Vijesti iz rubrike ''Aktuelno''
Aktuelno

Aktuelno (103)

Ocijeni...
(0 glasova)

ahmici2Hrvatski portal Index.hr prisjetio se krvavog zločina u Ahmićima koji se desio na današnji dan prije 25 godina.
- Prije 25 godina, 16. aprila 1993., pripadnici HVO-a su u ranim jutarnjim satima započeli svoj napad na srednjobosansko selo Ahmići, u kojem je živjelo bošnjačko stanovništvo. Kada je napad završen, iza vojnika HVO-a ostalo je 116 ubijenih ljudi, među njima 32 žene i 11 maloljetnika, a najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba. Najstarija žrtva je pak bila 81-godišnja žena.

Riječ je o jednom od najgorih ratnih zločina koji su počinjeni tokom rata u Bosni i Hercegovini i, vjerojatno, najgorem koje su počinile snage HVO-a - navodi se u tekstu ovog hrvatskog portala.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije iz Haga presudio je da je masakr u Ahmićima predstavljao zločin protiv čovječnosti. Četvrta bojna Vojne policije HVO-a i Jockeri, jedinica za posebne namjene Vojne policije, pod zapovijedanjem Vlade Ćosića, Ante Furundžije i Paška Ljubičića, operativno je izvela pokolj u Ahmićima.

- Akcija je bila dio ofanzive jedinica HVO-a kojima je cilj bio zavladati širim područjem u Lašvanskoj dolini i cestom koja povezuje Travnik, Vitez i Busovaču, da bi se uspostavilo etnički čisto područje koje bi kontrolirale hrvatske snage - piše Index.

Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora zbog svoje zapovjedne odgovornosti zbog pokolja u Ahmićima, a Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni prvobitno na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi. Zbog zločina u Ahmićima još su osuđeni zapovjednik Vojne policije HVO-a u srednjoj Bosni Vlado Šantić te Drago Josipović, koji su lično sudjelovali u napadu na Ahmiće.

Prvi je u Hagu osuđen na 18, a drugi na 12 godina zatvora. Na deset godina u Hagu je osuđen i Miroslav Bralo, koji je osobno srušio ahmićku džamiju. Paško Ljubičić, ratni zapovjednik Vojne policije HVO-a, također je sudjelovao u zločinu, a osuđen je na deset godina zatvora.

- Prema opisima svjedoka, vojnici HVO-a su u selo Ahmići ušli u više malih skupina od pet do deset vojnika, koje su upadale u kuće seljana i tjerali ih iz njih ili ih ubijali na njihovim pragovima. Bilo je posve jasno da je riječ o civilima, ali to pripadnike HVO-a nije zaustavilo u provođenju masakra. Cijeli su Ahmići zapaljeni i razoreni, a eksplozivom je srušena i lokalna džamija.

Većina žrtava ubijena je iz neposredne blizine, a neki muškarci su ubijeni vezani. Dvadesetak osoba ubijeno je i u Donjim Ahmićima dok su pokušavale pobjeći. Neke žrtve su pronađene u neprepoznatljivom stanju te se pretpostavlja da su bile žive zapaljene, i to najvjerojatnije bacačima plamena - kaže Index.hr.

- Zanimljivo, zločinci iz Ahmića su se od Haškog suda neko vrijeme skrivali u Hrvatskoj, uz pomoć vlasti Franje Tuđmana. Neposredni počinitelji tog ratnog zločina - Paško Ljubičić, Vlado Ćosić, Ante Slišković i Tomo Vlajić - pod lažnim identitetom živjeli su u predgrađu Zagreba i zaleđu Zadra. Akciju spašavanja zločinaca iz Ahmića vodio je Markica Rebić, tadašnji šef SIS-a, vojne obavještajne službe Hrvatske vojske. Ponovimo, Hrvatska je skrivala od pravde počinitelje zločina u Ahmićima, što samo svjedoči da je politika Franje Tuđmana prema BiH doista bila ono što je Haški sud u svojoj presudi hercegovačkoj šestorci kvalificirao kao “udruženi zločinački pothvat” - piše Index.

Hrvatski portal navodi i da su snage Armije BiH isti dan kada je počinjen masakr u Ahmićima počinile ratni zločin u Trusini kod Konjica. Ubili su 22 ljudi hrvatske nacionalnosti, 18 civila i četiri vojnika HVO-a koji su se predali. Za ove zločine su pred Sudom BiH osuđena četvorica pripadnika Armije BiH koji su bili direktni izvršitelji zločina.

Podsjetili su na posjete hrvatskih zvaničnika.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović 2010. godine posjetio je Ahmiće te polaganjem vijenca i minutom šutnje odao je počast žrtvama ratnog zločina.

- Upravo zato što želim da loša povijest ostane iza nas, a što bolja budućnost nije moguća bez velikih simboličnih gesta, odlazim u Ahmiće. I politika Hrvatske bila je jedan od faktora stradanja ljudi u Bosni i Hercegovini - izjavio je Josipović uoči te posjete Bosni i Hercegovini.

Njegova nasljednica Kolinda Grabar-Kitarović se pak u Ahmićima pojavila tokom nedavne posjete BiH ad hoc i mimo protokola, te položila vijenac na spomeničko obilježje za 116 ubijenih.

Ratni zločinac Kordić danas je zvijezda ekstremne desnice u Hrvatskoj

Osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, zapovjedno proglašen krivim za Ahmiće, u međuvremenu je odslužio svoju zatvorsku kaznu, i to u Austriji. U Hrvatskoj je od ekstremne desnice i sisačkog biskupa Vlade Košića dočekan kao nacionalni junak, te se izjavljivalo kako bi Kordić trebao Hrvatima biti uzor po svojem domoljubu i da je on moralna vertikala. Biskup Košić je na dočeku Kordića na zagrebačkom aerodromu 2014. godine ratnom zločincu ushićeno ljubio ruke dok je razdragana masa skandirala u čast obojice.

Danas Kordić živi u Hrvatskoj i pojavljuje se na raznim desničarskim i klerikalnim manifestacijama, poput Hoda za život, ali i nedavne obljetnice osnivanja HVO-a koja je održana pod službenim pokroviteljstvom predsjednice RH. Kolindi uopće ne smeta biti pokroviteljicom događaja na kojem je glavna zvijezda ratni zločinac koji je kriv za masakr 116 ljudi.

(Index.hr)

Ocijeni...
(0 glasova)

avion7Vojna operacija u Siriji koju su povele Sjedinjene Američke Države uz podršku Velike Britanije i Francuske, bila je limitirana, kratka i oštra intervencija protiv meta koje su navodno povezane sa hemijskim oružjem. Prema izjavama zvaničnika dalji napadi nisu u planu ako sirijski predsjednik Bašar al-Asad ne počini nove hemijske napade u budućnosti.

Kako piše britanski "Gardijan", iako je proteklih dana bilo najava da bi udari mogli da započnu Treći svjetski rat, ta opcija nije bila ni blizu. Ipak, zapadni zvaničnici ističu da je napad jači od prošlogodišnjeg, kada je sa 59 "tomahavk" raketa uništeno 20 odsto sirijske avijacije.

Današnji napad bio je duplo većeg obima, a upotrijebljeni su i avioni. Gađane su avio-baze, istraživački centar i skladišta u kojima su navodno pripremana hemijska oružja. Britanski list piše da je glavni cilj, osim upozorenja Asadu, bio i da se što je više moguće izbjegnu pozicije ruske i iranske vojske, kako se sukob ne bi rasplamsao.

