Vijesti iz svijeta
Svijet

Svijet (1472)

Ocijeni...
(0 glasova)

ujguri2Veći dio razaranja desio se u posljednje tri godine i procjenjuje se kako je 8.500 džamija u potpunosti uništeno.

Broj uništenih ili oštećenih džamija u svakoj od prefektura regije Xinjiang.

Kineske vlasti uništile su hiljade džamija u Xinjiangu, objavila je australska nevladina organizacija u petak, u najnovijem izvještaju o kršenju ljudskih prava u ovoj kineskoj regiji, prenosi agencija AFP.

Organizacije koje se bore za ljudska prava navode kako je više od jedan milion Ujgura i pripadnika drugih muslimanskih manjina pritvoreno u kampovima širom sjeverozapada Kine, gdje se stanovnici primoravaju da odustanu od tradicionalnih i vjerskih praksi.

Približno 16.000 džamija je uništeno ili oštećeno, navode podaci Australskog instituta za stratešku politiku (ASPI) koji su zasnovani na satelitskim snimcima koji su dokumentirali stotine vjerski važnih lokacija.

Veći dio razaranja desio se u posljednje tri godine i procjenjuje se kako je 8.500 džamija u potpunosti uništeno, navodi izvještaj, te se dodaje kako je najviše štete zabilježeno van urbanih centara kao što su gradovi Urumqi i Kashgar.

Nedirnute crkve i hramovi

Mnoge džamije, koje su izbjegle potpuno uništenje, ostale su bez kupola i minareta, navodi se u istraživanju i kojem se navodi kako je na području Xinjianga ostalo manje od 15.500 netaknutih ili oštećenih džamija.

Ukoliko su ovi tačni navodi i proračuni, ovo je najmanji broj muslimanskih bogomolja u regiji od decenije nacionalnog uzdizanja tokom Kulturne revolucije 1960-ih.

Sa druge strane, nijedna kršćanska crkva niti budistički hram u Xinjiangu, koje je analizirao australski tim, nije oštećena i uništena.

Iz ASPI-ja također navode kako je trećina vjerskih islamskih lokaliteta – uključujući groblja i puteve hodočašća – uništena.

Stotine pritvornih kampova

Istraga AFP-a je prošle godine ustanovila kako je veliki broj u ovoj regiji uništen, nakon čega su kosti i cigle razorenih grobnica i mauzoleja ostale razbacane po zemlji.

Kina tvrdi kako stanovnici Xinjianga imaju punu vjersku slobodu.

Današnji izvještaj ASPI-ja objavljen je dan nakon što su Australci objavili podatke o mreži centara za pritvor u regiji, koja je daleko veća od ranijih procjena.

Kineske vlasti navode kako je ovo riječ o kampovima za radnu obuku koji su neophodni za borbu protiv siromaštva i ekstremizma.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

ujguri3Mreža kampova u koje se pritvaraju Ujguri i pripadnici drugih muslimanskih manjina uključuje i 14 koji se trenutno grade.

Mapa Australskog instituta koja pokazuje pritvorne kampove, kao i muslimanske kulturne centre i džamije raznog stepena uništenja.

Kina je izgradila skoro 400 pritvornih kampova u regiji Xinjiang, a izgradnja desetaka još trajat će najmanje dvije godine iako kineske vlasti navode kako se smanjije njihov sistem „re-edukacije“, ustanovila je australska organizacija na koju se poziva britanski Guardian.

Mreža kampova na kineskom dalekom zapadu, gdje se pritvaraju Ujguri i pripadnici drugih muslimanskih manjina, uključuje i 14 koji se i dalje grade, pokazuju satelitski snimci koje je dobio Australski institut za stratešku politiku (ASPI).

Ukupno je ASPI identificirao 380 pritvornih centara uspostavljenih u ovoj regiji od 2017. godine i među njima raznih oblika, od kampova za re-edukaciju sa najslabijom sigurnosti do utvrđenih zatvora.

Guardian navodi kako je to za 100 više od ranijih istraga i analitičari vjeruju kako su sada potvrdili postojanje većine pritvornih centara u regiji.

„Dokazi iz ove baze podataka pokazuju kako su se, uprkos tvrdnjama kineskih vlasti da se smanjuje broj ljudi u kampovima, nastavile stalne investicije u izgradnju novih pritvorskih jedinica tokom 2019. i 2020. godine“, ističe istraživač ASPI-ja Nathan Ruser.

Ove informacije, zajedno sa koordinatama pojedinih kampova, objavljene su javnosti u bazi podataka kojoj se može pristupiti preko interneta - Xinjiang Data Project.

Prisilni rad

Kampovi su indentificirani prema izjavama onih koji preživjeli boravak u njima, zatim preko ostalih projekata za praćenje pritvora, te uz pomoć satelitskih snimaka.

Iz ASPI-ja navode kako su noćni snimci bili naročito korisni jer su tražili prostore koji su osvjetljeni u posljednje vrijeme izvan gradova; često su ove lokacije bile mjesta novih centara, a dnevni snimci su potom davali jasnu sliku izgradnje.

Mnogi od centara su blizu industrijskih zona i postoje mnoge priče i glasine kako se neki zatvorenici koriste u prisilnom radu, navodi Guardian.

Zvanični Peking tvrdi kako se ne krše ljudska prava u Xinjiangu. Kineske vlasti su u početku negirale postojanje pritvornih kampova, da bi ih potom opisivale kao mjesta za poslovnu obuku i programe re-edukacije kako bi se umanjilo siromaštvo i prijetnja od terorizma.

Prošle godine je viši zvaničnik tvrdio kako se većina ljudi iz kampa „vratila u društvo“. Međutim, Kina ne dozvoljava novinarima, aktivistima za ljudska prava niti nezavisnim diplomatama pristup kampovima, a posjetitelji regije se susreću sa jakom prismotrom.

