Vijesti iz regiona
Region

Region (78)

četvrtak, 12 Decembar 2019 00:00

Strogo kontrolirana suđenja za ratne zločine

Ocijeni...
(0 glasova)

zlocinstrpciU sudnicu za ratne zločine u Beogradu od početka 2000. godine do danas nijedna kamera ušla nije. Reklo bi se da je takav ishod logičan, jer su od petooktobarske revolucije do danas na vlasti ili direktni učesnici u ratno zločinačkoj i agresorskoj ideologiji, ili oni koji nisu hteli ili imali snage da zločince razotkriju ili skinu sa rukovodećih pozicija. Na ulazu u Specijalni sud, koji je nadležan i za ratne zločine, novinarima uzimaju sve, dozvoljavaju samo papir i olovku. Nikada do sada, dakle unazad skoro 20 godina, nijedan prenos, nijedna fotografija, osim onih strogo kontrolisanih od države, nije zabeležila suđenje onima koji su, pod komandom najviših državnih zvaničnika, na najbrutalniji način ubijali, raseljavali i uništavali živote naroda bivše Jugoslavije.

Fond za humanitarno pravo iz Beograda nedavno je zaključio da država Srbija ima posebnu strategiju za borbu za negiranje zločina koje je, u ime građana ove zemlje, počinila. Odugovlačenje procesa godinama ima za cilj, zapravo, čekanje na smrt svedoka i svih onih koji bi pred sudom mogli ikada da ispričaju o tome na koji način ih je vlast, tokom devedesetih, izmanipulisala i iskoristila za ratno profiterstvo i privilegije koje su na smrti sticali. Takođe, smrt onih čija je odgovornost neizostavna, a koja bi dokazala umešanost samog državnog vrha u genocide i ostala zverstva, poželjna je – čeka se... Da se stavi tačka.

Zločin koji se dogodio na železničkoj stanici u Štrpcima u februaru 1993. godine, kada su pripadnici Vojske Republike Srpske iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd – Bar izveli i ubili dvadeset civila nesrpske nacionalnosti – Bošnjaka, danas je tek na početku pred srpskim sudom za ratne zločine. Jasno je da su tužioci za ratne zločine nemoćni naspram državne strategije zataškavanja, ali je njihova spremnost da u takvoj farsi svesno učestvuju, takođe, i uveliko problematična, kada je reč o njihovom kredibilitetu i navodno dobrim namerama. U oktobru 2018. godine Apelacioni sud u Beogradu je potvrdio optužnicu protiv pet pripadnika Vojske RS-a za ovaj zločin – Gojka Lukića, Duška i Ljubiše Vasiljevića, Jovana Lipovca i Dragane Đekić.

'Pjevajuća' strategija advokata

Pre nekoliko dana, advokati petoro optuženih za zločin u Štrpcima u nastavku suđenja pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu pokušavali da ospore iskaze dvojice svedoka Tužilaštva za ratne zločine. Jedan od advokata, zalizane i nauljene kose, ušao je u sudnicu pevajući: "Ljubio bih te, ljubio bih teee, i da sam pauk..." Ostali su se, pokušavajući da ospore izjave dvojice svedoka Tužilaštva za ratne zločine, nesrećnike koji su bili prisutni u vozu iz pakla, ili, kasnije, u školi, u mesto Prelovo, nadomak Višegrada, gde su iz voza dovedeni nesrećni ljudi, koji su kasnije brutalno ubijeni, podsmevali, napadali ih, sa stanovišta apsolutne arogancije, predstavljali svu nakaradnost ovdašnjeg ratno-zločinačkog sistema. Sistema koji radi u prilog i za korist nekolicine ratnih profitera kako bi izbegli odgovornost, danas, isključivo pred sopstvenim narodom.

Čovek koji je bio otpravnik vozova, Miroslav Vranić, svedočio je o tome da je te kobne noći, kada su ljudi iz voza pobijeni samo zato što su islamske veroisposvesti, dobio dopis da, kao i svaki put do tada, tokom tog ratnog perioda ne utiče na moguće izvođenje iz voza navodnih terorista, odbeglih vojnika i tome sličnih određenja ljudi iz perspektive ratnog zločinačkog aparata. Odnosno, da bi trebalo da asistira i pomogne pripadnicima snaga RS-a, ukoliko do takvog slučaja dođe.

Vranić je govorio da su u voz ušli ljudi, neobrijani, neugledni, koji su sa repetiranim puškama izbegavali svaki direktan pogled, dok su iz voza izvlačili ljude. S obzirom na to da su među putnicima bili i žene i deca putnika, brutalno ubijenih na nacionalnoj osnovi, Vranić je govorio o tome da je pokušavao da spase jednu ženu, čijeg su muža izveli. Govorio je o tome da je tek nakon zločina, iz medija, saznao zapravo o čemu se radilo... Da je reč o brutalnom zločinu pripadnika Vojske RS-a. Da su odveli i njegovog prijatelja, radnika u železnici, koji nije mogao biti ni za šta kriv...

'Ja samo ovaj sud priznajem...'