Uprkos retorici Moskve da će odgovoriti na napad, Rusija kao i SAD želi da izbjegne direktan konflikt, dijelom zato što je u gotovo svakom segmentu osim nuklearnom, brojno nadjačana u odnosu na Ameriku.

SAD za vojsku izdvajaju 550 milijardi dolara godišnje u odnosu na ruskih 70 milijardi, a u odnosu na 20 američkih nosača aviona Moskva raspolaže samo jednim. Ukoliko Rusija pokuša odmazdu to bi prije moglo da bude kroz neki vid sajber-rata, prije nego otvorenog sukoba, piše "Gardijan".

Ipak, da bi se izbjegao sukob SAD su na vrijeme obavijestile Rusiju o napadu. Cilj Amerike, kako je Tramp najavio prije navodnog hemijskog incidenta u Dumi, je da napusti Siriju čim Islamska država bude potpuno poražena. Ovaj napad ne mijenja taj stav, a nije izveden ni sa ciljem promjene režima.

"Asad može da bude zadovoljan ishodom udara koji je, sva je prilika, pričinio manju štetu od prošlogodišnjeg. U današnjem udaru nije bilo žrtava, a sirijski mediji javljaju da su tri osobe povrijeđene u Homsu. Udarom su zadovoljne i saveznice, SAD, Britanija i Francuska, koje su izbjegle sofisticiranu rusku vazdušnu odbranu. Takođe su izbjegli i sirijski PVO koji je navodno u februaru oborio izraelski avion", piše "Guardian".

Drugi rizik je da su rakete koje su pogodile hemijsko oružje mogle da rasprše otrov međutim, britanski stručnjaci rekli su da je rizik minimalan. Kako su rekli hemijska oružja bi prije bila raznesena nego disperzovana.

"Najbolji način da se unište hemijska oružja je da se raznesu", rekao je Hamiš de Breton-Gordon, britanski ekspert za hemijsko oružje i član NATO tima.

"Ipak, najveći rizik bi bio pogađanje ruskih ili iranskih vojnika, ili greška koja bi dovela do civilnih žrtava. Iako SAD i Velika Britanija tvrde da su rakete danas mnogo preciznije i pametnije, greške se dešavaju. Tokom rata u Iraku 1991. godine pogođeno je sklonište al-Amirijah u Bagdadu kada je ubijeno više od 400 civila. Takođe 1999. godine tokom bombardovanja Jugoslavije NATO avijacija je pogodila ambasadu Kine u Beogradu, kada su poginula trojica kineskih novinara. Da bi izbjegli da pogode Ruse, Irance ili civile SAD, Velika Britanija i Francuska su se odlučile da gađaju mete za koje su vjerovali da su dovoljno udaljene. Spekulacije da je svijet na ivici svjetskog rata vjerovatno će se pokazati kao neosnovane", zaključuje britanski list.

(Blic.rs)

Ocijeni...
(0 glasova)

izetbegovicPredsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović bio je danas domaćin sastanka kojem su prisustvovali reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović sa delegacijom Islamske zajednice, a zatražili su da se bez odlaganja zaključi osnovni ugovor između BiH i Islamske zajednice u BiH.
Na sastanku su razmatrani, kako je to nezgrapno saopćeno, sveukupna situacija i odnosi u Bosni i Hercegovini i regionu. Posebna pažnja posvećena je odnosima između države Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice i njenih pripadnika u Bosni i Hercegovini, rastućoj islamofobiji i anti-bošnjačkoj propagandi, sigurnosnim prijetnjama sa kojima se Bosna i Hercegovina suočava, pokušajima historijskog revizionizma i negiranja agresije i genocida počinjenih u Bosni i Hercegovini, te položaju povratnika u entitetu RS.

Sudionici sastanka su donijeli slijedeće zaključke koje prenosimo u cijelosti:

1. Tražimo da se bez odlaganja zaključi osnovni ugovor između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kao jedne od tradicionalnih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini sa kojom država nije zaključila taj ugovor.

2. Najoštrije osuđujemo neutemeljene tvrdnje o radikalizaciji i bujanju nasilnog ekstremizma kod Bošnjaka. Krajnja namjera takvih ksenofobičnih i islamofobičnih tvrdnji je da se svjetska javnost zatruje lažnom predstavom o Bosni i Hercegovini, a naročito o njenim građanima muslimanima, kao o tobožnjoj sigurnosnoj prijetnji, te da ih se na taj način politički delegitmira

3. Bošnjaci su autohtoni evropski narod koji je uvijek baštinio civilizacijske vrijednosti tolerancije i kulture zajedničkog života kojih se nikada neće odreći. Iako je nad njima počinjen genocid, Bošnjaci nikada nisu uzvratili istom mjerom na zla i nasilje kojima su bili izloženi u više navrata u posljednjem stoljeću, nikada nisu posegnuli za osvetom ili ekstremizmom, nego su uvijek dosljedno istrajavali na istini i pravdi.

4. Odlučno odbacujemo drsku, uvredljivu i potpuno neosnovanu tvrdnju o planovima za stvaranje islamske države na tlu Bosne i Hercegovine. Bošnjaci su trajno opredijeljeni za očuvanje i jačanje cjelovite Bosne i Hercegovine kao demokratske, multietničke, evropske, sekularne i građanske države utemeljene na vladavini zakona, članice Evropske unije i NATO-a. Također, odlučno odbacujemo evidentna nastojanja da se kroz naglašavanje islamskog identiteta Bošnjaka oni pokušaju svesti na status vjerske skupine. Islam jeste imao važnu ulogu u konstituiranja modernog nacionalnog identiteta Bošnjaka, ali su oni prije svega evropski narod sa svim pravima koja mu pripadaju.

5. Pozivamo predstavnike i drugih naroda da se opredijele za sekularnu državu Bosnu i Hercegovinu i da prestanu sa uvođenjem i nametanjem vjerskih obilježja i simbola u javnim i državnim institucijama na svim nivoima vlasti.

6. Odlučno odbacujemo svaki pokušaj izjednačavanja branilaca i agresora i stvaranja vještačkih balansa kroz intenziviranje montiranih krivičnih procesa protiv branilaca Bosne i Hercegovine. Samo istina i pravda mogu biti temelj istinskog pomirenja i povratka povjerenja.

7. Najoštrije osuđujemo veličanje udruženih zločinačkih poduhvata kojima su Bošnjaci bili izloženi u proteklom ratu i koji su dobili svoj epilog u presudama Haškog tribunala, kao i glorifikovanje i dodjelu odlikovanja presuđenim ratnim zločincima.

8. Tražimo od vlasti entiteta RS da prestanu sistemsku diskriminaciju povratnika u tom entitetu. Neprihvatljivo je da se Bošnjaci i Hrvati u entitetu RS tretiraju kao građani drugog reda. Tražimo da se bošnjačkoj djeci u tom entitetu omogući školovanje na bosanskom jeziku. Tražimo da se osigura ravnopravan tretman, bez diskriminacije po etničkoj osnovi, prilikom zapošljavanja u institucije entiteta RS.

9. Tražimo od vlasti na svim nivoima da kroz sistemska rješenja osiguraju finansijsku i svu drugu potrebnu podršku za reintegraciju, održivi povratak i efikasniju implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma.

10. Tražimo da se u entitetu Federacija BiH, u kantonima gdje to još nije urađeno, osigura ustavno-pravna ravnopravnost svih naroda i građana.