Stotinu građevina u jednom kampu

Većina informacija o kampovima i široj državnoj kampanji protiv muslimanskih manjina u regiji dolazi od onih koji su preživjeli kampove i prebjegli van Kine, zatim dokumenata kineskih vlasti koji su „procurili“, te satelitskih snimaka koji su potvrdili lokanciju i postojanje kampova.

Ljudi su bili na meti zbog „prekršaja“ trivijalnih kao što je posjedovanje Kur'ana ili odbijanje svinjskog mesa. Prijavljena zlostavljanja uključuju proizvoljne pritvore, mučenje i nepružanje ljekarske pomoći u kampovima, kao i prinudnu kontrolu trudnoće.

Guardian nastavlja kako su ujgurske porodice primorane primiti u domove kineske zvaničnike da žive sa njima kao „rođaci“, u sklopu složenog sistema prismotre koji također prati ljude na internetu, kao i uz pomoć velike mreže kamera na javnom mjestima.

Najveći kamp koji je dokumentiran zove se Dabancheng i nalazi se blizu regionalne prijestolnice Urumqija. Tokom posljednih građevinskih zahvata pokrio je više prostora i sada se u njemu nalazi skoro 100 građevina.

(Agencije)

četvrtak, 24 Septembar 2020 00:00

Reforma obrazovanja: Gdje je Finska, gdje smo mi

Ocijeni...
(0 glasova)

skola3San finskog obrazovanja podrazumijeva izgradnju zajednice učenika koja treba osigurati puni razvoj talenata mladih ljudi.

Finski obrazovni princip smatra kulturološke razlike među ljudima komparativnom prednošću.

„Pokušajte zamisliti drvo ispod kojeg stoje vuk, majmun, riba, foka, slon i pingvin koji moraju položiti ispit jednak za sve, jer je tako pravedno. Uspješno položen ispit znači popeti se na vrh visokog drveta ispod kojeg stoje pomenute životinje. Riba će do kraja života biti ubijeđena da je glupa. Svako dijete može uspjeti ukoliko imate pravedan obrazovni sistem prema različitim učenicima, odnosno, ukoliko umjesto takmičarskog duha njegujete razvijanje odnosa uživajući potpunu autonomiju prilikom kreiranja nastavnih planova“.

Ovim odgovorom ugledni finski stručnjak Pasi Sahlberg, autor knjige Lekcije iz Finske: Što svijet može naučiti iz obrazovne promjene u Finskoj?, pojašnjava šta školski sistem naše zemlje može naučiti proučavajući finsko iskustvo reforme obrazovanja.

Jedna anegdota ispričana prilikom održavanja međunarodnog skupa o obrazovanju u Briselu kaže kako atomska centrala ima 180 propisanih procedura, a sistem obrazovanja njih 450. Kompliciranost našeg obrazovnog sistema opterećenog brojnim procedurama postaje vidljiva pojavom nepredviđenih situacija poput ove izazvane korona virusom.

Nezadovoljstvo formalnim obrazovanjem

Svjesni smo kako mnoge obrazovne ustanove nisu pripremljeno dočekale krizu prebacujući odgovornost resornim ministarstvima. Moramo priznati kako njihove kritike, donekle, imaju poptuno opravdane razloge koje treba razumjeti. Koncept obrazovanja gdje kuća zamjenjuje školsku ustanovu nije ništa novo.

Homeschooling predstavlja alternativu formalnom obrazovanju koji podrazumijeva mjerenje postignuća učenika prema ishodima učenja. Ovaj koncept predstavlja rezultat rasta nezadovoljstva formalnim obrazovanjem koje nema nikakvu funkciju izuzev reproduciranja činjenica.

Međutim, kreatori ovog koncepta zagovaraju obrazovanje koje treba služiti svakodnevnom životu. Sigurno razmišljate kako danas takav obrazovni sistem nije moguće pronaći, kako nema zemlje u kojoj profesori bivaju respektirani, a učenici srećno pohađaju nastavu, odnosno zemlje gdje učenici pokazuju briljante rezultate radeći PISA testiranje.

Nordijska država Finska, zemlja čija populacija broji preko 5,5 miliona ljudi, ima najbolje školstvo. Samozatajni Finci su narod sa sjevera Evrope, poznati po radišnosti, kvalitetno obrazovanje je stoljećima sa kulturom sraslo, a učiteljski poziv oduvijek smatran iznimno plemenitim pozivom.

Posljednjih desetak godina mnogi eksperti koji provode reforme obrazovnog sistema posjećuju finske škole tražeći „magičnu formulu uspjeha“. Međutim, formulu njihovog uspjeha čije pozitivne posljedice osjeti cjelokupno društvo moderni svijet pripisuje reformi cjelokupnog školskog sistema. Prije dvadesetak godina Finska je bila na rubu finansijskog kolapsa cjelokupnog ekonomskog sistema.

Prava škola djeci

Rješenje problema ova nordijska zemlja je vidjela kroz provođenje jedne reforme - povećanje broja kvalitetnih obrazovanih ljudi zastarjeli školski sistem teško može dati - što nameće nasušnu potrebu za temeljitim reformisanjem cjelokupnog školskog sistema. Iako matematičar prema svojoj primarnoj stručnoj naobrazbi, autor ranije pomenute knjige, nesumnjivo veliki obrazovni stručnjak, tvrdi kako održivu ekonomsku konkurentnost zemlje mogu postići koristeći najvažniji resurs znanje.

Knjiga uglednog finskog stručnjaka nagrađena prestižnom američkom nagradom „Upton Sinclair Award“, prema ocjeni kritičara, iako objavljena prije desetak godina, predstavlja najutjecajniju knjigu koja problematizira četiri decenije dugu reformu obrazovanja čiji cilj nije kvalitetan obrazovni sistem nego prava škola njihovoj djeci.