Posebnu pažnju advokata, međutim, izazvalo je svedočenje Krste Papića, nekadašnjeg komandanta bataljona Višegradske brigade Vojske RS-a. Reč je o vojniku koji je pre četvrt veka svedočio dovođenju u školu u Prelovu, nesrećnih ljudi iz kobnog voza, gde je prepoznao glas jedne od optuženih. Strategija advokata bila je da Papića proglasi podleglim pod pritiskom srpskog, ali i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, udarajući na osnovna osećanja jednog takvog čoveka, koji se borio za ratno zločinačke ciljeve vojske kojoj je pripadao.

Tako se svedočenje Papića o grozotama kojima je prisustvovao svelo na to da advokati optuženih iz svedoka izvlače izjave poput sledećih: "Ja samo ovaj sud priznajem, ne priznajem sud Bosne i Hercegovine..." Priznaje sud države i ideologije koja ga je učinila svedokom gnusnih ratnih zločina, delom svega toga, i obuzetog strahom da u svakom trenutku može da bude uhapšen i odveden pred sud Bosne i Hercegovine zbog toga.

U publici suda, razume se, nije bilo novinara. Samo autorka ovih redova i novinarka BIRN-a. I aktivista Žena u crnom. Nakon završetka, srela sam se sa optuženima na ulici. Čekali su gradski autobus u Ustaničkoj ulici, gde se sud nalazi. Ušli u njega i otišli negde kao sasvim obični ljudi...

Snežana Čongradin (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

vucic2Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u čestitki austrijskom piscu Peteru Handkeu, kome je danas svečano uručena Nobelova nagrade za književnost, istakao je da Srbija smatra Handkea za istinskog prijatelja.
“Srbija Vas smatra za istinskog prijatelja i, biću slobodan da kažem, Vašu Nobelovu nagradu doživljavamo kao da je dobio neko od nas. Sada, uz Ivu Andrića, slavimo još jednog našeg Nobelovca”, naveo je Vučić.
On je izrazio nadu da će Handke uskoro posjetiti Srbiju.

Vučić je naveo da je ovo nagrada Handkeu za njegov izuzetan književni rad, znanje i stvaralaštvo, ali isto tako i za neprikosnovene moralne odlike, za hrabrost i dostojanstvo, kojima se bori za svoje ideale vrhunskog intelektualca.

“Poštovani prijatelju, primite moje iskrene čestitke. Kao laureat Nobelove nagrade upisali ste se među besmrtne”, istakao je Vučić u čestitki.

(Srna)

Ocijeni...
(0 glasova)
 

hrvatska3Osamnaestogodišnji student Abia Uchenna Alexandro iz Nigerije doputovao je 12. novembra ove godine u Hrvatsku da bi učestvovao na petom Svjetskom međusveučilišnom prvenstvu u Puli.

Predstavljao je Federalni univerzitet tehnologija Owerri na takmičenju iz stonog tenisa. Nakon završetka takmičenja, zajedno sa jos četiri kolege, vratio se u Zagreb odakle je trebao 18. novembra letjeti za Istanbul.

Nakon dolaska u Zagreb, sa kolegom Eboh Kenneth Chinedu, smjestio se u hostel i izašao u šetnju gradom.

- Na ulasku u tramvaj zaustavila nas je policija. Odvezli su nas u policijsku stanicu. Pokušali smo im objasniti ko smo i da su nam dokumenti u hostelu. Nisu obraćali pažnju na ono što govorimo, kaže za Žurnal Eboh Kenneth Chinedu.

HODAJ ILI ĆU PUCATI

- Ne znamo koliko je sati bilo, ali bio je mrak... Izveli su nas iz stanice i stavili u kombi. Odvezli su nas na nepoznato mjesto. Dvojica policajaca su nam rekli idete u Bosnu. Ja nikada nisam bio u Bosni. Došao sam avionom u Zagreb, rekao sam im da ne znam Bosnu. Rekli su nam ne, vi idete u Bosnu. Nakon nekog vremena kombi je stao i gurnuli su nas u žbunje. Odbio sam ići u šumu, onda mi je policajac rekao ako se ne pomjerim da će me upucati, kaže Eboha Kenneth.

U razgovoru za Žurnal nigerijski studenti kazu da su bili preplašeni i da nisu znali šta da rade. Migranti, koje je Hrvatska policija zajedno s njima natjerala da kroz šumu pređu na teritoriju BiH, su ih odveli u kamp u Velikoj Kladuši.

Od tada su Abia Uchenna Alexandro i Eboha Kenneth Chinedu smješteni u kampu Miral u Velikoj Kladuši.

- Naši pasoši i sve stvari su ostale u Zagrebu. Uspio sam iz kampa pozvati kolegu koji je zajedno sa nama bio na takmičenju da nam pošalje pasoše. Ne znamo šta da radimo, viza za Hrvatsku nam ističe danas, kaže Kenneth Chinedu.

Kampom Miral upravlja Međunarodna organizacija za migracije IOM. Za Žurnal su samo kratko rekli da su o slučaju nigerijskih studenata, nakon što su dobili potvrdu od organizatora takmičenja da su oni stvarno studenti sa uredno izdatim vizama, obavijestili organizaciju Vaša prava iz Sarajeva koja će preuzeti njihov slučaj.

Iz ove organizacije nisu odgovarali na pozive iz redakcije Žurnala.

