Vijesti iz regiona
četvrtak, 14 Mart 2019 00:00

Srbija i Crna Gora prebacuju migrante u BiH

Ocijeni...
(1 glasova)

imigranti5Činjenica da se u Bosni i Hercegovini trenutno nalazi 3.500 do 4.000 migranata čiji identitet, sigurnosni i kriminalni background sigurnosne službe uglavnom ne znaju, dovoljan su povod za pitanja o stanju sigurnosti u BiH usko vezanom za migrantsku krizu.

Nedavna informacija Ministarstva sigurnosti BiH da je identificirano pet osoba iz Afganistana povezanih s terorizmom i terorističkim aktivnostima to i potvrđuje.

Njih petoricu su, sticajem okolnosti da su su već bili registrirani u bazama podataka rizičnih osoba, sigurnosne službe BiH otkrile usporedbom biometrijskih podataka, a koji su dobijeni nakon uzimanja otisaka prstiju. Može se samo pretpostavljati koliko kriminogenih i osoba povezanih s terorizmom ide migrantskim rutama preko BiH bez dokumenata kao i stepen rizika u vezi s tim.

Dodatni oprez zahtjevaju i indikatori da nove ilegalne rute ulaska iz Srbije i Crne Gore u BiH uspostavljaju sigurnosne službe ovih zemalja, posebno Srbije!
Kanali preko jugoistočne granice

Kanale iz Crne Gore otvaraju i uhodavaju uglavnom kriminalne švercerske grupe koje su i dosad krijumčarili ljude, posječenu šumu, drogu, ukradene automobile, stoku, oružje, medicinske preparate i falsificirane lijekove, nedozvoljene hemijske supstance za ilegalne narko-laboratorije i sl. Oni se služe slabo nadziranim lokalnim i šumskim putevima.

Sve se to sada čini bez ometanja od crnogorskih policijskih organa i radi višeg cilja – da se migranti što manje zadržavaju u ovoj susjednoj zemlji! Tako su kriminalne švercerske grupe dobile i novi posao – transfer migranata za novac – uz prećutni mig crnogorskih vlasti da ubrzaju protok migranata koji stižu iz Albanije i preko Kosova.

Intenziviranje kretanja migranata zabilježeno je posljednje tri sedmice, kako se i očekivalo sa dolaskom ljepšeg vremena od kojeg i zavisi prohodnost šumskih puteva između Crne Gore i BiH. Sprega crnogorskih švercera i lokalnog stanovništva, koje je najbolji poznavalac prekograničnih ilegalnih puteva, dovela je do toga da je ova granica trenutno najfrekventnija i najprohodnija za migrante, a kako kažu i najmanje naporna, najsigurnija i najjeftinija, jer vodičima plaćaju oko 200 eura da ih uvedu u BiH, gdje se zatim migranti dosta slobodno kreću čekajući da naiđu na policajce Granične policije BiH kojima uglavnom odmah ističu zahtjev za azil.

To im omogućava da se dvije sedmice (dok traje rješavanje) slobodno kreću prema sljedećoj granici, onoj sa Hrvatskom ili da predahnu u centrima za prihvat.

Na crnogorsko-bosanskoj granici najviše je ilegalnih, lokalnih puteva koji idu paralelno sa putevima Nikšić – Gacko (između sela Bobotovo groblje-Kazanci-Avtovac-Gacko) i Nikšić – Bileća. Posebno je zanimljivo područje između sela Vraćenovići, Koravlica i Vlahinja pored kojih se zaobilazi granični prelaz Deleuša.

Suština ovih staza, koje su pretežno pješačke staze, je u tome da su uglavnom neprohodne i za terenska vozila što migrantima skoro garantira da neće naići na bosanske policajce na samoj graničnoj liniji, a kad uđu na teritoriju BiH, onda su već u mislima o tome kako ući u Hrvatsku.
Drina pod prismotrom susjeda

Što se tiče Srbije, sumnje su postojale još prošle godine, kada je u BiH stigao prvi veliki talas migranata preko srbijansko-bosanske granice i to istovremeno kroz nekoliko „prolaza“ koje Granična policija BiH ne može nadzirati čak ni povremenim patrolama. Kada je početkom 2018. godine eskalirala situacija sa migrantima u Beogradu, tj. kada su iscrpljene rezerve humanitarnih organizacija i volonterskih aktivista, a država Srbija počela da gubi strpljenje zbog evropskog nečinjenja i zatvorenih granica Mađarske i Hrvatske, sigurnosne službe su, da bi smanjile pritisak migranata na Beograd i druge gradove, odlučile problem „prebaciti u tuđe dvorište“, u ovom slučaju preko Drine u Bosnu i Hercegovinu.