Kroz pet poglavlja autor pokušava rastumačiti popularni paradoks koji uvažava četiri osnovna principa uspješnog obrazovanja. Prvi princip znači obrazovnu jednakost među cjelokupnom populacijom smatrajući kulturološke razlike među ljudima komparativnom prednošću. Troškove školovanja finansira država bez obzira kakav socijalni status imao učenik. Finsko društvo vodi politiku jednakog raspoređivanja djece manjina stvarajući razvojne šanse svakome.

Drugi princip podrazumijeva stvaranje produktivnog okruženja putem kvalitetnog pristupa vrednovanju postignuća učenika koje podrazumijeva ocjenjivanje nestandardiziranim testovima provjere znanja. Ocjenjivanjem nastavnici procjenjuju količinu potrebne nastave koju svaki učenik treba pohađati. Finski nastavnici kontinuirano prate napredak učenika kreiranjem individualnog plana učenja.
Poštivanje principa jednakosti

Treći princip podrazumijeva osiguranje primjerenih radnih uslova koji potiču kreativnost svakog učenika. Nema međuškolskih takmičenja zbog poštivanja principa jednakosti. Finski učenici nemaju mnogo zadaće koju trebaju uraditi kući zbog aktivnog učenja tokom trajanja škole. Četvrti princip profesiju nastavnika smatra najuglednijom vrednujući njihovo zanimanje daleko iznad drugih zanimanja. Nastavnici rade maksimalno četiri školska sata nastave dnevno dok ostatak vremena mogu provoditi izvan škole. Finski direktori škola rukovode opušteno aktivno izvodeći nastavu tokom radne sedmice.

Ukoliko ove principe uporedimo sa našim sistemom obrazovanja dolazimo do paradoksalnog zaključka koji glasi - manje je više! Autor ističe kako Veliki san finskog obrazovanja podrazumijeva „izgradnju zajednice učenika koja treba osigurati puni razvoj talenata mladih ljudi“.

Imperativ cjelokupnog školskog obrazovnog sistema nije prosječnost nego vrhunski rezultat, a zadani cilj podrazumijeva svakom učeniku izvući njegov maksimum. Finska reforma školskog obrazovnog sistema započela je prije skoro četrdeset godina nakon ekonomske krize. Iako sam autor reformu obrazovnog sistema smatra “složenim i sporim postupkom koji, ukoliko ga požurujemo, može otići u propast” nema dileme kako ovaj proces nema alternativu.

Nema alternativu posebno onda kada moramo ponuditi nove forme znanja imanentne zahtjevima tržišta rada. Postaje jasno kako postojeći obrazovni sistem teško može ponuditi ono što treba budućnosti.

Veza nastavnika i učenika

Reforma obrazovanja se rađa iz političkih i ekonomskih uvjeta koji okružuju svako društvo, a ne mogu se posmatrati poput robe koju lako uvozimo i izvozimo. Zbog toga, moralna i ekonomska obaveza našeg društva i njegovih vođa je pronalazak uspješnog rješenja koje će znanja i vještina učiniti primjenjivim i cijenjenim. Moralno zbog toga što dobrobit, a naposljetku i sreća svakog čovjeka proizlazi iz stjecanja znanja, a ekonomska zbog toga što bogatstvo nacija, a konačno i razvoj društva zavisi od primijene znanja.

Gdje smo danas mi, a gdje Finska? Prema rezultatima posljednjih međunarodnih istraživanja procjene znanja petnaestogodišnjih učenika, odnosno PISA testiranja, Bosna i Hercegovina je zauzela 62. mjesto od 79 zemalja svijeta. Ukoliko uporedimo zemlje bivše Jugoslavije, ispred Bosne i Hercegovine su Srbija, Slovenija (21), Hrvatska (29) i Crna Gora (52). Samo Sjeverna Makedonija (67) i Kosovo (75) su lošije rangirani od Bosne i Hercegovine.

„Mene zabrinjavaju rezultati vaših PISA testova“, smatra Sahlberg analizirajući rezultate testova apelujući kako „profesionalni razvoj naših nastavnika mora biti primarni cilj našeg obrazovnog sistema“.

Iskustva pokazuju kako postoji direktna veza između uslova rada nastavnika na jednoj strani, i rezultata koje postižu učenici, na drugoj strani. Pojednostavljeno kazano, što su bolji uslovi rada nastavnika - bolji će biti rezultati testiranja. Finski nastavnici imaju profesionalnu slobodu prilikom kreiranja prilagodljivog nastavnog plana koji treba biti personaliziran sukladno sklonostima učenika prema izučavanju određenog predmeta. Naravno, nije moguće preslikati finski model školskog obrazovanja bez određenih prilagođavanja lokalnim potrebama.

Dobra opcija ili nužno zlo?

Sam Sahlberg tvrdi kako „svako društvo treba pronaći svoj reformski put obrazovnog sistema“. Međutim, višedecenijsko iskustvo promjene školskog sistema obrazovanja koje prikazuje ova knjiga mogu značajno pomoći kreatorima obrazovne politike našeg društva. Ukoliko želimo krizu smatrati šansom onda nema dileme kako pojava krize uzrokovane korona virusom predstavlja okidač koji školski sistem ove zemlje treba povesti reformskim putem.

Dugi reformski proces možemo barem započeti izmjenom zakona koji omogućuje legalizovanje homeschooling koncepta obrazovanja slijedeći praksu susjednih zemljama poput Crne Gore, Srbije, Slovenije, odnosno, većine evropskih zemalja koji takav oblik obrazovanja baštine skoro četiri decenije.

Nakon toga možemo postaviti pitanje Homeschooling: dobra opcija ili nužno zlo?

Dženan Kulović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

mesdidulaksaSaudijska Arabija je izbacila antisemitske sadržaje i iz školskih knjiga.

Tek devet posto Saudijaca podržava trgovinske i sportske veze s Izralom, kaže stručnjak David Pollock.