SNIMALA IH HRVATSKA POLICIJA

Iz Međusveučilišnog sportskog komiteta, organizatora svjetskog prvenstva u Puli, tvrde da su obaviješteni o slučaju. U razgovoru za Žurnal predstavnik Komiteta Alberto Tanghetti kaže da je bilo ukupno pet učesnika iz Nigerije, četiri studenta i profesor, te da su svi imali uredne vize.

- Ta dva studenta su bila na takmičenju, imali su hrvatsku vizu, povratne avionske karte iz Zagreba za Istanbul i iz Istanbula za Lagos. Znači, imali su vizu da dođu na takmičenje, imali su povratne karte... Na takmičenju ih je snimala hrvatska televizija. U nedjelju 17. 11 putovali su u Zagreb jer su u ponedjeljak imali let za istanbul. Sedam dana kasnije primio sam poziv iz kampa da se kod njih nalaze dvojica studenata iz Nigerije koje je hrvatska policija odvela u BiH. Ne razumijem kako se to desilo jer je policija u Puli bila obaviještena da su tu, kaže Thanghetti.

Iz ove organizacije kazu da ce nazvati Univerzitet u Puli, obavijestiti MUP Hrvatske i vidjeti kako mogu pomoći studentima.

(Zurnal.info)

Ocijeni...
(0 glasova)

tuzlanskakapijaKnjiga 'Tuzlanska kapija – režirana tragedija' promovirana je u Beogradu u organizaciji Ministarstva odbrane Srbije.

Dunja Mijatović smatra da je riječ o još jednom pokušaju negiranja ili relativiziranja zločina u ratovima u bivšoj JugoslavijiReuters

Visoka povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava Dunja Mijatović osudila je promoviranje knjige u Ministarstvu odbrane Srbije koja krivotvori činjenice o ratnom zločinu počinjenom na Tuzlanskoj kapiji 1995., priopćilo je Vijeće Europe.

"Nažalost, ponovo svjedočimo još jednom pokušaju negiranja ili relativiziranja zločina u ratovima u bivšoj Jugoslaviji koje su okarakterizirali kao takve Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i nacionalni sudovi za ratne zločine. Propagiranje falsifikata i dezinformacija u poslijeratnom kontekstu ozbiljno podriva sve napore na trajnom miru i pomirenju", izjavila je Mijatović.

Za iskreno suočavanje s prošlošću

Podsjetila je kako je "Ministarstvo odbrane Srbije [u utorak] organiziralo promociju knjige koja falsificira činjenice o ratnom zločinu koji je odnio 71 život na Tuzlanskoj kapiji u Bosni i Hercegovini u maju 1995. godine".

"Umjesto pružanja javne platforme za propagiranje stavova koji negiraju ratne zločine, politički čelnici i predstavnici u Srbiji moraju intenzivirati rad na borbi protiv imuniteta za ratne zločine, pružiti civilnim žrtvama rata pravične reparacije i podržati napore pomirenja u regiji u skladu s preporukama koje su dali moji prethodnici vlastima u Srbiji", smatra Mijatović.

"Iskreno suočavanje s prošlošću od suštinskog je značaja za pomirenje i konstruktivnu interakciju među zajednicama. Moje je duboko uvjerenje da mlade generacije u toj zemlji i u regiji zaslužuju da budu uvedene u duh mira, tolerancije i uzajamnog poštovanja", izjavila je Mijatović, prenosi Fena.

Knjiga Ilije Brankovića Tuzlanska kapija – režirana tragedija promovirana je u utorak u Beogradu u organizaciji Ministarstva odbrane Srbije, nakon čega su uslijedile brojne reakcije i osude iz Bosne i Hercegovine.

U granatiranju Tuzlanske kapije, kako piše u presudi Suda Bosne i Hercegovine, ubijena je 71 osoba, a ranjeno više od 130.

Đukić pobjegao nakon presude

Za taj ratni zločin osuđen je Novak Đukić, general Vojske Republike Srpske.

Nakon izricanja presude, kojom je osuđen na 20 godina zatvora, Đukić je pobjegao u Srbiju.

Bosna i Hercegovina tražila je njegovo izručenje ili da se presuda prizna i izvrši.

U Beogradu je 2017. počeo proces u vezi s tim, ali su ročišta više puta odgađana "zbog Đukićevog zdravstvenog stanja".

(Agencije)

srijeda, 16 Oktobar 2019 00:00

Na sjeveru Kosova uhapšene dvije osobe

Ocijeni...
(0 glasova)

policija2Jedan od uhapšenih dovodi se u vezu s ubistvom Olivera Ivanovića, a navodno je riječ o inspektoru koji je skrivao dokaze.

Kosovo, PolicijaUhapšeni su odvedeni u Prištinu, operacija se nastavlja u Leposaviću.

Policija je potvrdila da su u akciji na sjeveru Kosova u srijedu ujutro uhapšene dvije osobe, od kojih je jedan policajac koji se dovodi u vezu s ubojstvom čelnika Inicijative Sloboda demokratija pravda - SDP Olivera Ivanovića, kao i još jedan osumnjičeni, kod koga je pronađeno oružje.

"Policijska akcija izvedena je na osnovu naloga za pretres koji je izdao Osnovni sud, Posebni odjel, a koji je rezultirao hapšenjem osumnjičenog policajca inicijala R. B., uključenog u nalog za pretragu", navedeno je u policijskom priopćenju.

