Vijesti iz rubrike ''Aktuelno''
Aktuelno

Aktuelno (80)

četvrtak, 12 Decembar 2019 00:00

Bosna i Hercegovina u sjeni Černobila

Ocijeni...
(0 glasova)

novac1Ako pitamo stanovnika jednog grada ili države šta je ključno za napredak njegove domovine, većina će vjerovatno odgovoriti da je to ekonomija ili dati odgovore koji se tiču usko ekonomskog prosperiteta. Vladavina prava, uređen finansijski sistem i obrazovanje se sigurno mogu dodati na listu odgovora, s ponavljanjem kako treba smanjiti društvene nejednakosti stanovnika u pogledu finansijskog stanja. No, ako postavimo pitanje da li je ekonomska nejednakost rezultat političke nejednakosti i obrnuto, mogli bismo doći do pravog i potpunijeg odgovora na pitanje kako neke države propadaju i stagniraju a druge napreduju.

U bestselleru Zašto nacije propadaju, Daron Acemogulu, profesor sa MIT-a, i James Robinson, profesor sa Hardvarda, nastojali su na ovo pitanje propadanja nacija odgovoriti postojanjem uključivih (inkluzivnih) i ekstrakcijskih političkih i ekonomskih institucija u jednom društvu. Iako su neki od njihovi pristupa u pogledu "kompresiranja" historije na udaru kritike, radi se o kvalitetnom djelu, koje se svojim sadržajem značajno može referitati i na bosanskohercegovačko društvo. Kontinuirani odliv mozgova, iseljavanje cjelokupnih porodica, nizak stepen nataliteta, nepokrivenost potrošačke korpe s prosječnom platom... nisu, naravno, samo uzroci ekonomske nestabilnosti, nego i političke stagnacije.

Negativne brojke i sumnjive teorije

Iako se prognozirao rast od 3,1 posto u 2019. godini i 3,2 posto u 2020. godini, Međunarodni monetarni fond je nedavno smanjio takvu prognozu na 2,8 posto za 2019. godinu i 2,6 posto za 2020. godinu Ovakvo smanjenje u prognozi rezultat je najprije političke nekonzistentnosti, zbog kašnjenja u neformiranju nove vlasti od izbore prošle godine. Malo prije MMF-a, Svjetska banka je, također, u godišnjem izvještaju o lakoći poslovanja pozicionirala Bosnu i Hercegovinu na 90. mjesto.

Ove brojke nisu rezultat teoretskih interpretacija ekonomske stagnacije, nego rezultat nekoliko realnosti koje su se desile u proteklim kvartalima za prošlu i ovu godinu. Jer, kako to kaže pomenuti univerzitetski dvojac Acemoglu i Robinson, svjetska ekonomija je međusobna isprepletenost investicija i međunarodne trgovine. Poput trgovaca, i neke države zarađuju ili se zadužuju više; neke više, a neke manje proizvode. Za Bosnu i Hercegovinu vanjsko tržište igra ključnu ulogu. Slab rast, odnosno usporeni rast njemačke ekonomije i stagnacija izvoza na neke važna tržišta za Bosnu i Hercegovinu (poput Kosova i Turske) znači i negativan rast za bosanskohercegovačku ekonomiju. Pridodate li tome kontinuiran negativan trend iseljavanja radno sposobnog stanovništva, lahko je doći do zaključka da svi spomenuti faktori prave neizvjesnost oko buduće ekonomske stabilnosti u Bosni i Hercegovini.

Iako državna agencija za statistiku pokazuje podatke o rastu bruto domaćeg proizvoda u prva dva kvartala ove godine, radi se, zapravo, o najmanjem rastu od 2015. godine. Podaci o industrijskoj proizvodnji u oktobru pogoršani su u odnosu na prethodne periode te bilježi pad za 10,4 posto. Specifičnost industrijske proizvodnje ogleda se u tome i što svaki negativni trendovi utječu i na cjelokupan lanac dobavljača. Stoga u procesu ekonomskog napretka zemlje nije dovoljan samo BDP, nego i širi spektar različitih statističkih podataka, poput vanjskotrgovinskih deficita/suficita, industrijske proizvodnje, posebne grane privrede značajne u određenoj zemlji, kao i migracija stanovništva te statusi o radnoj snazi. Za Bosnu i Hercegovinu neki od spomenuti projekcija već su pod crvenim alarmom.

Patriotizam i ljubav prema domovini

Serija HBO-a o nuklearnoj katastrofi u Černobilu populizirala je podsjećanje na historijsku katastrofu iz 80-tih godina novim generacijama koje još nisu ni rođene dok se odvijala cjelokupna dramatična situacija. Iako su mlađe i starije generacije percipirale sva dešavanja oko Černobila iz vlastitih perspektiva, prvi s više dramatizacije i primjesama naučne fantastike, drugi s vlastitim sjećanjima i implikacijama na tadašnje globalne relacije, serija je relativno dobro prikazala umnu i duhovnu atmosferu koja je proistekla kao posljedica ljudskog nadmetanja, nepromišljenih postupaka i neprikosnovene želje za moći.

No, Černobil nas daleko više uči od same ekološke katastrofe. Slijed događaja pred i poslije glavne eksplozije lahko se mogao predočiti i kao ekonomski-politički šablon koji dovode jednu zemlju u stanje neodrživog razvoja. Prikrivanje stvarnog stanja od zvaničnih vlasti, kreiranje vještačke atmosfere bezbrižnog i malog problema radi patriotizma te očuvanje socijalnog mira podsjeća na politički proces sistema koji je na izdisaju. Dok građani očekuju informacije, a stručnjaci ukazuju na propuste i negativne implikacije, vlast zanemaruje ove potrebe i upozorenja te nastoji preusmjeriti priču o potrebi za ljubavi prema domovini i preuveličavanju vanjskog neprijatelja, koji objektivno ne postoji. U međuvremenu, problem raste, rješenja se ne primjenjuju, a indikacije da će doći do još gore situacije ukoliko se ne poduzimaju adekvatne mjere jasno su očigledne.

Da, na ovome je serija o Černobilu, između ostalog, usmjerila svoj fokus. Vrhunac katastrofe zauvijek je zapečatio sudbinu grada Pripjata i njegovih stanovnika, postavši tako od grada izgrađenog na nadi u industrijski novi energetski poredak do grada koji je zauvijek napušten i nikad više useljiv, mijenjajući sudbinu hiljade ljudi u trenu. Zbog toga su pojedini univerzitetski profesori sa Stanforda i Cambridgea ovakav splet okolnosti predstavljali i kao formulu u ekonomskoj ekstrakcijskoj stvarnosti pojedinih država svijeta. Jer, Černobil nije samo ekološki ili zdravstveni poraz, nego i podsjetnik na političke posljedice sistema koji se urušio.