Delegaciju Islamske zajednice su činili muftija sarajevski Enes ef. Ljevaković, muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, muftija banjalučki Osman ef. Kozlić, muftija mostarski Salem ef. Dedović, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Razim Čolić i šef Kancelarije Reisu-l-uleme Rifat Fetić, te član Upravnog odbora Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik Matičnog odbora Bošnjačke zajednice kulture Preporod prof. dr. Sanjin Kodrić i predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca “KRUG 99” Adil Kulenović.

Sastanku su također prisustvovali predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović, ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac, prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Šefik Džaferović, prvi zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Safet Softić, potpredsjednica entiteta Federacija BiH Melika Mahmutbegović, potpredsjednik entiteta RS Ramiz Salkić i šef Kluba Koalicije “Domovina” u Narodnoj skupštini RS Admir Čavka.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

obukadjece1Trideset tinejdžera iz Srbije otputovalo je u Rusiju da prisustvuju Međunarodnom kampu ratne patriotske omladine. Kamp vodi ultranacionalistička grupa pod nazivom E.N.O.T. Korpus, čiji vojni treneri nauče djecu kako da pronađu svoj put u šumi, rukuju oružjem i pripreme se za mogućnost rata, piše Radio Slobodna Evropa.
– Jedan dio je generalni trening o prirodi, orijentaciji, prvoj pomoći, stvari koje smo učili kroz program civilne odbrane. Djeca uče o oružju i minama. Ukupno je bilo 300 učesnika i svi smo bili iznenađeni kada smo vidjeli da su roditelji doveli djecu od šest godina ili čak mlađu – rekao je za RSE Željko Vukelić, predsjednik Asocijacije ratnih veterana bivše Jugolsavije.

Na pitanje kako on kao neko ko je iskusio rat vidi ovaj tip obuke i da li je djeci to zaista potrebno, Vukelić kaže da je “možda percepcija da se pripremaju za rat pogrešna, a možda i nije”.

– Moramo da budemo spremni za tu mogućnost – navodi Vukelić.

Kako navodi RSE, roditelji djece nisu željeli da komentarišu učešće svoje djece u ovom kampu. Iza svega stoji ultrancionalistička organizacija E.N.O.T. Korpus čiji su se pojedini članovi borili na strani proruskih sepratista u istočnoj Ukrajini.

– Cilj je da mladi ljudi postanu pravi ljudi i ratnici koji mogu da brane svoju zemlju. Situacija u svijetu je jako opasna. U mnogim djelovima svijeta u toku su aktivni sukobi – kaže Valerij Šambarov, predsjednik organizacionog komiteta kampova za mlade koje organizuje E.N.O.T. i dodaje da su u kampu bili i mladi iz Crne Gore, Bjelorusije, pa čak i Kanade.

Djeca iz Srbije prva u gađanju snajperom

Djeca iz Srbije i prošle godine boravila su u istom kampu. Tada je, kako su mediji prenijeli pozivajući se na saopštenje Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, 13-oro djece iz Srbije besplatno boravilo na “uskršnjem vojno-patriotskom Međunarodnom kampu mladih posvećenom 75. godišnjici bitke za Staljingrad u okviru državnog programa ‘patriotsko obrazovanje građana Ruske Federacije od 2016 – 2020 godine’, koji je odobren od strane Ruske vlade”.

Djeca su programom mogla da steknu minimum potrebnog znanja o raznim vojnim disciplinama kao što su: individualna i grupna taktika, obuka iz oblasti ratne medicine, alpinistička obuka, preživljavanje, Laser tag vježbe gađanja, snajperska obuka, bezbjednosti u zoni borbenih dejstava, komunikacije, rukovanje oružje (pištolj, kalašnjikov), inženjerijska i izviđačka obuka, bacanje noževa, kao i borilačke vještine, prenio je portal.

U raznim disciplinama djeca iz Srbije su se ravnopravno takmičila sa ostalom djecom i osvojila prvo mjesto u gađanju snajperom, navodi portal Subotica.com, koji je prenio i nekoliko izjava samih učesnika. Subotički dio ekipe činio je Boris Bašaragin, učenik osmog razreda OŠ “Jovan Jovanović Zmaj”.

– Putovali smo kroz pet evropskih zemalja, kao što su Mađarska, Slovačka, Poljska, Belorusija i Rusija. Po dolasku u kamp, Garnizon A, priređena nam je velika dobrodošlica Rusa, Kozaka i Rumuna koji su već bili u kampu. Prvi radni dan i zadaci su bili postrojavanje i sve ostale naredbe u stroju. Rukovanje replikama vatrenog oružja (puška, pištolj, bomba), kao i večernja obuka prve pomoći i zaštite. Drugi radni dan, garnizon se budi u 7 ujutru, slijedi smotra, jutarnja gimnastika, zatim takmičarska igra 10 na 10, Laser tag (slično kao paintbal). Uveče druženje uz logorsku vatru. Treći dan započeli smo jutarnjim zagrijavanjem sa pješadijskim preprekama, uz praćenje dimnih bombi i zvukova ispaljenih hitaca, zatim nastavili bacanjem noževa, taktičkom obukom za pješadijski napad i odbranom od protivnika, borilačke vještine odbrane i samoodbrane, dok smo se popodne uputili za Moskvu i pripremali za put kući – rekao je tada Boris.

Kao član grupe iz Subotice bio je Strahinja Mrvoš iz Bajmoka, učenik prvog razreda Hemijsko-tehnološke škole “Lazar Nešić” u Subotici.

– Na put smo krenuli 27. aprila, iz Subotice nas je ispratio i poželio srećan put predsjednik ratnih veterana u Subotici. Vođa puta za Moskvu je bio Željko Vukelić, predsjednik udruženje veterana iz Novog Sada. Put za Moskvu trajao je dva dana sa tim što smo prespavali u Bjelorusiji. Istog dana po dolasku, počeli smo sa obukom. Obuka je bila veoma naporna i raznovrsna. Starješine koje su nas obučavale su visoki obrazovani ruski oficiri sa završenom specijalnom obukom za preživljavanje na terenu u svim uslovima. Sama obuka je trajala tri dana. Zadnjeg dana obuke polagali smo psiho-fizički test koji smo svi uspješno položli. Poslije završene obuke išli smo u obilazak Moskve, a meni je najupečatljiviji utisak ostavio Crveni trg. Bilo je ovo nezaboravno iskustvo za mene koje ću pamtiti cijelog života – rekao je Strahinja.

(Blic)

četvrtak, 29 Mart 2018 00:00

SPECIJALNI RAT - at it`s finest!

Ocijeni...
(3 glasova)

pezic2Haris Zahiragić je na svom Facebook profilu objavio osvrt na medijsko sataniziranje Bošnjaka muslimana. Njegovu kvalitetnu analizu prenosimo u cijelosti:

Medijska kuća Deutsche Welle obradila je temu „religijskih fundamentalista u Bosni i Hercegovini“.