Navedeno je kako se traga za drugim osumnjičenim policajcem, javlja Beta, pozivajući se na Radio-televiziju Srbije.

Informaciju da je u toku potraga za trećom osobom potvrdio je glasnogovornik Policije Kosova Baki Kelani.

'Policajac skrivao dokaze'

Agencija Tanjug navodi, pozivajući se na isto priopćenje, kako su "u operaciji pronađena i zaplenjena još dva komada oružja i municija".

Isti izvor navodi kako je uhapšen policijski istražitelj Rade Basara, koji je vodio istragu o ubojstvu Olivera Ivanovića i za koga se sumnja da je skrivao dokaze.

Uhapšeni su odvedeni u Prištinu, a kako se navodi, operacija se nastavlja u Leposaviću.

Prištinski Kosova Press javlja da su dvojica Srba uhapšeni po nalogu Specijalnog suda Kosova.

Đurić: Bili su naoružani do zuba

Hapšenja je potvrdio i direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju u Vladi Srbije, Marko Ðurić navodeći kako su „pripadnici ROSU želeli da uhapse Željka Bojića, a da su odveli njegovog sina Vasilija Bojića u nepoznatom pravcu“.

Prema njegovim riječima, „više od 100 pripadnika specijalne jedinice ROSU, naoružanih do zuba, upalo jutros u 5.45 na sever Kosova i Metohije, u grad su ušli sa 25 vozila, a 40 vozila je bilo na ulazu u grad“.

„Glavna meta operacije bio je komandir operative Kosovske policijske službe (KPS), zadužen za sever, Željko Bojić kome su upali u stan, izvršili premetačinu i odveli sina Vasilija Bojića u nepoznatom pravcu“.

Dodao je i kako je „uhapšen još jedan radnik KPS, regiona sever, Rade Basara koji je radio na značajnim slučajevima“.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

erdoganPredsjednik Turske Recep Tajjip Erdogan nakon današnjeg trilateralnog susreta u Beogradu, na kojem su učestvovali predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić i članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić, Milorad Dodik i Šefik Džaferović, poručio je da je taj samit bio plodonosan i da ga to čini veoma sretnim.
Najavio je da su narednog maja dogovorili susret ove vrste u Turskoj, a prije toga u Bosni i Hercegovini.

“Odlučni smo da nastavimo trilateralni mehanizam. Mislim da će to zbližiti i ljude i zemlje, ali najvažnija poruka današnjeg sastanka je što se razmišlja o cijelom regionu”, poručio je turski predsjednik.

Dotakao se i gorućeg problema neformiranja vlasti u BiH.

“Problemi s vladom se moraju riješiti, jer bez vlasti se ne može na efikasan način nastaviti rad. A drugo, kada je riječ o saobraćaju i autoputevima, poduzimamo korake u tom smislu i ti koraci će, uvjeren sam, još više zbližiti Srbiju i BiH i dovesti do još važnijih dešavanja u budućnosti”, istakao je Erdogan.

On je ponovio da je put sinonim za civilizaciju i život.

“Ako uspijemo izgraditi put između dva naroda, to će utjecati na stanovništvo i spriječiti odliv ljudi te učiniti region mjestom koje privlači ljude. Dragi prijatelju Vučiću, vama želim još jednom uputiti poruke zahvalnosti. Radujem se sljedećim samitima”, kazao je Erdogan u obraćanju medijima u Beogradu.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

balkanZamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Matthew Palmer novi je specijalni predstavnik SAD za Balkan.

"U toj ulozi, Palmer će predvoditi napore da se ojača američko diplomatsko angažovanje u pružanju podrške miru, stabilnosti i prosperitetu u regionu i fokusu na integraciju Zapadnog Balkana u zapadne institucije", naveli su iz State departmenta, saopštavajući odluku o njegovom imenovanju.

Dugogodišnji bh. političar Miro Lazović za Vijesti.ba kaže da je imenovanje Palmera za specijalnog izaslanika američke administracije za Zapadni Balkan optimistična vijest.

"Amerikanci su konačno shvatili da moraju pojačanim angažmanom biti prisutni na ovom prostoru, prije svega zbog odnosa Srbije i Kosova, ali i zbog prilika unutar BiH", ističe Lazović.

Prema njegovim riječima, opstrukcije i blokade američkih projekata - Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma - koje dolaze ne samo iz BiH od strane lidera SNSD-a Milorada Dodika, nego i zbog miješanja iz regiona, pa i Rusije, signal su da američka administracija mora biti puno prisutnija na prostoru Zapadnog Balkana.

"Za BiH dobar je znak da američka administracija neće dozvoliti opstrukciju prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, odnosno prema putu BiH u evroatlantske integracije, što u kontinuitetu provodi Dodik u dogovoru sa predsjednicima Srbije i Rusije Aleksandrom Vučićem i Vladimirom Putinom", zaključuje Lazović.

Predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99 Adil Kulenović uvjeren je da imenovanje Palmera za specijalnog predstavnika SAD-a predstavlja značajan američki doprinos ukupnom miru i stabilnosti na Balkanu.

