su ugledni članovi društva i nastavljuju da truju nove generacije svojim nakaradnim idejama, mržnjom i šovinizmom.

Vojislav Šešelj je na slobodi, predsednik je parlamentarne stranke koja je onomad oformljavala zločinačke paravojne formacije, a danas, u ovom mirnodopskom zatišju, na razvalinama koje je stvorila, mirno propoveda iste ideje i program koji su devedesetih godina završili u zločinu. Ali, čak i da je Šešelj osuđen po svim tačkama optužnice, ništa se u Srbiji ne bi promenilo, jer živimo u zemlji koju su duhovno oblikovali raznorazni šešelji i njihove paraintelektualne formacije. U takvoj naopakoj državi i izvitoperenom sistemu vrednosti, zločinci će još dugo biti heroji. Uprkos svim presudama i zdravoj pameti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.    

 

Tomislav Marković (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

seselj1Vojislav Šešelj, lider Srpske radikalne stranke, reagirao je na Twitteru povodom osuđujuće presude koju je danas izreklo Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MKSJ).
- Ponosan sam na sve svoje zločine protiv čovječnosti, spreman sam da ih ponovim u više navrata! Osudila su me petorica sudija koja me u životu nikad nisu vidjeli. Po anglosaksonskom pravu nisu mogli oslobađajuću presudu preinačiti u osuđujuću - poručio je Šešelj na Twitteru.

Podsjećamo, Žalbeno vijeće, kojim je predsjedavao sudija Theodor Meron, proglasilo je Šešelja krivim po tačkama optužbe 1, 10 i 11, te ga osudilo na deset godina zatvora.

Pravomoćno osuđeni ratni zločinac neće morati u zatvor, jer mu je u kaznu uračunato vrijeme provedeno u ševeningenskom pritvoru tokom suđenja, prenosi Avaz.

Šešelj je ocijenio kako je presuda, koju je protiv njega donijelo Žalbeno vijeće mehanizma u Hagu, protupravna i dodao kako će poduzeti određene mjere protiv nje.

Tvrdi da po anglosaksonskom pravu Žalbeno vijeće nije moglo prvostupanjsku oslobađajuću preinačiti u osuđujuću presudu, već da je moglo samo tražiti ponovno suđenje.

Po njegovim riječima, u Hrtkovcima nikada nije bilo sustavnog i rasprostranjenog napada na civilno stanovništvo.

"Raspostranjen i sustavni napad je kada artiljerija tuče, kada minobacači pucaju. Nijedan Hrvat nije proteran s područja Vojvodine, nego su svi prethodno zamijenili stanove i kuće i prošli mnogo bolje od Srba", rekao je šešelj za agenciju Beta.

(Vijesti.ba)

Stranica 1 od 9

S5 Box