Vijesti iz svijeta
utorak, 17 Septembar 2019 00:00

Sirija: Novinarska putovanja u sjenci genocida

Ocijeni...
(0 glasova)

sirijaSedmicu nakon što je Damask ugostio delegaciju evropske krajnje desnice, režim Bashara al-Assada je otvorio vrata novom nizu prosaca. U nedjelju je američki bloger i dopisnik Sputnika Max Blumenthal najavio svoj dolazak u Siriju sa selfijem. Ispod fotografije je pisalo:

„Evo me blizu granice Jobara, naselja istočno od Damaska koje je do početka prošle godine držala grupa Jaish al-Islam koju podržava Saudijska Arabija. Kontrola ove milicije bila je proširena na predio blizu visoke zgrade iza mene. Predio u kojem sam je većinski kršćanski predio koji je pogodio minobacač u aprilu 2018.“

Iako se Blumenthal pobrinuo da u svoj tvit umetne „islamistički vs. kršćanski“ okvir koji režim preferira, ono što je izostavio također mnogo govori. Visoka zgrada iza njega na koju se referira je toranj Zablatani. Dvije godine prije nego je Jaish al-Islam formiran, 2011. režimski snajperisti su s ovog tornja pucali na nenaoružane demonstrante.

Do trenutka kada je režim prisilo Jobar da se preda 2018, već je oštetio ili uništio većinu ovog distrikta i izvršio deset hemijskih napada (hlorom). Jobar je dio regije Istočne Ghoute, koja je u augustu 2013. bila meta najsmrtonosnijeg hemijskog napada od Halabje, u kojem je poginulo više od 1400 ljudi.

Sirijski arhipelag mučenja

Možda jedan dio ovoga on nije znao. Ali kao neko ko tvrdi da je ekspert za Siriju, Blumenthal ne može ne biti svjestan značaja svoje lokacije. Koristeći geografske reference na njegovoj fotografiji, moguće je locirati ga na balkon na drugom spratu zgrade u kojoj su smještene Sirijska banka i inostrana filijala Qassaa.

Ova ga lokacija smješta 450 metara zapadno od tornja Zablatani. Ali svega 220 metara sjeverozapadno od njega smješten je ogranak Bab Touma sirijske obavještajne službe Zračne obavještajne snage, koja je u sveobuhvatnom izvještaju Human Rights Watcha iz 2012. identificirana kao jedan od glavnim režimskih centara za mučenje.

Nekih 300 metara dalje u istom smjeru smješten je ogranak Al Khattib opće obavještajne službe, još jedna zloglasna ustanova poznata po srednjovjekovnim metodama mučenja. Prema UN-u, više od 100 000 ljudi je nestalo u Siriji, a mnogi su završili na ovom arhipelagu mučenja.

Blumenthala na ovom putovanju prati Rania Khalek, influenserka s Twittera koja snima viralne videe za podružnicu Russia Today „In the Now“. Khalek je na sličan način objavila da je stigla u Damask.

Uz fotografiju s lokacijom Saydnaya, Khalek pozvala je svoje pratitelje na društvenim mrežama da se dive „pogledu koji oduzima dah u Siriji“. To je bilo kao da pozivate ljude da se dive blistavom zalasku sunca nad Aušvicom. Kako je ukazao novinar Nick Waters s Bellingcata, malo dalje od ruba fotografije, ali u Khalekinom vidnom polju, nalazi se zatvor Saydnaya, zloglasni zatvor gdje je, prema izvještaju Amnesty Internationala za 2017, do 13 000 civila pogubljeno između 2011. i 2015.

Putovanje u Moskvu

Na drugom mjestu je Khalek postavila selfi iz vožnje sa Blumenthal i bivšom producenticom za Russia Today Anyaom Parampil s potpisom: „Za mrzitelje“ (režimski pratitelj koji prati sve strane goste nije bio na fotografiji).

Da je ovo samo slučaj u kojem medijske grabljivice koje dobijaju besplatna putovanja od očajnog i izoliranog režima, to bi se lako moglo ignorisati. Ali ovo putovanje predstavlja nešto veće: izranjanje novog oblika novinarskih putovanja koja služe kao globalna služba za pranje krvlju poprskanih diktatora.