"Riječ je o najvećoj državnoj sili na svijetu koja u značajnoj mjeri determiniše brojne procese i odnose, bez obzira na to da li nam se na emotivnom planu dopada ili ne dopada pojedinačni konkretni postupci. Kada je riječ o interesima cjelokupnog Balkana, Palmerovo imenovanje će značiti, htjeli to lokalni politički lideri ili ne, uozbiljavanje i stabilizaciju stanja na Balkanu, pogotovo u čvršćem opredjeljenju ka izgradnji stabilnog mira", pojašnjava Kulenović u razgovoru za Vijesti.ba.

On vjeruje da će u budućnosti biti mnogo špekulacija u vezi sa Palmerovim angažmanom, te simpatijama i antipatijama, te eventualnim stereotipima u prošlosti, ali da će to ipak biti u drugom planu.

"Jer nije riječ o nekoj sili koja ne vodi računa ne samo o lokalnom ambijentu, nego i o globalnim gibanjima u Evropi, te Evrope u kontekstu realne pozicije u vezi sa Rusijom, Kinom i drugim novim igračima na svjetskoj političkoj sceni", pojašnjava naš sagovornik.

Matthew Palmer, američki diplomatski veteran, dobar je poznavalac prilika na Zapadnom Balkanu, te snažan zagovornik EU i NATO puta BiH.

U nedavnim medijskim istupima pružio podršku je zahtjevu članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Šefika Džaferovića da žele dogovor o podnošenju ANP kao dio sporazuma o formiranju vlasti.

"Postoji dogovorena politika na državnom nivou koja podržava i put ka EU i put ka NATO-u. Ne vjerujemo da su ti putevi na bilo koji način kontradiktorni, upravo suprotno. Komplementarni su. U suštini, reforme koje su dio NATO procesa podržavale bi reforme koje su potrebne da i BiH krene prema EU. Država je ta koja odlučuje o brzini i opsegu angažmana s NATO-om kao institucijom. Važno je, kako mi na to gledamo, da se ANP preda, kako bi BiH mogla biti partner NATO-u u promovisanju reformi u odbrambenom i sigurnosnom sektoru. NATO donosi puno toga i može pomoći BiH da ojača svoje sposobnosti u ovim vrlo važnim područjima. I smatramo da će te reforme olakšati napredak ka članstvu u EU", rekao je tom prilikom Palmer.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

hrvatska3Pripadnici Granične policije Republike Hrvatske nezakonito su upali na teritoriji Bosne i Hercegovine kako bi prebacili 18 povrijeđenih migranata u našu zemlju.
Osamnaest povrijeđenih osoba za koje se sumnja da su migranati pronađeno je sinoć na teritoriji općine Velika Kladuša (lokacija Požar). Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona i Granična policija BiH potvrdili su incident, ali nisu željeli davati nikakve detaljnije informacije.

Kako saznajemo, povrijeđene migrante na teritoriju naše zemlje nezakonito su prebacili pripadnici Granične policije Republike Hrvatske, a koji su se, nakon što su ih uočili pripadnici Granične policije BiH, povukli na teritoriju susjedne zemlje.

U slučaj koji se odnosi na 18 migranata uključilo se i Tužilaštvo BiH iz kojeg su nam kazali kako zajedno s agencijama za provođenje zakona poduzimaju aktivnosti kako bi se utvrdile sve okolnosti događaja te da više informacija ne mogu davati.

Još od ranije bosanskohercegovačke vlasti, ali i svjetski mediji, tvrde kako policija Republike Hrvatske tuče i vraća migrante na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Ovo je prvi konkretan slučaj u kojem su potvrđeni navodi bh. funkcionera o tome da susjedna zemlja krši suverenitet BiH ilegalnim upadima policajaca na teritoriju pod kontrolom službenog Sarajeva.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

besaraSrpski pisac Svetislav Basara za AJB je govorio o mitologizaciji srpske istorije i Vukovoj jezičkoj reformi.

Svetislav Basara gost je ovogodišnjeg BookstanaAl Jazeera

Zbog svoje otvorenosti i kritičke oštrine Svetislav Basara danas slovi za najuspješnijeg i najagilnijeg srpskog pisca, a njegove knjige, u pravilu, izazivaju reakcije među čitalačkim auditorijem.

Mnogi cijene hrabrost s kojom se upušta u raskrinkavanje i kritiziranje srpske političke mitologije dok mu drugi zamjeraju preveliku upotrebu cinizma, satire i ironije.

Ali, svi priznaju da njegova književnost privlači pažnju i provocira društvene sporove i napose - nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Svetislav Basara takav je i u "živom" kontaktu, govori bez ustezanja i odgovara na sva postavljena pitanja.

Atlas pseudomitologije knjiga je u kojoj je Basara kritikovao jezičku reformu Vuka Stefanovića Karadžića pokazujući na koji način je uvođenje fonetskog pisma učinilo srpsku kulturu siromašnijom i oskudnijom.

Svetislav Basara ovogodišnji je gost književnog festivala Bookstan koji se održava u Sarajevu.

U knjizi Atlas pseudomitologije pišete o pogubnom shvatanju historije i govorite o paradoksalnom „ozakonjenju“ alternativne historije i mitologije?