DW u svom videu, između ostalog, fundamentalnim naziva Elvedin Pezić i njegove stavove o alkoholu, kocki i propuštanju namaza. Stavove - koji su zapravo temeljni islamski stavovi, ne radikalni, ne „vehabijski“, ne fundamentalni – nego jednostavno temeljni islamski stavovi. Pezića - koji je jedan učen i divan insan i koji je sve suprotno od onoga kakvim su ga pokušali predstaviti. Šta više, Pezić se čak aktivno bori protiv svih negativnih pojava kojima su razno-razne službe pokušale, uglavnom bezuspješno, inficirati muslimane u Bosni i Hercegovini i ta borba mu odlično ide. Bio sam svjedok i lično poznajem mlade ljude koje je Elvedinova misija spasila iz ponora života i koji su sebi i društvu pružili novu šansu. Sav besmisao navedenog videa svakako možete spoznati u dijelu videa u kojem navode da Pezić predavanja održava na bosanskom jeziku sa arapskim naglaskom. Ma šta im to značilo, jasno je u kojem pravcu ta polovna formulacija cilja. Nakon Pezića u videu prikazuju poruku nekog primitivnog pripadnika takozvanog „ISIL“-a koji poziva Bošnjake da ubijaju po BiH. Veoma sofisticirano, veoma podlo i u krajnjoj liniji veoma opasno spinovanje i povezivanje onoga šte se povezati nikako ne može.

Za relevantnog sagovornika u dokazivanju radikalizacije muslimana u BiH uzimaju izvjesnu Adelu Mahmutović koja je domaćoj, ali i međunarodnoj javnosti, postala poznata po navodnom usmenom napadu, kojeg je imenovana navodno doživjela, navodno od strane neke arapkinje u tržnom centru. Taj navodni napad nikada nije dokazan, niti postoje neki svjedoci koji mogu potvrditi Adeline navode, ali joj je taj njen javni napad na arape i potvrda Dodikovih, Kolindinih i Čovićevih teza kako arapi u Sarajevu uspostavljaju svoja pravila i šerijat obezbjedila kartu, a možda i azil, u Republici Njemačkoj. Uvidom u Adelin Facebook profil bit će vam jasno da se radi o sagovornici koja je relevantna poput Ave Karabatić, Simone Gotovac, Stanije ili neke druge regionalne starlete. Međutim, DW evidentno nije briga za relevantnost sagovornika, šta više, starlete poput Adele im odlično posluže kako bi satanizirali dobre bosanske muslimane.

DW završava taj video, zbog kojeg bi njihov rodonačelnik Goebbels bio ponosan, sa zaključkom da se duboko podijeljeno i ratom porušeno društvo nalazi pred izazovom radi sve veće "radikalizacije mladih". Ne spominje se u videu sabur i merhamet bosanskih muslimana, ne spominju činjenicu da se muslimani sa ovih prostora nisu nikada svetili iako su u više navrata bili žrtve genocida i „etničkog čišćenja“, da muslimani sa ovih prostora nikada nisu rušili bogomolje iako su džamije rušene i u miru i vremenu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ne spominju ni četnički pokret koji slavi Dražu Mihajlovića i genocid u Višegradu, Prijedoru, Bijeljini, Foči ili Srebrenici i najabljuje novi, ne spominju ni slavljenje presuđenih ratnih zločinaca od strane samog vrha HDZ-a i države, ne spominje se kontinuriano petljanje Hrvatske i Srbije u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, niti Dodikovi stalni nasratji na državnost i ustavni poredak. Valjda to nije ni poželjno pominjati ovih dana.

Paralelno sa sve češćim dokumentarnim filmovima poput gore navedenog, koji idu u prilog lažnim tvrdnjama i optužbama naših sugrađana i komšija, traju stalne optužbe spram Bošnjaka iz EU institucija, ali i drugih država, vlada i parlamenata. Sve teze i „argumenti“ koje navedeni koriste dolaze upravo od bošnjaka sa muslimanskim imenima. Oni te teze tako olako ispucavaju u dnevno-političke svrhe, ispucavaju ih kako bi dobili naslovnicu na nekom portalu, kolumnu u nekim novinama ili aplauz retrogradnih snaga iz Ljubuškog, Laktaša, Beograda ili Zagreba (ne generaliziram stanovnike tih sela i gradova). Među njima ima političara, univerzitetskih profesora, novinara, analitičara, NGO aktivista – to je jedan dobro uštimani orkestar koji već godinama za tuđi račun, neki njegovi članovi svjesni tog računa, drugi `pak nesvjesni, pokušava da odsvira posljednju kompoziciju Bošnjacima i muslimanima – ta kompozicija je za njih oda čini mi se. Ne smeta njima Bosna i Hercegovina, njima smeta bošnjački nacionalni i islamski vjerski identitet. Oni žele Muju, Sulju, Hasu, Šemsu Poplavu i slične komšije, koji pate od hroničnog manjka samopouzdanja, kompleksa niže vrijednosti i nedostatka hrabrosti.

Ranije pomenuti političari, univerzitetski profesori, novinari, analitičari i NGO aktivisti, pored toga što kao beztrzajni top ispucavaju opasne teze i izmišljenje činjenice protiv islama i Bošnjaka, oni za šaku eura ili dolara organizuju čitave simpozijume, konferencije i okrugle stolove kako bi nas prikazali nazadnim, rigidnim, radikalnim i opasnim.
Paralelno s navedenim procesima, ustaški i četnički pokreti bujaju, neka stara prijateljstva se ponovo rađaju, neke stare ideje – za koje smo mislili da su konačno poražene, a na krilima rastuće islamofobije u Europi i „zapadnom svijetu“, ponovo hvataju zalet jer očito osjete pogodno tlo za to.
Šta rade Bošnjaci u međuvremenu? Vade jedni drugim oči, glođu jedni druge, pate od mesijanskog sindroma i svaki misli da je najpametniji. Pored toga lažu, kradu, petljaju, varaju. Kupuju diplome i tako kradu od znanja! Šta rade muslimani? Dijele se na sekte, na pokrete, na udruženja. Jedni čuvaju privilegije i ugodan život bez puno znoja, drugi im pokušavaju te privilegije dokinuti bez ispravnog pristupa. Svađamo se šta je farz, a šta vadžib, svađamo se kako se drže ruke na namazu, svađamo se koji je potvrđeniji hadis. U pauzama od silnih prepirki, rasprava i svađa, divimo se videu na kojem mačka ne želi da pređe preko Kur`ana ili slici paradajza na čijem presjeku se ukazalo nešto što sliči napisanom imenu Allah na arapskom jeziku.

Specijalni rat koji se vodi protiv nas, ali i onaj koji vodimo sami protiv sebe, odveć predugo traje. Medijska i javna okupacija također. Loš obrazovni sistem, nekvalitetna i improvizirajuća kultura sjećanja, nedostatak ozbiljnih akademskih institucija i rekcija potpomažu taj proces. Krajnje je vrijeme da sabijemo redove, da sistemski izgradimo institucije, da pročistimo naše političke, vjerske i akademske organizacije. Da iz svojih redova jasno i nedvosmisleno odbacimo kancerogena tkiva i njihove metastaze. Osnovni preduslov za to jeste da učimo i spoznajemo, te da kritički promatramo i pristupamo politici, geopolitici, medijima i njihovim temama. Da VJERUJEMO PRVIMA među nama i slijedimo ih, da ih podržimo, da ih savjetujemo, pa i da ih kritikujemo, ali isklučivo na osnovu utemeljenih i utvrđenih argumenata, a ne na osnovu medijskih naslova i spinova kojim nas truju i kojima nam razvlače pamet.

Od nas samih nemamo gorih neprijatelja, ali ako to shvatimo, shvatit ćemo da osim nas samih nemamo i ne možemo imati boljih prijatelja. S vjerom u Boga i s ljubavlju prema našoj Domovini otvorimo širom oči, zbijmo redove i odbijmo ove drske napade, poštujmo jedni druge i naravno učimo, učimo i učimo – samo tako možemo opstati.