Saudijska Arabija nije uspostavila direktne veze s Izraelom već je izabrala drugačiji način normaliziranja odnosa s tom državom i otvaranja prema Jevrejima, uključujući izbacivanje antisemitskih sadržaja iz školskih knjiga i pozivanje na vjersku toleranciju u molitvama, piše agencija AFP.

Saudijsko kraljevstvo nije slijedilo primjer Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Bahreina koji su uspostavili službene odnose s Izraelom i tako prekinuli "arapski konsenzus" o normaliziranju odnosa s Izraelom samo pod uvjetom da se prethodno riješi izraelsko-palestinski sukob.

Kako navodi agencija, Saudijska Arabija shvata da njezino javno mnijenje, koje je i dalje naklonjeno Palestincima, nije spremno za tu vrst normalizacije odnosa, no odlučila je promijeniti opću sliku o Jevrejima koji su sotonizirani u službenim medijima i vjerskim institucijama, prenijela je Hina.

U septembru prošle godine jedan je imam izazvao pravu medijsku buru podsjećanjem na prijateljske odnose poslanika Muhameda sa Jevrejima.

Abdel Rahmane al-Soudaiss, imam Velike džamije u Meki, je u prošlosti izazivao velike kontroverze svojim antisemitskim stavovima.

Mohammed al-Issa, Saudijac na čelu Svjetske islamske lige, u Izraelu je hvaljen jer je sudjelovao na obilježavanju 75. godišnjice oslobađanja nacističkog logora Auschwitza.

Televizijski kanal MBC je u junu tokom ramazana emitirao emisiju u kojoj jedna osoba zagovara trgovinske veze s Izraelom i koji je za Palestince rekao da su oni "pravi neprijatelji" jer je ne prestaju vrijeđati Saudijce usprkos političkoj i financijskoj pomoći koju dobivaju od Rijada.

Pitanje nije ‘kako’ već ‘kada’

No, kada se radi o uspostavi službenih odnosa s Izraelom, pitanje nije "kako" već "kada", smatra Marc Schneier, američki rabin blizak čelnicima država u Zaljevu.

Prošli tjedan je Arab News, glavni saudijski dnevnik na engleskom, izazvao žustru raspravu na društvenim mrežama nakon što je na Twitteru i Facebooku na hebrejskom čestitao židovsku novu godinu Roš Hašanu.

Taj list je najavio i članke o Jevrejima u Libanonu i o jevrejskoj zajednici koja je živjela na prostoru današnje Saudijske Arabije.

No, prema anketi javnog mišljenja koju je u avgustu proveo Institut za bliskoističnu politiku iz Washingtona, velika većina Saudijaca nije sklona sporazumu s Izraelom.

"Tek devet posto Saudijaca podržava trgovinske i sportske veze s Izralom", kazao je David Pollock, stručnjak iz spomenutog instituta.

Giorgio Cafiero, direktor instituta Gulf State Analytics, također ističe da uspostava službenih odnosa Izraela s arapskim neizabranim vladama "nije ista stvar kao uspostava mira s arapskim narodima".

(Agencije)

srijeda, 23 Septembar 2020 00:00

Mekka ponovo dočekuje hodočasnike

Ocijeni...
(0 glasova)

meka2Svijet će u vremenima koja dolaze morati naučiti živjeti, bez obzira na okolnosti i eventualne opasnosti.

Ministarstvo zdravlja Saudijske Arabije postepeno će odobravati dolazak hodočasnika iz onih zemalja za koje se utvrdi da ne predstavljaju zdravstveni rizik od širenja korona virusa.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Saudijske Arabije objavilo je danas da će od 4. oktobra otpočeti postepeno otvaranje za obavljanje umre - malog hodočašća Mekki i Medini, kojeg muslimanski vjernici obavljaju u vremenima izvan termina hadža, godišnjeg velikog hodočašća.

Za razliku od hadža koji je, prema učenju islama, obaveza obaviti barem jednom u životu svakom muslimanu koji ispunjava imovinske uslove i u stanju je fizički izdržati ovo putovanje, umra ili malo hodočašće je kraći dobrovoljni vjerski obred. Obavlja se za kraće vrijeme od nekoliko sati i uključuje skoro sve obredne sadržaje osim boravka na brdu Arafat, visoravni nekih 20 kilometara udaljenom od Mekke. Umru je, dakle, moguće obaviti za nekoliko sati, ali većina hodočasnika koji iz svijeta dođu obaviti ovo malo hodočašće Mekki, obično posjećuju i Medinu gdje se nalazi druga najsvetija muslimanska bogomolja, džamija Poslanika Muhammeda i njegov grob.

Ipak, unatoč svemu ovome, zbog pandemije korona virusa i ovaj obred zahtijevaće pridržavanje striktnih epidemioloških mjera. U prvoj fazi kapacitet hodočasnika kojima će biti omogućeno da obave ovaj obred biće sveden na trećinu kapaciteta koji podrazumijevaju striktno pridržavanje epidemioloških mjera distance, nošenja zaštitnih maski i higijenskih mjera dezinfekcije prostora. Tako će u ovoj fazi umra biti omogućena samo onima koji trenutno borave u Saudijskoj Arabiji. To će značiti da će oko 6.000 hodočasnika dnevno moći boraviti u Velikoj džamiji u Mekki.

U drugoj fazi, od 18. oktobra, omogućit će se saudijskim državljanima i drugim vjernicima koji borave u toj zemlji da obave umru i posjete svete džamije u Mekki i Mediji u ograničenju od 75 procenata kapaciteta koje je moguće ostvariti uz pridržavanje epidemioloških mjera, što će prevedeno u brojke iznositi oko 15 hiljada hodočasnika dnevno i maksimalno 40 hiljada posjetilaca istovremeno u Velikoj džamiji u Mekki i Poslanikovoj džamiji u Medini.