To je komplikovana priča. Problem je što je srpska istorija započeta s gomilom izmišljotina i čistih fikcija o zlatnoj mitološkoj prošlosti, o srednjovekovnom srpskom carstvu, koja je bila proizvod romantičarskih iluzija. Druga nikakva nije mogla ni biti napisana, jer je Vukova reforma učinila dokumentaciju od prije 400 ili 500 godina potpuno nečitkom i onda je sve krenulo od jedne fikcije u koju su upumpavani neki lažni mitovi. To je jedan psihički entitet koji lebdi u Srbiji od početka 19. veka do danas.

Koliko dva velika mita srpske kulture, onaj o Kosovu i Dušanovom carstvu, oblikuju današnju društvenu stvarnost srpske kulture?

Mit je nešto što dopire pre istorijskog pamćenja, a kosovska bitka ne može biti mit jer je realan istorijski događaj. Ona jeste naknadno mitologizirana i to početkom 19. veka, ona je trajala u sećanju ali ta nadogradnja i zaveti koji nisu davani i za koje nema dokaza to je sve dograđeno u 19 veku. I ne samo to jer se smatra da je to izgubljena bitka a pre će biti da je bila nerešena. Ali, eto pošto je izgubljena taj mit je nekako uvek pozivao na osvetu na osnovu te bitke i smisao tog mita je da se osveti jedna bitka vođenja 400 godina pre nego što je pseudomit ušao u opticaj. Znači vlada konfuzija od početka do kraja.

Kako gledate na ličnost Dobrice Ćosića i njegovu ulogu u širenju te mitologije?

Smanjila mu se uloga. On je mnogo svojim delovanjem dograđivao svoj mit. Naprosto, on je gotovo poluzaboravljen. Nije da je apsolutno zaboravljen, ali čim je nestao iz fizičkog života naprosto nema taj mit koji je stvarao o svojoj veličini više svoju materiju tako da je Ćosić jedan od nekolicine avatara. U svakom vremenu ima neki Dobrica Ćosić. On je bio čovek agilan i spretan i tako je pravio od svojih fikcija po meni lošu stvarnost.

U knjizi govorite da su Srbi period socijalističke Jugoslavije proglasili „Vavilonskim ropstvom“. Od kuda dolazi taj zazor prema „Titovoj Jugoslaviji“?

Ne znam gde je bilo komunizam prihvaćeniji nego u Srbiji. Možda u Bosni. U Srbiji je bilo to apsolutno dobrovoljno, bez ikakve prisile prihvaćeno i to sa velikim oduševljenjem. Ko priča suprotno laže, jer je taj period sada već davna prošlost. Sa velikim oduševljenjem je ta komunistička mitologija prihvaćena. A onda je u roku od deset dana po naredbi zamenjena srpskom mitologijom i kosovskom mitologijom. Uzrok svih naših problema je što kod Srba nije izgrađen nijedan kulturni model osim nacionalističkog. Ima tu naravno nekoliko satelitskih modela, ali nemaju nikakav uticaj - nemaju nikakav uticaj na onaj dio kulture iz kojeg proizilazi politika.

Kritički se odnosite prema „ideologiji svetosavlja“ koju raskrinkavate kao nekršćanski model?

To je isto potpuno nejasna stvar. Čovek bi rekao da je to nešto jako staro da je sve to uspostavio Sveti Sava. Ali nije tako. Svetosavska ideologija, nije to religija, nastaje između dva rata i čak se zna ime prote koji je to lansirao. Onda Dimitrije Najdanović, koji je bio odličan filozof, pokušao je, i vladika Nikolaj, da nasilu nekako spoje kršćanstvo sa tom stvari. Pravoslavlju se ne može ništa ni dodati ni oduzeti. Svetosavlje, šta je to – pravoslavlje srpskog naroda, ali hrišćanstvo nije pravac u umetnosti i to je jedna od tih pseudomitologija koja zamagljuje stvari.

SPC spori autokefalnost crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Kako gledate na taj sukob, koji je veoma aktuelan?

Tu su u pravu (Srpska pravoslavna crkva) jer se autokefalanost dobiva iz Carigrada a nema tu nikakvog samoproglašenja. To je malo nejasno van pravoslavnog sveta. To su norme koji oni moraju poštovati, znači mora ići jednom procedurom koja je dugačka i neizvesna. Makedonska crkva se bori već pola veka i još nema ništa pod toga.

Kakve je probleme „porodila“ Vukova jezička reforma?

Veća je tu nevolja ideološki i politički deo reforme nego lingvistički. Ne može se pisati tako fonetski niti se jezik može graditi od prostog naroda. Jezik se uzima od prostog naroda pa ga elite nadograđuju. Ono što je Vuk politički i ideološki uradio je loše jer je on „mudrost“ tog naroda proglasio kao vrhunac misli. Učeni ljudi ima da uče od naroda a ne obrnuto i onda smo dobili da ne znamo ni ko pije ni ko plaća.

Da li je Vuk Stefanović Karadžić bio marketinški genije?

On je bio čovek genijalan u mnogim aspektima. Doduše nije bio sam, imao je pomoć i Austrougarske kancelarije za manjine kojoj je bilo u interesu da uz pomoć reformisanog pisama učini nečitkim knjige koje su stizale iz Rusije. Tada su svi pravoslavni narodi pisali mešavinom crkvenoslavenskog jezika, u Bugarskoj i Rusiji i knjige su cirkulisale. Te ideje je Austrougarska nastojala da potisne čineći ih nečitkim, a on je uprkos tome savladao snažan otpor zajednice i ono što je retko doživeo je pobedu svoje vizije jezika i kulture.