Sumorno PISA testiranje

I danas, baš kao i 1986. godine, političke institucije država često zanemaruju jasna statistička i analitička upozorenja. Ako bismo ovu formulu "ekonomskog Černobila" primijenili i na Bosnu i Hercegovinu, došli bismo u okolnosti gdje državna agencija izbacuje podatke o rastu BDP-a, ili smanjenju nezaposlenosti kao pozitivne trendove, a istovremeno je stopa nataliteta kontinuirano svake godine u negativnosti, stopa iseljenja stanovništva ili odricanja od državljanstva u rapidnom je skoku tokom posljednjih pet godina, a standard i troškovi življenja u velikoj mjeri narušavaju srednju klasu. Disbalans u životu u većim i manjim gradovima doprinose nestajanju malih mjesta, a posebno ruralnih sredina u narednom desetljeću, prema projekcijama UNDP-a iz 2017. godine. Sve spomenute kompleksne okolnosti utječu i na mlade generacije koje odrastaju u takvom okruženju, impliciraju direktno i na ostale segmente, poput obrazovanja, što je pokazalo i nedavno PISA testiranje, koje nas upozorava da svaki drugi petnaestogodišnjak u Bosni i Hercegovini nije funkcionalan ni u školskom, ni u drugom okruženju u oblasti matematike, prirodnih nauka i čitanju.

Investirati, podstaknuti inovacije ili obrazovati kvalitetno procesi su koji savremena društva jačaju naprijed i ohrabruju njihov razvoj. Institucije kreiraju važnu osnovu za spomenuti podsticaj, omogućavajući ljudima polje na kojem mogu izgraditi elemente stabilnog rasta i smanjena siromaštva i većih socijalnih razlika među stanovnicima. Pojednostavljeno, "uključive" institucije daju mogućnosti ljudima da razvijaju svoj potencijal, koji ulažu kroz svoj rad i znanje, u svoju državu, grad i zajednicu, na koncu, dovodeći do boljeg ekonomskog i općeg društvenog prosperiteta.

Ekonomski programi koji se realiziraju na različitim nivoima u Bosni i Hercegovini nude određene finansijske podrške u pokretanju vlastitih biznisa, samozapošljavanju ili sufinansiranje zapošljavanja. Iz jedne perspektive, moglo bi se reći da ministarstva ili agencije koje provode takve povremene programe nastoje igrati uključivu ulogu u društvu. Ipak, na drugoj strani ekstrakcijske političke institucije mogu osujetiti takve programe. Naprimjer, ako je poticaj za pokretanje vlastite firme ili obrta 4.000 konvertibilnih maraka (2.000 eura), u procesu registracije i ostalih administrativnih aktivnosti vaši troškovi u konačnici izađu 3.000 KM (1.500 eura).

Priča izvana kao ohrabrenje

Dok je prvi subjekat nastojao podstaći ekonomski rast i kulturu privatnog poslovanja, drugi subjekat (političke institucije), zbog različitih neusklađenih zakona s opterećavajućim pravilnicima i drugim podzakonskim aktima, vaš potencijalni plan već dovode u veliko finansijsko iskušenje. Velika poreska opterećenja (definirana zakonima) na iznos plate doprinose preispitivanju isplativosti da pokrenete vlastiti biznis ili u održivost postojećeg realnog sektora. Stoga nije ni čudo zašto se u praksi često stiče dojam da kad su u pitanju ekonomske relacije najprije entiteti, pa onda i kantoni, međusobno djeluju kao posve različite "nezavisne" jedinke s drugačijim oprečnim podacima, odvojene od državnog aparata u pogledu upravljanja ekonomskim pitanjima.

Ne postoji "inženjer prosperiteta" koji može izgraditi savršenu državu, besprijekoran sistem i predvidiv finansijski sistem, ali postoje države kojima trebaju prosperitetni inženjeri svog znanja i struke koji će biti cijenjeni i uvaženi institucionalno, kako bi nadograđivali sistem u dinamičnom svijetu. Iz bosanskohercegovačkog okruženja, koje skoro sa svojim političkim i ekonomskim institucijama postaje sve više ekstrakcijsko, mlađa i srednjovječna radna snaga traži svoju priliku da budu prepoznati u uključivim sistemima drugih država. Priče o njihovom uspjehu vani ohrabrenje su za one koji u Bosni i Hercegovini imaju motiv otići. Do vremena dok sazrije generacija koja bi političke i ekonomske institucije preobrazila u uključive, male lokalne zajednice zbog ekonomske zanemarenosti i starosti stanovnika u njima mogle bi ostati puste u narednoj novom desetljeću 21. stoljeća te biti podsjetnik na historijski sistem koji je zakazao u njihovoj ekonomskoj održivosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Kemal Obad (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sdpPotpredsjednik SDP BiH Denis Bećirović uputio je javno izvinjenje vjerskim zajednicama u BiH nakon što ih je njegov partijski kolega Vojin Mijatović nazvao fašističkim organizacijama.
"Nakon neutemeljenih i nedopustivih uvreda na račun vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini koristim i ovu priliku da javno kažem da stavovi jednog pojedinca nisu i neće nikada biti stavovi članova SDP-a BiH. Takvi stavovi nemaju nikakve veze sa socijaldemokratijom i u potpunoj su suprotnosti sa Programom SDP BiH.

SDP BiH je i vjerski pluralna partija i zalaže se da sfera vjerovanja, vjerskih poslova i međureligijskih odnosa bude utemeljena na slobodi, toleranciji, solidarnosti i jednakopravnosti. Svi građani države Bosne i Hercegovine moraju imati zagarantiranu slobodu vjeroispovijesti na cijeloj teritoriji naše države.

Istinski vjernici i duhovnici ne mogu i ne smiju biti nosioci mržnje i razdora. Kad god je religija bila na istinskom putu, kada je bila vjerna sebi i svom poslanju, kada je humano usmjeravana, ona se suprotstavljala zlu i gradila je mostove među ljudima i narodima.

