Vijesti iz rubrike ''Aktuelno''
ponedjeljak, 24 Februar 2020 00:00

Dodikova feudalna politika zemljoposjedništva

Ocijeni...
(0 glasova)

dodik1Da nije bilo smišljenih kriza i planske opstrukcije, BiH je još prije šest godina mogla biti pred punopravnim članstvom u EU.

Dodik, kao što se vidi, ni u drugoj godini mandata u Sarajevu nije uspio "vratiti Bosnu i Hercegovinu na pravi put".

U narednih nekoliko dana će biti godina od kako je srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, nakon dvije uzastopne neočekivane posjete institucijama Evropske unije u Briselu izjavio: "Nemam vremena za dangubu. Ako zajedno s drugim kolegama u Predsjedništvu, najduže za godinu, ne uspijem vratiti zemlju na pravi put sa sadašnjeg puta samouništenja, napuštam Predsjedništvo države i vraćam se u Banja Luku pa neka sve propadne."

Bilo je to petog marta kada je tadašnji predsjedavajući državnog Predsjedništva samovoljno po drugi put u šest sedmica posjetio Brisel kako bi obavio "svečanu primopredaju" nepotpunih odgovora na Upitnik Evropske komisije pristajući na to da se u ulozi šefa države, kako je tada rekao, bavi čak "i administrativno-tehničkim detaljima kandidatskog statusa kako bi se proces evropske integracije zemlje što prije ubrzao".

Tada sam se s Dodikom nakratko susreo u besprijekorno ušminkanom briselskom hotelu Amigo, najomiljenijem svratištu i konačištu balkanskih lidera, uguranom u samo srce Grand Placa, najljepšeg dijela belgijske i euroatlantske prijestolnice koji je zbog sedam vijekova bogate historije, graditeljske i kulturne posebnosti uvršteno i na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.

Apsurdni realizam Milorada Dodika

U kratkom, na momente i šokantnom intervjuu za ovaj medij, Dodik je tada kategorički ustvrdio: "Teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine nije sporna, sporna je njena nefunkcionalnost... I sada ću Vam ponoviti: nikada nijedan funkcioner Srbije u mom prisustvu ne govori o rasturanju Bosne i Hercegovine, mi o tome u Beogradu ne govorimo, mi smo realisti", rekao je tada Dodik.

Kada sam ga upitao o čemu je dominantno razgovarao s visokim zvaničnicima Evropske komisije, Dodik je odgovorio da je "briselske prijatelje" zamolio "da nam od sada ne daju preteške uslove za kandidatski status... Pokušao sam ih uvjeriti da bi se procesi u BiH nakon sticanja kandidatskog statusa u mnogim aspektima mogli okrenuti u pozitivnom pravcu. Složili smo se takođe da je jedno biti u statusu potencijalnog kandidata, a sasvim se drugačije međusobno razgovara kada ste za još jedan, za nas vrlo važan korak, bliže Briselu... Rekao sam im i to da bi odgovornost morali od sada da snosimo svi koji stvari kod nas ne postavljamo na pravo mjesto, ali i oni koji se razmeću lažnim nadama dok nam građani odlaze iz zemlje... Ja sam transparentni pragmatičar koji na BiH gleda očima realiste i tako se i ponašam. Svi me baš u tome i ne razumiju dobro, ali to nije do mene", rekao je tada Dodik očigledno nesvjestan apsurdnosti vlastitog "realizma".

Sličnim povodom i povodom sličnih Dodikovih izjava, prije godinu dana sam u ovom mediju napisao da sa reformama i evropskim integracijama neće biti lako jer su najteže one bitke koje se vode u samome sebi.

Šta će stvarno biti s Bosnom i Hercegovinom?

Dodik, kao što se vidi, ni u drugoj godini mandata u Sarajevu nije uspio "vratiti Bosnu i Hercegovinu na pravi put". Nije se još uvijek odrekao ni stolice u državnom Predsjedništvu, niti će. Nije se ni službeno vratio u Banju Luku. Ali jeste, kao što je poznato, Bosni i Hercegovini u entiteskoj Skupštini na engleskom jeziku populistički uskliknuo "zbogom", najavio je "RSEXIT" i pozvao predstavnike "svog" entiteta na bojkot državnih institucija i time nastavio s proizvodnjom kriza, s blokadama i s produbljivanjem etnonacionalnih podjela.

To je bio povod da ovih dana priupitam zvaničnike EU šta će stvarno biti s Bosnom i Hercegovinom, hoće li se Miloradu Dodiku i ovoga puta progledati kroz prste, hoće li se proces euroatlanstkih integracija Zapadnog Balkana ubrzati ili će se na "buđenje" Evropske unije morati pričekati još jednu četvrtinu stoljeća?

Zvanični predstavnik Evropske unije koji je u neformalnom razgovoru s autorom ovog članka zahtijevao uobičajenu praksu poštovanja principa anonimnosti i uvažavanje standardne terminologije "izvor Komisije" već 'na prvu' je odgovorio kako je "više nego očigledno" da postupci srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine "kardinalno odstupaju od njegovih briselskih izjava i verbalnog zalaganja za ubrazavanje integracionog procesa, regionalu stabilnost, mir i za bolji život građana u Bosni i Hercegovini i regionu".