Može li se reći da je „Vukov srpski jezik“ stvorila austrougarska imperijalna politika?

Moglo bi se reći, ali taj jezik je postojao i pre, jer nije to neki esperando. Ali to je jezik Vukovog rodnog kraja, jezik neizražajan, skučen. Poslije se jezik razvijao, ali šteta je već bila napravljena i nastavila je da se pravi.

Jasmin Agić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

voda1Trebaju li građani u regiji piti vodu iz česme ili onu kupovnu, odgovaraju stručnjaci.

Voda, Pitka vodaSvugdje se forsira kupovanje raznih drugih namirnica u svrhu sticanja profita, tako da ni voda nije izuzetak.

Balkanske države bogate su zdravom vodom i vrlo često se može čuti kako su Hrvatska, Bosna i Hercegovina, pa i Srbija, u europskom ili svjetskom vrhu po kvaliteti ili količini pitke vode po glavi stanovnika. Istovremeno, često se vode i rasprave treba li koncesije za eksploataciju vode povisiti, jer je očita i velika razlika između iznosa naknade za „kubik“ vode i njezine cijene na policama (koncesionari će reći da to baš i nije tako).

Uz sve to, još će češća nedoumica koja je voda zdravija – ona koju svatko ima u kući ili stanu i koja dolazi iz slavine (pipe ili česme, kakogod se zvala na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku) ili koju kupujemo flaširanu. Struka uvjerava kako je voda iz slavine zdrava i sigurna, ali i ekonomski, socijalno i ekološki prihvatljiva za konzumaciju. S druge strane, pogotovo putem agresivnih reklama, forsira se kupovanje flaširane vode. Stoga se postavlja pitanje jesmo li svi u priči o korištenju vode postali žrtve konzumerizma?

Prije odgovora na to pitanje, dr. sc. Mara Pavelić, voditelja Sektora zaštite voda u Hrvatskim vodama, napominje kako je „voda iz crpilišta, koja se nakon iznimno strogog kondicioniranja upušta u javni vodoopskrbni sustav, najbolje moguće kvalitete i kao takva ne predstavlja prijetnju ljudskom zdravlju“.

I zato, dodaje, „slobodno možemo konzumirati vodu iz javnih i privatnih slavina“. Nasuprot tome, upozorava, „nudi se voda u boci, kojoj na etiketi piše da se mora čuvati na temperaturi od šest stupnjeva, a ona se često drži i na 50 stupnjeva Celzija, a da rijetko tko o tome vodi računa“. A kad je konzumerizam u pitanju, konstatira da je, „kao posljedica kapitalizma, nažalost, svuda oko nas, pa tako i u polju osnove ljudske potrebe“.

„Forsira se i kupovanje raznih drugih namirnica u svrhu stjecanja profita, tako da ni voda u boci nije iznimka. No dok ostale namirnice, pa čak i druge vrste voda (mineralna, s okusima i sl.), nisu pokrivene zakonom i nisu jedne od temelja osnovnog ljudskog prava, voda to jest. Problematika je otišla još i dalje na način da ako u nekom restoranu u Hrvatskoj naručite vodu, a izričito ne naglasite da donesu vodu iz slavine, po zadanome će vam donijeti novu bocu vode i otvoriti je ispred vas te pošteno naplatiti. Nažalost, tu praksu prakticira veliki broj restorana, što je u Hrvatskoj, koja je izrazito bogata vodom iznimno kvalitetnih svojstava, jednostavno nedopustivo“, ukazuje Pavelić, koja je, osim dužnosti u Hrvatskim vodama, i predsjednica Hrvatskog društva za zaštitu voda, a odnedavno članica Upravnog odbora Europskog udruženja za vode, krovne institucije za vode na Starom kontinentu.
Stalno i pravovremeno obavještavati javnost

Kao i u Hrvatskoj, tako i u susjedstvu, ali i drugdje u svijetu, konzumerizam i njegove žrtve su realnost. Po mišljenju Aleksandra Đukića s Instituta za hidrotehniku i vodno-ekološko inženjerstvo Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, „takav ishod se i mogao očekivati s obzirom na velike budžete za marketing kojima raspolažu kompanije koje prodaju flaširanu vodu ali i tromost i nesnalaženje u medijskoj komunikaciji koje tradicionalno karakterišu vodovodska preduzeća“.

„Javnost nije dovoljno upoznata sa kvalitetom vode za piće iz gradskih vodovoda, ali ni sa štetnim posledicama od transporta ogromnih količina flaširane vode i generisanja ogromnih količina plastičnog otpada od ambalaže flaširane vode. Ipak, rezultati analiza kvaliteta vode za piće iz javnih vodovoda su jasni i pokazuju da u najvećem broju slučajeva, pogotovo kod velikih vodovodnih sistema, kvalitet vode za piće isporučene potrošačima je dobrog kvaliteta“, ukazuje Đukić.