Učenje svih monoteističkih religija u Bosni i Hercegovini upućuje čovjeka na put humanosti, na Božji put ljudske odgovornosti. Sve religijske objave upućuju na samilost, merhamet, na mir i toleranciju. Ne smijemo zaboraviti da iako smo različiti Bog je jedan.

Zato vas uvjeravam da je ogromna većina ljudi u SDP-u BiH opredjeljena da gradi tolerantne, iskrene i ljudske odnose među svim ljudima dobre volje i poštenih namjera. Ko ne poštuje druge taj ne donosi sreću ni svojima.

Na kraju, želim da vjerujem da ovi stavovi, kao i moji prethodni stavovi o državi Bosni i Hercegovini, nisu samo moji privatni stavovi kako to tvrde neki pojedinci“, poručio je Denis Bećirović, potpredsjednik SDP BiH.

 (Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

skolaVrhovni sud RS-a je donio presudu u kojoj je potpuno uvažio tužbu tužitelja i zahtjeve učenika i roditelja bošnjačke nacionalnosti Vrbanjci, Kotor Varoš, odnosno učenika koji su pohađali OŠ Sveti Sava u Kotor Varošu.
Potvrdio je ovo za Vijesti.ba advokat Haris Kaniža, koji je vodio ovaj predmet.

“Vrhovni sud je na nesumnjiv i nesporan način utvrdio da su ta djeca bila diskriminisana, da su imala pravo na nacionalnu grupu predmeta, da se prema njima nejednako postupalo u odnosu na drugu djecu u RS, pa je Vrhovni sud RS-a naložio da se u tuženu školu uvede nacionalna grupa predmeta Bosanski jezik i književnost, Priroda i društvo, Historija, Geografija, kao i da se ti predmeti izučavaju po Bosanskom nastavnom planu i programu iz Zeničko-dobojskog kantona u FBiH, pošto je taj kanton geografski najbliži Kotor Varošu”, kazao je Kaniža.

On je potvrdio da je Sud također naložio RS-u i tuženoj školi da plate troškove postupka oko 22.000 KM.

Advokat je kazao da je presuda pravosnažna već s danom donošenja.

“Presuda je pravosnažna i tužene strane su dužne da po njoj postupe. Imaju sada rok za dobrovoljno ispunjenje koji je prema odredbama Zakona o parničnom postupku 30 dana, a ukoliko eventualno to ne bi isupunili, mi ćemo pokrenuti postupak prinudnog izvršenja pred nadležnim sudom, mada se nadamo da i dalje, bez obzira na ovoliko godina trajanja postupka da će se ovo riješiti na sporazuman način, pa u tom smislu i pozivamo nadležne institucije u entitetu RS da to tako i učine i da se ovo pitanje riješi”, zaključio je advokat Hais Kaniža.

Ovo je jedan od najznačajnijih momenata u borbi za ravnopravnost bošnjačkih povratnika u entitet RS.

H.LJ.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

EUDelegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini oglasila se danas o navodima u vezi s lošim tretmanom štićenika Zavoda u Pazariću.
"U trenutku obilježavanja Svjetskog dana djeteta i 30. godišnjice Konvencije o pravima djeteta, čija je potpisnica i Bosna i Hercegovina, Ured Evropske unije u BiH je zgrožen šokantnim prikazima navodnog lošeg tretmana djece i odraslih štićenika Zavoda u Pazariću. Očekujemo od nadležnih vlasti da bez odlaganja temeljito istraže ove navode i osiguraju brz i adekvatan institucionalni odgovor. U međuvremenu je izuzetno važno osigurati odgovarajuću dodatnu brigu za korisnike Zavoda u Pazariću, jednako kao i za korisnike usluga svih ostalih institucija za zbrinjavanje", saopćili su.

Zaštita i promocija prava djeteta i osoba s invaliditetom su, kažu, obaveza i odgovornost nadležnih vlasti i institucija u BiH. Sistematsko rješenje za osiguranje jednakog pristupa socijalnoj zaštiti i uslugama za djecu s različitim sposobnostima trebaju uvesti nadležne institucije u cijeloj zemlji, poručili su iz Delegacije EU u BiH.

"Evropska unija će nastaviti da podržava BiH u naporima na transformaciji institucija socijalne zaštite i jačanju modela alternativne socijalne skrbi utemeljenih u zajednici za djecu bez roditeljskog staranja i djecu i odrasle s invaliditetom", navode iz Delegacije EU.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

ujguri2The New York Times je objavio tajne dokumente koji pokazuju kako Kina prisiljava muslimansku manjinsku grupu Ujgura u kampove, kako bi kineski zvaničnici trebali komunicirati sa djecom čiji su roditelji odvedeni te koliko je predsjednik Xi Jinping bio uključen u kreiranje ovakve politike.

Xi je utjecao na partiju da koristi “organe diktature” kako bi premjestio milione pripadnika manjinske grupe Ujgura u kampove na zapadu Kine, te je naveo rat SAD-a protiv terorizma nakon napada 11. septembra kao primjer kako ograničiti građanske slobode.

Govori Xija koji su navedeni u dokumentima pokazuju njegovu opsjednutost terorizmom nakon što su pripadnici Ujgura napali željezničku stanicu 2014. godine, pri čemu je poginula 31 osoba.

Xi je tražio da se prema grupi “apsolutno ne pokazuje milost” kako bi se pobijedio “terorizam i separatizam”.

Ujguri i druge manjinske grupe čine milione stanovništva u ruralnoj zapadnoj Kini, koja graniči sa Pakistanom i Afganistanom, gdje su muslimani većinska populacija.

Skripta za razgovor sa djecom
New York Times objavio je skriptu u kojoj su navedene instrukcije za kineske zvaničnike kako da pričaju sa studentima koji se vraćaju kući sa fakulteta i otkrivaju da su njihove porodice nestale.

Prema dokumentima, treba im se reći da članovi njihovih porodica nisu kriminalci ali da ne mogu otići iz kampa, te da bi, ukoliko studenti naprave probleme zbog toga, njihov boravak u kampovima mogao biti produžen.

“Siguran sam da ćeš ih podržati, jer je to za njihovo dobro, a također i za tvoje dobro”, navodi se šta treba reći.

Zvaničnici su se trebali praviti i da je stanje u kampovima bolje nego u domovima Ujgura, i reći članovima porodica i studentima da je “školarina za njihovo studiranje besplatna kao i njihova hrana i troškovi smještaja”.

Nije poznato koliko ljudi se drži u kampovima. Aktivističke grupe navode da postoji najmanje 465 kampova.