U proteklih nekoliko mjeseci, nekoliko istih ličnosti se pojavilo u glavnim gradovima od Karakasa do Manague opravdavajući masovnu represiju; odbacili su koncentracione kampove za Ujgure u Xinjiangu, ocrnili proteste u Hong Kongu; i svima njima je nekako Vladimir Putin besprijekoran.

Zaista, Blumenthalov politički preokret započeo je sa putovanjem u Moskvu koje je finansirao Kremlj u decembru 2015. – na isti skup na kojem je kompromitovan general Michael Flynn i na kojem se Jill Stein ponizila.

Ovo je drugačije od hodočašća na koja su gorljivi ideolozi išli u Sovjetski savez pod Staljinom, opravdavajući režim dok je on koristio teror i glad. Oni su bili zaslijepljeni tom ideologijom i vjerovali su u utopiju.

Moderni oblik turiste koji posjećuje mjesta katastrofa je puki plaćenik, bez ubjeđenja, ravnodušan na patnju, kojeg pokreće čisti škrtakluk. Oni su akutno svjesni represivnog karaktera režima i odvratnosti svoje uloge. I Blumenthal i Khalek su ranije priznali kriminalno obilježje Assadovog režima i, u slučaju Blumenthala, odbacili one koji mu služe kao apologete. Njihovo prihvatanje iste te uloge pokazuje samosvjesnu namjeru. Njihovi površni pokušaji da opravdaju svoju posjetu su indikativni.
Proasadovski teoretičari zavjere

Na ovom putovanju Blumenthal i Khalek su se pridružili Yasemin Zahra, predstavnica američke organizacije Labor Against War; Paul Larudee, šef prorežimskog Sirijskog pokreta solidarnosti; Ajamu Baraka, prijatelj s kojim trči Jill Stein, i razni drugi proasadovski teoretičari zavjere. Izgovor je učešće na „Trećem međunarodnom forumu sindikata“. Fokus je na pružanju pomoći sirijskim „radnicima“ uklanjanjem zapadnjačkih sankcija i istraživanjem dokaza američke okrutnosti.

Ovo je gotovo nevjerovatno. Režim ne toleriše nezavisne sindikate a jedini sindikat koji ima podršku države kontroliše stranka Baath. Ovim forumom je predsjedavao Assad, koji je prošle sedmice ugostio evropsku fašističku delegaciju. Ovaj skup je, kako se moglo i pretpostaviti, grdio Zapad ali nije izrekao ni riječ u znak podrške sirijskim radnicima koji su nestali u Assadovom gulagu. Niko se nije zauzeo za Idlib.

Da je američka delegacija bila zaista zainteresovana za istraživanje američkih zločina, mogli su posjetiti Raqqu, gdje je kampanja protiv ISIL-a često bila neselektivna i ubila veliki broj civila. Ali to, naravno, nije bio motiv.

Da im je stalo do sirijskih radnika, ne bi tako pobožno sjedili na forumu kojim predsjedava čovjek kojeg je UN optužio da nadzire „zločin istrebljenja“. Ženama je ovdje trebalo biti posebno neugodno budući da ih je ugostio režim koji je, prema podacima UN-a, „koristio silovanje i druge oblike seksualnog nasilja kao dio raširenog i sistematskog napada protiv civilne populacije u Siriji“.

Ali ovo nije bilo putovanje zbog Sirijaca. Ovdje je ubilački režim namamio grabljivce pomoću trenutnog značaja. Ovdje se radilo o hranjenju lične praznine. Ovdje se radi o primamljivosti industrije koja bi mogla biti beskrajno isplativa za ljude bez ubjeđenja koje bi branili ili ugleda koji bi održavali. Sve dok tirani budu spremni da prolijevaju krv nedužnih, perači će ostati u službi, negirajući istinu zarad ličnog profita.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Muhammad Idrees Ahmad (Al Jazeera)

Procitano 157 puta

S5 Box