Tokom razgovora me je najviše zanimalo da li permanentno izmišljanje konflikata, pa u tom kontekstu i najnovija politička kriza imeđu rukovodstva bh. entiteta Republika Srpska i "političkog Sarajeva" može izazvati potpunu blokadu inače umrtvljenog procesa euroatlanstkih integracija; da li je to, možda, upravo krucijalni cilj Milorada Dodika; te da li je katastarsko vlasništvo nad javnim poljoprivrednim zemljištem kao opštim dobrom doista toliko važno pitanje sa stanovišta evropskog prava, pravne stečevine EU i važećeg zakonodavstva sadašnjih članica Unije?

'Goodbye' politici feudalnog zemljoposjedništva

Susretljivi sagovornik me je već u prvim sekundama svoga odgovora u vezi s vlasništvom nad zemljom i drugim javnim dobrima vratio čak u srednji vijek konstatacijom da se "u EU već pri njenom stvaranju, u ranim 50-tim godina prošlog stoljeća, raskrstilo s politikom zemljoposedništva iz feudalnog vremena. Vraćanje takvim principima bi nas vodilo u reinterpretaciju feudalizma".

Strpljivi i standardno dobro pripremljeni sagovornik me je zatim vratio i skorašnju prošlost, dvanaest godina unazad, na (u Bosni i Hercegovini potpuno zaboravljeni) Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) kojeg su zemlje Zajednice (EU) i Bosna i Hercegovina potpisale sredinom 2008. godine. Riječ je o, kako u Briselu i Sarajevu vole potencirati, najvažnijem međunarodno-pravnom aktu kojeg je Bosna i Hercegovina ikad potpisala nakon Daytonskom mirovnog sporazuma.

"Sama činjenica da se cjelokupan prosec integracije odvija između evropskih institucija i države Bosne i Hercegovine dovoljno jasno upućuje na zaključak da je za implementaciju evropskog zakonodavstva i evropskih vrijednosti odgovorna država, a ne njeni entiteti kao političko-pravne cjeline unutar suverene i teritorijalno nedjeljive Bosne i Hercegovine. Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji je s velikim entuzijazmom potpisan prije dvanaest godina Evropska Komisija kao čuvarica Ugovora o EU je dužna osigurati da svi nacionalni propisi i mjere pa i zakoni o vlasništvu nad zemljištem, vodama i šumama budu u skladu s evropskim pravom", naglasio je evropski zvaničnik.

Nakon insistiranja na većoj konkretnosti u vezi s poljoprivrednim zemljištem i vlasničkim pravima nad javnim dobrima, 'zvanični izvoz' me je uputio na brojne presude i tumačenja Evropskog suda u vezi s tom tematikom, potencirajući da je "u Evropskoj praksi opštepoznato da države članice, a ne njeni političko-administrativni dijelovi, imaju isključivu nadležnost i diskreciju u reguliranju vlasničkih prava i trgovine zemljištem te da, pritom, moraju poštovati načela Ugovora o EU, temeljne slobode i nediskriminaciju po bilo kakvom osnovu pa i po osnovu nacionalnosti, što također može garantirati samo država... Ako se sve ovo ima u vidu, nije teško zaključiti da se država svojom voljom može odreći prava vlasništva u korist regionalnih ili lokalnih zajednica, ali se to pravo od nje ne može uzeti mimo njene volje", zaključio je zvaničnik uputivši me na brojne primjere kojima se takve prakse potvrđuju.

Pozivajući se na nepotpune podatke Organizacije UN-a za hranu (FAO) naveo je da je u Bosni i Hercegovini, navodno, tek oko šest posto poljoprivrednog zemljišta u statusu javnog dobra. U Albaniji su samo šume, pašnjaci i vode u državnom vlasništvu. U Sloveniji je tek oko devet odsto poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države a raspolaganje i upravljanje je povjereno Državnom zemljišnom fondu. Poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj je "dobro od posebnog interesa i ima osobitu zaštitu države", a izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2018. godine pravo raspolaganja državnim posjedom dato je jedinicama lokalne samouprave.

BiH je mogla biti pred vratima EU

Evropski zvaničnik podsjeća da je posebno članom 345. Ugovora o Uniji (UFEU) utvrđeno da "Evropski ugovori ni na koji način ne dovode u pitanje nacionalna pravila kojima se na državnom nivou u državama članicama uređuje sistem vlasništva... Sekundarno evropsko zakonodavstvo koje se odnosi na stjecanje prava vlasništva ni nad javnim ni nad privatnim poljoprivrednim zemljištem, ne postoji". Sagovornik pritom posebno ukazuje na temeljne principe EU o slobodnom kretanju ljudi, roba, kapitala i slobodi poslovnog nastana za šta odgovornost i garancije prema EU može također osigurati samo država koja je u procesu evropske integracije ili je već njena članica.

Govoreći o najnovijoj političkoj krizi i blokadi rada državnih institicija u Bosni i Hercegovini, evropski zvaničnik je sa zabrinutošću ukazao i na član 8. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju po kojem su svi uslovi za pridruživanje Evropskoj uniji trebali biti ispunjeni u toku tranzicijskog perioda od najviše šest godina od momenta potpisivanja SSP-a (sredinom juna 2008. godine).

To znači da je BiH, da nije bilo smišljenih kriza i planske opstrukcije, još 2014. godine mogla biti pred punopravnim članstvom u Uniji. Mogla je! S pravim vođama koji se ne boje mača istine po kojem "više Evrope" doista znači mnogo manje etnonacionalizma, političke isključivosti i nacionalnog egoizma.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Zekerijah Smajić (Al Jazeera)

Procitano 815 puta

S5 Box