Kampovi imaju različite namjene, neki su radni kampovi, neki zatvori a drugi logori. Bivši zatvorenici rekli su da su vlasti na njima vršili medicinske eksperimente i prisiljavali ih da pjevaju propagandne pjesme kako bi dobili hranu, dok su žene silovane.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

samoubistvoU zemljama regiona godišnje u prosjeku više od 2.800 osoba izvrši samoubistvo i taj trend s manjim oscilacijama posljednjih godina je nepromjenjiv.
Prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), u zemljama regiona najveći broj samoubistava u odnosu na broj stanovnika izvrši se u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. U Sloveniji godišnje na 100.000 stanovnika 18,6 osoba izvrši samoubistvo, u Hrvatskoj 16,5, a u Srbiji 15,6 osoba.

Stopa samoubistava na 100.000 stanovnika u Crnoj Gori je 10,3, a u Bosni i Hercegovini 8,8. U Albaniji godišnje na 100.000 osoba njih 6,2 izvrši samoubistvo, što je ujedno i najmanje u zemljama regiona.

U odnosu na broj stanovnika, Litvanija je s 31.9 samoubistava na 100.000 stanovnika na prvom mjestu u Evropskoj uniji, druga je Belgija (20,7), zatim Mađarska (19,1) i Slovenija (18,6).

S druge strane, najniži procenat zabilježen je u Grčkoj, gdje se u prosjeku ubije pet osoba na 100.000 stanovnika.

U BiH godišnje oko 380 samoubistava

Prema podacima koje je od nadležnih institucija prikupila Anadolu Agency (AA), u Bosni i Hercegovini su u prvih devet mjeseci ove godine izvršena 322 samoubistva, od čega 151 u Federaciji BiH, 161 u Republici Srpskoj, a 10 u Brčko Distriktu.

Poređenja radi, 2018. godine je u istom periodu izvršeno 314 samoubistava, dok je tokom 2017. evidentirano 426 slučajeva. U 2016. godini u BiH je najmanje 405 osoba sebi oduzelo život.

Statistika ukazuje na to da kada je riječ broju izvršenih samoubistava, u BiH nema značajnijih odstupanja u brojkama u posljednjih nekoliko godina i godišnje se u prosjeku dogodi oko 380 samoubistava.

Najčešći način izvršenja samoubistava u BiH jeste vješanjem, zatim vatrenim oružjem, trovanjem, skokom s visine i ostalim načinima.

Najviše samoubistava u Srbiji

Kada je riječ o Srbiji, u toj zemlji u prosjeku godišnje oko 970 osoba izvrši samoubistvo.

U prvih devet meseci ove godine samoubistvo u Srbiji izvršile su 792 osobe, ali to su okvirni podaci, naveli su iz Ministarstva unutrašnjih poslova za AA. Tokom 2018. godine 949 osoba je oduzelo sebi život, a kada se ti podaci uporede s prethodne dvije godine – 2017. kada je bilo 1.005 samoubistava i 2016. godinom kada su samoubistvo izvršile 962 osobe, može se zaključiti da je broj samoubistava u Srbiji u opadanju.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, 2015. godine je su 1.064 osobe sebi oduzele život, a godinu ranije 1.134. Ako se pogleda period od posljednjih deset godina, najviše samoubistava u Srbiji izvršeno je 2009. godine, čak 1.376.

Da bi se stopa samoubistava smanjila, u Klinici za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević” početkom godine je otvorena Nacionalna SOS linija za prevenciju suicida koja radi 24 časa sedam dana u nedelji – 011 77 77 000.

Stručnjaci navode da su glavni uzročnici za samoubistvo mentalne bolesti i poremećaji ponašanja, dok se u “okidače” prevashodno ubrajaju stresne situacije u svakodnevnom životu, s kojima individua nije u stanju da se nosi.

Srbija spada u zemlje s umjereno visokom stopom samoubistva u Evropi, što je rangira iza ekonomski razvijenih zemalja poput Finske i Belgije, kao i zemalja poput Mađarske, Slovenije, Hvatske, Bjelorusije i Letonije.

Hrvatska unutar prosjeka EU

Broj samoubistava u Republici Hrvatskoj posljednjih je 15 godina unutar prosjeka Evropske unije.

Muškarci počine samoubistvo triput češće nego žene, najčešći način počinjenja je vješanje i češće ga počine starije osobe.

Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) pokazuju da je od 1999. godine prisutan trend pada broja samoubistava u Republici Hrvatskoj.

Najmanje izvršenih samoubistava registrovano je u razdoblju 2000. – 2018. godine. U toj zemlji je 2018. godine registrovano 679 slučajeva samoubistava, dok je 2017. život sebi oduzelo 635 osoba. Godinu ranije, 683 osobe su počinile samoubistvo, a 2015. taj čin izvršilo je 735 osoba.

Najčešći način izvršenja samoubistava u Republici Hrvatskoj u oba spola je vješanje, a u ratnim i poratnim godinama znatno je porastao broj samoubistava vatrenim oružjem, posebno muškaraca.

Županije primorskog dijela Hrvatske bilježe niže stope izvršenih samoubistava od pojedinih županija kontinentalnog dijela, a stope smrtnosti zbog samoubistava rastu s dobi, pokazuju podaci HZJZ-a.

Slovenija spada među vodeće države u Evropi po stopi samoubistava. Godišnje u toj zemlji u prosjeku oko 400 osoba sebi oduzme život. Poređenja radi, 2017. godine 411 osoba je izvršilo samubistvo, 2016. je taj broj bio nešto niži – 371, a 2015. godine 425.

U Crnoj Gori godišnje više od 100 samoubistava

Svake godine u Crnoj Gori se desi u prosjeku više od 100 samoubistava, podaci su Uprave policije Crne Gore. Tokom 2018. godine 99 osoba je izvršilo samoubistvo, dok je ove godine za prvih osam mjeseci taj broj 55.

U odnosu na ranije godine, broj samoubistava je u padu. Tako je u 2017. bilo 109 samoubistava, godinu prije 111, a 2015. godine 140 samoubistava.

Najviše samoubistava u posljednjih nekoliko godina desilo se 2012, kada je počinjeno 148 samoubistava.

Na Kosovu za pet godina više od 1.000 pokušaja samoubistva

Na Kosovu su u petogodišnjem periodu, od 2014. do 2018. godine, počinjena 243 samoubistva, dok je 1.089 samoubistava ostalo u pokušaju.