Tek u trećoj fazi, kada bude moguće održavati 100-postotni kapacitet u uslovima epidemioloških mjera (što je također u praksi ogromno ograničenje u odnosu na normalne okolnosti) biće omogućeno hodočašće i vjernicima iz svijeta. Početak ove faze vlasti najavljuju za 1. novembar, ukoliko se prethodne faze pokažu sigurnim i bez vanrednih komplikacija. U ovom slučaju Kraljevina predviđa da će kapacitet hodočasnika shodno epidemiološkom mjerama biti oko 20 hiljada, a dnevno će u velikim džamijama moći klanjati oko 60 hiljada vjernika.

Optimistične poruke

Saudijske vlasti nisu precizirale posebne zahtjeve i načine testiranja hodočasnika, ali se u informacijama objavljenim 23. septembra, ove godine, najavljuje da će Ministarstvo zdravlja postepeno odobravati dolazak hodočasnika iz onih zemalja za koje se utvrdi da ne predstavljaju zdravstveni rizik od širenja korona virusa. Potpuno normaliziranje obavljanja umre i hadža desit će se, prema najavama vlasti, tek kada se neutraliziraju rizici od širenja pandemije, što se shodno aktualnoj situaciji neće desiti uskoro.

Kolikogod bile hrabre odluke da se postepeno počne otvaranje svetih mjesta za hodočasnike, one zasigurno nose velike rizike s obzirom na potencijal širenja zaraznih bolesti koji je inače prisutan na ovakvim vrstama okupljanja. Obredi hadža i umre su inače u normalnim okolnostima uključivali milione ljudi iz svih krajeva svijeta i nerijetko su se u uvjetima bliskih kontakta i interakcija znale širiti različite vrste zaraza. Pa ipak, ponovno otvaranje svetih mjesta u Mekki i Medini uz striktna epidemiloška ograničenja i realne zdravstvene rizike nosi svojevrsnu optimističnu poruku: sa izazovima korona virusa svijet će se u vremenima koja dolaze morati naučiti živjeti, bez obzira na okolnosti i eventualne opasnosti.

Mirnes Kovač (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

svicarska2Švicarska je zadnji put ratovala s nekom stranom silom prije više od 200 godina i nema očitih neprijatelja.

Švicarska bira između nekoliko tipova aviona.

Švicarska, koja je zadnji put ratovala s nekom stranom silom prije više od 200 godina i nema očitih neprijatelja, planira potrošiti milijarde franaka za nove borbene avione, prenosi Hina.

Mnogi se tome protive, ističući da si neutralna zemlja ne može priuštiti takav trošak niti treba najmodernije avione za zaštitu svog teritorija koji nadzvučni mlažnjak može preletjeti za samo deset minuta.

Napominju također da ni Irska, Malta ni Luksemburg nemaju mlazne avione, pa bi planirana investicija od šest milijardi švicarskih franaka bila bacanje novca.

„Ko je naš neprijatelj? Ko napada malu, neutralnu zemlju, okruženu NATO-om”, pita se Priska Seiler Graf, socijaldemokratska zastupnica u švicarskom parlamentu. „To je zaista apsurdno”.

Birači će se o tome izjasniti 27. septembra.

Odobrenje plana na obavezujućem referendumu omogućilo bi vladi da iduće godine izabere između Airbusovog aviona Eurofighter, Rafala francuskog Dassaulta, Boeingovog aviona F/A-18 Super Hornet, ili Lockheed Martinovog aviona F35-A Lightning II.

Avion bi zamijenio švicarsku flotu starih aviona tipa 30 F/A-18 Hornet koji se 2030. povlače iz upotrebe.

Seiler Graf kazala je da jeftinije alternative, kao što je borbena verzija Leonardovog aviona M346, nude bolju vrijednost od „skupih igračaka” koje se razmatraju.

„Trebamo nove avione, to nije sporno, ali kupovina lakših, jednostavnijih aviona bila bi dovoljna”, kazala je. „Bilo bi bolje imati Fiat od Maseratija”.
Birači će vjerovatno podržati plan

Švicarci su prije šest godina odbacili kupovinu Gripena od Švedske. Godine 1989. prijedlog ukidanja cijele vojske dobio je podršku samo 35 posto birača.

Stručnjak za ispitivanje javnog mnijenja Lukas Golder iz agencije GFS.Bern rekao je da će birači vjerovatno podržati vladin plan kupovine aviona.

Istaknuo je da se Švicarska definira kao naoružana neutralna zemlja, a korijeni toga sežu u uvjerenje da je snažna vojska odvratila invaziju nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Papina Švicarska garda također je podsjetnik na plaćeničku prošlost zemlje.

Zastupnik Thomas Hurter iz desne Švicarske narodne stranke, bivši vojni pilot, rekao je da se Švicarska mora zaštititi ne oslanjajući se na druge zemlje.

„Ako ne zamijenimo te stare avione, to znači da nećemo imati ratno zrakoplovstvo, da više nećemo imati zaštitu i da ne poštujemo naš ustav”, rekao je.

Manji avioni ne bi mogli letjeti dovoljno visoko niti imati ubrzanje potrebno za brzu reakciju u kriznim situacijama, objasnio je.

„Ne znamo što će se dogoditi u idućih 50 godina”, rekao je.

(Agencije)

petak, 18 Septembar 2020 00:00

The Guardian: Aklimatizacija demokratije

Ocijeni...
(0 glasova)

amazonijapozarČak se i najbolje demokratske zemlje slažu: u slučaju rata demokratija se privremeno suspenduje.

Pre deset godina pisac i naučnik Džejms Lavlok očajavao je nad uvidom da je glavna prepreka smislenoj akciji za sprečavanje klimatske katastrofe – sama demokratija: „Čak se i najbolje demokratske zemlje slažu: u slučaju rata demokratija se privremeno suspenduje… Klimatske promene bi mogle biti problem ozbiljan kao rat. Možda će biti potrebno na neko vreme pauzirati demokratiju“.

