Vijesti iz svijeta
utorak, 12 Juni 2018 00:00

Kako je američki san postao američka iluzija

Ocijeni...
(0 glasova)

beskucnik1Phillip Alston, specijalni izaslanik Ujedinjenih naroda za pitanja ekstremnog siromaštva i ljudskih prava 1. juna je objavio izvještaj o SAD-u. Izvještaj je predstavio njegovu oštru kritiku politika administracije Donalda Trumpa, ističući kako one produbljavaju ukorijenjenu nejednakost i povećavaju bijedu. Alston je izložio sivu sliku trenutne situacije u državi i njene vjerovatne putanje, ne samo za one na dnu društvenoekonomske ljestvice, već i za cijelo američko društvo.

Izvještaj predstavlja poražavajuću procjenu američke izuzetnosti. Kako Alston primjećuje, "SAD jedini među razvijenim državama insistira da, dok su ljudska prava od ključnog značaja, ne uključuju prava koja štite od umiranja od gladi, umiranja od nedostatka pristupa zdravstvenoj njezi ili odrastanja u kontekstu totalne oskudice". Visoke stope siromaštva među djecom i mladima posebno su uznemirujuće, jer "nastavljaju intergeneracijsko prenošenje siromaštva veoma efikasno i osiguravaju da američki san ubrzano postaje američka iluzija".

Dok ljudi izvan SAD-a mogu biti šokirani zaključcima izvještaja, za mnoge Amerikance oni su bolno jasni. Aspekti američkog političkog sistema i dugoročne socioekonomske politike držale su stopu siromaštva visokom i kočile društvenu mobilnost. Ova realnost potječe od prije Trumpove administracije, ali njene politike će je samo pogoršati. Nejednakost i ekstremno siromaštvo nisu ništa novo, kao što nije nova ni društvena isključenost koja ih prati. Decenije neoliberalnih politika valorizirale su i promovirale privatni biznis i ismijavale su državnu odgovornost za dobrobit svojih građana.
Nepravedno favoriziranje interese moćnika

Ekonomska i politička moć se uzajamno jačaju. Korozivni utjecaj novca u politici učvrstio je korporativni kapacitet da unapređuje svoje interese. Većina zakonodavaca brine se za velike donatore, umjesto za interese svojih birača. Premali broj njih brine da osigura da i njihovi siromašni glasači mogu živjeti "američki san". Mnogi od njih – kao što je predsjednik Trump – također prihvataju stav da je siromaštvo, u suštini, funkcija ličnih neuspjeha, a ne strukturalni nedostatak. Stoga ne iznenađuje da je, umjesto da izjednači uslove ili proširi mreže društvene sigurnosti za one na marginama, Trump podržao nastojanja da se poboljša profitabilnost za korporativne kompanije. Njegova administracija je ukinula zaštite za radnike, olakšala restrikcije bankama i uništila regulative u oblasti sigurnosti i okoliša.

Regresivni paket poreskih rezova u vrijednosti od 1.500 milijardi dolara usvojen prošlog decembra ide u korist bogatih i povećao je nejednakost. Republikanske grupe, uključujući braću Koch, uložile su milione da reklamiraju smanjenje poreza kao korisno za srednju klasu i da promoviraju ovaj zakon. Korist za radnike, koju su najavljivali, nije se obistinila, jer su mnoge korporacije zadržale dobit od poreskih rezova, umjesto da je proslijede dalje. Smanjenja poreza su historijski nepopularna, a sada su još više nepopularna.

Ne čudi što je raširen pesimizam: studija Pew centra je otkrila da 62 posto ljudi vjeruje da državni ekonomski sistem "nepravedno favorizira interese moćnika", dok tek nešto više od trećine vjeruje da je "uopćeno fer za većinu Amerikanaca". Politička marginalizacija podstiče ekonomsku bijedu. Pa ipak, prepreke učešću u političkom životu, uključujući oduzimanje prava glasa ljudima koji su bili osuđeni za neko krivično djelo i potiskivanje glasača, potkopavaju sposobnost Amerikanaca da oblikuju pravedniji sistem. Većina ovog je bila prisutna i prije Trumpa. Ove prepreke su osmišljene tako da drže siromašne i manjinske glasače podalje od registracije birača, dijelom zato što očekivanja da će sredinom stoljeća američko društvo biti u većini nebjelačko ne pogoduju republikancima.

Nastojanja da se spriječe predstojeće demografske promjene i odgovarajuća reorganizacija političke moći evidentna su kroz sve oštrije imigracione politike, čiji je cilj da migrante koji nisu bijelci drži van države, a podstaknute su širenjem straha koji intenzivira već postojeće tenzije. Alston u izvještaju navodi primjer Puerto Rica, da naglasi vezu između siromaštva i političkih prava. Ova osiromašena teritorija nema značajnu političku predstavljenost, a ipak joj je onemogućena stvarna samouprava – sve je to dio naslijeđa kolonizacije koja je u toku.
Trenutak šanse za jedinstvenu mobilizaciju

Nakon pohvala federalnoj vladi za efikasnu reakciju na razorni uragan u septembru i na mali broj smrtno stradalih, Trump se okomio na lokalne lidere tražeći veću pomoć, nazivajući ih "politički motiviranim nezahvalnicima". Nedavno je potvrđeno da je prvobitan broj smrtno stradalih netačan i da je u stvarnosti veći - nažalost, ne iznenađuje da je studija Centra za ekonomska i politička istraživanja otkrila da je federalni nadzorni odbor na otoku prioritet dao vraćanju duga, a ne potrebama populacije koja je pretrpjela humanitarnu krizu.

Ovo je mračno vrijeme za SAD i globalnu zajednicu, kada se ponovo uzdiže populistički autoritarizam i povlači uznemirujuća pitanja o krajnjoj kompatibilnosti demokratije i neobuzdanog globalnog kapitalizma. Ova pitanja postaju još hitnija zbog zabrinutosti za održivost trenutnog sistema i njegovoj sposobnosti da se adaptira na egzistencijalnu prijetnju od klimatskih promjena. Dok se problemi s kojima se ljudi suočavaju gomilaju, njihova društvena podrška se sužava, a izgledi blijede te postoji realan rizik od eskalacije socijalnih nemira i nestabilnosti, podstaknutih Trumpovom zapaljivom retorikom podjele.

No, ovo je također trenutak šanse za jedinstvenu mobilizaciju na lokanom nivou oko zahtjeva za ravnopravnije društvo u pogledu ekonomije. Ova nastojanja su već u toku, pojavljuju se strategije suprotstavljanja šteti tržišnog fundamentalizma i napretka uistinu transformativne agende, uključujući revidiranu Kampanju siromašnih i Inicijativu za nacionalna i ekonomska prava za novi društveni ugovor, osmišljeni i vođeni od zajednica, umjesto da su nametnuti odozgo. Kao što je pokazao uspjeh predsjedničkog kandidata Bernija Sandersa, pozivi za distributivnu pravdu više nisu rubni koncept. U ovim trenucima očaja, jasna vizija o strukturama koje jačaju i nastavljaju društvenu i ekonomsku nejednakost informirat će najbolju strategiju da se one prevaziđu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Lauren Carasik (Al Jazeera)

Procitano 104 puta

S5 Box