Prema podacima Policije Kosova, broj samoubistava je u padu, ali je i dalje velik broj ako se uzme u obzir da na Kosovu živi nešto manje od 1,8 miliona stanovnika.

Policija Kosova je za AA navela da je je 2014. evidentirano 77 samoubistava i 261 pokušaj samoubistva, te 60 samoubistava i 219 pokušaja u 2015. godine. Potom je 2016. počinjeno 37 samoubistava i zabiljženo 229 pokušaja. U 2017. su bila 32 samoubistva i 216 pokušaja, dok je prošle, 2018. godine, evidentirano 37 samoubistava i 164 pokušaja.

Policija Kosova navodi i da samoubistvo nije krivično djelo, ali da pomoć ili prisiljavanje na taj čin, jeste. S toga, policija istražuje slučajeve kad se sumnja da je bilo prisiljavanja na izvršenje samoubistva ili kada se smatra da je pružena pomoć osobi da izvrši samoubistvo.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Albaniji godišnje na 100.000 osoba njih 6,3 izvrši samoubistvo, što je ujedno i najmanje u zemljama regiona.

Iz albanske policije su saopštili da su 2018. godine 183 osobe počinile samoubistvo, godinu ranije 197, a 2016. godine 213.

U Sjevernoj Makedoniji godišnje 118 osoba izvrši samoubistvo. Prema podacima tamošnjeg MUP-a, 2017. godine 103 osobe su izvršile samoubistvo, godinu ranije 136, a 2015. sebi je život oduzelo 116 osoba.

Četiri ključne intervencije

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je objavila da u svijetu svakih 40 sekundi neko sebi oduzme život.

Povodom svjetskog dana prevencije samoubistva, koji se obilježava svakog 10. septembra, SZO je pokrenula kampanju “40 sekundi akcije” kako bi se podigla svijest o razmjeru samoubistava širom svijeta.

Prema procjenama SZO, u svijetu godišnje samoubistvo izvrši oko milion ljudi, a oko 30 miliona to pokuša.

SZO navodi da je onemogućavanje pristupa sredstvima kojima je moguće počiniti samoubistvo jedna od četiri ključne intervencije koje su dokazano uspješne u prevenciji samoubistva.

Navode da je ključna pomoć mladim ljudima da razviju vještine koje će im pomoći da se nose sa raznim pritiscima tokom života, te rano prepoznavanje ljudi koji razmišljaju o samoubistvu ili su to ranije pokušali.

Neophodna je i saradnja s medijima da bi se osiguralo odgovorno izvještavanje o slučajevima samoubistva, preporuke su SZO.

(AA)

Ocijeni...
(0 glasova)

bagdadiMinistar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov izjavio je kako je lider samoprozvane države Iraka i Levanta (IDIL) Abu Bakr al-Baghdadi bio američki izum.
Šef ruske diplomatije gostovao je na ruskom kanalu Rossiya 24, a tom prilikom se osvrnuo na smrt ISIL-ovog lidera Abu Bakra al-Baghdadija, koji je prošlog vikenda ubijen u američkoj vojnoj operaciji u Siriji.

"Baghdadi je bio američki izum. Naše Ministarstvo odbrane dalo je saopćenje o Bagdadiju. Želimo više informacija o tome. Naša vojska radi na pronalasku dodatnih dokaza i većinu onoga što SAD navodi (o smrti Baghdadija) još uvijek ne možemo potvrditi", rekao je Lavrov.

Osvrnuo se i na dešavanja nakon američke invazije na Irak.

"IDIL je počeo napredovati nakon ilegalne okupacije u Iraku, propasti iračke države i nakon što su Amerikanci počeli iz zatvora puštati ekstremiste. U tom smislu, Amerikanci, ako su to zaista učinili, eliminirali su nekoga čije su ranije rađanje i omogućili", naveo je Lavrov.

Američki predsjednik Donald Trump je u nedjelju, 27. oktobra, na konferenciji za novinare potvrdio da je Baghdadi ubijen.

"Uz Baghdadija je ubijen veliki broj njegovih boraca i pratilaca. Umro je nakon što je utrčao u tunel u kojem ga je čekala smrt i cijelim putem je cvilio, plakao i vrištao", kazao je Trump, prenosi Al Jazeera.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

alfrednobelŠvedska akademija brani svoju odluku o dodjeli Nobelove nagrade za književnost austrijskom književniku Peteru Handkeu obrazloženjem da je on iznosio provokativne komentare, ali nije podržavao krvoproliće.
Odluku Švedske akademije o dodjeli Nobelove nagrade za književnost Peteru Hankeu kritikovali su mnogi i tražili da opozove svoju odluku. Ukidanje nagrade ovogodišnjem književnom Nobelovcu između ostalih su tražile i Majke Srebrenice te osobe koje su preživjele genocid u Srebrenici.

Handke je 2006. godine održao govor na sprovodu predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću koji je umro u haškom pritvoru iščekujući izricanje presude za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina. Osim toga je otvoreno podržavao ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Predsjednik Švedske akademije Mats Malm je u članku koji je objavljen u švedskom dnevniku Dagens Nyheter rekao da je Handke iznosio provokativne, neprimjerene i nejasne komentare o političkim pitanjima, prenosi Euronews.

“Autor knjiga kao što su ‘Strah golmana pred jedanaestercem’ i ‘Spori povratak kući’ nije veličao krvoproliće i jasno je osudio masakr u Srebrenici. Akademija u njegovom pisanju nije pronašla ništa što bi se moglo nazvati napadom na civilno društvo i na poštivanje jednakosti svih naroda”, dodao je Malm.

Inače, Malm se pozvao na članak koji je 2006. godine objavljen u njemačkom dnevniku Suddeutsche Zeitung u kojem Handke piše da je masakr u Srebrenici najgori zločin protiv čovječnosti u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Švedska akademija je bila prisiljena odgoditi dodjelu nagrade za književnost 2018. godine, nakon izbijanja skandala koji je završio ostavkom članice čiji je suprug osuđen za silovanje. Odluka o dodjeli Nobelove nagrade za književnost naišla je na brojne kritike domaće i svjetske javnosti.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

kavazovic1Husein ef. Kavazović izabran je za novog/starog reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH.
Reis Kavazović odnio je uvjerljivu pobjedu dobivši 291 glas, dok je Zukorlić dobio 82 glasa.