Pretenzija Kine na lidersku poziciju u globalnim zelenim debatama temelji se na ideji da su samo prosvećeni diktatori u stanju da sagledaju prilike dugoročno, da prevaziđu rovovske interese i prisile društvo na neophodne promene. Međutim, eko-autoritarci po definiciji imaju zamućen pogled na demokratiju.

Rešavanje posledica koje ljudske aktivnosti imaju na planetu nije rat koji će se okončati odlučnom pobedom. Pre se radi o stalnim adaptacijama. Put ne vodi ka suspenziji demokratije, već ka njenoj ekspanziji. Vremena nema. Čak i kada bismo smesta smanjili emisiju gasova staklene bašte, jedva da bismo održali globalne temperature ispod opasne granice. Prilike zahtevaju da javnost, suočena sa egzistencijalnim izazovom, bude potpuno posvećena ekološkim vrednostima i želji da nešto preduzme. Zato je prva britanska klimatska skupština toliko važna. Okupila je 108 građana Ujedinjenog Kraljevstva, koji su sa naučnicima diskutovali o tome kako da zemlja postigne neto nultu emisiju do 2050.

Od značaja je i to što je grupa odabrana tako da verno odražava javnost – 17% učesnika su klimatski skeptici. Eksperiment je pokazao da građani, ukoliko im se omogući dovoljno objašnjenja i vremena da razmisle, razumeju složena politička pitanja i da su sposobni da donesu razumne odluke. Preporuke klimatske skupštine, objavljene 10. septembra, radikalne su i izvodljive. One podržavaju oporezivanje zagađivača, državno vlasništvo u pokretanju zelenih tehnologija, kao i zabranu potrošačke robe koja je štetna za okolinu, poput benzinskih automobila i bojlera na gas.

Sve su to dobre ideje kojima administracija Borisa Džonsona treba da posveti pažnju, posebno s obzirom na to da, kako upozorava Institut za državno upravljanje, vlada još uvek nema plan za ostvarenje sopstvenog cilja neto nulte emisije uprkos zakonima kojima se na to obavezala prošle godine. Sa političkim vođstvom koje se hvali povlačenjem iz međunarodnih sporazuma, teško je zamisliti kako UK može igrati vodeću ulogu u globalnim inicijativama uoči klimatskih pregovora koje UN organizuje sledeće godine u Glazgovu. Dok se atmosfera zagreva, klima se menja. Svih deset najtoplijih sezona u poslednjih 135 godina u Britaniji zabeležene su od 2002. Sunčanje u februaru zvuči kao najava kataklizme. Na drugoj strani sveta, ekološke katastrofe ređaju se jedna za drugom, dok se kalifornijska distopija guši u toksičnoj prašini šumskih požara.

Treba primetiti i da je britanska klimatska skupština igrala na sigurno i zanemarila spektakularno profitabilne industrije zasnovane na klimatskoj nepravdi. Ali ona je još uvek daleko kritičnija od premijera. Džonsonov trik je da ljude pridobija uzburkanim osećanjima umesto solidnim činjenicama, svestan da emocije oblikuju procenu validnog argumenta. Kad god je u nevolji, premijer se okreće takvoj vrsti politike.

Demokratija se mora oslanjati na diskusiju, a ne samo na puko glasanje. Klimatsku skupštinu uspostavilo je 6 parlamentarnih komisija kao odgovor na zahteve zelene kampanje Extinction Rebellion, koja je nažalost odbacila preporuke skupštine kao „suviše skromne“.

Potrebno je da zastanemo kako bismo bolje razumeli situaciju. Politika je postala tako složena, ubrzana i opterećena podacima da birači, suočeni s teškim izborima bez upozorenja, stavove formiraju odoka. Džonson često falsifikuje dokaze čime upravo navodi na takvo ponašanje, podstiče na ukopavanje pozicija, a kompromis predstavlja kao poraz. U trenutku kada smo suočeni sa opasnostima klimatske krize potrebne su nam institucije poput skupštine građana zasnovanih na uzajamnom poštovanju da bismo se fokusirali na uvide i dokaze koji ljude ujedinjuju umesto da ih dele.

The Guardian, 11.09.2020.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net, 17.09.2020.

Ocijeni...
(0 glasova)

grckaPožar koji je progutao logor Moriju prije sedam dana ostavio je više od 12.000 ljudi bez skloništa.

Novi privremeni šatorski logor u Kari Tepi spreman je primiti najmanje 5.000 ljudi.

Grčka policija počela je premještati migrante na otoku Lezbosu u šatore novog logora u četvrtak, više od sedam dana nakon što je požar uništio najveći migrantski logor Moriju u kojemu su dosad bili.

Svrha operacije jest zaštititi javno zdravlje, rekla je policija.

"Operacija je počela s mnogo policajaca u bijelim odijelima, stanje je mirno i migranti polako prelaze u novi logor", rekao je Reutersov svjedok, prenosi Hina.

Požar koji je progutao logor Moriju prije sedam dana ostavio je više od 12.000 ljudi, većinom izbjeglica iz Afganistana, Sirije i raznih afričkih zemalja, bez skloništa, sanitarnih uvjeta i pristupa hrani i vodi.

Vlasti su rekle da su požar izazvali migranti. Niko nije povrijeđen.

Napuštanje otoka

Novi privremeni šatorski logor u Kari Tepi, pored otočke luke Mitilene, spreman je primiti najmanje 5.000 ljudi.

Dužnosnici su rekli da su neki migranti neskloni tome da se presele u novi logor jer se nadaju da će napustiti otok.

U srijedu ujutro samo se 1.200 ljudi preselilo, ali navečer su velike grupe ljudi počele pristizati u logor noseći stvari.

Ministri su rekli da će vlasti nastaviti "još nekoliko dana u dobroj vjeri i komunikaciji" kako bi uvjerili migrante da uđu u novi logor, kazavši da će njihov prelazak biti završen za nekoliko dana.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

katarzastavaGlasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Katara navela da normalizacija nije rješenje izraelsko-palestinskog spora.