Problem nedovoljnog broja ljudstva i nedostajuće tehnike za efikasan nadzor državne granice u GP BiH je dobro poznat, kako u BiH tako i u susjedstvu. Upravo ovaj faktor, kao najslabiju kariku u zaštiti istočne i jugoistočne bh. granice, iskoristile su vojne i civilne sigurnosne službe da detektiraju najslabije pokrivena mjesta i kretanje migranata usmjere ka tim tačkama. Postupak je jednostavan.

Iz Beograda i gradova iz unutrašnjosti Srbije vodiči pokrenu migrante obećavajući prelaz u BiH i dovode ih u rejone Loznice, Malog Zvornika, a u posljednje vrijeme i sela Lešnica (nasuprot Janje), Badovinci i Salaš Crnobarski na desnoj, srbijanskoj obali Drine. Treba reći da je ovo pogranično područje zbog izraženog šverca visokotarifnom robom i ljudima pod pojačanim nadzorom srbijanskih policijskih organa.

Ali, kad je potrebno propustiti migrante, vrlo je očito da policija ima sasvim drugačije instrukcije. U tom slučaju granica sa BiH se pažljivo osmatra i u periodu kada nema pripadnika GP BiH na bosanskoj strani, migranti se prevoze čamcima preko rijeke. A kad izađu na bh. obalu prepušteni su GPRS-u i intuiciji u kretanju prema Bijeljini, Zvorniku, Janji... i najbližoj autobuskoj, željezničkoj ili policijskoj stanici MUP-a GP BiH ili Terenskoj kancelariji Službe za poslove sa strancima.

O sprezi švercera i vlasti Srbije svjedočili su i neki migranti koji su 8. marta otkriveni u Bijeljini. Grupu od 89 ilegalnih migranta u gradu je otkrila bijeljinska policija u ranim jutarnjim satima. Provjerama je utvrđeno da je riječ o 61 migrantu iz Pakistana, 16 migranata iz Bangladeša, osam iz Irana i četiri iz Afganistana. Drinu su prešli po svemu sudeći u rejonu sela Amajlije tokom noći i do jutra prepješačili do Bijeljine poljskim putevima bez vodiča i koristeći se GPRS-om!

No, jedan od njih svjedoči: „Došli smo iz Beograda, neki iz Niša i to nas je koštalo po 800 eura. Vodič nas je držao cijeli dan na obali u Srbiji i povremeno razgovarao na mobitel s nekim. Rekao je da čekamo noć i da ode policija s druge strane. Dok smo sjedili u šumi na obali tri puta je prolazila policijska patrola i vodiča nešto pitala. Navodno su ga tjerali da pužuri sa prelaskom. Kad je pao mrak, stigli su čamci. Prevoz nas je koštao još po 50 eura. Vodič je jednom prešao s nama i rekao da idemo samo pravo do prvog naselja i ostavio nas, a prethodno je uzeo pare. Navigacijom smo došli u Bijeljinu i želimo nastaviti na Zapad,“ kaže informatički tehničar Mohammad iz Pakistana na dobrom engleskom.

A da je priča o učešću i srbijanskih organa tačna ukazuje i činjenica da na srbijanskoj strani granice već mjesecima nije zabilježena niti jedna intervencija srbijanske policije, iako migranti svjedoče o susretima s njima i njihovoj odlučnosti da kanališu kretanje grupa ka precizno određenim tačkama prelaza na kojima prebacivanje organiziraju „vodiči“ i lokalno stanovništvo sa čamcima pri čemu svi dobro zarađuju na migrantskoj muci.