(Nasevijesti.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

njemacka1Izjave novog njemačkog ministra unutrašnjih poslova i lidera vladajuće CSU (Kršćansko-socijalne unije) Horsta Seehofer o islamu uznemirile su Evropu.

Islam ne pripada Njemačkoj, kazao je, dodajući da je njegova zemlja oblikovana kroz kršćanstvo i navodeći primjere poput – zatvorenih trgovina nedjeljom, crkvenih praznika i običaja poput Uskrsa, Duhova i Božića. Svom partijskom šefu podršku je dao i bavarski premijer Markus Söder, kazavši da „islam nije dijelom nacionalne kulturološke povijesti“.

Kancelarka Angela Merkel odgovorila je Seehoferu promptno, kazavši da četiri miliona muslimana pripadaju Njemačkoj, kao što i njihova religija islam pripada Njemačkoj, što je stav koji je više puta ponavljala od početka izbjegličke krize 2015. godine.

Odmah da naglasimo – stav Angele Merkel je hrabar i ispravan, ali kuda te rasprave vode dalje? Ako smo od 2015. došli do ove tačke, gdje ćemo biti za iduće tri ili pet godina?

Ekonomski parametri će i dalje jačati, ali to očigledno ne sprečava pad podrške Angeli Merkel i porast desnih populističkih sentimenata. Snažna ekonomija, posve je jasno, nije garant ideološke stabilnosti Njemačke, a sa njom i Evropske unije. Također, činjenica da je dominantni medijski diskurs usmjeren protiv populističkih tendencija ne znači da će one slabiti.

Osim medija i ekonomije, tu je i treća važna struktura, koju treba uzeti u obzir – demografija, posebice natalitet. Pad nataliteta (i starenje stanovništva) u Njemačkoj, uz rast ekonomije i povećanje standarda, proizveo je potrebu za prilivom novog mladog stanovništva.

Zemlja bez djece
Nizak natalitet u Njemačkoj je trend koji traje već decenijama. Broj djece po ženi u prosjeku (fertilitet) posljednjih je decenija znao biti čak na nivou od 1,2 djece po ženi. Sada je na 1,5, a u periodu od 1982. do 2015. bio je konstantno ispod 1,5.

Njemačka je svjetski rekorder u disciplini „bijele kuge“, nazivana tokom 90-ih čak „zemljom bez djece“. No i pored toga što je za vrijeme vladavine, zahvaljujući migraciji, fertilitet porastao, to još uvijek ni izbliza nije dovoljno za reprodukciju. Projekcije govore da će u idućih 40 godina Njemačka uslijed navedenih demografskih trendova ostati pasti sa sadašnjih 82 miliona stanovnika na nekih 70 miliona.

Uz to očekivani životni vijek se, uslijed rasta životnog standarda, povećao na oko 82 godine, a prosječna starost Nijemaca je rekordnih 46, a projekcije govore da će u idućih nekoliko decenija prosječna starost Nijemaca biti iznad 50 godina.

I pored vrhunskog obrazovnog nivoa i radne etike svoje populacije, Njemačka trend starenja i smanjenja populacije neminovno vodi ka smanjenju ekonomske i političke moći. Jedini način da se ublaže efekti demografskih procesa je puštanje mlade migrantske radne snage.

Za razliku od zastarjelog „osvajanja teritorija“, tu je sada novi imperijalni koncept – osvajanje stanovništva, koji ne samo da etički nije problematičan, već je čak i pohvalan.

Etnocentrizam švapske domaćice
Indikativno je da je jedini rezultat mjera štednje na kojima Njemačka insistira u Južnoj Evropi masovno iseljavanje mlade i obrazovane radne snage iz tih zemalja u Njemačku. Time već ulazite u politiku, jer ispada da su Nijemci krivi, a Nijemci će vam reći da su krive vlasti u tim neuređenim državama.

Kancelarka Merkel i bivši ministar finansija Wolfgang Schauble sa izvjesnom mjerom etničkog ponosa, u vremenu grčke finansijske krize, navodili su primjer štedljive švapske domaćice, koja ne troši preko svojih mogućnosti (za razliku od mediteranskih naroda).

Ima nečeg sumnjivog u tom etnocentričkom dijeljenju lekcija, čak i kada ste u pravu po pitanju druge strane. Grčka država jeste rastrošna, ali možete to reći i bez isticanja vlastitog nacionalnog ponosa. Erdogan je neupitno sklon vizantijsko-autokratskim metodama, ali stiče se dojam da to ne bi bio problem kada bi bio poslušan kao Aleksandar Vučić, čije autokratske tendencije su i moguće samo uz njemačko političko pokroviteljstvo.

Njemački osjećaj superiornosti proizlazi iz specifične, etnocentrične kulturne tradicije. Temeljna vrijednost njemačke kulture je disciplina. No, osim što može značiti funkcionalnost ili štedljivost (npr. finansijsku disciplinu), disciplina nužno znači i – nejednakost i poslušnost.

Antropologija porodičnih struktura to slikovito objašnjava. U njemačkoj, kao i u japanskoj i italijanskoj, roditeljskoj porodici otac je apsolutni autoritet, dok se imovina nakon njegove smrti ne dijeli, već je nasljeđuje najstariji sin faktički samo preuzimajući funkciju oca. Dakle, temelj su vrijednosti discipline i nejednakosti.

Također, pravilo je da ako u nekoj tradiciji braća nisu jednaka, onda nisu ni ljudi jednaki, pa ni narodi. A tamo gdje su braća jednaka (npr. u Francuskoj), u toj tradiciji važi princip jednakosti ljudi i naroda.

To ne znači da je egalitarna tradicija imuna na imperijalizam ili ksenofobiju, o čemu svjedoči Francuska. Međutim, postoje dvije vrste ksenofobije. Slikovito rečeno, jedni vas žele na silu učiniti jednakim sebi, dok drugi smatraju da toga niste dostojni.

Za razliku od francuske, američke ili arapske univerzalističke tradicije, koja je integrisala pripadnike drugih rasnih i etničkih skupina u svoj jezičko-vrednosni sistem, njemačka tradicija je bila u znaku odsustva volje za asimilacijom, te su narodi imali pravo zadržati svoj (inferiorni) identitet uz obavezu poslušnosti.

Indikativno je da, nakon pada francuskog i američkog utjecaja te rasta njemačkog, sistem EU skoro više i ne teži vrednosnoj asimilaciji svojih novih i potencijalnih članica, poput Hrvatske, Srbije i BiH, već u svojoj kući mogu imati red kakav hoće (tolerancija prema autoritarnim tendencijama), sve dok su poslušne.

Vraća li se fašizam?
Današnja starosna, obrazovna, natalitetska i druge demografske strukture Njemačke isključuju mogućnost obnove (izvornog) fašizma. Njemačka je, naime, u vrijeme nacizma imala skoro dvostruko mlađe stanovništvo, koje je bilo na mnogo nižem obrazovnom stepenu, te mnogo više istraumatizirano modernizacijom, koja je uništila tradicionalne porodično-ruralne životne forme, ali nije bilo moguće uništiti potrebu za njima.

