Vijesti iz svijeta
srijeda, 16 Maj 2018 00:00

Srpsko-hrvatska koalicija: Nova akcija starih partnera

Ocijeni...
(0 glasova)

dodikcovic1Slutnje su se probudile onog trenutka kada je dobro obaviještena njemačka kancelarka Angela Merkel iznenadno prošle srijede u Berlinu okupila već odavno raštimanu bh. predsjedničku trojku, a formalna objava se dogodila ovog ponedjeljka u Mostaru. Već od jula prošle godine tiho nagovještavana, koalicija Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i Saveza nezavisnih socijaldemokrata aminovana je transparentno i od svih ključnih aktera: hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je, ponovnim neprotokolarnim uskokom na državni teritorij suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine i pod maskom predavanja za studente Medicinskog fakulteta u Mostaru, ozvaničila potporu starim nakanama Dragana Čovića.

Hrvatski narodni sabor je to istog dana legitimizirao, a dobro i odavno etnonacionalno uštimana dvojica političkih istomišljenika svoje izborne nakane su trijmfalistički predstavili svekolikoj domaćoj i međunarodnoj javnosti. Sve po protokolu i bez iznenađenja.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je još u julu prošle godine nagovijestio da će njegova stranka s HDZ-om BiH nakon općih izbora u oktobru određivati ko će biti bošnjački partner S-H koaliciji. Već je tada, također, precizirao da to zasigurno neće biti Stranka demokratkske akcije Bakira Izetbehgovića. Formalni izgovor dvojice stranačkih prvaka najnovije bosanskohercegovačke koalicije je, naravno, izostanak dogovora o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, o čemu se sve znalo još u prošlu srijedu u Berlinu, zbog čega je njemačka kancelarka i bila toliko zabrinuta, suzdržana, nekonkretna i oprezna.

Izborni zakon BiH kao izgovor
Suštinska nakana dvojice tvrdokornih etnonacionalistiklih vođa je "stvaranje uvjeta za sigurnu izbornu pobjedu i traženje partnera prije izbora", pojasnio je u ponedjeljak Čović. "Da smo uradili izmjene Izbornog zakona i osigurali da jedan narod drugome ne može birati predstavnike u vlasti, danas bismo ležernije išli u izbornu kampanju, a stranačke bi koalicije izgledale drugačije. A pošto se to nije dogodilo, mi kroz 'plan B' moramo osigurati uvjerljivu pobjedu na razini cijele Bosne i Hercegovine", rekao je Čović nakon sastanka s Dodikom.

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska se obavezao da će uputiti poziv svim Srbima u entiteta Federacija Bosne i Hercegovine da na izborima za bh. Predsjedništvo ne glasaju za Čovićevog protivkandidata, očigledno izmanipuliranog Željka Komšića. Trebaju glasati, zna se, za njegovog političkog istomišljenika Čovića. Procjene govore da bi, po Dodikovoj matematici, takvih u Federaciji moglo biti oko 50.000, što bi, prema njegovim i Čovićevim analizama, moglo presuditi u kreiranju nove vlasti na državnom nivou nakon oktobra.

Koliko su opravdani Čovićevi strahovi od introvertnog i umornog Komšića kao suparničkog kandidata za člana državnog Predsjedništva među bh. Hrvatima? Kakve bi mogle biti prve reakcije bošnjačkog lidera Izetbegovića? S kakvim će se potezima predstaviti politički bivalentni lider Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić? Da li će i u kojoj mjeri Čović-Dodik koalicija potaknuti očekivani proces još veće homogenizacije bošnjačkog naroda? Da li će to bošnjačke glasače dodatno potaknuti na gravitaciju oko SDA? Kako će se s pram novih datosti postaviti lijevo orjentirani politički blok i nekoliko novoformiranih, još uvijek strategijski izgubljenih, političkih "meteorita"?

Licemjerno predavanje predsjednice
Sve je to iz moje vizure manje relevantno od pitanja šta će sada, nakon svega do sada neučinjenog ili učinjenog pogrešno, uraditi zvanični Brisel. I ne samo prema glavnim destruktivcima u Bosni i Hercegovini, čiji su četvrtstoljetni korijeni preduboki, već i prema destruktivnim liderima svojih članica kakva je već odavno hronično hipokrizična hrvatska predsjednica. Vrhunac njenog licemjerstva je dosegnut upravo njenim "predavanjem" budućim zdravstvenim radnicima prošlog ponedjeljka u Mostaru – samo, dakle, nakratko prije Čovićeve objave svoga novog izbornog plana.