Reisu Kavazoviću je za novi, sedmogodišnji mandat, povjerenje danas dalo Izborno tijelo Islamske zajednice na sjednici u Sarajevu. Kavazovićev protukandidat je bio zastupnik u skupštini Srbije i bivši muftije sandžački Muamera ef. Zukorlića.

Kavazović je izabran tajnim glasanjem od strane Izbornog tijela kojeg čine sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta, muftije, predsjednici mešihata, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami i predsjednici izvršnih odbora medžlisa u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i bošnjačkoj dijaspori.

Biografija

Dr. Husein ef. Kavazović je i u proteklih sedam godine obnašao dužnosr reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegevini. Rođen je 3. jula 1964. godine u Jelovče Selu kod Gradačca.

Osnovno obrazovanje je stekao u rodnom mjestu, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu je završio 1983. godine. Na Šerijatskom fakultetu Univerziteta Al-Azhar u Kairu je studirao u periodu od 1985. do 1990. godine. Magistarski rad i doktorsku disertaciju odbranio je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, iz područja šerijatskog prava.

Radno iskustvo je sticao kao imam, hatib i mualim u džematima u Srebreniku i Gradačcu.

Obavljao je funkciju muftije tuzlanskog u periodu od 1992. do 2012. godine, a u članstvo Sabora Islamske zajednice Republike Bosne i Hercegovine izabran je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Nedugo nakon imenovanja na poziciju muftije tuzlanskog, zajedno s još devet članova delegacije Okruga Tuzla, po povratku iz Zagreba, biva zarobljen u Konjicu i odveden u logor HVO-a. Nakon sedam mjeseci ponovo je na slobodi i vraća se u Tuzlu.

Na poziciji tuzlanskog muftije dao je presudan doprinos u obnovi i radu Tuzlanskog muftijstva i Behram-begove medrese, uvođenju vjeronauke u osnovne i srednje škole, te u obnavljanju lista Hikmet. Tokom tog perioda u više mandata obavljao je dužnost predsjednika Školskog odbora Behram-begove medrese u Tuzli. Svojim zalaganjem je doprinio podizanju zgrade Biblioteke Behram-beg u Tuzli.

Jedan je od pokretača Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama u Smolućoj kod Lukavca, prve ustanove za rehabilitaciju ovisnika u okviru Islamske zajednice u BiH. Zajedno sa svojim saradnicima, radio je na pokretanju i razvoju Agencije za certificiranje halal-kvalitete IZ-e u BiH. Aktivno je učestvovao u obnovi i izgradnji više desetina džamija na područjima Bosanskog Podrinja i Bosanske Posavine.

Istovremeno, snažno se angažirao i na zbrinjavanju prognanog i izbjeglog stanovništva iz Istočne Bosne tokom agresije, a potom i u obnavljanju infrastrukture IZ-e u BiH i povratku muslimana u sela i gradove iz kojih su protjerani. Bio je član i predsjednik Savjetodavne radne grupe za definiranje sadržaja u izradi projektne dokumentacije za kompleks Memorijalnog centra Potočari-Srebrenica.

U njegovom mandatu na poziciji reisu-l-uleme Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je provela izmjene Ustava i značajne reforme u mnogim segmentima djelovanja Zajednice u domovini, domovinskim zemljama i dijaspori. Bio je u stalnom kontaktu sa vjernicima, u svim značajnijim prilikama, kako u domovini, domovinskim zemljama, tako i u iseljeništvu. Čest je gost u svim glavnim gradovima, kako u muslimanskom svijetu, tako i na Zapadu gdje je sagovornik najviših vjerskih, akademskih i političkih zvaničnika. Dobitnik je više priznanja od titula počasnog građanina do ličnosti godine.

Tokom obavljanja pozicije muftije tuzlanskog i reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini učestvovao je na brojnim naučnim konferencijama u domovini i svijetu. Autor je nekoliko knjiga i studija iz različitih oblasti islamskih nauka a naročito šerijatskog i komparativnog prava.

Od knjiga mu je do sada objavljeno: 

Dvije kodifikacije šerijatskog porodičnog prava (Sarajevo: El-Kalem, 2012.)
Kodifikacija šerijatskog građanskog prava na temeljima hanefijske pravne škole (Sarajevo: El-Kalem, 2019.)
Prirodno pravo kod Mu'tazila (Sarajevo: El-Kalem, 2019.)
Prijevod i komentar na djelo: Muḥammad Qadrī paše, Murshid al-Ḥayrān: Kodifikacija šerijatskog imovinskog prava (Sarajevo: El-Kalem, 2019.)

Neki od naučnih i stručnih radova objavljenih u stručnim i naučnim časopisima su:

„Politička vlast i kodifikacija šerijatskog prava“, Znakovi vremena, No. 57-58, Sarajevo: 2012.
„Kratak pregled kodifikacije hanefijske pravne doktrine i osmanlijskih kanuna: nastanak i razvoj“, Novi Muallim, No. 51, Sarajevo: 2012.
„Politička vlast i kodifikacija: desekularizacija forme šerijatskog prava i dekonfezijalizacija državnih ustanova u islamskoj državi“, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, Vol. LXXV, januar-februar mart-april, Sarajevo: 2013.
„Kapitulacije: promjene u šerijatskopravnoj doktrini međunarodnog prava“, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, Vol. LXXV, maj-jun, Sarajevo: 2013.
„Pojava konstitucionalizma u muslimanskim zemljama u XIX stoljeću: slučaj Tunisa, Osmanske carevine i Egipta“, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, Vol. LXXV jul-august, Sarajevo: 2013.
„Uvođenje sekularnog građanskog zakonika u Egipat: Nacionalni građanski zakonik (Qānūn al-Madanī al-Ahlī) iz 1883. godine“, Anali GHB, Knjiga XXXVII, Sarajevo: 2016.
„Identitet muslimana: Izazovi u današnjoj Evropi“, Novi Muallim, No. 73, Sarajevo: 2018.
„Osnove prirodnog prava kod mu'tazilah: izvori prirodno-pravne etike“, Znakovi vremena, Godina XXI, br. 79, Sarajevo: 2018.
„Osnovna načela mu'teziliskog teološkopravnog učenja“, Anali GHB, Knjiga XXXVIII, Sarajevo: 2017.
„Osnove ličnog statusa i javnog prava kod mu'tazila“, Anali GHB, Knjiga, XXXIX, Sarajevo: 2018.
„Pravo drugoga na priznanje u izvorima i tradiciji islama“, Oslobođenje, Pogledi, 24. mart 2018., rad je objavljen i u knjizi: Omer Ibrahimagić, Oporuka Bosni (Sarajevo: Monos, 2019.)