Traumatičan susret sa modernizacijom izaziva otpor i nostalgičnu potrebu za životom u autentičnoj ruralno-porodičnoj idili (Eigentlichkeit) koju na kraju kompenzira modernistička, utopijska ideologija fašzima struktirana apsolutiziranjem vrijednosti tradicionalne porodice – discipline i nejednakosti.

Posve drugačiji utjecaj jedna te ista tradicija ima na današnje, duplo starije njemačko stanovništvo (46 godina u prosjeku), koje je odavno opismenjeno, štaviše visokoobrazovano; već generacijama živi u gradovima, uz modernu tehnologiju, sa izrazito niskim fertilitetom kao nepogrešivim indikatorom visokog stepena rodne ravnopravnosti i narušavanja patrijarhalnih društvenih ugovora.

Društvo poput današnjeg njemačkog ne može postati fašističko. Ali utjecaj inegalitarne tradicije, iako ne može da poništi ireverzibilni demografski proces i njegove ideo-psihološke efekte, ipak postoji.

Njemački nacionalni ponos, uvijek sumnjiv zbog svoje prošlosti, aktiviran je ujedinjenjem dvije Njemačke, intenziviran padom američke moći, koji je praćen njemačkom vanjskopolitičkom emancipacijom (Gerhard Schröder contra rata u Iraku 2003.), a kulminaciju predstavljaju neprestani ekonomski rast od globalne krize 2008. i finansijsko-političko potčinjavanje Evrope.

Sve je ipak bilo podnošljivo dok u ranije opisanom procesu „osvajanja stanovništva“ njemačka kultura nije ušla u kratki spoj sa arapskom kulturom. Neko će reći najgora moguća kombinacija, s obzirom da je arapska kultura sa svojom egalitarnošću, mladošću (arapske populacije su 15-20 godina mlađe u prosjeku od njemačke) i istraumatiziranošću modernizacijskim procesima – potpuna i kulturna i demografska suprotnost germanskom svijetu.

Da stvar bude komplikovanija, arapska tradicija je obilježena endogamnošću, čija je svrha protektivnost: arapska porodica nastoji po svaku cijenu zaštititi individuu, odnosno potčiniti je, kroz ograničenje vanjskih utjecaja i invidualnih sloboda.

Endogamnost garantuje zatvorenost zajednice. Broj rođačkih brakova među arapskim izbjeglicama u Njemačkoj se povećao. Zajednica se u skladu sa svojim navikama zaštitila, zatvarajući se u sebe, nakon što se našla u stranom, nepoznatom okruženju.

Islamofobija – razgođeni antisemitizam
Od „Švapske domaćice“ do Seehoferove islamofobije samo su dva koraka. Njemački nacionalni ponos opasna je stvar.

U kritičkoj reakciji na Seehoferovu izjavu urednica DW Ines Pol kritički primjećuje da je ministar trebao zapitati – koji islam je dio Njemačke? „Zašto ne proba da radi sa muslimankama i muslimanima koji se čvrsto drže našeg ustava? Oni za koje se podrazumijeva da se zalažu za jednakopravnost muškaraca i žena, kao i protiv diskriminacije homosekusalaca“, kaže Pol.

Razlika između desnog diskursa Seehofera i liberalnog Ines Pol jeste što islam u prvom slučaju unaprijed osuđen na nepripadnost, dok mu je u drugom slučaju data prilika da dokaže da može pripadati. Iako je druga nesumnjivo politički korektnija opcija u oba slučaja radi se o presumpciji ideološke krivice.

Etnički Nijemac komotno može da se i ne zalaže za jednakopravnost muškaraca i žena, niti za borbu protiv diskriminacije, a i dalje može da živi na miru sve dok poštuje zakone. Istovremeno, musliman, koji ne krši zakone, svejedno mora dokazati svoju liberalnu pravovjernost, odnosno poslušnost, tako što će u ponižavajućoj poziciji stalno pokušavati da skine svoju pretpostavljenu „identitetsku krivicu“.

To permanentno fokusiranje na islam i muslimane, s ciljem discipliniranja, počiva na klasičnoj inverziji, po kojoj se ostrvljena etnička većina osjeća ugroženom od etničke manjine, što njemačkoj historiji nije nepoznata shema.

Ispod površine liberalnog njemačkog žargona, kao naslijeđa američke kulturne okupacije, često se osjeti snažno pulsiranje inegalitarnog mentaliteta. Dok su ekstatično svjesni moći svoje države i svog naroda, mnogim Nijemcima teško pada kada ih drugi (bilo da su Turci, Britanci ili Arapi) ne slušaju, što im se čini nerazumnim i neprirodnim.

Pomoći njemačkim prijateljima
To se vidjelo na gnjevu povodom Brexita i prijetnjama da će Britanci skupo platiti tu svoju neposlušnost, odnosno pokušaj neliberalnog vraćanja suvereniteta, pri čemu EU naglašava neliberalnost a britanska vlada – suverenitet.

Međutim, postoje dvije nepoželjne stvari kod Britanaca, koje im nedostaju da budu idealan neprijateljski Drugi, odnosno predmet ksenofobične agresije: neposredna fizička blizina i slabost. Mnogo je lakše ideološki se iživljavati nad muslimanima u okviru svojih granica, neprestanim disciplinovanjem im ubijati samopouzdanje i samopoštovanje i nabacivati osjećaj krivnje, nego to činiti Britanskoj imperiji, koja je sve to već uspješno uradila Nijemcima.

Tvrdnja da Njemačka može sa vlastitom savješću i post-holokaustovskom moralnom katarzom ograničavati svoju volju za moć je smiješna i opasna. Kako je davno ustvrdio lord Ackton, vlast dakako kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno. Moć ima nezaustavljivu potrebu da se širi, te misli da je uvijek u pravu – jedino što je može ograničiti jeste druga moć. To je ponovo historijska zadaća anglo-američke sfere, koja najprije treba i sama da se stabilizira.

Također, ogroman utjecaj na njemačku ideo-političku sferu ima jevrejski utjecaj, u svjetlu sjećanja na Holokaust. Kada je 2012. pokrajinski sud u Kolnu donio odluku o zabrani obrezivanja, sa liberalnim obrazloženjem po kojem je dječije pravo na samoodređenje iznad prava njegovih roditelja na slobodu vjeroispovijesti, reakcija muslimanske zajednice nije bila dovoljna da se ukaže na latentnu ksenofobiju. Tek nakon uključivanja i protesta jevrejske zajednice, Njemački parlament je izglasao zakon kojim se dopušta ovaj vjerski obred. No to muslimansko-jevrejsko jedinstvo prije je izuzetak nego (poželjno) pravilo, koje bi bilo korisno za ideološku stabilizaciju Evrope.

Njemačkim prijateljima, čija fascinantna moć ekonomske i svake druge organizacije vjerovatno nema pandana, ne trebaju prijatelji koji će im govoriti prijatne laži.

Njemačka ima ozbiljan politički i ideološki problem i ne smije biti prepuštena samoj sebi. Iracionalni div, koji se unatoč svoj svojoj snazi lako osjeti ugroženim i postane agresivan, uz defanzivnu samosvijest, svakako zaslužuje razumijevanje, ali i odlučan znak do kojih granica može ići, kako ponovno ne bi samoj sebi i drugima nanosila bol i štetu, uz puno uvjerenje da time štiti i sebe i njih.

 

Haris Imamović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

galijasevicMinistarstvo sigurnosti BiH označilo je kao sigurnosnu prijetnju po BiH Ravnogorski pokret, vojvodu Slavka Aleksića, ruski Moto-klub “Noćni vukovi”, udruženja “RS – Čast otadžbine” iz Beograda, “Veterane Republike Srpske”, piše portal “Indeks.ba”.