Prema njegovim riječima, „informacije o kvalitetu vode za piće moraju biti stalno i pravovremeno dostupne javnosti jer, u krajnjoj liniji, lični je izbor svakog čoveka je koju će vodu piti - flaširanu ili sa česme“. I sam, kako kaže, „gotovo uvek pije vodu sa česme, a izuzetak su samo neke egzotične destinacije u koje povremeno putuje iz poslovnih razloga“.
Države bogate izvorima

I kada se pita organizacije za zaštitu životnog okoliša, druge nevladine udruge koje se bave ekologijom, baš kao i mnoge aktiviste iz civilnog društva, oni će u izboru između flaširane vode i one koja je nadohvat ruke prioritet dati vodi iz česme. Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu u Banjoj Luci za takav izbor navodi više razloga.

Navodi kako je Bosna i Hercegovina „još uvijek bogata izvorima pitke vode iako se raznim aktivnostima, prvenstveno ljudskim, izvori u sve većoj mjeri i ubrzanim tempom devastiraju“. Pored izvora, dodaje, veliki je pritisak i na površinske vode.

„Grca u ogromnom problemu, a to je velika količina otpada koja završava u rijekama. Dobar dio tog otpada je plastika koja jednim dijelom nastaje i zbog povećane konzumacije flaširane vode. Nama se prodaje priča putem reklama da je flaširana voda zdravija i sigurna za piće. Međutim, ta voda stoji dugo u plastici i nerijetko se transportuje kroz nekoliko država, često se zagrijava i hladi što smanjuje njen kvalitet. Još je apsurdnija činjenica da uvozimo ogromne količine flaširane vode, a samim tim i ogromnu količinu plastike koja postaje otpad“, upozorava Ivanić.

Upozorava i da je „jednom uništenu rijeku teško vratiti u prijašnje stanje“, te smatra da je „potrebno ozbiljno se pozabaviti ovim problemom jer ubrzano ostajemo bez najznačajnijih prirodnih resursa“.
Raspolaže li se vodom racionalno?

Sugovornicima Al Jazeere postavljeno je i pitanje gospodare li države iz kojih dolaze na racionalan način vodom, jednim od najvažnijih prirodnih bogatstava kojim raspolažu.

Ivanić odgovara kako je u Bosni i Hercegovini evidentan problem neadekvatnog upravljanja vodama, jer se „nerijetko prioritet u korištenju vode daje privatnim licima za razne projekte dok lokalne zajednice ostaju bez vode ili se bore sa poplavama i drugim posljedicama neodgovornog upravljanja“.

„Ogroman problem su otpadne komunalne vode i vode iz industrije koje uništavaju rijeke, kao i neadekvatno upravljanje otpadom i divlje deponije koje na kraju dospijevaju u rijeke. Velika pomama za izgradnjom hidroelektrana koja nije realno opravdana, zarad privatnih interesa, a na štetu lokalnih zajednica je takođe jedan od većih problema sa kojima se suočavamo“, konstatira Ivanić.

Prema Đukićevim riječima, upravljanje vodama u Srbiji se mijenja i poboljšava kroz vrijeme, ali su još uvijek prisutne prakse neadekvatnog i neracionalnog korištenja voda. Kao posebno važne, a neriješene probleme, ističe „neprihvatljivo visok nivo zagađivanja vodnih resursa, neracionalno trošenje vode (gubici vode) i nedovoljni monitoring voda“. Kako bi se riješili svi ti problemi, a pored uvijek neophodnog novca, ukazuje, „biće neophodno ojačati tehničke, organizacione i ljudske kapacitete različitih činilaca koji učestvuju u upravljanju vodama“.
Vodno gospodarstvo nije samo briga o pitkoj vodi

Podsjećajući na činjenicu da je Hrvatska vodom jedna od najbogatijih zemalja Europe, Pavelić ukazuje na podatke UN-ove agencije FAO po kojoj je ta država, prema ukupnim obnovljivim izvorima vode po stanovniku, treća u Europi (iza Norveške i Rusije), a peta po količinama kvalitetne pitke vode. I upravo zbog tog bogatstva i sve većeg geopolitičkog značaja vode, napominje, u Hrvatskoj se mora početi sustavno razmatrati korištenje tog strateški važnog resursa.

„Vodni potencijal koji nam stoji na raspolaganju obvezuje nas na racionalno i odgovorno upravljanje. Pitka voda u svakom kućanstvu mora biti naš prioritet. Izrazita prostorna i vremenska neravnomjernost u rasporedu vodnog bogatstva usmjerava nas na nužno ulaganje u daljnji razvoj javnih vodoopskrbnih sustava i povećanje stupnja opskrbljenosti stanovništva vodom, koji je danas 76 posto“, konstatira.

Navodi i kako vodno gospodarstvo nije samo briga o pitkoj vodi, nego podrazumijeva i razvoj ostalih značajnih vidova korištenja voda kao što su primjerice proizvodnja električne energije, natapanje, unutarnja plovidba, ribogojstvo, sport, kupanje i rekreacija, te korištenje geotermalnih i mineralnih voda. Stoga je, dodaje, „moguće i nužno učiniti potrebne razvojne korake, koji moraju biti povezani s cjelinom dugoročne strategije razvoja zemlje“.


Mladen Obrenović (Al Jazeera)

Stranica 1 od 6

S5 Box