 Oženjen je, živi u braku sa suprugom Fatimom; ima tri kćerke: Saimu, Kadiru i Eminu i unuka Muhammeda.

 (Vijesti.ba)

Ocijeni...
(1 glasova)

skola5Jedan od najkompleksnijih nepolitičkih segmenata u postratnoj BiH je obrazovanje, koje je silom prilika često postajalo i političko pitanje. Čini se da nigdje nije najavljivano toliko reformi, a prave rezultate još čekamo.
O suštinskim problemima našeg obrazovanja, počevši od osnovne škole pa do visokog školstva, obrazovnim nadanjima i zabludama, snovima i željama te esencijalnim problemima razgovarali smo s Vedadom Smailagićem, profesorom na Univerzitetu u Sarajevu, koji radi kao gostujući predavač na nekoliko evropskih univerziteta.

O obrazovanju u BiH se puno priča, ali se teško dešavaju neke primjetne promjene. O reformi školstva se u kontinuitetu govori, a suštinske promjene najčešće se izostavljaju.

"Mislim da ne trebam posebno isticati bitnost obrazovanja i kompleksnost obrazovnih procesa i potrebu da se priča, ali i radi na obrazovanju. Kod nas se trenutno govori o reformi školstva kroz naglasak na reformu kurikuluma. Prvo, školstvo mora biti organizirano tako da su moguće stalne blage promjene koje prate razvoj društva. Naše školstvo je vrlo rigidno regulirano, tako da je i najmanja promjena moguća samo uz neke velike reforme, svaka promjena odmah je revolucija za koju ne znamo kako će završiti. Drugo, ja mislim da reforma kurikuluma neće donijeti neke promjene, jer je kurikulum jednostavno papir koji trpi sve, a ko god dobije zadatak da uradi reformu kurikuluma, on naprosto mora napisati nešto novo. Reforma koja nama treba mora poći od identificiranja i analize svih faktora u obrazovanju, a njih ima puno: nastavnici, direktori, školska zgrada, hrana za učenike, put do škole, oprema u školi, sportska dvorana, pravila djelovanja i ponašanja unutar škole, a kurikulum je samo jedan element koji nije presudan", kazao je za Klix.ba Smailagić.

On dodaje da je kurikulum čak i štetan kad je predefiniran, jer onda sputava nastavničku kreativnost i biva demotivirajući.

"Na koncu, rezultate eventualnih promjena kurikuluma, koji ne moraju nužno biti pozitivni, možemo vidjeti tek nakon nekoliko godina. Mene mnogo više interesuju promjene koje mogu u mnogo kraćem vremenskom roku dovesti do vidljivih rezultata", smatra on.

O svemu se u obrazovanju, čini se, više govori nego o reformi i suštinskom odnosu na relaciji nastavnik - učenik, ocjenjivanje, način ocjenjivanja i slično.

"A rezultati bi mogli biti vidljivi najprije vraćanjem profesionalnog odnosa prema znanju učenika i davanju ocjena. Prije 30 godina izgrađen je sistem koji je beskrajno relativizirao ocjenu kao objektiviziranu informaciju o trenutnom znanju i pretvorio je u sredstvo do narednog cilja. Mi u školama imamo razvijenu praksu poklanjanja ocjena, koja počinje već u prvom razredu kada se poklanjaju petice da 'djeca ne dožive odmah neki šok', nakon toga se poklanjaju ocjene 'da djeca ne izgube motivaciju' pa se poklanjaju petice 'da je prosjek 5,0', pa da se uopće prođe odličnim, krajem osnovne škole ocjene poklanjaju 'da se mogu upisati u srednje škole, jer to su naša djeca', onda će u gimnazijama nastavnici geografije, historije, biologije poklanjati ocjene takmičarima matematičarima i informatičarima 'jer oni svojim uspjesima toliko čine za školu', pa će na kraju srednje škole opet biti poklanjane ocjene da se 'naša djeca upišu na fakultete'. Danas ako neko dijete u sedmom razredu ima trojku iz nečega, to se tumači kao da ima nezainteresirane roditelje. Upravo ovih dana njemački mediji pišu o tome kako prosječne srednjoškolske ocjene na maturi rastu, što je ocijenjeno kao neodgovorno od ocjenjivača i zatražena je korekcija kriterija", direktno secira profesor Smailagić.

Mi u bh. obrazovnom sistemu imamo nekoliko školskih predmeta za koje "vrijedi priča" i jednostavno očekuje da svi imaju petice, jer oni navodno nisu toliko bitni: npr. likovni, muzički, tehnički ili tjelesni odgoj.

"E pa, ako smatramo da su ti predmeti nebitni, onda se ne trebamo čuditi što Aca Lukas puni dvorane, a učenike ucjenjuju da idu u pozorište ili što nam je propao sav sport ili što ne možemo naći električara, vodoinstalatera ili keramičara pa nam je slamka za koju se hvatamo kad nam majstori kažu da su radili u Njemačkoj. Ako nam je umjetnost u školi nebitna, onda nam je jasno zašto imamo tibrine zgrade i zabetoniranu Bjelašnicu. Ja sam uvjeren da većina nastavnika želi objektivno vrednovati znanje svojih učenika, ali su izloženi raznim molbama i sugestijama pa i pritiscima nekih direktora koji žele što bolje ocjene, jer vrlo brzo shvatiš da ti odlične ocjene niko neće zamjeriti i svi će biti sretni. Gore od toga je još što su nastavnici izloženi jakim pritiscima roditelja i tu izostaje sistemska zaštita nastavnika pa oni prepušteni sami sebi, plaćeni čak i slabije nego domari nekih drugih javnih institucija, shvatljivo, odustaju od borbe za kriterije. Taj sistem poklanjanja ocjena na koncu završi poklanjanjem radnih mjesta i titula, odnosno jednom velikom javnom laži da smo mi i naša djeca posebno pametni i nadareni. A ako nemamo pravu sliku o vremenu u kojem živimo, onda ga ne možemo ni mijenjati", naglašava Smailagić.

O potplaćenim nastavnicima

Također dodaje da onaj ko uspije uspostaviti ponovo fer i korektno ocjenjivanje u školama, odnosno ojača neovisnost nastavnika, onaj koji nastavnicima bude čuvao leđa i spriječi sve pritiske na njih, taj je uradio posao čiji se rezultati mogu brzo vidjeti. 