Središte ovog spora čine drastični uvjeti života koje imaju Palestinci kao ljudi bez države koji žive pod okupacijom, kaže al-Khater.

Normaliziranje odnosa sa Izraelom „ne može biti odgovor“ izraelsko-palestinskog spora, navela je katarska zvaničnica i dodala kako se Doha neće pridružiti drugim državama Zaljeva u uspostavljanju diplomatskih odnosa sa Izraelom.

„Ne mislimo kako je normalizacija u središtu ovog spora i stoga ne može biti ni odgovor“, navela je Lolwah al-Khater, glasnogovornica katarskog Ministarstva vanjskih poslova u intervjuu za Bloomberg.

„Središte ovog spora čine drastični uvjeti života koje imaju Palestinci kao ljudi bez države koji žive pod okupacijom.“

Ona je govorila uoči potpisivanja dogovora o normalizaciji Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina sa Izraelom, a ceremonija je planirana za utorak u vašingtonskoj Bijeloj kući. Sporazumi će normalizirati diplomatske, komercijalne, sigurnosne i druge odnose između Izraela i ove dvije arapske države.
Dvodržavno rješenje

Palestinci kritiziraju dogovore kao tešku izdaju od strane arapskih država kojom se dalje potkopavaju njihovi napori za postizanje samoodređenja.

Palestinsko vodstvo želi nezavisnu državu baziranu na granicama od prije rata 1967. kada je Izrael okupirao Zapadnu obalu i Pojas Gaze, te anektirao istočni Jerusalem.

Arapske države su dugo pozivale na izraelsko povlačenje sa nelegalno okupirane zemlje, te na pravično rješenje problema palestinskih izbjeglica uz dogovor koji bi doveo do uspostave održive, nezavisne palestinske države. Izrael bi zauzvrat dobio normaliziranje odnose sa tim državama.

Ranije ovog mjeseca je katarski emir Sheikh Tamim bin Hamad Al Thani kazao savjetniku iz Bijele kuće Jaredu Kushneru kako Doha podržava dvodržavno rješenje sa Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom palestinske države.

Rješenje katarske blokade

U svome intervjuu je al-Khater nagovijestila kako bi uskoro moglo biti napretka ka okončanju trogodišnjeg bojkota Katara od strane nekih arapskih država.

Saudijska Arabija, UAE, Bahrein i Egipat su prekinuli diplomatske i trogivnske veze sa Katarom 5. juna 2017. i nametnuli mu pomorsku, zračnu i kopnenu blokadu, tvrdeći da Doha podržava „terorizam“ i da je previše bliska Iranu.

Katar konstantno odbacuje ove tvrdnje i kaže kako „nema legitimnog opravdanja“ za prekid veza.

„Proteklih mjeseci je bilo razmjene poruka na obje strane. Rano je govoriti o pravom napretku, ali naredne sedmice bi mogle otkriti nešto novo“, istakla je katarska zvaničnica bez dodatnih detalja.

(Al Jazeera i agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

gazaAko svijet nastavi tretirati našu situaciju kao 'normalnu', uskoro bi moglo biti kasno za spas moje domovine i naroda, piše autor.

Izraelski napadi su dio dnevne rutine u Gazi, tvrdi autor mišljenja.

Za moju porodicu i za ljude u Gazi, avgust je bio užasan. Izrael je bombardovao Pojas gotovo svakodnevno, čineći da se osjećamo kao da smo zaglavili u epicentru vječnog zemljotresa.

Eksplozije koje su ponekad bile udaljene kilometar od našeg doma, bile su tako glasne da moja dvogodišnja nećaka nije mogla spavati. Svaki put kada bi začula glasan udarac, brzo je kupila svoje igračke, kao da ih želi zaštititi od izraelskih bombi.

Prošli mjesec je bio zaista užasan, ali ni na koji način neobičan. Izraelski vojnici, borbeni avioni, dronovi i razarači uznemiravaju, zastrašuju i ubijaju narod Gaze redovno, i bez kazne, već decenijama. Izraelski napadi su dio dnevne rutine u Gazi. Kako bi mogli preživjeti i voditi nešto što liči normalnom životu, mi u Gazi nemamo izbora već da prihvatimo kao normalno nasilje oko nas.

Odrastajući u Gazi, uvijek sam osjećao neko vanredno stanje. Moja je porodica uvijek bila spremna na najgore, jer bi nam najgore moglo pokucati na vrata svaki čas, kao što je tokom napada na Gazu 2008., 2009., 2012. i 2014. Kao dijete, znao sam da nije normalno živjeti u strahu svaki dan. U svom srcu sam odbio normalizaciju svakodnevnih užasa, jer nisam htio izgubiti dodir sa svojom čovječnošću. Ipak, vremenom sam se morao pomiriti sa situacijom u koju sam rođen i sa svojom okolinom.

Alati ugnjetavanja, okupacije i urbanog ratovanja

Sada moja nećaka i hiljade druge djece koje žive pod izraelskom opsadom u Gazi, odrastaju sa istim strahovima i sa istim osjećajem stalnog vanrednog stanja. Dok pokušavaju spavati uz zvuk bombi i zaštiti igračke od užasa koji su im pred vratima, prisiljeni su da prihvate kao normalne nasilnu stvarnost kojoj nijedno dijete ne bi trebalo čak ni svjedočiti.

U proteklih nekoliko godina, teško da je prošao ijedan dan u kojem Izrael nije bombardovao, pucao na ili fizički izvršio invaziju na ono što nije samo najgušće naseljen predio na planeti, već i mjesto koje je pod opsadom duže od 13 godina, gdje vlada nestašica osnovnih potrepština za normalan život.

Izraelska kolonijalna infrastruktura kontroliše nebo iznad nas i zemlju i more oko nas, i u stanju je prodrijeti u naše najintimnije prostore, da nam pokaže svoju moć. Gdje god se osvrnete u Gazi vidite alate ugnjetavanja, okupacije i urbanog ratovanja – ograde, zidovi razdvajanja, oklopna vozila, borbeni avioni oblikuju pejzaž u kojem živimo.