U informaciji Ministarstva sigurnostii BiH, koja je sačinjena na osnovu podataka dobijenih u posljednja dva mjeseca od policijsko-obavještajnih agencija nalaze se i imena pojedinaca koji predstavljaju prijetnju po sigurnost.

Među njima su i Dževad Galijašević, Predrag Ćeranić, Miroslav Lazanski, Duško Vukotić, vođa ruskog moto-kluba “Noćni vukovi” Aleksandar Zaldastanov zvani Hirurg, i vođa ogranka ove organizacije u Srbiji Saša Savić. Zaldastanovu i Saviću je zabranjen ulazak u BiH, navodi “Indeks”.

Prema navodima ovog portala, pojedinci koji su sigurnosna prijetnja su i Predrag Bogićević, Mirko Velimirović zvani Pajo, Aleksandar Sinđelić i Andrija Mandić.

Informacija o organizacijama, formacijama i pojedincima koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju po BiH dostavljena je Zajedničkoj komisiji za odbranu i sigurnosti BiH, na njihov zahtjev od prije mjesec i po.

U informaciji Ministarstva sigurnosti nalazi se i Rusko udruženje veterana “Naslednici pobjede za Balkan” i Veterani Republike Srpske, a na popisu su i braća Nermin i Armin Ćulum iz Sanskog mosta, koji je na čelu Sportskog kluba “UT”. Dvojica braće na čelu su i bajkerske organizacije “Јunajted Tribjuns”.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

islamofobija3Ključni segment procesa othering jeste nametanje određenih etiketa ili identiteta drugome. Tako su npr. nacisti upotrijebili rasni element i sve ljude koji su imali “jevrejsku” krv ili koji su Mischling (što na njemačkom jeziku znači “mješana krv”). Radi se naime o svojevrsnom rasizmu gdje se višestruki identiteti jedne osobe svedu na jedan identitet – nacionalni, vjerski, rasni, jezički itd. Najbolja ilustracija ovog obilježavanja jeste mnogobrojni slučaji s početka agresije na BiH 1992. godine kada su pripadnici MUP RS i VRS provjeravali identitete muškaraca na osnovu polnog organa – da li su osunećeni ili ne.

Inače proces othering-a je dugotrajan proces, međutim u post-konfliktnim odnosno u zamrznutim sukobima kao što je BiH, ovaj proces nije potrebno ni započeti jer je u biti, samo prekinut. Iako smo mi i navikli na ovakvu retoriku u posljednjih desetak godina, pogled s distance, može biti zabrinjavajući. Naime, u posljednih nekoliko godina, očigledan je porast anti-državne odnosno anti-bosanske retorike od strane domaćih i regionalnih političkih aktera u kojima se država BiH predstavlja kao a) nesposobna država i b) uporište nasilnog ekstremizma. Kada ovakve izjave dolaze od pojedinaca, to se i može zanemariti, međutim kada ove izjave dolaze od državnika i značajnih političkih aktera onda je to razlog za brigu, jer to može ubrzo postati predmet državne politike.

Kratki pregled anti-bosanske i anti-muslimanske retorike

U decembru 2016., hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je da se iz tzv. Islamske države u BiH vraćaju hiljade boraca: ‘’Moramo svi pogledati istini u oči i suočiti se s trendovima koji dolaze, uključujući i povratnike iz tzv. Islamske države, iz borbi u Iraku i Siriji. Njih je nekoliko tisuća već, a ne može se zanemariti ni utjecaj nekih drugih država”, te je dodala: “Republika Hrvatska dijeli 1001 kilometar granice s BiH. Hrvatski narod je jedan od tri konstitutivna naroda u BiH i imamo obvezu kao jedna od supotpisnica Daytonskog ugovora”.
U januaru 2017., predsjednik entiteta RS i SNSD Milorad Dodik nakon sastanka s liderom HDZ Draganom Čovićem izjavio je da će istrajati u rješenju da se strane sudije isključe iz rada Ustavnog suda BiH: “Neodrživo je da ostanu strane sudije u BiH. Tragamo za procedurama na osnovu kojih bi se zamijenile strane sudije domaćim ljudima. Ako su odlučivali o Danu RS, nije isključeno da nam strane sudije počnu razmatrati legitimnost naziva Republika Srpska”,
U februaru 2017., Evropski parlament je izglasao rezoluciju, koju su izlobirali hrvatski zastupnici, u kojoj se poziva na “federalizaciju, decentralizaciju i legitimnu reprezentaciju državnih konstitutivnih naroda” u Bosni i Hercegovini.
U junu 2017., ministra prosvjete i kulture RS Dane Malešević izjavio je da će na teritoriji entiteta RS biti zabranjeni udžbenici iz Federacije BiH ukoliko u njima budu uvedene lekcije poput “opsade Sarajeva” ili izučavanja “Genocida u Srebrenici”.
U julu 2017., vlasti RS isplatili su 20,000 KM kao podršku porodicama Ratka Mladića i Radovana Karadžića.
U augustu 2017., austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurtz izjavio je da se „U Sarajevu i Prištini, žene plaćaju da se pokrivaju u javnosti“, te je dodao “Mi ne možemo gledati i ne činiti ništa.”
U augustu 2017., Miroslav Tuđman, sin Franje Tuđmana i bivši šef Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane RH (SIS) objavio je knjigu “Druga strana Rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića”, te je izjavio da “Ovo što se sada događa po Europi, to se događalo u BiH devedesetih godina. Bio je to začetak današnjeg islamskog terorizma. Počinjeno je čak pedesetak ritualnih odsijecanja glave. Brigade Armije BiH koje su nosile naziv ‘muslimanske’ imale su arapske oznake, išli su u bitke s pokličem Allah-u-ekber. Činjenica je da su od ranih 90-ih, i prije nego što je izbio rat, u BiH počeli dolaziti mudžahedini, i to na poziv samog Alije Izetbegovića”.
U augustu 2016., hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je: “BiH nije država. Tamo nemaš s kim šta razgovarati, ja bih – da se mene pita, ali i neki od vas imaju porijeklo u BiH, dakle – ja bih ih ugurao u EU preko reda. I to stalno govorim, kroz prste. Tamo nema reda, nema poretka, Dodik šuruje sa Vučićem. Sad se to prelama majke ti mile, preko austrijskih predsjedničkih izbora. To su stvari koje se tiču nas. Najlakše je dobiti glasove preko austrijskih Srba, kojima jako dobro zvuči da se RS odcijepi, da se organizuje referendum. Tip igra na to. Šta ćemo mi? Hoćemo ostaviti Hrvate u BiH u državi sa Bošnjacima. Imamo posla sa negativcima, zapamtite to. To nisu pravi i topli ljudi”.
U septembru 2017., pojavio se snimak Vladike Grigorija u kojem kritikuje Srbe i govori: “Mnogo turskog i balijskog ima među nama”.
U oktobru 2017., Patrijah Irinej je na Sajmu knjiga u Beogradu rekao: „Čuvajte Republiku Srpsku i onoga koji danas vodi i predstavlja narod Republike Srpske. To je jedini način da opstanemo na tamošnjim prostorima”. Dalje je poentirao: „Gde god živeli Srbi to je Srbija, bilo u Bosni, bilo u Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mestima.“
U oktobru 2017., bugarski premijer Boyko Borissov izjavio je da je u Bosni i Hercegovini „radikalni islam problem“.
U oktobru 2017., u Narodnoj skupštini RS usvojena je rezolucija o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti RS.
U novembru 2017., češki predsjednik Miloš Zeman izjavio da „radikalni se islam, koji finansira Saudijska Arabija, širi po Bosni i Hercegovini“ te da se “ISIS crne zastave već vijore u nekoliko gradova.”.
U novembru 2017., Blagoje Simić, osuđeni ratni zločinac pred MKSJ, imenovan je za direktora Doma zdravlja u Bosanskom Šamcu.
U novembru 2017., predsjednik stranke “Ujedinjena Srpska” Nenad Stevandić izjavio je “Objavljena je informacija da je lider Bošnjaka Bakir Izetbegović organizovao obuku za 9.000 pripadnika, koji su predstavljeni kao neka tajna vojska. Tu nije reč o tajnoj vojsci, nego o ljudima koji su posredstvom Saveza bosanskih džemata i vojnog krila SDA pridruženi svim institucijama BiH i paralelni su sistem vlasti.”
U januaru 2018., povodom presude MKSJ u predmetu “Prlić i drugi”, na redovnoj sjednici Skupštine Kantona 10, objavljen je tzv. Livanjska deklaracija, u kojoj između ostalog stoji:
“Presude hrvatskoj šestorki su samo pokušaj završetka protuhrvatske i protupravne politike, potpomognute sve jačom težnjom bošnjačkog korpusa u Federaciji da se od Federacije, ako ne i od čitave BiH, stvori bošnjačko islamski kalifat u srcu Europe.”
U februaru 2018., hrvatski član Predsjedništva BiH izjavio je da ‘U BiH reći građanska država to znači unitarizam u nekoj formi i teorijskom obliku, a to vam znači u osnovi islamsku državu’.