Pod prozirnom mantrom, ispod koje su se potpuno jasno već odavno nazirali svi nabrekli damari ove desničarke, hrvatska je predsjednica studentima u bijelim mantilima predavala o "Hrvatskoj potpori briselskom putu država jugoistočne Europe". Govorilo se, dakako, o tome "kako hrvatska iskustva, kao članice Europske unije i članice NATO-a, mogu biti od pomoći drugima u susjedstvu" te je u tom kontekstu i pojašnjeno kako "novo vrijeme zahtjeva i nove paradigme, nove politike i nove pristupe".

Kolinda Grabar-Kitarović je tokom "predavanja" čak toliko bila licemjerna da je istaknula kako se "nada da će doći do promjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ... a ukoliko to ne bude moguće, onda se zaista nadam da će političari pokazati apsolutnu odgovornost za budućnost bh. države... Uvjerena sam da će lideri ove zemlje uspjeti dogovoriti stabilnu državnu vladu nakon izbora, koja će biti u stanju upravljati procesima koji su ključni za Bosnu i Hercegovinu u sljedećih nekoliko godina... Jer, u oočekivanju početka pregovora s Europskom unijom, potrebno je imati stabilnu vladu, koja će provoditi reforme koje nisu uvijek popularne", zaključila je Grabar-Kitarović, poentirajući retoričku akrobatiku dopunskom floskulom kako je "stabilizacija jugoistočne Europe glavni prioritet i države Hrvatske kao punopravne članice Europske unije..."

Zna li iko u Sarajevu za Bečku konvenciju?
Ovakve političke mešetarije i sve učestaliji uskočki upadi na teritoriju suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine dokazuju da se ova zemlja - i de facto, i de iure - u regiji i na međunarodnoj sceni i dan-danas percipira geopolitičkom provincijom. Upadi hrvatske predsjednice, srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i, ranije, njegovog prethodnika Tomislava Nikolića, bivšeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića i njihovih ministara i drugih mešetara nije uzrok, već posljedica koja neće nestati sama po sebi. Uzrok je na domaćem terenu.

Bosna i Hercegovina od Daytona do danas nikada nije imala principijelnu i odvažnu državničku politiku kojom će se suzbijati loše percepcije i popravljati imidž ove zemlje. Kao takva, nacionalno izdijeljena, nekoherentna i neefikasna državna vlast u Sarajevu nikada nije mogla, niti je htjela primijeniti slova Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, povlasticama i imunitetima iz 1964. godine. Tim međunarodnim aktom se, uz ostalo, propisuje i princip reciprociteta u međudržavnim odnosima. Istom tom konvencijom, kao i Poveljom Ujedinjenih naroda o "suverenoj jednakosti država", vršljarije zvaničnika jedne država po suverenoj teritoriji druge države, nisu dozvoljene bez znanja i saglasnosti zemlje domaćina.

Članom 3. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, čiji je Bosna i Hercegovina potpisnik, također je propisano šta ko smije, a šta ne smije obavljati na tuđoj suverenoj teritoriji. Iako se, doduše, ove odredbe izvorno odnose na diplomatske misije i njihovo osoblje, njene poruke i diplomatske prakse su primjenjive i u konkretnom slučaju, jer se ovom konvencijom preciziraju i glavni ciljevi međudržavnih odnosa, među kojima je "unapređenje prijateljstva i razvijanje ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa između država" na prvom mjestu.

Stići će nas posljedice licemjerstva
Jedan od razloga zbog kojih Bosna i Hercegovina, iako formalno nezavisna, cjelovita i suverena, nema geopolitički kredibilitet jeste i sam Dejtonski mirovni sporazum iz novembra 1995. godine, kojim je ova zemlja međunarodnopravno ustrojena kao poluprotektorat, sa supremacijom visokog predstavnika međunarodne zajednice u odnosu na domaće legalno izabrane vlasti i institucije na svim nivoima.

E, upravo u taj osinjak ni Evropska unija, niti bilo ko drugi od velikih sila i "prijatelja" Bosne i Hercegovine ne želi gurati prste. To je i najnoviji stav zvaničnog Brisela, a posljedice takvog licemjerstva bi nam uskoro tek mogle početi pristizati. S kamatama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Zekerijah Smajić (Al Jazeera)

Procitano 93 puta

S5 Box