Čak i kada ste kod kuće, zvuk vojnih dronova podsjeća vas da ste zatvoreni i da svaki čas možete biti napadnuti.

Vjerujem da Izrael svjesno stalno podsjeća Palestince u Gazi na svoje prisustvo. Čineći svoju okupaciju tako vidljivom i moć koju ima nad nama tako očitom, šalje nam poruku: nikada nećemo dozvoliti da budete normalni ljudi i da živite normalnim životom.

Dehumanizacija ljudi

Za Izrael, Gaza nije mjesto koje dva miliona muškaraca, žena i djece zovu domom, već „neprijateljski entitet“ – strano mjesto čiji stanovnici ne zaslužuju da ih se tretira dostojanstveno. Izraelska propagandna mašina, uz pomoć saveznika iz cijelog svijeta radi neumorno na dehumaniziranju ljudi Gaze, predstavlja ih kao nerazumne, nasilne „ekstremiste“ i kreira percepciju da je izraelska okupacija „humana“ i „civilizovana“.

Realnost je, naravno, umnogome drugačija. Iako Izrael nastoji da nas zastraši i ućutka, mi, narod Gaze, nismo spremni dozvoliti našem okupatoru da priča našu priču. Mi pretvaramo naše strahove, ranjivosti i frustracije u otpor i obraćamo se svijetu na sve načine kako bismo pokazali svoju tragičnu realnost, zahtijevali naša prava i posramili svoje ugnjetavače.

Kao mnogi stanovnici Gaze koji žive u Pojasu i širom svijeta, proveo sam svoj životni vijek boreći se protiv izraelskih kolonijalnih politika. Bio sam na prvoj liniji palestinske borbe za pravdu i slobodu, prvo u svom izbjegličkom kampu u Gazi, a kasnije u Njemačkoj. Zbog mojih nastojanja prijetili su mi, zastrašivali me, pa čak i pucali na mene. Ali ja nikada nisam odustao jer znam da je otpor jedini način da se osigura da postoji dekolonizirana budućnost za koju vrijedi živjeti, za mene, za moju porodicu i moju voljenu Gazu.

Ali nažalost, svijet izgleda nije zainteresovan da nas čuje. Izraelske kontinuriane zločine protiv Palestinaca razotkrivaju, uvijek i iznova, novinari, UN-ovi izvjestitelji, aktivisti i sami Palestinci. Pa ipak, većina svjetskih vlada nije učinila ništa da izvrši pritisak na Izrael da to do danas zaustavi. Neki su izdali prazne izjave da „osuđuju“ Izrael i „da snažno apeluju“ na njega da zaustavi napade na Palestince, ali nastavili su davati Izraelu diplomatsku, političku i vojnu podršku. Drugi su odabrali da šute i da okrenu glavu pred našim patnjama, što je još jedna moralna izdaja.

Držanje u stanju katastrofe

Ali međunarodna zajednica ne može nastaviti da ignoriše našu patnju. UN je izjavio prije neke tri godine kako očekuje da će Gaza postati „nepogodna za život“ do 2020. Od tada Izrael ne samo da je odbio poduzeti mjere da obrne brzo propadanje Gaze u postapokaliptičnu pustoš, već je intenzivirao svoje napade na Pojas, ometajući nastojanja aktivista, nevladinih organizacija i lokalaca da ovaj zatvor na otvorenom učine nastanjivim za još neko vrijeme. Budući da se sada novi korona virus širi kroz izbjegličke kampove i zajednice širom Gaze, ne možemo priuštiti da još čekamo da svijet prizna našu patnju i poduzme nešto.

Svake godine, 15. maja, Palestinci obilježavaju Nakbu, ili „katastrofu“, referirajući se na etničko čišćenje Palestine i gotovo potpuno uništenje palestinskog društva 1948. Od tog tragičnog dana, primarni strateški cilj Izraela bio je da drži Palestince u stanju katastrofe. Ovaj cilj je postigao gradeći kolonijalnu infrastrukturu kako bi nas spriječio da pobjegnemo od njegovog strukturalnog nasilja.

Izrael danas pokušava održati ovo stanje katastrofe kroz redovne vojne napade, svakodnevna bombardovanja i agresivan nadzor. Pokušava nas natjerati da se povinujemo tako što brutalno napada mirne proteste protiv svoje okupacije i ilegalnih naselja. Pokušava nas ućutkati kroz medijske kampanje koji nas predstavljaju kao „teroriste“ i „divljake“. Pokušava nas nagnati da zaboravimo svoju humanost i prestanemo se boriti za naše pravo da živimo slobodno i dostojanstveno uskrativši nam pristup struji, prisiljavajući nas da jedemo nejestivu hranu i pijemo otrovanu vodu.

Zločini protiv čovječnosti

Izrael drži Palestinu u stanju katastrofe tako dugo da se naša situacija sada čini „normalnom“ svijetu. Ali nema ništa normalno u trajnim izraelskim nastojanjima da uništi naše zajedničke i lične živote.

Palestinci će se bez sumnje nastaviti protiviti izraelskim kolonijalnim politikama i graditi prekrasne narative o otporu na lokalnom nivou. Ali ne možemo pobijediti u našoj ispravnoj, pravednoj i moralnoj borbi za slobodu, jednakost i dostojanstvo bez podrške međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj u aparthejdnom Južnoj Africi.

Iz tog razloga pozivamo međunarodnu zajednicu da sankcioniše i izoluje Izrael zbog njegovih ponovljenih zločina protiv čovječnosti u koloniziranoj Palestini. Ako svijet nastavi tretirati našu situaciju kao „normalnu“ i ne poduzme mjere, uskoro bi moglo biti prekasno da se spase moja domovina i moj narod.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Majed Abusalama (Al Jazeera)

Stranica 1 od 106

S5 Box