(Preporod)

Ocijeni...
(1 glasova)

tablete2Analizirano na osnovu pristigle prijave čitalaca:
KADA OVO PROČITATE, NIKADA VIŠE NEĆETE PITI ASPIRIN: Evo kakve posljedice ćete imati zbog aspirina!
Na osnovu upita čitatelja analizirali smo članak sa naslovom koji govori da “kada ovo pročitate nikada više nećete piti aspirin”.

Link koji nam je čitatelj poslao odveo nas je na portal “Novost” gdje je članak objavljen 6. februara:

KADA OVO PROČITATE, NIKADA VIŠE NEĆETE PITI ASPIRIN: Evo kakve posljedice ćete imati zbog aspirina!

Članak su sa istim naslovom prenijeli “Bonita recepti”, “Magazin-x”, “Balkan news” i “Saznaj sve”.

Pretragom smo ustanovili da je originalno, članak objavljen ja portalu Radio Televizije Srbije još 2009. godine sa naslovom “Aspirin - korist i šteta”. U članku se, kako naslov i najavljuje, govori o pozitivnim i negativnim efektima ovog medikamenta.

Istraživači Univerziteta u Oksfordu proučili su više od 20 obimnih studija koje su isticale pozitivan učinak redovnog unosa manjih doza aspirina. Kod osoba koje su preživele srčani ili moždani udar nivo zaštitnog učinka je veoma visok, dok su kod osoba srednjih godina koje su dobrog zdravlja rezultati studija prilično diskutabilni. Rizik od krvarenja u mozgu ili stomaku koji se javlja kod uzimanja aspirina premašuje dobrobit od smanjenja mogućnosti pojave infarkta ili šloga. Terapija koja uključuje uzimanje aspirina mora biti strogo kontolisana od strane lekara, naročito ako su u pitanju pacijenti koji imaju povišen krvni pritisak, iako je to jedan od rizika pojave moždanog udara. Takođe, osobe koje konzumiraju veće količine alkohola, oni koji uzimaju lekove protiv infekcija, oni koji imaju čir, kao i oni koji su imali hiruršku intervenciju skloniji su pojavi neželjenih efekata pri uzimanju čak i veoma malih doza aspirina tokom dužeg perioda.

“Magazin-x” je 9 godina nakon objavljivanja originalnog članka, isti odlučio objaviti i na svom portalu, dodavši mu senzacionalistički naslov koji sa samim sadržajem nema mnogo veze. Dan kasnije, to je uradio portal “Novost.ba”, a zatim i ostali nabrojani portali.

Jasno je vidljivo da naslov kojim se “prepadaju” građani nema uporište u tekstu, s obzirom da se tekst bavi rizikom od nuspojava aspirina kod osoba koje imaju određene zdravstvene probleme, a ne otkrivanjem pogubnih “posljedica” kako je implicirano u naslovu.

Zbog korištenja vijesti stare 9 godina za neosnovano senzacionalističke objave i zbog nepodudarnosti između naslova i suštine članka, sve navedene članke ocjenjujemo kao klikbejt.

(raskrinkavanje.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

logorBahira je imala samo 14 godina kada su je pripadnici vojske bosanskih Srba više puta silovali pri napadu na njeno selo tokom rata u BiH, piše jutros Reuters tematizirajući borbu žrtava zločina za pravnu statisfakciju.

Bahira je samim čudom ostala živa, a posljednje dvije decenije pokušava prevazići traumu, navodi se u tekstu. A, onda je prošle godine na rođendan dobila riješenje sa suda po kojem mora platiti sudske troškove zbog tužbe koju je podnijela za odštetu prije dvije godine i odustala od nje. Iznos je šest puta veći od naknade koju prima kao civilna žrtva.

– Zaledila sam se kada sam vidjela da moram platiti 3.000 KM. Još me upozoravaju da ću biti uhapšena ako ne platim – kaže Bahira, koja je Reutersu pristala govoriti pod uvjetom anonimnosti. Taj dan je, kaže, pokušala samoubistvo, iako je danas udata i odgaja dvoje djece.

Agencija navodi da je više od 20.000 žena bilo žrtva sistematskog seksualnog zlostavljanja tokom rata, a Bahira je imala sreću da dobije besplatnu pravnu pomoć putem koje su uspjeli sniziti troškove na 600 KM.

– Ali, hiljade drugih preživjelih, uglavnom Bošnjaka, se suočava sa teškim kaznama jer sudovi u RS odbacuju njihove zahtjeve za repatrijacijom. Mnogi nemaju mogućnost za pravnom pomoći – navodi se u tekstu. Žrtve su često bez posla i lošeg zdravlja.

– Žrtve su veoma ranjive i sada prolaze kroz nove traume – kaže Adrijana Hanušić-Bećirović, pravnica u projektu Trial International, koji pomaže žrtvama.

Agencija navodi da je problem nastao jer u BiH nije usvojen državni zakon o žrtvama torture, zbog čega se u oba entiteta različito tretiraju zahtjevi za odštetom. Međunarodne organizacije su kritizirale državu zbog takve situacije, ali srpski zastupnici u državnom parlamentu blokiraju usvajanje takvog zakona. Prošle sedmice Narodna skupština RS je u preliminarnoj proceduri usvojila zakon koji tretira odštetu, ali Bošnjaci kažu da je diskriminirajući protiv nesrpskih žrtava.

– Bili smo uhapšeni, premlaćivani, jedva preživjeli i sada prolazimo novu torturu. Plaćamo zato što smo preživjeli – kazao je Behadil Dizdarević, jedan od bh. logoraša, prenosi Reuters.

(Agencije)

Stranica 7 od 8

S5 Box