Opisano ponašanje srbijanskih i crnogorskih organa ukazuje na njihovu odluku da ne namjeravaju štititi vlastite južne i istočne granice od novog priliva migranata (što se zapravo očekuje ponajviše od Bugarske, Turske i Grčke da zaustave taj val), nego da kapacitete mobiliziraju kako bi povećali „protočnost“ migrantskih puteva kroz svoje zemlje prema Bosni i Hercegovini i tako problem prebacili vlastima BiH.
Koga očekuju Mađari?

Posljednjih dana ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić iznio je ozbiljne indikatore o vjerovatnom pogoršanju sigurnosne situacije zbog pojačanog priliva migranata. Prošle je godine kroz BiH prošlo preko 26.000 migranata i osim ovih 3-4000 zaglavljenih u bosanskoj zimi i na hrvatskoj granici, većina je uspješno prošla ka zapadu.

Ali, ako se preko Turske i Grčke prema nama kreće novih 70.000, i ako i samo polovina krene preko BiH, obistiniće se Mektićeva prognoza da „ćemo biti u velikom problemu“ i da „očekujemo eskalaciju problema sa migrantima, ne samo u BiH već i duž cijele rute".

Samo u prva dva mjeseca ove godine u BiH je ušlo 2.260 migranata što je znatno više nego u uporednom periodu prošle godine.

Direktor Službe za poslove sa strancima Slobodan Ujić iznio je podatak da ovih dana, i to samo na dijelu granice sa Crnom Gorom dnevno uđe oko 100 migranata, a što je direktna posljedica državno-švercerske organizacije transfera ovih nesretnika.

„Graničnoj policiji u ovom trenutku treba oko 450 policijskih službenika samo za redovne poslove na graničnim prelazima i punktovima prema Srbiji i Crnoj Gori. Ali, ako bismo htjeli da pokrijemo sve tačke gdje može biti ilegalnih prelaza na 600 kilometara dugoj granici, onda nam treba tri puta toliko policajaca!“ saopćila je press služba GP BiH nakon posljednjeg sastanka Operativnog štaba za pitanja migracija u BiH održanog prošle sedmice. Osim što je problem konačno ozbiljno shvaćen i što je jačanje kontrole granice označeno kao glavni prioritet u rješavanju migrantske situacije, interesantan je i zaključak da će „Bosna i Hercegovina iskoristiti sve raspoložive kapacitete kako bi pojačali kontrolu i nadzor na istočnoj granici i spriječili ulazak ilegalnih migranata.“

Ostalo je nejasno na koje „sve raspoložive kapacitete“ Operativni štab misli. Da li na ojačavanje granice prebačenim policijskim snagama iz unutrašnjosti zemlje, na pojačanje koje je ponuđeno iz Mađarske ili se možda mislilo na dosad rijetko pominjani i neiskorišteni potencijal – vojsku ?

Zanimljiva je i ponuda Mađarske da nam u pomoć pošalje određeni broj policajaca, koji bi vršili monitoring granice bez oružja i policijskih ovlaštenja. Štab je prihvatio ovu ponudu i uskoro će u proceduru pred organe BiH biti upućen prijedlog bilateralnosg sporazuma. U svemu su nejasni pa zato i intrigirajući motivi Mađarske da ponudi ovakvu pomoć, a pitanje je i kako nam može pomoći 60-tak policajaca koliko je najavljeno.

Ukoliko donesu i stave nam na raspolaganje nešto od sofisticirane opreme, npr. IC uređaje za noćno osmatranje, termo-kamere, senzore pokreta koji bi se postavili na kritičnim tačkama i sl. bila bi to dragocjena pomoć. Što se tiče prakse, veliko je pitanje koliko bi mađarski policajci sa iskustvom sa apsolutno ravnog i preglednog terena bili efikasni u bespućima Podrinja i hercegovačkog krša. Ponuda je svakako za respekt.

Od svega je ipak najzanimljiviji i onaj najtajanstveniji dio ponude – motiv. Izvor iz krugova sigurnosnih službi BiH nagovještava da je čitava misija (i ponuda) podstaknuta saznanjima koja dijele Interpol i obavještajna zajednica evropskih zemalja da bi se među migrantima najnovijeg talasa sa istoka mogli nalaziti prikriveni lažnim identitetima i istaknute vođe poraženih armija ISIL-a koji se upravo raspada. U tom kontekstu mađarska misija bila bi ustvari više preventivna briga o vlastitoj i evropskoj sigurnosti, nego pomoć Bosni i Hercegovini, kojoj u ovom trenutku čak i takva pomoć mnogo znači.
Osnov za upotrebu vojske?