"I veoma bitna stvar: školski nastavnici su uvredljivo loše potplaćeni. Mislim da ne postoji grupa visokoobrazovanih u Bosni i Hercegovini koja je manje plaćena od nastavnika. U konačnici, to čini nastavnički poziv, uz sve druge probleme kojima su izloženi, krajnje neatraktivnim pa je posljedica, naravno, opadanje kvaliteta kadra. Mi imamo puno razumijevanja za probleme onih koji liječe naše stare, ali skoro nikako za one koji obrazuju naše mlade", kaže nam Smailagić.

Osim tih vrlo konkretnih prigovora, postavlja se pitanje da li se može govoriti i o nekim nedostacima u strateškom djelovanju u oblasti obrazovanja. Smailagić poručuje da su strateška razmišljanja veoma bitna.

"Ja smatram velikim nedostatkom našeg školstva odnos prema znanju kao takvom. Kod nas već desetljećima vlada stav da opće znanje nema neku upotrebnu vrijednost i da u njega nije potrebno ulagati vrijeme u školama, nego se očekuje da se mladi ljudi usput kroz život sami obrazuju. Ovakav odnos prema općem znanju počinje sedamdesetih godina tzv. Šuvarovom reformom školstva u Hrvatskoj koja velikim dijelom pogađa i Bosnu i Hercegovinu, a praktično se ogleda u formalnom ukidanju gimnazija ili pretvaranju gimnazija iz škola za sticanje širokog općeg, klasičnog znanja i izgradnju jake intelektualne društvene osnove u tzv. škole usmjerenog obrazovanja. Ta tadašnja reforma upravo danas nanosi ogromnu štetu našem društvu i društvima u susjedstvu, jer je to uvjerenje da je znanje kao takvo beskorisno danas pogubno za razvoj demokratije u našem društvu. Preduvjet za demokratiju, odnosno da narod bira svoje predstavnike, je da je taj narod obrazovan, da čuje i razumije šta mu ko obećava i tek onda da je u stanju da formira politički stav i glasa. Obrazovanim pojedincima mnogo je teže manipulirati nego neobrazovanim. Samo obrazovani pojedinci imaju sposobnost da više vjeruju svojim očima nego tuđim ustima. Samo obrazovani pojedinci razumiju npr. potrebu jačanja ekološke svijesti i neophodnost vlastitog uključivanja u smanjenje općeg zagađenja. Samo obrazovani pojedinci vjeruju u znanje, a ne u fizičku silu kao argument rješavanja sporova. Samo obrazovani pojedinci dovoljno su samouvjereni da se ne boje drugog i drugačijeg i samo obrazovanjem se može jačati empatija, a pobijediti fašizam, nacionalizam, ksenofobija i sve druge slične fobije", poručuje on.

Kako dalje

Mi danas nastojimo ojačati naše školstvo često isključivo angažirajući pedagoge i psihologe koje zapošljavamo u školama očekujući da će taj potez doprinijeti.

"Ja ne vjerujem pretjerano u uspjeh takve školske politike, jer je uvjet za uspješan odgojni rad s učenicima prvenstveno povjerenje i vrijeme, a to u školama primarno ide preko samih nastavnika koji su prisutni u učionici i koji imaju izgrađenu komunikaciju s učenicima, a nikako preko stručnjaka koji se u probleme uključuju po potrebi. Ovakve pokušaje odgojno-obrazovnog djelovanja ja tumačim nekim, nazovimo ga, američkim modelom koji karakterizira djelovanje prema pojedincu. Međutim, evropsko školstvo ne funkcionira po tim principima. Kod nas je težište na obrazovanom društvu, što je posljedica uvjerenja da je temelj demokratije, slobode, ljudskih prava i javnog morala prije svega obrazovano društvo, a ne niz odabranih pojedinaca. To znanje o kojem govorim, to je humanističko znanje, to je znanje o filozofiji, o društvu, o jeziku i književnosti, o povijesti, o etici, o umjetnosti, o drugom i drugačijem, a budući da se to znanje akumulira godinama, mi smo ga se odrekli jer nam se žuri i jer vjerujemo da su samo hitne mjere moguće", ističe Smailagić.

Propašću samoupravljačke industrije u Bosni i Hercegovini strukovne škole izgubile su na značaju, a gimnazije spomenutom Šuvarovom reformom. U posljednje vrijeme se uvodi tzv. dualno obrazovanje u strukovne i zanatske srednje škole, po njemačkom tradicionalnom školskom modelu.

"To je pozitivno. Nadam se da će privatni poslodavci u tom obliku školovanja prepoznati potencijal za svoje firme i ostvariti bolju saradnju sa školstvom i pomoći izobrazbi budućeg kadra za potrebna zanimanja. Ali, kao što strukovne i zanatske škole moraju imati više prakse, u gimnazije je neophodno vratiti sadržaje apstraktnog razmišljanja, diskusije o društvenim i kulturnim praksama, čitanje tekstova koji su temelj modernog evropskog društva. Ne mislim, naravno, na ono što se kaže puka teorija – ali nema ništa teoretsko u školskoj raspravi o pojmu demokratije, čovjekovih sloboda, odnosa nacionalnog i internacionalnog. Ja ne vjerujem u postojeći model po kojem funkcionira većina bosanskohercegovačkih gimnazija, a koji iz godine u godinu ide u 'lov' za mladim genijalnim matematičarima, informatičarima ili fizičarima u koje onda ulažu ogromnu energiju da bi im donijeli neko mjesto na nekom takmičenju ili čak na olimpijadi. Ja mislim da je to čak i zloupotreba tih mladih genijalnih ljudi, ali ovakvi principi djelovanja oslikavaju sav očaj našeg školstva koje je toliko srozano da se u te nadarane mlade ljude gleda kao u spasioce koji će osigurati izostalo poštovanje društva prema školama i nastavnicima. Tako fokusirani na nekoliko nadarenih zaboravljamo na sve ostale koji se moraju boriti da bi uspjeli u okrutnoj korumpiranoj sredini i onda im i ne preostaje ništa drugo nego da se prepuste pravilima igre koja vladaju kod nas, ili da odu. S druge strane, Bosna i Hercegovina, kao ni bilo koja druga zemlja njene veličine, pa ni mnogo veće, uopće nema ni infrastrukturu ni kapacitet da te nadarene mlade ljude iskoristi na obostranu korist", zaključuje Smailagić.

(klix.ba)

Stranica 1 od 6

S5 Box