Za angažman Oružanih snaga BiH najprije treba pronaći pravni osnov. U Zakonu o službi u OS BiH Član 4 kaže da su „zadaci Oružanih snaga učešće u operacijama kolektivne sigurnosti, u operacijama za podršku miru i samoodbrani, uključujući i borbu protiv terorizma.“

Ako bi se vojsku uključilo u kontrolu granice radi „borbe protiv terorizma“, a da se to zasniva na ovoj petorici otkrivenih Afganistanaca povezanim sa ekstremističkim grupama (i neutvrđenim brojem neotkrivenih) onda je pravni osnov formalno pronađen pa ostaje da se o tome odluči na nivou kolektivnog komandanta vojske (Predsjedništva BiH), te da Operativna komanda OS BiH po prvi put razradi plan i donese naređenje o upotrebi vojske radi zaštite državne granice! Naravno, tu bi se moglo raditi jedino o ispomoći graničnim policajcima u ljudstvu pri čemu bi vojska mogla patrolirati, pokrivati punktovima neuralgične tačke granice, svojim prisustvom i upozorenjima odvratiti migrantske grupe od kretanja i prelaska u BiH i alarmirati policijske snage ovlaštene za postupanje.

I to je sve, ali nije ni beznačajno, uzme li se u obzir da su tri bataljona OS BiH već stacionirana u kasarnama u Bileći, Goraždu i Bijeljini.
Teroristi 'spavači'

Vratimo se sigurnosnim aspektima krize i potencijalnim sigurnosnim problemima. Pet Afganistanaca, koji će najvjerovatnije biti deportovani nakon operativne obrade, upozoravaju nas da se u kolonama nevoljnika nalaze i kriminogena lica, pristalice ektremističkih grupa, teroristi „spavači“ koji koriste migrantske rute da se tako maskirani domognu planiranih destinacija na Zapadu.

Upravo zato je neshvatljivo da se EU ovako indolentno odnosi prema stanju u BiH. Prošle godine, EU je izdvojila oko 9,2 miliona eura kao pomoć BiH u uspostavljanju prihvatnih centara za migrante sa aktuelnim kapacitetom od oko 4.500 ljudi. Ovih dana IOM upravo razmatra načine nabavke stambenih kontejnera, vreća za spavanje i opreme za privremene kampove kako bi se BiH pripremila za predstojeći priliv.

Dakle, pripreme se odvijaju na bazi privremenih projekata i na inicijativu stranih i volonterskih organizacija! Zašto država ne čini skoro ništa ? Pa gotovo da je takav odnos i opravdan upravo zbog indolentnosti EU.

BiH prije svega nema logistički, finansijski i sigurnosni potencijal niti efikasnu upravu za prihvat većeg broja migranata i njihovo trajno zbrinjavanje. Toga su zemlje EU (već prvi susjed Hrvatska) svjesne, a vrlo brzo će se pokazati da BiH ne može biti „sakupljalište“ hiljada migranata, ako su zemlje EU tako zamislile rješenje svog problema. Jer, putujuće kolone izbjeglica i ekonomskih migranata (kojih je više nego ovih prvih) jedino žele stići na Zapad i oni će u tome uspjeti.

Što se tiče BiH, sad je samo pitanje taktike kako njihovu kalvariju ova zemlja može podnijeti što bezbolnije.

I ne treba smišljati nove taktike, BiH treba postupiti kao i susjedi: zaštititi svoju južnu i istočnu granicu od eskalacije nekontroliranog ulaska, logistički zbrinuti migrante u tranzitu koliko je moguće, a na zapadnoj granici, koliko god to bilo neprincipijelno prema susjedima, „usmjeriti migrante najpogodnijim rutama ka konačnoj destinaciji.“

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Edin Subašić (Al Jazeera)

Procitano 70 puta

S5 Box